1.   Države članice imenuju tijelo na razini ministarstva nadležno za:

2.   Na temelju provjere ispunjavanja akreditacijskih kriterija iz članka 1. stavka 2. Delegirane uredbe (EU) br. 907/2014 („akreditacijski kriteriji”) nadležno tijelo formalnim aktom odlučuje o izdavanju ili, nakon preispitivanja, oduzimanju akreditacije agenciji za plaćanje. Nadležno tijelo bez odgađanja obavješćuje Komisiju o izdanim i oduzetim akreditacijama.

3.   Nadležno tijelo imenuje revizorsko tijelo koje provodi provjeru prije dodjele akreditacije (kontrolu prije akreditacije). Revizorsko tijelo jest revizorsko nadležno tijelo ili druga javna ili privatna organizacija ili organizacijska jedinica nadležnog tijela koja ima potrebnu stručnost, vještine i sposobnosti za provođenje revizija. Revizorsko tijelo neovisno je od agencije za plaćanja koja se akreditira.

Provjerom (kontrolom prije akreditacije) koju treba provesti revizorsko tijelo posebno se provjeravaju:

Revizorsko tijelo sastavlja izvješće u kojemu detaljno opisuje obavljeni revizijski posao te navodi rezultate revizije i ocjenu o tome ispunjava li agencija za plaćanja akreditacijske kriterije. Izvješće se dostavlja nadležnom tijelu koje potom izdaje akt o akreditaciji ako se uvjeri da agencija za plaćanja ispunjava akreditacijske kriterije.

4.   Ako nadležno tijelo smatra da agencija za plaćanja ne ispunjava akreditacijske kriterije, obavješćuje agenciju za plaćanja o posebnim uvjetima koje mora ispuniti prije nego što joj se odobri akreditacija.

Dok se ne provedu potrebne promjene kako bi se ispunili ti posebni uvjeti, akreditacija se može odobriti privremeno za razdoblje koje se utvrđuje uzimajući u obzir ozbiljnost identificiranih problema i koje ne prelazi 12 mjeseci. U opravdanim slučajevima Komisija može na zahtjev predmetne države članice odobriti produljenje navedenog razdoblja.

5.   Podaci predviđeni člankom 102. stavkom 1. prvim podstavkom točkom (a) Uredbe (EU) br. 1306/2013 dostavljaju se odmah nakon što je agencija za plaćanja prvi put akreditirana, a u svakom slučaju prije nego što se rashodi koje je ona ostvarila terete na račun fondova. Zajedno s navedenim podacima dostavljaju se izjave i dokumenti o:

6.   Komisija obavješćuje Odbor za poljoprivredne fondove o agencijama za plaćanja akreditiranima u svakoj državi članici.

1.   Nadležno tijelo drži agencije za plaćanja koje su u njegovoj nadležnosti pod stalnim nadzorom, ponajprije na temelju potvrda i izvješća koje sastavlja tijelo za ovjeravanje iz članka 9. Uredbe (EU) br. 1306/2013 te prati sve utvrđene nedostatke.

Svake tri godine nadležno tijelo pisano izvješćuje Komisiju o nadzoru agencija za plaćanja i praćenju njihovih aktivnosti. U izvješću se navodi analiza ispunjavaju li agencije za plaćanja trajno akreditacijske kriterije te sažetak mjera poduzetih radi ispravljanja nedostataka. Nadležno tijelo potvrđuje ispunjava li agencija za plaćanja koja je u njegovoj nadležnosti i nadalje akreditacijske kriterije.

2.   Države članice uspostavljaju sustav koji osigurava da se svaka informacija koja ukazuje na činjenicu da neka agencija za plaćanja ne ispunjava akreditacijske kriterije bez odgode dostavlja nadležnom tijelu.

3.   Ako nadležno tijelo utvrdi da je akreditirana agencija za plaćanja prestala ispunjavati jedan ili više akreditacijskih kriterija tako da to može utjecati na njezinu sposobnost izvršavanja zadaća utvrđenih člankom 1. stavkom 1. Delegirane uredbe (EU) br. 907/2014, nadležno tijelo bez odgađanja određuje uvjetnu akreditaciju agencije za plaćanja. Sastavlja plan koji sadržava mjere i rokove za ispravljanje utvrđenih nedostataka u razdoblju koje se utvrđuje u skladu s ozbiljnošću problema, a koje nije dulje od 12 mjeseci od dana određivanja uvjetne akreditacije. U opravdanim slučajevima Komisija može na zahtjev predmetne države članice odobriti produljenje navedenog razdoblja.

4.   Nadležno tijelo obavješćuje Komisiju o svojoj odluci da agenciji za plaćanja odredi uvjetnu akreditaciju, o planu izrađenom u skladu sa stavkom 3. te potom o napretku u provedbi takvih planova.

5.   U slučaju oduzimanja akreditacije nadležno tijelo bez odgode akreditira drugu agenciju za plaćanja koja ispunjava uvjete utvrđene u članku 7. stavku 2. Uredbe (EU) br. 1306/2013 kako bi se osigurale nesmetane isplate korisnicima.

6.   Ako Komisija utvrdi da nadležno tijelo nije ispunilo obvezu izrade plana ispravljanja nedostataka u skladu sa stavkom 3. ili da je agencija za plaćanja i dalje akreditirana unatoč tome što nije u potpunosti provela takav plan u utvrđenom roku, zahtijevat će od nadležnog tijela da toj agenciji za plaćanja oduzme akreditaciju, osim ako se izvrše potrebne promjene u roku koji Komisija odredi ovisno o težini problema. U takvoj situaciji Komisija može odlučiti riješiti nedostatke uz okviru postupka potvrde o sukladnosti u skladu s člankom 52. Uredbe (EU) br. 1306/2013.

1.   Izjava o upravljanju iz članka 7. stavka 3. prvog podstavka točke (b) Uredbe (EU) br. 1306/2013 sastavlja se pravovremeno kako bi tijelo za ovjeravanje moglo dati mišljenje iz članka 9. stavka 1. te Uredbe.

Izjava o upravljanju sastavlja se u obliku koji je naveden u Prilogu I. ovoj Uredbi i može sadržavati rezerve koje određuju opseg potencijalnog financijskog učinka. U slučaju da se izražavaju rezerve, izjava sadržava akcijski plan za otklanjanje nedostataka i točno određen vremenski okvir za njegovu provedbu.

2.   Izjava o upravljanju temelji se na učinkovitom nadzoru sustava upravljanja i kontrole tijekom cijele godine.

1.   Koordinacijsko tijelo iz članka 7. stavka 4. Uredbe (EU) br. 1306/2013 jedini je sugovornik Komisije za predmetnu državu članicu za sva pitanja koja se odnose na fondove u pogledu:

2.   Agencija za plaćanja može imati ulogu koordinacijskog tijela pod uvjetom da su te dvije funkcije odvojene.

3.   U izvršavanju svojih zadaća koordinacijsko tijelo može, u skladu s nacionalnim postupcima, upućivati zahtjeve ostalim upravnim tijelima ili odjelima, osobito onima koji posjeduju stručno znanje i iskustvo na računovodstvenom i tehničkom području.

4.   Povjerljivost, cjelovitost i dostupnost svih elektroničkih podataka koje pohranjuje koordinacijsko tijelo osiguravaju se mjerama koje su prilagođene administrativnoj strukturi, kadrovskoj strukturi i tehnološkom okruženju svakog pojedinog koordinacijskog tijela. Financijska i tehnološka nastojanja moraju biti razmjerna stvarno nastalim rizicima.

5.   Podaci predviđeni člankom 102. stavkom 1. prvim podstavkom točkom (a) Uredbe (EU) br. 1306/2013 dostavljaju se odmah nakon što je koordinacijsko tijelo prvi put akreditirano, a u svakom slučaju prije nego što se rashodi za koje je ono odgovorno terete na račun fondova. Podaci se dostavljaju zajedno s dokumentom o akreditaciji tijela te s informacijama o administrativnim i računovodstvenim uvjetima te uvjetima unutarnje kontrole njegova poslovanja.

1.   Nadležno tijelo imenuje tijelo za ovjeravanje predviđeno člankom 9. Uredbe (EU) br. 1306/2013.

2.   Tijelo za ovjeravanje organizira svoj posao na djelotvoran i učinkovit način te provodi provjere unutar odgovarajućeg vremenskog okvira uzimajući u obzir vrstu i vrijeme transakcija za predmetnu financijsku godinu.

3.   Mišljenje koje treba dati tijelo za ovjeravanje u skladu s člankom 9. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 1306/2013 sastavlja se svake godine.

To se mišljenje temelji na reviziji koja treba biti provedena u skladu s člancima 6. i 7. ove Uredbe.

4.   Tijelo za ovjeravanje sastavlja izvješće o svojim nalazima. Izvješćem su obuhvaćene delegirane zadaće. U izvješću se navodi, za razdoblje koje je njime obuhvaćeno:

Izvješće sadržava informacije o broju i kvalifikacijama osoblja koje provodi reviziju, o obavljenom poslu, broju provjerenih transakcija, razini stečene materijalnosti i povjerenja, uočenim slabostima i preporukama za poboljšanje te o djelovanju tijela za ovjeravanje i drugih unutarnjih i vanjskih tijela revizije agencije za plaćanja, koja daju cjelokupna ili djelomična jamstva tijelu za ovjeravanje o pitanjima o kojima izvješćuje.

1.   Revizija za potrebe ovjeravanja provodi se u skladu s međunarodno prihvaćenim revizijskim standardima.

2.   Tijelo za ovjeravanje priprema strategiju revizije u kojoj se utvrđuju djelokrug, vremenski raspored i usmjerenost revizije za potrebe ovjeravanje, revizijske metode i metodologija uzorkovanja. Za svaku financijsku godinu za koju se provodi revizija izrađuje se plan revizije na temelju procijenjenog revizijskog rizika. Tijelo za ovjeravanje dostavlja Komisiji na zahtjev strategiju i plan revizije.

3.   Razumna razina revizijskog uvjerenja koje je potrebno steći revizijskim testiranjem stječe se ocjenjivanjem sustava kontrola, što uključuje testiranje sukladnosti i dokazno testiranje rashoda, koje se sastoji od testova detalja i analitičkih postupaka.

4.   Komisija sastavlja smjernice u kojima se posebno:

1.   Revizijske metode bitne za reviziju koja se provodi za potrebe ovjeravanja definiraju se u strategiji revizije predviđenoj u članku 6. stavku 2.

2.   Da bi se ostvarili ciljevi revizije i dalo mišljenje kako je navedeno u članku 9. stavku 1. Uredbe (EU) br. 1306/2013, revizijski postupci moraju uključivati revizije sustava, dokazno testiranje i provjeru usklađenosti financijskih izjava i izjava o upravljanju.

3.   Dokaznim testiranjem rashoda obuhvaćena je provjera zakonitosti i pravilnosti predmetnih transakcija na razini krajnjih korisnika. U tu svrhu tijelo za ovjeravanje može pratiti agenciju za plaćanja pri provedbi provjera na licu mjesta na sekundarnoj razini. Tijelo za ovjeravanje ne smije pratiti agenciju za plaćanja pri provedbi početnih provjera na licu mjesta, osim u situacijama kad bi bilo fizički nemoguće ponovo provjeriti početnu kontrolu koju je provela agencija za plaćanja. U pogledu dokaznog testiranja tijela za ovjeravanje mogu primjenjivati integrirani pristup uzorkovanju.

4.   Smjernicama iz članka 6. stavka 4. Komisija daje dodatne uvjete i upute za osmišljavanje revizijskih postupaka, integriranje uzorkovanja te planiranje i provođenje provjera transakcija na licu mjesta.

1.   Svaka agencija za plaćanja vodi računovodstvo koje obuhvaća samo rashode i prihode navedene u članku 4. stavku 1., članku 5. i članku 43. Uredbe (EU) br. 1306/2013 i korištenje sredstava koji su joj dani na raspolaganje radi pokrivanja odgovarajućih rashoda. To računovodstvo mora omogućiti razlikovanje i odvojeno pružanje financijskih podataka za EFJP i EPFRR.

2.   Agencije za plaćanja država članica koje ne čine dio europodručja vode računovodstvo koje obuhvaća iznose izražene u valuti u kojima je rashod nastao, a prihod bio primljen. Međutim, kako bi se omogućilo konsolidiranje svih njihovih rashoda i prihoda, one moraju biti u mogućnosti pružiti odgovarajuće podatke u nacionalnim valutama i u eurima.

3.   U pogledu EPFRR-a svaka agencija za plaćanja određena za program ruralnog razvoja vodi računovodstvo koje omogućuje identificiranje svih operacija za svaki program i svaku mjeru. Takvo računovodstvo osobito uključuje:

1.   U skladu s člankom 102. stavkom 1. prvim podstavkom točkom (c) podtočkama i. i ii. Uredbe (EU) br. 1306/2013, države članice Komisiji elektronički šalju sljedeće informacije i dokumente, pod uvjetima utvrđenima u člancima 11. i 12. ove Uredbe:

2.   Izjava o rashodima iz stavka 1. točke (b) sastoji se od:

3.   Svi financijski podaci koji se moraju dostaviti na temelju ovog članka iskazuju se u eurima.

1.   Ne dovodeći u pitanje posebne odredbe o izjavama o rashodima i prihodima koji se odnose na javno skladištenje iz članka 12., rashod i namjenski prihod prijavljen od strane agencija za plaćanje u vezi s danim mjesecom odgovara stvarno izvršenim plaćanjima i primicima tijekom toga mjeseca.

Taj rashod i prihod knjiže se u računima EFJP-a u pogledu financijske godine N.

Međutim:

2.   Rashod i namjenski prihod uzimaju se u obzir na datum na koji je iznos bio plaćen s računa ili uplaćen na račun agencije za plaćanja. Međutim, za plaćanja, datum koji se uzima u obzir može biti datum na koji je predmetna agencija izdala nalog za plaćanje i poslala ga financijskoj ustanovi ili korisniku. Svaka agencija za plaćanje koristi istu metodu tijekom cijele financijske godine.

3.   Rashod i namjenski prihod prijavljen u skladu sa stavkom 1. može uključivati ispravke iznosa prijavljenih za prethodne mjesece u istoj financijskoj godini.

Ako ispravci namjenskog prihoda na razini agencija za plaćanje dovode do prijave negativnog namjenskog prihoda za proračunsku liniju, višak ispravaka prenosi se u sljedeći mjesec. Po potrebi, oni se namiruju prilikom poravnanja računa za predmetnu financijsku godinu.

4.   Nalozi za plaćanje koji nisu izvršeni i plaćanja, koja su teretila račun te zatim vraćena, u računima se prikazuju kao odbici od rashoda u vezi s mjesecom tijekom kojega je platnoj agenciji prijavljeno neizvršenje ili storniranje plaćanja.

5.   Ako su dospjela plaćanja iz EFJP-a opterećena potraživanjima, smatra se da su izvršena u cijelosti u svrhu primjene stavka 1.:

6.   Kumulativni podaci koji se odnose na rashod i namjenski prihod koji se mogu knjižiti u određenoj financijskoj godini, a dostavljaju se Komisiji najkasnije do 27. listopada, mogu se ispraviti samo u godišnjim financijskim izvještajima koji se šalju Komisiji u skladu s člankom 102. stavkom 1. prvim podstavkom točkom (c) podtočkom iii. Uredbe (EU) br. 1306/2013.

1.   Operacije koje se uzimaju u obzir pri sastavljanju izjava o rashodima koji se odnose na javno skladištenje su one koje agencija za plaćanje uknjiži na kraju danog mjeseca, a koje su se dogodile od početka obračunske godine u smislu članka 3. stavka 3. prvog podstavka točke (a) Delegirane uredbe (EU) br. 907/2014 pa do kraja predmetnog mjeseca.

2.   Takve izjave o rashodima sadržavaju vrijednosti i iznose određene u skladu s člancima 17. i 18. ove Uredbe i člankom 4. Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 906/2014 (11) koje su agencije za plaćanja knjižile tijekom mjeseca koji slijedi nakon onog na koji se te operacije odnose.

Međutim:

1.   Na temelju podataka poslanih u skladu s člankom 10. stavkom 1. točkom (b) ove Uredbe, Komisija odlučuje izvršiti mjesečna plaćanja u skladu s člankom 18. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 1306/2013 ne dovodeći u pitanje ispravke koji se mogu izvršiti naknadnim odlukama u skladu s člancima 51. i 52. Uredbe (EU) br. 1306/2013 i uzimajući u obzir smanjenja i suspenzije o kojima je odlučeno u skladu s člankom 41. te Uredbe.

2.   Ako ukupni rashodi koje su države članice objavile za sljedeću financijsku godinu premašuju tri četvrtine ukupnih odobrenih sredstava za tekuću financijsku godinu, unaprijed preuzete obveze iz članka 170. stavka 3. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 te odgovarajuća mjesečna plaćanja odobravaju se razmjerno izjavama o rashodima, do maksimalnog iznosa od 75 % odobrenih sredstava za tekuću financijsku godinu. Komisija u odlukama o naknadnim nadoknadama uzima u obzir saldo iznosa koji nisu nadoknađeni državama članicama.

1.   Odlučujući izvršiti mjesečna plaćanja, Komisija unutar okvira proračunskih sredstava stavlja na raspolaganje državama članicama sredstva potrebna za pokriće rashoda koje financira EFJP, umanjeno za odgovarajući iznos namjenskog prihoda, na račun koji je otvorila svaka država članica.

Kada plaćanja koja izvršava Komisija, umanjena za namjenski prihod, dovedu do negativnog iznosa za državu članicu, višak odbitaka prenosi se u sljedeći mjesec.

2.   Svaka država članica Komisiji dostavlja naziv i broj računa iz stavka 1. prema formatu koji im Komisija stavlja na raspolaganje.

1.   Agencije za plaćanja dostavljaju Komisiji:

2.   Za obavješćivanje i razmjenu podataka te sastavljanje dokumenata koji se odnose na rashode za javne intervencije upotrebljavaju se odgovarajući informacijski sustavi iz članka 24.

1.   Evidencije zaliha predviđene člankom 3. stavkom 3. prvim podstavkom točkom (a) Delegirane uredbe (EU) br. 907/2014 moraju sadržavati sljedeće kategorije elemenata, odvojeno prikazane:

2.   Financijski računi predviđeni člankom 3. stavkom 3. prvim podstavkom točkom (a) Delegirane uredbe (EU) br. 907/2014 sadržavaju:

1.   Elementi iz članka 16. knjiže se za količine, vrijednosti, iznose i prosječne vrijednosti koje su stvarno utvrdile agencije za plaćanja ili za vrijednosti i iznose izračunate na temelju paušalnih iznosa koje određuje Komisija.

2.   Evidencije i izračuni iz stavka 1. podliježu primjeni sljedećih pravila:

3.   Ispravke koje je izvršila Komisija u vezi elemenata iz članka 16. za tekuću obračunsku godinu, dostavljaju se Odboru za poljoprivredne fondove. Mogu se dostaviti državama članicama prilikom odluke o mjesečnim isplatama ili ako ne, u vrijeme podmirivanja računa. Agencije za plaćanja ih knjiže sukladno uvjetima te odluke.

1.   Razne stavke rashoda i prihoda knjiže se na datum kada je došlo do fizičke mjere na temelju interventnih mjera, uz primjenu tečaja kako je navedeno u članku 3. stavku 2. Delegirane uredbe (EU) br. 906/2014.

Međutim, u dolje opisanim slučajevima primjenjuju se sljedeći datumi:

2.   Razni elementi koji se odnose na fizičko kretanje proizvoda i upravljanje zalihama knjiže se na datum kada se provodi fizička mjera na temelju interventne mjere.

Međutim, u dolje opisanim slučajevima primjenjuju se sljedeći datumi:

1.   Iznosi koji se financiraju prema interventnim mjerama na koje se odnosi članak 2. Delegirane uredbe (EU) br. 906/2014 određuju se na temelju računa koje sastavljaju i vode agencije za plaćanja u skladu s člankom 3. stavkom 3. prvim podstavkom točkom (a) Delegirane uredbe (EU) br. 907/2014, i u kojima se upisuju i zadužuju razne stavke rashoda i prihoda iz članka 16. ove Uredbe vodeći po potrebi računa o iznosima rashoda određenih sektorskim poljoprivrednim zakonodavstvom.

2.   Agencije za plaćanja ili koordinacijska tijela će Komisiji elektroničkim putem svakog mjeseca i svake godine, na temelju predloška koji je Komisija stavila na raspolaganje državama članicama preko informacijskih sustava, dostaviti informacije potrebne za financiranje rashoda javnog skladištenja, kao i račune koji pokazuju rashode i prihode koji se odnose na javno skladištenje u obliku tablica (P-STO tablice), do datuma predviđenog člankom 10. stavkom 1. točkom (b) i do datuma predviđenog člankom 30. stavkom 2.

1.   Financiranje iz EFJP-a u okviru interventnih mjera iz članka 2. Delegirane uredbe (EU) br. 906/2014 jednako je rashodima koji su izračunati na temelju informacija dobivenih od agencije za plaćanja, nakon oduzimanja svih prihoda proizašlih iz interventnih mjera, potvrđenih informatičkim sustavom koji je uspostavila Komisija i koje su agencije za plaćanja uključile u svoju izjavu o rashodima sastavljenu u skladu s člankom 12. ove Uredbe.

2.   Iznosi vraćeni u skladu s člankom 54. Uredbe (EU) br. 1306/2013 i iznosi primljeni ili vraćeni od strane prodavatelja, kupaca i skladištara koji zadovoljavaju kriterije iz članka 43. navedene Uredbe, prijavljuju se u proračun EFJP-a prema uvjetima iz članka 10. stavka 2. točke (a) ove Uredbe.

1.   Agencije za plaćanja prijavljuju rashode za svaki program ruralnog razvoja iz članka 6. Uredbe (EU) br. 1305/2013.

Za svaku mjeru ruralnog razvoja agencije za plaćanja navode u izjavi o rashodima:

2.   Nakon što Komisija odobri program ruralnog razvoja, države članice Komisiji dostavljaju, u skladu s člankom 102. stavkom 1. prvim podstavkom točkom (c) podtočkom i. Uredbe (EU) br. 1306/2013, svoje izjave o rashodima u sljedećim rokovima:

Međutim, svi rashodi koje su agencije za plaćanja platile korisnicima u skladu s člankom 65. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 1303/2013 prije odobrenja programa ruralnog razvoja iz članka 6. Uredbe (EU) br. 1305/2013 izvršeni su na odgovornost država članica i prijavljuju se Komisiji u prvoj izjavi o rashodima nakon donošenja programa. Isto se pravilo primjenjuje mutatis mutandis u slučaju izmjene programa ruralnog razvoja predviđene člankom 11. Uredbe (EU) br. 1305/2013.

3.   Agencije za plaćanja za programe ruralnog razvoja unose izjave o rashodima u obliku strukturiranih podataka u informacijski sustav SFC2014, predviđen u poglavlju I. Provedbene uredbe (EU) br. 184/2014.

4.   Ako Komisija zahtjeva daljnje provjere zbog dostavljenih nepotpunih ili nejasnih informacija ili zbog neslaganja, razlika u tumačenju ili bilo kojih drugih nedosljednosti u vezi s izjavom o rashodima koje su osobito posljedica nedostavljanja informacija zahtijevanih u skladu s Uredbom (EU) br. 1305/2013 i aktima Komisije donesenim na temelju te Uredbe ili ako postoje ozbiljni dokazi da na rashode koji su uključeni u izjavu o rashodima utječe nepravilnost ili da postoje manjkavosti u funkcioniranju sustava upravljanja i kontrole za ruralni razvoj, predmetna država članica dostavlja na zahtjev Komisije dodatne informacije u roku koji je u tom zahtjevu određen prema ozbiljnosti problema.

Rok za privremena plaćanja određen člankom 36. stavkom 5. Uredbe (EU) br. 1306/2013 može se prekinuti, za sav ili dio iznosa za koji se plaćanje traži, od datuma na koji je poslan zahtjev za informacijom do primitka tražene informacije, pri čemu to razdoblje ne smije biti dulje od najduljeg razdoblja utvrđenog člankom 83. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 1303/2013.

Ako predmetna država članica ne odgovori na zahtjev za dodatnim informacijama u roku koji je određen u tom zahtjevu ili ako se odgovor smatra nezadovoljavajućim ili ukazuje na nepoštovanje važećih pravila ili na nepravilno korištenje fondova Unije, Komisija može suspendirati ili umanjiti plaćanja u skladu s člankom 41. Uredbe (EU) br. 1306/2013.

5.   Izjave o rashodima u vezi s razdobljem mogu sadržavati ispravke podataka prijavljenih u vezi s prethodnim razdobljima iste financijske godine.

Ispravak rashoda i namjenskog prihoda koje treba knjižiti u određenoj financijskoj godini i koji još nisu uključeni u izjave iz stavka 2. točaka (a), (b) i (c) može se ispraviti samo u godišnjim financijskim izvještajima koji se šalju Komisiji u skladu s člankom 102. stavkom 1. prvim podstavkom točkom (c) podtočkom iii. Uredbe (EU) br. 1306/2013.

1.   Doprinos Unije koji se plaća u pogledu prihvatljivog javnog rashoda izračunava se za svaku mjeru i za svako referentno razdoblje na temelju plana financiranja iz članka 8. stavka 1. točke (h) Uredbe (EU) br. 1305/2013 koji je na snazi prvog dana tog razdoblja. U izračunu se uzimaju u obzir ispravci doprinosa Unije kako su prijavljeni u izjavi o rashodima za to razdoblje.

2.   Ne dovodeći u pitanje gornju granicu predviđenu člankom 34. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 1306/2013, gdje kombinirani ukupni iznos doprinosa Unije koji je plaćen za program ruralnog razvoja premašuje ukupno programirani iznos za određenu mjeru ruralnog razvoja, iznos koji se plaća smanjuje se na iznos programiran za tu mjeru. Svaki doprinos Unije isključen kao posljedica toga može se platiti kasnije pod uvjetom da su države članice Komisiji dostavile prilagođeni plan financiranja i da ga je ona prihvatila.

3.   Doprinos Unije plaća Komisija, ovisno o raspoloživim sredstvima, na račun(e) koje je otvorila svaka država članica.

Svaka država članica Komisiji dostavlja naziv ili brojeve računa u skladu s formatom koji joj je Komisija stavila na raspolaganje.

1.   Komisija utvrđuje informacijske sustave koji omogućavaju elektroničku razmjenu dokumenata i informacija između nje i država članica za slanje i pregledavanje informacija predviđenih člankom 102. Uredbe (EU) br. 1306/2013 te rješenja za njihovu primjenu. Ona obavješćuje države članice putem Odbora za poljoprivredne fondove o općim uvjetima za provedbu tih sustava.

2.   Informacijski sustavi iz stavka 1. osobito su u mogućnosti obraditi:

3.   Oblik i sadržaj dokumenata iz članaka 10., 19., 20. i 23. te članka 30. stavka 1. točaka (a), (b) i (d) određuje Komisija na temelju predložaka koje stavlja na raspolaganje državama članicama preko informacijskih sustava.

Komisija ažurira i prilagođava te predloške nakon što je obavijestila Odbor za poljoprivredne fondove.

4.   Informacijski sustavi iz stavka 1. mogu sadržavati i alate potrebne za čuvanje podataka i vođenje računa fondova od strane Komisije, te one potrebne za izračun paušalnog rashoda ili rashoda koji zahtijeva uporabu jedinstvenih metoda, osobito što se tiče troškova financiranja i amortizacije.

5.   Sama agencija za plaćanja ili tijelo na koje je ta funkcija prenesena dostavlja, unosi i ažurira podatke o financijskim transakcijama u informacijskim sustavima iz stavka 1. koji su pod odgovornošću agencije za plaćanja, a prema potrebi, putem koordinacijskih tijela ovlaštenih u skladu s člankom 7. stavkom 4. Uredbe (EU) br. 1306/2013.

6.   Kada dokument ili postupak predviđen Uredbom (EU) br. 1306/2013 ili akti Komisije doneseni na temelju te Uredbe zahtijevaju potpis ovlaštene osobe ili odobrenje osobe u jednoj ili više faza tog postupka, informacijski sustavi uspostavljeni za dostavu tih dokumenata moraju omogućavati nedvojbenu identifikaciju svake osobe i pružati razumno jamstvo da sadržaj dokumenata, uključujući i u pogledu faza postupka, ne može biti izmijenjen, a u skladu sa zakonodavstvom Unije. Što se tiče izjava o rashodima i izjava o upravljanju priloženih godišnjim financijskim izvještajima iz članka 102. stavka 1. prvog podstavka točke (c) podtočaka i. i iii. Uredbe (EU) br. 1306/2013, agencije za plaćanja ili, po potrebi, koordinacijska tijela ovlaštena u skladu s člankom 7. stavcima 2. i 4. navedene Uredbe pohranjuju dokumente poslane elektronički u njihovom izvornom obliku.

7.   Elektronički i digitalizirani dokumenti pohranjuju se tijekom cjelokupnog razdoblja predviđenog člankom 32.

8.   Kada dođe do kvara informacijskog sustava ili ne postoje stabilne veze, država članica uz prethodnu suglasnost Komisije i pod uvjetima koje je ona utvrdila može poslati dokumente u drugom obliku.

1.   Za potrebe članka 21. Uredbe (EU) br. 1306/2013, svaka država članica obavješćuje Komisiju najkasnije do 1. studenoga svake godine:

2.   Države članice koje od Komisije zatraže da im nabavi satelitske snimke konačno utvrđuju, u suradnji s Komisijom i prije 15. siječnja nakon slanja informacija iz stavka 1., zone koje je potrebno obuhvatiti i vremenski raspored nabave tih snimaka.

3.   Komisija besplatno dostavlja ovlaštenim službenicima država članica satelitske snimke koje je nabavila. Ti službenici moraju poštovati odredbe o autorskim pravima koje su utvrđene ugovorima s dobavljačima te moraju vratiti snimke nakon obavljenog posla.

4.   Ako ukupni zahtjevi koje su primile države članice premašuju proračun koji je na raspolaganju za primjenu članka 21. Uredbe (EU) br. 1306/2013, Komisija odlučuje o ograničavanju satelitskih snimaka koje je potrebno nabaviti kako bi se raspoloživa sredstva najučinkovitije iskoristila.

1.   Osim ako je drukčije predviđeno sektorskim poljoprivrednim zakonodavstvom, kamate na neopravdana plaćanja čiji povrat treba osigurati zbog nepravilnosti ili nemara obračunavaju se za razdoblje koje protekne između roka plaćanja koji je korisniku određen u nalogu za povrat i datuma otplate ili odbitka. Rok plaćanja ne smije biti utvrđen na više od 60 dana nakon naloga za povrat.

2.   Kamatna stopa koja se primjenjuje ni u kojem slučaju ne smije biti niža od kamatne stope koja je nacionalnim pravom predviđena za povrat usporedivih neopravdanih rashoda ili naplatu prispjelih potraživanja.

1.   Za potrebe poravnanja računa prema članku 51. Uredbe (EU) br. 1306/2013, svaka država članica dostavlja Komisiji:

2.   Dokumenti i računovodstvene informacije iz stavka 1. dostavljaju se Komisiji najkasnije do 15. veljače u godini koja slijedi nakon financijske godine na koju se odnose. Dokumenti navedeni u točkama (a), (b) i (d) navedenoga stavka dostavljaju se u jednom primjerku zajedno s elektroničkom kopijom u obliku i pod uvjetima koje utvrđuje Komisija prema članku 24.

3.   Na zahtjev Komisije ili na inicijativu države članice, daljnje informacije u vezi s poravnanjem računa mogu se dostaviti Komisiji u roku koji utvrdi Komisija uzimajući u obzir opseg posla potrebnog za pribavljanje navedenih informacija. U nedostatku takvih informacija, Komisija može poravnati račune na temelju informacija koje posjeduje.

4.   U opravdanim slučajevima Komisija može prihvatiti zahtjev za kasniju dostavu informacija ako joj se zahtjev dostavi prije isteka roka navedene dostave.

1.   Oblik i sadržaj računovodstvenih informacija iz članka 30. stavka 1. točke (c) te način na koji se dostavljaju Komisiji utvrđeni su Provedbenom uredbom Komisije (EU) br. 991/2013 (17)

2.   Komisija koristi računovodstvene informacije jedino za potrebe:

Europski revizorski sud i Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) imaju pristup navedenim informacijama za obavljanje svojih zadaća.

3.   Svi osobni podaci koji su uključeni u prikupljene računovodstvene informacije koriste se samo za potrebe utvrđene u stavku 2. Posebice ako Komisija koristi računovodstvene informacije u smislu navedenom u stavku 2. prvom podstavku točki (b), Komisija ih drži anonimnima i obrađuje samo u sažetom obliku.

4.   Za sve upite u vezi s obradom njihovih osobnih podataka predmetne se osobe obraćaju Komisiji kako je određeno u Prilogu IV.

5.   Komisija osigurava povjerljivost i sigurnost računovodstvenih informacija.

1.   Popratna dokumentacija o financiranim rashodima i namjenskim prihodima koje naplaćuje EFJP na raspolaganju su Komisiji u razdoblju od najmanje tri godine od godine u kojoj Komisija poravna račune za predmetnu financijsku godinu u skladu s člankom 51. Uredbe (EU) br. 1306/2013.

2.   Popratna dokumentacija o financiranim rashodima i namjenskim prihodima koje naplaćuje EPFRR na raspolaganju su Komisiji u razdoblju od najmanje tri godine od godine u kojoj agencija za plaćanja izvrši konačnu isplatu.

3.   U slučaju nepravilnosti ili nepažnje, popratna dokumentacija iz stavaka 1. i 2. na raspolaganju je Komisiji u razdoblju od najmanje tri godine od godine u kojoj je u cijelosti osiguran povrat sredstava od korisnika te su uplaćena na račun fondova ili od godine u kojoj su utvrđene financijske posljedice neosiguravanja povrata sredstava u skladu s člankom 54. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 1306/2013.

4.   U slučaju postupka potvrde o sukladnosti iz članka 52. Uredbe (EU) br. 1306/2013, popratna dokumentacija navedena u stavcima 1. i 2. ovog članka na raspolaganju je Komisiji u razdoblju od najmanje jedne godine od godine u kojoj je navedeni postupak završen ili, u slučaju da je odluka o sukladnosti predmet sudskog postupka pred Sudom Europske unije, najmanje godinu dana od godine u kojoj je postupak završen.

5.   Popratna dokumentacija iz stavaka 1. do 4. na raspolaganju je Komisiji u pisanom obliku, u elektroničkom obliku i/ili u oba oblika.

Dokumentacija se može čuvati isključivo u elektroničkom obliku samo ako nacionalno zakonodavstvo predmetne države članice dopušta uporabu elektroničkih dokumenata kao dokaza osnovnih transakcija u postupcima pred nacionalnim sudom.

Ako se dokumentacija čuva isključivo u elektroničkom obliku, sustav koji se primjenjuje u tu svrhu mora biti u skladu s odjeljkom 3. dijelom B Priloga I. Delegiranoj uredbi (EU) br. 907/2014.

1.   Odluka Komisije o poravnanju računa iz članka 51. Uredbe (EU) br. 1306/2013 određuje iznose rashoda ostvarenih u svakoj državi članici tijekom predmetne financijske godine koji se priznaju i terete na račun fondova na temelju financijskih izvještaja iz članka 29. ove Uredbe te svih smanjenja i suspenzija iz članka 41. Uredbe (EU) br. 1306/2013.

Odluka određuje i iznose kojima se terete Unija i predmetna država članica u skladu s člankom 54. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 1306/2013.

Za EPFRR, iznos utvrđen odlukom o poravnanju računa uključuje i sredstva koja predmetna država članica može ponovno iskoristiti preraspodjelom u skladu s člankom 56. drugim stavkom Uredbe (EU) br. 1306/2013.

2.   U pogledu EFJP-a, iznos čiji povrat, kao rezultat odluke o poravnanju računa, treba osigurati od države članice ili koji treba platiti državi članici utvrđuje se oduzimanjem iznosa mjesečnih plaćanja za predmetnu financijsku godinu od rashoda priznatih za istu godinu u skladu sa stavkom 1. Komisija za navedeni iznos umanjuje ili uvećava mjesečno plaćanje koje se odnosi na ostvarene rashode za drugi mjesec od mjeseca donošenja odluke o poravnanju računa.

U pogledu EPFRR-a, iznos čiji povrat, kao rezultat odluke o poravnanju računa, treba osigurati od države članice ili koji treba platiti državi članici utvrđuje se oduzimanjem iznosa plaćanja tijekom provedbe za predmetnu financijsku godinu od rashoda priznatih za istu godinu u skladu sa stavkom 1.

Komisija za navedeni iznos umanjuje ili uvećava prvo plaćanje za koje je država članica podnijela izjavu o rashodima nakon što je donesena odluka u skladu s člankom 51. Uredbe (EU) br. 1306/2013.

3.   Komisija dostavlja predmetnoj državi članici rezultate provjere dostavljenih informacija, zajedno s eventualnim izmjenama koje predlaže, najkasnije do 30. travnja nakon završetka financijske godine.

4.   Ako zbog razloga koje je moguće pripisati predmetnoj državi članici Komisija nije u mogućnosti poravnati račune države članice prije 31. svibnja sljedeće godine, Komisija obavješćuje državu članicu o dodatnim provjerama čije obavljanje predlaže u skladu s člankom 47. Uredbe (EU) br. 1306/2013.

5.   Stavci od 1. do 4. primjenjuju se mutatis mutandis na namjenske prihode u smislu članka 43. Uredbe (EU) br. 1306/2013.

1.   Kako bi odredila koje iznose treba isključiti iz financiranja Unije, ako se utvrdi da rashodi nisu nastali u skladu s pravilima Unije, Komisija koristi vlastite nalaze i uzima u obzir informacije koje je stavila na raspolaganje država članica, pod uvjetom da su te informacije dostavljene u rokovima koje je Komisija odredila u okviru postupka potvrde o sukladnosti provedenog u skladu s člankom 52. Uredbe (EU) br. 1306/2013 i u skladu s ovim člankom.

2.   Ako Komisija nakon analize smatra da rashodi nisu ostvareni u skladu s pravilima Unije, dostavlja svoje nalaze predmetnoj državi članici i navodi korektivne mjere koje su potrebne kako bi se u budućnosti osiguralo poštovanje navedenih pravila te privremenu razinu financijskog ispravka za koji u toj fazi postupka smatra da odgovara njezinim nalazima. Pri dostavi podataka određuje se i održavanje bilateralnog sastanka u roku od četiri mjeseca od isteka roka za odgovor države članice. Pri dostavi podataka upućuje se na ovaj članak.

Država članica mora odgovoriti u roku od dva mjeseca od primitka podataka. U svom odgovoru država članica posebno ima priliku:

U opravdanim slučajevima Komisija može na obrazložen zahtjev države članice odobriti produljenje dvomjesečnog razdoblja za najviše dva mjeseca. Zahtjev se upućuje Komisiji prije isteka navedenoga razdoblja.

Ako država članica smatra da nije potreban bilateralni sastanak, o tome obavješćuje Komisiji u odgovoru na prethodno navedenu dostavu podataka.

3.   Na bilateralnom sastanku obje strane nastoje postići dogovor o mjerama koje je potrebno poduzeti i o ocjeni ozbiljnosti povrede i financijske štete nanesene proračunu Unije.

U roku od 30 radnih dana od bilateralnog sastanka Komisija sastavlja zapisnik i šalje ga državi članici. Država članica može poslati Komisiji primjedbe u roku od 15 radnih dana od primitka zapisnika.

U roku od šest mjeseci od slanja zapisnika bilateralnog sastanka Komisija formalno dostavlja svoje zaključke državi članici na temelju podataka koje je primila u okviru postupka potvrde o sukladnosti. U dostavljenim zaključcima ocjenjuju se rashodi koje treba isključiti iz financiranja Unije na temelju članka 52. Uredbe (EU) br. 1306/2013 i članka 12. Delegirane uredbe (EU) br. 907/2014. Pri dostavi zaključaka upućuje se na članak 40. stavak 1. ove Uredbe.

4.   Ako je država članica iskoristila postupak mirenja iz članka 40., Komisija dostavlja svoje zaključke državi članici najkasnije šest mjeseci nakon:

5.   Kako bi mogla primijeniti stavke 3. i 4. u odgovarajućim rokovima, Komisija mora imati na raspolaganju sve informacije koje su bitne u toj konkretnoj fazi postupka. Ako Komisija smatra da joj nedostaju informacije, ona u svakom trenutku unutar rokova navedenih u stavcima 3. i 4. može:

Rokovi iz stavaka 3. i 4. u tom slučaju započinju ili nakon što Komisija primi tražene dodatne informacije ili od zadnjeg dana dodatne revizijske misije.

6.   Pri ocjenjivanju rashoda koji se isključuju iz financiranja Unije, informacije koje je dostavila država članica nakon Komisijine formalne dostave zaključaka iz stavka 3. drugog podstavka mogu se uzeti u obzir samo:

7.   Nakon što dostavi svoje zaključke državama članicama u skladu s člankom 34. stavkom 3. ili 4. ove Uredbe, Komisija prema potrebi donosi jednu ili više odluka na temelju članka 52. Uredbe (EU) br. 1306/2013 kako bi se rashodi ostvareni suprotno pravilima Unije isključili iz financiranja Unije. Komisija može provoditi uzastopne postupke potvrde o sukladnosti sve dok država članica stvarno ne provede korektivne mjere.

8.   U pogledu EFJP-a, odbitke od financiranja Unije Komisija zaračunava od mjesečnih plaćanja koja se odnose na rashode ostvarene u drugom mjesecu nakon donošenja odluke u skladu s člankom 52. Uredbe (EU) br. 1306/2013.

U pogledu EPFRR-a, odbitke od financiranja Unije Komisija zaračunava od plaćanja za koje je država članica dostavila izjavu o rashodima nakon donošenja odluke u skladu s člankom 52. Uredbe (EU) br. 1306/2013.

Međutim, na zahtjev države članice i nakon savjetovanja s Odborom za poljoprivredne fondove, Komisija može donijeti odluku kojom određuje drugi datum za odbitke ili odobrava njihov povrat u ratama kada je to utemeljeno radi materijalnosti odbitaka uključenih u provedbeni akt donesen na temelju članka 52. Uredbe (EU) br. 1306/2013.

9.   U opravdanim slučajevima, o kojima treba obavijestiti predmetnu državu članicu, Komisija može produljiti rokove navedene u stavcima 3. i 4.

10.   Stavci od 1. do 9. primjenjuju se mutatis mutandis na namjenske prihode u smislu članka 43. Uredbe (EU) br. 1306/2013.

1.   Komisija može odlučiti ne pokrenuti ili ne provoditi istragu u pogledu potvrde o sukladnosti u skladu s člankom 52. Uredbe (EU) br. 1306/2013 ako očekuje da mogući financijski ispravak zbog nesukladnosti utvrđene istragom iz članka 34. stavka 2. neće premašiti 50 000 EUR i 2 % odgovarajućih rashoda ili iznosa čiji povrat treba osigurati.

2.   Ako Komisija smanji mjesečna plaćanja u skladu s člankom 41. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 1306/2013, može odlučiti ne pokrenuti ili ne provoditi istragu u pogledu potvrde o sukladnosti u skladu s člankom 52. te Uredbe, pod uvjetom da se predmetna država članica nije usprotivila primjeni ovog stavka u okviru postupka predviđenog člankom 41. stavkom 1. te Uredbe.

1.   Tijelo za mirenje sastoji se od najmanje pet članova koji se biraju iz reda uglednih osoba koje u cijelosti jamče neovisnost i koje su visoko kvalificirane u pitanjima financiranja zajedničke poljoprivredne politike, uključujući ruralni razvoj, ili u praksi financijske revizije.

Članovi moraju biti državljani različitih država članica.

2.   Komisija imenuje predsjedavajućeg, članove i zamjenske članove na početni mandat od tri godine nakon savjetovanja s Odborom za poljoprivredne fondove.

Mandat se može odjednom produljiti samo za jednu godinu, nakon što se o tome obavijesti Odbor za poljoprivredne fondove. Međutim, kada se imenuje predsjedavajući koji je već član tijela za mirenje, njegov početni mandat predsjedavajućeg traje tri godine.

Imena predsjedavajućeg, članova i zamjenskih članova objavljuju se u seriji C Službenog lista Europske unije.

3.   Članovima tijela za mirenje isplaćuje se naknada uzimajući u obzir vrijeme koje je potrebno za obavljanje zadaće. Troškovi se nadoknađuju u skladu s pravilima na snazi za osoblje Komisije.

4.   Po isteku mandata predsjedavajući i članovi ostaju na dužnosti do zamjene ili produljenja mandata.

5.   Nakon savjetovanja s Odborom za poljoprivredne fondove, Komisija može prekinuti mandat članova koji prestanu ispunjavati uvjete koji se traže za ispunjavanje njihovih zadaća u tijelu za mirenje ili koji iz bilo kojeg razloga nisu na raspolaganju na neodređeno razdoblje.

U tom slučaju, tijekom preostaloga razdoblja za koje je bio imenovan, člana zamjenjuje zamjenski član, o čemu se obavješćuje Odbor za poljoprivredne fondove.

Ako se prekine mandat predsjedavajućega, Komisija nakon savjetovanja s Odborom za poljoprivredne fondove imenuje člana koji će obavljati dužnost predsjedavajućega u preostalom razdoblju trajanja mandata za koji je predsjedavajući bio imenovan.

1.   Članovi tijela za mirenje izvršavaju svoje dužnosti neovisno i pritom ne traže ni ne prihvaćaju upute Komisije, bilo koje vlade ili tijela.

Članovi koji su u prethodnom mandatu bili osobno uključeni u predmet o kojem se raspravlja ne sudjeluju u radu tijela za mirenje i ne potpisuju izvješće.

2.   Ne dovodeći u pitanje članak 287. Ugovora, članovi ne otkrivaju informacije do kojih su došli tijekom svog rada u tijelu za mirenje. Navedene su informacije povjerljive i za njih vrijedi obveza čuvanja profesionalne tajne.

1.   Tijelo za mirenje sastaje se u sjedištu Komisije. Predsjedavajući priprema i organizira rad. Najviše rangirani član preuzima mjesto predsjedavajućega u njegovom odsustvu, ne dovodeći u pitanje članak 37. stavak 5. prvi podstavak.

Tajništvo tijela za mirenje osigurava Komisija.

2.   Ne dovodeći u pitanje članak 38. stavak 1. drugi podstavak, izvješća se donose apsolutnom većinom prisutnih članova, pri čemu su za kvorum potrebna tri člana.

Izvješća potpisuju predsjedavajući i članovi koji su sudjelovali u vijećanju. Tajništvo ih supotpisuje.

1.   Država članica može uputiti predmet tijelu za mirenje u roku od 30 radnih dana od primitka formalnih zaključaka Komisije iz članka 34. stavka 3. drugog podstavka, tako da pošalje obrazložen zahtjev za mirenje tajništvu tijela za mirenje.

Postupak kojeg se treba pridržavati i adresa tajništva priopćavaju se državi članici putem Odbora za poljoprivredne fondove.

2.   Zahtjev za mirenje dopušten je samo ako predviđeni iznos koji se isključuje iz financiranja Unije prema komunikaciji Komisije ili:

Nadalje, ako je tijekom prethodnih rasprava država članica tvrdila i dokazala da se radi o načelu primjene pravila Unije, predsjedavajući tijela za mirenje može odlučiti da je zahtjev za mirenje dopušten. Međutim, takav zahtjev nije dopušten ako se odnosi samo na pitanje pravnog tumačenja.

3.   Tijelo za mirenje provodi istrage što je neformalnije i brže moguće, te se pritom oslanja isključivo na dokaze kojima je Komisija raspolagala u trenutku dostave formalnih zaključaka u skladu s člankom 34. stavkom 3. te Komisiji i predmetnim državnim tijelima omogućuje pošteno saslušanje.

Međutim, ako država članica smatra da u svom zahtjevu za mirenje treba iznijeti podatke koji još nisu dostavljeni Komisiji, tijelo za mirenje može pozvati Komisiju da procijeni te nove podatke samo ako su ispunjeni uvjeti iz članka 34. stavka 6. Ti se podaci dostavljaju Komisiji najkasnije dva mjeseca nakon slanja izvješća iz članka 36. točke (c).

4.   Kada tijelo za mirenje ne uspije pomiriti stajališta Komisije i države članice u roku četiri mjeseca od dana kada mu je dostavljen predmet, smatra se da postupak mirenja nije uspio.

U izvješću iz članka 36. točke (c) navode se razlozi zbog kojih se stajališta nisu mogla pomiriti. Navodi se je li postignut bilo kakav djelomičan sporazum tijekom postupka te poziva li tijelo za mirenje Komisiju da procijeni nove podatke u skladu sa stavkom 3. drugim podstavkom.

Izvješće se dostavlja:

1.   Države članice mogu odlučiti smanjiti najmanju razinu provjera na licu mjesta u skladu s člankom 59. stavkom 5. Uredbe (EU) br. 1306/2013 ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

2.   Države članice mogu odlučiti smanjiti najmanju razinu provjera na licu mjesta u skladu s razinama i, prema potrebi, dodatnim uvjetima koji su utvrđeni zakonodavstvom specifičnim za sektor.

Države članice obavješćuju Komisiju o svojoj odluci da smanje najmanju razinu provjera na licu mjesta odmah nakon donošenja te odluke. U toj se obavijesti navodi:

3.   Ako se bilo koji od kumulativnih uvjeta utvrđenih u stavku 1. ili bilo koji dodatni uvjet predviđen zakonodavstvom specifičnim za sektor prestane ispunjavati, države članice odmah opozivaju svoju odluku o smanjenju najmanje razine provjera na licu mjesta te od sljedeće godine podnošenja zahtjeva primjenjuju najmanju razinu provjera na licu mjesta koja je utvrđena sektorskim poljoprivrednim zakonodavstvom.

1.   Sustavna kontrola trgovinskih dokumenata poduzeća iz članka 80. stavka 1. Uredbe (EU) br. 1306/2013 primjenjuje se, za svako razdoblje kontrole iz stavka 4. ovog članka, na broj poduzeća koji ne smije biti manji od polovice poduzeća čiji primici ili plaćanja, ili zbroj istih, u okviru sustava financiranja iz EFJP-a iznosi više od 150 000 EUR za financijsku godinu EFJP-a prije početka razdoblja predmetne kontrole.

2.   Za svako razdoblje kontrole države članice, ne dovodeći u pitanje svoje obveze određene u članku 80. stavku 1. Uredbe (EU) br. 1306/2013, odabiru poduzeća koja je potrebno kontrolirati na temelju analize rizika za sve mjere gdje je to izvedivo. Države članice Komisiji predaju svoje prijedloge za uporabu analize rizika najmanje šest mjeseci prije početka razdoblja kontrole. Prijedlozi uključuju sve važne podatke u vezi s pristupom koji se mora upotrebljavati, tehnikama i podacima korištenima za analizu te kriterijima i očekivanom metodom provedbe provjera koje treba izvršiti. Prijedlog se sastavlja u skladu s Prilogom V. ovoj Uredbi. Svaka država članica uzima u obzir komentare Komisije o prijedlogu analize rizika, koje je Komisija dužna dati u roku od osam tjedana od primitka.

3.   Za mjere za koje država članica smatra da uporaba analize rizika nije izvediva, obvezno je kontrolirati poduzeća čiji je zbroj primitaka ili plaćanja ili zbroj tih dvaju iznosa u sustavu financiranja iz EFJP-a bio veći od 350 000 EUR i koja nisu bila kontrolirana u skladu s ovom Uredbom i glavom V. poglavljem III. Uredbe (EU) br. 1306/2013 tijekom bilo kojeg od dva prethodna razdoblja kontrole.

4.   Razdoblje kontrole traje od 1. srpnja do 30. lipnja sljedeće godine. Kontrola obuhvaća razdoblje od najmanje 12 mjeseci koje završava tijekom prethodnog razdoblja kontrole; može se produljiti na razdoblja koja određuje država članica, prije ili nakon 12-mjesečnoga razdoblja.

1.   Tijekom prva tri mjeseca nakon financijske godine EFJP-a u kojoj je obavljeno plaćanje, države članice šalju popis poduzeća iz članka 83. stavka 1. Uredbe (EU) br. 1306/2013 svakoj državi članici u kojoj takvo poduzeće ima poslovni nastan. Popis sadržava sve pojedinosti potrebne kako bi se državi članici odredišta omogućíla identifikacija poduzeća i poduzimanje svoje obveze kontrole. Država članica odredišta odgovorna je za kontrolu takvih poduzeća u skladu s člankom 80. Uredbe (EU) br. 1306/2013. Preslika svakog popisa šalje se Komisiji.

Država članica koja prima ili vrši plaćanja može zamoliti državu članicu u kojoj poduzeće ima poslovni nastan da kontrolira neka od poduzeća s navedenoga popisa u skladu s člankom 80. Uredbe (EU) br. 1306/2013, navodeći zašto je potrebno tako nešto zatražiti, a posebno s tim povezane rizike.

Država članica koja prima zahtjev vodi računa o rizicima povezanim s poduzećem o čemu je obavješćuje država članica koja podnosi zahtjev.

Država članica od koje se zahtijeva obavješćuje državu članicu koja podnosi zahtjev o daljnjim mjerama. Ako se vrši kontrola nekog poduzeća s popisa, država članica od koje se zahtijeva koja je izvršila kontrolu obavješćuje državu članicu koja podnosi zahtjev o rezultatima navedene kontrole najkasnije tri mjeseca od kraja razdoblja kontrole.

Komisiji se pregled tih posebnih zahtjeva šalje na tromjesečnoj osnovi u roku od mjesec dana nakon završetka svakog tromjesečja. Komisija može zahtijevati da joj se osigura kopija pojedinačnih zahtjeva.

Popis poduzeća iz prvog podstavka sastavlja se prema primjerku obrasca navedenom u Prilogu VI.

2.   Popis poduzeća iz članka 83. stavka 2. Uredbe (EU) br. 1306/2013 sastavlja se prema obrascu navedenom u Prilogu VII. ovoj Uredbi.

3.   Zahtjev države članice za kontrolom poduzeća iz druge države članice, kako je propisano stavkom 1. drugim podstavkom i člankom 83. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 1306/2013, sastavlja se u skladu s primjerkom obrasca iz Priloga VIII. ovoj Uredbi.

4.   Podaci o rezultatima kontrola iz stavka 1. drugog podstavka i članka 83. stavka 3. Uredbe (EU) br. 1306/2013 sastavljaju se u skladu s primjerkom obrasca iz Priloga IX. ovoj Uredbi.

5.   Pregledni prikaz zahtjeva iz stavka 1. petog podstavka i članka 83. stavka 3. Uredbe (EU) br. 1306/2013, uključujući rezultate kontrola, sastavlja se u skladu s primjerkom obrasca iz Priloga X. ovoj Uredbi.

6.   Informacije koje treba pružiti na temelju stavka 1. šalju se u elektroničkom obliku i u formatu propisanom u odjeljku 2. Priloga II. Provedbenoj uredbi (EU) br. 991/2013.

1.   Godišnji program kontrola iz članka 84. Uredbe (EU) br. 1306/2013 sastavlja se u skladu s primjerkom obrasca iz Priloga XI. ovoj Uredbi.

2.   U godišnjem izvješću iz članka 86. stavka 1. Uredbe (EU) br. 1306/2013 navode se sve poteškoće na koje se naišlo i mjere poduzete za njihovo rješavanje te se, prema potrebi, iznose prijedlozi za poboljšanje.

On sadržava detaljne informacije o svakom aspektu primjene glave V. poglavlja III. Uredbe (EU) br. 1306/2013 navedenom u Prilogu XII. ovoj Uredbi, iznesene u jasno definiranim odjeljcima pod naslovima koji su navedeni u tom Prilogu.

3.   Podaci koji se trebaju dostaviti na temelju ovog članka i članka 45. mogu se poslati u tiskanom ili elektronskom obliku i u formatu koji dogovaraju pošiljatelj i primatelj.

4.   Komisija svake godine u svojem godišnjem financijskom izvješću o upravljanju fondovima iz članka 109. Uredbe (EU) br. 1306/2013 ocjenjuje postignuti napredak.

1.   Posebni odjeli iz članka 85. Uredbe (EU) br. 1306/2013, osim što izvršavaju zadaće navedene u tom članku, odgovorni su i za:

2.   Posebnim odjelima država članica dodjeljuje sve ovlasti potrebne za obavljanje dužnosti iz stavka 1.

Sastavljeni su od dostatnog broja službenika koji su odgovarajuće osposobljeni za izvršavanje svojih zadaća.

3.   Države članice u kojoj je broj poduzeća koja treba kontrolirati manji od deset nisu obvezne uspostaviti poseban odjel.

1.   Ovaj se članak primjenjuje ako određena uredba upućuje na njega.

2.   Zahtjev za priznavanjem slučaja više sile nije prihvatljiv ako ga nadležno tijelo primi više od 30 kalendarskih dana nakon:

3.   Gospodarski subjekti moraju nadležnom tijelu predočiti zadovoljavajući dokaz o okolnostima koje smatraju višom silom u roku od 181 kalendarskog dana od isteka razdoblja u kojemu je obveza morala biti u cijelosti izvršena. Ako ne mogu predočiti dokaz u navedenom roku unatoč tome što su postupili sa svom dužnom pažnjom da ga dobiju i proslijede, gospodarskim subjektima može se odobriti dodatno vrijeme.

4.   Države članice obavješćuju Komisiju o slučajevima više sile koje su priznale te dostavljaju odgovarajuće informacije o svakom slučaju.

1.   Sredstvo osiguranja može se položiti:

2.   Prema slobodnoj odluci nadležnog tijela sredstvo osiguranja može se dati:

3.   Nadležno tijelo može utvrditi dodatne uvjete za prihvaćanje sredstava osiguranja vrsta navedenih u stavku 2.

1.   U trenutku davanja sredstva osiguranja kolateral položen u skladu s člankom 51. stavkom 2. točkom (c) mora imati kapitalizirajuću vrijednost od najmanje 115 % vrijednosti traženog sredstva osiguranja.

2.   Nadležno tijelo može prihvatiti sredstvo osiguranja iz članka 51. stavka 2. točke (c) samo ako se strana koja ga nudi obaveže u pisanom obliku da će dati dodatno sredstvo osiguranja ili zamijeniti prvobitno sredstvo osiguranja ako kapitalizirajuća vrijednost predmetnog sredstva osiguranja u razdoblju od tri mjeseca bude niža od 105 % vrijednosti traženog sredstva osiguranja. Ta pisana obveza nije potrebna ako je to već određeno nacionalnim propisima. Nadležno tijelo dužno je redovito provjeravati vrijednost takvog sredstva osiguranja.

3.   Kapitalizirajuću vrijednost sredstva osiguranja, kako je navedeno u članku 51. stavku 2. točki (c), procjenjuje nadležno tijelo uzimajući u obzir troškove kapitaliziranja.

4.   Kapitalizirajuća vrijednost sredstva osiguranja procjenjuje se na temelju posljednjih dostupnih kotacija.

5.   Strana koja daje sredstvo osiguranja pruža na zahtjev nadležnog tijela dokaz o njegovoj kapitalizirajućoj vrijednosti.

1.   Svaki se oblik sredstva osiguranja može zamijeniti drugim.

Međutim, o tome nadležno tijelo treba dati svoj pristanak u sljedećim slučajevima:

2.   Globalno sredstvo osiguranja može se zamijeniti drugim globalnim sredstvo osiguranja pod uvjetom da je novim globalnim sredstvom osiguranja obuhvaćen najmanje onaj dio prvobitnog globalnog sredstva osiguranja koji u trenutku zamjene služi za osiguranje ispunjenja jedne ili više još uvijek neispunjenih obveza.

3.   Čim je dio sredstva osiguranja određen za određenu obvezu, ostatak globalnog sredstva osiguranja ažurira se.

1.   Kad nadležno tijelo sazna o okolnostima kojih je posljedica zapljena cijelog ili djelomičnog jamstva, ono će bez odlaganja zatražiti od strane koja je dužna ispuniti obvezu plaćanje izgubljenog iznosa, dajući joj rok 30 dana od dana primitka zahtjeva za plaćanje.

Ako plaćanje nije izvršeno do kraja tog roka, nadležno će tijelo:

Nadležno tijelo može odmah naplatiti sredstva osiguranja bilo kojeg tipa, opisana u članku 51. stavku 1. točki (a), na odgovarajući račun, a da prije ne zatraži od predmetne strane izvršenje plaćanja.

2.   Ne dovodeći u pitanje stavak 1.,

3.   Kad je sredstvo osiguranja zaplijenjeno, a iznos je već odobren fondovima, a na temelju odluke u žalbenom postupku treba se vratiti izgubljeni iznos u cijelosti ili djelomično, uključujući kamatu po stopi u skladu s nacionalnim propisima, iznos koji je potrebno vratiti isplaćuju fondovi, osim ako se krivnja za povrat iznosa sredstva osiguranja pripisuje nemarnosti ili ozbiljnim greškama administrativnih ili drugih tijela države članice.

1.   Za svaku godinu države članice dostavljaju Komisiji na raspolaganje ukupan broj i iznos zaplijenjenih sredstava osiguranja, bez obzira na to u kojoj se fazi nalazi postupak utvrđen u članku 55., razlikujući po slučajevima između onih naplaćenih u nacionalne proračune i onih naplaćenih u proračun Unije. Ti se podaci vode u odnosu na sva zaplijenjena sredstva osiguranja za iznose iznad 1 000 EUR i po svakoj odredbi Unije kojom su predviđena ta sredstva osiguranja. Podaci obuhvaćaju iznose izravno plaćene od strane zainteresirane strane i iznose naplaćene oslobađanjem sredstva osiguranja.

2.   Države članice drže na raspolaganju Komisiji popis:

1.   Podaci iz članka 111. stavka 1. točaka (c) i (d) Uredbe (EU) 1306/2013 uključuju:

2.   Iznosi iz stavka 1. izražavaju se u eurima u državama članicama koje su prihvatile euro te u nacionalnoj valuti u ostalim državama članicama.

3.   Države članice mogu objaviti detaljnije podatke nego što je predviđeno u stavcima 1. i 2., ne dovodeći u pitanje potrebnu zaštitu privatnosti.

1.   Podacima koji trebaju biti dostupni na jedinstvenoj internetskoj stranici iz članka 111. stavka 1. drugog podstavka Uredbe (EU) br. 1306/2013 pristupa se putem tražilice kojom se korisnicima omogućuje pretraga korisnika prema imenu, općini kako je navedeno u članku 58. ove Uredbe, primljenim iznosima ili mjeri ili prema kombinaciji tih kriterija te preuzimanje odgovarajućih podataka u jednom skupu podataka. Ti se podaci pružaju na službenom jeziku ili službenim jezicima države članice i/ili jednom od triju radnih jezika Komisije.

2.   Podaci iz stavka 1. objavljuju se do 31. svibnja svake godine za prethodnu financijsku godinu.

3.   U skladu s tim člankom, podaci su dostupni na internetskoj stranici dvije godine od datuma njihova početnog objavljivanja.

1.   Komisija uspostavlja i održava internetsku stranicu Unije u okviru svoje središnje internetske adrese, koje uključuje poveznice na internetske stranice država članica. Komisija ažurira internetske poveznice u skladu s podacima koje šalju države članice.

2.   Države članice šalju Komisiji internetsku adresu svoje internetske stranice čim je uspostavljena, kao i sve njezine naknadne promjene koje utječu na pristup njihovim internetskim stranicama s internetske stranice Unije.

3.   Države članice imenuju tijelo zaduženo za uspostavu i održavanje jedinstvene internetske stranice iz članka 59. stavka 1. One obavješćuju Komisiju o nazivu i pojedinostima adrese tog tijela.