4. rujna 2014. ( *1 )
„Prethodni postupak — Pravosudna suradnja u građanskim stvarima — Uredba (EZ) br. 1346/2000 — Članak 3. stavak 1. — Pojam ,tužba koja izravno proizlazi iz stečajnog postupka i koja je s njim tijesno povezana' — Uredba (EZ) br. 44/2001 — Članak 1. stavak 2. točka (b) — Pojam ,stečaj' — Tužba stečajnog upravitelja radi isplate potraživanja — Potraživanje nastalo na temelju usluga međunarodnog prijevoza robe — Odnos između Uredbe br. 1346/2000 i br. 44/2001 i Konvencije o ugovoru o međunarodnom prometu cestom (CMR)“
U predmetu C‑157/13,
povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a, koji je uputio Lietuvos Aukščiausiasis Teismas (Litva), odlukom od 20. ožujka 2013., koju je Sud zaprimio 26. ožujka 2013., u postupku
Nickel & Goeldner Spedition GmbH
protiv
„Kintra“ UAB,
SUD (prvo vijeće),
u sastavu: A. Tizzano, predsjednik vijeća, A. Borg Barthet, E. Levits, M. Berger (izvjestitelj) i S. Rodin, suci,
nezavisni odvjetnik: N. Jääskinen,
tajnik: A. Calot Escobar,
uzimajući u obzir pisani postupak,
uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:
— |
za Nickel & Goeldner Spedition GmbH, F. Heemann, advokatas, |
— |
za „Kintra“ UAB, V. Onačko, advokatas, |
— |
za litavsku vladu, D. Kriaučiūnas i G. Taluntytė, u svojstvu agenata, |
— |
za njemačku vladu, T. Henze i J. Möller kao i J. Kemper, u svojstvu agenata, |
— |
za švicarsku vladu, M. Jametti, u svojstvu agenta, |
— |
za Europsku komisiju, A. Steiblytė i M. Wilderspin, u svojstvu agenata, |
odlučivši, nakon saslušanja nezavisnog odvjetnika, da u predmetu odluči bez njegovog mišljenja,
donosi sljedeću
Presudu
1 |
Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 3. stavka 1. i članka 44. stavka 3. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1346/2000 od 29. svibnja 2000. o stečajnom postupku (SL L 160, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 3., str. 3.), kao i članka 1. stavka 2. točke (b) i članka 71. Uredbe Vijeća (EZ) br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (SL 2001, L 12, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 3., str. 30.). |
2 |
Zahtjev je podnesen u okviru spora između Nickel & Goeldner Spedition GmbH (u daljnjem tekstu: Nickel & Goeldner Spedition), društva njemačkog prava i „Kintra“ UAB (u daljnjem tekstu: Kintra), društvo litavskog prava, u stečaju, u kojem se glavni zahtjev odnosio na plaćanje iznosa od 194077,76 litavskih litasa (LTL) dugovanog za usluge međunarodnog prometa robe. |
Pravni okvir
Uredba br. 1346/2000
3 |
U skladu sa svojom uvodnom izjavom 6., Uredba br. 1346/2000 ograničena je na „odredbe koje uređuju ovlaštenje za pokretanje stečajnih postupaka i odluke koje se donose neposredno na temelju stečajnih postupaka, te su tijesno povezane s takvim postupkom.“ |
4 |
Članak 3. stavak 1. te Uredbe, predmet kojeg je međunarodna nadležnost, postavlja sljedeće osnovno pravilo o nadležnosti: „Sudovi države članice unutar čijeg državnog područja se nalazi središte dužnikova glavnog interesa imaju nadležnost pri pokretanju stečajnog postupka. U slučaju trgovačkog društva ili pravne osobe, a u nedostatku dokaza o suprotnom, pretpostavlja se da je mjesto njihovog sjedišta ujedno i središte glavnog interesa.“ |
5 |
Člankom 44. stavkom 3. točkom (a) spomenute uredbe određeno je: „Ova Uredba ne primjenjuje se:(a)
|
Uredba br. 44/2001
6 |
U skladu s uvodnom izjavom 7. Uredbe br. 44/2001, „područje primjene ove Uredbe mora pokrivati sve najvažnije građanske i trgovačke stvari, osim nekih točno utvrđenih predmeta“. |
7 |
Člankom 1. te Uredbe na sljedeći je način određeno područje njezine primjene: „1. Ova se Uredba primjenjuje na građanske i trgovačke stvari bez obzira na prirodu sudova. Ne odnosi se na fiskalne, carinske ili administrativne stvari. 2. Ova se Uredba ne primjenjuje na: [...]
[...]“ |
8 |
Kad je riječ o pravilima tržišnog natjecanja, člankom 2. stavkom 1. te uredbe propisano je sljedeće osnovno pravilo: „Uz poštovanje odredaba ove Uredbe, osobama s domicilom u nekoj državi članici sudi se pred sudovima te države članice, bez obzira na njihovo državljanstvo.“ |
9 |
U području ugovornog prava, člankom 5. stavkom 1. te Uredbe predviđeno je posebno pravilo koje glasi: „Osoba s domicilom u državi članici može u drugoj državi članici biti tužena:
|
10 |
Člankom 71. stavkom 1. Uredbe br. 44/2001, predmet kojega je odnos s konvencijama koje uređuju posebna pravna područja (u daljnjem tekstu: posebne konvencije) čije su stranke države članice, određeno je: „Ova Uredba ne utječe ni na koju konvenciju čije su stranke države članice, a koja, s obzirom na neko posebno pravno područje, uređuje nadležnost, priznavanje ili izvršenje sudskih odluka.“ |
Konvencija CMR
11 |
Konvencija o ugovoru o međunarodnom prijevozu robe cestom, potpisana u Ženevi 19. svibnja 1956., kako je izmijenjena i dopunjena Protokolom potpisanim u Ženevi 5. srpnja 1978. (u daljnjem tekstu: Konvencija CMR), primjenjuje se, sukladno svom članku 1. stavku 1., „na svaki ugovor o prijevozu robe cestom vozilima uz naknadu, kad se mjesta preuzimanja i odredišta […] nalaze u dvije različite države, od kojih je barem jedna država ugovornica […] bez obzira na prebivalište i državljanstvo stranaka“. |
12 |
Konvencija CMR je sklopljena u okviru Gospodarske komisije UN‑a za Europu. Više od 50 država, uključujući Republiku Litvu, Saveznu Republiku Njemačku i Republiku Francusku pristupilo je Konvenciji CMR. |
13 |
Prema odredbi članka 31. stavka 1. Konvencije CMR: „Za sve sporove koji proizađu iz prijevoza koji su uređeni ovom konvencijom tužitelj može, osim pred sudovima država ugovornica koje su one odredile zajedničkim sporazumom, postupak pokrenuti i pred sudovima država na čijem području:
|
Glavni postupak i prethodna pitanja
14 |
Vilniaus apygardos teismas (regionalni sud u Vilniusu) pokrenuo je 28. svibnja 2009. stečajni postupak nad društvom Kintra, čije je sjedište u Litvi. |
15 |
Stečajni upravitelj društva Kintra podnio je Vilniaus apygardos teismas zahtjev kojim traži da se društvu Nickel & Goeldner Spedition, sa sjedištem u Njemačkoj, naloži plaćanje iznosa od 194077,76 LTL, dugovanog za usluge međunarodnog prometa robe koje je društvo Kintra pružilo društvu Nickel & Goeldner Spedition, među ostalim, u Francuskoj i Njemačkoj. |
16 |
Prema mišljenju stečajnog upravitelja Kintre, nadležnost Vilniaus apygardos teismas temelji se na članku 14. stavku 3. litavskog Zakona o stečaju poduzetnikâ. Društvo Nickel & Goeldner Spedition osporilo je tu nadležnost ističući da spor ulazi u područje primjene članka 31. Konvencije CMR i Uredbe br. 44/2001. |
17 |
Presudom od 29. kolovoza 2011. Vilniaus apygardos teismas utvrdio je da iz odredaba litavskog Zakona o stečaju poduzetnika i Uredbe br. 1346/2000 proizlazi njegova nadležnost te je prihvatio zahtjev stečajnog upravitelja Kintre. |
18 |
Odlukom od 6. lipnja 2012. Lietuvos apeliacinis teismas (žalbeni sud u Litvi) potvrdio je prvostupanjsku presudu. Ocijenio je da se spor odnosi na stečaj koji je obuhvaćen iznimkom iz članka 1. stavka 2. točke (b) Uredbe br. 44/2001 te da nadležni sud treba odrediti na temelju članka 3. stavka 1. Uredbe br. 1346/2000 i odredaba litavskog Zakona o stečaju poduzetnika. |
19 |
Odlučujući o žalbi, Lietuvos Aukščiausiasis Teismas (vrhovni sud u Litvi), odlučio je prekinuti postupak i postaviti Sudu sljedeća prethodna pitanja:
|
O prethodnim pitanjima
Prvo pitanje
20 |
Svojim prvim pitanjem, sud koji je uputio zahtjev u biti pita ulazi li tužba radi isplate potraživanja nastalog pružanjem usluga prijevoza, koju podnese stečajni upravitelj poduzetnika u stečaju, imenovan u okviru stečajnog postupka pokrenutog u jednoj državi članici, protiv korisnika tih usluga, koji ima sjedište u drugoj državi članici, u područje primjene Uredbe br. 1346/2000 ili Uredbe br. 44/2001. |
21 |
S tim u vezi, valja podsjetiti da je, oslanjajući se osobito na pripremne radove vezane uz Konvenciju od 27. rujna 1968. o nadležnosti i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (SL 1972, L 299, str. 32.), čiji sadržaj preuzima Uredba br. 44/2001, Sud presudio da tu posljednju uredbu, kao i Uredbu br. 1346/2000 treba tumačiti na način da se izbjegnu sva preklapanja pravnih pravila koja ti tekstovi propisuju, kao i sve pravne praznine. Slijedom toga, tužbe koje su, na temelju članka 1. stavka 2. točke (b) Uredbe br. 44/2001, isključene iz njezinog područja primjene jer spadaju u područje „stečaja, postupaka koji se odnose na likvidaciju nesolventnih trgovačkih društava ili drugih pravnih osoba, postupaka poravnanja i sličnih postupaka“, ulaze u područje primjene Uredbe br. 1346/2000. S druge strane, tužbe koje ne ulaze u područje primjene članka 3. stavka 1. Uredbe br. 1346/2000 ulaze u područje primjene Uredbe br. 44/2001 (presuda F‑Tex, C‑213/10, EU:C:2012:215, t. 21., 29. i 48.). |
22 |
Sud je također istaknuo da je, kao što to proizlazi i iz uvodne izjave 7. Uredbe br. 44/2001, namjera zakonodavca Unije bila zadržati široko shvaćanje „građanske i trgovačke stvari“ iz članka 1. stavka 1. te Uredbe i, slijedom toga, široko područje njezine primjene. S druge strane, područje primjene Uredbe br. 1346/2000, u skladu s uvodnom izjavom 6. te uredbe, ne smije se široko tumačiti (presuda German Graphics Graphische Maschinen, C‑292/08, EU:C:2009:544, t. 23. do 25.). |
23 |
Na temelju tih načela Sud je presudio da su samo tužbe koje izravno proizlaze iz stečajnog postupka i koje su s njime tijesno povezane isključene iz područja primjene Uredbe br. 44/2001. Slijedom toga, samo takve tužbe ulaze u područje primjene Uredbe br. 1346/2000 (presuda F‑Tex, EU:C:2012:215, t. 23. i 29. i navedena sudska praksa). |
24 |
Kad je riječ o provedbi te distinkcije, Sud je ocijenio da tužbu radi isplate potraživanja stečajne mase, koju u francuskom pravu stečajni upravitelj može podnijeti protiv odgovornih osoba društva, treba smatrati tužbom koja izravno proizlazi iz stečajnog postupka i koja je s njim tijesno povezana. Takvo je utvrđenje u suštini utemeljio na razlogu da su pravna osnova te tužbe odredbe koje odstupaju od općih pravila građanskog prava (vidjeti, u okviru Konvencije od 27. rujna 1968. o nadležnosti i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima, presudu Gourdain, 133/78, EU:C:1979:49, t. 4. do 6.). Sličnu je ocjenu Sud dao i kad je riječ o tužbi za pobijanje pravnih radnji, koju u njemačkom pravu stečajni upravitelj može podnijeti kako bi osporio radnje štetne za vjerovnike, a izvršene prije pokretanja stečajnog postupka. Sud je u tom kontekstu naglasio da se tužba temelji na nacionalnim pravilima o stečajnom postupku (presuda Seagon, C‑339/07, EU:C:2009:83, t. 16.). |
25 |
S druge strane, Sud je ocijenio da u slučaju tužbe podnesene na temelju klauzule o pridržaju prava vlasništva protiv stečajnog upravitelja ne postoji dovoljno izravna i tijesna povezanost sa stečajnim postupkom, s obzirom na to da je pravno pitanje o kojem je riječ u takvoj tužbi neovisno o pokretanju stečajnog postupka (presuda German Graphics Graphische Maschinen, EU:C:2009:544, t. 30. i 31.). Također je ocijenjeno da, tužba koju tužitelj podnese na temelju ustupa potraživanja koje je odobrio stečajni upravitelj i koje se odnosi na pravo pobijanja pravnih radnji kojim potonji raspolaže na temelju njemačkog stečajnog prava, nije tijesno povezana sa stečajnim postupkom. S tim u vezi, Sud je naglasio da se na cesionarovo izvršavanje ustupljenog prava primjenjuju pravila različita od onih koja se primjenjuju u okviru stečajnog postupka (presuda F‑Tex, EU:C:2012:215, t. 41. i 42.). |
26 |
Iz te sudske prakse proizlazi da je Sud u svojoj ocjeni doista uzeo u obzir činjenicu da su različite vrste tužbi o kojima je odlučivao podnesene u vezi sa stečajnim postupkom. Sud je međutim u svakom pojedinom slučaju utvrđivao, prije svega, spada li pravna osnova tužbe o kojoj je riječ u područje stečajnog prava ili koje drugo pravno područje. |
27 |
Iz navedenog proizlazi da mjerodavni kriterij Suda za utvrđivanje pravnog područja u koje spada neka tužba nije njezin postupovni kontekst, već pravna osnova. U skladu s tim pristupom, treba ispitati proizlazi li pravo ili obveza koja je osnova tužbe iz općih pravila građanskog i trgovačkog prava ili posebnih pravila o odstupanjima koja vrijede za stečajni postupak. |
28 |
Tužba o kojoj je riječ u glavnom postupku nedvojbeno je tužba radi isplate potraživanja nastalog pružanjem usluga na temelju ugovora o prijevozu. Tu je tužbu mogao podnijeti sam vjerovnik, prije nego što je nad njim otvoren stečajni postupak, u kojem bi se slučaju na nju primjenjivala pravila o sudskoj nadležnosti koja vrijede u građanskim ili trgovačkim stvarima. |
29 |
Činjenicom da je, nakon što je nad pružateljem usluga otvoren stečajni postupak, stečajni upravitelj imenovan u tom postupku podnio tužbu radi isplate te da isti postupa u interesu vjerovnika sadržajno se ne mijenja narav potraživanja o kojem je riječ, te se na nj primjenjuju ista materijalnopravna pravila. |
30 |
Imajući u vidu navedeno, valja ustvrditi da u tužbi o kojoj je riječ u glavnom postupku ne postoji izravna povezanost sa stečajnim postupkom otvorenim nad tužiteljem. |
31 |
Slijedom toga, i bez potrebe ispitivanja je li ta tužba tijesno povezana sa stečajnim postupkom, valja zaključiti da ona ne ulazi u područje primjene članka 3. stavka 1. Uredbe br. 1346/2000 i da, također, ne spada u pravno područje stečaja, u smislu članka 1. stavka 2. točke (b) Uredbe br. 44/2001. |
32 |
Stoga na prvo pitanje valja odgovoriti da članak 1. stavak 1. Uredbe br. 44/2001 treba tumačiti na način da tužba radi isplate potraživanja nastalog pružanjem usluga prijevoza koju podnese stečajni upravitelj poduzetnika u stečaju, imenovan u okviru stečajnog postupka pokrenutog u jednoj državi članici, protiv korisnika tih usluga, koji ima sjedište u drugoj državi članici, ulazi u područje „građanske i trgovačke stvari“ u smislu te odredbe. |
Drugo pitanje
33 |
Drugo pitanje postavljeno je samo za slučaj ocjene da glavni postupak ulazi u područje primjene Uredbe br. 1346/2000. |
34 |
Uzimajući u obzir odgovor na prvo pitanje, nije potrebno odgovoriti na drugo pitanje. |
Treće pitanje
35 |
Trećim pitanjem, sud koji je uputio zahtjev nastoji doznati može li država članica, u slučaju da spor ulazi u područje primjene i Uredbe br. 44/2001 i Konvencije CMR, na temelju članka 71. stavka 1. te uredbe, primijeniti pravila sudske nadležnosti koja predviđa Konvencija CMR, a ne ona koja predviđa spomenuta uredba. |
36 |
Iako iz odgovora na prvo pitanje proizlazi da glavni postupak ulazi u područje primjene Uredbe br. 44/2001, sud koji je uputio zahtjev, koji je jedini nadležan ocjenjivati činjenice, treba provjeriti udovoljavaju li usluge prijevoza koje su predmet zahtjeva za isplatu o kojem se pred njim vodi spor uvjetima primjene Konvencije CMR, navedenima u njezinom članku 1. |
37 |
Ako sud koji je uputio zahtjev dođe do takvog zaključka, valja podsjetiti da, sukladno tumačenju članka 71. Uredbe br. 44/2001 koje je dao Sud, pravila o sudskoj nadležnosti, priznanju ili izvršenju odluka predviđena posebnim konvencijama kojih su države članice već bile stranke u trenutku stupanja na snagu te uredbe, u pravilu dovode do izuzimanja od primjene odredaba te uredbe koje uređuju isto pitanje (presuda TNT Express Nederland, C‑533/08, EU:C:2010:243, t. 39., 45. do 48.). Konvencija o ugovoru o međunarodnom prijevozu robe cestom, kojoj je Republika Litva pristupila 1993. jedna je od posebnih konvencija o kojima je riječ u toj odredbi. |
38 |
Međutim, Sud je pojasnio da, u područjima uređenima posebnim konvencijama, primjena njima predviđenih pravila ne smije biti u suprotnosti s načelima na kojima počiva pravosudna suradnja u građanskim i trgovačkim stvarima u okviru Europske unije, poput načela iz uvodnih izjava 6., 11., 12. i 15. do 17. Uredbe br. 44/2001, slobodnog protoka sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima, predvidljivosti nadležnih sudova i slijedom toga pravne sigurnosti za pravne subjekte, dobrog sudovanja, maksimalnog smanjenja rizika istovremenih postupaka kao i međusobnog povjerenja u pravosuđe u okviru Unije (presude TNT Express Nederland, EU:C:2010:243, t. 49. i Nipponkoa Insurance Co. (Europa), C‑452/12, EU:C:2013:858, t. 36.). |
39 |
Glede pravila o kojima je riječ u trećem pitanju, odnosno pravila sudske nadležnosti iz članka 31. stavka 1. Konvencije CMR, iz te odredbe proizlazi osobito da tužitelj može izabrati između sudova države u kojoj tuženik ima svoje uobičajeno boravište, sudova države preuzimanja robe i sudova države odredišta. |
40 |
Takva mogućnost dana tužitelju u biti odgovara mogućnosti koju predviđa Uredba br. 44/2001. Naime, kad je riječ o ugovornom pravu, tužitelj može, na temelju članka 2. stavka 1. i članka 5. stavka 1. te Uredbe, izabrati između sudova države članice u kojoj tuženik ima domicil i sudova u mjestu u kojem je obveza koja je osnova zahtjeva izvršena ili treba biti izvršena. Kad je riječ o ugovoru o prijevozu, koji spada u ugovore o pružanju usluga (vidjeti u tom smislu presudu Rehder, C‑204/08, EU:C:2009:439, t. 29. i 30.), to je mjesto, u skladu s člankom 5. stavkom 1. točkom (b) drugom alinejom spomenute uredbe, mjesto u državi članici u kojoj su na temelju ugovora usluge pružene ili trebale biti pružene. |
41 |
Točno je da članak 5. stavak 1. točka (b) druga alineja Uredbe br. 44/2001, u kojem je navedeno samo jedno mjesto izvršenja obveze, tužitelju daje uži izbor u odnosu na članak 31. stavak 1. Konvencije CMR koji mu omogućuje izabrati između mjesta preuzimanja i mjesta odredišta robe. Međutim, ta okolnost ne dovodi u pitanje spojivost članka 31. stavka 1. Konvencije CMR s načelima na kojima počiva pravosudna suradnja u građanskim i trgovačkim stvarima u okviru Unije. Sud je, naime, kad je riječ o ugovorima o prijevozu, potvrdio da u određenim situacijama tužitelj može izabrati između sudova u mjestu polazišta i sudova u mjestu odredišta. S tim u vezi, Sud je naglasio da takvo pravo izbora priznato tužitelju udovoljava kako kriteriju blizine tako i zahtjevu predvidljivosti jer omogućava i tužitelju i tuženiku da lako utvrde nadležne sudove. Također, ona je u skladu s ciljem pravne sigurnosti, s obzirom na to da je izbor tužitelja, u okviru članka 5. stavka 1. točke (b) druge rečenice ograničen na dva suda (presuda Rehder, EU:C:2009:439, t. 45.). |
42 |
Imajući u vidu prethodno navedeno, na treće pitanje valja odgovoriti da članak 71. Uredbe br. 44/2001 treba tumačiti na način da, u slučaju da spor ulazi u područje primjene i spomenute uredbe i Konvencije CMR, država članica može, u skladu s člankom 71. stavkom 1. te uredbe, primijeniti pravila o sudskoj nadležnosti predviđena člankom 31. stavkom 1. Konvencije CMR. |
Troškovi
43 |
Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se. |
Slijedom navedenog, Sud (prvo vijeće) odlučuje: |
|
|
Potpisi |
( *1 ) Jezik postupka: litavski