–

za Ornua Co‑operative Ltd, ranije The Irish Dairy Board Co‑operative Ltd, E. Armijo Chávarri, abogado,

–

za Tindale & Stanton Ltd España SL, A. von Mühlendahl i J. Güell Serra, abogados,

–

za njemačku vladu, T. Henze i M. Hellmann, u svojstvu agenata,

–

za francusku vladu, D. Colas i D. Segoin, u svojstvu agenata,

–

za Europsku komisiju, É. Gippini Fournier i T. Scharf kao i J. Samnadda, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 9. Uredbe Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Europske unije (SL 2009., L 78., str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.).

2

Taj zahtjev upućen je u okviru spora između društva Ornua Co‑operative Ltd, ranije The Irish Dairy Board Co‑operative Ltd (u daljnjem tekstu: društvo Ornua), i društva Tindale & Stanton Ltd España SL (u daljnjem tekstu: društvo T & S) povodom uporabe znaka od strane potonjeg društva koji, prema društvu Ornua, dovodi do vjerojatnosti dovođenja u zabludu sa žigom Europske unije čiji je društvo Ornua nositelj i šteti ugledu tih žigova.

3

Uredba br. 207/2009, koja je stavila izvan snage i zamijenila Uredbu Vijeća (EZ) br. 40/94 od 20. prosinca 1993. o žigu Zajednice (SL 1994., L 11, str. 1.), izmijenjena je Uredbom (EU) 2015/2424 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2015. (SL 2015., L 341, str. 21.), koja je stupila na snagu 23. ožujka 2016. Međutim, s obzirom na vrijeme nastanka činjenica, ovaj zahtjev za prethodnu odluku ispituje se s obzirom na Uredbu br. 207/2009 kakva je bila na snazi prije te izmjene.

4

Sukladno uvodnoj izjavi 3. te uredbe:

„Radi ostvarivanja […] ciljeva [Europske unije] bilo bi potrebno predvidjeti mehanizme […] s obzirom na žigove prema kojima bi poduzeća putem jedinstvenog postupka mogla stjecati žigove [Europske unije] kojima je dana jedinstvena zaštita i koji proizvode učinke na području cijele [Unije]. Trebalo bi primjenjivati tako navedeno načelo jedinstvenog karaktera žiga [Europske unije], osim ako je drukčije predviđeno ovom Uredbom.”

5

Članak 1. stavak 2. navedene uredbe koji se nalazi u glavi I. potonje pod nazivom „Opće odredbe” propisuje:

„Žig [Europske unije] ima jedinstveni karakter. Ima jednak učinak u cijeloj [Uniji]: ne smije se registrirati, ne smije se prenositi ili ne smije ga se odreći, ne smije biti predmetom odluke kojom se opozivaju prava nositelja žiga ili odluke kojom se žig proglašava ništavim i njegova se uporaba ne smije zabraniti, osim u odnosu na cijelu [Uniju]. To se načelo primjenjuje, osim ako je drukčije određeno ovom Uredbom.”

6

Glava II. iste uredbe nosi naziv „Pravni propisi koji se odnose na žigove”. Njezin odjeljak 2., pod nazivom „Učinci žigova [Unije]” sadržava među ostalim članke 9. i 12. pod pripadajućim nazivima „Prava koja proizlaze iz žiga [Unije]” i „Ograničenje učinaka žiga [Europske unije]”.

7

U skladu s navedenim člankom 9. stavkom 1.:

„Žig [Europske unije] nositelju daje isključiva prava u pogledu tog žiga. Nositelj žiga ima pravo spriječiti sve treće strane da bez njegova odobrenja u trgovačkom prometu rabe:

8

Navedeni članak 12. propisuje:

„Žig [Europske unije] ne daje nositelju pravo zabraniti trećoj strani uporabu u trgovačkom prometu:

pod uvjetom da ih treća strana rabi u skladu s poštenom praksom u industrijskoj ili trgovačkoj djelatnosti.”

9

Društvo Ornua je društvo osnovano u skladu s irskim pravom koje obavlja gospodarske djelatnosti u prehrambenom sektoru. Među ostalim na tržište stavlja maslac i druge mliječne proizvode.

10

Nositelj je više žigova Europske unije, uključujući verbalni žig KERRYGOLD, registriran tijekom 1998. za proizvode iz razreda 29. u smislu Nicanskog sporazuma o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga za registraciju žigova od 15. lipnja 1957., kako je revidiran i izmijenjen, a osobito za maslac i druge mliječne proizvode, te za sljedeća dva figurativna žiga, od kojih je jedan registriran tijekom 1998., a drugi tijekom 2011. za isti razred proizvoda (u daljnjem tekstu zajedno nazvani: žigovi Europske unije KERRYGOLD):

11

Proizvodi na kojima su prikazani ti žigovi izvoze se u različite zemlje. U Uniji se navedeni proizvodi ponajprije prodaju u Španjolskoj, Belgiji, Danskoj, Njemačkoj, Irskoj, Grčkoj, Francuskoj, Cipru, Luksemburgu, na Malti, u Nizozemskoj i Ujedinjenoj Kraljevini.

12

Društvo T & S je društvo osnovano u skladu sa španjolskim pravom koje u Španjolsku uvozi i u toj zemlji distribuira margarine označene znakom KERRYMAID. Te proizvode u Irskoj proizvodi društvo Kerry Group plc.

13

Društvo Kerry Group registriralo je u Irskoj i Ujedinjenoj Kraljevini nacionalni žig KERRYMAID.

14

Društvo The Irish Dairy Board Co‑operative, koje je 31. ožujka 2015. postalo društvo Ornua, podnijelo je 29. siječnja 2014. tužbu zbog povrede protiv društva T & S pred Juzgado de lo Mercantil de Alicante (Trgovački sud u Alicanteu, Španjolska), koji djeluje kao sud za žigove Europske unije, radi utvrđivanja da je društvo T & S, zbog toga što u Španjolsku uvozi i u njoj distribuira margarine pod znakom KERRYMAID, povrijedilo prava iz žiga Europske unije KERRYGOLD. Uporaba znaka KERRYMAID od strane društva T & S stvorila je vjerojatnost dovođenja u zabludu i nepošteno iskoristila razlikovni karakter i ugled navedenih žigova.

15

Taj sud u prvom dijelu navodi da se jedina sličnost između znaka KERRYMAID i žigova Europske unije KERRYGOLD odnosi na element „kerry”, koji se odnosi na jednu irsku grofoviju poznatu po govedarstvu.

16

Nadalje, navodi da je među strankama nesporno mirno supostojanje žigova Europske unije KERRYGOLD i nacionalnog žiga KERRYMAID u Irskoj i Ujedinjenoj Kraljevini.

17

Iz toga je navedeni sud zaključio da u Španjolskoj ne može postojati vjerojatnost dovođenja u zabludu između žigova Europske unije KERRYGOLD i znaka KERRYMAID. Naime, budući da su Irska i Ujedinjena Kraljevina, uzevši zajedno, iznimno demografski značajne u Uniji, mirno supostojanje tih žigova i tog znaka u tim dvjema državama članicama, imajući u vidu jedinstveni karakter žiga Europske unije, moralo je dovesti do zaključka da ne postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu između navedenih žigova i navedenoga znaka na cijelom području Unije.

18

Konačno, isti sud je smatrao da zbog navedenog mirnog supostojanja u Irskoj i Ujedinjenoj Kraljevini nije moguće da je u Španjolskoj društvo T & S nepošteno iskoristilo razlikovni karakter ili ugled žigova Europske unije KERRYGOLD.

19

S obzirom na navedena razmatranja, Juzgado de lo Mercantil de Alicante (Trgovački sud u Alicanteu) je presudom od 18. ožujka 2015. odbio tužbu zbog povrede.

20

Protiv te presude podnesena je žalba pred sudom koji je uputio zahtjev.

21

Polazeći od utvrđenja da mirno supostojanje žigova Europske unije KERRYGOLD i znaka KERRYMAID postoji samo u Irskoj i Ujedinjenoj Kraljevini, sud koji je uputio zahtjev gaji dvojbu u pogledu sukladnosti zaključaka do kojih je došao prvostupanjski sud s Uredbom br. 207/2009. Prema sudu koji je uputio zahtjev, iz pretpostavke da mirno supostojanje tih žigova i tog znaka u Irskoj i Ujedinjenoj Kraljevini ne dovodi do vjerojatnosti dovođenja u zabludu u tim dvjema državama članicama ne proizlazi da ni u drugim državama članicama ne postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu između navedenih žigova i navedenoga znaka. Naime, takav prijenos može prava koja su dodijeljena nositelju žiga Europske unije na temelju članka 9. Uredbe br. 207/2009 lišiti korisnog učinka.

22

U tim je okolnostima Audiencia Provincial de Alicante (Okružni sud u Alicanteu, Španjolska) odlučila prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

23

Sud je sudu koji je uputio zahtjev poslao zahtjev za pojašnjenje kako bi saznao je li taj sud prilikom primjene Uredbe br. 207/2009 dužan ispitati ocjenu prvostupanjskog suda prema kojoj nikako ne može postojati vjerojatnost dovođenja u zabludu s obzirom na to da kod suprotstavljenih znakova postoje podaci o zemljopisnom podrijetlu „kerry” i da ne postoji sličnost između elemenata „gold” i „maid”.

24

Sud koji je uputio zahtjev potvrdno je odgovorio na taj zahtjev za pojašnjenje.

25

Svojim prvim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 9. stavak 1. točku (b) Uredbe br. 207/2009 tumačiti na način da iz činjenice da u jednom dijelu Unije mirno supostoje žig Europske unije i nacionalni žig, s obzirom na jedinstveni karakter žiga Europske unije, proizlazi zaključak da u drugom dijelu Unije u kojem taj žig Europske unije i znak istovjetan tom nacionalnom žigu ne supostoje mirno, ne postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu između navedenog žiga Europske unije i tog znaka.

26

Budući da je pitanje postavljeno iz kuta jedinstvenog karaktera žiga Europske unije, valja u prvom redu navesti da na temelju tog načela koje je izraženo u uvodnoj izjavi 3. Uredbe br. 207/2009 i pojašnjeno člankom 1. stavkom 2. te uredbe, žigovi Europske unije imaju jedinstvenu zaštitu i proizvode učinke na području cijele Unije. Prema toj odredbi, žig Europske unije, osim ako tom uredbom nije drugačije određeno, ne smije se registrirati, ne smije se prenositi, ne smije ga se odreći, ne smije biti predmetom odluke kojom se opozivaju prava nositelja žiga ili odluke kojom se žig proglašava ništavim i njegova se uporaba ne smije zabraniti, osim u odnosu na cijelu Uniju.

27

Iako članak 1. stavak 2. Uredbe br. 207/2009 spominje samo registraciju žiga, njegov prijenos, gubitak prava iz žiga i zabranu njegove uporabe, iz usporednog čitanja te odredbe s uvodnom izjavom 3. te uredbe proizlazi međutim da se učinci žiga Europske unije navedeni u glavi II. odjeljku 2. navedene uredbe također jedinstveno primjenjuju na području cijele Unije.

28

Naime, Sud je već presudio da isključivo pravo nositelja koje proizlazi iz žiga Europske unije na temelju članka 9. stavka 1. Uredbe br. 207/2009 načelno obuhvaća područje cijele Unije (vidjeti u tom smislu presudu od 12. travnja 2011., DHL Express France, C‑235/09, EU:C:2011:238, t. 39.).

29

Što se tiče članka 9. stavka 1. točke (b) te uredbe, ustaljena je sudska praksa Suda da se tom odredbom pruža zaštita nositelju žiga Europske unije u odnosu na svaku uporabu koja negativno utječe ili može negativno utjecati na funkciju označavanja podrijetla tog žiga (presuda od 22. rujna 2016., combit Software, C‑223/15, EU:C:2016:719, t. 27. i navedena sudska praksa).

30

Jedinstvena zaštita koju tako ta odredba prenosi na nositelja žiga Europske unije sastoji se od ovlašćivanja tog nositelja da na području cijele Unije zabrani svim trećim stranama da bez njegova odobrenja u trgovačkom prometu rabe istovjetan ili sličan znak za istovjetne ili slične proizvode ili usluge na način koji negativno utječe ili može negativno utjecati na funkciju označavanja podrijetla tog žiga i time stvara vjerojatnost dovođenja u zabludu.

31

Kako bi nositelj žiga Europske unije mogao ostvarivati to pravo, nije uopće potrebno da uporaba istovjetnog ili sličnog znaka koji stvara vjerojatnost dovođenja u zabludu postoji na području cijele Unije.

32

Naime, ako bi nositelj žiga Europske unije bio zaštićen samo od negativnih utjecaja počinjenih na području cijele Unije, ne bi imao mogućnost protiviti se uporabi istovjetnih ili sličnih znakova koji stvaraju vjerojatnost dovođenja u zabludu u samo jednom dijelu tog područja, iako članak 9. stavak 1. točka (b) Uredbe br. 207/2009 ima za cilj zaštititi tog nositelja na području cijele Unije od svake uporabe koja negativno utječe na funkciju označavanja podrijetla njegova žiga.

33

Stoga, kada uporaba znaka dovodi do postojanja vjerojatnosti dovođenja u zabludu sa žigom Europske unije u jednom dijelu Unije, dok ista uporaba ne dovodi do postojanja takve vjerojatnosti u njezinu drugom dijelu, postoji povreda isključivog prava koje proizlazi iz tog žiga. U tom slučaju, sud za žigove Europske unije pred kojim se vodi postupak treba zabraniti stavljanje na tržište dotičnih proizvoda pod predmetnim znakom na području cijele Unije, uz iznimku dijela tog područja za koje je utvrđeno da vjerojatnost dovođenja u zabludu ne postoji (presuda od 22. rujna 2016., combit Software, C‑223/15, EU:C:2016:719, t. 25. i 36.).

34

U ovom predmetu iz spisa koji je podnesen Sudu proizlazi da su stranke u glavnom postupku suglasne oko toga da postoji mirno supostojanje žigova Europske unije KERRYGOLD i nacionalnog žiga KERRYMAID u Irskoj i Ujedinjenoj Kraljevini, tako da se društvo Ornua ne protivi uporabi tog nacionalnog žiga u tim državama članicama.

35

Stranke u glavnom postupku također su suglasne da takvo mirno supostojanje ne postoji u dijelu područja Unije na koje se odnosi tužba zbog povrede, odnosno na španjolskom državnom području, te da društvo T & S u toj zemlji rabi znak KERRYMAID bez suglasnosti društva Ornua.

36

U pogledu toga iz sudske prakse proizlazi da se ispitivanje postojanja vjerojatnosti dovođenja u zabludu u dijelu Unije mora temeljiti na općoj ocjeni svih relevantnih čimbenika u konkretnom slučaju i da ta ocjena mora obuhvatiti vizualnu, fonetsku i koncepcijsku usporedbu žiga i znaka koji rabi treća strana, što može dovesti, osobito iz jezičnih razloga, do različitih zaključaka u jednom i u drugom dijelu Unije (vidjeti u tom smislu presudu od 22. rujna 2016., combit Software, C‑223/15, EU:C:2016:719, t. 31. i 33. i navedenu sudsku praksu).

37

Iz toga proizlazi, kao što je naveo nezavisni odvjetnik u točki 39. svojega mišljenja, da u situaciji poput one u glavnom postupku, u kojoj je u Irskoj i Ujedinjenoj Kraljevini već utvrđeno mirno supostojanje žigova Europske unije i znaka, sud za žigove Europske unije pred kojim se vodi postupak povodom tužbe zbog povrede u pogledu uporabe tog znaka u drugoj državi članici, u ovom slučaju Kraljevini Španjolskoj, ne može temeljiti svoju ocjenu samo na postojanju navedenog mirnog supostojanja u Irskoj i Ujedinjenoj Kraljevini. Upravo suprotno, taj sud mora učiniti opću ocjenu svih relevantnih čimbenika.

38

S obzirom na prethodna razmatranja, na prvo pitanje valja odgovoriti da članak 9. stavak 1. točku (b) Uredbe br. 207/2009 treba tumačiti na način da iz činjenice da u jednom dijelu Europske unije mirno supostoje žig Europske unije i nacionalni žig, s obzirom na jedinstveni karakter žiga Europske unije, ne proizlazi zaključak da u drugom dijelu Unije u kojem nema mirnog supostojanja tog žiga Europske unije i znaka istovjetnog tom nacionalnom žigu, ne postoji vjerojatnosti dovođenja u zabludu između navedenog žiga Europske unije i tog znaka.

39

Svojim drugim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 9. stavak 1. točku (b) Uredbe br. 207/2009 tumačiti na način da sud za žigove Europske unije koji odlučuje u sporu povodom tužbe zbog povrede može uzeti u obzir elemente koji bi po njegovu mišljenju bili relevantni za ocjenu je li nositelj žiga Europske unije ovlašten zabraniti uporabu znaka u jednom dijelu Unije na koji se ne odnosi ta tužba kako bi ocijenio je li nositelj žiga ovlašten zabraniti uporabu tog znaka u dijelu Unije na koji se navedena tužba odnosi.

40

Kao što je već navedeno u točki 36. ove presude, ispitivanje kojem treba pristupiti nadležni sud za žigove Europske unije mora se temeljiti na općoj ocjeni svih relevantnih čimbenika u konkretnom slučaju u kojem odlučuje.

41

Što se tiče vizualne, fonetske i koncepcijske usporedbe dotičnog žiga Europske unije i znaka koji rabi treća strana, ta opća ocjena treba se temeljiti na ukupnom dojmu koji taj žig i taj znak stvaraju kod relevantne javnosti koju čini prosječni potrošač navedenih proizvoda i usluga, uobičajeno obaviješten i razumno pažljiv i oprezan (vidjeti u tom smislu presudu od 25. lipnja 2015., Loutfi Management Propriété intellectuelle, C‑147/14, EU:C:2015:420, t. 21. i 25. i navedenu sudsku praksu).

42

Kao što navodi nezavisni odvjetnik u točkama 41. i 42. svojega mišljenja, kad se tržišni uvjeti i društvenokulturne i druge okolnosti koje doprinose ukupnom dojmu što ga dotični žig Europske unije i znak stvaraju kod prosječnog potrošača ne razlikuju bitno u jednom dijelu Unije od drugog, nema zapreke da se uzmu u obzir mjerodavni čimbenici čije je postojanje u jednom dijelu Unije utvrđeno radi ocjene je li nositelj tog žiga ovlašten zabraniti uporabu tog znaka u drugom dijelu Unije ili na cijelom njezinu području.

43

U ovom slučaju, kao što proizlazi iz odgovora na zahtjev za pojašnjenje i iz očitovanja koja su podnesena Sudu, društvo T & S osobito smatra da znak KERRYMAID koji ono rabi u Španjolskoj nije sličan žigovima Europske unije KERRYGOLD društva Ornua pa, slijedom navedenog, ne može stvoriti vjerojatnost dovođenja u zabludu u smislu članka 9. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009 jer je element „kerry” podatak o zemljopisnom podrijetlu na koji se, na temelju članka 12. te uredbe, ne odnosi isključivo pravo koje društvo Ornua ima na temelju navedenog članka 9.

44

Međutim, ograničenje isključivog prava iz članka 9. Uredbe br. 207/2009 na koje se poziva društvo T & S uvjetovano je time da uporaba znaka koji sadržava podatak o zemljopisnom podrijetlu bude u skladu s poštenom praksom u industrijskoj ili trgovačkoj djelatnosti. Radi ispitivanja ispunjenosti tog uvjeta, koji je izraz obveze lojalnog postupanja prema legitimnim interesima nositelja žiga, sud pred kojim se vodi postupak mora obaviti opću ocjenu svih relevantnih činjenica (vidjeti osobito presude od7. siječnja 2004., Gerolsteiner Brunnen, C‑100/02, EU:C:2004:11, t. 24. i 26.; od 16. studenoga 2004., Anheuser‑Busch, C‑245/02, EU:C:2004:717, t. 82. i 84., i od 17. ožujka 2005., Gillette Company i Gillette Group Finland, C‑228/03, EU:C:2005:177, t. 41.).

45

U tom smislu valja osobito uzeti u obzir način na koji ga treća strana koja stavlja proizvod na tržište općenito prikazuje, uvjete u kojima postoji razlika između dotičnog žiga i znaka koji rabi ta treća strana kao i napor koji ulaže treća strana radi osiguranja toga da potrošači razlikuju njezine proizvode od proizvoda nositelja žiga (vidjeti u tom smislu presudu od 17. ožujka 2005., Gillette Company i Gillette Group Finland, C‑228/03, EU:C:2005:177, t. 46.).

46

Ako bi sud koji je uputio zahtjev radi ocjene je li društvo Ornua ovlašteno zabraniti uporabu znaka KERRYMAID u Španjolskoj morao uzeti u obzir elemente koji postoje u Irskoj i Ujedinjenoj Kraljevini, on bi ponajprije morao utvrditi da ne postoji znatna razlika između tržišnih uvjeta i društvenokulturnih okolnosti u dijelu Unije na koji se odnosi tužba zbog povrede u odnosu na dio u kojem se nalazi zemljopisno područje koje odgovara zemljopisnom pojmu sadržanom u dotičnom znaku. Naime, nije moguće isključiti da postupanje koje se može očekivati od treće strane kako bi njezina uporaba znaka bila u skladu s poštenom praksom u industrijskoj ili trgovačkoj djelatnosti treba analizirati drugačije u jednom dijelu Unije u kojem su potrošači posebno povezani sa zemljopisnim pojmom sadržanim u dotičnom žigu i znaku nego u drugom dijelu Unije u kojem je ta povezanost slabija.

47

Imajući u vidu sve navedeno, na drugo pitanje valja odgovoriti da članak 9. stavak 1. točku (b) Uredbe br. 207/2009 treba tumačiti na način da sud za žigove Europske unije koji odlučuje u sporu povodom tužbe zbog povrede može uzeti u obzir elemente koji bi po njegovu mišljenju bili relevantni za ocjenu je li nositelj žiga Europske unije ovlašten zabraniti uporabu znaka u jednom dijelu Europske unije na koji se ta tužba ne odnosi kako bi ocijenio je li nositelj žiga ovlašten zabraniti uporabu tog znaka u onom dijelu Unije na koji se navedena tužba odnosi, pod uvjetom da se između tih dvaju dijelova Unije tržišni uvjeti i društvenokulturne okolnosti ne razlikuju znatno.

48

Svojim trećim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 9. stavak 1. točku (c) Uredbe br. 207/2009 tumačiti na način da iz činjenice da u jednom dijelu Unije mirno supostoje ugledni žig Europske unije i neki znak, s obzirom na jedinstveni karakter žiga Europske unije, proizlazi zaključak da u drugom dijelu Unije u kojem nema takvog mirnog supostojanja postoji opravdan razlog za uporabu tog znaka.

49

Kao što je navedeno u točki 28. ove presude, isključivo pravo koje žig Europske unije prenosi na svojeg nositelja na temelju članka 9. stavka 1. Uredbe br. 207/2009 načelno obuhvaća područje cijele Unije.

50

Proširena zaštita koju nositeljima uglednih žigova Europske unije pruža članak 9. stavak 1. točka (c) sastoji se u davanju ovlaštenja tim nositeljima da zabrane svim trećim stranama da bez njihova odobrenja u trgovačkom prometu bez opravdanog razloga rabe istovjetan ili sličan znak – bilo za slične proizvode ili usluge bilo za proizvode ili usluge koje nisu slične onima za koje su ti žigovi registrirani – koje nepošteno iskorištavaju razlikovni karakter ili ugled tih žigova ili nanose štetu tom razlikovnom karakteru ili tom ugledu (vidjeti u tom smislu presudu od 22. rujna 2011., Interflora i Interflora British Unit, C‑323/09, EU:C:2011:604, t. 68. i 70.).

51

Kako bi nositelj žiga Europske unije uživao takvu proširenu zaštitu potrebno je utvrditi, prema navedenom članku 9. stavku 1. točki (c), da taj žig „ima ugled u [Uniji]”. U tu svrhu dovoljno je utvrditi da navedeni žig ima takav ugled u znatnom dijelu područja Unije, koje može odgovarati, ovisno o slučaju, među ostalim, državnom području samo jedne države članice. Ako je taj uvjet ispunjen, treba smatrati da dotični žig Europske unije uživa ugled u cijeloj Uniji (presude od 6. listopada 2009., PAGO International, C‑301/07, EU:C:2009:611, t. 27., 29. i 30., i od 3. rujna 2015., Iron & Smith, C‑125/14, EU:C:2015:539, t. 19. i 20.).

52

Tom sudskom praksom osigurano je da se nositelj žiga Europske unije ili može pozvati na proširenu zaštitu iz članka 9. stavka 1. točke (c) Uredbe br. 207/2009 u cijeloj Uniji ili ne može pozvati na nju uopće. Prema tome, doseg zaštite koja proizlazi iz svakog žiga Europske unije ima jedinstven karakter na području cijele Unije.

53

Nasuprot tomu, kako bi se nositelj žiga Europske unije koji uživa navedenu proširenu zaštitu mogao pozvati na svoje pravo iz članka 9. stavka 1. točke (c) nije uopće potrebno da se znak, čijom se uporabom nanosi šteta navedenom pravu, rabi na području cijele Unije.

54

Naime, ako bi nositelj bio samo zaštićen od povreda počinjenih na području cijele Unije, ne bi mu bilo moguće protiviti se povredama počinjenima u samo jednom dijelu tog područja, iako je cilj članka 9. stavka 1. točke (c) Uredbe br. 207/2009 zaštita tog nositelja u čitavoj Uniji protiv svake uporabe bez opravdanog razloga istovjetnog ili sličnog znaka koji nepošteno iskorištava razlikovni karakter ili ugled tih žigova ili nanosi štetu tom razlikovnom karakteru ili tom ugledu.

55

U ovom slučaju, uz uvjet provjere koju treba učiniti sud koji je uputio zahtjev, čini se da nije sporno da žigovi Europske unije KERRYGOLD imaju ugled u smislu članka 9. stavka 1. točke (c) Uredbe br. 207/2009.

56

Osim toga, iz spisa koji je upućen Sudu proizlazi da su stranke u glavnom predmetu suglasne da zbog mirnog supostojanja tih žigova i nacionalnog žiga KERRYMAID u Irskoj i Ujedinjenoj Kraljevini postoji opravdan razlog uporabe tog znaka u tom dijelu Unije.

57

Kao što je već navedeno u točki 35. ove presude, stranke u glavnom predmetu također su suglasne da takvo mirno supostojanje ne postoji u dijelu područja Unije na koje se odnosi tužba zbog povrede, odnosno na španjolskom državnom području, i da društvo T & S u toj zemlji rabi znak KERRYMAID bez suglasnosti društva Ornua.

58

U tom pogledu iz ustaljene sudske prakse Suda proizlazi da se ispitivanje postojanja štete iz članka 9. stavka 1. točke (c) Uredbe br. 207/2009 mora temeljiti na općoj ocjeni koja vodi računa o svim relevantnim čimbenicima konkretnog slučaja (presude od 18. lipnja 2009., L’Oréal i dr., C‑487/07, EU:C:2009:378, t. 44., i od 18. srpnja 2013., Specsavers International Healthcare i dr., C‑252/12, EU:C:2013:497, t. 39.).

59

Iz navedenog slijedi da u ovom slučaju, u kojem postoji opravdan razlog uporabe znaka KERRYMAID u Irskoj i Ujedinjenoj Kraljevini zbog mirnog supostojanja žigova Europske unije KERRYGOLD i dotičnog nacionalnog znaka u tim dvjema državama članicama, sud za žigove Europske unije pred kojim se vodi postupak povodom tužbe zbog povrede u pogledu uporabe tog znaka u drugoj državi članici ne može temeljiti svoju ocjenu samo na postojanju navedenog mirnog supostojanja u Irskoj i Ujedinjenoj Kraljevini, nego mora, upravo suprotno, učiniti opću ocjenu svih relevantnih čimbenika.

60

Zbog toga na treće pitanje treba odgovoriti da članak 9. stavak 1. točku (c) Uredbe br. 207/2009 treba tumačiti na način da iz činjenice da u jednom dijelu Europske unije mirno supostoje ugledni žig Europske unije i neki znak ne proizlazi zaključak da u drugom dijelu Unije u kojem nema takvog mirnog supostojanja postoji opravdan razlog za uporabu tog znaka.

61

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenoga, Sud (drugo vijeće) odlučuje: