—

za M. Manzija i Compagnia Naviera Orchestra, A. Rossi i S. Dameri, avvocati, ovlašteni od B. O’Connor, solicitor,

—

za talijansku vladu, G. Palmieri, u svojstvu agenta, uz asistenciju G. Albenzija, avvocato dello Stato,

—

za Europski parlament, I. Anagnostopolou, L. Visaggio i J. Rodrigues, u svojstvu agenata,

—

za Vijeće Europske unije, K. Michoel, S. Barbagallo i M. Moore, u svojstvu agenata,

—

za Europsku komisiju, S. Boelaert, S. Petrova, L. Pignataro‑Nolin i L. Prete, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 2. točke 3g. i članka 4.a stavka 4. Direktive Vijeća 1999/32/EZ od 26. travnja 1999. o smanjenju sadržaja sumpora u određenim tekućim gorivima i o izmjeni Direktive 93/12/EEZ (SL L 121, str. 13.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 64., str. 62.), kako je izmijenjena Direktivom 2005/33/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. srpnja 2005. (SL L 191, str. 59.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 51., str. 116., u daljnjem tekstu: Direktiva 1999/32).

2

Zahtjev je upućen u okviru spora između M. Manzija i Compagnia Naviera Orchestra protiv Capitaneria di Porto di Genova [Lučka kapetanija Genove (Italija)] o upravnoj sankciji koja im je izrečena zbog nepridržavanja najvećeg sadržaja sumpora u brodskim gorivima.

3

Međunarodna konvencija o sprečavanju onečišćenja mora s brodova, usvojena u Londonu 2. studenoga 1973., kako je preinačena protokolom od 17. veljače 1978. (u daljnjem tekstu: Konvencija MARPOL 73/78), predviđa pravila za borbu protiv onečišćenja morskog okoliša.

4

Protokolom iz 1997. o izmjeni Međunarodne konvencije o sprečavanju onečišćenja mora s brodova iz 1973., kako je preinačena Protokolom iz 1978., usvojenim u Londonu 26. rujna 1997. (u daljnjem tekstu: Protokol iz 1997.), Konvenciji MARPOL dodan je Prilog VI. pod nazivom „Pravila za sprečavanje onečišćenja zraka s brodova“ (u daljnjem tekstu: Prilog VI.).

5

Među strankama ugovornicama Protokola iz 1997. nalazi se 25 država članica Europske unije. Češka Republika, Mađarska i Republika Austrija nisu stranke ugovornice tog protokola.

6

U vrijeme koje je od značaja za glavni postupak pravilo 14. točka 1. Priloga VI. propisivalo je da izvan područja u kojima se nadzire ispuštanje SOx sadržaj sumpora goriva koje se koristi na brodu ne smije prelaziti 4,5% m/m.

7

Točke 1., 3. i 8. uvodne izjave Direktive 1999/32 glase kako slijedi:

[…]

[…]

8

Sukladno odredbi članka 1. stavka 1. iste direktive:

„Svrha je ove Direktive smanjiti emisije sumporovog dioksida koje nastaju spaljivanjem određenih vrsta tekućih goriva i time smanjiti štetne posljedice takvih emisija za čovjeka i okoliš.“

9

Članak 2. točka 3f. navedene direktive propisuje da za potrebe iste:

„putnički brodovi znači brodovi koji prevoze više od 12 putnika, pri čemu je putnik svaka osoba osim:

10

Članak 2. točka 3g. Direktive 1999/32 propisuje da za potrebe iste:

„linijska plovidba znači niz plovidaba putničkim brodom radi održavanja prometne veze između dviju ili više luka ili niz plovidaba iz iste luke ili prema njoj bez pristajanja u međuvremenu, bilo:

11

Članak 4.a stavak 4. navedene direktive predviđa:

„Države članice poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurale da od [11. kolovoza 2006.] putnički brodovi na linijskoj plovidbi prema lukama u Zajednici ili iz njih u njihovim teritorijalnim morima, isključivim gospodarskim zonama i zonama suzbijanja onečišćenja ne uporabljuju brodska goriva ako sadržaj sumpora u tim gorivima prelazi 1,5% masenog udjela. Države članice odgovorne su za primjenu te odredbe najmanje za plovila koja plove pod njihovim zastavama kao i ona koja plove pod drugim zastavama sve dok su u njihovim lukama.“

12

Odredbe Direktive 1999/32 o najvećem sadržaju sumpora dopuštenom u određenim tekućim gorivima prenesene su u talijansko unutarnje pravo člancima 295. i 296. Zakonodavne uredbe br. 152 od 3. travnja 2006. (redovni dodatak GURI‑ju br. 88 od 14. travnja 2006.), kako je izmijenjena i dopunjena, među ostalim, Zakonodavnom uredbom br. 205 od 6. studenoga 2007. o provedbi Direktive 2005/33/EZ o izmjeni Direktive 1999/32/EZ u dijelu koji se odnosi na sadržaj sumpora u brodskim gorivima (redovni dodatak GURI‑ju br. 261 od 9. studenoga 2007., u daljnjem tekstu: Zakonodavna uredba br. 152/2006).

13

Capitaneria di Porto di Genova 13. srpnja 2008. u luci Genova utvrdila je da se brod za kružna putovanja MSC Orchestra, koji je plovio pod panamskom zastavom, koristio brodskim gorivom u kojem je sadržaj sumpora prelazio 1,5% masenog udjela.

14

Rješenjem‑nalogom br. 166/2010 Capitaneria di Porto di Genova M. Manziju, kao zapovjedniku navedenog broda, solidarno s Compagnia Naviera Orchestra, vlasnikom broda, izrekla je upravnu sankciju zbog povrede članaka 295. i 296. Zakonodavne uredbe br. 152/2006.

15

M. Manzi i Compagnia Naviera Orchestra podnijeli su tužbu protiv tog rješenja‑naloga navodeći:

16

U tim je okolnostima Tribunale di Genova odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

17

Trećim pitanjem, koje valja najprije razmotriti, sud koji je uputio zahtjev u biti pita ulazi li brod za kružna putovanja, kao što je onaj u glavnom postupku, u područje primjene članka 4.a stavka 4. Direktive 1999/32 u odnosu na uvjet „linijske plovidbe“ kako je propisan u članku 2. točki 3g. te direktive.

18

U tom pogledu valja navesti da razni brodovi za kružna putovanja, da bi bili obuhvaćeni pravilima propisanima člankom 4.a stavkom 4. Direktive 1999/32, moraju udovoljiti uvjetu koji se odnosi na „linijske plovidbe“ predviđenom u članku 2. točki 3g. iste, a koja se primjenjuje na putničke brodove. Naime, nesporno je da brodovi za kružna putovanja ulaze u potonju kategoriju brodova.

19

Prema prvom uvjetu predviđenom u navedenoj odredbi, putnički brod je brod na linijskoj plovidbi ako ostvaruje „niz plovidaba [...] radi održavanja prometne veze između dviju ili više luka“ ili „niz plovidaba iz iste luke ili prema njoj bez pristajanja u međuvremenu“.

20

Brod za kružna putovanja, dakle, udovoljava prvom uvjetu ako ostvaruje kružna putovanja koja završavaju u luci polaska, a da u međuvremenu nije pristao.

21

Radi utvrđenja udovoljava li brod za kružna putovanja navedenom prvom uvjetu u slučajevima različitim od onog opisanog u prethodnoj točki, valja ocijeniti može li se smatrati da takav brod ostvaruje niz plovidaba radi „održavanja prometne veze između dviju ili više luka“.

22

Tužitelji u glavnom postupku prvenstveno ističu da brod za kružna putovanja, kao što je onaj u glavnom postupku, ne održava „prometnu vezu“. Naime, putnici ne kupuju paket‑aranžman da bi bili prevezeni iz jedne luke u drugu, već to čine sa širim turističkim ciljem te se pružena usluga proteže i na zabavu tih osoba.

23

Međutim, takvo tumačenje pojma „prometne veze“ iz članka 2. točke 3g. Direktive 1999/32 nije prihvatljivo.

24

Naime, valja navesti da brodovi za kružna putovanja prevoze putnike iz jedne luke u drugu kako bi oni mogli posjetiti te luke kao i različita mjesta koja se nalaze u blizini. S obzirom na to da zakonodavac Unije nije propisao ciljeve radi kojih se neki prijevoz odvija, proizlazi da potonji nisu od značaja za primjenu članka 2. točke 3g. Direktive 1999/32. Prema tome, niz plovidaba u turističke svrhe mora se smatrati prometnom vezom u smislu te odredbe.

25

Budući da ta direktiva ima za cilj pridonijeti zaštiti ljudskog zdravlja i okoliša smanjenjem emisija sumporovog dioksida, uključujući i one koje nastanu prilikom prijevoza morem, takav zaključak ne umanjuje okolnost da se putnici broda za kružna putovanja tijekom plovidaba koriste dodatnim uslugama kao što su smještaj, ugostiteljske usluge i zabava.

26

Tužitelji u glavnom postupku, kao drugo, smatraju da brod kao što je onaj o kojemu se raspravlja u postupku pred sudom koji je uputio zahtjev ne ostvaruje plovidbe „između dviju ili više luka“ jer je, s jedne strane, luka polaska istodobno i luka dolaska te je, s druge strane, često slučaj da brod ne izvrši pristajanja predviđena planom putovanja, dok su, naprotiv, radi udovoljavanja turističkim zahtjevima putnika moguća pristajanja koja nisu bila predviđeno tim planom putovanja.

27

Takvo obrazloženje nije prihvatljivo.

28

Kako bi se udovoljilo uvjetu „prometne veze između dviju ili više luka“ koji je propisan u slučaju prijevoza s pristajanjima, potrebno je da prometna veza koju ostvaruje brod za kružna putovanja spaja najmanje dvije „iste luke“. Kružno putovanje koje povezuje dvije ili više luka valja smatrati prijevozom između dviju „istih luka“.

29

Naime, popis luka sadržan u planu putovanja svake pojedine vrste kružnog putovanja podrazumijeva najmanje dvije luke koje se ne mogu izbjeći, odnosno luku polaska i luku dolaska. Prijevoz se, prema tome, obavlja između tih dviju „istih luka“, čak i onda kada prijevoz završava u luci polaska.

30

Također, valja navesti da je takvo tumačenje u skladu s temeljnim ciljem Direktive 1999/32, kako je izložen u točki 25. ove presude. Naime, okolnost vraćaju li se brodovi za kružna putovanja u luku polaska nema utjecaja na stopu njihove emisije sumporovog dioksida.

31

Posljedično, u slučaju prijevoza s pristajanjima, u odnosu na pojam „prometne veze“ u smislu članka 2. točke 3g. Direktive 1999/32 nije značajna činjenica da neka pristajanja predviđena u vrijeme kupnje paket‑aranžmana nisu ostvarena, a da su umjesto njih ostvarena druga nepredviđena pristajanja.

32

Na temelju navedenog proizlazi da brod za kružna putovanja koji obavlja plovidbe s pristajanjima kojima povezuje dvije različite luke ili koje završavaju u luci polaska održava prometnu vezu između istih luka u smislu navedene direktive.

33

Prema drugom uvjetu iz članka 2. točke 3g. Direktive 1999/32, koji mora biti kumulativno ispunjen s prvim, putnički brod mora ostvariti niz plovidaba ili putovanja prema objavljenom voznom redu ili tako pravilne ili česte plovidbe ili putovanja da se može prepoznati vozni red.

34

Tom je uvjetu osobito udovoljeno kada društvo za pomorski prijevoz stavlja javnosti na raspolaganje popis morskih plovidaba brodom za kružna putovanja čija je dinamika određena posebice mogućnostima tog društva i potražnjom javnosti, s točno određenim danima i, u načelu, satima polaska i dolaska, pri čemu zainteresirane osobe mogu slobodno izabrati među različitim kružnim putovanjima koja navedeno društvo nudi.

35

Prema tome, na treće pitanje valja odgovoriti na način da brod za kružna putovanja, kao što je onaj u glavnom postupku, ulazi u područje primjene članka 4.a stavka 4. Direktive 1999/32 u odnosu na uvjet „linijske plovidbe“, kako je propisan u članku 2. točki 3g. te direktive, pod uvjetom da obavlja kružna putovanja, s pristajanjem ili bez njega, koja završavaju u luci polaska ili u drugoj luci, ako su ta kružna putovanja organizirana na temelju utvrđene dinamike, s točno određenim danima i, u načelu, satima polaska i dolaska, pri čemu zainteresirane osobe mogu slobodno izabrati među različitim kružnim putovanjima koja se nude, što je na sudu koji je uputio zahtjev da utvrdi.

36

Svojim drugim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita Sud je li valjan članak 4.a stavak 4. Direktive 1999/32 u odnosu na opće načelo međunarodnog prava pacta sunt servanda i na načelo lojalne suradnje sadržano u članku 4. stavku 3. podstavku 1. UEU‑a s obzirom na to da ta odredba direktive može dovesti do povrede Priloga VI. te slijedom toga prisiliti države članice stranke Protokola iz 1997. da povrijede obveze koje imaju u odnosu na njegove druge stranke ugovornice.

37

Prije svega treba navesti da se valjanost članka 4.a stavka 4. Direktive 1999/32 ne može ocjenjivati u odnosu na Prilog VI. s obzirom na to da Unija nije stranka ugovornica Konvencije MARPOL 73/78 kao ni Priloga VI. i nije njime obvezana (vidjeti analogno presudu od 3. lipnja 2008., Intertanko i dr., C‑308/06, Recueil, str. I‑4057., t. 47. i 52.).

38

Valjanost spomenutog članka 4.a stavka 4. također se ne može ispitati u odnosu na opće načelo međunarodnog prava pacta sunt servanda, s obzirom na to da se navedeno obvezujuće načelo primjenjuje samo na subjekte međunarodnog prava koji su stranke ugovornice konkretnog međunarodnog sporazuma i koji su, na temelju te činjenice, njime obvezani.

39

Osim toga, Prilog VI. ne predstavlja izraz običajnih pravila utvrđenih općim međunarodnim pravom, koja kao takva obvezuju institucije Unije i čine sastavni dio njezinog pravnog poretka (vidjeti u tom smislu presudu od 25. veljače 2010., Brita, C‑386/08, Recueil, str. I‑1289., t. 42.).

40

Na kraju valja navesti da se primjena načela navedenih u točkama 47. do 52. gore navedene presude Intertanko i dr., prema kojima se valjanost direktive 1999/32 ne može ispitati u odnosu na Prilog VI., ne može izbjeći pozivanjem na navodnu povredu načela lojalne suradnje iz članka 4. stavka 3. podstavka 1. UEU‑a.

41

U tim uvjetima na drugo pitanje treba odgovoriti na način da se valjanost članka 4.a stavka 4. Direktive 1999/32 ne može ispitati u odnosu na opće načelo međunarodnog prava pacta sunt servanda ni u odnosu na načelo lojalne suradnje sadržano u članku 4. stavku 3. podstavku 1. UEU‑a na temelju razloga da bi ta odredba direktive mogla dovesti do povrede Priloga VI. i da se države članice stranke Protokola iz 1997. prisili na povredu obveza koje imaju u odnosu na druge stranke ugovornice istog.

42

Svojim prvim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita koji je utjecaj Priloga VI. na doseg članka 4.a stavka 4. Direktive 1999/32 s obzirom na opće načelo međunarodnog prava koje traži da se međunarodni ugovori izvršavaju i tumače u dobroj vjeri.

43

Prilog VI. dodan je Konvenciji MARPOL 73/78 na temelju Protokola iz 1997. Protokol sadrži pravilo 14. koje u svojoj točki 1. predviđa da sadržaj sumpora svakoga goriva koje se rabi na brodu ne smije prelaziti 4,5% m/m.

44

Direktiva 1999/32 u svom članku 4.a stavku 4. predviđa da najveći sadržaj sumpora u brodskim gorivima ne smije prelaziti 1,5% masenog udjela. Taj članak, a ni druge odredbe te direktive kada je riječ o najvećem sadržaju sumpora ne upućuju na Prilog VI.

45

U tom pogledu Sud je već presudio da, iako Unija nije obvezana međunarodnim ugovorom, okolnost da su sve države članice stranke ugovornice istog može imati utjecaja na tumačenje prava Unije, osobito odredaba sekundarnog prava koje ulaze u područje primjene takvog sporazuma. Na Sudu je da tumači te odredbe imajući u vidu međunarodni sporazum (vidjeti u tom smislu gore navedenu presudu Intertanko i dr., t. 49. do 52.).

46

Slijedom navedenog, ta se sudska praksa ne može primijeniti na međunarodni sporazum kojeg su stranke ugovornice samo neke države članice Unije, dok druge to nisu.

47

Tumačenje odredbe sekundarnog prava u smislu obveze koja proizlazi iz međunarodnog sporazuma koji ne obvezuje sve države članice dovelo bi do proširenja dosega te obveze na one države članice koje nisu stranke ugovornice takvog sporazuma. Potonje se trebaju smatrati kao „treće države“ u odnosu na navedeni sporazum. Međutim, takvo proširenje bilo bi nespojivo s načelom općeg međunarodnog prava koje se odnosi na relativni učinak sporazuma prema kojemu sporazumi ne smiju ni štetiti niti koristiti trećim državama (pacta tertiis nec nocent nec prosunt).

48

Iz sudske prakse Suda proizlazi da je Sud dužan poštovati navedeno načelo jer ono predstavlja pravilo međunarodnog običajnog prava koje kao takvo obvezuje institucije Unije i čini sastavni dio njezinog pravnog poretka (vidjeti u tom smislu gore navedenu presudu Brita, t. 42. do 44.).

49

Osim toga, takvo tumačenje sekundarnog prava ne bi bilo u skladu s načelom lojalne suradnje propisanim u članku 4. stavku 3. prve točke UEU‑a.

50

U konkretnom slučaju Protokol iz 1997. međunarodni je sporazum kojeg su stranke ugovornice samo neke države članice Unije.

51

Posljedično, nije na Sudu da tumači članak 4.a stavak 4. Direktive 1999/32 s obzirom na Prilog VI. i, posebno, pravilo 14. točke 1. istog.

52

U tim okolnostima pred ovim sudom ne može se s uspjehom pozvati na načelo općeg međunarodnog prava dobre vjere.

53

Čak i pretpostavljajući da bi Sud mogao tumačiti članak 4.a stavak 4. Direktive 1999/32 imajući u vidu sadržaj sumpora predviđen u Prilogu VI., valja navesti da, s obzirom na cilj kojem se u tom prilogu teži i koji je izričito naveden u njegovom naslovu, odnosno sprečavanje onečišćenja zraka smanjenjem štetnih emisija koje nastaju prijevozom morem, ta odredba, s obzirom na to da propisuje najveću visinu sadržaja sumpora u brodskim gorivima koja je veća od one predviđene navedenim prilogom, nije protivna tom cilju.

54

S obzirom na navedeno, na prvo pitanje valja odgovoriti na način da nije na Sudu da donese odluku o tome koji je utjecaj Priloga VI. na doseg članka 4.a stavka 4. Direktive 1999/32.

55

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenog, Sud (četvrto vijeće) odlučuje: