I. Pravni okvir

A. Pravo Unije

1. UFEU

2. Pravilnik o osoblju

3. Uredba br. 2290/77

4. Direktiva 2008/118/EZ

5. Uredba (EU, Euratom) br. 883/2013

6. Unutarnja pravila koja je donio Revizorski sud

a) Poslovnik

b) Odluka br. 1-2003

c) Odluka br. 7-2004

d) Odluka br. 33‑2004

e) Kodeks ponašanja iz 2004.

f) Odluka br. 19‑2009

g) Odluka br. 66‑2011

h) Kodeks ponašanja iz 2012.

i) Pravilnik o provedbi Poslovnika

B. Luksemburško pravo

II. Činjenice iz kojih proizlazi spor

III. Istrage i provedeni postupci

A. Preliminarne mjere Revizorskog suda

B. OLAF‑ova istraga

C. Pokretanje ovog postupka u okviru Revizorskog suda

D. Kazneni postupak koji su pokrenula luksemburška tijela

IV. Zahtjevi stranaka

V. Zahtjev za prekid ovog postupka

A. Argumentacija stranaka

B. Ocjena Suda

VI. Zahtjev da se naloži podnošenje određenih dokumenata

A. Argumentacija stranaka

B. Ocjena Suda

VII. Zahtjev za izdvajanje dokumenta iz spisa

A. Argumentacija stranaka

B. Ocjena Suda

VIII. O tužbi

A. Dopuštenost tužbe

1. Navodna neusklađenost ovog postupka s pravom na djelotvornu sudsku zaštitu

a) Argumentacija stranaka

b) Ocjena Suda

2. Navodna nepravilnost OLAF‑ove istrage

a) Argumentacija stranaka

b) Ocjena Suda

3. Navodna nepravilnost postupka Revizorskog suda za odobrenje podnošenja predmetne tužbe

a) Argumentacija stranaka

b) Ocjena Suda

4. Navodno nepravodobno podnošenje tužbe Revizorskog suda

a) Argumentacija stranaka

b) Ocjena Suda

B. Tužbeni razlozi

1. Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na neprijavljenom i nezakonitom političkom djelovanju i obavljanju aktivnosti upravljanja društvom građanskog prava za upravljanje nekretninama

a) Prvi dio četvrtog tužbenog razloga, koji se temelji na neprijavljenom i nezakonitom političkom djelovanju

1) Argumentacija stranaka

2) Ocjena Suda

b) Drugi dio četvrtog tužbenog razloga, koji se temelji na neprijavljenom i nezakonitom upravljanju društvom građanskog prava za upravljanje nekretninama

1) Argumentacija stranaka

2) Ocjena Suda

2. Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na zlouporabi sredstava Revizorskog suda radi financiranja aktivnosti koje nisu povezane ili nisu spojive s dužnostima člana te institucije

a) Dopuštenost prvog tužbenog razloga

1) Izvršavanje diskrecijske ovlasti Revizorskog suda

i) Argumentacija stranaka

ii) Ocjena Suda

2) Podnošenje tužbe i dopuštenost tablice priložene replici

i) Argumentacija stranaka

ii) Ocjena Suda

b) Osnovanost prvog tužbenog razloga

1) Argumentacija stranaka

2) Ocjena Suda

i) Povreda načela zaštite legitimnih očekivanja

ii) Troškovi službenih putovanja i dnevnice

– Boravak u Crans Montani

– Boravak na Kubi

– Odnosi održavani s dužnosnicima i političkim pokretima

– Odnosi s rukovoditeljima privatnih gospodarskih subjekata

– Odnosi s predstavničkim tijelima i udruženjima

– Obavljanje odobrene vanjske aktivnosti

– Sudjelovanje na lovačkim izletima

– Druga službena putovanja koja navodi Revizorski sud

iii) Troškovi reprezentacije i ugošćivanja

– Troškovi reprezentacije povezani s odnosima s političkim predstavnicima

– Troškovi reprezentacije povezani s odnosima s drugim osobama

– Troškovi koji se odnose na ugošćivanja organizirana u domu K. Pinxtena

iv) Upotreba službenog automobila i usluge vozača

– Troškovi prijevoza nastali izvan službenih putovanja K. Pinxtena

– Troškovi prijevoza nastali prilikom službenih putovanja K. Pinxtena

– Upotreba službenog automobila a da se pritom ne upotrebljavaju usluge vozača

3. Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na zlouporabi poreznih olakšica

a) Prvi dio drugog tužbenog razloga, koji se temelji na tome da je dijete K. Pinxtena zadržalo i upotrebljavalo karticu za gorivo iako više nije bilo član njegova kućanstva

1) Argumentacija stranaka

2) Ocjena Suda

b) Drugi dio drugog tužbenog razloga, koji se temelji na upotrebi kartice za gorivo u svrhu kupovine goriva za vozila koja pripadaju trećim osobama

1) Argumentacija stranaka

2) Ocjena Suda

4. Treći tužbeni razlog, koji se temelji na lažnoj prijavi štete osiguranju u okviru navodnih nezgoda koje su uključivale službeno vozilo i vozača raspoređenog u kabinet K. Pinxtena

a) Argumentacija stranaka

b) Ocjena Suda

5. Peti tužbeni razlog, koji se temelji na sukobu interesa koji je stvorio K. Pinxten u okviru odnosa s upraviteljem revidiranog subjekta

a) Argumentacija stranaka

b) Ocjena Suda

C. Oduzimanje prava na mirovinu ili drugih zamjenskih povlastica

1. Argumentacija stranaka

2. Ocjena Suda

IX. Zahtjev za naknadu štete koji je podnio K. Pinxten

A. Argumentacija stranaka

B. Ocjena Suda

Troškovi

1

Europski revizorski sud u tužbi traži od Suda da utvrdi da je Karel Pinxten prestao ispunjavati obveze koje su proizlazile iz njegove službe te da mu slijedom toga izrekne sankciju predviđenu u članku 286. stavku 6. UFEU‑a.

2

U članku 285. UFEU‑a određuje se:

„Revizorski sud obavlja reviziju u Uniji.

Revizorski sud se sastoji od po jednog državljanina iz svake države članice. U općem interesu Unije njegovi su članovi potpuno neovisni u obavljanju svojih dužnosti.”

3

Stavci 1., 3., 4. i 6. članka 286. UFEU‑a glase kako slijedi:

„1.   Članovi Revizorskog suda biraju se iz redova osoba koje u svojim državama pripadaju ili su pripadale tijelima za vanjsku reviziju ili koje su posebno kvalificirane za tu dužnost. Njihova neovisnost mora biti neupitna.

[…]

3.   U obavljanju tih dužnosti članovi Revizorskog suda ne smiju tražiti ni primati naputke od bilo koje vlade ili bilo kojeg drugog tijela. Trebaju se suzdržavati od svakog djelovanja koje je nespojivo s njihovim dužnostima.

4.   Za trajanja mandata članovi Revizorskog suda ne smiju se baviti ni jednim drugim zanimanjem, ni plaćenim ni neplaćenim. Pri preuzimanju dužnosti svečano prisežu da će za trajanja i nakon isteka mandata poštovati obveze koje iz njega proizlaze, a osobito svoju dužnost časnog i suzdržanog ponašanja u pogledu prihvaćanja određenih imenovanja ili povlastica nakon što prestanu obavljati tu dužnost.

[…]

6.   Član Revizorskog suda može biti razriješen dužnosti ili mu se može oduzeti pravo na mirovinu ili druge zamjenske povlastice samo ako Sud, na zahtjev Revizorskog suda, utvrdi da taj član više ne ispunjava propisane uvjete ili obveze koje proizlaze iz njegove službe.”

4

U članku 287. stavku 2. UFEU‑a navodi se:

„Revizorski sud ispituje zakonitost i pravilnost svih prihoda i rashoda te ispravnost financijskog upravljanja. Pritom posebice izvješćuje o svim nepravilnostima.

[…]”

5

U članku 11. drugom stavku Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europske unije, kako je izmijenjen Uredbom Vijeća (EZ, Euratom) br. 723/2004 od 22. ožujka 2004. (SL 2004., L 124, str. 1., u daljnjem tekstu: Pravilnik o osoblju), predviđa se:

„Bez dopuštenja tijela za imenovanje dužnosnik ne smije ni od jedne vlade ili bilo kojeg drugog izvora izvan svoje institucije prihvatiti priznanje, odlikovanje, uslugu, dar ili plaćanje bilo koje vrste, osim za poslove obavljene prije imenovanja, odnosno tijekom posebnog dopusta radi obavljanja vojne ili neke druge nacionalne službe te u vezi s tom službom.”

6

U prvom podstavku članka 2. stavka 2. Priloga VII. Pravilniku o osoblju određuje se:

„‚Uzdržavano dijete’ znači zakonito, biološko ili posvojeno dijete dužnosnika ili njegova bračnog druga, koje dužnosnik uzdržava.”

7

U članku 25. Priloga IX. Pravilniku o osoblju predviđa se:

„Ako se dužnosnik za ista djela kazneno goni, konačna odluka donosi se tek nakon pravomoćne presude suda pred kojim se taj predmet nalazi.”

8

U članku 7. Uredbe Vijeća (EEZ, Euratom , EZUČ) br. 2290/77 od 18. listopada 1977. o utvrđivanju prihoda članova Revizorskog suda (SL 1977., L 268, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 15., str. 32.), kako je izmijenjena Uredbom Vijeća (EZ, Euratom) br. 1293/2004 od 30. travnja 2004. (SL 2004., L 243, str. 26.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 13., str. 105.) (u daljnjem tekstu: Uredba br. 2290/77), određivalo se:

„Član Revizorskog suda koji zbog izvršavanja svojih dužnosti mora putovati iz mjesta privremenog sjedišta [tog suda] ima pravo na:

9

Članak 12. Direktive Vijeća 2008/118/EZ od 16. prosinca 2008. o općim aranžmanima za trošarine i o stavljanju izvan snage Direktive 92/12/EEZ (SL 2009., L 9, str. 12.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 2., str. 174.) glasi kako slijedi:

„1.   Trošarinska roba oslobađa se plaćanja trošarine kada joj je namjena za uporabu:

[…]

2.   Oslobođenja podliježu uvjetima i ograničenjima koja utvrđuje država članica domaćin. Države članice mogu odobriti oslobođenje i na način povrata trošarine.”

10

Članak 1. stavak 1. Uredbe (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. rujna 2013. o istragama koje provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1073/1999 Europskog parlamenta i Vijeća te Uredbe Vijeća (Euratom) br. 1074/1999 (SL 2013., L 248, str. 1. i ispravak SL 2020., L 426, str. 97.) glasi kako slijedi:

„S ciljem jačanja borbe protiv prijevare, korupcije i svih drugih nezakonitih aktivnosti kojima se šteti financijskim interesima Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju […], Europski ured za borbu protiv prijevara [OLAF] izvršava istražne ovlasti, koje su dodijeljene [Europskoj k]omisiji

[…]”

11

U članku 4. stavcima 1. i 2. Uredbe br. 883/2013 predviđa se:

„1.   [OLAF] provodi administrativne istrage unutar institucija, tijela, ureda i agencija […] na područjima iz članka 1.

Te unutarnje istrage provode se u skladu s uvjetima koji su utvrđeni ovom Uredbom i odlukama koje su donijeli pojedina institucija, tijelo, ured ili agencija.

2.   Pod uvjetom da su zadovoljene odredbe iz stavka 1.:

[…]”

12

U članku 5. stavcima 1. do 3. te uredbe navodi se:

„1.   Glavni direktor može pokrenuti istragu ako postoji dovoljno utemeljena sumnja, koja se također može temeljiti na informacijama koje je dala treća strana ili anonimnim informacijama, da je došlo do prijevare, korupcije ili bio koje druge nezakonite aktivnosti kojom se šteti financijskim interesima Unije. […]

2.   […]

Odluku o pokretanju unutarnje istrage donosi glavni direktor na vlastitu inicijativu ili na zahtjev institucije, tijela, ureda ili agencije unutar koje tu istragu treba i provesti ili na zahtjev države članice.

3.   Dok glavni direktor na temelju zahtjeva iz stavka 2. razmatra treba li se pokretati unutarnja istraga ili ne i/ili dok [OLAF] provodi unutarnju istragu, institucije, tijela, uredi ili agencije o kojima je riječ ne smiju pokretati usporednu istragu o istim činjenicama, osim ako se nije drukčije dogovorilo s [OLAF‑om].”

13

U članku 7. stavku 2. navedene uredbe određuje se:

„Osoblje [OLAF‑a] izvršava svoje zadaće na osnovi pisanog odobrenja iz kojeg je vidljiv njihov identitet i svojstvo. Glavni direktor izdaje takvo odobrenje u kojem navodi predmet i svrhu istrage, pravne osnove za provođenje istrage i istražne ovlasti koje proizlaze iz tih osnova.”

14

U članku 9. stavku 4. iste uredbe navodi se:

„Ne dovodeći u pitanje članak 4. stavak 6. i članak 7. stavak 6., prije završetka istrage i prije sastavljanja zaključaka u kojima se umiješana osoba navodi poimence, toj se osobi omogućuje izjasniti se o činjenicama koje se odnose na nju.

[…]”

15

Članak 11. stavak 4. Uredbe br. 883/2013 glasi kako slijedi:

„Izvješća i preporuke sastavljeni po završetku unutarnje istrage i svi relevantni dokumenti povezani s njom šalju se predmetnoj instituciji, tijelu, uredu ili agenciji. Navedena institucija, tijelo, ured ili agencija poduzima one mjere, pogotovo stegovne ili pravne, koje nalažu rezultati unutarnje istrage i o njima izvješćuje [OLAF] u roku utvrđenom u preporukama koje se prilažu izvješću i to na zahtjev [OLAF‑a].”

16

U članku 4. Poslovnika Revizorskog suda (u daljnjem tekstu: Poslovnik) predviđa se:

„1.   Kad [Revizorski] sud, odlučujući većinom svojih članova, ocijeni da se na temelju informacija koje su mu podnesene može utvrditi da je član prestao ispunjavati propisane uvjete ili obveze koje proizlaze iz njegove službe (članak 286. stavak 6. [UFEU‑a]), nalaže predsjedniku […] da izradi preliminarno izvješće.

2.   Preliminarno izvješće dostavlja se, zajedno s dokazima, svim članovima, uključujući dotičnog člana, koji odgovara dostavom pisanog očitovanja u razumnom roku koji odredi predsjednik ili, ako je predsjednik dotični član, član koji je hijerarhijski prvi nakon njega.

3.   Od dotičnog člana traži se i da usmeno iznese svoja objašnjenja pred [Revizorskim] sudom.

4.   Odluka o pokretanju postupka pred Sudom Europske unije radi razrješenja dužnosti dotičnog člana i/ili oduzimanja njegova prava na mirovinu ili drugih zamjenskih povlastica, donosi se tajnim glasovanjem, većinom od četiri petine članova [Revizorskog] suda. Dotični član ne sudjeluje u glasovanju.”

17

Članak 23. Poslovnika glasi kako slijedi:

„Na svim sjednicama [Revizorskog] suda vodi se zapisnik.”

18

U članku 25. stavku 3. Poslovnika određuje se:

„Ne dovodeći u pitanje članak 4. stavak 4. i članak 7. stavak 2., ostale odluke donose se većinom članova prisutnih na sjednici [Revizorskog] suda. Međutim, [Revizorski] sud na prijedlog člana može, većinom članova prisutnih na sjednici, odlučiti da će se o određenom pitanju koje mu je podneseno odlučiti većinom svih članova [Revizorskog] suda.”

19

U članku 1. Odluke br. 1-2003 Revizorskog suda od 16. siječnja 2003. o troškovima službenih putovanja članova [tog suda], koja se primjenjivala u vrijeme nastanka činjenica na koje se odnosi predmetna tužba (u daljnjem tekstu: Odluka br. 1-2003), navodilo se:

„Pravne obveze (odnosno putni nalozi) koje se odnose na troškove službenih putovanja moraju se zatražiti što prije. Troškove službenih putovanja članova ovjerava predsjednik [Revizorskog] suda. […]”

20

Članak 3. te odluke glasio je kako slijedi:

„Tijekom službenih putovanja članovi mogu putovati službenim automobilom, zrakoplovom, vlakom ili brodom.”

21

U članku 5. navedene odluke određivalo se:

„Naknada troškova službenog putovanja zahtijeva se što je prije moguće nakon povratka člana. Nadoknađuju se troškovi hotelskog smještaja (osim obroka).”

22

Članak 6. iste odluke glasio je kako slijedi:

„Za službena putovanja koja traju manje od dvanaest sati tijekom istog dana plaća se polovica pripadajuće dnevnice. U svim drugim slučajevima isplaćuje se dnevnica u cijelosti.”

23

Članak 2. Odluke br. 7-2004 Revizorskog suda od 22. travnja 2004. o troškovima reprezentacije i ugošćivanja njegovih članova, koja se primjenjivala u vrijeme nastanka činjenica na koje se odnosi predmetna tužba (u daljnjem tekstu: Odluka br. 7-2004), glasio je:

„Na početku svake poslovne godine i nakon savjetovanja s članovima, odobrena se sredstva dijele na dva dijela:

[…]

24

U članku 6. te odluke predviđalo se:

„Za ugošćivanja u domu [Revizorski] sud nadoknađuje troškove do iznosa navedenog u podnesenoj popratnoj dokumentaciji.”

25

Navedenoj je odluci bila priložena obavijest za članove Revizorskog suda od 22. travnja 2004., koja je sadržavala „prijedloge u pogledu troškova reprezentacije i ugošćivanja” (u daljnjem tekstu: obavijest od 22. travnja 2004.). U skladu s tom obavijesti:

„[…]

Troškovi reprezentacije uglavnom su namijenjeni poticanju vanjskih odnosa [Revizorskog] suda.

Članovi predstavljaju [Revizorski] sud osobito kad u interesu [tog] suda održavaju profesionalne odnose s osobama koje obavljaju dužnosti u Uniji […], državama članicama ili drugim zemljama.

[…]

Troškovi za svako događanje moraju odgovarati njegovoj važnosti i svojstvu njegovih sudionika.

Kad članovi predstavljaju [Revizorski] sud, može se pozvati i njihova bračnog druga/partnera da sudjeluje u događanju. Uzvanici također mogu imati pratnju.

Prijateljima tih članova ili osobama s kojima održavaju privatne odnose treba uputiti privatne pozive.

[…]

Smjernice u ovom području daju se u Prilogu 1.

Troškovi je potrebno jasno i sažeto prijaviti na temelju Priloga 2.”

26

U Prilogu 1. spomenutoj obavijesti navodilo se da se „reprezentacija/ugošćivanja izvan [Revizorskog] suda u pravilu moraju odnositi na osobe koje obnašaju visoke dužnosti u Uniji […], državama članicama ili drugim zemljama” i da troškovi koji se odnose na reprezentaciju/ugošćivanje u privatnoj rezidenciji člana „ne smiju premašiti ono što je nužno za tu svrhu, uključujući cvjetne aranžmane”.

27

U tom se prilogu također navodilo da, „[k]ad popis uzvanika, osim osoba izvan institucije, uključuje službenike [Revizorskog] suda, valja održati pravilnu ravnotežu između tih dviju kategorija” i da „osobnim prijateljima i članovima obitelji (osim bračnih drugova/partnera) treba uputiti privatne pozive na trošak člana”.

28

U članku 1. Odluke br. 33‑2004 Revizorskog suda od 15. lipnja 2004. o vođenju i upotrebi voznog parka Europskog revizorskog suda, koja se primjenjivala u vrijeme činjenica na koje se odnosi predmetna tužba, do stupanja na snagu Odluke br. 19‑2009 Revizorskog suda od 20. travnja 2009. o vođenju i upotrebi voznog parka Europskog revizorskog suda (u daljnjem tekstu: Odluka br. 33‑2004), određivalo se:

„Službeni automobili trajno se stavljaju na raspolaganje članovima i glavnom tajniku [Revizorskog] suda radi putovanja u okviru njihovih dužnosti.”

29

Članak 4. te odluke glasio je kako slijedi:

„[Revizorski] sud, uz trošak najma, snosi i troškove nastale kad članovi i glavni tajnik upotrebljavaju vozila u okviru obavljanja svojih dužnosti.

Putovanjima u okviru obavljanja dužnosti smatraju se:

30

Članak 5. navedene odluke glasio je:

„Kad članovi ili glavni tajnik upotrebljavaju službeni automobil za putovanja različita od onih iz članka 4., oni snose pripadajuće troškove (cestarine, troškovi za gorivo i mogući dodatni trošak najma povezani s ukupnim prekoračenjem od 45000 kilometara u godini predviđenim okvirnim ugovorom).”

31

U članku 6. te odluke predviđalo se:

„Vozači imaju pravo na naknadu troškova službenih putovanja […] kad prevoze članove ili glavnog tajnika prilikom putovanja u okviru obavljanja njihovih dužnosti.”

32

Odluci br. 33‑2004 bio je priložen dokument naslovljen „Komentari koji se odnose na Odluku br. 33‑2004 o vođenju i upotrebi voznog parka Revizorskog suda” (u daljnjem tekstu: komentari koji se odnose na Odluku br. 33‑2004).

33

U skladu s komentarima koji se odnose na Odluku br. 33‑2004 u pogledu članka 4. te odluke:

„‚Drugim putovanjima povezanim s obavljanjem dužnosti’ smatraju se

34

Članak 4. Kodeksa ponašanja koji se primjenjuje na članove Revizorskog suda, koji je ta institucija donijela 16. prosinca 2004. (u daljnjem tekstu: Kodeks ponašanja iz 2004.), glasio je:

„1.   Članovi [Revizorskog] suda predano rade na obavljanju funkcije za koju su dobili mandat. To znači da ne smiju obnašati nikakvu političku funkciju. Suzdržavaju se od svake vanjske profesionalne aktivnosti i svake druge vanjske aktivnosti koja nije spojiva s njihovom obvezom da budu dostupni prilikom obavljanja svojih dužnosti.

[…]

3.   Članovi prijavljuju svoje vanjske aktivnosti […].”

35

U tekstu članaka 1. i 4. do 6. Odluke br. 19‑2009 ponavlja se tekst odgovarajućih članaka Odluke br. 33‑2004.

36

U članku 7. Odluke br. 19‑2009 određivalo se:

„Ovom odlukom stavlja se izvan snage i zamjenjuje Odluka br. 33‑2004. Ova odluka stupa na snagu istog datuma kao i novi međuinstitucionalni okvirni ugovor kojim se uređuju automobili u najmu.”

37

Odluci br. 19‑2009 bio je priložen dokument naslovljen „Komentari koji se odnose na Odluku br. 19‑2009 o vođenju i upotrebi voznog parka Revizorskog suda” (u daljnjem tekstu: komentari koji se odnose na Odluku br. 19‑2009).

38

U tekstu komentara koji se odnose na Odluku br. 19‑2009 u pogledu članka 4. te odluke, ponavlja se tekst komentara u pogledu članka 4. Odluke br. 33‑2004 iz komentara koji se odnose na potonju odluku.

39

Članak 1. Odluke br. 66‑2011 Revizorskog suda od 26. listopada 2011. o utvrđivanju Etičkih smjernica Europskog revizorskog suda glasi:

„Etičke smjernice priložene ovoj odluci primjenjuju se na Revizorski sud […].”

40

Etičkim smjernicama priloženima navedenoj odluci (u daljnjem tekstu: Etičke smjernice), predviđa se:

„[…]

2.2. Sredstvima [Revizorskog] suda upravljamo u skladu sa zakonom, propisima i načelima razboritog financijskog upravljanja. U financijskom upravljanju [Revizorski] sud treba biti primjer ostalima. treba vlastitim sredstvima upravljati u potpunosti u skladu s Financijskom uredbom i svim ostalim valjanim propisima, a ciljeve mora ostvarivati na ekonomičan, učinkovit i djelotvoran način.

[…]

3.3. Izbjegavamo sukobe interesa, one stvarne ili prividne. Do sukoba primjerice može doći u slučaju članstva u političkim organizacijama, političkom odboru ili u upravnim odborima ili u slučaju financijskih interesa kod revidiranih subjekata. Ovim pitanjima treba pridavati posebnu pažnju, kao i načinu na koji ih mogu poimati treće strane.

3.4. S revidiranim subjektom ne smijemo održavati nikakav odnos koji bi mogao ugroziti našu neovisnost. Na nju bi osobito mogli utjecati obiteljski i/ili osobni odnosi s osobljem revidiranog subjekta, koji bi mogli utjecati na rezultate našeg rada. Prije početka revizije, trebamo ocijeniti mogući utjecaj tih odnosa i obavijestiti našeg nadređenog; [Revizorski] sud uspostavio je godišnji postupak potvrde u tu svrhu.

[…]

3.7. Smijemo obavljati vanjske aktivnosti samo u okviru uspostavljenom Pravilnikom o osoblju i nikad ne smijemo zanemariti našu obvezu odanosti [Revizorskom] sudu. Moramo se suzdržati od svake aktivnosti koja bi mogla naštetiti ugledu [Revizorskog] suda, dovesti u pitanje našu nepristranost ili ometati naš rad.

[…]”

41

Članak 2. stavci 1., 2. i 4. Kodeksa ponašanja članova Revizorskog suda, koji je ta institucija donijela 8. veljače 2012. (u daljnjem tekstu: Kodeks ponašanja iz 2012.), glasio je kako slijedi:

„1.   Članovi izbjegavaju sve situacije koje bi mogle dovesti do sukoba interesa. Ne smiju sudjelovati u pitanjima u kojima imaju osobni interes, osobito obiteljski ili financijski, koji može narušiti njihovu nepristranost. […]

2.   Članovi [Revizorskog] suda prijavljuju sve financijske interese i imovinu koji mogu dovesti do sukoba interesa u obavljanju njihovih zadaća, bilo u obliku osobnih udjela u kapitalu društva, osobito dionica, ili u bilo kojem drugom obliku sudjelovanja u kapitalu, kao što su konvertibilne obveznice ili potvrde o ulaganjima. […] Članovi su dužni prijaviti svaku nekretninu u izravnom vlasništvu ili u vlasništvu preko društva za poslovanje nekretninama, osim nekretnina namijenjenih isključivo za osobnu uporabu vlasnika i njegove obitelji.

[…]

4.   Prilikom preuzimanja dužnosti, članovi podnose predsjedniku [Revizorskog] suda izjavu predviđenu u prethodnim stavcima, pri čemu koriste obrazac iz Priloga. […] Izjava se mora revidirati u slučaju znatnih izmjena. Tada treba podnijeti novu izjavu. […]”

42

U članku 4. Kodeksa ponašanja iz 2012. određivalo se:

„1.   Članovi [Revizorskog] suda predano rade na obavljanju funkcije za koju su dobili mandat. To znači da ne smiju obnašati nikakvu političku funkciju.

2.   Članovi se suzdržavaju se od svake vanjske profesionalne aktivnosti i svake druge vanjske aktivnosti koja nije spojiva s obavljanjem njihovih dužnosti.

[…]

6.   Članovi navode svoje vanjske aktivnosti, osim aktivnosti navedenih u stavku 4. izjave o interesima iz članka 2.”

43

Tijekom dvaju mandata K. Pinxtena kao člana Revizorskog suda, Pravilnik o provedbi Poslovnika bio je redom definiran Odlukom br. 92‑2004 Revizorskog suda od 8. prosinca 2004., Odlukom br. 26‑2010 Revizorskog suda od 11. ožujka 2010. i Odlukom br. 38‑2016 Revizorskog suda od 2. lipnja 2016. (u daljnjem tekstu: Pravilnik o provedbi Poslovnika). Svaka od tih odluka izmijenjena je prije nego što je stavljena izvan snage.

44

Odredbe relevantne za ovaj postupak nisu bitno izmijenjene tijekom tog razdoblja.

45

Članak 5. Pravilnika o provedbi Poslovnika glasio je kako slijedi:

„1.   Članovi se suzdržavaju od svake vanjske profesionalne aktivnosti i svake druge vanjske aktivnosti koja je nespojiva s načelima neovisnosti i dostupnosti prilikom obavljanja njihovih dužnosti definiranih u članku 286. stavcima 3. i 4. […] UFEU‑a.

2.   U tu svrhu, svaka stvarna ili planirana vanjska aktivnost bit će ocijenjena s obzirom na svaki od sljedećih općih kriterija:

46

U članku 6. stavcima 1. i 2. Pravilnika o provedbi Poslovnika predviđalo se:

„1.   U roku od najviše trideset radnih dana od preuzimanja dužnosti, svaki član prijavljuje predsjedniku [Revizorskog] suda svoje vanjske aktivnosti, pri čemu ih opisuje što preciznije s obzirom na svaki od prethodno navedenih četiriju kriterija iz članka 5. stavka 2.

2.   Svaku novu vanjsku aktivnost koja se razlikuje od aktivnosti navedene u prethodnom stavku 1. […] treba odmah prijaviti predsjedniku [Revizorskog] suda […].”

47

Članak 8. stavak 1. Pravilnika o provedbi Poslovnika glasio je:

„Sastanci koji se održavaju u okviru postupka predviđenog u članku 4. Poslovnika zatvorene su sjednice u smislu članka 49. ovog pravilnika o provedbi.”

48

U članku 39. stavku 1. Pravilnika o provedbi Poslovnika navodilo se:

„Budući da je odgovoran za Tajništvo [Revizorskog] suda, glavni tajnik je, među ostalim, odgovoran za sastavljanje nacrtâ zapisnika sa sjednica [Revizorskog] suda […]. On pomaže predsjedniku u pogledu pripreme sjednica [Revizorskog] suda, poštovanja postupaka i dobre provedbe odluka kolegija.”

49

U članku 49. stavku 3. Pravilnika o provedbi Poslovnika određivalo se:

„Osim ako drukčija odluka nije donesena na prethodnom sastanku [Revizorskog] suda ili vijeća, zatvorene sjednice održavaju se u odsutnosti tumača ili službenika [Revizorskog] suda.”

50

Članak 50. stavak 1. Pravilnika o provedbi Poslovnika glasio je kako slijedi:

„Nacrte zapisnika sa sjednica [Revizorskog] suda izrađuje glavni tajnik ili bilo koja druga osoba određena za tu svrhu. Oni se u najkraćem roku dostavljaju članovima, a odobrava ih [Revizorski] sud na sljedećoj sjednici.”

51

U règlementu ministériel du 18 mars 2010, portant publication de la loi belge du 22 décembre 2009 relative au régime général d’accise transposant la directive 2008/118 et abrogeant la directive 92/12/CEE en la matière (Ministarska uredba od 18. ožujka 2010. o objavi belgijskog Zakona od22. prosinca 2009. o općim aranžmanima za trošarine kojim se prenosi Direktiva 2008/118 i stavlja izvan snage Direktiva 92/12/EEZ u tom području (u daljnjem tekstu: Ministarska uredba od 18. ožujka 2010.)), u članku 1. određuje se:

„Belgijski Zakon od 22. prosinca 2009. o općim aranžmanima za trošarine objavljuje se u Mémorialu radi provedbe u Velikom Vojvodstvu Luksemburgu.”

52

Članak 13. belgijskog Zakona od 22. prosinca 2009. o općim aranžmanima za trošarine, koji se primjenjuje u Luksemburgu na temelju članka 1. Ministarske uredbe od 18. ožujka 2010., glasi kako slijedi:

„U okviru postupka koji je svojstven oslobođenju od trošarina koje im je odobreno, diplomati, konzularni službenici, pripadnici oružanih snaga i tijela navedenih u članku 20. [točkama 7. do 12.] Općeg zakona od 18. srpnja 1977. o carinama i trošarinama, imaju pravo primiti iz drugih država članica trošarinsku robu u okviru sustava odgode plaćanja trošarine […].”

53

U članku 20. točki 7. belgijskog Općeg zakona od 18. srpnja 1977. o carinama i trošarinama predviđa se:

„Oslobođenje od trošarina dodjeljuje se pod uvjetima i u okviru eventualnih ograničenja koja treba odrediti Kralj, među kojima su razumne količine, osim ako se međunarodnim ugovorom ili sporazumom o sjedištu ne predviđa drukčije:

[…]

54

Članak 1. točke (c) i (f) règlementa grand‑ducal du 7 février 2013, concernant les franchises et exonérations de la taxe sur la valeur ajoutée accordées aux missions diplomatiques et aux postes consulaires, ainsi qu’aux agents diplomatiques, aux fonctionnaires consulaires et aux agents de chancellerie (Uredba Velikog Vojvodstva od 7. veljače 2013. o olakšicama i izuzećima od poreza na dodanu vrijednost koje se odobravaju diplomatskim misijama i konzularnim uredima, kao i diplomatima, konzularnim službenicima i policijskim službenicima (u daljnjem tekstu: Uredba Velikog Vojvodstva od 7. veljače 2013.) glasi kako slijedi:

„Za potrebe primjene odredbi ove uredbe sljedeći pojmovi imaju sljedeće značenje:

[…]

[…]

55

U članku 4. stavku 1. te uredbe Velikog Vojvodstva navodi se:

„Od poreza na dodanu vrijednost oslobođene su isporuke robe i usluga u pojedinačnom iznosu od najmanje 240 eura bez poreza, uključujući isporuke koje se izvršavaju u drugoj državi članici, izvršene u korist diplomata, konzularnih službenika i policijskih službenika kojima je Veliko Vojvodstvo Luksemburg zemlja domaćin […].”

56

K. Pinxten bio je član Revizorskog suda od 1. ožujka 2006. do 30. travnja 2018., pri čemu je služio dva mandata.

57

Tijekom svojih mandata bio je raspoređen u treće vijeće te institucije, koje je odgovorno za revidiranje troškova Unije u području vanjskih odnosa, proširenja i humanitarne pomoći. Od 4. travnja 2011. do kraja svojeg posljednjeg mandata K. Pinxten bio je doajen tog trećeg vijeća.

58

Nakon pozitivnog mišljenja odbora zaduženog za ocjenu vanjskih aktivnosti članova Revizorskog suda odlukom od 30. travnja 2015. K. Pinxtenu dopušteno je predsjedavati Stichtingom Behoud Natuur en Leefmilieu Vlaanderen (Flamanska zaklada za očuvanje prirode i okoliša, Belgija) (u daljnjem tekstu: SBNL‑V).

59

Tijekom svojih mandata K. Pinxten imao je na raspolaganju službeni automobil i karticu za gorivo kojom je na račun Revizorskog suda mogao kupovati gorivo za taj automobil. Na njegov zahtjev imao je na raspolaganju i dvije dodatne kartice za gorivo.

60

Između 2006. i ožujka 2014. Revizorski sud stavio je K. Pinxtenu na raspolaganje vozača. Od travnja 2014. K. Pinxten mogao je tražiti da mu se stavi na raspolaganje vozač iz „pričuve vozača” kojom je upravljao ravnatelj Odjela za financije Revizorskog suda.

61

Osim toga, K. Pinxtenu su se tijekom njegovih mandata namirivali troškovi reprezentacije i ugošćivanja, razni troškovi službenih putovanja koja mu je, na njegov zahtjev, odobravao predsjednik Revizorskog suda te su mu se isplaćivale dnevnice za ta putovanja.

62

Revizorski sud navodi da je tijekom 2016. dobio informacije o više ozbiljnih nepravilnosti koje se pripisuju K. Pinxtenu. Glavni tajnik te institucije je 18. srpnja 2016. usmeno obavijestio K. Pinxtena o prijavi u odnosu na njega.

63

Službe Revizorskog suda provele su tijekom ljeta 2016. analizu službenih putovanja K. Pinxtena i vozača te institucije za koje je izdao putne naloge, radi utvrđivanja mogućih nepravilnosti. Nakon toga su te službe i K. Pinxten razmijenili više dopisa u pogledu navodne nepravilnosti određenih službenih putovanja K. Pinxtena ili njegovih vozača. Te razmjene nisu dovele do toga da je K. Pinxten nadoknadio iznose koje je potraživao Revizorski sud.

64

Revizorski sud obaviješten je 26. srpnja 2016. da je K. Pinxten počinio prijevaru u osiguranju tijekom 2011., nakon nesreće između njegova službenog i njegova osobnog automobila. Tajnik te institucije je 1. rujna 2016. usmeno obavijestio K. Pinxtena o tim tvrdnjama. U dopisu od istog dana K. Pinxten naveo je da je predmetna nezgoda bila posljedica sudara između njegova službenog automobila kojim je upravljao vozač raspoređen u njegov kabinet i njegova privatnog automobila kojim je upravljao njegov sin.

65

Glavni tajnik Revizorskog suda proslijedio je 14. listopada 2016. na temelju uputa predsjednika te institucije OLAF‑u spis o aktivnostima K. Pinxtena koje su dovele do možebitno neopravdanih troškova na teret proračuna Unije.

66

Glavni direktor OLAF‑a je 31. ožujka 2017. formalno obavijestio predsjednika Revizorskog suda o pokretanju istrage zbog mogućih nepravilnosti, u kojima je sudjelovao K. Pinxten i koje utječu na financijske interese Unije, u pogledu upotrebe sredstava Revizorskog suda i službenih putovanja na kojima je bio ili koje je odobrio protivno primjenjivim pravilima.

67

OLAF je 22. rujna 2017. obavijestio K. Pinxtena o pokretanju te istrage i o njegovu statusu „umiješane osobe” u toj istrazi.

68

OLAF je 20. studenoga 2017. proveo pretragu prostorija u kabinetu K. Pinxtena te je tom prilikom prikupio razne dokumente. Nakon njihove prve analize, OLAF je 15. prosinca 2017. obavijestio K. Pinxtena da je opseg istrage proširen na moguće sukobe interesa i druge povrede članaka 285. i 286. UFEU‑a, kao i odredbi Kodeksa ponašanja iz 2012.

69

OLAF‑ovi istražitelji su 22. prosinca 2017. usmeno saslušali K. Pinxtena. Nakon što mu je OLAF proslijedio sažetak činjenica utvrđenih istragom, K. Pinxten podnio je 15. svibnja 2018. pisana očitovanja.

70

Revizorski sud zaprimio je 2. srpnja 2018. OLAF‑ovo konačno izvješće nakon završetka njegove istrage (u daljnjem tekstu: OLAF‑ovo izvješće). U tom su izvješću u pogledu K. Pinxtena utvrđeni zlouporaba sredstava Revizorskog suda u okviru aktivnosti koje nisu povezane s njegovim dužnostima, zlouporaba kartica za gorivo, zlouporaba ugovora o automobilskom osiguranju za njegov službeni automobil, neopravdani izostanci, neprijavljivanje vanjskih aktivnosti, prijenos povjerljivih informacija i postojanje sukoba interesa.

71

S obzirom na utvrđenja u navedenom izvješću, OLAF je preporučio Revizorskom sudu da poduzme stegovne mjere protiv K. Pinxtena, da donese prikladne mjere kako bi osigurao povrat iznosa od 472869,09 eura, koji odgovara troškovima koje je Revizorski sud nepropisno snosio, te da razmotri povrat iznosa od 97954,52 eura, koji odgovara plaći koja je K. Pinxtenu isplaćena tijekom neopravdanih izbivanja.

72

Osim toga, smatrajući da bi neke od činjenica otkrivenih istragom mogle činiti kaznena djela, OLAF je svoje informacije i preporuke proslijedio luksemburškim pravosudnim tijelima.

73

Predsjednik Revizorskog suda dostavio je 3. srpnja 2018. članovima te institucije presliku OLAF‑ova izvješća i preporuka koje je izdalo to tijelo.

74

Predsjednik Revizorskog suda poslao je 5. listopada 2018. članovima te institucije preliminarno izvješće. U tom se izvješću preporučuje da navedena institucija od Suda zatraži da „ispita utvrđene činjenice te da utvrdi je li K. Pinxten povrijedio obveze koje su proizlazile iz njegove službe”. Navedeno izvješće i OLAF‑ovo izvješće istog su dana dostavljeni K. Pinxtenu. Usto su mu 17. listopada 2018. dostavljeni prilozi OLAF‑ovu izvješću.

75

K. Pinxten je 19. studenoga 2018. Revizorskom sudu dostavio pisana očitovanja. Članovi te institucije usmeno su ga saslušali 26. studenoga 2018. na zatvorenoj sjednici.

76

Revizorski sud odlučio je 29. studenoga 2018., na zatvorenoj sjednici, uputiti slučaj K. Pinxtena Sudu u skladu s člankom 286. stavkom 6. UFEU‑a.

77

S obzirom na informacije koje je proslijedio OLAF, državni odvjetnik pri Tribunalu d’arrondissement de Luxembourg (Općinski sud u Luxembourgu, Luksemburg) zatražio je u dopisu od 1. listopada 2018. od Revizorskog suda da K. Pinxtenu ukine imunitet od sudskih postupaka. Ta je institucija 15. studenoga 2018. udovoljila tom zahtjevu.

78

Revizorski sud zahtijeva od Suda da:

79

K. Pinxten zahtijeva od Suda da:

80

K. Pinxten naglašava da je u Luksemburgu u tijeku kazneni postupak. U tom kontekstu, pravna maksima prema kojoj „za donošenje odluke u disciplinskom postupku treba čekati ishod kaznenog postupka” ili barem načelo dobre uprave zahtijeva od Suda da ne donese odluku prije luksemburških kaznenih tijela.

81

Prekid ovog postupka tako bi istodobno omogućio da se ne utječe na položaj K. Pinxtena u okviru kaznenog progona pokrenutog u Luksemburgu i da se osigura da se uzmu u obzir činjenice koje su utvrdila luksemburška kaznena tijela, koja imaju veće istražne ovlasti od Suda.

82

Revizorski sud protivi se tom zahtjevu.

83

Najprije valja istaknuti da se nijednom odredbom prava Unije ne predviđa da postupak pokrenut pred Sudom na temelju članka 286. stavka 6. UFEU‑a treba biti prekinut ako je pokrenut kazneni postupak koji se u cijelosti ili djelomično odnosi na iste činjenice.

84

Točno je da se u članku 25. Priloga IX. Pravilniku o osoblju određuje da ako se dužnosnik za ista djela kazneno goni, konačna stegovna odluka donosi se tek nakon pravomoćne presude suda pred kojim se taj predmet nalazi.

85

Međutim, postupci koji se odnose na povredu koju je član Revizorskog suda počinio u pogledu obveza koje proizlaze iz njegove službe obuhvaćeni su autonomnim pravnim sredstvom predviđenim u članku 286. stavku 6. UFEU‑a te ti postupci stoga nisu uređeni pravilima o stegovnom postupku navedenima u Pravilniku o osoblju (vidjeti po analogiji presudu od 11. srpnja 2006., Komisija/Cresson, C‑432/04, EU:C:2006:455, t. 118.).

86

Nadalje, važno je naglasiti da, kao što je to istaknuo nezavisni odvjetnik u točki 78. svojeg mišljenja, postupak predviđen u članku 286. stavku 6. UFEU‑a ima posebnu funkciju jer se njime nastoji zajamčiti pravilno funkcioniranje europskih institucija, a ta se funkcija razlikuje od funkcije nacionalnog kaznenog postupka.

87

Konačno, iz sudske prakse Suda proizlazi da u okviru postupka predviđenog u toj odredbi Sud nije vezan načinom na koji su činjenice pravno kvalificirane u kaznenom postupku te je na njemu da istraži, a da pritom u potpunosti izvršava svoju diskrecijsku ovlast, predstavlja li ponašanje koje se prigovara članu Revizorskog suda povredu obveza koje proizlaze iz njegove službe (vidjeti po analogiji presudu od 11. srpnja 2006., Komisija/Cresson, C‑432/04, EU:C:2006:455, t. 121.).

88

Mogući prekid ovog postupka do okončanja kaznenog postupka pokrenutog u Luksemburgu stoga nije nužan jer ishod tog postupka ni u kojem slučaju ne može ograničiti opseg ocjena koje je Sud dužan provesti kako bi odlučio o predmetnoj tužbi.

89

U tim okolnostima valja odbiti zahtjev za prekid ovog postupka koji je podnio K. Pinxten.

90

K. Pinxten ističe da je Revizorski sud proveo potpunu unutarnju reviziju za razdoblje od 2012. do 2018. u pogledu troškova službenih putovanja članova te institucije i načina na koji su oni upotrebljavali službene automobile.

91

U svojem odgovoru na repliku, od Suda traži da, kao mjeru izvođenja dokaza, naloži Revizorskom sudu da podnese izvješće izrađeno nakon te unutarnje revizije i da opiše mjere koje su se poduzele na temelju tog izvješća. Prema mišljenju K. Pinxtena, takva mjera omogućila bi da se Sudu pruže pojašnjenja o načinu na koji je Služba unutarnje revizije Revizorskog suda ocijenila njegovu situaciju, o postojanju nepravilnosti koje su počinili drugi članovi te institucije te o načinu na koji je navedena institucija postupala u pogledu tih nepravilnosti.

92

Usto, K. Pinxten tvrdi da je glavni tajnik navedene institucije ugrozio neovisnost unutarnjeg revizora te da bi Sudu bilo korisno da mu se proslijede svi zapisi u pogledu te situacije, kako bi mogao utvrditi na koji način treba ocijeniti prigovore iznesene protiv K. Pinxtena.

93

Uvodno valja podsjetiti na to da je jedino Sud nadležan za ocjenu relevantnosti zahtjeva za podnošenje dokumenata u odnosu na predmet spora i nužnost traženih dokumenata za donošenje odluke o navedenom sporu (vidjeti u tom smislu rješenje od 3. ožujka 2020., Komisija/Poljska, C‑791/19 R, neobjavljeno, EU:C:2020:147, t. 9. i navedenu sudsku praksu).

94

Kao prvo, u tom pogledu valja napomenuti da je na Sudu da u svrhu donošenja odluke o predmetnoj tužbi utvrdi opseg obveza koje proizlaze iz službe člana Revizorskog suda i da na temelju dokaza koje su podnijele stranke ocijeni treba li smatrati da je utvrđeno da je K. Pinxten povrijedio te obveze.

95

U tim okolnostima, čak i pod pretpostavkom da izvješće unutarnje revizije koje navodi K. Pinxten stvarno sadržava ocjenu pravilnosti njegova postupanja, stajalište koje je u tom pogledu zauzelo unutarnje tijelo Revizorskog suda ipak ne može biti odlučujući element za donošenje odluke o tužbi te institucije.

96

Kao drugo, važno je podsjetiti na to da se ovaj postupak odnosi isključivo na nepravilnosti koje Revizorski sud prigovara K. Pinxtenu.

97

Tako okolnost da su slične ili teže nepravilnosti počinili drugi članovi te institucije, pod pretpostavkom da se utvrdi, ne znači da je ponašanje K. Pinxtena bilo pravilno ili da se može smatrati da to ponašanje ispunjava obveze koje su proizlazile iz njegove službe, u smislu članka 286. stavka 6. UFEU‑a.

98

Kao treće, s obzirom na dužnosti koje Sud ima u okviru ovog postupka, koje proizlaze iz točke 94. ove presude, moguće postojanje sukoba unutar Revizorskog suda u pogledu provedbe unutarnje revizije nakon isteka drugog mandata K. Pinxtena kao člana te institucije, nije relevantno za odlučivanje o tužbi navedene institucije.

99

S obzirom na prethodno navedeno, valja utvrditi da se na temelju razloga koje K. Pinxten ističe u prilog svojem zahtjevu za podnošenje dokumenata ne utvrđuje interes koji bi ti dokumenti mogli imati za ovaj postupak te da stoga taj zahtjev treba odbiti.

100

Revizorski sud traži da se iz spisa izdvoji preslika poruke elektroničke pošte predsjednika te institucije, koja je 13. veljače 2019. upućena ostalim članovima te institucije i njegovu glavnom tajniku, koju je K. Pinxten podnio u Prilogu B.10. odgovoru na tužbu (u daljnjem tekstu: poruka elektroničke pošte od 13. veljače 2019.).

101

Tvrdi da je riječ o strogo povjerljivoj poruci elektroničke pošte, upućenoj samo članovima Revizorskog suda na datum nakon isteka drugog mandata K. Pinxtena kao člana te institucije. Iz toga zaključuje da je taj dokument nužno nepropisno pribavljen, čime se osobito ugrožava pravo Revizorskog suda na poštovanje povjerljivosti komunikacija.

102

K. Pinxten tvrdi da taj zahtjev za izdvajanje poruke elektroničke pošte od 13. veljače 2019. iz spisa treba odbiti.

103

U tom pogledu najprije ističe da tu poruku elektroničke pošte nije pribavio nepropisno. Nadalje, smatra da navedena poruka elektroničke pošte nije stvarno povjerljiva jer se pravilima ponašanja Revizorskog suda isključuje slanje povjerljivih informacija elektroničkom poštom i jer su takvu poruku elektroničke pošte primili svi članovi kabineta adresata. Konačno, povjerljivost dokumenta ili činjenica da je nepropisno pribavljen ne opravdavaju njegovo izdvajanje iz spisa ako je on potreban da Sud donese odluku, što je ovdje slučaju.

104

Valja podsjetiti na to da u pravu Unije prevladava načelo slobodne ocjene dokaza iz kojeg proizlazi da se dopuštenost pravodobno podnesenog dokaza može osporavati pred sudovima Unije samo na temelju činjenice da je taj dokaz nepropisno pribavljen (vidjeti u tom smislu presudu od 26. rujna 2018., Infineon Technologies/Komisija, C‑99/17 P, EU:C:2018:773, t. 65. i navedenu sudsku praksu).

105

U tom kontekstu, Sud je već odlučio izdvojiti dokument iz spisa predmeta, osobito uz obrazloženje da je postojala dvojba u pogledu toga je li ga stranka koja se poziva na njega pribavila zakonitim sredstvima (vidjeti u tom smislu presudu od 17. prosinca 1981., Ludwigshafener Walzmühle Erling i dr./Vijeće i Komisija, 197/80 do 200/80, 243/80, 245/80 i 247/80, EU:C:1981:311, t. 16.).

106

Isto je rješenje utvrđeno u pogledu pravnog mišljenja koje je za internu upotrebu izradila nacionalna uprava koja to mišljenje nije niti proslijedila stranci koja se na njega pozvala, niti je odobrila dostavu tog mišljenja toj stranci (rješenje od 23. ožujka 2007., Stadtgemeinde Frohnleiten i Gemeindebetriebe Frohnleiten, C‑221/06, EU:C:2007:185, t. 19. do 23.).

107

Usto, Sud je presudio da pravno mišljenje pravne službe institucije, koje stranka koje se na njega poziva nije propisno pribavila od te institucije, treba izdvojiti iz spisa, osim ako prevladavajući javni interes opravdava to da ta stranka podnese to pravno mišljenje (vidjeti u tom smislu rješenje od 29. siječnja 2009., Donnici/Parlament, C‑9/08, neobjavljeno, EU:C:2009:40, t. 17. do 23.).

108

U ovom slučaju, iako K. Pinxten formalno osporava tvrdnju Revizorskog suda prema kojoj je nužno nepropisno pribavio poruku elektroničke pošte od 13. veljače 2019., on ne pruža nikakvo objašnjenje u pogledu načina na koji je pribavio tu poruku elektroničke pošte te samo naglašava da je navedena poruka elektroničke pošte bila dostupna brojnim službenicima Revizorskog suda.

109

Međutim, poruka elektroničke pošte od 13. veljače 2019. predstavlja internu komunikaciju između članova Revizorskog suda za koju se izričito smatra da je strogo povjerljiva.

110

Usto, nije sporno da ta poruka elektroničke pošte nije bila poslana K. Pinxtenu jer on od 30. travnja 2018. više nije bio član Revizorskog suda.

111

Stoga valja smatrati da postoji dvojba u pogledu toga je li K. Pinxten navedenu poruku elektroničke pošte pribavio zakonitim sredstvima.

112

Osim toga, K. Pinxten poziva se na poruku elektroničke pošte od 13. veljače 2019. kako bi se utvrdilo da se prema drugim članovima Revizorskog suda postupalo povoljnije nego prema njemu.

113

Međutim, pod pretpostavkom da je ta institucija prema drugim članovima te institucije postupala povoljnije nego prema K. Pinxtenu, u pogledu nepravilnosti koje su počinili u okviru svojih dužnosti, ta okolnost ni u kojem slučaju ne može dokazati da K. Pinxten nije povrijedio obveze koje su proizlazile iz njegove službe u smislu članka 286. stavka 6. UFEU‑a.

114

Štoviše, iz ustaljene sudske prakse Suda proizlazi da se načelo jednakog postupanja mora pomiriti s poštovanjem načela zakonitosti, što pretpostavlja da se nitko ne može u svoju korist pozvati na nezakonitost počinjenu u korist trećega (presude od 10. studenoga 2011., The Rank Group, C‑259/10 i C‑260/10, EU:C:2011:719, t. 62. i od 13. rujna 2017., Pappalardo i dr./Komisija, C‑350/16 P, EU:C:2017:672, t. 52.).

115

Iz toga slijedi da K. Pinxten nije dokazao da postoji prevladavajući javni interes koji može opravdati podnošenje predmetnog dokumenta.

116

Slijedom toga, valja prihvatiti zahtjev Revizorskog suda da se poruka elektroničke pošte od 13. veljače 2019. iz Priloga B.10. odgovoru na tužbu izdvoji iz spisa.

117

K. Pinxten najprije je iznio četiri argumenta kojima osporava dopuštenost predmetne tužbe, koji se temelje na neusklađenosti postupka predviđenog u članku 286. stavku 6. UFEU‑a s pravom na djelotvornu sudsku zaštitu, na nepravilnosti OLAF‑ove istrage, na nepravilnosti postupka koji Revizorski sud primjenjuje za odobrenje podnošenja te tužbe i na prekomjernom kašnjenju u podnošenju navedene tužbe.

118

Svojim argumentom u prilog nedopuštenosti K. Pinxten tvrdi da se u okviru ovog postupka neće poštovati njegovo pravo na pristup sudu i da neće imati pravo na dvostupanjsko sudovanje, protivno članku 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja) i članku 2. Protokola br. 7 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, potpisanu u Rimu 4. studenoga 1950. (u daljnjem tekstu: EKLJP).

119

Iako je Sud već odbio argument koji se temelji na nepostojanju dvostupanjskog sudovanja u presudi od 11. srpnja 2006., Komisija/Cresson (C‑432/04, EU:C:2006:455), nije istaknuo da u ovom slučaju postupa kao stegovno tijelo, a ne kao sud.

120

Stoga, ako tužbu Revizorskog suda treba ispitati u okviru utvrđenom u članku 286. stavku 6. UFEU‑a, K. Pinxten bit će oduzet bilo kakav oblik sudske zaštite, što bi značilo da se na toj odredbi ne može temeljiti tužba Revizorskog suda.

121

Revizorski sud smatra da je taj razlog nedopušten jer se njime u biti zahtijeva od Suda da utvrdi nevaljanost odredbe primarnog prava. U svakom slučaju, navedeni razlog već je odbijen u presudi od 11. srpnja 2006., Komisija/Cresson (C‑432/04, EU:C:2006:455).

122

Najprije, što se tiče nepostojanja dvostupanjskog sudovanja, dovoljno je podsjetiti na to da nemogućnost podnošenja pravnog lijeka protiv odluke Suda u postupku predviđenom u članku 286. stavku 6. UFEU‑a ne predstavlja propust koji može ugroziti pravo dotičnog člana ili bivšeg člana Revizorskog suda na djelotvornu sudsku zaštitu koja je zajamčena u članku 47. Povelje (vidjeti po analogiji presudu od 11. srpnja 2006., Komisija/Cresson, C‑432/04, EU:C:2006:455, t. 112. i 113.).

123

Usto, budući da K. Pinxten tvrdi da se njegov argument razlikuje od argumenta koji je Sud ispitao u presudi od 11. srpnja 2006., Komisija/Cresson (C‑432/04, EU:C:2006:455) jer se u njemu navodi potpuni nedostatak sudske zaštite, a ne povreda prava na dvostupanjsko sudovanje, valja naglasiti da Sud odlučuje u ovom postupku, nakon što je saslušao K. Pinxtena, kao neovisni i nepristrani sud ustanovljen UEU‑om i UFEU‑om, a ne kao upravno tijelo koje odlučuje u stegovnom postupku.

124

Stoga je ispitivanje Suda, u prvom i posljednjem stupnju, u pogledu tužbenih razloga koji se temelje na navodnoj povredi koju je počinio K. Pinxten u pogledu obveza koje su proizlazile iz njegove službe kao člana Revizorskog suda, dovoljno da mu se osigura djelotvorna sudska zaštita.

125

Svojim drugim argumentom u prilog nedopuštenosti K. Pinxten tvrdi da se tužba Revizorskog suda temelji na OLAF‑ovu izvješću i da je to izvješće izrađeno u okviru nepravilnog postupka.

126

Na prvom mjestu, OLAF je nezakonito proširio područje svoje istrage.

127

Naime, iz članka 7. stavka 2. Uredbe br. 883/2013 proizlazi da pretragu prostorija institucije treba provesti na temelju pisanog odobrenja u kojem se navode aktivnosti odobrene istrage čije je područje definirano odlukom o pokretanju istrage.

128

Stoga OLAF ne može provesti pretragu čiji je cilj ili učinak otkrivanje mogućih povreda o kojima nije imao saznanja i koje premašuju područje istrage koja se vodi. U ovom slučaju, OLAF stoga nije mogao valjano proširiti područje svoje istrage te se pritom osloniti na analizu podataka prikupljenih tijekom pretrage kabineta K. Pinxtena.

129

Na drugom mjestu, OLAF je povrijedio pravo K. Pinxtena na privatan život. S jedne strane, taj ured nije potvrdio da nije zaplijenio korespondenciju između K. Pinxtena i njegova branitelja, koja je obuhvaćena poslovnom tajnom. S druge strane, OLAF je zaplijenio privatne spise za koje se izričito navodi da su privatni, a koji se konkretno odnose na sudjelovanje zainteresirane osobe u lovu i na najam stana čiji je vlasnik.

130

Na trećem mjestu, OLAF nije poštovao prava obrane K. Pinxtena.

131

Kao prvo, sažetak činjenica podnesenih K. Pinxtenu prije donošenja OLAF‑ova izvješća bio je iznimno kratak, tablice koje su mu priložene bile su nejasne, a popratni dokazi nisu bili pravodobno dostavljeni.

132

Kao drugo, to izvješće temelji se na nizu činjenica i razgovora o kojima K. Pinxten nije bio obaviješten kad ga je OLAF saslušao.

133

Kao treće, ostvarivanje njegovih prava obrane bilo je isključivo formalno jer se o argumentima iznesenima u obrani, osim u rijetkim iznimkama, nije raspravljalo, nego su samo ponovljeni na kraju izvješća.

134

Kao četvrto, bivša asistentica K. Pinxtena nije primila zapisnik nakon njegova saslušanja, iako joj je OLAF bio dužan dostaviti presliku, što potvrđuje da OLAF nije prikupio dokaze u korist umiješane osobe i protiv nje.

135

Revizorski sud smatra da je tužbeni razlog koji se temelji na nepravilnosti OLAF‑ove istrage bespredmetan jer izvješće tog ureda nije odlučujući element na kojem se temelji pokretanje postupka pred Sudom.

136

Podredno, taj je tužbeni razlog neosnovan.

137

Kao prvo, Revizorski sud tvrdi da se OLAF‑u ničim ne zabranjuje da proširi opseg istrage te da mora moći provesti takvo proširenje kad se pojave ozbiljne sumnje nakon pretrage prostorija institucije. Osim toga, predmetna istraga proširena je na sumnje koje su usko povezane s njezinim prvotnim područjem.

138

Kao drugo, poštovalo se pravo K. Pinxtena na privatan život. S jedne strane, nijedan element koji je podnio K. Pinxten ne dokazuje da se OLAF oslonio na dokument obuhvaćen povjerljivošću odnosa između odvjetnika i njegova klijenta. S druge strane, u članku 4. stavku 2. Uredbe br. 883/2013 OLAF‑u se dopušta da neposredno pristupi svim informacijama institucija i da dobije presliku svih njihovih dokumenata. On tako raspolaže marginom prosudbe te mu se ovlasti ne mogu ograničiti činjenicom da se za određene dokumente navodi da su „privatni”.

139

Kao treće, na K. Pinxtenu je da dokaže da bi predmetni postupak mogao imati drukčiji rezultat da nije bilo navodne povrede njegovih prava obrane, što nije učinio. U ovom je slučaju OLAF svakako postupio u skladu sa svojim obvezama time što je dostavio sažetak činjenica koji je dovoljan da mu se omogući da podnese svoja očitovanja, što je uostalom K. Pinxten učinio. Štoviše, K. Pinxten imao je također priliku iznijeti svoju obranu tijekom unutarnjeg postupka Revizorskog suda, na temelju cijelog OLAF‑ova izvješća. Osim toga, OLAF nije bio dužan dostaviti zapisnik bivšoj asistentici K. Pinxtena, jer je ona bila saslušana kao svjedok.

140

Najprije valja ispitati argument Revizorskog suda prema kojem nije potrebno ocijeniti pravilnost OLAF‑ove istrage jer OLAF‑ovo izvješće nije odlučujući element na kojem se temelji pokretanje postupka pred Sudom na temelju članka 286. stavka 6. UFEU‑a.

141

U tom pogledu valja istaknuti da se u pet tužbenih razloga koje je Revizorski sud iznio u prilog svojoj tužbi preuzimaju OLAF‑ova utvrđenja iz njegova izvješća.

142

Kako bi dokazao osnovanost tih tužbenih razloga, Revizorski sud podnosi dokaze koje u velikom dijelu čine dokumenti koje je OLAF zaplijenio tijekom svoje istrage i koji se navode u prilogu njegovu izvješću. Osim toga, za Prilog A.37. tužbi, na koji Revizorski sud vrlo opširno upućuje u svojim pismenima, izričito se navodi da je sastavljen od „[p]riloga OLAF‑ovu izvješću koji su 2. srpnja 2018. dostavljeni predsjedniku Revizorskog suda”.

143

Štoviše, u odgovoru na pitanja Suda o razlogu zbog kojeg je Revizorski sud preispitao svoju prvotnu ocjenu o pravilnosti troškova službenih putovanja, reprezentacije i ugošćivanja, kao i dnevnica isplaćenih K. Pinxtenu, ta je institucija navela da se njezina nova ocjena temelji na elementima koje je OLAF zaplijenio tijekom svoje istrage.

144

U tim okolnostima valja smatrati da dopuštenost predmetne tužbe ne ovisi o pravilnosti OLAF‑ove istrage.

145

Neovisno o tome, moguća nepravilnost te istrage može značiti da su svi ili neki dokazi koje je Revizorski sud podnio u prilog svojoj tužbi, prikupljeni protivno primjenjivim pravnim pravilima, zbog čega je na Sudu da utvrdi ima li ta nepravilnost posljedice za dopuštenost tih dokaza u okviru ovog postupka.

146

Stoga je, prije odlučivanja o tužbenim razlozima koje je istaknuo Revizorski sud, potrebno ocijeniti osnovanost argumenata K. Pinxtena koji se odnose na nepravilnost OLAF‑ove istrage.

147

Kao prvo, što se tiče navodno nezakonitog proširenja predmeta OLAF‑ove istrage, valja naglasiti da OLAF na temelju članka 4. stavka 2. točke (a) Uredbe br. 883/2013 može imati pristup svim relevantnim informacijama institucija Unije kao i njihovim prostorijama.

148

Na temelju članka 4. stavaka 1. i 2. te uredbe, ta ovlast može se izvršavati samo u okviru unutarnje istrage i mora se izvršavati u skladu s uvjetima predviđenima navedenom uredbom.

149

Međutim, na temelju članka 5. stavka 1. iste uredbe, OLAF‑ov glavni direktor može pokrenuti istragu ako postoji dovoljno utemeljena sumnja da je došlo do prijevare, korupcije ili bilo koje druge nezakonite aktivnosti kojom se šteti financijskim interesima Unije.

150

Usto, u članku 7. stavku 2. Uredbe br. 883/2013 navodi se da OLAF‑ovi službenici provode pretragu prostorija institucije na osnovi pisanog odobrenja u kojem se osobito navodi predmet i svrha istrage, kao i pravne osnove za provođenje istrage i istražne ovlasti koje proizlaze iz tih osnova.

151

Iz toga slijedi, s jedne strane, da je nepropisna pretraga prostorija institucije koju provodi OLAF a da prethodno nije raspolagao elementima na temelju kojih se može valjano sumnjati u postojanje nezakonitih aktivnosti iz njegove nadležnosti i, s druge strane, da cilj takve pretrage mora biti prikupljanje dokaza o nezakonitim aktivnostima na koje se sumnja (vidjeti po analogiji presudu od 25. lipnja 2014., Nexans i Nexans France/Komisija, C‑37/13 P, EU:C:2014:2030, t. 37.).

152

Suprotno tomu, iz članaka 4., 5. i 7. Uredbe br. 883/2013 ne proizlazi da je OLAF‑u zabranjeno uzeti u obzir elemente koji su uzgredno otkriveni tijekom redovne pretrage prostorija institucije i koji otkrivaju postojanje nezakonitih aktivnosti u njegovoj nadležnosti, za koje nije znao prije te pretrage i koje se razlikuju od nezakonitih aktivnosti na kojima se prvotno temeljila istraga u okviru koje je provedena navedena pretraga.

153

Štoviše, tumačenje pravila kojima se uređuju OLAF‑ove aktivnosti, koje predlaže K. Pinxten, može dovesti do toga da se ne kazni počinitelje nezakonitih aktivnosti otkrivenih prilikom OLAF‑ove istrage, a da pritom takva posljedica nije potrebna kako bi se izbjegla zlouporaba istražnih ovlasti dodijeljenih tom tijelu ili kako bi se zaštitila prava obrane dotične osobe, što bi stvorilo opasnost od toga da se onemogući ostvarivanje cilja jačanja borbe protiv prijevare, korupcije i svih drugih nezakonitih aktivnosti kojima se šteti financijskim interesima Unije, navedenog u članku 1. stavku 1. Uredbe br. 883/2013.

154

Slijedom toga, ako se tijekom redovne pretrage prostorija institucije koju provodi OLAF uzgredno otkriju elementi zbog kojih mogu nastati dovoljno utemeljene sumnje na temelju kojih se može pretpostaviti da postoje nezakonite aktivnosti koje su u njegovoj nadležnosti i koje se razlikuju od onih na koje se prvotno odnosila istraga u okviru koje je provedena ta pretraga, ako OLAF u tu svrhu namjerava provesti istragu kako bi provjerio njihovu točnost ili dopunio informacije za koje je uzgredno saznao tijekom te pretrage, na OLAF‑u je da pokrene novu istragu (vidjeti po analogiji presude od 17. listopada 1989., Dow Benelux/Komisija, 85/87, EU:C:1989:379, t. 19. i od 15. listopada 2002., Limburgse Vinyl Maatschappij i dr./Komisija, C‑238/99 P, C‑244/99 P, C‑245/99 P, C‑247/99 P, C‑250/99 P do C‑252/99 P i C‑254/99 P, EU:C:2002:582, t. 301.) ili, po potrebi, da proširi prvotni predmet svoje istrage, ako su uzgredno otkrivene nezakonite aktivnosti dovoljno povezane s aktivnostima koje su predmet prvotne istrage kako bi se opravdalo da budu predmet istog istražnog postupka.

155

U ovom slučaju K. Pinxten ne osporava zakonitost odluke o pokretanju unutarnje istrage koju je donio OLAF‑ov glavni direktor nakon što je Revizorski sud proslijedio informacije, ni zakonitost pretrage prostorija te institucije koju je OLAF proveo 20. studenoga 2017. u okviru te istrage.

156

Usto, ne tvrdi da na temelju elemenata koje je OLAF otkrio tijekom te pretrage ne mogu nastati dovoljno utemeljene sumnje na temelju kojih se može pretpostaviti da postoje nezakonite aktivnosti koje su u OLAF‑ovoj nadležnosti.

157

Stoga, okolnost da se OLAF‑ova odluka o proširenju predmeta istrage koja je prvotno pokrenuta zbog mogućih nepravilnosti, u kojima je sudjelovao K. Pinxten i koje utječu na financijske interese Unije, u pogledu upotrebe sredstava Revizorskog suda i službenih putovanja na kojima je bio ili koje je odobrio protivno primjenjivim pravilima, na moguće sukobe interesa i druge povrede članaka 285. i 286. UFEU‑a te odredbi Kodeksa ponašanja iz 2012., temelji na elementima otkrivenima tijekom pretrage provedene 20. studenoga 2017., ne može značiti da je ta odluka nepravilna.

158

Kao drugo, što se tiče argumenata koji se temelje na povredi prava K. Pinxtena na privatan život, važno je istaknuti da je, s obzirom na predmet ovog postupka, u ovom slučaju na Sudu da donese odluku koja se ne odnosi na sve povrede tog prava koje je mogao počiniti OLAF tijekom svoje istrage, nego samo na navodne povrede navedenog prava koje se odnose na prikupljanje dokaza koje je Revizorski sud podnio u prilog predmetnoj tužbi. Naime, postupovne nepravilnosti koje je OLAF eventualno počinio tijekom prikupljanja dokaza u svakom slučaju mogu utjecati na ispitivanje predmetne tužbe samo u dijelu u kojem se ona temelji na dokazima koje je OLAF nezakonito prikupio.

159

U tom pogledu najprije valja utvrditi da K. Pinxten ne navodi, među dokazima koje je podnio Revizorski sud, nijedan dokument koji je obuhvaćen načelom povjerljivosti odnosa između odvjetnika i njegova klijenta.

160

Stoga, činjenica da OLAF nije potvrdio da nije zaplijenio nikakvu korespondenciju između K. Pinxtena i njegova odvjetnika, pod pretpostavkom da je utvrđena, nije relevantna u ovom slučaju.

161

Nadalje, što se tiče dokaza koji se odnose na sudjelovanje K. Pinxtena u lovačkim izletima, valja istaknuti da je Revizorski sud podnio Sudu dokumente koji se odnose na tu aktivnost i koji su izravno povezani s nekoliko službenih putovanja na kojima je on bio kao član Revizorskog suda.

162

Međutim, unatoč čuvanju tih dokumenata u registratoru koji je izričito naznačen kao registrator za „privatne” dokumente, ne može se smatrati da je oni, zbog svoje povezanosti s tim službenim putovanjima, odnose na aktivnosti koje je K. Pinxten obavljao isključivo privatno.

163

Usto, iz utvrđenja u točki 158. ove presude proizlazi da za potrebe ovog postupka nije potrebno odlučiti o tvrdnji K. Pinxtena prema kojoj je OLAF također odnio ili izradio preslike niza dokumenata koji se odnose na lovačke izlete za koje nisu izdani putni nalozi.

164

Naposljetku, točno je da valja utvrditi da se dopis od 20. studenoga 2014. koji je K. Pinxten uputio Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku kako bi joj ponudio najam stana u Bruxellesu (Belgija) odnosio na upravljanje privatnom imovinom K. Pinxtena i da ulaganje preslike tog dopisa u OLAF‑ov spis stoga predstavlja ograničenje njegova prava na poštovanje privatnog života zajamčenog u članku 7. Povelje.

165

Međutim, OLAF‑ova upotreba tog dopisa ograničena je i uređena zakonom, s obzirom na to da ga se može upotrijebiti samo u okviru OLAF‑ove istrage i postupaka pokrenutih nakon te istrage.

166

Slijedom toga, na temelju argumenata koje je iznio K. Pinxten ne može se za potrebe ovog postupka utvrditi da je OLAF nezakonito povrijedio njegovo pravo na poštovanje privatnog života.

167

Kao treće, što se tiče navodne povrede prava obrane K. Pinxtena, važno je podsjetiti na to da se u članku 41. stavku 2. točki (a) Povelje određuje da to pravo na dobru upravu osobito uključuje pravo svake osobe na saslušanje prije poduzimanja bilo kakve pojedinačne mjere koja bi na nju mogla nepovoljno utjecati.

168

To se načelo provodi člankom 9. stavkom 4. Uredbe br. 883/2013 u kojem se predviđa da OLAF prije završetka istrage i prije sastavljanja zaključaka u kojima se umiješana osoba navodi poimence u načelu treba toj osobi omogućiti da se izjasni se o činjenicama koje se odnose na nju.

169

Usto, Sud je u okviru postupka koji je sličan onom predviđenom u članku 286. stavku 6. UFEU‑a koji se odnosi na člana Komisije odlučio da je potrebno provjeriti je li dotični član Komisije bio pravodobno obaviješten o prigovorima koji mu se stavljaju na teret i je li mu bilo omogućeno saslušanje (presuda od 11. srpnja 2006., Komisija/Cresson, C‑432/04, EU:C:2006:455, t. 105.). Takva se obveza uostalom predviđa i u članku 4. stavcima 2. i 3. Poslovnika.

170

U tim okolnostima, iako je na OLAF‑u i Revizorskom sudu da postupaju u skladu sa svojim obvezama, poštovanje prava na saslušanje dotičnog člana ili bivšeg člana te institucije, za potrebe postupka predviđenog u članku 286. stavku 6. UFEU‑a, treba sveobuhvatno ocijeniti jer se ne može isključiti da je Revizorski sud mogao tom članu ili bivšem članu dati dostatnu mogućnost da bude saslušan o elementima koje nije mogao stvarno komentirati prije donošenja OLAF‑ova izvješća.

171

U ovom slučaju nije sporno da je OLAF 22. prosinca 2017. usmeno saslušao K. Pinxtena, da su OLAF i odvjetnik K. Pinxtena nekoliko puta razmijenili pisane dopise i da je K. Pinxten, nakon što mu je priopćen sažetak činjenica utvrđenih istragom, mogao OLAF‑u dostaviti pisani dokument namijenjen pobijanju tvrdnji iznesenih u tom sažetku.

172

Zatim je K. Pinxten 5. listopada 2018. primio OLAF‑ovo izvješće i preliminarno izvješće koje je predsjednik Revizorskog suda uputio članovima te institucije. Mogao je zauzeti stajalište o tim izvješćima istodobno slanjem pisanih primjedbi i na saslušanju pred tom institucijom.

173

U tom kontekstu, iako tvrdi da OLAF‑ova istraga sadržava četiri različite nepravilnosti, navedene u točkama 131. do 134. ove presude, koje su spriječile da ga OLAF stvarno sasluša, ne ističe nijedan argument kojim se nastoji utvrditi da pred Revizorskim sudom nije mogao dostatno iznijeti svoje stajalište u pogledu određenih elemenata koji su utvrđeni protiv njega prije donošenja OLAF‑ova izvješća.

174

U tim okolnostima, očito je da se argumentima koje je istaknuo K. Pinxten, za potrebe ovog postupka, ne može dokazati da su njegova prava obrane povrijeđena.

175

Iz toga slijedi da treba odbiti sve argumente K. Pinxtena, koji se temelje na nepravilnosti OLAF‑ove istrage i da stoga u svrhu odlučivanja o predmetnoj tužbi nije potrebno odrediti je li se moguće pozvati na nezakonito prikupljene dokaze u okviru postupka predviđenog u članku 286. stavku 6. UFEU‑a.

176

Svojim trećim argumentom u prilog nedopuštenosti K. Pinxten tvrdi, kao prvo, da je njegovo saslušanje, unatoč njegovu protivljenju, Revizorski sud proveo u prisutnosti glavnog tajnika i voditelja pravne službe te institucije, iako se u članku 49. stavku 3. Pravilnika o provedbi Poslovnika zahtijevalo da se saslušanje člana navedene institucije koje prethodi podnošenju tužbe na temelju članka 286. stavka 6. UFEU‑a provede u odsutnosti tumača ili službenika te institucije.

177

Međutim, prisutnost dotičnih službenika mogla je utjecati na rasprave, osobito s obzirom na odgovornost glavnog tajnika Revizorskog suda za nedostatnost nadzora koji je provela ta institucija i „začuđujuću” ulogu voditelja njezine pravne službe tijekom istrage.

178

Kao drugo, K. Pinxten smatra da je nedovoljan broj članova Revizorskog suda glasao u korist podnošenja predmetne tužbe.

179

Naime, u članku 4. stavku 4. Poslovnika zahtijeva se većina od četiri petine tih članova, odnosno 23 člana, kako bi se dopustilo podnošenje tužbe na temelju članka 286. stavka 6. UFEU‑a. Međutim, samo je 22 člana glasalo za podnošenje predmetne tužbe.

180

Činjenica da su se dva člana Revizorskog suda izuzela od glasovanja nije relevantna. Budući da se u članku 4. stavku 4. Poslovnika nalaže većina izračunana s obzirom na ukupan broj tih članova, situacija članova Revizorskog suda koji su se izuzeli od glasovanja usporediva je sa situacijom članova te institucije koji su bili suzdržani.

181

Revizorski sud pita jesu li bespredmetni argumenti K. Pinxtena koji se odnose na odluku o podnošenju predmetne tužbe Sudu, s obzirom na to da se ta odluka ne može izjednačiti s pokretanjem postupka pred potonjim Sudom, kao što se to navodi u rješenju od 9. rujna 2005., Komisija/Cresson (C‑432/04, neobjavljeno, EU:C:2005:539).

182

U svakom slučaju, glavni tajnik Revizorskog suda sudjeluje na svim sjednicama te institucije radi vođenja zapisnika u skladu s člankom 23. Poslovnika i člankom 39. Pravilnika o provedbi Poslovnika. Usto, u članku 50. stavku 1. tog pravilnika za provedbu Poslovnika Revizorskom sudu dopušta se da odredi osobu zaduženu za sastavljanje nacrta zapisnika. Ta je nadležnost izvršena 12. veljače 2015. te se ta zadaća povjerila voditelju pravne službe.

183

Osim toga, većinu koja je potrebna za podnošenje tužbe na temelju članka 286. stavka 6. UFEU‑a treba izračunati na temelju ukupnog broja članova Revizorskog suda, izuzev dotičnog člana i onih članova koji su se odlučili izuzeti od glasovanja. Točno je da slučaj članova te institucije koji se nalaze u situaciji sukoba interesa nije predviđen Poslovnikom. Međutim, ako bi se za te članove smatralo da su bili suzdržani, oni bi de facto sudjelovali u postupku odlučivanja iz kojeg bi trebali biti isključeni.

184

Uvodno valja naglasiti da Sud, ako mu je podnesen prigovor nedopuštenosti koji se temelji na povredi pravila kojima se uređuje način na koji Revizorski sud donosi odluku o podnošenju tužbe na temelju članka 286. stavka 6. UFEU‑a, treba odlučiti o tom prigovoru prije nego što, ovisno o slučaju, ispita osnovanost te tužbe.

185

Takav prigovor nedopuštenosti ne može se odbiti na temelju utvrđenja iz točke 4. rješenja od 9. rujna 2005., Komisija/Cresson (C‑432/04, neobjavljeno, EU:C:2005:539), prema kojem u okviru tužbe temeljene na članku 213. stavku 2. UEZ‑a Komisijinu odluku o pokretanju postupka pred Sudom nije moguće izjednačiti s pokretanjem postupka pred Sudom.

186

Naime, to utvrđenje, kojim se isključivo nastojalo utvrditi da je pred Sudom pokrenut postupak samo u pogledu elemenata koji su navedeni u toj tužbi i da se stoga od njega nije tražilo da uzme u obzir razloge zbog kojih je Komisija smatrala svrsishodnim pokrenuti postupak pred Sudom, ni na koji način ne znači da eventualna nepravilnost odluke o podnošenju navedene tužbe nema posljedice za njezinu dopuštenost.

187

Stoga valja ispitati argumente K. Pinxtena koji se odnose na navodnu nepravilnost postupka Revizorskog suda za odobrenje podnošenje predmetne tužbe.

188

Kao prvo, što se tiče saslušanja K. Pinxtena pred Revizorskim sudom, valja istaknuti da iz članka 4. stavaka 1., 3. i 4. Poslovnika proizlazi da, kad ta institucija smatra da se na temelju informacija koje su joj podnesene može utvrditi da jedan od njezinih članova više ne ispunjava propisane uvjete ili obveze koje proizlaze iz njegove službe, tog se člana poziva da usmeno iznese svoja objašnjenja pred tom institucijom, prije nego što ona odluči hoće li pokrenuti postupak pred Sudom kako bi ga se razriješilo dužnosti ili kako bi mu se oduzelo pravo na mirovinu ili druge zamjenske povlastice.

189

Članak 8. Pravilnika o provedbi Poslovnika predviđao je da su sjednice koje se održavaju prema postupku iz članka 4. Poslovnika zatvorene sjednice u smislu članka 49. tog pravilnika o provedbi.

190

Takve su se sjednice, u skladu s člankom 49. stavkom 3. navedenog pravilnika o provedbi, održavale u odsutnosti tumača ili službenika Revizorskog suda, osim ako drukčija odluka nije donesena na prethodnoj sjednici te institucije.

191

Iz tih odredbi proizlazi da se saslušanje K. Pinxtena trebalo održati samo u prisustvu članova Revizorskog suda.

192

Taj se zaključak ne može dovesti u pitanje argumentom Revizorskog suda prema kojem je prisutnost glavnog tajnika te institucije na tom saslušanju ipak bila opravdana jer je na njemu bilo da sastavi zapisnik sa zatvorene sjednice tijekom koje se provelo navedeno saslušanje i da pomaže predsjedniku navedene institucije.

193

Točno je da se u članku 23. Poslovnika određuje da se na svim sjednicama Revizorskog suda vodi zapisnik. Usto, u članku 39. stavku 1. Pravilnika o provedbi tog Poslovnika predviđalo se da je glavni tajnik Revizorskog suda, među ostalim, odgovoran za sastavljanje nacrtâ zapisnika sa sjednica te institucije i za pomaganje predsjedniku navedene institucije u pogledu pripreme sastanaka i poštovanja postupaka. Isto tako, u članku 50. stavku 1. Pravilnika o provedbi navodilo se da nacrt zapisnika sa svake sjednice sastavlja glavni tajnik te institucije ili bilo koja druga osoba predviđena za tu svrhu.

194

Međutim, iz odredbi navedenih u prethodnoj točki ne proizlazi da je glavni tajnik Revizorskog suda nužno morao biti prisutan na zatvorenoj sjednici te institucije na kojoj je provedeno saslušanje K. Pinxtena kako bi sastavio zapisnik s te sjednice jer se u skladu s člankom 50. stavkom 1. navedenog pravilnika o provedbi moglo odrediti da član Revizorskog suda po potrebi sastavi zapisnik s te sjednice.

195

Osim toga, valja naglasiti da članak 49. stavak 3. Pravilnika o provedbi Poslovnika predstavlja posebno pravilo kojim se odstupa od redovnih pravila za organizaciju sjednica Revizorskog suda radi, među ostalim, osiguravanja potpuno slobodne rasprave među članovima te institucije.

196

Stoga se pravilima kojima se glavnom tajniku Revizorskog suda dodjeljuje opća zadaća pomaganja predsjedniku te institucije ne može se opravdati prisutnost tog glavnog tajnika na zatvorenoj sjednici navedene institucije, tim više jer se u članku 49. stavku 3. Pravilnika o provedbi Poslovnika predviđao poseban postupak kojim se može odobriti prisutnost službenika iste institucije na zatvorenoj sjednici, a za koji se ne tvrdi da ga je Revizorski sud primijenio u ovom slučaju.

197

U tim se okolnostima ni prisutnost voditelja pravne službe Revizorskog suda na predmetnoj zatvorenoj sjednici ne može opravdati zadaćom sastavljanja nacrta zapisnika sa sjednica Revizorskog suda koja mu je povjerena, prema tvrdnjama te institucije, odlukom donesenom 12. veljače 2015. na temelju članka 50. stavka 1. Pravilnika o provedbi Poslovnika.

198

Uostalom, iz stenograma s te zatvorene sjednice proizlazi da predsjednik Revizorskog suda nije opravdao prisutnost voditelja pravne službe te institucije tom zadaćom nego njegovom ulogom savjetnika.

199

Iako iz prethodno navedenog proizlazi da je prisutnost glavnog tajnika i voditelja pravne službe Revizorskog suda na zatvorenoj sjednici te institucije tijekom koje je saslušan K. Pinxten bila nepravilna, iz ustaljene sudske prakse Suda proizlazi da bi se takva nepravilnost mogla pokazati odlučujućom samo kad bi K. Pinxten dokazao da je postupak pred Revizorskim sudom mogao imati drukčiji ishod da nije bilo te nepravilnosti (vidjeti po analogiji presude od 4. travnja 2019., OZ/BEI, C‑558/17 P, EU:C:2019:289, t. 76. i od 4. lipnja 2020., C. F. (Porezni nadzor), C‑430/19, EU:C:2020:429, t. 35. i navedenu sudsku praksu).

200

Međutim, K. Pinxten nije dokazao kako je prisutnost tih službenika Revizorskog suda koji, kao što to proizlazi iz stenograma snimke s te zatvorene sjednice, nisu iznosili stajališta tijekom navedene sjednice, mogla utjecati na odvijanje te sjednice ili, a fortiori, konačnu odluku te institucije.

201

Konkretno, iako K. Pinxten tvrdi da se odgovornost glavnog tajnika Revizorskog suda može utvrditi zbog propusta u nadzoru koji je on trebao osigurati u pogledu troškova te institucije, valja zaključiti da je cilj predmetne zatvorene sjednice isključivo bio omogućiti K. Pinxtenu da zauzme stajalište o činjenicama koje su mu stavljene na teret.

202

Usto, kritike iznesene u pogledu stava voditelja pravne službe Revizorskog suda tijekom istrage u biti su potkrijepljene nacrtom dopisa koji je podnio K. Pinxten, a koji je navodno diktirao njegov vozač, ali za koji nije sporno da ga taj vozač nije potpisao. K. Pinxten stoga nije u dovoljnoj mjeri dokazao da je prisutnost voditelja pravne službe Revizorskog suda na predmetnoj zatvorenoj sjednici zbog stava navedenog službenika mogla utjecati na tijek te sjednice.

203

Kao drugo, što se tiče glasovanja u okviru Revizorskog suda radi donošenja odluke o podnošenju predmetne tužbe, u članku 4. stavku 4. Poslovnika određuje se da tu odluku treba donijeti većinom od četiri petine članova te institucije tajnim glasovanjem.

204

Iako se tom odredbom predviđa i da dotični član Revizorskog suda ne sudjeluje u glasovanju, to pravilo nije relevantno u ovom slučaju jer je navedena odluka donesena na dan kad K. Pinxten više nije bio član institucije.

205

Stoga, kao što je to nezavisni odvjetnik istaknuo u točki 90. svojeg mišljenja, usporedba pojmova upotrijebljenih u članku 4. stavku 4. Poslovnika i članku 25. stavku 3. tog poslovnika, dokazuje da većinu potrebnu za donošenje takve odluke treba izračunati na temelju ukupnog broja članova Revizorskog suda, a ne na temelju broja članova te institucije koji su prisutni na predmetnoj sjednici navedene institucije.

206

S obzirom na to, u članku 41. stavku 1. Povelje osobito se navodi da svatko ima pravo da institucije, tijela, uredi i agencije Unije njegove predmete obrađuju nepristrano.

207

Iz ustaljene sudske Suda proizlazi da je na tim institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije da ispune zahtjev nepristranosti u vezi s objema njegovim sastavnicama, a to su, s jedne strane, subjektivna nepristranost na temelju koje ni jedan član dotične institucije ne smije pokazati pristranost ili osobne predrasude, i, s druge strane, objektivna nepristranost u skladu s kojom ta institucija mora pružiti dovoljno jamstva da isključi svaku osnovanu sumnju o mogućoj predrasudi (vidjeti u tom smislu presudu od 27. ožujka 2019., August Wolff i Remedia/Komisija, C‑680/16 P, EU:C:2019:257, t. 27. i navedenu sudsku praksu).

208

Kako bi se osiguralo poštovanje tog zahtjeva, članovi Revizorskog suda koji ne mogu nepristrano sudjelovati u postupku koji se odnosi na eventualno podnošenje postupka pred Sudom protiv nekog od članova ili nekog od bivših članova te institucije, osobito zbog osobnih veza koje imaju s dotičnim članom ili bivšim članom, moraju se moći osigurati da oni neće imati nikakav utjecaj na ishod tog postupka i u tu svrhu moraju imati mogućnost izuzeti se od glasovanja.

209

Međutim, kad bi se članak 4. stavak 4. Poslovnika tumačio na način da podrazumijeva da se potrebna većina u toj odredbi izračunava a da se od ukupnog broja članova Revizorskog suda ne oduzme broj tih članova koji su se izuzeli od glasovanja, njihova odluka o izuzimanju od glasovanja mogla bi zapravo dovesti do potencijalno presudnog utjecaja na ishod postupka predviđenog u navedenoj odredbi.

210

Štoviše, s obzirom na potrebnu većinu u istoj odredbi, takvo njezino tumačenje u praksi bi iznimno otežalo pokretanje tog postupka, ili ga čak onemogućilo, ako određeni broj članova te institucije ocijeni da se mora izuzeti od glasovanja.

211

Prema tome, članak 4. stavak 4. Poslovnika, u skladu s člankom 41. stavkom 1. Povelje, valja tumačiti na način da većinu od četiri petine članova Revizorskog suda, koja se predviđa prvonavedenom odredbom, treba izračunati na temelju ukupnog broja članova te institucije koji su zakonito mogli sudjelovati u predmetnom glasovanju a da se pritom ne povrijedi zahtjev nepristranosti.

212

U ovom slučaju nije sporno da su se dva člana Revizorskog suda izuzela od glasovanja kako bi se osiguralo poštovanje tog zahtjeva, iz razloga koji se uopće nisu osporavali.

213

Slijedom toga, bilo je dovoljno da 22 člana Revizorskog suda glasuje za podnošenje predmetne tužbe kako bi se postigla većina koja se zahtijeva u članku 4. stavku 4. Poslovnika.

214

Iz toga slijedi da treba odbiti argumente K. Pinxtena koji se temelje na nepravilnosti postupka Revizorskog suda za odobrenje podnošenja predmetne tužbe.

215

Svojim četvrtim argumentom u prilog nedopuštenosti K. Pinxten smatra da je Revizorski sud povrijedio načelo poštovanja razumnog roka, propisano u članku 41. stavku 1. Povelje, time što je doveo u pitanje pravilnost zahtjeva za plaćanje koji su podneseni nakon 2006., iako je ta institucija od podnošenja tih zahtjeva raspolagala svim korisnim informacijama kako bi osigurala da su navedeni zahtjevi opravdani ili kako bi odlučila tražiti pojašnjenja.

216

Po analogiji s pravilima predviđenim financijskim propisima Unije i sudskom praksom Suda u tom području, načelom pravne sigurnosti zahtijeva se da institucija dostavi obavijest o terećenju u roku koji u pravilu nije dulji od pet godina od trenutka u kojem je ta institucija mogla istaknuti svoje potraživanje, pri čemu se taj rok ovisno o okolnostima može skratiti ili produljiti.

217

Usto, u ovom slučaju nije potrebno dokazati utjecaj prekoračenja razumnog roka na sadržaj akta Unije jer cilj predmetne tužbe nije poništenje takvog akta. U tom kontekstu valja smatrati da je za Revizorski sud nastupila zastara za sve prigovore starije od tri godine ili barem starije od pet godina, počevši od 5. listopada 2018., odnosno dana podnošenja preliminarnog izvješća predsjednika te institucije njezinim članovima.

218

Prema mišljenju Revizorskog suda, postupak pred Sudom pokrenut je u razumnom roku. Naime, on je mogao pokrenuti taj postupak tek nakon primitka OLAF‑ova izvješća, odnosno 2. srpnja 2018. S obzirom na opseg navodnih nepravilnosti, rok od osam mjeseci od tog datuma nije prekomjeran. Usto, pravila koja se odnose na zastaru u području povrata potraživanja ne mogu se primijeniti na ovaj postupak.

219

Iz ustaljene sudske prakse Suda proizlazi da Revizorski sud ne smije neograničeno odgađati pokretanje postupka na temelju članka 286. stavka 6. UFEU‑a kako bi se poštovao temeljni zahtjev pravne sigurnosti i kako se ne bi povrijedila prava obrane dotične osobe povećanjem postojećih poteškoća prilikom pobijanja argumenata istaknutih u okviru tog postupka (vidjeti po analogiji presudu od 11. srpnja 2006., Komisija/Cresson, C‑432/04, EU:C:2006:455, t. 90.).

220

Međutim, s obzirom na to da se tom odredbom ne utvrđuje određeni rok, razumnost roka koji treba poštovati Revizorski sud ne može se utvrditi upućivanjem na točno određenu gornju granicu, utvrđenu na apstraktan način, nego se mora ocijeniti u svakom pojedinačnom slučaju s obzirom na predmetne okolnosti, a osobito s obzirom na značaj spora za dotičnu osobu, složenost predmeta i ponašanje stranaka postupka (vidjeti u tom smislu presudu od 28. veljače 2013., Preispitivanje Arango Jaramillo i dr./EIB, C‑334/12 RX–II, EU:C:2013:134, t. 28. i 29.).

221

Usto, kao što je to nezavisni odvjetnik istaknuo u točki 104. svojeg mišljenja, u okviru ovog postupka ne može se primijeniti oboriva pretpostavka prema kojoj bi rok dulji od pet godina od nastanka predmetnih činjenica bio nerazuman, koju je Sud utvrdio u točki 105. presude od 14. lipnja 2016., Marchiani/Parlament (C‑566/14 P, EU:C:2016:437), i na koju upućuje K. Pinxten.

222

Naime, ta pretpostavka proizlazi iz pravila o povratu potraživanja Unije (vidjeti u tom smislu presudu od 14. lipnja 2016., Marchiani/Parlament, C‑566/14 P, EU:C:2016:437, t. 101. do 103.).

223

Međutim, čak i ako se tužba na temelju članka 286. stavka 6. UFEU‑a djelomično temelji na tužbenom razlogu, koji se odnosi na zlouporabu sredstava Revizorskog suda, cilj takve tužbe ipak nije ishoditi povrat plaćanja izvršenih u korist dotičnog člana te institucije, za koja ona smatra da su neopravdani.

224

Stoga valja odrediti je li tužba Revizorskog suda podnesena u razumnom roku s obzirom na sudsku praksu Suda navedenu u točki 220. ove presude.

225

Točno je da u ovom slučaju valja istaknuti da su najstarije činjenice koje se stavljaju na teret K. Pinxtenu nastale 2006., odnosno više od 12 godina prije podnošenja predmetne tužbe.

226

Usto, iako iz spisa kojim raspolaže Sud proizlazi da je Revizorskom sudu stroži nadzor u pogledu zahtjeva za plaćanje koje su podnijeli njegovi članovi mogao omogućiti da ranije otkrije barem znatan dio navodnih nepravilnosti u odnosu na K. Pinxtena, sustavno preispitivanje njegove situacije ipak je opravdano elementima koji su otkriveni tijekom OLAF‑ove istrage.

227

Međutim, tužba Revizorskog suda na temelju članka 286. stavka 6. UFEU‑a temelji se na kombinaciji svih elemenata kojima je ta institucija raspolagala nakon tog sustavnog preispitivanja. Stoga nije utvrđeno da je Revizorski sud bez informacija koje je prikupio OLAF mogao odlučiti podnijeti predmetnu tužbu.

228

Osim toga, nakon primitka tijekom 2016. informacija koje se odnose na K. Pinxtena, Revizorski sud proveo je tijekom iste godine unutarnju istragu. Od 27. listopada 2016. kad je OLAF‑ov direktor Revizorskom sudu proslijedio informacije prema kojima je taj direktor razmatrao treba li pokrenuti istragu i do predaje njegova izvješća Revizorskom sudu 2. srpnja 2018., ta institucija u skladu s člankom 5. stavkom 3. Uredbe br. 883/2013 nije mogla provesti istrage osim ako se nije drukčije dogovorila s OLAF‑om. Čim je primio to izvješće Revizorski sud pokrenuo je postupak u nekoliko faza predviđen u članku 4. Poslovnika, koji je trajao od 12. srpnja do 29. studenoga 2018.

229

Iz toga slijedi da je Revizorski sud brzo reagirao nakon primitka informacija koje se odnose na nepravilnosti koje je navodno počinio K. Pinxten i da je taj sud zatim relativno brzo proveo postupke u okviru svojih ovlasti, iako se još nije primijenio članak 286. stavak 6. UFEU‑a i iako se u OLAF‑ovu izvješću isticao vrlo velik broj nepravilnosti koje je počinio K. Pinxten.

230

Stoga, iako je na Sudu da po potrebi uzme u obzir vrijeme koje je proteklo između nastanka određenih činjenica o kojima je riječ i isticanja točnih tužbenih razloga Revizorskog suda kako bi ocijenio može li se od K. Pinxtena očekivati da podnese dodatna objašnjenja ili dokaze u pogledu tih činjenica, ne može se smatrati da je predmetna tužba općenito podnesena nakon isteka nerazumnog roka ili da se Revizorski sud zbog zastare ne može za potrebe ovog postupka pozvati na određene nepravilnosti istaknute u toj tužbi.

231

Stoga valja odbiti argumente K. Pinxtena, koji se temelje na nepravodobnom podnošenju predmetne tužbe.

232

Budući da nijedan od četiriju argumenata koji se odnose na dopuštenost tužbe nije prihvaćen, valja utvrditi da je predmetna tužba dopuštena.

233

U prilog svojoj tužbi Revizorski sud ističe pet tužbenih razloga, koji se temelje, kao prvo, na zlouporabi sredstava te institucije, kao drugo, zlouporabi poreznih olakšica, kao treće, lažnoj prijavi štete osiguranju, kao četvrto, neprijavljenom i nezakonitom obavljanju određenih aktivnosti i, kao peto, nastanku sukoba interesa.

234

Kako bi se ispitali ti tužbeni razlozi, važno je pojasniti da se člankom 286. stavkom 6. UFEU‑a Revizorskom sudu omogućuje da traži od Suda da članove te institucije razriješi njihove dužnosti ili da im oduzme pravo na mirovinu ili druge zamjenske povlastice, ako ti članovi više ne ispunjavaju propisane uvjete ili obveze koje proizlaze iz njihove službe.

235

Priroda tih obveza osobito se navodi u člancima 285. i 286. UFEU‑a.

236

Tako su ti članovi u skladu s člankom 285. UFEU‑a dužni biti potpuno neovisni u obavljanju svojih dužnosti, u općem interesu Unije.

237

Usto, iz članka 286. stavka 3. UFEU‑a proizlazi da se članovi Revizorskog suda trebaju suzdržavati od svakog djelovanja koje je nespojivo s njihovim dužnostima.

238

Osim toga, u članku 286. stavku 4. UFEU‑a zabranjuje se tim članovima da se za vrijeme svojeg mandata bave nekim drugim zanimanjem, plaćenim ili neplaćenim, kako bi se, među ostalim, osiguralo da navedeni članovi budu dostupni prilikom obavljanja tih dužnosti. Tom se odredbom pojašnjava i da navedeni članovi svečano prisežu da će za trajanja i nakon isteka mandata poštovati obveze koje iz njega proizlaze, a osobito svoju dužnost časnog i suzdržanog ponašanja u pogledu prihvaćanja određenih imenovanja ili povlastica nakon što prestanu obavljati tu dužnost.

239

Budući da su potonje dužnosti navedene samo kao primjer, pojam „obveze koje proizlaze iz njegove službe”, u smislu članka 286. stavka 6. UFEU‑a, treba široko tumačiti. S obzirom na velike odgovornosti koje su im povjerene, važno je da članovi Revizorskog suda poštuju najviše standarde ponašanja i osiguravaju da opći interes Unije uvijek ima prednost, ne samo pred nacionalnim interesima, nego i osobnim interesima (vidjeti po analogiji presudu od 11. srpnja 2006., Komisija/Cresson, C‑432/04, EU:C:2006:455, t. 70. i 71.).

240

U tom pogledu, obveze članova Revizorskog suda navedene u primarnom pravu preuzele su se i konkretizirale u pravnim pravilima koja je donijela ta institucija i koja su ti članovi dužni strogo poštovati.

241

Konkretno, članovi Revizorskog suda moraju strogo poštovati obveze prijave predviđene tim pravnim pravilima kako bi se zajamčilo poštovanje članka 286. stavaka 3. i 4. UFEU‑a i tako osiguralo potpuno obavještavanje te institucije u pogledu zahtjevâ čiji je cilj upotreba sredstava navedene institucije, osobito na ime troškova službenih putovanja, reprezentacije i ugošćivanja.

242

U slučaju dvojbe u pogledu točnog opsega obveza koje proizlaze iz njihove službe, na članovima je Revizorskog suda da se obrate nadležnim službama te institucije kako bi otklonili tu dvojbu.

243

Međutim, iako su se članovi Revizorskog suda obvezni besprijekorno ponašati, iz toga ne proizlazi da se i najmanje odstupanje od pravnih pravila koja im se nalažu može osuditi na temelju članka 286. stavka 6. UFEU‑a. U tu je svrhu potrebno da postoji povreda određenog stupnja težine (vidjeti po analogiji presudu od 11. srpnja 2006., Komisija/Cresson, C‑432/04, EU:C:2006:455, t. 72.).

244

Stoga se ispitivanjem pet tužbenih razloga koje je istaknuo Revizorski sud mora nastojati odrediti može li se na temelju spisa kojim raspolaže Sud utvrditi da je K. Pinxten počinio povredu određene težine u pogledu obveza koje proizlaze iz službe člana te institucije, koje su definirane primarnim pravom i pojašnjene u pravnim pravilima koja je donijela navedena institucija.

245

U tu je svrhu na Sudu da ispita sve dokaze koje mu je podnio Revizorski sud na kojem je da utvrdi postojanje povrede koja se pripisuje K. Pinxtenu, kao i dokaze koje mu je podnio K. Pinxten. Sud treba, među ostalim, ocijeniti materijalnu točnost i pouzdanost tih elemenata kako bi se odredilo jesu li oni dostatni da se utvrdi povreda određenog stupnja težine u smislu članka 286. stavka 6. UFEU‑a.

246

Četvrtim tužbenim razlogom Revizorski sud tvrdi da je K. Pinxten povrijedio obveze objektivnosti, neovisnosti, nepristranosti, angažiranosti, časnog, odgovornog i uzornog ponašanja te transparentnosti time što je tijekom svojih mandata nepravilno obavljao dvije vanjske aktivnosti.

247

Budući da se zlouporaba sredstava Revizorskog suda koja je predmet prvog tužbenog razloga djelomično odnosi na upotrebu sredstava te institucije, za koja je ta institucija istaknula da su povezana s tim vanjskim aktivnostima, valja prvo ispitati četvrti tužbeni razlog.

248

U tom pogledu, kao što se na to podsjetilo u točki 238. ove presude, članovi Revizorskog suda ne smiju, u skladu s člankom 286. stavkom 4. UFEU‑a, za trajanja svojeg mandata obavljati nijedno drugo zanimanje, ni plaćeno ni neplaćeno.

249

Usto, kako bi se u skladu s člankom 285. UFEU‑a osobito zajamčila neovisnost tih članova i u skladu s člankom 286. stavkom 3. UFEU‑a osiguralo da se navedeni članovi suzdržavaju od svakog djelovanja koje je nespojivo s njihovim dužnostima, pravilima koja je donio Revizorski sud i koja isti članovi moraju strogo poštovati, kao što se to ističe u točki 241. ove presude, pojašnjava se u kojim uvjetima oni mogu obavljati vanjsku aktivnost tijekom trajanja svojeg mandata.

250

Tako se točkom 3.7. Etičkih smjernica predviđa da članovi Revizorskog suda smiju obavljati vanjske aktivnosti samo u okviru uspostavljenom Pravilnikom o osoblju i da se moraju suzdržati od svake aktivnosti koja bi mogla naštetiti ugledu te institucije, dovesti u pitanje njihovu nepristranost ili ometati njihov rad.

251

U članku 4. stavku 1. Kodeksa ponašanja iz 2004. i članku 4. stavcima 1. i 2. Kodeksa ponašanja iz 2012. navodilo se da članovi Revizorskog suda predano rade na obavljanju funkcije za koju su dobili mandat, da ne smiju obnašati nikakvu političku funkciju i da se suzdržavaju od svake vanjske profesionalne aktivnosti i svake druge vanjske aktivnosti koja nije spojiva s obavljanjem njihovih dužnosti.

252

U članku 5. stavku 1. Pravilnika o provedbi Poslovnika određivalo se da se članovi Revizorskog suda suzdržavaju od svake vanjske profesionalne aktivnosti i svake druge vanjske aktivnosti koja je nespojiva s načelima neovisnosti i dostupnosti prilikom obavljanja njihovih dužnosti.

253

U članku 5. stavku 2. tog pravilnika o provedbi navodilo se da svaku stvarnu ili planiranu vanjsku aktivnost treba ocijeniti s obzirom na četiri opća kriterija koji se odnose na to da aktivnost ne narušava ugled Revizorskog suda u pogledu njegove nepristranosti, da nema sukoba interesa, da aktivnost ne zahtijeva prekomjerno korištenje raspoloživog vremena i da nema novčane dobiti.

254

Osim toga, s postupovnog stajališta, člankom 4. stavkom 3. Kodeksa ponašanja iz 2004., člankom 4. stavkom 6. Kodeksa ponašanja iz 2012. i člankom 6. stavcima 1. i 2. Pravilnika o provedbi Poslovnika uvodi se obveza prijave predsjedniku Revizorskog suda svake vanjske aktivnosti ne samo prilikom preuzimanja dužnosti člana te institucije, nego i tijekom ostatka njegova mandata.

255

Iz prethodno navedenog proizlazi da u svrhu odlučivanja o četvrtom tužbenom razlogu valja ocijeniti je li K. Pinxten ispunio obveze prijave svake vanjske aktivnosti i suzdržavanja od obavljanja vanjske aktivnosti koja je nespojiva s njegovim dužnostima u pogledu dviju vanjskih aktivnosti na koje se odnosi prvi i drugi dio tog tužbenog razloga.

256

Prvim dijelom svojeg četvrtog tužbenog razloga, Revizorski sud tvrdi da je K. Pinxten bio intenzivno politički aktivan dok je bio član te institucije. Tako je sudjelovao na brojnim sastancima upravnog odbora političke stranke Open VLD (u daljnjem tekstu: predmetna politička stranka), štoviše kao član s pravom glasa do 2008.

257

Ta aktivnost nije prijavljena niti ju je Revizorski sud odobrio te je u svakom slučaju nespojiva s dužnostima člana te institucije.

258

K. Pinxten osporava da je na bilo koji način bio politički aktivan dok je bio član Revizorskog suda. Iako je sudjelovao na nekim sastancima predmetne političke stranke, bila je riječ o sastancima „proširenog” upravnog odbora te stranke, na kojima su sudjelovali i parlamentarni zastupnici navedene stranke i tijekom kojih K. Pinxten nije imao pravo glasa, s obzirom na to da nije bio izabrani član tog upravnog odbora. Cilj njegova sudjelovanja na tim sastancima bio je promicanje aktivnosti Revizorskog suda i održavanje profesionalnih odnosa s nacionalnim političarima.

259

Kao prvo, valja istaknuti da se ne može smatrati da je utvrđena tvrdnja Revizorskog suda prema kojoj je K. Pinxten sudjelovao na sastancima upravnog odbora predmetne političke stranke kao član s pravom glasa do 2008. jer spis kojim raspolaže Sud ne sadržava nijedan dokaz u prilog toj tvrdnji.

260

Kao drugo, što se tiče sudjelovanja K. Pinxtena na sastancima upravnog odbora predmetne političke stranke od 2008. a da pritom nije imao pravo glasa, Revizorski sud podnio je, među ostalim, poruku elektroničke pošte koju je 24. studenoga 2008. poslao predsjednik te stranke i u kojoj se K. Pinxtena uvjerava da će ga se sustavno pozivati na sastanke upravnog odbora navedene stranke, kao i zapisnike s tih sastanaka iz kojih proizlazi da je K. Pinxten sudjelovao na najmanje 30 navedenih sastanaka od 9. ožujka 2009. do 26. travnja 2010.

261

Kao što je to nezavisni odvjetnik istaknuo u točki 182. svojeg mišljenja, iz tih zapisnika proizlazi i da su sastanci upravnog odbora predmetne političke stranke na kojima je K. Pinxten sudjelovao imali za cilj raspravu o različitim pitanjima koja proizlaze iz belgijske i europske politike.

262

Usto, iako zapisnici sa sastanaka upravnog odbora predmetne političke stranke održanih nakon 26. travnja 2010. nisu uloženi u spis kojim raspolaže Sud, iz niza elemenata iz tog spisa proizlazi da je K. Pinxten nastavio sudjelovati na tim sastancima nakon tog datuma.

263

Konkretno, iz razmjene poruka elektroničke pošte iz svibnja 2012. proizlazi da je K. Pinxten izrazio zabrinutost jer više ne prima pozive za sudjelovanje na sastancima upravnog odbora predmetne političke stranke i da mu je odgovoreno da je riječ o tehničkom problemu. Interes K. Pinxtena za te sastanke vidljiv je i iz razmjene poruka elektroničke pošte iz lipnja 2016. u kojima se požalio da mu se pozivi na sastanke šalju prekasno da bi se stigao organizirati i na njima sudjelovati.

264

Štoviše, poruke elektroničke pošte poslane u rujnu 2014. i u rujnu i listopadu 2015. potvrđuju sudjelovanje K. Pinxtena na nekim sastancima upravnog odbora predmetne političke stranke.

265

Nadalje, u nekoliko se poruka elektroničke pošte iz 2016. i 2017. utvrđuje da su se pozivi na takve sastanke nastavili slati K. Pinxtenu, dok dokumenti povezani s nekoliko službenih putovanja na kojima je bio upućuju na njegovo sudjelovanje na najmanje četiri takva sastanka tijekom te dvije godine.

266

Osim toga, tijekom njegova saslušanja pred Revizorskim sudom, a zatim na raspravi, K. Pinxten priznao je da je redovno sudjelovao na sastancima „proširenog” upravnog odbora predmetne političke stranke, u prosjeku na otprilike osam do deset sastanaka godišnje.

267

Iz tih elemenata proizlazi da je K. Pinxten tijekom velikog dijela svoja dva mandata pri Revizorskom sudu bio politički aktivan, što se osobito očitovalo njegovim izravnim i redovnim sudjelovanjem u upravljačkom tijelu nacionalne političke stranke.

268

Ta se ocjena ne može dovesti u pitanje argumentom K. Pinxtena prema kojem je on sudjelovao na tim sastancima kao gost ili promatrač, kao i parlamentarni zastupnici predmetne stranke, a da pritom nije izabran u tu svrhu niti je imao pravo glasa.

269

Naime, zbog sudjelovanja na sastancima uprave političke stranke, čak i bez prava glasa, nastaje stvarna mogućnost od utjecaja na političku aktivnost te stranke, osobito sudjelovanjem na raspravama vođenima u tom krugu. Sličnost između položaja parlamentarnih zastupnika predmetne stranke i položaja K. Pinxtena u pogledu sudjelovanja na predmetnim sastancima, na koju se on poziva, potvrđuje uostalom povezanost tog sudjelovanja s političkom aktivnosti.

270

Međutim, osim što tu aktivnost K. Pinxten ni na koji način nije prijavio, valja utvrditi da je takva aktivnost očito nespojiva s dužnostima člana Revizorskog suda.

271

Naime, osim vremena koje je potrebno za putovanje i sudjelovanje na političkim sastancima na radne dane, s obzirom na to da dotični član ima obvezu dostupnosti, takvom se aktivnosti narušava neovisnost tog člana i može, ako se za nju zna, narušiti percepciju javnosti u pogledu neovisnosti Revizorskog suda.

272

Stoga je takva aktivnost nespojiva s obvezama uvedenim primarnim pravom te se protivi i pravnim pravilima koja je donio Revizorski sud i koja su navedena u točkama 250. do 253. ove presude. Obavljanje političke funkcije osobito je izričito zabranjeno kodeksima ponašanja iz 2004. i 2012., a u točki 3.3. Etičkih smjernica ističe se potreba izbjegavanja bilo kakvog sukoba interesa do kojeg može doći u slučaju članstva u upravnom odboru političke stranke.

273

Važno je naglasiti da, ako je član Revizorskog suda tijekom bitnog dijela trajanja svojih mandata politički aktivan, to predstavlja osobito tešku povredu najosnovnijih obveza koje proizlaze iz njegove službe.

274

Težinu povrede tih obveza u ovom slučaju dodatno naglašava okolnost da je K. Pinxten u svakom slučaju morao znati za nepravilnost svojeg ponašanja jer je odbor zadužen za ocjenu vanjskih aktivnosti članova Revizorskog suda prilikom njegova preuzimanja dužnosti odbio njegov zahtjev da zadrži svoju funkciju gradonačelnika općine Overpelt (Belgija), na temelju, među ostalim, obavijesti pravne službe te institucije od 10. svibnja 2006. u kojoj se naglašava da njezini članovi ne smiju obavljati nikakvu političku funkciju.

275

Stoga je prvi dio četvrtog tužbenog razloga osnovan.

276

Drugim dijelom četvrtog tužbenog razloga Revizorski sud tvrdi da je K. Pinxten 2016. osnovao privatno društvo, od kojeg je ostvarivao prihode i koje se bavilo vinogradarstvom u Côte‑d’Oru (Francuska).

277

Ta aktivnost nije prijavljena niti ju je Revizorski sud odobrio te je u svakom slučaju nespojiva s dužnostima člana te institucije jer je riječ o profesionalnoj djelatnosti s ciljem ostvarivanja dobiti.

278

Prema mišljenju K. Pinxtena, društvo na koje upućuje Revizorski sud društvo je građanskog prava za upravljanje nekretninama koje ne obavlja trgovačku djelatnost, nego samo dobiva najamninu za iznajmljivanje nekretnine koju je prijavio u svojoj Izjavi o interesima. Stoga je jednostavno riječ o potpuno transparentnom obliku vlasništva nad nekretninom.

279

Iz spisa kojim raspolaže Sud proizlazi da je K. Pinxten stvarno upravljao društvom građanskog prava za upravljanje nekretninama nakon osnivanja tog društva tijekom 2016. i do isteka njegova drugog mandata.

280

K. Pinxten i njegova supruga držali su 97 % udjela u navedenom društvu građanskog prava za upravljanje nekretninama, pri čemu je preostalih 3 % držalo njihovo troje djece.

281

Usto, iz javnobilježničkih akata i poruka elektroničke pošte koje je podnio Revizorski sud proizlazi da je isto društvo građanskog prava za upravljanje nekretninama 12. rujna 2016. kupilo nekoliko parcela koje su odmah dane u zakup poljoprivrednog zemljišta kako bi se njima koristila treća strana.

282

Međutim, što se tiče spojivosti funkcije koju je tako obavljao K. Pinxten s njegovim dužnostima, valja utvrditi da se nijednom načelu kojim je uređen status članova Revizorskog suda ne protivi izravno ili neizravno posjedovanje nekretnina ili primanje prihoda od najma takvih nekretnina.

283

Iz članka 2. stavka 2. Kodeksa ponašanja iz 2012., na temelju kojeg se isti sustav prijavljivanja primjenjuje na „svaku nekretninu u izravnom vlasništvu ili u vlasništvu preko društva za poslovanje nekretninama”, uostalom proizlazi da se unutarnjim pravnim pravilima Revizorskog suda izričito predviđala mogućnost da njegovi članovi izravno ili neizravno posjeduju nekretnine.

284

Budući da se nije navelo niti a fortiori utvrdilo da se predmetno društvo građanskog prava za upravljanje nekretninama bavilo djelatnošću koja premašuje upravljanje poljoprivrednim zemljištima navedenima u točki 281. ove presude, očito je da je K. Pinxten, kao direktor tog društva, samo upravljao tim zemljištima kojima se navedeno društvo nije koristilo izravno, kao što bi to činio da je izravno posjedovao navedena zemljišta.

285

U tim okolnostima i u nedostatku drugih elemenata na temelju kojih se može utvrditi osnovanost prigovora koji je u tom pogledu Revizorski sud uputio K. Pinxtenu, aktivnost direktora društva građanskog prava za upravljanje nekretninama koju on obavlja nije mogla povrijediti načela neovisnosti i nepristranosti, smanjiti njegovu dostupnost ili mu donijeti prihode koji su veći od onih koje je mogao ostvariti kao vlasnik nekretnina koje posjeduje to društvo.

286

Iz toga slijedi da se, suprotno onome što tvrdi Revizorski sud, ne može smatrati da je ta aktivnost nespojiva s dužnostima člana Revizorskog suda.

287

Što se tiče toga je li K. Pinxten postupao u skladu sa svojom obvezom prijave takve aktivnosti , iz članka 2. stavaka 2. i 4. Kodeksa ponašanja iz 2012. proizlazi da je na članu Revizorskog suda koji je tijekom svojeg mandata posredstvom društva za upravljanje nekretninama kupio nekretninu koja nije dom namijenjen isključivo za njegovu uporabu, da podnese novu izjavu o financijskim interesima i imovini u kojoj se navodi ta nekretnina.

288

S obzirom na postojanje te posebne obveze prijave koja se odnosi na posjedovanje nekretnina i s obzirom na upućivanje u tom kontekstu u Kodeksu ponašanja iz 2012. na društva za upravljanje nekretninama, valja smatrati da je izjava člana Revizorskog suda o financijskim interesima i imovini u kojoj se navodi imovina koju posjeduje posredništvom društva za upravljanje nekretninama bila dovoljna da bi se tom članu Revizorskog suda, ako je direktor tog društva, omogućilo da ispuni svoje obveze prijave prema toj instituciji.

289

Štoviše, s obzirom na to, s jedne strane, da funkcija direktora društva građanskog prava za upravljanje nekretninama nije kao takva nespojiva s dužnostima člana Revizorskog suda i, s druge strane, da eventualni sukob interesa povezan s tom funkcijom po prirodi proizlazi iz posjedovanja predmetne imovine, a ne samog obavljanja navedene funkcije, dodatna prijava te funkcije kao vanjske aktivnosti u okviru postupka iz točke 254. ove presude nije potrebna kako bi se Revizorskom sudu omogućilo da provjeri da njegovi članovi poštuju obveze koje proizlaze iz njegove službe.

290

U ovom slučaju nije sporno da su poljoprivredna zemljišta koja posjeduje predmetno društvo građanskog prava za upravljanje nekretninama stvarno navedena u novoj izjavi o financijskim interesima i imovini koju je K. Pinxten podnio nakon stjecanja tih zemljišta.

291

Stoga drugi dio četvrtog tužbenog razloga treba odbiti kao neosnovan.

292

Prema tome, valja djelomično prihvatiti taj tužbeni razlog.

293

K. Pinxten istaknuo je dva argumenta kojima se osporava dopuštenost prvog tužbenog razloga i koji se redom odnose na to da Revizorski sud nije izvršio svoju diskrecijsku ovlast i na formalne nedostatke u okviru podnošenja tužbe, kao i nedopuštenost tablice koja je priložena replici.

294

K. Pinxten tvrdi da je Revizorski sud samo uputio na OLAF‑ovo izvješće a da ga pritom nije analizirao niti je, među ostalim, točno naveo zašto je svaki od kritiziranih troškova nepravilan. Na taj način ta institucija nije izvršila diskrecijsku ovlast koja joj se dodjeljuje u članku 286. stavku 6. UFEU‑a. Taj je propust još ozbiljniji zbog okolnosti da je Revizorski sud u konačnici od K. Pinxtena zatražio samo oko 27 % iznosa koji je utvrdio OLAF a da pritom nije objasnio razloge zbog kojih je ipak prihvatio sve prigovore upućene K. Pinxtenu u OLAF‑ovu izvješću.

295

Revizorski sud smatra da je na njemu bilo analizirati OLAF‑ovo izvješće te uputiti na njega. Proveo je ipak vlastitu analizu predmetnih činjenica, kao što to uostalom pokazuju preliminarno izvješće i tužba.

296

Iz članka 286. stavka 6. UFEU‑a proizlazi da samo Revizorski sud može pokrenuti postupak predviđen tom odredbom.

297

Stoga je na toj instituciji da ocijeni jesu li elementi kojima raspolaže u pogledu ponašanja dotičnog člana ili bivšeg člana navedene institucije dovoljni kako bi se opravdalo pokretanje tog postupka. U članku 4. Poslovnika uostalom se predviđa unutarnji postupak čiji je cilj omogućiti da ista institucija u tom pogledu donese informiranu odluku.

298

Usto, postojanjem OLAF‑ova izvješća o ponašanju dotičnog člana ili bivšeg člana Revizorskog suda ne može se ograničiti margina prosudbe kojom ta institucija raspolaže u tom pogledu, s obzirom na to da iz članka 11. stavka 4. Uredbe br. 883/2013 proizlazi da je na instituciji kojoj je takvo izvješće proslijeđeno da odredi mjere koje treba poduzeti s obzirom na to izvješće i preporuke koje mu se prilažu.

299

U ovom slučaju, kao što to osobito proizlazi iz točaka 188. do 214. ove presude, proveden je postupak predviđen u članku 4. Poslovnika, što je Revizorskom sudu omogućilo da odluči podnijeti predmetnu tužbu uzimajući u obzir sve elemente kojima raspolaže, uključujući OLAF‑ovo izvješće.

300

U tim okolnostima, činjenica da se tužba uvelike temelji na utvrđenjima iz OLAF‑ova izvješća ne može dovesti u pitanje dopuštenost prvog tužbenog razloga jer Revizorski sud uopće nije dužan odstupiti od tih utvrđenja.

301

Revizorski sud nije uostalom u svojoj tužbi ponovio sve prigovore koji se navode u OLAF‑ovu izvješću. Tako konkretno nije istaknuo tužbene razloge koji se temelje na neopravdanim izbivanjima K. Pinxtena te je usto isključio OLAF‑ovu analizu u pogledu nepravilnosti određenih službenih putovanja K. Pinxtena.

302

Iz toga slijedi da treba odbiti argument K. Pinxtena koji se temelji to tome da Revizorski sud nije izvršio svoju diskrecijsku ovlast.

303

K. Pinxten tvrdi da Revizorski sud, kao tijelo koje provodi postupak, nije ispunio svoju obvezu utvrđivanja činjenica dokazivanjem da je svaki od kritiziranih troškova u okviru prvog tužbenog razloga stvarno nepravilan.

304

To se ne može dokazati načelnim i automatskim upućivanjem na OLAF‑ovo izvješće i njegove brojne priloge jer je takvo upućivanje nedopušteno. Isto tako, ta institucija ne može valjano potkrijepiti svoju argumentaciju upućivanjem na tablicu iz Priloga C.1. replici, tim više jer je ta tablica sastavljena nakon njezine odluke o pokretanju postupka pred Sudom.

305

Prema mišljenju Revizorskog suda, tužba je dostatno obrazložena. Tako taj sud iznosi reprezentativne primjere povreda koje se stavljaju na teret K. Pinxtenu, pri čemu navodi svaki tužbeni razlog i u prilogu podnosi detaljniju tablicu. Nakon što je K. Pinxten 4. veljače 2019. dostavio primjedbe, Revizorski sud usto je proveo novo ispitivanje svakog od troškova te je sastavio tablicu priloženu svojoj odluci od 11. veljače 2019. o utvrđivanju potraživanja i naplate.

306

Uvodno valja naglasiti da tvrdnju K. Pinxtena prema kojoj Revizorski sud nije utvrdio činjenice na kojima se temelji prvi tužbeni razlog treba ocijeniti u fazi ispitivanja osnovanosti tog tužbenog razloga, a ne u fazi ispitivanja njegove dopuštenosti.

307

U preostalom dijelu, kao prvo, što se tiče podnošenja tužbe, važno je podsjetiti na to da u skladu s člankom 21. Statuta Suda Europske unije i člankom 120. točke (c) njegova Poslovnika, tužba mora sadržavati predmet spora, zahtjev tužitelja i tužbene razloge te argumente.

308

Poštovanje te obveze mora omogućiti tuženiku da pripremi obranu, a Sudu da provede nadzor. Iz navedenog slijedi da bitni činjenični i pravni elementi na kojima se tužba temelji moraju proizlaziti iz samog teksta tužbe na dosljedan i razumljiv način i da tužbeni zahtjevi moraju biti formulirani na nedvosmislen način kako bi se izbjeglo da Sud odluči ultra petita ili da čak ne odluči o nekom prigovoru.

309

U okviru tužbe podnesene u skladu s člankom 286. stavkom 6. UFEU‑a, Revizorski sud tako treba iznijeti prigovore na dosljedan i precizan način kako bi se dotičnom članu ili bivšem članu Revizorskog suda omogućilo da pravilno razumije prirodu povrede obveze koja proizlazi iz njegove službe, što je nužno kako bi taj član ili bivši član mogao na koristan način istaknuti navode u svoju obranu i Sud provjeriti postojanje navodne povrede.

310

Iako je točno da se tekst tužbe može u određenim točkama poduprijeti i nadopuniti upućivanjem na određene pasuse akata koji su joj priloženi, općenito upućivanje na druge tekstove, pa makar i bili priloženi tužbi, ne mogu ispraviti nepostojanje nužnih elemenata pravne argumentacije, koje je potrebno navesti u samoj tužbi (vidjeti po analogiji presudu od 11. rujna 2014., MasterCard i dr./Komisija, C‑382/12 P, EU:C:2014:2201, t. 40. i navedenu sudsku praksu).

311

Prema tome, Sud nije dužan u prilozima tužbi tražiti i identificirati tužbene razloge i argumente na kojima smatra da se tužba temelji (vidjeti po analogiji presudu od 11. rujna 2014., MasterCard i dr./Komisija, C‑382/12 P, EU:C:2014:2201, t. 41. i navedenu sudsku praksu).

312

U ovom slučaju tužba Revizorskog suda sadržava opći prikaz prvog tužbenog razloga u kojem se, među ostalim, navode kategorije situacija u kojima je, prema mišljenju te institucije, K. Pinxten zloupotrijebio njezina sredstva.

313

Taj je prikaz dopunjen vrlo opsežnim prilozima na koje se u tužbi opetovano upućuje.

314

U tom pogledu, točno je da treba istaknuti da su upitni načini na koje se u tužbi upućivalo na te priloge jer Revizorski sud svoju argumentaciju često potkrepljuje na nedovoljno preciznom upućivanju na Prilog A.37. tužbi koja uključuje brojne dokumente koji su često nepravilno poredani te nekoliko tisuća stranica.

315

Iako se tom praksom Sudu ne omogućuje da raspolaže preciznom i detaljnom analizom, na temelju tužbe ipak se može razumjeti priroda prvog tužbenog razloga koji je istaknuo Revizorski sud i argumenata koje namjerava istaknuti kako bi utvrdio nepravilnost postupanja K. Pinxtena.

316

Stoga valja smatrati da bitni činjenični i pravni elementi na kojima se temelji predmetna tužba dostatno proizlaze iz teksta tužbe i da višestruka upućivanja na priloge tužbi stoga nemaju za cilj nadomjestiti njezin nedostatak u tom pogledu.

317

Što se konkretnije tiče toga da je Revizorski sud podnio tablicu iz Priloga A.47. tužbi, valja istaknuti da se ta tablica toj instituciji omogućuje da potkrijepi i dopuni tužbu iscrpnim i preciznim opisom konkretnih situacija u kojima su nastale nepravilnosti koje se u okviru prvog tužbenog razloga navode u tužbi.

318

Usto, ta tablica omogućuje da se osigura kontinuitet s prethodnim upravnim postupkom tijekom kojeg su Revizorski sud i K. Pinxten primijenili ista upućivanja radi utvrđivanja predmetnih situacija.

319

Nadalje, s obzirom na velik broj konkretnih situacija na koje se odnosi prvi tužbeni razlog, u stvarnosti je teško zamisliti njihovo navođenje u cijelosti u glavnom tekstu tužbe.

320

Međutim, takva formalna poteškoća ne može dovesti do toga da Revizorski sud odustane od podnošenja Sudu svih činjenica na temelju kojih se, prema njegovu mišljenju, mogu utvrditi povrede koje je počinio K. Pinxten u pogledu obveza koje proizlaze iz njegove službe.

321

U tim okolnostima valja smatrati da podnošenje prvog tužbenog razloga u tužbi omogućuje K. Pinxtenu da ostvari svoja prava obrane, kao što je to uostalom detaljno učinio tijekom postupka pred Sudom, i Sudu da odluči o osnovanosti tog tužbenog razloga.

322

Iz toga slijedi da se na temelju formalnih nedostataka u okviru podnošenja tužbe ne može smatrati da je prvi tužbeni razlog djelomično ili u cijelosti nedopušten.

323

Što se tiče, kao drugo, tvrdnje prema kojoj je tablica iz priloga C.1. replici nedopuštena jer je izrađena nakon faze tužbe i podnesena u fazi replike, valja podsjetiti na to da je na temelju članka 127. Poslovnika Suda tijekom postupka zabranjeno iznositi nove razloge, osim ako se ne temelje na pravnim ili činjeničnim pitanjima za koja se saznalo tijekom postupka. Usto, u članku 128. stavku 1. tog poslovnika predviđa se da stranke mogu podnositi dokaze i stavljati dokazne prijedloge u prilog svojim argumentima i u replici , pri čemu trebaju obrazložiti kašnjenje u podnošenju tih elemenata.

324

U tom pogledu valja utvrditi da tablica iz Priloga C.1. replici predstavlja novi prikaz tablice iz Priloga A.47. tužbi, koji je namijenjen lakšem utvrđivanju dokaza koji se odnose na svaku od situacija navedenih u toj tablici i uzimanju u obzir argumenata koje je K. Pinxten istaknuo u svojem odgovoru na tužbu.

325

Budući da nije utvrđeno da tablica iz Priloga C.1. replici sadržava nove tužbene razloge ili da se u njoj upućuje na dokaze koji nisu bili podneseni u prilogu tužbi, u skladu s člancima 127. ili 128. Poslovnika ne može se smatrati da je u cijelosti ili djelomično nedopuštena.

326

Prvim tužbenim razlogom Revizorski sud ističe da je K. Pinxten zlouporabom sredstava te institucije povrijedio obveze objektivnosti, neovisnosti, nepristranosti, angažiranosti, časnog, odgovornog i uzornog ponašanja te transparentnosti.

327

Na prvom mjestu, Revizorski sud prigovara K. Pinxtenu da je zatražio naknadu troškova službenih putovanja i isplatu dnevnica za aktivnosti koje nisu bile povezane s njegovim dužnostima.

328

Revizorski sud u tom pogledu naglašava da iz članka 7. Uredbe br. 2290/77 i Odluke br. 1-2003 proizlazi da je tu naknadu i tu isplatu moguće izvršiti samo za zadatke koje je institucija povjerila članu i koji su povezani s obavljanjem njegovih dužnosti.

329

Međutim, kao prvo, K. Pinxten zatražio je naknadu troškova službenih putovanja i isplatu dnevnica za aktivnosti u slobodno vrijeme, odnosno rekreativne aktivnosti, kao što je boravak u planinskom odmaralištu Crans Montana (Švicarska), aktivnosti za razonodu, kao što su lovački izleti, turistička putovanja, poput putovanja na Kubu, ili pak sudjelovanje u slavljima ili vjenčanjima svojih prijatelja.

330

Kao drugo, K. Pinxten je navodno tražio povrat i plaćanje troškova svojih aktivnosti koje se odnose na njegove osobne interese, osobito one u okviru kupnje vinograda.

331

Kao treće, K. Pinxten bio je na službenim putovanjima povezanim s aktivnostima koje nisu bile spojive s njegovim dužnostima, kao što su aktivnosti u okviru predmetne političke stranke, čije je postojanje dokazano učestalim sastancima s članovima te stranke i elementima koje je prikupio OLAF.

332

Kao četvrto, K. Pinxten uveo je „službena putovanja bez dnevnica” za aktivnosti za koje je priznao da nisu bile povezane s njegovim dužnostima kako bi osigurao da se kilometraža službenog automobila u pogledu njegovih službenih putovanja ne uračuna u godišnju gornju granicu od 15000 km, čije se prekoračenje naplaćivalo.

333

Iako K. Pinxten opravdava brojna službena putovanja primitkom službenog poziva, to se opravdanje ne može prihvatiti jer, s jedne strane, ta formalnost, osobito činjenica da se poziv odnosi na svojstvo člana Revizorskog suda koje ima primatelj poziva, može biti znak pristojnosti koji nije povezan s njegovim dužnostima člana Revizorskog suda i jer je, s druge strane, utvrđeno da je u određenim slučajevima K. Pinxten zatražio predmetni poziv. Isto tako, položaj ili titula osoba s kojima se održava sastanak prilikom službenog putovanja nije valjan razlog jer nije dovoljno utvrditi službenu prirodu događaja. Predsjednik Revizorskog suda zadužen je uostalom osigurati vanjsku reprezentaciju te institucije, od 2016. uz pomoć članova zaduženih za međunarodne odnose i kontrolu kvalitete revizije.

334

Na drugom mjestu, Revizorski sud ističe da je K. Pinxten u tromjesečnim obračunima svojih troškova reprezentacije i ugošćivanja naveo izdatke koji su bili privatni ili nespojivi s njegovim dužnostima.

335

Međutim, iz članka 2. Odluke br. 7-2004 proizlazi da se nadoknađuju samo troškovi reprezentacije koji su članovima Revizorskog suda nastali u tom svojstvu i da prijateljima tih članova ili osobama s kojima održavaju privatne odnose treba uputiti privatne pozive.

336

Revizorski sud konkretno naglašava da je K. Pinxten u svojem domu organizirao niz večera za koje nije utvrđeno da su povezane s njegovim dužnostima člana te institucije i za koje, s obzirom na sadržaj dopisa od 28. travnja 2015. koji je poslan Premijeru Kraljevine Belgije kao poziv na tu večeru (u daljnjem tekstu: dopis od 28. travnja 2015.), treba smatrati da za stvarni cilj imaju okupljanje prijatelja K. Pinxtena.

337

Na trećem mjestu, K. Pinxten upotrebljavao je svoj službeni automobil i usluge vozača Revizorskog suda za aktivnosti koje nisu bile povezane ili nisu bile spojive s njegovim dužnostima, uključujući u slučajevima kada nije bio na službenom putovanju.

338

Međutim, iz članaka 1. i 4. Odluke br. 33‑2004 proizlazi da je Revizorski sud trebao snositi troškove koji su nastali upotrebom službenog automobila samo u slučaju obavljanja dužnosti članova te institucije. Na temelju tih odredbi takav je bio slučaj kad je za predmetna putovanja izdan putni nalog ili, unutar granice od 15000 km godišnje, za određena posebna putovanja koja se smatraju povezanima s obavljanjem dužnosti. Usto, članovi Revizorskog suda mogli su upotrebljavati usluge vozača samo za putovanja u okviru obavljanja svojih dužnosti.

339

Zdravstvenim stanjem K. Pinxtena nije se moglo opravdati upotreba usluga vozačâ Revizorskog suda za privatna putovanja. Uostalom, liječnička potvrda u kojoj se utvrđuje prepreka za upravljanje vozilom tijekom dugih putovanja izdana je tek 31. listopada 2016.

340

Prema mišljenju Revizorskog suda, odredbe propisa koje se primjenjuju na cijelo sporno razdoblje bile su jasne, precizne i predvidljive te je K. Pinxten s njima bio u potpunosti upoznat. Njima se dosljedno isključivalo svako plaćanje povezano s privatnim aktivnostima ili aktivnostima koje su nespojive sa svojstvom člana Revizorskog suda. U tom kontekstu, K. Pinxten ne može odgovornost za vlastite povrede pripisati Revizorskom sudu koji je raspolagao odgovarajućim mehanizmima unutarnjeg nadzora.

341

Ovdje se ne može prihvatiti nijedna povreda načela zaštite legitimnih očekivanja jer se ne smije smatrati da šutnja uprave ili neopravdana plaćanja predstavljaju precizna, bezuvjetna i dosljedna jamstva.

342

U svakom slučaju, nepravilna praksa ne može stvoriti legitimna očekivanja. Međutim, potvrda predsjednik Revizorskog suda u pogledu putnih naloga koje je izdao K. Pinxten temeljila se na informacijama koje nisu omogućavale da se shvati da se ti nalozi nisu odnosili na zadaće povezane s obavljanjem njegovih dužnosti. Tako je pristanak tog predsjednika manjkav zbog namjernih propusta ili prijevare K. Pinxtena.

343

K. Pinxten zahtijeva da se odbije prvi tužbeni razlog.

344

Kao prvo, poziva se na načela pravne sigurnosti i zaštite legitimnih očekivanja.

345

U tom pogledu tvrdi da se u pravnim pravilima koja je Revizorski sud primjenjivao do 2018. nisu definirali pojmovi „službeno putovanje”, „obavljanje dužnosti” ili pak „interes Revizorskog suda”. Jedini koristan tekst u to vrijeme bili bi komentari koji se odnose na članak 4. Odluke br. 33‑2004, koji su pokazali da se obavljanje dužnosti mora shvatiti široko.

346

Usto, K. Pinxten sustavno je predsjedniku Revizorskog suda priopćavao informacije koje se zahtijevaju Odlukom br. 1-2003. Tako ga je obavijestio i o svojoj upotrebi usluga vozača iz zdravstvenih razloga, koje je konkretizirao prijavom „službenih putovanja bez dnevnica”. Štoviše, odgovorio je na sva pitanja koja su mu postavile službe Revizorskog suda. S obzirom na takvu njegovu transparentnu praksu, ne može biti odgovoran za propuste u nadzoru tih službi koji joj nije omogućio da otkrije eventualne pogreške.

347

U tom je kontekstu na temelju izdanih odobrenja i prakse Revizorskog suda K. Pinxten tijekom više od deset godina dobivao precizna, bezuvjetna i dosljedna jamstva koja potječu iz pouzdanih izvora, čime su se stvarala legitimna očekivanja da su plaćanja bila pravilna. Tužbom Revizorskog suda stoga se povređuje načelo zaštite legitimnih očekivanja.

348

Kao drugo, ocjene Revizorskog suda u okviru njegova prvog tužbenog razloga sadržavaju niz očitih pogrešaka.

349

Tako je Revizorski sud, nakon OLAF‑a, doveo u pitanje cilj brojnih službenih putovanja te se oslonio na ono što on smatra „stvarnim ciljem” tih službenih putovanja, a da pritom nije pružio objašnjenja u pogledu dokumenata koji opravdavaju njegov pristup.

350

K. Pinxten konkretno tvrdi da nikad nije bio politički aktivan tijekom svojih mandata kao član Revizorskog suda. Sastajao se s članovima predmetne političke stranke kao član Revizorskog suda i kako bi, među ostalim, osigurao promicanje rada te institucije. Isto tako, službena putovanja u okviru SBNL‑V‑a pridonijela su tomu da se zainteresirane strane upoznaju s radom Revizorskog suda.

351

Što se tiče lovačkih izleta, K. Pinxten navodi da je na službena putovanja u dvorac Chambord (Francuska) odlazio u okviru europskih dana koji okupljaju europske uglednike. Općenitije, okolnost da je službeno okupljanje popraćeno elementima koji nisu toliko službeni ne može dovesti u pitanje njegovu povezanost s dužnostima člana Revizorskog suda.

352

Službeno putovanje u Crans Montanu odobrio je predsjednik Revizorskog suda a da pritom nije tražio nikakve dodatne informacije. Dopustio je K. Pinxtenu da sudjeluje na zasjedanju „Crans Montana Forumu”, čiji je cilj bio okupljanje uglednika radi općenitih rasprava. Tuženik je uostalom saznao za postojanje tog foruma od predsjednika Revizorskog suda.

353

Putovanje na Kubu također je bilo opravdano, uz suglasnost predsjednika Revizorskog suda, željom da se održe sastanci s dionicima na lokalnoj razini, pri čemu su bili svjesni da će se s obzirom na prirodu kubanskog režima susreti dogovarati samo na licu mjesta. Usto, organizacija putovanja bila je složena zbog manjka suradnje delegacije Unije na Kubi.

354

Liječnički pregledi za koje nije dobio nikakvu naknadu bili su dio slučajeva iz članka 4. Odluke br. 33‑2004 u kojima je dopuštena upotreba usluga vozača.

355

Osim toga, K. Pinxten detaljno pojašnjava niz službenih putovanja čiji je cilj pogrešno opisan u tužbi ili u pogledu kojih je Revizorski sud iznio netočne činjenične tvrdnje.

356

Što se tiče troškova reprezentacije i ugošćivanje, K. Pinxten na temelju Odluke br. 7-2004 i komunikacija Revizorskog suda naglašava da je bilo u interesu te institucije da njezini članovi održavaju kontakte s uglednicima. Nijednim se pravilom nije zabranilo da se aktivnosti reprezentacije usmjere na već poznate osobe, nego je samo osobnim prijateljima i članovima obitelji trebalo uputiti privatne pozive.

357

U tom se pogledu K. Pinxten protivi pristupu koji zagovara Revizorski sud, prema kojem je za aktivnosti reprezentacije bio zadužen samo njegov predsjednik. Taj pristup ne odgovara praksi te institucije ili njezinim strateškim ciljevima te nije u skladu s činjenicom su njezini članovi ovlašteni snositi troškove reprezentacije.

358

Službena putovanja naložena vozačima K. Pinxtena bila su povezana s njegovim službenim putovanjima ili su bila opravdana člankom 4. Odluke br. 33‑2004 i člankom 4. Odluke br. 19‑2009. Uprava Revizorskog suda bila je uostalom u potpunosti upoznata s aktivnostima dotičnih vozača.

359

Uvodno valja istaknuti da se prvi tužbeni razlog odnosi na nekoliko stotina različitih prigovora koji su povezani s jednako toliko činjeničnih situacija u kojima su sredstva Revizorskog suda, prema mišljenju tog suda, zloupotrijebljena na zahtjev K. Pinxtena.

360

U tim okolnostima, kako bi se omogućila potpuna analiza tih prigovora na način koji je razumljiv strankama, ti će se prigovori radi lakšeg pronalaska označivati istom numeracijom koju je utvrdio Revizorski sud u tablici iz Priloga A.47. tužbi i ponovio u tablici iz Priloga C.1. replici.

361

U tom pogledu valja podsjetiti na to da je na Sudu da o prvom tužbenom razlogu odluči na temelju dokaza koji su mu stavljeni na raspolaganje i s obzirom na kriterije utvrđene u članku 286. stavku 6. UFEU‑a, kako bi se odredilo mogu li se navodne nepravilnosti kvalificirati kao povreda obveza koje proizlaze iz službe člana Revizorskog suda u smislu te odredbe.

362

Stoga, iako je Revizorski sud 11. travnja 2019. uputio K. Pinxtenu odluku o utvrđivanju potraživanja i naplate koja se odnosi na navodne nepravilnosti koje su predmet prvog tužbenog razloga, stajalište o tom prvom tužbenom razlogu koje je Sud zauzeo u okviru ovog postupka ne odnosi se na utvrđivanje iznosa koje K. Pinxten eventualno treba platiti i stoga ne dovodi u pitanje ocjenu koju će trebati donijeti o toj odluci u okviru tužbe za poništenje te odluke koju je pred Općim sudom Europske unije podnio K. Pinxten.

363

Prije uzastopnog ispitivanja prigovora Revizorskog suda koji se odnose, kao prvo, na troškove službenih putovanja i dnevnice, kao drugo, troškove reprezentacije i ugošćivanja te, kao treće, upotrebu službenog automobila i usluge vozača, valja ocijeniti argument K. Pinxtena prema kojem se prvim tužbenim razlogom povređuje načelo zaštite legitimnih očekivanja.

364

Valja naglasiti da, iako se K. Pinxten formalno poziva na načelo pravne sigurnosti i načelo zaštite legitimnih očekivanja, njegova se argumentacija zapravo isključivo odnosi na drugonavedeno načelo, kao što se to uostalom potvrđuje preoblikovanjem te argumentacije u odgovoru na repliku.

365

Prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda, pravo pozivanja na načelo zaštite legitimnih očekivanja pretpostavlja da su nadležna tijela Unije zainteresiranoj osobi dala precizna, bezuvjetna i dosljedna jamstva koja potječu iz ovlaštenih i pouzdanih izvora (presuda od 8. rujna 2020., Komisija i Vijeće/Carreras Sequeros i dr., C‑119/19 P i C‑126/19 P, EU:C:2020:676, t. 144. i navedena sudska praksa).

366

Primjenjivost tog načela najprije treba odbiti u pogledu sredstava koja je Revizorski sud upotrebljavao na ime troškova reprezentacije i ugošćivanja te upotrebe službenog automobila i usluge vozača.

367

S jedne strane, prema sudskoj praksi Suda, na temelju plaćanja poput onih koja su izvršena na ime troškova reprezentacije i ugošćivanja, u nedostatku bilo kojeg drugog relevantnog elementa i čak i ako je od dana kada su ti iznosi isplaćeni do dana kada je njihova pravilnost dovedena u pitanje proteklo dugo razdoblje, ne može nastati, u odnosu na njihova korisnika, legitimno očekivanje da se navedena plaćanja više ne mogu dovoditi u pitanje (vidjeti u tom smislu presudu od 14. lipnja 2016., Marchiani/Parlament, C‑566/14 P, EU:C:2016:437, t. 79.).

368

Međutim, praksa Revizorskog suda koja uključuje to da je nadoknađivao troškove reprezentacije i ugošćivanja na temelju elemenata koje je pružio K. Pinxten a da pritom nije tražio dodatne informacije i osporavao osnovanost njegovih zahtjeva za naknadu nije dovoljna kako bi se utvrdilo da je ta institucija toj osobi pružila precizna, bezuvjetna i dosljedna jamstva u pogledu pravilnosti tih zahtjeva.

369

S druge strane, Revizorski sud nije donio nikakvu izričitu odluku u pogledu načina na koji je K. Pinxten upotrebljavao svoj službeni automobil ili uslugu vozača niti je pred Sudom iznio ikakav drugi oblik posebnog stajališta u pogledu prakse koju je K. Pinxten trebao slijediti u tom pogledu.

370

Stoga, pod pretpostavkom da je Revizorski sud u tom području dopustio, kao što to tvrdi K. Pinxten, da se i dalje provode prakse za čije je postojanje morao znati, ta okolnost u svakom slučaju ne može biti dovoljna da se utvrdi da je ta institucija K. Pinxtenu pružila u tom pogledu precizna, bezuvjetna i dosljedna jamstva.

371

Suprotno tomu, putni nalozi koje je na zahtjev K. Pinxtena izričito izdao predsjednik Revizorskog suda predstavljaju dovoljna jamstva, u smislu sudske prakse navedene u točki 365. ove presude, tako da je K. Pinxten u načelu mogao stvoriti legitimna očekivanja u pogledu pravilnosti predmetnih putnih naloga.

372

Međutim, važno je najprije istaknuti da iz sudske prakse Suda proizlazi da se pojedinac ne može oslanjati na legitimna očekivanja kako bi nastavila postojati situacija koju obilježava prijevara (vidjeti u tom smislu presudu od 14. lipnja 2017., Santogal M‑Comércio e Reparação de Automóveis, C‑26/16, EU:C:2017:453, t. 76. i navedenu sudsku praksu).

373

Nadalje, s obzirom na obvezu koju imaju članovi Revizorskog suda, kao što to proizlazi iz točke 241. ove presude, da strogo poštuju obveze prijave predviđene pravnim pravilima koja je Revizorski sud donio kako bi osigurao potpune informacije te institucije u pogledu zahtjevâ za upotrebu sredstava navedene institucije, na putnom nalogu, izdanom na temelju zahtjeva iz kojeg su izostavljene bitne informacije koje bi predsjedniku iste institucije omogućile da ocijeni pravilnost predmetnog putnog naloga, ne mogu se temeljiti legitimna očekivanja dotičnog člana u pogledu te pravilnosti.

374

Naposljetku, na načelo zaštite legitimnih očekivanja ne može se pozvati osoba koja je odgovorna za očitu povredu propisa koji su na snazi (presude od 16. svibnja1991., Komisija/Nizozemska, C‑96/89, EU:C:1991:213, t. 30. i od 14. srpnja 2005., ThyssenKrupp/Komisija, C‑65/02 P i C‑73/02 P, EU:C:2005:454, t. 41. i navedena sudska praksa).

375

Kao prvo, iz toga slijedi da se K. Pinxten ne može pozvati na legitimna očekivanja koja se temelje na putnim nalozima odobrenima prijevarom ili, čak i ako ne postoji utvrđena prijevarna namjera, na putnim nalozima koje je izdao predsjednik Revizorskog suda na temelju zahtjeva iz kojeg su izostavljene bitne informacije koje bi tom predsjedniku omogućile da ocijeni pravilnost predmetnog putnog naloga.

376

Stoga, suprotno onome što tvrdi Revizorski sud, ne može se smatrati da su odobrenja dodijeljena K. Pinxtenu, koja se dovode u pitanje u okviru prvog tužbenog razloga, sustavno dodijeljena na temelju takvih informacija. Naprotiv, iz spisa kojim raspolaže Sud proizlazi da se u brojnim zahtjevima za odobrenje službenih putovanja jasno i transparentno opisuje cilj za koji Revizorski sud sada smatra da je kao takav nepravilan.

377

Kao drugo, u slučajevima u kojima je putni nalog koji je predsjednik Revizorskog suda izdao na zahtjev K. Pinxtena očito nepravilan, a da pritom nije dobiven prijevarno ili na temelju zahtjeva koji sadržava nepotpune informacije, na temelju načela zaštite legitimnih očekivanja ne može se isključiti mogućnost Suda da utvrdi da je K. Pinxten, time što je tražio to odobrenje i time što se potom na njega pozvao kako bi dobio naknadu, povrijedio obveze koje proizlaze iz njegove službe.

378

Takav pristup uostalom proizlazi iz obveze članova Revizorskog suda, na koju se podsjetilo u točki 239. ove presude, da poštuju najviše standarde ponašanja.

379

Naime, ako je nepravilnost službenog putovanja očita, K. Pinxten moramo je to razumno znati. K. Pinxten u tim okolnostima nije mogao tražiti odobrenje ili se pozvati na njega a da pritom zapravo nije htio iskoristiti postojeću toleranciju za nepravilne prakse ili propuste u nadzoru koji je provodio Revizorski sud.

380

Suprotno tomu, s obzirom na prethodna razmatranja, Revizorski sud za potrebe ovog postupka ne može valjano prigovoriti K. Pinxtenu da mu je odobrena naknada troškova službenih putovanja ili isplata dnevnica na ime službenog putovanja koje je odobrio predsjednik Revizorskog suda na temelju zahtjeva koji nije imao prijevarnu prirodu i iz kojeg nisu izostavljene bitne informacije, te čija nepravilnost nije očita.

381

U tim okolnostima, pitanje jesu li na temelju putnih naloga koje je na zahtjev K. Pinxtena izdao predsjednik Revizorskog suda mogla nastati legitimna očekivanja zainteresirane osobe u pogledu pravilnosti predmetnih službenih putovanja treba ocijeniti u svakom slučaju zasebno osobito na temelju usporedbe razloga navedenog u zahtjevu za odobrenje i stvarnog cilja službenog putovanja, koji proizlazi iz dokaza podnesenih Sudu. Ta se ocjena podudara s ispitivanjem merituma prvog tužbenog razloga koji je istaknuo Revizorski sud.

382

Osim toga, iako se K. Pinxten poziva i na nedorečenost pravila koja se primjenjuju na članove Revizorskog suda, tim se argumentom ne može opravdati odbijanje prvog tužbenog razloga u cijelosti.

383

Točno je da valja utvrditi da su pravila koja se primjenjuju na situacije koje su predmet prvog tužbenog razloga u određenoj mjeri nedorečena, što se osobito odnosi na nedostatak pojašnjenja u pogledu situacija u kojima se službeno putovanje može odobriti, dokumenata koje treba podnijeti u prilog zahtjevu za odobrenje službenog putovanja ili pak uvjeta u kojima se poziv upućen trećoj strani može povezati sa svojstvom člana Revizorskog suda, konkretno u pogledu razloga za reprezentaciju koji se mogu prihvatiti i elemenata koje treba podnijeti kako bi se opravdalo postojanje istaknutog razloga.

384

Ta nedorečenost podrazumijeva da su nadležna tijela Revizorskog suda raspolagala širokom marginom prosudbe za utvrđivanje toga je li plaćanje troškova službenih putovanja, dnevnica ili troškova reprezentacije i ugošćivanja bilo opravdano.

385

Sud stoga u svakom slučaju zasebno treba uzeti u obzir tu marginu prosudbe kad ocjenjuje pravilnost ponašanja K. Pinxtena ili, a fortiori, očito nepravilnu prirodu tog ponašanja.

386

Suprotno tomu, nedorečenost relevantnih pravila nije dovoljna kako bi se općenito utvrdilo da tvrdnje Revizorskog suda, koje se odnose na to da je K. Pinxten zloupotrijebio njegova sredstva, nisu osnovane.

387

U vrijeme nastanka činjenica na koje se odnosi predmetna tužba sustav troškova službenih putovanja i dnevnica bio je predviđen, u okviru članaka 285. do 287. UFEU‑a, u članku 7. Uredbe br. 2290/77, kojim se predviđala naknada tih troškova ili isplata tih dnevnica ako je dotični član Revizorskog suda zbog izvršavanja svojih dužnosti morao putovati iz mjesta sjedišta te institucije.

388

Što se tiče dužnosti koje imaju članovi Revizorskog suda, valja podsjetiti na to da je, na temelju članka 285. UFEU‑a, primarna zadaća te institucije osigurati obavljanje revizije u Uniji. U tu svrhu Revizorski sud, u skladu s člankom 287. stavcima 1. i 2. UFEU‑a, ispituje zakonitost i pravilnost svih prihoda i rashoda Unije te osigurava ispravnost financijskog upravljanja.

389

Sustav koji se primjenjuje na troškove službenih putovanja i dnevnice pojašnjen je u Odluci br. 1-2003.

390

U članku 1. te odluke navodilo se, s jedne strane, da putne naloge treba zatražiti što prije i, s druge strane, da je odgovorni dužnosnik za ovjeravanje troškova službenih putovanja članova predsjednik te institucije.

391

U članku 3. navedene odluke bila su dopuštena putovanja službenim automobilom u okviru službenog putovanja, dok se člancima 5. i 6. iste odluke predviđala naknada troškova službenih putovanja odnosno isplata dnevnica.

392

Prema tome, treba smatrati da je zahtjev za naknadu troškova službenih putovanja ili isplatu dnevnica nepravilan ako se utvrdi da se aktivnost koja se stvarno obavlja i za koju je izdan predmetni putni nalog ne može povezati s obavljanjem dužnosti K. Pinxtena. S obzirom na razmatranja u točkama 371. do 381. ove presude, ta se nepravilnost može uzeti u obzir za potrebe ovog postupka ako je putni nalog dobiven prijevarno ili na temelju zahtjeva iz kojeg su izostavljene bitne informacije ili ako je očito da ne postoji povezanost između te aktivnosti i tih dužnosti.

393

Prije nego što se detaljno ocijeni pravilnost svakog od službenih putovanja na koje se odnosi prvi tužbeni razlog, valja još ispitati argument Revizorskog suda prema kojem je K. Pinxten tijekom saslušanja koje je proveo OLAF priznao da nijedno od službenih putovanja koja se u zahtjevima za izdavanje putnog naloga izričito navode kao „službena putovanja bez dnevnica”, uopće nije bilo povezano s njegovim dužnostima.

394

Iz zapisnika s tog saslušanja proizlazi da je K. Pinxten samo naveo da je radi transparentnosti podnosio takve zahtjeve kad je službeno putovanje „imalo cilj povezan s [njegovom] dužnosti, ali i privatan aspekt” ili kad je imao „dvojbu o primjerenosti” službenog putovanja s obzirom na cilj i važnost predmetne aktivnosti.

395

Budući da je to stajalište ponovljeno pred Sudom, valja ispitati službena putovanja koja je K. Pinxten izričito naveo kao „službena putovanja bez dnevnica” na isti način kao i druga službena putovanja na koje se odnosi prvi tužbeni razlog.

396

Nije sporno da je K. Pinxten sa svojom suprugom boravio u planinskom odmaralištu u Crans Montani od 22. do 25. kolovoza 2013. kako bi sudjelovao na ljetnom zasjedanju „Crans Montana Foruma”, u okviru službenog putovanja u retku br. 252.

397

To je službeno putovanje opravdalo naknadu troškova registracije i hotela, kao i isplatu dnevnica, pri čemu Revizorski sud nije snosio troškove boravka supruge K. Pinxtena.

398

U zahtjevu za odobrenje spomenutog službenog putovanja navodilo se da je K. Pinxten htio sudjelovati na ljetnom zasjedanju „Crans Montana Foruma”, švicarske nevladine organizacije. Tom je zahtjevu priložena kratka unutarnja obavijest koju je potpisao K. Pinxten, u kojoj se navodilo da je to zasjedanje prilika da se s čelnicima iz cijelog svijeta raspravlja o tekućim međunarodnim političkim pitanjima. Putni nalog izdan je na temelju tih elemenata a da se pritom nisu zatražile dodatne informacije primjerice u pogledu programa tog događaja.

399

U tom je pogledu točno da valja istaknuti da okolnost da službeno putovanje članu Revizorskog suda omogućuje da sudjeluje na događaju koji dodatno podrazumijeva aktivnost koja može biti povezana s turizmom ili razonodom ne znači nužno da to službeno putovanje nije povezano s dužnostima tog člana ako je taj događaj ipak uglavnom usmjeren na profesionalne aktivnosti.

400

Međutim, organizatori predmetnog događaja opisali su u prospektu koji je podnio Revizorski sud da je taj događaj u potpunosti usmjeren na kontakte, prijateljstvo, ugodne šetnje i neslužbene sastanke. Taj je opis potvrđen detaljnim programom tog događaja koji obuhvaća samo aktivnosti za razonodu, konkretno šetnje i zabavne večeri.

401

U poruci elektroničke pošte organizatorâ navedenog događaja od 29. svibnja 2013. također se navodi da su ljetna zasjedanja „Crans Montana Foruma” neformalna, zbog čega se razlikuju od ostalih zasjedanja tog foruma.

402

Usto, iako K. Pinxten pred Sudom tvrdi da su ta ljetna zasjedanja stvarno povezana s obavljanjem dužnosti, nije podnio dokaze koji mogu potkrijepiti tu tvrdnju.

403

Stoga se na temelju same činjenice da sudjelovanje na tim ljetnim zasjedanjima eventualno može pridonijeti susretima i komunikaciji s međunarodnim čelnicima, što uostalom nije dokazano, ne može utvrditi postojanje stvarne veze između predmetnog službenog putovanja i dužnosti K. Pinxtena.

404

Stoga treba smatrati da je to službeno putovanje očito nepravilno.

405

U tim okolnostima, činjenica da je predsjednik Revizorskog suda prenio članovima te institucije informacije koje se odnose na „Crans Montana Forum”, što ta institucija ne osporava, nije relevantna jer u najboljem slučaju može uputiti na to da je navedena institucija uz potpuno poznavanje činjenica odobrila navedeno službeno putovanje, što u skladu sa sudskom praksom na koju se podsjetilo u točki 374. ove presude nije dovoljno za nastanak legitimnih očekivanja K. Pinxtena koja se mogu protiviti tomu da se za potrebe ovog postupka uzme u obzir njegova očita nepravilnost.

406

Nije sporno da je K. Pinxten sa suprugom boravio na Kubi od 30. ožujka do 14. travnja 2015., kojim se na temelju putnog naloga u retku br. 343 opravdava naknada, među ostalim, troškova prijevoza i smještaja te isplata dnevnica, pri čemu Revizorski sud nije snosio troškove boravka supruge K. Pinxtena.

407

Revizorski sud odobrio je to službeno putovanje nakon što je K. Pinxten dostavio dodatne informacije koje je zatražio predsjednik te institucije, iz kojih proizlazi da je cilj navedenog službenog putovanja bio prikupljanje informacija o odnosima između Unije i Kube u okviru sastanaka s lokalnim društvom građanskog prava i posjeta projektima koje financira Unija.

408

Valja odrediti može li se na temelju dokaza kojima raspolaže Sud utvrditi osnovanost tvrdnje Revizorskog suda, prema kojoj je K. Pinxten boravio na Kubi u isključivo privatne svrhe.

409

U tom pogledu, iz programa koji je izradio kabinet K. Pinxtena i zaplijenio OLAF proizlazi da je predmetni boravak gotovo isključivo obuhvaćao turističke aktivnosti.

410

Jedini elementi tog programa koji bi se eventualno mogli povezati s dužnostima koje je obavljao K. Pinxten uključuju sastanak s veleposlanikom Unije na Kubi 31. ožujka 2015., ručak s tim veleposlanikom na Kubi 2. travnja 2015. uz prisutnost osobe odgovorne za Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) i veleposlanika Kraljevine Belgije, kao i sastanak s potonjim veleposlanikom 3. travnja 2015.

411

Informacije koje je veleposlanik Unije na Kubi pružio OLAF‑u ipak upućuju na to da je ručak 2. travnja 2015. organiziran kao znak pristojnosti i da nije bila riječ o poslovnom ručku. Taj je veleposlanik pojasnio i da se ni u kojem slučaju ne može smatrati da je boravak K. Pinxtena imao poslovnu prirodu jer nije moguće na takav način boraviti na Kubi s turističkom vizom.

412

Potonji je element OLAF‑u potvrdio drugi član delegacije Unije na Kubi te je usto pojasnio da K. Pinxten nije uzeo u obzir upozorenja koja su mu upućena u pogledu neprimjerenih datuma njegova boravka i da rasprave vođene s njim uopće nisu bile tehničke prirode.

413

Međutim, valja utvrditi da K. Pinxten još nije korisno osporavao dokaze koje je Revizorski sud podnio kako bi utvrdio da je njegov boravak na Kubi gotovo isključivo obuhvaćao turističke aktivnosti niti je, a fortiori, podnio Sudu druge dokumente koji mogu potkrijepiti njegovo stajalište, prema kojem je njegov boravak na Kubi stvarno imao cilj povezan s njegovim dužnostima.

414

Konkretno, iako se poziva na svojstvo različitih dužnosnika s kojima je mogao razgovarati tijekom tog boravka, očito je da se s tim osobama većinom susreo na ručku u veleposlanstvu Unije na Kubi koji, kao što to proizlazi iz točke 411. ove presude, nije bio poslovni ručak.

415

Pouzdanost informacija koje je u tom pogledu pružio K. Pinxten tim je uostalom manja jer se među spomenutim dužnosnicima navodi „poduzetnik” koji je zapravo vlasnik smještaja koji je K. Pinxten iznajmio tijekom svojeg boravka.

416

Što se tiče okolnosti, na koju se K. Pinxten pozvao u obavijesti koju je podnio nakon svojeg službenog putovanja predsjedniku Revizorskog suda, prema kojoj je neke posjete morao otkazati u posljednjem trenutku, tom se tvrdnjom ne može objasniti nedostatak stvarne povezanosti njegova boravka na Kubi s obavljanjem dužnosti.

417

S jedne strane, iz elemenata spisa koji se odnose na pripremu tog boravka proizlazi da je taj boravak u početku bio zamišljen kao isključivo turistički boravak.

418

Osobito je važno u tom pogledu navesti poruke elektroničke pošte koje je 28. i 29. siječnja 2015. asistentica K. Pinxtena poslala veleposlaniku Unije na Kubi, u kojima je navela da K. Pinxten želi dobiti informacije u svrhu privatnog putovanja u tu zemlju koju nikada nije posjetio a da pritom uopće nije navela bilo kakav cilj povezan s obavljanjem dužnosti tijekom predviđenog boravka.

419

S druge strane, koraci koji su se poduzeli prije putovanja na Kubu radi organizacije aktivnosti koje se mogu povezati s dužnostima K. Pinxtena na Revizorskom sudu ne mogu dovesti u pitanje privatnu prirodu boravka u toj zemlji.

420

Konkretno, očito je da su se ti koraci poduzeli nepravodobno, što je teško spojivo s organizacijom službenog putovanja s ciljem istraživanja u trećoj zemlji, poput Kube, u koju je dotična osoba namjeravala otići prvi put. Tako iz poruka elektroničke pošte kojima raspolaže Sud proizlazi da se UNDP obratilo tek 18. ožujka 2015. i da 19. ožujka 2015. nije bio organiziran nikakav službeni program, odnosno manje od dva tjedna prije polaska K. Pinxtena na Kubu.

421

Usto, veleposlanici Unije i Kraljevine Belgije na Kubi te službenici UNDP‑a u toj zemlji jasno su naveli K. Pinxtenu, u porukama elektroničke pošte koje je podnio Revizorski sud, da je u navedenoj zemlji teško kombinirati profesionalne i turističke aktivnosti, da o svakom službenom posjetu treba unaprijed obavijestiti kubanska tijela i u okviru njega imati odgovarajuću vizu te da je malo vjerojatno da se može neformalno sastati s kubanskim dužnosnicima.

422

Stoga K. Pinxten ne može valjano tvrditi da prilikom odlaska na Kubu nije znao da njegov boravak u toj trećoj zemlji nije zapravo takve prirode da može obavljati aktivnosti povezane s njegovim dužnostima kao člana Revizorskog suda.

423

S obzirom na sve te elemente, iako treba istaknuti da nije proveden dodatni nadzor ex ante i ex post u pogledu službenog putovanja za koje su bila potrebna znatna sredstva, elementi koje je Revizorski sud pružio prije i nakon službenog putovanja u retku br. 343 itekako su zavaravajući u pogledu stvarnog cilja boravka K. Pinxtena na Kubi i da treba smatrati da je to službeno putovanje nepravilno jer taj boravak nije bio povezan s dužnostima K. Pinxtena.

424

Iz toga slijedi da također treba smatrati da je nepravilno službeno putovanje navedeno u retku br. 341 koje je imalo za cilj sastanak s različitim osobama radi pripreme boravka na Kubi.

425

Brojna službena putovanja K. Pinxtena za koja su nadoknađeni troškovi ili isplaćene dnevnice koje je Revizorski sud u okviru prvog tužbenog razloga proglasio nepravilnima odnosila su se na sastanke s političkim predstavnicima.

426

Kako bi se donijela odluka o tim službenim putovanjima, potrebno je odrediti mogu li takvi sastanci biti cilj službenih putovanja članova Revizorskog suda.

427

U tom pogledu, kao što to proizlazi iz točke 387. ove presude, zakonodavstvo Unije koje se primjenjivalo u vrijeme nastanka činjenica na koje se odnosi predmetna tužba predviđalo je da se službena putovanja članova Revizorskog suda trebaju odnositi na putovanja „u okviru obavljanja dužnosti” tih članova.

428

Međutim, valja smatrati da, kao što to tvrdi K. Pinxten, obavljanje dužnosti člana Revizorskog suda može obuhvaćati protokolarne aktivnosti koje su osobito usmjerene na upoznavanje s radom tog člana i promicanje njegova rada, kao i održavanje odnosa s visokim dužnosnicima u interesu institucije.

429

Takve protokolarne aktivnosti mogu se češće odnositi na dužnosnike iz iste države članice kao što je dotični član Revizorskog suda osobito zbog eventualnog postojanja kontakata prije preuzimanja dužnosti tog člana, praktičnih razloga, posebno jezičnih, ili pak zbog boljeg poznavanja nacionalnih pitanja koja mogu utjecati na prezentaciju rada Revizorskog suda.

430

Revizorski sud imao je određenu marginu prosudbe prilikom određivanja opsega i uvjeta u kojima se mogu odobriti službena putovanja njegovih članova koja uključuju sastanke s političkim predstavnicima radi osiguranja provedbe takvih protokolarnih aktivnosti, pod uvjetom da stvarni cilj takvih službenih putovanja nije političko djelovanje koje, kao što to proizlazi iz točke 272. ove presude, nije spojivo s dužnostima člana Revizorskog suda.

431

Iako iz točke 383. ove presude proizlazi da unutarnja pravila Revizorskog suda u pogledu službenih putovanja njegovih članova ne uključuju jasnu odluku koju donosi ta institucija u tom pogledu, iz pravila koja se odnose na troškove reprezentacije i ugošćivanja mogu se izvesti korisne naznake u pogledu načela koja slijedi ta institucija.

432

Naime, važnost koju Revizorski sud pridaje odnosima koje njegovi članovi održavaju s političkim predstavnicima proizlazi iz obavijesti od 22. travnja 2004. u kojoj se navodi da „članovi predstavljaju [Revizorski] sud osobito kad u interesu [Revizorskog] suda održavaju profesionalne odnose s osobama koje obnašaju dužnosti u Uniji […], državama članicama ili drugim zemljama”.

433

Isto tako, u strategiji Revizorskog suda za razdoblje od 2013. do 2017. i u njegovoj strategiji o komunikaciji i odnosima sa zainteresiranim stranama koja je donesena 12. prosinca 2013. ističe se potreba Revizorskog suda da osigura odnose s različitim dionicima među kojima su nacionalna i europska politička tijela zadužena za nadzor upotrebe sredstava Unije. Štoviše, u drugom od tih dokumenata navodi se da članovi i njihov kabinet trebaju osigurati odnose s nacionalnim parlamentima.

434

Praksa Revizorskog suda u pogledu službenih putovanja K. Pinxtena potvrđuje da je taj sud izvršavao svoju marginu prosudbe u smislu da je u načelu priznavao vezu između službenih putovanja čiji su cilj bili sastanci s nacionalnim političkim predstavnicima i dužnosti njegovih članova.

435

Najprije je tijekom njegova dva mandata odobrio više desetaka službenih putovanja K. Pinxtena, iako je njihov jedini cilj bio sastanak s belgijskim političkim predstavnikom.

436

Nadalje, tijekom prve revizije službenih putovanja K. Pinxtena koje su provele službe Revizorskog suda prije OLAF‑ove istrage, ta službena putovanja uopće nisu utvrđena kao potencijalno problematična službena putovanja u pogledu kojih treba iznijeti dodatna opravdanja.

437

Konačno, iz spisa kojim raspolaže Sud proizlazi da su, osim službenih putovanja koja su u okviru prvog tužbenog razloga proglašena nepravilnima, druga službena putovanja K. Pinxtena čiji je cilj bio sastanak s belgijskim političarima, prema mišljenju Revizorskog suda, bila potpuno pravilna.

438

S obzirom na prethodno navedeno, općenito se ne može smatrati da su službena putovanja koja su odobrena na transparentan način radi sastanka s političkim predstavnicima zbog svojeg cilja očito nepravilna.

439

Ta se ocjena ne može dovesti u pitanje argumentom Revizorskog suda prema kojem prezentaciju te institucije osiguravaju njegov predsjednik i članovi zaduženi za institucijske odnose i nadzor kvalitete revizije.

440

S jedne strane, tom argumentu izravno proturječe dokumenti koje je izdala ta institucija i koji se navode u točki 433. ove presude. S druge strane, navedeni argument također nije u skladu s činjenicom da se Odlukom br. 7-2004 predviđa da se svim članovima navedene institucije mogu nadoknaditi troškovi reprezentacije i ugošćivanja koji su im nastali u svojstvu člana.

441

Slijedom toga, valja ocijeniti utvrđuje li se objašnjenjima i dokazima koje je podnio Revizorski sud za svako službeno putovanje čiji se cilj odnosio na sastanak s političkim predstavnikom razlog na temelju kojeg se može smatrati da predmetno službeno putovanje nije imalo legitiman protokolarni cilj.

442

Kao prvo, u tom je smislu jasno da se nekoliko službenih putovanja za koja K. Pinxten tvrdi da su imala za cilj sastanak s belgijskim političkim predstavnicima može izravno povezati s njegovom političkom aktivnosti koja nije spojiva s njegovim dužnostima i koja je utvrđena prilikom ispitivanja četvrtog tužbenog razloga s obzirom na to da su se u stvarnosti odnosila na to da mu se omogući da sudjeluje na sastancima upravnog odbora predmetne političke stranke.

443

Takva službena putovanja koja su odobrena na temelju zahtjeva iz kojih su izostavljene bitne informacije i koja su zapravo bila povezana s aktivnošću koja nije spojiva s dužnostima člana Revizorskog suda ne mogu se smatrati pravilnima.

444

Do takvog se utvrđenja može doći u pogledu službenih putovanja u recima br. 54, 60, 61, 70, 81, 84, 85, 88 i 94 jer je Revizorski sud podnio zapisnike koji potvrđuju da je K. Pinxten tijekom tih službenih putovanja prisustvovao sastancima upravnog odbora predmetne političke stranke koji pak nisu bili navedeni u zahtjevima za odobrenje službenog putovanja.

445

Na temelju okolnosti da cilj službenog putovanja u retku br. 94 nije bio samo sastanak s belgijskim političarima, nego i sudjelovanje na sjednici Europskog parlamenta ne može se utvrditi pravilnost tog službenog putovanja jer se na temelju zapisnikâ predmetne političke stranke i Europskog parlamenta utvrđuje da je K. Pinxten sudjelovao samo na sastanku koji je organizirala ta stranka.

446

Za službena putovanja navedena u recima br. 95, 396, 410, 413 i 414 također treba smatrati da je njihov stvarni cilj bio omogućiti K. Pinxtenu da sudjeluje na sastancima upravnog odbora predmetne političke stranke, s obzirom na naznake u dnevnom redu K. Pinxtena i u porukama elektroničke pošte koje je razmijenio s predstavnicima te stranke. Isto vrijedi za službena putovanja u recima br. 299 i 369 samo na temelju jasnih napomena iz tog dnevnog reda.

447

Iako se ne navodi da je njihov najavljeni cilj bio sastanak s belgijskim političarem, ovdje po analogiji treba navesti nekoliko službenih putovanja koja su omogućila K. Pinxtenu da sudjeluje na sastancima upravnog odbora predmetne političke stranke te stoga treba smatrati da su ta putovanja djelomično nepravilna.

448

To je slučaj sa službenim putovanjima u recima br. 39, 45 i 86. Iako je najavljeni cilj tih triju službenih putovanja bio sastanak s privatnim gospodarskim subjektima ili predstavnicima udruženjâ, Sud raspolaže zapisnicima sa sastanaka upravnog odbora predmetne političke stranke u kojima se navodi da je K. Pinxten prisustvovao tim sastancima na datume koji odgovaraju datumima navedenih službenih putovanja.

449

Isto tako, treba smatrati da je nepravilno službeno putovanje navedeno u retku br. 68, iako se odnosi i na aktivnost reprezentacije čija se pravilnost ne osporava, jer je K. Pinxten tijekom tog službenog putovanja sudjelovao na sastanku upravnog odbora predmetne političke stranke, kao što to potvrđuje zapisnik s tog sastanka.

450

Kao drugo, niz službenih putovanja na kojima je bio K. Pinxten odnosilo se na sudjelovanje u aktivnostima ili domjencima koje je organizirala predmetna politička stranka i koja su se razlikovala od sastanaka njezina upravnog odbora.

451

Prema tome, s obzirom na pozive koje je primio K. Pinxten i napomene u njegovu dnevnom redu jasno je da su se pod izlikom službenih razloga zbog kojih su organizirani sastanci s belgijskim političarima službena putovanja navedena u recima br. 120, 175, 221 i 365 odnosila na sudjelovanje na parlamentarnim danima predmetne političke stranke, službena putovanja navedena u recima br. 207, 298 i 381, kao i djelomično službeno putovanje navedeno u retku br. 229 na novogodišnje dočeke te stranke, službeno putovanje u retku br. 258 na posjet gradu organiziran za članove navedene stranke ili pak službena putovanja navedena u recima br. 260 i 289 na studijski dan odnosno na kongres iste stranke.

452

Takve su se aktivnosti usto katkad provodile zbog razloga koji se razlikuju od sastanka s belgijskim političarima.

453

Prema tome, iz dnevnog reda K. Pinxtena najprije proizlazi da se službeno putovanje br. 69, za koje se navodi da se odnosilo na sudjelovanje na „kongresu”, odnosilo na kongres predmetne političke stranke.

454

Nadalje, iako je službeno putovanje u retku br. 275 bilo opravdano pozivom osobe čije se dužnosti ne navode, račun koji je podnio Revizorski sud i napomena u tom dnevnom redu utvrđuju da je njegov stvarni cilj bio sudjelovanje na „političkoj kavi” koju je organizirala ta politička stranka.

455

Konačno, na temelju navedenog dnevnog reda i poruke elektroničke pošte asistentice K. Pinxtena od 25. srpnja 2017. valja utvrditi da su se pod izlikom poziva koji je politička grupa ALDE uputila Europskom parlamentu službena putovanja u recima br. 308 i 416 odnosila na sudjelovanje na parlamentarnim danima predmetne političke stranke.

456

Što se tiče službenog putovanja navedenog u retku br. 269 čiji je službeni cilj bio „službeni poziv, državni ministar, organizacija Herman de Croo Centrum”, njega također treba povezati s političkom aktivnosti K. Pinxtena jer se to službeno putovanje odnosilo na posjet instituciji za koju se navodi da je osnovana kako bi se odala počast bivšem predsjedniku predmetne političke stranke.

457

Treba smatrati da se službena putovanja navedena u točkama 451. do 456. ove presude ne mogu odvojiti od političke aktivnosti K. Pinxtena na koju se odnosi prvi dio četvrtog tužbenog razloga te da su iz tog razloga očito nepravilna.

458

Okolnost da događaji koje je organizirala predmetna politička stranka i koji su bili cilj određenih od tih službenih putovanja nisu a priori imali za cilj raspravljanje o političkom smjeru te stranke, nego su imali slavljenički aspekt, ne može dovesti u pitanje tu ocjenu jer povezanost tih događaja s političkim pokretom u okviru kojeg je obavljao aktivnost koja je nespojiva s njegovim dužnostima ne omogućuje K. Pinxtenu da u njima sudjeluje a da pritom ne povrijedi svoju obvezu neovisnosti.

459

Prema tome, činjenica da su određena službena putovanja odobrena na temelju zahtjeva u kojem se njihov cilj opisuje na dovoljno transparentan način nije relevantna za potrebe ovog postupka.

460

Suprotno tomu, u slučaju službenog putovanja u retku br. 34, okolnost da se u dnevnom planu K. Pinxtena navodi da je on trebao sudjelovati na novogodišnjem dočeku predmetne političke stranke 19. siječnja 2009., a to je službeno putovanje imalo za cilj sudjelovanje na sjednici Europskog parlamenta sutradan ujutro, ne može dokazati da njegov dolazak u Bruxelles na taj datum očito nije bio povezan s najavljenim ciljem navedenog putovanja jer se takav odabir može opravdati praktičnim razlozima.

461

Isto tako, iako Revizorski sud u pogledu službenog putovanja navedenog u retku br. 74 ističe sudjelovanje K. Pinxtena na sastanku upravnog odbora predmetne političke stranke, iz putnog naloga proizlazi da je to službeno putovanje počelo tek nekoliko sati nakon održavanja tog sastanka.

462

Kao treće, druga službena putovanja čiji je najavljeni cilj bio sastanak s belgijskim političkim predstavnicima, s obzirom na spis kojim raspolaže Sud, ne može se povezati sa sastancima ili drugim aktivnostima koje je organizirala predmetna politička stranka.

463

Točno je da u većini slučajeva Revizorski sud dosljedno predstavlja političke predstavnike navedene u putnim nalozima za ta službena putovanja, kao da pripadaju toj političkoj stranci.

464

Međutim, uske veze utvrđene između K. Pinxtena i predmetne političke stranke nisu dovoljne kako bi se u okviru ovog postupka utvrdila pretpostavka na temelju koje se sustavno može zaključiti da je službeno putovanje čiji je cilj sastanak s političkim predstavnikom očito nepravilno samo zbog činjenice da je taj politički predstavnik član te političke stranke.

465

Naime, osobito s obzirom na važnu ulogu koju navedena stranka ima u belgijskom političkom životu i odnose koje K. Pinxten legitimno može održavati unutar te stranke zbog aktivnosti koje je obavljao prije preuzimanja dužnosti, ne može se smatrati da nije vjerojatno da će se organizirati određen broj protokolarnih službenih putovanja čiji je cilj sastanak s političkim predstavnicima koji pripadaju istoj stranci.

466

Iako Revizorski sud pred Sudom tvrdi da nije znao za stranačku pripadnost tih političkih predstavnika prije OLAF‑ove istrage, taj argument ne može biti dovoljan da se dokaže da su zahtjevi K. Pinxtena bili prijevarni ili da se u njima nisu navele ključne informacije, tim više jer su se predmetna službena putovanja najčešće odnosila na mali broj osoba čija je politička pripadnost bila općepoznata te se nekoliko tih službenih putovanja odnosilo na sastanke s političkim predstavnicima za koje je izričito utvrđeno da, među ostalim, imaju funkciju „stranačkog vođe”.

467

U tim okolnostima, valja smatrati da Revizorski sud nije ispunio teret dokazivanja koji ima u slučajevima u kojima traži od Suda da utvrdi nepravilnost službenog putovanja samo na temelju okolnosti da je politički predstavnik koji se navodi u predmetnom putnom nalogu bio član predmetne političke stranke a da pritom ne pruži dokaz na temelju kojeg se može dokazati da to službeno putovanje nije ispunjavalo kriterije koji su se u relevantnom razdoblju primjenjivali unutar Revizorskog suda kako bi se priznala pravilnost protokolarnog službenog putovanja.

468

Takva se situacija može istaknuti za niz službenih putovanja u okviru kojih je K. Pinxtenu odobreno da se sastane s političkim predstavnicima koji obnašaju visoke dužnosti, bilo da je riječ o članu Europskog parlamenta u službenim putovanjima u recima br. 19, 301, 330, 355 i 402, kao i djelomično u službenom putovanju u retku br. 296, o članu belgijske vlade u službenim putovanjima navedenim u recima br. 43, 66, 92, 97, 169, 211, 215, 248, 303, 352 i 395, kao i djelomično u službenim putovanjima navedenim u recima br. 118, 326 i 339 ili pak o članu belgijskog parlamenta u službenim putovanjima u recima br. 41, 59, 171, 203, 204, 208, 211, 238, 313, 331, 334, 336, 346, 354 i djelomično u službenom putovanju navedenom u retku br. 326.

469

To rješenje treba primijeniti i na službena putovanja u recima br. 1 i 7 koja se odnose na sastanak s članom ministarskog kabineta.

470

Što se tiče službenih putovanja navedenih u recima br. 319 i 320, Revizorski sud ne opisuje člana ministarskog kabineta na kojeg se odnosi putni nalog kao da pripada predmetnoj političkoj stranci. Ta institucija ipak smatra da ta službena putovanja trebaju biti povezana s političkom ili privatnom aktivnosti zbog njihove veze s područjem prijevoza. Taj element ipak nije dovoljan kako bi se utvrdilo da su navedena službena putovanja očito nepravilna.

471

Kao četvrto, logika utvrđena u pogledu služenih putovanja koja su imala za cilj sastanke s političkim predstavnicima koji obnašaju visoke dužnosti ne može se primijeniti na službena putovanja čiji je cilj sastanak s osobama koje su obnašale takve dužnosti, ali koje ih više nisu obnašaju na datum predmetnog službenog putovanja s obzirom na to da treba smatrati da takav sastanak, osim u posebnim okolnostima, očito nema protokolarni interes za Revizorski sud.

472

Isto tako, treba smatrati da sastanak s lokalnim političkim predstavnikom, osim u posebnim okolnostima, nije očito povezan s obavljanjem dužnosti člana Revizorskog suda.

473

Na temelju tih kriterija i s obzirom na to da K. Pinxten nije podnio elemente na temelju kojih se može dokazati postojanje posebnih okolnosti, treba smatrati da su službena putovanja u recima br. 15 i 253 očito nepravilna jer iz samog cilja tih službenih putovanja, koji je prijavio K. Pinxten, proizlazi da su se ona odnosila na sastanke s bivšim ministrom i bivšim članom belgijskog parlamenta.

474

Što se tiče službenog putovanja navedenog u retku br. 232, važno je utvrditi da svojstvo „državnog ministra” dodijeljeno osobi s kojom se trebao održati sastanak u okviru tog službenog putovanja predstavlja počasnu titulu koja ne znači da je u to vrijeme obnašala visoku političku dužnost. Razlog takvog službenog putovanja stoga je zavaravajući te u svakom slučaju treba smatrati da je to službeno putovanje očito nepravilno.

475

Isto tako, treba smatrati da je sudjelovanje na domjenku koji je organizirala općina Overpelt, koji je djelomično bio cilj službenog putovanja u retku br. 378, očito nepovezano s dužnostima člana Revizorskog suda.

476

Nekoliko službenih putovanja za koja su nadoknađeni troškovi ili isplaćene dnevnice, koja su obuhvaćena prvim tužbenim razlogom, odnosilo se na odnose koje je K. Pinxten održavao s rukovoditeljima privatnih gospodarskih subjekata.

477

Pravni sustav službenih putovanja članova Revizorskog suda koja imaju za cilj sastanke s takvim rukovoditeljima treba razlikovati od pravnog sustava službenih putovanja koja se odnose na odnose održavane s političkim predstavnicima.

478

Naime, budući da u skladu s člankom 285. UFEU‑a Revizorski sud ima funkciju obavljanja revizije u Uniji, odnosi održavani s privatnim gospodarskim subjektima mogu imati manji interes za tu instituciju od odnosa održavanih s javnim predstavnicima.

479

To se utvrđenje potvrđuje činjenicom da se u obavijesti od 22. travnja 2004. kao prijedlog uobičajene upotrebe troškova reprezentacije i ugošćivanja članova Revizorskog suda ne navode pozivi upućeni rukovoditeljima privatnih gospodarskih subjekata.

480

Dokumenti na temelju kojih se utvrđuje strategija o komunikaciji Revizorskog suda, navedena u točki 433. ove presude, ne odnose se ni na te rukovoditelje kao na zainteresirane strane kojima se ta institucija želi obratiti kako bi osigurala promicanje svojeg rada.

481

Argumentom K. Pinxtena prema kojem su službena putovanja čiji je cilj sastanak s rukovoditeljima privatnih gospodarskih subjekata opravdana potrebom izmjenjivanja ideja s dionicima iz svijeta poduzetništva kako bi se poticale rasprave unutar Revizorskog suda u tom se kontekstu ne može utvrditi dovoljna veza s dužnostima člana te institucije kako bi se opravdalo korištenje njezinih sredstava.

482

Slijedom toga, iako je Revizorski sud odobrio većinu službenih putovanja čiji je cilj bio sastanak s rukovoditeljima privatnih subjekata na temelju potpuno transparentnih zahtjeva K. Pinxtena, on je morao znati da se, osim u posebnim okolnostima na temelju kojih se može utvrditi posebna veza između aktivnosti predmetnog privatnog subjekta i te institucije, na temelju takvog razloga očito ne može utvrditi dovoljna veza s obavljanjem njegovih dužnosti kao člana navedene institucije.

483

U tom kontekstu, kao prvo, valja smatrati da su očito nepravilna službena putovanja opravdana pozivom koji je uputio rukovoditelj multinacionalnog privatnog gospodarskog subjekta.

484

Taj je zaključak neminovan konkretno u pogledu službenih putovanja u recima br. 33 i 104 koja su bila povezana s pozivom koji su uputili rukovoditelji industrijskih grupacija, službenog putovanja navedenog u retku br. 45 koje je imalo za cilj ručak s osobom koju K. Pinxten opisuje kao člana različitih upravnih odbora i službenog putovanja navedenog u retku br. 325 koje je imalo za cilj sastanak s upraviteljem poslovne banke.

485

Isto tako, iako tvrdnje Revizorskog suda u pogledu stvarnog cilja službenih putovanja u recima br. 257 i 259 nisu utvrđene s obzirom na spis kojim raspolaže Sud, ipak treba smatrati da su ta službena putovanja očito nepravilna jer su se odnosila na odgovaranje na pozive koje su uputili međunarodni odvjetnički ured odnosno operator električne energije.

486

Takav je također slučaj sa službenim putovanjem navedenim u retku br. 74 koje se opravdalo pozivom rukovoditelja grupe osiguravatelja i koje je s obzirom na informacije koje proizlaze iz dnevnog reda K. Pinxtena imalo za cilj sudjelovanje na koncertu.

487

Treba smatrati da su službena putovanja navedena u recima br. 75 i 307 kao i djelomično službeno putovanje u retku br. 86 očito nepravilna jer su se odnosila na sastanak s upraviteljem grupe poštanskih operatora, tim više jer se na temelju poruka elektroničke pošte koje je podnio Revizorski sud može utvrditi da je K. Pinxten postupao kao posrednik za tog upravitelja u jednom predmetu koji se odnosio na državne potpore.

488

Kao drugo, očita nepravilnost koja se u načelu povezuje sa službenim putovanjima čiji je cilj sastanak s rukovoditeljima privatnih gospodarskih subjekata vrijedi a fortiori za službena putovanja povezana s lokalnim privatnim gospodarskim subjektima.

489

Takav je najprije slučaj sa službenim putovanjima u recima br. 73, 76, 251 i 295 koja su za cilj imala sastanak s rukovoditeljima društava ovlaštenih računovođa u regiji podrijetla K. Pinxtena, kao i sa službenim putovanjem navedenim u retku br. 130 koje je imalo za cilj sastanak s rukovoditeljem različitih poduzetnika u toj regiji.

490

Isto tako, treba smatrati da su službeno putovanje navedeno u retku br. 82 kao i djelomično službena putovanja u recima br. 121 i 310 očito nepravilna jer opetovani sastanci s trgovcem nekretnina koji posluje u regiji podrijetla K. Pinxtena uopće nisu povezani s njegovim dužnostima unutar Revizorskog suda.

491

U tom pogledu nije važno to što ta institucija nije dokazala osnovanost tvrdnje prema kojoj je K. Pinxten održao sastanak s tim trgovcem nekretnina zbog vlastitog interesa u određenom projektu povezanom s nekretninama.

492

Nadalje, lokalne proslave koje su organizirali privatni gospodarski subjekti kao što je obljetnica lučke uprave grada Antwerpena koja je bila cilj službenog putovanja u retku br. 363 ili puštanje u rad trake za punjenje boca u tvornici koje je bilo opravdanje službenog putovanja navedenog u retku br. 390 ne mogu se očito smatrati povezanima s dužnostima K. Pinxtena unutar Revizorskog suda.

493

Naposljetku, treba smatrati i da su službena putovanja u recima br. 100, 239, 283, 287, 359 i 406 očito nepravilna iz istog razloga jer je njihov cilj bio sastanak s belgijskim poduzetnikom kojeg je K. Pinxten prilikom svojeg saslušanja koje je proveo OLAF opisao kao upravitelja grupe čiji je dioničar i „dugogodišnjeg prijatelja”. Korištenje sredstava Revizorskog suda za financiranje takvih službenih putovanja dokazuje miješanje interesa te institucije i privatnih interesa K. Pinxtena, tim više jer iz dokumenata podnesenih Sudu proizlazi da je on savjetovao tog poduzetnika u pogledu njegovih odnosa s Komisijom.

494

Suprotno tomu, kao treće, ne može se smatrati da su službena putovanja čiji je cilj komunikacija s rukovoditeljima međunarodnih revizorskih društava očito nepravilna.

495

Naime, budući da se konkretni zadaci koje izvršavaju ta revizorska društva djelomično mogu usporediti sa zadacima koji su povjereni članovima ili službenicima Revizorskog suda i da ta institucija surađuje s navedenim revizorskim društvima, ne može se isključiti da članovi navedene institucije mogu ići na službena putovanja koja se odnose na održavanje profesionalnih odnosa s tim revizorskim društvima.

496

Revizorski sud priznao je uostalom tijekom ovog postupka da postoje redovni kontakti između službenika te institucije i revizora međunarodnih revizorskih društava.

497

Iako navedena institucija tvrdi da te kontakte treba utvrditi ugovorom o javnoj nabavi ili provesti u okviru aktivnosti osposobljavanja, valja utvrditi da se takva načela ne predviđaju unutarnjim pravilima koja ističe ta institucija te ona ne odgovaraju njezinoj praksi, koja proizlazi iz putnih naloga K. Pinxtena.

498

Iz toga slijedi da se ne može smatrati da su očito nepravilna službena putovanja u recima br. 47, 103, 161, 210 i 277 čiji je cilj bio da se na transparentan način omogući sudjelovanje K. Pinxtena na događaju koji je organiziralo međunarodno revizorsko društvo za rukovoditelje europskih institucija.

499

Isto rijedi za službeno putovanje navedeno u retku br. 237, kao i djelomično za službena putovanja u recima br. 373 i 374 jer su ta službena putovanja imala za cilj sastanak s rukovoditeljima međunarodnih revizorskih društava. Okolnost da su se službeno putovanje navedeno u retku br. 157 i djelomično službeno putovanje navedeno u retku br. 339, koja su imala jednak cilj, odvijala u sjedištu privatnog kruga odnosno velikog poduzetnika nije dovoljna da se u nedostatku dodatnih informacija opravda drukčiji zaključak u pogledu tih službenih putovanja.

500

Što se tiče službenog putovanja u retku br. 199 koje se također odnosilo na sastanak s rukovoditeljem međunarodnog revizorskog društva, Revizorski sud tvrdi da je njegov stvarni cilj bio raspraviti o ponudi za zaposlenje koja je mogla zanimati dijete K. Pinxtena.

501

Na temelju dokaza koje je podnijela ta institucija ipak se ne može u dovoljnoj mjeri dokazati da je taj sastanak organiziran u tu svrhu ili da se najprije odnosio na obiteljske interese K. Pinxtena niti stoga utvrditi očita nepravilnost tog službenog putovanja. Točno je da iz poruka elektroničke pošte koje je proslijedila navedena institucija proizlazi da je osoba s kojom je tijekom navedenog službenog putovanja održan sastanak nakon razgovora s K. Pinxtenom primila životopis jednog od njegove djece te je iznijela da postoji mogućnost zapošljavanja tog djeteta. Međutim, uvjerljivo je opravdanje koje je pružio K. Pinxten, prema kojem se na poslovnom ručku mogu voditi manje službeni razgovori koji se, među ostalim, odnose na obiteljsku situaciju sugovornika i koji mogu objasniti te poruke elektroničke pošte.

502

Četrdeset službenih putovanja za koja su nadoknađeni troškovi ili isplaćene dnevnice i za koja Revizorski sud tvrdi da su nepravilna u okviru prvog tužbenog razloga odnosila su se na aktivnosti K. Pinxtena povezane s predstavničkim tijelima ili udruženjima.

503

Takva se službena putovanja nalaze između službenih putovanja koja su se odnosila na odnose s političkim predstavnicima i službenih putovanja koja su se odnosila na odnose s rukovoditeljima privatnih gospodarskih subjekata.

504

Stoga, iako se tijela civilnog društva ne navode u pravilima Revizorskog suda kojima se uređuju troškovi reprezentacije i ugošćivanja ili u dokumentima kojima se određuje strategija o komunikaciji te institucije kojima raspolaže Sud, ta tijela ipak mogu iznijeti stajališta u pogledu rada institucija koja Revizorski sud može uzeti u obzir prilikom izrade izvješćâ o tom radu.

505

U tim okolnostima, ne može se u potpunosti isključiti da Revizorski sud u određenim slučajevima valjano može smatrati da službena putovanja povezana s takvim tijelima trebaju biti povezana s obavljanjem dužnosti njihovih članova.

506

Međutim, na temelju ispitivanja prakse koju je primjenjivao K. Pinxten, koja proizlazi iz relevantnih putnih naloga, može se zaključiti da unatoč tomu što je Revizorski sud opetovano dao odobrenja na temelju općenite transparentnosti, nije mogao zanemariti da njegova službena putovanja povezana s predstavničkim tijelima ili udruženjima očito nisu bila u stvarnom interesu za tu instituciju.

507

Najprije, kao što to proizlazi iz točke 502. ove presude, K. Pinxten tijekom svojih je mandata bio na nekoliko desetaka takvih službenih putovanja.

508

Nadalje, na ta je službena putovanja gotovo sustavno išao kod lokalnih tijela čiji je djelokrug ograničen na Limburg ili Flandriju (Belgija).

509

Naposljetku, navedena službena putovanja u stvarnosti su provedena kod vrlo ograničenog broja dionika koje je K. Pinxten posjetio u nekoliko navrata.

510

Međutim, budući da neizravna veza između aktivnosti Revizorskog suda i predstavničkih tijela ili udruženja omogućuje da se pravilnost takvih službenih putovanja utvrdi samo u posebnim slučajevima, ne može se očito smatrati da je u interesu Revizorskog suda bilo da se u nekoliko navrata osigurava promicanje njegova rada kod lokalnih dionika ili razmjena mišljenja s takvim dionicima.

511

Na temelju toga, treba smatrati da su očito nepravilna službena putovanja u recima br. 48, 132, 170, 192, 209, 217, 224, 228, 242, 256, 271, 292, 304, 305, 318, 328, 353, 361, 380 i 398, kao i djelomično službeno putovanje navedeno u retku br. 155 jer su za cilj imala održavanje odnosa s Vlaams netwerk van ondernemingen Limburg (Trgovačka i gospodarska komora u Limburgu, Belgija), u okviru sastanaka s njegovim upraviteljima ili sudjelovanja na godišnjim sastancima, novogodišnjim dočecima, ljetnim zabavama i drugim društvenim aktivnostima koje je organiziralo to tijelo.

512

Isti je zaključak neminovan za službena putovanja navedena u recima br. 83, 174, 219 i 311, kao i djelomično za službeno putovanje u retku br. 118, koja se odnose na pozive koje je uputilo udruženje poslodavaca Limburga te za službena putovanja navedena u recima br. 131, 227, 261, kao i djelomično za službena putovanja u recima br. 326 i 378 koja su imala za cilj sudjelovanje na sastancima grupe poduzetnika koji posluju u industrijskom sektoru u Overpeltu.

513

Iako su se službeno putovanje u retku br. 93 i djelomično službeno putovanje navedeno u retku br. 310 odnosila na tijela u Limburgu na koja se odnosilo samo jedno službeno putovanje, odnosno na udruženje za profesionalno uključivanje i neslužbenu grupaciju lokalnih upravitelja, na temelju konteksta opisanog u točkama 506. do 509. ove presude može se smatrati i da su očito nepravilna.

514

Tu analizu treba primijeniti na službena putovanja u recima br. 154 i 230 koja su se odnosila na tijelo koje ima za cilj promicanje flamanskih interesa u Bruxellesu, kao i službena putovanja navedena u recima br. 134 i 135 koja su imala za cilj sudjelovanje na novogodišnjem dočeku investicijskog fonda u Flamanskoj regiji.

515

Suprotno tomu, važna uloga koja se priznaje udruženjima poduzetnika nacionalnog razmjera podrazumijeva da ne treba smatrati da su očito nepravilna službena putovanja navedena u recima br. 137 i 143 koja su se odnosila na sastanak s predsjednikom udruženja belgijskih poduzetnika, kao i službeno putovanje u retku br. 290 te djelomično službeno putovanje navedeno u retku br. 155 koja su se odnosila na sudjelovanje na forumima koje je organiziralo to udruženje.

516

Kao što to proizlazi iz točke 58. ove presude, odlukom od 30. travnja 2015. Revizorski sud odobrio je K. Pinxtenu da obavlja vanjsku aktivnost spojivu s njegovim dužnostima kao člana te institucije koja je uključivala obavljanje funkcije predsjednika SBNL‑V‑a.

517

U zahtjevu na temelju kojeg je donesena ta odluka ta je zaklada opisana kao neprofitna organizacija namijenjena promicanju doprinosa zemljoposjednika bioraznolikosti i dobrom upravljanju okolišem u Belgiji.

518

Budući da se vanjska aktivnost po definiciji razlikuje od dužnosti koje obavlja član Revizorskog suda unutar te institucije, u okviru obavljanja te aktivnosti ne može doći do službenih putovanja u tom svojstvu člana.

519

Usto treba smatrati da su službena putovanja koja su izravno povezana s odobrenom vanjskom aktivnosti očito nepravilna jer ta nepravilnost proizlazi iz same prirode takve aktivnosti.

520

Na temelju tih razmatranja valja odrediti jesu li se određena službena putovanja koja je odobrio Revizorski sud u stvarnosti odvijala u okviru vanjske aktivnosti koju je obavljao K. Pinxten.

521

Prema tome, iako je Revizorski sud na temelju potpuno transparentnog zahtjeva odobrio službeno putovanje u retku br. 368 i djelomično službeno putovanje navedeno u retku br. 392, treba smatrati da su ta službena putovanja očito nepravilna jer su imala za cilj odgovoriti na poziv SBNL‑V‑a na koji se odnosio putni nalog izdan za njih.

522

Uz ta dva službena putovanja, službena putovanja navedena u recima br. 323, 360, 385 i 405 kao i djelomično službeno putovanje u retku br. 392 mogu se povezati s odobrenom vanjskom aktivnosti K. Pinxtena koja je podrazumijevala predsjedanje tom zakladom.

523

Naime, službeno putovanje navedeno u retku br. 405 i djelomično službeno putovanje u retku br. 385 odnosila su se na sastanak s rukovoditeljem fonda koji osigurava financiranje glavne nagrade koju svake godine dodjeljuje SBNL‑V.

524

Što se tiče službenih putovanja navedenih u recima br. 323 i 360, kao i djelomično službenih putovanja navedenih u recima br. 385 i 392, ona su se odnosila na aktivnost koju je organizirao European Landowners Organisation (Europska organizacija zemljoposjednika, u daljnjem tekstu: ELO), odnosno na sastanak s rukovoditeljem te organizacije, u trenutku kad je K. Pinxten predsjedao SBNL‑V‑om.

525

Međutim, iako K. Pinxten nije iznio točno objašnjenje u pogledu veze između ELO‑a i njegovih dužnosti kao člana Revizorskog suda, iz spisa kojim raspolaže Sud proizlazi da je ta organizacija usko povezana sa SBNL‑V‑om.

526

Stoga najprije iz opisa predmeta poslovanja SBNL‑V‑a navedenog u točki 517. ove presude proizlazi da je predmet SBNL‑V‑ova i ELO‑ova poslovanja zaštita interesâ zemljoposjednika.

527

Nadalje, ELO‑ov upravitelj s kojim je K. Pinxten održao sastanak u okviru službenih putovanja koja je odobrio Revizorski sud potpisao je kao SBNL‑V‑ov glavni tajnik dokument koji je K. Pinxten dostavio toj instituciji kako bi mu se odobrilo da obavlja funkciju predsjednika te zaklade. Iz zapisnika koji je podnio Revizorski sud proizlazi i da je taj ELO‑ov upravitelj zasjedao u glavnoj skupštini SBNL‑V‑a.

528

Naposljetku, na temelju poruka elektroničke pošte koje se navode u spisu kojim raspolaže Sud utvrđuje se postojanje drugih veza između SBNL‑V‑a i ELO‑a, kao što su ELO‑ovo sudjelovanje u postupku odobrenja prethodno navedene vanjske aktivnosti ili priprema za uručenje glavne nagrade koju svake godine dodjeljuje SBNL‑V.

529

S obzirom na te elemente, valja smatrati da su službena putovanja navedena u točki 524. ove presude očito nepravilna.

530

Tu ocjenu treba primijeniti na službeno putovanje navedeno u retku br. 296 jer se ono djelomično odnosilo na to da se K. Pinxtenu omogući da održi sastanak s upraviteljima ELO‑a i SBNL‑V‑a neposredno prije njegova imenovanja kao predsjednika te zaklade.

531

Osim toga, u slučaju službenog putovanja u retku br. 393, unatoč tomu što je sudjelovanje u glavnoj skupštini međunarodnog lovačkog vijeća u Bruxellesu jasno bilo najavljeno u putnom nalogu, važno je istaknuti da K. Pinxten u programu te glavne skupštine nije bio predstavljen samo kao član Revizorskog suda, nego i kao predsjednik SBNL‑V‑a te da se u tom programu navelo da će u nekoliko riječi iskazati dobrodošlicu „u ime Belgije”.

532

Štoviše, iz poruka elektroničke pošte razmijenjenih prije tog službenog putovanja proizlazi da je K. Pinxten prvotno trebao održati govor zajedno s belgijskim ministrom i da je njegovo sudjelovanje na navedenoj glavnoj skupštini pripremio, među ostalim, ELO.

533

Prema tome, valja utvrditi da intervenciju K. Pinxtena pred glavnom skupštinom međunarodnog lovačkog vijeća treba povezati s njegovim dužnostima predsjednika SBNL‑V‑a, a ne s njegovim svojstvom člana Revizorskog suda, što znači da treba smatrati da je službeno putovanje navedeno u retku br. 393 očito nepravilno.

534

Suprotno tomu, iako je službeno putovanje u retku br. 128 izričito povezano s ELO‑om, ne može se smatrati da je ono očito nepravilno samo zbog te činjenice jer se odvijalo nekoliko godina prije nego što je K. Pinxtenu odobreno da postane predsjednik SBNL‑V‑a.

535

U tim okolnostima, sudjelovanje na temelju transparentnog putnog naloga na konferenciji koju je organizirao Europski parlament zajedno s europskom predstavničkom organizacijom ne može se prigovoriti K. Pinxtenu.

536

Isto vrijedi za službena putovanja navedena u recima br. 411 i 412 koja su se odnosila na događaje koje su organizirali udruženje „Friends of the Countryside” (Prijatelji sela, Belgija) i Fondation wallonne pour la conservation des habitats (Valonska zaklada za očuvanje staništa, Belgija) jer Revizorski sud temelji svoje prigovore na navodnoj vezi između tih tijela i SBNL‑V‑a koja nije potkrijepljena dokazima podnesenim Sudu.

537

Stvarni cilj jedanaest službenih putovanja za koja su nadoknađeni troškovi ili isplaćene dnevnice, koja su obuhvaćena prvim tužbenim razlogom, bio je, prema mišljenju Revizorskog suda, da se K. Pinxtenu omogući da sudjeluje u lovačkim izletima.

538

Iz spisa kojim raspolaže Sud proizlazi da je K. Pinxten stvarno sudjelovao u lovu tijekom tih različitih putovanja.

539

Međutim, važno je istaknuti da su sva navedena službena putovanja bila odobrena na temelju zahtjeva koje je podnio K. Pinxten u kojima je upućivao na poziv koji je primio ili na predviđenu aktivnost a da pritom nije uopće spominjao lov.

540

Slijedom toga, budući da okolnost da službeno putovanje uključuje sudjelovanje u lovačkom izletu predstavlja ključnu informaciju za ocjenu njegove pravilnosti, K. Pinxten ne može se s obzirom na razmatranja koja se navode u točkama 372. i 374. ove presude valjano pozivati na legitimna očekivanja u pogledu zadržavanja predmetnih odobrenja službenih putovanja te se stoga od Revizorskog suda ne može tražiti da dokaže njihovu očitu nepravilnost.

541

U tom kontekstu, iako je očito da sudjelovanje u lovačkom izletu samo po sebi uopće nije povezano s obavljanjem dužnosti člana Revizorskog suda, važno je podsjetiti na to da iz točaka 399. i 428. ove presude proizlazi, s jedne strane, da se u okviru službenog putovanja člana te institucije može valjano odobriti njegovo sudjelovanje u događaju koji je prije svega profesionalne prirode, ali sadržava i dodatnu rekreacijsku aktivnost i, s druge strane, da se službeno putovanje takvog člana može opravdati protokolarnim ciljem.

542

Slijedom toga, kako bi se ocijenila pravilnost službenih putovanja K. Pinxtena koja uključuju njegovo sudjelovanje u lovačkim izletima, valja odrediti jesu li se ta službena putovanja stvarno odnosila na događaj koji je prije svega profesionalne prirode ili jesu li imala stvarni protokolarni cilj.

543

Kao prvo, u tom se pogledu ne može smatrati da je takvo službeno putovanje pravilno jer je njegov službeni cilj bio samo odgovoriti na poziv osobe čije dužnosti nisu usko povezane s aktivnostima Revizorskog suda.

544

Stoga treba smatrati da su službena putovanja u recima br. 309, 327 i 366 nepravilna jer se jedini razlog koji se iznosi kako bi ih se opravdalo odnosi na poziv osobe čije svojstvo ne proizlazi iz putnog naloga te nije pojašnjeno tijekom ovog postupka.

545

Isto vrijedi za službena putovanja navedena u recima br. 329 i 377 jer se ona odnose na poziv ELO‑ova upravitelja te su stoga u najboljem slučaju povezana s odobrenom vanjskom aktivnosti K. Pinxtena.

546

Osim toga, interes koji za Revizorski sud mogu imati profesionalni odnosi održavani s međunarodnim revizorskim društvima ne može biti dovoljan da se opravda službeno putovanje navedeno u retku br. 321 za koje se navodi da mu je cilj bio odgovoriti na poziv rukovoditelja jednog takvog društva, s obzirom na to da iz dokaza koje je podnio Revizorski sud proizlazi da je to službeno putovanje za cilj imalo samo sudjelovanje u lovačkom izletu koji je organizirao taj rukovoditelj.

547

Kao drugo, službena putovanja u recima br. 337 i 386, kao i djelomično službeno putovanje navedeno u retku br. 229 razlikuju se od drugih službenih putovanja povezanih s lovačkim izletima jer se za njih navodi da su se odnosila na sudjelovanje na „danima europskih institucija” koji se organiziraju u dvorcu u Chambordu.

548

Na temelju potvrde koju je sastavio direktor državnog posjeda Chambord i elemenata koje je zaplijenio OLAF, konkretno poruke elektroničke pošte od 13. siječnja 2012. u kojoj se navodi „europski lov” i popisa sudionika na jednom od predmetnih događaja, suprotno onomu što tvrdi Revizorski sud, valja utvrditi da su događaji u kojima su sudjelovale osobe koje obnašaju visoke dužnosti unutar europskih institucija doista bili organizirani u dvorcu Chambord na datume na koje se odnose ta službena putovanja.

549

Međutim, nijedan od dokumenta koje je zaplijenio OLAF ili podnio K. Pinxten ne dokazuje da su ti događaji bili na bilo koji način povezani s obavljanjem dužnosti. Naprotiv, u programima koje je zaplijenio OLAF predviđala se samo organizacija „gonjenja”, obroka i „odavanja počasti divljači”.

550

Usto, ni zahtjev za odobrenje predmetnih službenih putovanja ni drugi dokazi podneseni Sudu ne sadržavaju elemente kojima se upućuje na to da je navedene događaje organiziralo tijelo s kojim je Revizorski sud imao interes održavati odnose ili rukovoditelj takvog tijela. Međutim, budući da takvi elementi ni uostalom tvrdnje K. Pinxtena u tom pogledu ne postoje, ti događaji ne mogu opravdati organizaciju službenih putovanja u protokolarne svrhe.

551

Prema tome, treba smatrati da su nepravilna službena putovanja u recima br. 337 i 386, kao i djelomično službeno putovanje navedeno u retku br. 229.

552

Kao treće, obrazloženje službenih putovanja u recima br. 315 i 371 odnosilo se na pozive koje su uputile službe belgijske krune odnosno član belgijske kraljevske obitelji.

553

Iz spisa kojim raspolaže Sud proizlazi da je belgijska kraljevska obitelj stvarno pozvala K. Pinxtena da sudjeluje u „kraljevskim lovačkim izletima” u Ciergnonu (Belgija).

554

Međutim, budući da spis kojim raspolaže Sud ne sadržava elemente na temelju kojih se može utvrditi osnovanost tvrdnje K. Pinxtena prema kojoj ti lovački izleti u Kraljevini Belgiji imaju značajan protokolarni aspekt, treba smatrati da sama okolnost da je pozive uputila belgijska kraljevska obitelj nije dovoljna kako bi se utvrdila povezanost s obavljanjem dužnosti člana Revizorskog suda.

555

Iz toga slijedi da treba smatrati da je utvrđena nepravilnost službenih putovanja u recima br. 315 i 371.

556

Niz službenih putovanja za koja su nadoknađeni troškovi ili isplaćene dnevnice, koja su obuhvaćena prvim tužbenim razlogom, ne ubrajaju se u već ispitane kategorije te njihovu pravilnost stoga treba ocijeniti u svakom slučaju zasebno.

557

Prigovore Revizorskog suda u pogledu četrnaest od tih službenih putovanja treba odbiti kao neosnovane.

558

Kao prvo, budući da Revizorski sud nije iznio nikakvo pojašnjenje u pogledu razloga navodne nepravilnosti, ne može se smatrati da je očito nepravilno službeno putovanje u retku br. 310 jer se djelomično odnosilo na posjet jednom sveučilištu.

559

Isto tako, što se tiče službenog putovanja u retku br. 347, sastanak s upravitelj Belgijske nacionalne banke kao i belgijskim parlamentarnim zastupnikom i odvjetnikom koji je također zaposlen u toj banci ne može se kvalificirati kao očito nepravilan samo na temelju tvrdnje Revizorskog suda prema kojoj to službeno putovanje „nije bilo povezano s dužnostima K. Pinxtena” i okolnosti da je taj parlamentarni zastupnik bio član predmetne političke stranke.

560

Kao drugo, u nekoliko slučajeva dokazi koje je podnio Revizorski sud nisu dovoljni kako bi se utvrdila nepravilnost koju ističe ta institucija.

561

Najprije, što se tiče službenih putovanja u recima br. 57 i 391 koja su imala za cilj sastanke s članom Komisije, nije sporno da je takav sastanak u načelu mogao biti povezan s obavljanjem dužnostî člana Revizorskog suda.

562

Međutim, s jedne strane, osnovanost tvrdnje te institucije prema kojoj je službeno putovanje navedeno u retku br. 57 u stvarnosti bilo povezano s organizacijom glazbenog festivala koji je privatno zanimao K. Pinxtena nije utvrđena.

563

Naime, to službeno putovanje odvijalo se 13. srpnja 2009., dok se poruke elektroničke pošte u pogledu tog festivala koje je podnio Revizorski sud odnose na subvenciju za 2011. te su poslane u rujnu i listopadu 2011. Štoviše, odnos između navedenog službenog putovanja i te subvencije tim je manje uvjerljiv jer je dotični član Komisije bio zadužen za kulturu tek od 10. veljače 2010.

564

S druge strane, Revizorski sud nije podnio nijedan poseban dokaz u potporu tvrdnji prema kojoj se službeno putovanje u retku br. 391 odnosilo na „privatni ručak”.

565

Okolnost koja uostalom nije dokazana u pogledu toga da je dotični član Komisije bio partner K. Pinxtena na lovačkom izletu sama po sebi ne omogućuje da se utvrdi da je predmetni ručak bio privatan. Ni na temelju činjenice da je i ELO‑ov upravitelj bio na tom ručku ne može se utvrditi osnovanost stajališta Revizorskog suda, tim više jer nije sporno da popis gostiju na tom ručku, koji se održao u sjedištu Komisije, nije sastavio K. Pinxten.

566

Nadalje, iako Revizorski sud ne osporava opravdavanje sudjelovanja K. Pinxtena na svečanosti Collègea d’Europe u Bruggeu (Belgija) povodom početka akademske godine na koju se odnosilo službeno putovanje navedeno u retku br. 63, ipak tvrdi da K. Pinxten nije sudjelovao na toj svečanosti.

567

U tom pogledu ipak valja smatrati da ulomak s internetske stranice koji je podnio Revizorski sud nije dovoljan kako bi se utvrdilo da K. Pinxten nije sudjelovao na navedenoj svečanosti s obzirom na prirodu tog dokumenta koji se ne može izjednačiti sa zapisnikom koji sadržava popis prisutnih osoba i na tekst tog dokumenta koji pokazuju da se u njemu navodi samo dio osoba prisutnih na istoj svečanosti.

568

Usto, iako se utvrdilo da je K. Pinxten na datum na koji se odvijalo predmetno službeno putovanje ručao u Bruxellesu, na temelju dokaza koje je podnio Revizorski sud ne može se utvrditi vrijeme tog ručka.

569

Konačno, za pet službenih putovanja povezanih sa sastancima s diplomatima koji su u načelu mogli biti povezani s dužnostima člana Revizorskog suda koji zasjeda u vijeću zaduženom za vanjske odnose Unije navodi se da su bila privatna a da pritom ta tvrdnja nije u dovoljnoj mjeri dokazana.

570

Stoga u slučaju službenog putovanja u retku br. 56 Revizorski sud ističe da je ručak s konzulom Ruske Federacije bio povezan s intervencijom u korist belgijskog para koji je u toj zemlji želio posvojiti dijete.

571

Međutim, na temelju dokaza koje je u tom pogledu podnio Revizorski sud, koji datiraju nekoliko mjeseci nakon datuma tog službenog putovanja i koji se ne odnose ni na taj ručak ni na bilo koju činjenicu koja je tomu prethodila, ne može se sa sigurnošću utvrditi da je to službeno putovanje imalo cilj koji nije povezan s dužnostima K. Pinxtena.

572

Službena putovanja u recima br. 138, 196 i 382 odnosila su se, i to posljednja dva na potpuno transparentan način, na sudjelovanje K. Pinxtena na „diplomatskoj večeri” koja se svake godine održava u Bruxellesu.

573

Budući da se ne osporava da se na toj večeri okupio velik broj belgijskih diplomata, ona je u načelu mogla predstavljati priliku za razmjenu mišljenja o temama koje su zanimljive Revizorskom sudu, kao i predstavljanje i promicanje njegova rada pred visokim državnim dužnosnicima.

574

U tim okolnostima, činjenica da je navedenu večeru organiziralo tijelo čiji je cilj promicanje flamanskih interesa u Bruxellesu sama po sebi nije dovoljna da se utvrdi osnovanost tvrdnje Revizorskog suda prema kojoj je cilj te večer bio „omogućiti susret flamanskih poduzetnika i belgijskih diplomanata koji obavljaju dužnosti u inozemstvu”. Stoga ne treba smatrati da su predmetna službena putovanja očito nepravilna.

575

Što se tiče ručka s veleposlanikom Kraljevine Belgije u Francuskoj, na koji se odnosilo službeno putovanje u retku br. 284, iako Revizorski sud tvrdi da je bila riječ o privatnom ručku, pri čemu se pozvao na prijateljski odnos između tog veleposlanika i K. Pinxtena i na identitet drugih gostiju, valja utvrditi da ta priroda nije dokazana jer ne postoji nikakav dokaz na temelju kojeg se Sudu može potvrditi koji je bio cilj navedenog ručka i jer samo postojanje takvog odnosa ni u kojem slučaju nje dovoljno kako bi se isključilo to da je mogla biti riječ o poslovnom ručku.

576

Kao treće, sudjelovanje na sprovodu oca asistentice K. Pinxtena na koji se odnosilo službeno putovanje u retku br. 335 koje je odobrio predsjednik Revizorskog suda na temelju informacija proslijeđenih na transparentan način, može se povezati s obavljanjem dužnosti člana te institucije, od kojeg se razumno može očekivati da će u takvom trenutku pružiti osobnu potporu jednom od svojih bliskih suradnika unutar navedene institucije.

577

Kao četvrto i posljednje, prigovore koji se odnose na službena putovanja navedena u recima br. 102, 293 i 294 treba odbiti jer se može smatrati da nepravilnosti koje Revizorski sud pripisuje K. Pinxtenu mogu predstavljati njegove pogreške koje se mogu opravdati.

578

Prema tome, nepravilnost koja se ističe za službeno putovanje u retku br. 102 odnosi se na propust u prijavljivanju obroka za iznos od tridesetak eura a da se pritom ni na temelju jednog elementa ne može smatrati da jedan takav pojedinačni slučaj nije nastao običnom omaškom.

579

Što se tiče službenih putovanja navedenih u recima br. 293 i 294, iako je osnovana tvrdnja Revizorskog suda prema kojoj su ta službena putovanja izvršena unatoč otkazivanju sastanka koji ih je opravdavao, s obzirom na napomenu u dnevnom redu K. Pinxtena, postojanje prijevare u tom pogledu nije utvrđeno jer se u vrijeme koje je prvotno bilo predviđeno za navedena službena putovanja održao ručak koji je prijavljen Revizorskom sudu.

580

Suprotno tomu, u okviru ovog postupka za 31 službeno putovanje navedeno u točki 556. ove presude može se djelomično ili u potpunosti valjano prigovoriti K. Pinxtenu.

581

Kao prvo, posjet lokalnom medicinskom centru u okviru službenog putovanja navedenog u retku br. 286 u svrhu sudjelovanja na svečanosti povodom dvadesete obljetnice njegova postojanja očito se ne može povezati s dužnostima člana Revizorskog suda.

582

Kao drugo, nekoliko službenih putovanja obuhvaćenih prvim tužbenim razlogom odnosilo se na sastanke s osobom čije se svojstvo ne navodi u putnom nalogu niti ga je K. Pinxten tijekom ovog postupka jasno objasnio.

583

Iako izdavanje putnog naloga, zatim naknada troškova službenih putovanja ili isplata dnevnica u takvim slučajevima dokazuju veliku manjkavost u nadzoru Revizorskog suda, ipak treba smatrati da je službeno putovanje koje se odnosi na sastanke s osobom za koju se ne može utvrditi poveznica s tom institucijom očito nepravilno.

584

Prema tome, što se tiče službenog putovanja u retku br. 49, iako Revizorski sud nije utvrdio vezu koju navodi između osobe na koju se odnosi predmetni putni nalog i organizacije glazbenog festivala, valja utvrditi da se ni na temelju jednog elementa spisa kojim raspolaže Sud ne mogu utvrditi dužnosti koje obavlja ta osoba.

585

Službena putovanja navedena u recima br. 39, 234, 235, 297, 348 i 389 također treba kvalificirati kao očito nepravilna jer su se odnosila na sastanke s osobama čije svojstvo nije navedeno, kao i službeno putovanje navedeno u retku br. 79 koje se opravdalo samo upućivanjem na „službeni poziv”.

586

Do istog se zaključka dolazi u pogledu službenog putovanja u retku br. 306 a da pritom nije potrebno odlučiti o tvrdnji Revizorskog suda prema kojoj je osoba na koju se odnosi to službeno putovanje javni bilježnik i djelomično u pogledu službenog putovanja navedenog u retku br. 347, neovisno o osnovanosti argumenta te institucije kojim se to službeno putovanje povezuje s održavanjem svadbene svečanosti.

587

Isto tako, treba smatrati da su službena putovanja navedena u recima br. 40, 44, 262 i 351, kao i djelomično službeno putovanje u retku br. 86 očito nepravilna jer su se odnosila na sastanke s osobama koje su navedene samo kao „direktor”, „barun”, „pravnik i revizor”, „sudac” i „odvjetnik”.

588

Kao treće, ipak treba smatrati da su određena službena putovanja, koja su se odnosila na sastanke s osobom čije je svojstvo eventualno moglo predstavljati dovoljnu vezu s Revizorskim sudom, bila odobrena na temelju zahtjeva iz kojeg je izostavljena bitna informacija te da su bila nepravilna jer je ta institucija podnijela dokaze na temelju kojih se može utvrditi da je cilj predmetnog sastanka bio privatne prirode.

589

Takav je slučaj sa službenim putovanjem u retku br. 108 koje se odnosilo na sastanak s članom Komisije jer iz poruka elektroničke pošte razmijenjenih radi pripreme tog sastanka proizlazi da se on odnosio na smjernice jednog predstavničkog tijela koje ih je htjelo podnijeti Komisiji.

590

Službeno putovanje navedeno u retku br. 122 usko je povezano sa službenim putovanjem u retku br. 108 jer se odnosilo na sastanak s upraviteljem tog predstavničkog tijela i jer iz poruke elektroničke pošte primljene dan nakon tog sastanka proizlazi da je njegov cilj bio isti kao i potonjeg službenog putovanja.

591

Večera s admiralom, na koju se odnosilo službeno putovanje u retku br. 280 ne može se jasno povezati s dužnostima koje je K. Pinxten obavljao unutar Revizorskog suda jer poruke elektroničke pošte koje je zaplijenio OLAF dokazuju da je tu večeru organizirao privatni gospodarski subjekt kako bi, među ostalim, zahvalio K. Pinxtenu za pomoć koju mu je pružio u smislu potpisivanja ugovora u području obrane.

592

U slučaju službenog putovanja navedenog u retku br. 404, iako cilj ručka koji je organizirao član belgijske vlade nije poznat, na temelju okolnosti da se u poruci elektroničke pošte od 10. svibnja 2016. navodi da ga je pozvao K. Pinxten i njegova snaha može se utvrditi privatna svrha tog ručka.

593

Kao četvrto, s obzirom na razmatranja iznesena u točki 399. ove presude, treba smatrati da su službena putovanja koja se odnose na aktivnost za razonodu ili koja uključuju prijateljske odnose očito nepravilna ako nisu povezana s događajem koji obuhvaća aktivnosti profesionalne prirode.

594

U tom smislu valja navesti službeno putovanje u retku br. 80 koje se odnosilo na sastanak s ravnateljem kulturne ustanove i službeno putovanje navedeno u retku br. 322 koje je pod izlikom poziva koji je uputio privatni gospodarski subjekt, s obzirom na bilješke u dnevnom redu K. Pinxtena, za stvarni cilj imalo omogućiti mu da prisustvuje na opernoj izvedbi.

595

Unatoč transparentnosti predmetnih putnih naloga, službeno putovanje br. 101 koje se odnosilo na sudjelovanje u vrtnoj zabavi Orchestre Royal de Chambre de Wallonie (Kraljevski komorni orkestar Valonije, Belgija) i službena putovanja u recima br. 288, 345 i 394, koja su bila povezana sa sudjelovanjem na glazbenom festivalu, ne mogu se očito povezati s dužnostima člana Revizorskog suda a da pritom okolnost da je taj festival namijenjen „mladim Europljanima” ne može opravdati suprotno rješenje.

596

Taj je zaključak neminovan tim više u pogledu službenog putovanja navedenog u retku br. 364 koje je omogućilo kratak posjet festivalu posvećenom škotskoj kulturi, na temelju putnog naloga u kojem se navodi samo službeni poziv flamanskog predstavništva.

597

Iako se odnosilo na svečanost koja se odvijala u okviru sveučilišta, ni putovanje navedeno u retku br. 99 ne može se povezati s dužnostima K. Pinxtena jer se u dokumentima koje je podnio Revizorski sud navodi da je ta svečanost imala za cilj odati počast umjetnicima te da je završila koncertom.

598

Osim toga, nije sporno da se službeno putovanje u retku br. 202 odnosilo na sudjelovanje K. Pinxtena na vjenčanju djeteta belgijskog suca pri Sudu.

599

Cilj tog službenog putovanja nije bio jasno opisan u putnom nalogu koji se odnosio samo na službeni poziv tog suca a da se pritom nije navelo da se taj poziv odnosio na obiteljsku svečanost.

600

Međutim, svojstvo dotičnih osoba ne omogućuje da se utvrdi pravilnost službenog putovanja navedenog u retku br. 202.

601

To rasuđivanje treba primijeniti na službeno putovanje navedeno u retku br. 300 i djelomično na službeno putovanje navedeno u retku br. 362 jer iz dnevnog reda K. Pinxtena proizlazi da su se ta službena putovanja odnosila na vjenčanja djece belgijskih uglednika.

602

Tijekom dva mandata K. Pinxtena, naknada troškova reprezentacije i ugošćivanja koje su imali članovi Revizorskog suda bila je uređena Odlukom br. 7-2004.

603

U članku 2. te odluke predviđala se naknada općih troškova reprezentacije i ugošćivanja koje ti članovi „imaju kao članovi institucije”.

604

U tom se članku usto određivalo da se ta naknada odobrava na temelju podnesenih prijava u kojima se navodi datum poziva, broj uzvanika i svojstvo glavnog uzvanika te kojima se prilažu priznanice i druga jednakovrijedna dokumentacija u pisanom obliku.

605

Osim toga, u članku 6. spomenute odluke navodilo se da se troškovi za ugošćivanje u domu nadoknađuju do iznosa navedenog u podnesenoj popratnoj dokumentaciji.

606

Iz tih odredbi proizlazi da je naknada troškova reprezentacije i ugošćivanja podložna, s jedne strane, podnošenju popratne dokumentacije i, s druge strane, uvjetu da su ti troškovi nastali osobi u svojstvu člana Revizorskog suda.

607

Pojam „troškovi reprezentacije i ugošćivanja” pojašnjen je u obavijesti od 22. travnja 2004. kojom se dopunila Odluka br. 7-2004.

608

U tom je pogledu važno istaknuti da, iako iz svrhe te obavijesti proizlazi da ona sama po sebi ne proizvodi obvezujuće učinke, ipak je na članovima Revizorskog suda, kako bi ispunili obvezu besprijekornog ponašanja na koju se podsjeća u točki 243. ove presude, da valjano uzmu u obzir načela iz navedene obavijesti.

609

Naime, najprije iz obavijesti od 22. travnja 2004. proizlazi da su troškovi reprezentacije i ugošćivanja uglavnom bili namijenjeni poticanju vanjskih odnosa Revizorskog suda i da su ga njegovi članovi predstavljali, među ostalim, prilikom održavanja profesionalnih odnosa u interesu te institucije s osobama koje obavljaju dužnosti u Uniji, državama članicama ili trećim zemljama.

610

U toj se obavijesti još navodi da troškovi za svako događanje moraju odgovarati njegovoj važnosti i svojstvu njegovih sudionika.

611

Naposljetku, u navedenoj se obavijesti predviđa da se bračne drugove i partnere članova Revizorskog suda kao i njihove uzvanike može pozvati da sudjeluju u događanjima te se za njih plaćaju troškovi reprezentacije i ugošćivanja. Suprotno tomu, prijateljima tih članova ili osobama s kojima održavaju privatne odnose treba uputiti privatne pozive, što znači da troškove njihova poziva trebaju snositi navedeni članovi.

612

U Prilogu 1. obavijesti od 22. travnja 2004. daju se dodatne smjernice o troškovima reprezentacije i ugošćivanja.

613

Konkretno, iz tog priloga proizlazi da se troškovi nastali izvan Revizorskog suda u pravilu moraju odnositi na osobe koje obnašaju visoke dužnosti u Uniji, državama članicama ili trećim zemljama i da troškovi nastali u privatnoj rezidenciji člana Revizorskog suda ne smiju premašiti ono što je nužno za tu svrhu.

614

Prilog 2. toj obavijesti sadržava obrazac na temelju kojeg se mogu prijaviti troškovi reprezentacije i ugošćivanja, pri čemu se navodi datum, vrijeme, vrsta i razlog događanja kao i broj i svojstvo sudionika.

615

Iz točaka 609. do 614. ove presude proizlazi da su razlog za reprezentaciju ili ugošćivanje i svojstvo pozvane osobe ili pozvanih osoba glavni kriteriji koji se upotrebljavaju u obavijesti od 22. travnja 2004. i u njezinu Prilogu 1. kako bi se konkretizirao uvjet koji se navodi u članku 2. Odluke br. 7-2004 prema kojem se takvi troškovi mogu nadoknaditi ako su nastali osobi u svojstvu člana Revizorskog suda.

616

Jedine bitne informacije koje u skladu s Odlukom br. 7-2004 i Prilogom 2. obavijesti od 22. travnja 2004. treba pružiti kako bi se odobrila naknada tih troškova također su se odnosile na ta dva elementa.

617

Opravdanje za nastanak troškova reprezentacije i ugošćivanja za koje je K. Pinxten zatražio naknadu stoga treba ocijeniti na temelju navedenih elemenata.

618

Međutim, što se tiče tereta dokazivanja, treba smatrati da je, ako profesionalni odnosi održavani s nekom osobom s obzirom na njezino svojstvo mogu imati interes za Revizorski sud, poziv upućen toj osobi jest pravilan, osim ako Revizorski sud podnese elemente na temelju kojih se može utvrditi privatna priroda tog poziva.

619

Analiza u točkama 427. do 438. ove presude u pogledu plaćanja koja se odnose na troškove službenih putovanja i dnevnice za službena putovanja koja se odnose na sastanke s političkim predstavnicima vrijedi i u pogledu naknade troškova reprezentacije povezanih s takvim sastancima.

620

Naime, s jedne strane, iz obavijesti od 22. travnja 2004. izričito proizlazi da troškovi koji se odnose na osobe koje obnašaju visoke dužnosti u Uniji, državama članicama i trećim zemljama, među kojima su politički predstavnici koji obnašaju važne dužnosti, predstavljaju prihvatljive izdatke kao troškovi reprezentacije.

621

S druge strane, ako nastanak troškova reprezentacije ne pretpostavlja dodjelu prethodnih odobrenja, sustavno nadoknađivanje takvih troškova kad su povezani s pozivima koje je K. Pinxten uputio političkim predstavnicima čije je svojstvo jasno utvrđeno ipak dokazuje da je Revizorski sud primjenjivao veliku marginu prosude koju ima jer je u bilo u njegovu interesu da njegovi članovi održavaju profesionalne odnose s takvih predstavnicima.

622

Stoga se K. Pinxtenu u načelu ne može prigovoriti za njegove zahtjeve koji se odnose na naknadu troškova reprezentacije koji su nastali zbog poziva upućenih političkim predstavnicima, osim ako se na temelju dokaza koje je podnio Revizorski sud utvrdi da predmetni poziv nije moguće povezati s njegovim dužnostima.

623

Suprotno onomu što tvrdi Revizorski sud, takva se nemogućnost povezivanja s dužnostima, iz razloga navedenih u točkama 464. do 467. ove presude, ne smije pretpostaviti samo zbog činjenice da je pozvana osoba član predmetne političke stranke.

624

U tim okolnostima, budući da Revizorski sud nije podnio dodatne razloge ili dokaze nepravilnosti, treba smatrati da su pravilni zahtjevi za naknadu troškova reprezentacije nastali na temelju poziva upućenih članovima Europskog parlamenta u recima br. 2, 14, 19, 24, 65, 257, 314, 323, 338, 350, 357, 382 i 408, poziva upućenih članovima belgijske vlade na koje se odnose reci br. 12, 23, 27, 57 i 168 ili pak poziva upućenih članovima belgijskog parlamenta navedenih u recima br. 23, 116, 117, 168, 171, 183, 184, 190, 194, 204, 218, 236, 276, 293, 294, 336, 354, 358, 367 i 381.

625

Iako je to manje relevantno, dužnosti koje obavlja član kabineta voditelja političke skupine u Europskom parlamentu ili dužnosti člana belgijske vlade jednako su važne kako bi se opravdala pravilnost naknada koje je zatražio K. Pinxten u slučajevima navedenim u recima br. 27, 63, 150 i 168. Isto vrijedi u pogledu poziva upućenog voditelju kabineta Kralja Belgijanaca u retku br. 339.

626

Što se tiče troškova u recima br. 89 i 111, na temelju činjenice da su predmetni pozivi upućeni članovima belgijske vlade tijekom razdoblja godišnjih odmora ne može se utvrditi nepravilnost zahtjeva za naknadu podnesenih za te pozive jer sloboda kojom raspolaže član Revizorskog suda da ode u svoju državu članicu podrijetla tijekom takvih razdoblja čini ta razdoblja osobito povoljnima za reprezentaciju namijenjenu održavanju profesionalnih odnosa s predstavnicima te države članice.

627

Usto, budući da se u članku 2. Odluke br. 7-2004 zahtijeva samo da se naznači glavni uzvanik kako bi se opravdao nastanak troškova reprezentacije, prisutnost dodatnog uzvanika, čije svojstvo samo po sebi ne opravdava takav trošak, na večeri s nacionalnim parlamentarnim zastupnikom ili na ručku s članom belgijske vlade, na koje se odnosi redak br. 90 odnosno 281, nije dovoljna kako bi se utvrdila nepravilnost cijelog predmetnog zahtjeva za naknadu troškova reprezentacije.

628

Osim toga, prisutnost bračnog druga K. Pinxtena i bračnih drugova uzvanika na večeri s članovima Europskog parlamenta, na koju se odnosi redak br. 370, ne može dokazati privatnu prirodu te večere jer se, kao što to proizlazi iz točke 611. ove presude, u obavijesti od 22. travnja 2004. izričito odobrava takva praksa.

629

Suprotno tomu, kao prvo, iz razloga navedenih u točkama 471. i 472. ove presude, troškovi reprezentacije u načelu ne mogu valjano nastati povezano s pozivima upućenim bivšim političkim predstavnicima koji su obnašali visoke dužnosti i koji su otišli iz službe ili lokalnim političkim predstavnicima.

630

Konkretno, takvu nepravilnost treba utvrditi u pogledu troškova reprezentacije navedenih u recima br. 15, 152, 201 i 253, koji se odnose na pozive upućene bivšim članovima belgijskog parlamenta ili belgijske vlade.

631

Isto vrijedi za troškove u retku br. 341 koji se odnose na večeru s bivšim ministrom, na kojeg se odnosi i službeno putovanje čija je nepravilnost utvrđena u točki 424. ove presude.

632

Usto, na temelju okolnosti da je nastanak troškova navedenih u retku br. 302 obrazložen večerom na koju su bili pozvani lokalni predstavnici može se utvrditi nepravilnost zahtjeva za naknadu tih troškova.

633

Kao drugo, treba smatrati da su nepravilni određeni zahtjevi za naknadu troškova reprezentacije podneseni nakon poziva koje je K. Pinxten uputio političkim predstavnicima jer se na temelju okolnosti u kojima su ti pozivi upućeni može izravno povezati te pozive s političkom aktivnosti koju obavlja K. Pinxten na koju se odnosi prvi dio četvrtog tužbenog razloga.

634

Takav je slučaj sa zahtjevima za naknadu u pogledu troškova navedenih u recima br. 16, 20 i 29 jer su se oni odnosili na pozive koje je K. Pinxten uputio osobama za koje navodi da obavljaju dužnosti u predmetnoj političkoj stranci i za koje se uopće ne navodi da, osim toga, obnašaju visoke političke dužnosti.

635

Treba smatrati da je nepravilan i zahtjev za naknadu troškova u retku br. 70 za ručak s članom kabineta povjerenika Europske komisije jer je taj ručak organiziran nakon sastanka upravnog odbora predmetne političke stranke i jer iz zapisnika s tog sastanka proizlazi da su na njemu sudjelovali taj povjerenik i K. Pinxten.

636

Isto vrijedi za zahtjeve za naknadu troškova navedene u recima br. 34, 54, 84, 85 i 88 koji su se odnosili na sve pozive upućene belgijskim političkim predstavnicima i članovima predmetne političke stranke povodom sastanaka ili slavljeničkih događaja koje je organizirala ta politička stranka za koje je utvrđeno da je na njima sudjelovao K. Pinxten.

637

Treba smatrati da je nepravilna i naknada troškova reprezentacije u pogledu plaćanja „doprinosa”, koje se navodi u retku br. 275, koji je s obzirom na napomene na računu koji se odnosi na taj doprinos, omogućio sudjelovanje na „političkoj kavi” koju je organizirala predmetna politička stranka, zbog svoje izravne veze s političkom aktivnosti koju obavlja K. Pinxten.

638

Što se tiče troškova reprezentacije povezanih s odnosima s osobama različitim od političkih predstavnika, važno je istaknuti da, s obzirom na to da se u aktima Revizorskog suda koji se odnose na naknadu takvih troškova uopće izričito ne upućuje na rukovoditelje privatnih gospodarskih subjekata, predstavničkih tijela ili udruženja, načela iznesena u točkama 476. do 515. ove presude u pogledu troškova službenih putovanja i dnevnica treba primijeniti mutatis mutandis za ocjenu povezanosti troškova reprezentacije nastalih uslijed poziva upućenih takvim rukovoditeljima s dužnostima K. Pinxtena.

639

Na temelju toga valja utvrditi da u deset slučajeva koji se odnose na pozive upućene osobama različitim od političkih predstavnika Revizorski sud nije uspio dokazati da su se zahtjevi za naknadu troškova reprezentacije koje je podnio K. Pinxten odnosili na troškove koji mu nisu nastali u svojstvu člana Revizorskog suda.

640

Prema tome, što se tiče troškova u retku br. 17, treba smatrati da poziv upućen visokom administrativnom upravitelju koji je predsjedao povjerenstvom u upravi Service public fédéral – Finances (Savezna javna služba za financije, Belgija) ulazi u tu kategoriju s obzirom na to da ne postoje dokazi o privatnoj prirodi tog poziva.

641

S obzirom na svojstvo dotične osobe, taj je zaključak neminovan i u pogledu troškova reprezentacije u recima br. 35, 373 i 374, koji su se odnosili na pozive upućene rektoru sveučilišta i osobi koja obavlja dužnosti u međunarodnoj organizaciji.

642

Isto vrijedi u pogledu troškova u recima br. 28 i 290, s obzirom na to da pozivi upućeni direktoru europske predstavničke skupine i rukovoditelju međunarodnog revizorskog društva, na temelju razmatranja u točkama 495. do 497. i 515. ove presude, mogu biti povezani s dužnostima člana Revizorskog suda.

643

Usto, s obzirom na razmatranja u točki 638. ove presude, treba smatrati da su pravilni zahtjevi za naknadu troškova koji se odnose na ručak i večere koji se navode u recima br. 56, 138, 284 i 382 jer je u točkama 570. do 575. ove presude utvrđeno da Revizorski sud nije utvrdio nepravilnost službenih putovanja tijekom kojih su nastali ti troškovi.

644

Osim toga, u načelu treba smatrati da su troškovi u pogledu večere kojoj je prisustvovao voditelj kabineta člana Komisije navedene u retku br. 98, s obzirom na dužnosti koje je obavljao uzvanik, nastali osobi u svojstvu člana Revizorskog suda.

645

Elementi koje je u tom pogledu podnio Revizorski sud nisu dovoljno da se utvrdi osnovanost njegove tvrdnje prema kojoj je bila riječ o privatnoj večeri.

646

S jedne strane, iako se ta institucija poziva na razmjenu poruka elektroničke pošte od 20. svibnja 2010., valja utvrditi da iz tih poruka proizlazi da su točna pitanja koja su u njima navedena bila riješena prije te večere i da nijedan element ne upućuje na to da se navedena večera odnosila na te poruke.

647

S druge strane, na temelju argumenta Revizorskog suda prema kojem je trošak predmetne večere podrazumijevao da je uzvanik povrijedio obveze koje ima na temelju članka 11. Pravilnika o osoblju ni u kojem se slučaju ne može utvrditi privatna priroda te večere.

648

Suprotno tomu, u 26 slučajeva koji se odnose na pozive upućene osobama različitim od političkih predstavnika treba smatrati da su nepravilni zahtjevi za naknadu troškova reprezentacije koje je podnio K. Pinxten.

649

Naime, s obzirom na utvrđenja koja se već iznose u točkama 484., 487., 489. i 493. ove presude u pogledu toga da su službena putovanja u recima br. 45, 251, 283, 287, 307 i 325 nepravilna jer su imala za cilj sastanak s rukovoditeljima privatnih gospodarskih subjekata, ne može se smatrati da su troškovi reprezentacije u okviru tih službenih putovanja, čiju je naknadu zatražio K. Pinxten, njemu nastali u svojstvu člana Revizorskog suda.

650

Treba smatrati da su nepravilni i zahtjevi za naknadu povezani s troškovima reprezentacije navedenima u recima br. 13, 79, 115, 154, 178 i 318 koji su se odnosili na pozive upućene rukovoditeljima gospodarskih subjekata ili predstavničkih tijela.

651

Usto, po definiciji se ne može smatrati da su troškovi reprezentacije u okviru odobrene vanjske aktivnosti nastali osobi u svojstvu člana Revizorskog suda.

652

Doista, večeru u retku br. 385 treba povezati s dužnosti predsjednika SBNL‑V‑a koju obavlja K. Pinxten kao odobrenu vanjsku aktivnost jer, s jedne strane, svojstvo uzvanika na toj večeri navedeno u prijavi troškova upućuje na njegove dužnosti unutar fonda kojim se osigurava financiranje glavne nagrade koju svake godine dodjeljuje SBNL‑V i jer se, s druge strane, na temelju razmjene poruka elektroničke pošte od 2. veljače 2016. može utvrditi da je navedena večera imala za cilj raspravu o organizaciji natječaja „Europsko stablo godine” koji je izravno povezan s djelokrugom SBNL‑V‑a.

653

S obzirom na veze između SBNL‑V‑a i ELO‑a koje se ističu u točkama 525. do 528. ove presude, treba smatrati da su troškovi reprezentacije u retku br. 409, koji su se odnosili na večeru na koju je pozvan ELO‑ov glavni tajnik, povezani s aktivnosti K. Pinxtena u SBNL‑V‑u.

654

Treba utvrditi i da je nepravilan zahtjev za naknadu troškova reprezentacije u kojem se jasno ne navodi svojstvo uzvanika i za koji K. Pinxten nije pružio nijednu dodatnu informaciju u tom pogledu tijekom ovog postupka.

655

Takvu nepravilnost treba priznati u pogledu troškova reprezentacije koji se navode u recima br. 39, 262 i 297 na temelju utvrđenja već donesenih u točkama 585. i 587. s obzirom na nepravilnost službenih putovanja tijekom kojih su nastali ti troškovi.

656

Ni svojstvo „voditelj ispitivanja” ili „voditelj”, koje se upotrebljava za istog uzvanika u zahtjevima za naknadu troškova reprezentacije na koje se upućuje u recima br. 21 i 40 ne može biti dovoljno da se dokaže da su ti troškovi nastali osobi u svojstvu člana Revizorskog suda. Isto vrijedi za svojstva „dr. prof.” i „dr.” upotrijebljena u zahtjevima za naknadu koji se odnose na troškove reprezentacije navedene u recima br. 37, 254 i 255.

657

Iako se svojstvo uzvanikâ jasno navodi u zahtjevima za naknadu troškova reprezentacije navedenih u recima br. 36 i 42, ipak se ne može se smatrati da je utvrđen odnos između dužnosti K. Pinxtena i poziva upućenih ravnatelju kulturne ustanove ili državnom odvjetniku.

658

Osim toga, na temelju dokaza koje je podnio Revizorski sud može se utvrditi privatna priroda određenih poziva upućenih osobama čije svojstvo u načelu može opravdati nastanak troškova reprezentacije.

659

To je slučaj u pogledu poziva upućenog veleposlaniku Kraljevine Belgije u Francuskoj na koji se odnosi redak br. 268 jer se odnosio na večeru organiziranu u restoranu pokraj vinogradarskog posjeda i jer se u nekoliko poruka elektroničke pošte navodi da je cilj putovanja K. Pinxtena i njegova uzvanika u regiju bio posjetiti taj vinogradarski posjed.

660

Treba smatrati i da je utvrđena privatna priroda poziva upućenog članu belgijske vlade na koji se odnosi redak br. 404 s obzirom na utvrđenja u točki 592. ove presude.

661

Tijekom svoja dva mandata kao član Revizorskog suda K. Pinxten organizirao je deset ugošćivanja u svojem domu za koja je podnio zahtjeve za naknadu troškova ugošćivanja koje Revizorski sud u ovom postupku opisuje kao nepravilne.

662

Kao što to proizlazi iz točke 605. ove presude, u članku 6. Odluke br. 7-2004 predviđalo se da se troškovi za ugošćivanje u domu nadoknađuju do iznosa navedenog u podnesenoj popratnoj dokumentaciji.

663

U ovom slučaju, nepravilnost koju navodi Revizorski sud ne temelji se ni na prekomjernosti troškova za koje je K. Pinxten zatražio naknadu na ime ugošćivanja organiziranih u svojem domu ni na nedostatnosti dokaza podnesenih u tom pogledu, nego se temelji samo na navodnoj privatnoj prirodi tih ugošćivanja.

664

Budući da se u unutarnjim pravilima Revizorskog suda ne navodi poseban kriterij u pogledu ugošćivanja organiziranih u domu člana te institucije, treba smatrati da su troškovi za takvo ugošćivanje nastali osobi u svojstvu člana navedene institucije ako je to ugošćivanje omogućilo da se u interesu iste institucije osiguraju profesionalni odnosi s osobama pozvanim da prisustvuju na navedenom ugošćivanju.

665

Kao što se to navodi u točki 618. ove presude, postojanje takvog interesa Revizorskog suda za potrebe ovog postupka treba u načelu ocijeniti na temelju svojstva osoba pozvanih na ugošćivanja organizirana u domu K. Pinxtena.

666

Iz smjernica u Prilogu 1. obavijesti od 22. travnja 2004. proizlazi da ti uzvanici trebaju, među ostalim, biti osobe koje obnašaju visoke dužnosti u Uniji, državama članicama ili trećim zemljama. U slučaju u kojem su među navedenim uzvanicima službenici Revizorskog suda, potrebno je osigurati pravednu ravnotežu između tih službenika i osoba izvan te institucije.

667

Usto, budući da iz tih smjernica proizlazi da osobnim prijateljima i članovima obitelji člana Revizorskog suda, osim njegova bračnog druga ili partnera, treba uputiti privatni poziv, navedena institucija ne može valjano nadoknaditi troškove koji se odnose na poziv takvim osobama na ugošćivanje u domu člana te institucije.

668

Osim toga, iz razloga navedenih u točki 627. ove presude valja smatrati da okolnost da se u članku 2. Odluke br. 7-2004 ključna uloga dodjeljuje „svojstvu glavnog uzvanika” znači da se na temelju činjenice da je na ugošćivanju organiziranom u domu člana Revizorskog suda prisutan jedan ili nekoliko uzvanika čije svojstvo samo po sebi ne može opravdati nastanak troškova ugošćivanja ne može utvrditi da to ugošćivanje uopće nije povezano s dužnostima tog člana.

669

Budući da se unutarnjim pravilima Revizorskog suda jasno ne utvrđuje sustav primjenjiv na takve uzvanike, ako nije riječ ni o osobnim prijateljima ni o članovima obitelji dotičnog člana te institucije, ne može se smatrati da je samo podnošenje zahtjeva za naknadu troškova u kojem se ti uzvanici ne razlikuju od drugih uzvanika, ali koji sadržava potpune informacije o svojstvu različitih uzvanika, relevantno kako bi se ocijenilo je li K. Pinxten povrijedio obveze koje su proizlazile iz njegove službe.

670

U tom kontekstu valja istaknuti, kao prvo, da su se zahtjevi za naknadu troškova ugošćivanja koje je podnio K. Pinxten u pravilu odnosili na točne informacije o svakoj od osoba pozvanih na ugošćivanja organizirana u njegovu domu te se u njima stoga navodilo više informacija nego što se to zahtijevalo u članku 2. Odluke br. 7-2004.

671

Revizorski sud stoga je uz potpuno poznavanje činjenica mogao ocijeniti pravilnost troškova ugošćivanja na koje su se odnosili ti zahtjevi kad je odlučivao o njima.

672

Kao drugo, u skladu s unutarnjim pravilima Revizorskog suda, činjenica da su na predmetnim ugošćivanjima stalno bili prisutni bračni drug K. Pinxtena i bračni drugovi drugih uzvanika ne može predstavljati nepravilnost ili uputiti na to da su ta ugošćivanja bila privatna.

673

Kao treće, valja ispitati relevantnost dopisa od 28. travnja 2015.

674

Prema mišljenju Revizorskog suda, na temelju teksta tog dopisa može se općenito utvrditi da je cilj ugošćivanja organiziranih u domu K. Pinxtena zapravo bio sastajanje s njegovim prijateljima te ona stoga uopće nisu bila povezana s njegovim dužnostima kao člana te institucije.