06/Sv. 13

HR

Službeni list Europske unije

3

L 176/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

(1)

Skupina G-20 u svojoj je Izjavi o jačanju financijskog sustava od 2. travnja 2009. pozvala na poduzimanje međunarodno usklađenih napora usmjerenih na jačanje transparentnosti, odgovornosti i regulatornog uređenja kroz poboljšanje kvantitete i kvalitete kapitala u bankarskom sustavu nakon osiguravanja gospodarskog oporavka. Izjavom je zatraženo i uvođenje dodatne mjere koja se ne temelji na riziku, kojom bi se ograničilo povećanje financijske poluge u bankarskom sustavu, kao i razvoj okvira za jače zaštitne slojeve likvidnosti. Na osnovi mandata koji je dobila od skupine G-20, Skupina guvernera središnjih banaka i čelnika nadzora (GHOS) dogovorila je u rujnu 2009. niz mjera za jačanje regulatornog uređenja bankarskog sektora. Te mjere poduprli su 24. i 25. rujna 2009. na sastanku u Pittsburghu šefovi država i vlada skupine G-20, nakon čega su one u prosincu 2009. detaljno razrađene. U srpnju i rujnu 2010. GHOS je objavio dva dodatna priopćenja o planiranim mjerama i kalibraciji tih novih mjera, nakon čega je Bazelski odbor za nadzor banaka (BCBS) u prosincu 2010. objavio konačne mjere koje se nazivaju regulatorni okvir Basel III.

(2)

Skupina na visokoj razini za financijski nadzor u EU pod predsjedanjem Jacquesa de Larosièrea (de Larosièrova skupina) pozvala je Europsku uniju na razvoj usklađenije financijske regulative. Vezano uz europsku nadzornu arhitekturu Europsko vijeće je 18. i 19. lipnja 2009. naglasilo da je potrebno uspostaviti jedinstvena europska pravila koja bi vrijedila za sve kreditne institucije i investicijska društva na unutarnjem tržištu.

(3)

Kako je navedeno u izvješću de Larosièrove skupine od 25. veljače 2009. (de Larosièreovo izvješće) „svaka država članica treba moći donijeti strože nacionalne regulatorne mjere za koje se smatra da su odgovarajuće na nacionalnoj razini za zaštitu financijske stabilnosti sve dok se poštuju načela unutarnjeg tržišta i dogovoreni minimalni osnovni standardi”.

(4)

Direktiva 2006/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2006. o osnivanju i obavljanju djelatnosti kreditnih institucija (3) i Direktiva 2006/49/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2006. o adekvatnosti kapitala investicijskih društava i kreditnih institucija (4) već su nekoliko puta značajno izmijenjene. Mnoge odredbe Direktive 2006/48/EZ i Direktive 2006/49/EZ primjenjuju se i na kreditne institucije i na investicijska društva. Radi jasnoće te kako bi se osigurala dosljedna provedba tih odredbi treba ih spojiti u nove zakonodavne akte koji bi se primjenjivali i na kreditne institucije i na investicijska društva, kao što je ova Uredba i Direktiva 2013/49/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. (5) Zbog bolje dostupnosti odredbe priloga direktivama 2006/48/EZ i 2006/49/EZ treba uključiti u normativni dio Direktive 2013/36/EU i ove Uredbe.

(5)

Zajedno, ova Uredba i Direktiva 2013/36/EU trebaju činiti pravni okvir kojim se uređuju pristup djelatnosti, nadzorni okvir i bonitetna pravila za kreditne institucije i investicijska društva (zajedno „institucije”). Ovu Uredbu stoga treba tumačiti zajedno s navedenom Direktivom.

(6)

Direktiva 2013/36/EU, koja se zasniva na članku 53. stavku 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), treba, inter alia, sadržavati odredbe kojima se uređuju pristup djelatnosti institucija i načini za upravljanje njima te njihov nadzorni okvir, kao što su odredbe kojima se uređuje izdavanje odobrenja za rad, stjecanje kvalificiranih udjela, ostvarivanje slobode poslovnog nastana i slobode pružanja usluga, ovlasti nadležnih tijela u matičnim državama članicama i državama članicama domaćinima s tim u vezi, kao i odredbe kojima se uređuju inicijalni kapital i nadzorna provjera institucija.

(7)

Ova Uredba, inter alia, treba sadržavati bonitetne zahtjeve za institucije koji se strogo odnose na funkcioniranje tržišta bankarskih i financijskih usluga i namijenjeni su osiguravanju financijske stabilnosti subjekata na tim tržištima, kao i visoke razine zaštite ulagatelja i deponenata. Cilj je ove Uredbe na odlučujući način pridonijeti neometanom funkcioniranju unutarnjeg tržišta te se stoga treba zasnivati na odredbama članka 114. UFEU-a, koji se tumači u skladu s dosljednom sudskom praksom Suda Europske unije.

(8)

Iako su direktivama 2006/48/EZ i 2006/49/EZ u određenoj mjeri usklađena pravila država članica u području bonitetnog nadzora, one sadržavaju znatan broj opcija i mogućnosti za države članice da određuju stroža pravila od onih utvrđenih tim Direktivama. To dovodi do stvaranja razlika između nacionalnih pravila, koja bi mogla narušiti prekogranično pružanje usluga i slobodu poslovnog nastana te tako dovesti do prepreka neometanom funkcioniranju unutarnjeg tržišta.

(9)

Radi pravne sigurnosti i potrebe za jednakim pravilima poslovanja u Uniji, jedinstveni skup propisa za sve sudionike na tržištu ključan je činitelj za funkcioniranje unutarnjeg tržišta. Kako bi se izbjegli poremećaji na tržištu i regulatorna arbitraža, minimalnim bonitetnim zahtjevima stoga treba osigurati maksimalnu usklađenost. Kao rezultat toga, prijelazna razdoblja osigurana ovom Uredbom ključna su za neometanu provedbu ove Uredbe te kako bi se izbjegla nesigurnost na tržištima.

(10)

Uzimajući u obzir rad Skupine za implementaciju standarda BCBS-a u području praćenja i provjere provedbe regulatornog okvira Basel III od strane država članica, Komisija treba osigurati redovita ažurirana izvješća, barem nakon objave svakog Izvješća o napretku BCBS-a, o provedbi i nacionalnom usuglašavanju s regulatornim okvirom Basel III u drugim značajnim područjima nadležnosti, uključujući procjenu usklađenosti ostalog nacionalnog zakonodavstva ili drugih propisa s međunarodnim minimalnim standardima, kako bi se utvrdile razlike koje bi mogle ugroziti jednaka pravila poslovanja za sve.

(11)

Kako bi se uklonile prepreke u trgovini i narušavanje tržišnog natjecanja koji proizlaze iz razlika u nacionalnom pravu i spriječio mogući nastanak budućih prepreka u trgovini i značajnog narušavanja tržišnog natjecanja, potrebno je donijeti uredbu kojom se uspostavljaju jedinstvena pravila koja vrijede u svim državama članicama.

(12)

Formuliranjem bonitetnih zahtjeva u obliku uredbe osigurat će se njihova izravna primjena. Time će se stvoriti jednaki uvjeti jer će se spriječiti različiti nacionalni zahtjevi koji proizlaze iz prenošenja direktive. Ovom će se Uredbom osigurati da sve institucije primjenjuju ista pravila u cijeloj Uniji, čime će se povećati i povjerenje u stabilnost institucija, osobitu u vrijeme krize. Uredbom će se smanjiti i regulatorna složenost i troškovi društava povezani s usklađivanjem, posebno za institucije koje posluju prekogranično, te doprinijeti uklanjanju narušavanja tržišnog natjecanja. Što se tiče specifičnosti tržišta nekretnina koja su obilježena gospodarskim kretanjima i različitostima nacionalnih pravnih sustava a koje su specifične za pojedine države članice, regije ili lokalna područja, nadležna tijela u određenim područjima moraju imati mogućnost određivanja viših pondera rizika ili primjene strožih kriterija na osnovi povijesti nastanka statusa neispunjavanja obveza i očekivanih tržišnih kretanja za izloženosti osigurane nekretninama.

(13)

Nadležna tijela ili države članice trebaju imati mogućnost, u područjima koja nisu obuhvaćena ovom Uredbom, kao što su dinamičko rezerviranje, odredbe o nacionalnim shemama pokrivenih obveznica koje se ne odnose na postupanje s pokrivenim obveznicama u skladu s pravilima utvrđenima ovom Uredbom, stjecanje i držanje sudjelujućih udjela u financijskom i nefinancijskom sektoru za potrebe koje nisu povezane s bonitetnim zahtjevima iz ove Uredbe, odrediti nacionalna pravila, pod uvjetom da ona nisu u suprotnosti s ovom Uredbom.

(14)

Najvažnije preporuke iz de Larosièreovog izvješća i koje su poslije provedene u Uniji bile su uspostavljanje jedinstvenih pravila i europskog okvira za makrobonitetni nadzor, pri čemu su oni u kombinaciji usmjereni na osiguravanje financijske stabilnosti. Jedinstvena pravila osiguravaju čvrst i jedinstven regulatorni okvir kojim se olakšava funkcioniranje unutarnjeg tržišta i sprečavaju mogućnosti regulatorne arbitraže. Na unutarnjem tržištu financijskih usluga makrobonitetni rizici mogu se razlikovati na brojne načine te imati niz nacionalnih specifičnosti koje rezultiraju razlikama povezanim, primjerice, sa strukturom i veličinom bankarskog sektora u usporedbi s gospodarstvom općenito i kreditnim ciklusom.

(15)

Brojni alati za sprečavanje i smanjenje makrobonitetnih i sistemskih rizika ugrađeni su u ovu Uredbu i Direktivu 2013/36/EU, čime su istodobno osigurane fleksibilnost i odgovarajuća kontrola nad tim alatima kako oni ne bi naudili funkcioniranju unutarnjeg tržišta te je osigurano da je primjena tih alata transparentna i dosljedna.

(16)

Osim zaštitnog sloja za sistemski rizik uključenog u Direktivu 2013/36/EU, kada je država članica pogođena makrobonitetnim ili sistemskim rizicima, nadležna ili imenovana tijela dotične države članice trebaju imati mogućnost odgovoriti na te rizike određenim specifičnim nacionalnim makrobonitetnim mjerama, kad se to smatra učinkovitijim za otklanjanje tih rizika. Europski odbor za sistemske rizike (ESRB) osnovan Uredbom (EU) br. 1092/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. (6) i europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo) (EBA) osnovano Uredbom (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. (7) trebaju imati mogućnost očitovati se jesu li ispunjeni uvjeti za takve nacionalne makrobonitetne mjere te treba postojati mehanizam na razini Unije kojim se sprečava provođenje nacionalnih mjera ako postoje snažni dokazi da relevantni uvjeti nisu ispunjeni. Dok se ovom Uredbom uspostavljaju jedinstvena markobonitetna pravila za institucije, države članice zadržavaju vodeću ulogu u makrobonitetnom nadzoru zbog svoje stručnosti i postojećih odgovornosti povezanih s financijskom stabilnošću. U tom specifičnom slučaju, budući da odluka o donošenju bilo kakvih nacionalnih makrobonitetnih mjera uključuje određene procjene povezane s rizicima koje mogu u konačnici utjecati na makroekonomsku, fiskalnu i proračunsku poziciju dotične države članice, nužno je ovlast za odbijanje predloženih nacionalnih makrobonitetnih mjera dodijeliti Vijeću u skladu s člankom 291. UFEU-a, koje djeluje na prijedlog Komisije.

(17)

Kada Komisija Vijeću dostavi prijedlog za odbijanje nacionalnih makrobonitetnih mjera, Vijeće bez odgađanja treba razmotriti prijedlog i odlučiti hoće li nacionalne mjere odbiti ili neće. Na zahtjev države članice ili Komisije može se zatražiti glasovanje u skladu s Pravilnikom Vijeća (8). U skladu s člankom 296. UFEU-a, Vijeće treba navesti razloge za svoju odluku uvažavajući uvjete utvrđene u ovoj Uredbi za njegovu intervenciju. Uzimajući u obzir važnost makrobonitetnog i sistemskog rizika za financijsko tržište dotične države članice te posljedičnu potrebu brze reakcije, važno je da rok za takvu odluku Vijeća bude jedan mjesec. Ako Vijeće, nakon što je detaljno razmotrilo prijedlog Komisije za odbijanje predloženih nacionalnih mjera dođe do zaključka da uvjeti utvrđeni ovom Uredbom za odbijanje nacionalnih mjera nisu bili ispunjeni, treba navesti svoje razloge na jasan i jednoznačan način.

(18)

Do usklađivanja likvidnosnih zahtjeva 2015. i usklađivanja omjera financijske poluge 2018. države članice trebaju moći primjenjivati te mjere kako smatraju prikladnim, uključujući mjere za smanjivanje makrobonitetnog ili sistemskog rizika u određenoj državi članici.

(19)

Treba omogućiti primjenu zaštitnih slojeva za sistemski rizik ili pojedinačnih mjera koje su donijele države članice za rješavanje pitanja sistemskih rizika koji pogađaju te države članice, na bankarski sektor općenito ili na jedan ili više podsektora tog sektora, što znači na podskupove institucija koje pri poslovanju iskazuju slične profile rizičnosti, ili na izloženosti prema jednom ili nekoliko domaćih gospodarskih ili geografskih sektora u bankarskom sektoru.

(20)

Ako imenovana tijela dviju ili više država članica utvrde iste promjene u intenzitetu sistemskog ili makrobonitetnog rizika koji predstavlja rizik financijskoj stabilnosti na nacionalnoj razini u svakoj državi članici za koji imenovana tijela smatraju da bi bio bolje riješen donošenjem nacionalnih mjera, države članice mogu dostaviti zajedničku obavijest Vijeću, Komisiji, ESRB-u i EBA-i. Pri obavješćivanju Vijeća, Komisije, ESRB-a i EBA-e države članice trebaju dostaviti odgovarajuće dokaze, uključujući i obrazloženje zajedničke obavijesti.

(21)

Komisija nadalje treba biti ovlaštena donijeti delegirani akt kojim se privremeno povećava razina kapitalnih zahtjeva, zahtjeva u vezi s velikim izloženostima i zahtjevima za javnu objavu. Te se odredbe trebaju primjenjivati tijekom razdoblja od jedne godine, osim ako se Europski parlament ili Vijeće usprotivi delegiranom aktu u roku od tri mjeseca. Komisija treba navesti razloge za upotrebu tog postupka. Komisija treba samo biti ovlaštena odrediti strože bonitetne zahtjeve za izloženosti koje proizlaze iz tržišnih kretanja u Uniji ili izvan Unije koja utječu na sve države članice.

(22)

Preispitivanje makrobonitetnih pravila opravdano je kako bi Komisija procijenila, između ostalog, jesu li makrobonitetni alati u ovoj Uredbi ili Direktivi 2013/36/EU učinkoviti, djelotvorni i transparentni, je li potrebno predložiti nove instrumente, jesu li pokrivenost i mogući stupnjevi preklapanja makrobonitetnih alata za obuhvaćanje sličnih rizika u ovoj Uredbi ili Direktivi 2013/36/EU prikladni te kako međunarodno dogovoreni standardi za sistemski važne institucije uzajamno djeluju s ovom Uredbom ili Direktivom 2013/36/EU.

(23)

Ako države članice donesu smjernice opće primjene, posebno u područjima u kojima nacrt tehničkih standarda Komisija još nije donijela, te smjernice ne smiju biti u suprotnosti s pravom Unije i ne smiju negativno utjecati na njegovu primjenu.

(24)

Ova Uredba ne sprečava države članice da, prema potrebi, uvedu istovjetne zahtjeve za društva koja ne pripadaju njezinom području primjene.

(25)

Opći bonitetni zahtjevi iz ove Uredbe dopunjeni su pojedinačnim mjerama o kojima odlučuju nadležna tijela na osnovi kontinuiranih nadzornih provjera pojedinačnih institucija. Opseg takvih nadzornih mjera treba, inter alia, biti određen Direktivom 2013/36/EU kako bi nadležna tijela mogla donijeti odluku o tome kakve mjere treba odrediti.

(26)

Ova Uredba ne smije utjecati na mogućnost nadležnih tijela da uvode posebne zahtjeve u okviru postupka nadzorne provjere i ocjene iz Direktive 2013/36/EU koji treba biti prilagođen specifičnom profilu rizičnosti institucija.

(27)

Cilj Uredbe (EU) br. 1093/2010 je unaprijediti kvalitetu i dosljednost nacionalnog nadzora i ojačati nadzor prekograničnih grupa.

(28)

S obzirom na povećanje broja zadaća dodijeljenih EBA-i ovom Uredbom i Direktivom 2013/36/EU, Europski parlament, Vijeće i Komisija trebaju bez odgode osigurati raspoloživost adekvatnih ljudskih potencijala i financijskih resursa.

(29)

U skladu s Uredbom (EU) br. 1093/2010 EBA djeluje u području primjene Direktiva 2006/48/EZ i 2006/49/EZ. EBA mora djelovati i na području aktivnosti institucija u vezi s pitanjima koja nisu izravno obuhvaćena tim Direktivama, ako je takvo djelovanje nužno za osiguravanje učinkovite i dosljedne primjene tih Direktiva. Ovom se Uredbom treba uzeti u obzir ulogu i funkciju EBA-e i olakšati provedba ovlasti EBA-e iz Uredbe (EU) br. 1093/2010.

(30)

Nakon razdoblja promatranja i potpune primjene zahtjeva za likvidnosnu pokrivenost u skladu s ovom Uredbom, Komisija treba procijeniti bi li se dodjeljivanjem EBA-i ovlasti da na vlastitu inicijativu intervenira obvezujućim posredovanjem povezano s donošenjem zajedničkih odluka nadležnih tijela u skladu s člancima 20. i 21. ove Uredbe, olakšalo stvarno formiranje i rad pojedinih likvidnosnih podgrupa, kao i određivanje jesu li ispunjeni kriteriji za poseban unutargrupni tretman prekograničnih institucija. Stoga, u tom trenutku Komisija treba, kao dio jednog od svojih redovitih izvješća o poslovanju EBA-e u skladu s člankom 81. Uredbe (EU) br. 1093/2010, posebno razmotriti potrebu dodjeljivanja EBA-i takvih ovlasti i uključiti rezultate tog razmatranja u svoje izvješće, kojem, prema potrebi, treba priložiti odgovarajuće prijedloge zakonodavnih akata.

(31)

U de Larosièreovom izvješću navodi se da mikrobonitetni nadzor ne može učinkovito štititi financijsku stabilnost bez odgovarajućeg uzimanja u obzir kretanja na makrorazini, dok makrobonitetni nadzor nije smislen osim ako nekako može utjecati na nadzor na mikrorazini. Bliska suradnja između EBA-e i ESRB-a je ključna kako bi se postigla potpuna učinkovitost funkcioniranja ESRB-a te pratila primjena njegovih upozorenja i preporuka. EBA treba posebno moći proslijediti ESRB-u sve bitne informacije koje su prikupila nadležna tijela u skladu s obvezama izvješćivanja iz ove Uredbe.

(32)

S obzirom na razorne učinke posljednje financijske krize opći su ciljevi ove Uredbe potaknuti ekonomski korisne bankarske aktivnosti koje služe općem interesu te obeshrabriti neodržive financijske špekulacije koje ne donose pravu dodanu vrijednost. To podrazumijeva sveobuhvatnu reformu načina na koji se štednja kanalizira u produktivna ulaganja. Kako bi se zaštitilo održivo i diversificirano bankarsko okružje u Uniji, nadležna tijela trebaju biti ovlaštena za određivanje viših kapitalnih zahtjeva za sistemski važne institucije, koje mogu zbog svojih poslovnih aktivnosti ugroziti globalno gospodarstvo.

(33)

Istovjetni financijski zahtjevi za institucije koje drže novac ili vrijednosne papire svojih klijenata potrebni su kako bi se osigurali slični zaštitni mehanizmi za štediše i pravedni uvjeti tržišnog natjecanja između grupa usporedivih institucija.

(34)

Budući da su institucije na unutarnjem tržištu uključene u izravno tržišno natjecanje, zahtjevi za praćenje trebaju biti istovjetni u cijeloj Uniji, uzimajući u obzir različite profile rizičnosti institucija.

(35)

Kad god je tijekom nadzora potrebno utvrditi iznos konsolidiranog regulatornog kapitala grupe institucija, izračun treba obaviti u skladu s ovom Uredbom.

(36)

U skladu s ovom Uredbom kapitalni zahtjevi primjenjuju se na pojedinačnoj i konsolidiranoj osnovi, osim ako nadležna tijela ne primjenjuju nadzor na pojedinačnoj osnovi tamo gdje to smatraju prikladnim. Nadzor na pojedinačnoj osnovi, konsolidiranoj osnovi i prekogranični konsolidirani nadzor korisna su sredstva u nadzoru institucija.

(37)

Kako bi se osigurala adekvatna solventnost institucija unutar grupe, ključna je primjena kapitalnih zahtjeva na osnovi konsolidiranog položaja tih institucija u grupi. Kako bi se osiguralo da regulatorni kapital bude na odgovarajući način raspoređen unutar grupe i raspoloživ za zaštitu štednje kad je to potrebno, kapitalni zahtjevi trebaju se primjenjivati na pojedinačne institucije unutar grupe, osim ako taj cilj može biti učinkovito ostvaren na neki drugi način.

(38)

Manjinski udjeli koji proizlaze iz financijskih holdinga posrednika na koje se primjenjuju zahtjevi iz ove Uredbe na potkonsolidiranoj osnovi, također se mogu priznati, unutar odgovarajućih ograničenja, kao redovni osnovni kapital grupe na konsolidiranoj osnovi, budući da redovni osnovni kapital financijskog holdinga posrednika koji se može pripisati manjinskim udjelima i dio istoga kapitala koji se može pripisati matičnom društvu oba u jednakom rangu pokrivaju gubitke društava kćeri kad do njih dođe.

(39)

Precizna računovodstvena tehnika koju treba upotrijebiti za izračun regulatornog kapitala, njegove adekvatnosti s obzirom na rizik kojem je institucija izložena te za procjenu koncentracije izloženosti, treba uzeti u obzir odredbe Direktive Vijeća 86/635/EEZ od 8. prosinca 1986. o godišnjim financijskim izvještajima i konsolidiranim izvještajima banaka i drugih financijskih institucija (9), koja uključuje određene prilagodbe odredbi Sedme direktive Vijeća 83/349/EEZ od 13. lipnja 1983. o konsolidiranim financijskim izvještajima (10) ili Uredbe (EZ) br. 1606/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. srpnja 2002. o primjeni međunarodnih računovodstvenih standarda (11), ovisno o tome koja uređuje računovodstvo institucija prema nacionalnom pravu.

(40)

Za potrebe osiguravanja adekvatne solventnosti važno je propisati kapitalne zahtjeve kojima se ponderiraju imovina i izvanbilančne stavke prema stupnju rizika.

(41)

BCBS je 26. lipnja 2004. donio okvirni sporazum o međunarodnoj konvergenciji mjerenja kapitala i kapitalnih zahtjeva (regulatorni okvir Basel II). Odredbe iz direktiva 2006/48/EZ i 2006/49/EZ koje su prenesene u ovu Uredbu istovjetne su odredbama regulatornog okvira Basel II. Stoga je, uz uključivanje dodatnih elemenata regulatornog okvira Basel III, ova Uredba istovjetna odredbama regulatornih okvira Basel II i Basel III.

(42)

Ključno je uzeti u obzir različitost institucija u Uniji omogućavanjem alternativnih pristupa izračunu kapitalnih zahtjeva za kreditni rizik koji obuhvaćaju različite razine osjetljivosti na rizik i zahtijevaju različit stupanj složenosti. Upotreba vanjskih rejtinga i vlastitih procjena pojedinih parametara kreditnog rizika od strane institucija predstavlja značajno poboljšanje u osjetljivosti na rizik i bonitetnoj stabilnosti pravila za kreditni rizik. Institucije treba poticati na upotrebu pristupa koji su osjetljiviji na rizik. Pri izradi procjena potrebnih za primjenu pristupa kreditnom riziku iz ove Uredbe, institucije trebaju poboljšati svoje postupke mjerenja i upravljanja kreditnim rizikom kako bi si omogućile upotrebu metoda za utvrđivanje regulatornih kapitalnih zahtjeva koje odražavaju vrstu, opseg i složenost postupaka pojedinih institucija. U tom smislu obrada podataka vezanih uz nastanak i upravljanje izloženostima prema klijentima treba odražavati razvoj i validaciju sustava za mjerenje i upravljanje kreditnim rizikom. Time ne samo da se ispunjavaju legitimni interesi institucija već i namjera ove Uredbe da se upotrijebe bolje metode za mjerenje i upravljanje rizicima te, isto tako, njihova uporaba za potrebe regulatornog kapitala. Neovisno o tomu, pristupi osjetljiviji na rizik zahtijevaju značajnu stručnost i resurse, kao i podatke visoke kvalitete i dostatnog opsega. Institucije stoga trebaju ispuniti visoke standarde prije primjene tih pristupa za potrebe regulatornog kapitala. S obzirom na kontinuirane napore da se osigura prikladna potpora internim modelima, Komisija treba pripremiti izvješće o mogućnosti produljenja primjene praga iz Basela I i, ako je potrebno, prijedlog zakonodavnog akta.

(43)

Kapitalni zahtjevi trebaju biti razmjerni rizicima na koje se odnose. Poglavito, zahtjevi trebaju odražavati smanjenje razina rizika koje proizlazi iz velikog broja relativno malih izloženosti.

(44)

Mali i srednji poduzetnici čine stupove gospodarstva Unije s obzirom na njihovu ključnu ulogu u generiranju gospodarskog rasta i zaposlenosti. Oporavak i budući rast gospodarstva Unije uvelike ovise o raspoloživosti kapitala i izvora financiranja malim i srednjim poduzetnicima koji imaju poslovni nastan u Uniji kako bi mogli provesti potrebna ulaganja s ciljem uvođenja novih tehnologija i opreme radi povećanja njihove konkurentnosti. Ograničeni alternativni izvori financiranja učinili su male i srednje poduzetnike koji imaju poslovni nastan u Uniji dodatno osjetljivima na utjecaj bankovne krize. Stoga je važno zatvoriti postojeći nedostatak izvora financiranja koji se pojavio za male i srednje poduzetnike i osigurati odgovarajući priljev bankovnih kredita malim i srednjim poduzetnicima u tekućim uvjetima. Kapitalne zahtjeve za izloženosti prema malim i srednjim poduzetnicima treba smanjiti primjenom pomoćnog faktora od 0,7619 kako bi se omogućilo kreditnim institucijama da povećaju svoje kreditiranje malih i srednjih poduzetnika. Da bi se ostvario taj cilj, kreditne institucije trebaju učinkovito upotrijebiti kapital oslobođen primjenom pomoćnog faktora s izričitom namjenom osiguravanja odgovarajućeg priljeva kredita malim i srednjim poduzetnicima koji imaju poslovni nastan u Uniji. Nadležna tijela trebaju redovito pratiti ukupan iznos izloženosti kreditnih institucija prema malim i srednjim poduzetnicima te ukupan iznos umanjenja kapitala.

(45)

U skladu s odlukom BCBS-a koju je 10. siječnja 2011. potvrdio GHOS, vrijednost svih instrumenata dodatnog osnovnog kapitala i dopunskog kapitala institucije treba se moći u cijelosti i trajno smanjiti ili u cijelosti pretvoriti u redovni osnovni kapital u trenutku neodrživosti redovnog poslovanja institucije. U pravo Unije treba uključiti potrebno zakonodavstvo čiji je cilj osigurati da se na instrumente regulatornog kapitala primjenjuje dodatan mehanizam apsorbiranja gubitaka kao dio zahtjeva u vezi s oporavkom i sanacijom institucija. Ako do 31. prosinca 2015. ne bude doneseno pravo Unije kojim se uređuje zahtjev da treba biti moguće u cijelosti i trajno smanjiti vrijednost instrumenata kapitala ili ih pretvoriti u instrumente redovnog osnovnog kapitala kad se smatra da redovno poslovanje institucije više nije održivo, Komisija treba preispitati i izvijestiti treba li takvu odredbu uključiti u ovu Uredbu i, ovisno o tom preispitivanju, podnijeti odgovarajuće prijedloge zakonodavnih akata.

(46)

Odredbama ove Uredbe poštuje se načelo proporcionalnosti, posebno uzimajući u obzir različitost veličine i obujma poslova, kao i opsega aktivnosti institucija. Poštovanje načela proporcionalnosti također znači da se za izloženosti prema stanovništvu priznaju najjednostavniji mogući postupci dodjele rejtinga, čak i u pristupu zasnovanom na internim rejting-sustavima (IRB pristup). Države članice trebaju osigurati da se zahtjevi iz ove Uredbe primjenjuju na način koji je razmjeran vrsti, opsegu i složenosti rizika povezanih s poslovnim modelom i aktivnostima institucije. Komisija treba osigurati da delegirani i provedbeni akti, regulatorni tehnički standardi i provedbeni tehnički standardi budu usklađeni s načelom proporcionalnosti kako bi se osiguralo da se ova Uredba primjenjuje proporcionalno. EBA stoga treba osigurati da se pri sastavljanju svih regulatornih i provedbenih tehničkih standarda poštuje i štiti načelo proporcionalnosti.

(47)

Nadležna tijela trebaju posvetiti odgovarajuću pažnju slučajevima kada smatraju da se informacije tretiraju kao zaštićene ili povjerljive kako bi se izbjegla objava takvih informacija. Iako se institucija može odlučiti da neće objaviti informacije jer se one smatraju zaštićenima ili povjerljivima, činjenica da se informacije smatraju zaštićenima ili povjerljivima ne oslobađa od odgovornosti za posljedice koje proizlaze iz neobjavljivanja tih informacija kad se za takvo neobjavljivanje smatra da ima značajan učinak.

(48)

„Razvojna” priroda ove Uredbe omogućuje institucijama odabir između tri pristupa kreditnom riziku različite složenosti. Kako bi se posebno malim institucijama omogućio odabir IRB pristupa koji je osjetljiviji na rizik, relevantne odredbe trebaju se tumačiti kao da te kategorije izloženosti uključuju sve izloženosti koje se, izravno ili neizravno, izjednačavaju s njima u ovoj Uredbi. U pravilu nadležna tijela ne bi smjela raditi razliku između triju pristupa u postupku nadzorne provjere, što znači da institucije koje posluju u skladu s odredbama standardiziranog pristupa ne treba samo zbog toga strože nadzirati.

(49)

Veće priznavanje treba osigurati tehnikama za smanjenje kreditnog rizika u okviru pravila koja imaju svrhu osigurati da neprimjereno priznavanje ne ugrožava solventnost. Kad god je moguće, u standardiziranom pristupu, ali i u ostalim pristupima, treba priznavati uobičajeni bankovni kolateral dotičnih država članica za smanjenje kreditnih rizika.

(50)

Kako bi se osiguralo da se rizici i smanjenje rizika koje proizlazi iz sekuritizacijskih poslova i ulaganja institucija primjereno odražavaju u kapitalnim zahtjevima institucija, potrebno je uključiti pravila koja osiguravaju tretman takvih poslova i ulaganja koji je osjetljiv na rizik i bonitetno dobar. S tim ciljem, potrebna je jasna i obuhvatna definicija sekuritizacije koja obuhvaća sve transakcije ili sheme u kojima je kreditni rizik povezan s izloženošću ili skupom izloženosti tranširan. Izloženost iz koje proizlazi izravna obveza plaćanja za transakciju ili shemu koja se koristi za financiranje ili upravljanje materijalnom imovinom ne treba se smatrati izloženošću prema sekuritizaciji, čak i ako iz transakcije ili sheme proizlaze obveze plaćanja različitog statusa u redoslijedu naplate.

(51)

Uz nadzor čiji je cilj osigurati financijsku stabilnost, postoji potreba za mehanizmima koji su osmišljeni za povećavanje i razvoj učinkovitog nadzora i sprječavanje potencijalnih balona kako bi se osiguralo optimalno raspoređivanje kapitala u svjetlu makroekonomskih izazova i ciljeva, posebno u vezi s dugoročnim ulaganjima u realno gospodarstvo.

(52)

Operativni je rizik značajan rizik s kojim se suočavaju institucije, a koji zahtijeva pokriće regulatornim kapitalom. Ključno je uzeti u obzir različitost institucija u Uniji omogućavanjem alternativnih pristupa izračunu kapitalnih zahtjeva za operativni rizik koji obuhvaćaju različite razine osjetljivosti na rizik i zahtijevaju različit stupanj složenosti. Institucije treba na odgovarajući način potaknuti na prijelaz na pristupe koji su osjetljiviji na rizik. S obzirom na sve naprednije tehnike mjerenja i upravljanja operativnim rizikom, pravila treba preispitivati i prema potrebi ažurirati, uključujući preispitivanje i ažuriranje kapitalnih zahtjeva za različite poslovne linije i priznavanje tehnika za smanjenja rizika. U tom pogledu posebnu pažnju treba posvetiti uzimanju u obzir osiguranja u jednostavnim pristupima izračunu kapitalnih zahtjeva za operativni rizik.

(53)

Praćenje i kontrola izloženosti institucija trebaju biti sastavni dio njihovog nadzora. Prevelika koncentracija izloženosti prema jednoj osobi ili grupi povezanih osoba može dovesti do neprihvatljivog rizika gubitka. Takva situacija može dovesti u pitanje solventnost institucije.

(54)

Pri utvrđivanju postojanja grupe povezanih osoba, a time i izloženosti koje predstavljaju jedan rizik, važno je uzeti u obzir i rizike koji proizlaze iz značajnog izvora zajedničkog financiranja koji osiguravaju sama institucija, njezina financijska grupa ili s njom povezane osobe.

(55)

Iako je poželjno temeljiti izračun vrijednosti izloženosti na vrijednosti koja se upotrebljava za potrebe kapitalnih zahtjeva, primjereno je donijeti pravila za praćenje velikih izloženosti bez primjene pondera ili stupnjeva rizika. Nadalje, tehnike za smanjenje kreditnog rizika koje se koriste u režimu solventnosti zasnivaju se na pretpostavci dobro diversificiranog kreditnog rizika. Kod velikih izloženosti koje se odnose na koncentracijski rizik prema jednoj osobi (engl. single name concentration risk) kreditni rizik nije dobro diversificiran. Zato učinci tih tehnika trebaju biti podložni bonitetnoj zaštiti. U tom smislu potrebno je osigurati učinkovitu naplatu iz kreditne zaštite u svrhu velikih izloženosti.

(56)

Budući da gubitak koji proizlazi iz izloženosti prema instituciji može biti jednako značajan kao i gubitak na osnovi bilo koje druge izloženosti, takve izloženosti treba tretirati i o njima izvješćivati na isti način kao i kod svih drugih izloženosti. Kako bi se smanjio neproporcionalan učinak takvog pristupa na manje institucije, uvedeno je alternativno kvantitativno ograničenje. Osim toga, vrlo kratkoročne izloženosti koje se odnose na prijenos novca, uključujući obavljanje platnih usluga, usluga poravnanja, namire i skrbništva za klijente, izuzete su s ciljem neometanog funkcioniranja financijskih tržišta i povezane infrastrukture. Te usluge pokrivaju, na primjer, obavljanje poravnanja i namire gotovinskih transakcija te slične aktivnosti s ciljem olakšavnja namire. Povezane izloženosti obuhvaćaju izloženosti koje se možda ne mogu predvidjeti, zbog čega nisu u cijelosti pod kontrolom kreditne institucije, inter alia, stanja na međubankovnim računima koja proizlaze iz plaćanja klijenata, uključujući naknade i kamate u korist i na teret računa i druga plaćanja za usluge klijentima, kao i dane i primljene kolaterale.

(57)

Važno je da interesi društava koja „preoblikuju” kredite u vrijednosne papire kojima se trguje i druge financijske instrumente (inicijatori ili sponzori) i društva koja u te vrijednosne papire ili instrumente ulažu (ulagatelji) budu usklađeni. Da bi se to postiglo, inicijator ili sponzor treba zadržati značajan udio u odnosnoj imovini. Zato je važno da inicijatori ili sponzori zadrže izloženost riziku takvih kredita. Općenito, sekuritizacijske transakcije ne bi smjele biti strukturirane tako da se izbjegne primjena zahtjeva za zadržavanje, posebno kroz strukturu naknade ili premije, ili oboje. Takvo se zadržavanje treba primjenjivati u svim situacijama gdje se radi o ekonomskom sadržaju sekuritizacije, bez obzira na pravni oblik ili instrumente koji se upotrebljavaju za ostvarivanje tog ekonomskog sadržaja. Osobito u situacijama gdje sekuritizacijom dolazi do prijenosa kreditnog rizika, ulagatelji trebaju donositi odluke nakon provođenja temeljite dubinske analize, za što su im potrebne odgovarajuće informacije o sekuritizacijama.

(58)

Ovom se Uredbom također propisuje da se zahtjev za zadržavanje ne smije primjenjivati višestruko. Kod svake sekuritizacije dovoljno je da se zahtjev odnosi na inicijatora, sponzora i izvornog zajmodavca. Isto tako, ako sekuritizacijske transakcije sadrže druge sekuritizacije kao odnosni instrument, zahtjev za zadržavanje treba primjenjivati samo na sekuritizaciju koja je predmet ulaganja. Za otkupljena potraživanja ne smije vrijediti zahtjev za zadržavanje ako ona proizlaze iz korporativne aktivnosti i prenesena su ili prodana s diskontom radi financiranja te aktivnosti. Nadležna tijela trebaju primjenjivati ponder rizika u vezi s nepoštivanjem obveze dubinske analize i upravljanja rizikom kod sekuritizacije za značajna kršenja politika i postupaka koji su relevantni za analizu odnosnih rizika. Komisija također treba preispitati može li izbjegavanje višestruke primjene zahtjeva za zadržavanje biti povoljno za postupke zaobilaženja zahtjeva za zadržavanje te provode li nadležna tijela učinkovito pravila o sekuritizaciji.

(59)

Za odgovarajuću procjenu rizika koji proizlaze iz sekuritizacijskih izloženosti u knjizi trgovanja i knjizi pozicija kojima se ne trguje treba provoditi dubinsku analizu. Nadalje, obveze dubinske analize trebaju biti proporcionalne. Postupci dubinske analize trebaju pridonositi izgradnji većeg povjerenja između inicijatora, sponzora i ulagatelja. Stoga je poželjno da se sve bitne informacije koje se odnose na dubinsku analizu primjereno objave.

(60)

Kada za instituciju nastane izloženost prema vlastitom matičnom društvu ili drugim društvima kćerima njezinog matičnog društva, potrebna je posebna razboritost. Upravljanje takvim izloženostima koje su nastale za institucije treba se provoditi u potpunosti neovisno, u skladu s načelima dobrog upravljanja, bez obzira na sva druga pitanja. To je posebno važno kod velikih izloženosti i u slučajevima koji nisu vezani isključivo na unutargrupno upravljanje ili uobičajene unutargrupne transakcije. Nadležna tijela trebaju posvetiti posebnu pažnju takvim unutargrupnim izloženostima. Međutim, takve standarde ne treba primjenjivati ako je matično društvo financijski holding ili kreditna institucija ili ako su druga društva kćeri kreditne ili financijske institucije ili društva koja pružaju pomoćne usluge, pod uvjetom da su sva takva društva obuhvaćena nadzorom kreditne institucije na konsolidiranoj osnovi.

(61)

S obzirom na to da su osjetljiva na rizik, poželjno je stalno preispitivati utječu li pravila koja se odnose na kapitalne zahtjeve značajno na ekonomski ciklus. Komisija, uzimajući u obzir doprinos Europske središnje banke (ESB), treba izvijestiti o tim aspektima Europski parlament i Vijeće.

(62)

Kapitalne zahtjeve za trgovce robom, uključujući i one trgovce koji su sada izuzeti iz zahtjeva Direktive 2004/39/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o tržištima financijskih instrumenata (12), treba preispitati.

(63)

Cilj liberalizacije tržišta plina i električne energije za Uniju ima gospodarski i politički značaj. Zbog toga kapitalni zahtjevi i druga bonitetna pravila koja vrijede za društva aktivna na tim tržištima trebaju biti proporcionalni i ne smiju neopravdano utjecati na ostvarivanje cilja liberalizacije. Taj cilj posebno treba imati na umu kod preispitivanja ove Uredbe.

(64)

Institucije koje ulažu u resekuritizacije trebaju provesti i dubinsku analizu odnosnih sekuritizacija i nesekuritizacijskih izloženosti koje su sekuritizirane. Institucije trebaju procijeniti čine li izloženosti u okviru programa komercijalnih zapisa osiguranih imovinom resekuritizacijske izloženosti, uključujući i one u okviru programa stjecanja nadređenih tranši zasebnih skupova cjelovitih kredita, pri čemu ni jedan od tih kredita ne predstavlja sekuritizacijsku ili resekuritizacijsku izloženost, a osiguranje za zaštitu od prvoga gubitka za svako ulaganje pruža prodavatelj kredita. U ovom drugom slučaju likvidnosna linija prilagođena pojedinom skupu općenito se ne treba smatrati resekuritizacijskom izloženošću jer ta linija predstavlja tranšu jednog skupa imovine (tj. mjerodavnog skupa cjelovitih kredita) koji ne sadrži sekuritizacijske izloženosti. S druge strane, kreditno poboljšanje cijelog programa kojim bi se pokrili samo neki od gubitaka preko zaštite koju pruža prodavatelj za različite skupove općenito bi predstavljalo tranširanje rizika različitih skupova imovine koja sadrži najmanje jednu sekuritizacijsku izloženost te bi tako predstavljalo resekuritizacijsku izloženost. Ipak, ako se takav program u cijelosti financira samo jednom vrstom komercijalnih zapisa i ako kreditno poboljšanje cijelog programa nije resekuritizacija ili ako komercijalni zapis u cijelosti podupire institucija sponzor, ostavljajući na taj način ulagatelja u komercijalni zapis zapravo izloženog riziku nastanka statusa neispunjavanja obveza od strane sponzora umjesto riziku nastanka statusa neispunjavanja obveza odnosnih skupova ili imovine, tada se taj komercijalni zapis općenito ne smije smatrati resekuritizacijskom izloženošću.

(65)

Odredbe o bonitetnom vrednovanju za pozicije iz knjige trgovanja trebaju se primjenjivati na sve instrumente koji se mjere po fer vrijednosti bilo da su raspoređeni u knjizi trgovanja institucija ili u knjizi pozicija kojima se ne trguje. Treba pojasniti da, ako bi primjena bonitetnog vrednovanja dovela do niže vrijednosti od stvarno priznate računovodstvene vrijednosti, apsolutnu vrijednost razlike treba odbiti od regulatornog kapitala.

(66)

Institucije trebaju imati mogućnost izbora oko toga hoće li primjenjivati kapitalni zahtjev ili će od stavki redovnog osnovnog kapitala odbiti one sekuritizacijske pozicije kojima se u skladu s ovom Uredbom dodjeljuje ponder rizika od 1 250 %, bez obzira na to jesu li te pozicije u knjizi trgovanja ili knjizi pozicija kojima se ne trguje.

(67)

Treba spriječiti mogućnost da institucije u ulozi inicijatora ili sponzora zaobiđu zabranu implicitne potpore tako da za pružanje takve potpore koriste svoje knjige trgovanja.

(68)

Ne dovodeći u pitanje objavljivanja koja ova Uredba izrijekom zahtijeva, cilj zahtjeva za objavu treba biti da sudionicima na tržištu osiguraju točne i cjelovite informacije koje se odnose na profil rizičnosti pojedinačnih institucija. Stoga se od institucija treba zahtijevati objava dodatnih informacija koje nisu izrijekom navedene ovom Uredbom ako je njihovo objavljivanje potrebno za ostvarivanje navedenog cilja. Nadležna tijela trebaju istodobno posvetiti odgovarajuću pažnju slučajevima u kojim smatraju da institucija informacije smatra zaštićenim ili povjerljivim informacijama kako bi se izbjeglo objavljivanje tih informacija.

(69)

Ako vanjska procjena kreditnog rizika za sekuritizacijsku poziciju uključuje utjecaj kreditne zaštite koju pruža sama institucija ulagatelj, institucija ne bi trebala imati pravo ostvariti korist od nižeg pondera rizika koji proizlazi iz te zaštite. Ta se sekuritizacijska pozicija ne bi smjela odbijati od kapitala ako postoje drugi načini za određivanje pondera rizika u skladu sa stvarnim rizikom pozicije koji ne uzima u obzir tu kreditnu zaštitu.

(70)

S obzirom na njihove nedavne slabe rezultate, treba pooštriti standarde za interne modele za izračun kapitalnih zahtjeva za tržišni rizik. Osobito treba dopuniti njihov obuhvat rizika povezan s kreditnim rizicima u knjizi trgovanja. Osim toga, kapitalni zahtjevi trebaju sadržavati odgovarajuću komponentu koja odražava stresne uvjete kako bi se pooštrili kapitalni zahtjevi imajući u vidu pogoršanje tržišnih uvjeta, a sve s ciljem smanjenja potencijala za procikličnost. Institucije trebaju provesti i povratne testove otpornosti na stres kako bi se ispitali scenariji koji bi mogli ugroziti redovno poslovanje institucije, osim ako mogu dokazati da takav test nije nužan. S obzirom na nedavne poteškoće u vezi s tretmanom sekuritizacijskih pozicija pristupima na temelju internih modela, priznavanje modeliranja sekuritizacijskih rizika institucija radi izračuna kapitalnih zahtjeva u knjizi trgovanja treba biti ograničeno te treba postojati isključiva obveza primjene standardiziranog kapitalnog zahtjeva za sekuritizacijske pozicije u knjizi trgovanja.

(71)

Ovom se Uredbom uvode ograničena izuzeća za određene aktivnosti trgovanja korelacijama u skladu s kojima nadzorno tijelo može instituciji dopustiti izračun kapitalnog zahtjeva za sveobuhvatni rizik uz ispunjavanje strogih zahtjeva. U takvim slučajevima od institucije treba zahtijevati da na takve aktivnosti primijeni kapitalni zahtjev koji je jednak višem kapitalnom zahtjevu između kapitalnog zahtjeva prema tom interno razvijenom pristupu i 8 % kapitalnog zahtjeva za specifični rizik u skladu sa standardiziranom metodom mjerenja. Za te izloženosti ne treba vrijediti dodatni kapitalni zahtjev za rizik, nego ih treba uključiti u mjere vrijednosti adherentne riziku i mjere vrijednosti adherentne riziku u stresnim uvjetima.

(72)

S obzirom na vrstu i veličinu neočekivanih gubitaka koje su institucije ostvarile tijekom financijske i gospodarske krize, potrebno je dodatno poboljšati kvalitetu i usklađenost regulatornog kapitala čije se držanje zahtijeva od institucija. To treba uključivati uvođenje nove definicije ključnih elemenata kapitala raspoloživih za apsorbiranje neočekivanih gubitaka kako se ti gubici budu pojavljivali, poboljšanje definicije hibridnog kapitala i jedinstvena bonitetna usklađenja regulatornog kapitala. Nadalje, potrebno je značajno povećati razinu regulatornog kapitala, uključujući nove stope kapitala koji se usredotočuju na ključne elemente regulatornog kapitala raspoložive za apsorbiranje gubitaka kako se ti gubici budu pojavljivali. Očekuje se da institucije čije su dionice uvrštene za trgovanje na uređenom tržištu ispune kapitalne zahtjeve u vezi s ključnim elementima kapitala samo s takvim dionicama koje ispunjavaju stroge kriterije za osnovne instrumente kapitala i objavljenim rezervama institucija. Kako bi se na primjeren način uzela u obzir različitost pravnih oblika u kojima posluju institucije u Uniji, strogim kriterijima za osnovne instrumente kapitala treba osigurati da osnovni instrumenti kapitala institucija čije dionice nisu uvrštene za trgovanje na uređenom tržištu jesu instrumenti najviše kvalitete. To ne smije spriječiti institucije da za dionice koje imaju različita ili nemaju prava glasa isplate raspodjele koje su višekratnik raspodjela isplaćenih na dionice koje imaju relativno višu razinu prava glasa, pod uvjetom da su, neovisno o razini prava glasa, ispunjeni strogi kriteriji za instrumente redovnog osnovnog kapitala, uključujući one koji se odnose na fleksibilnost isplata i pod uvjetom da tamo gdje je isplaćena raspodjela, raspodjela bude isplaćena na sve dionice koje je izdala dotična institucija.

(73)

Izloženosti s osnove financiranja trgovine različite su po svojoj naravi, ali imaju zajedničke značajke kao što su mala vrijednost, kratko trajanje te utvrdiv izvor otplate. One se zasnivaju na kretanjima robe i usluga koje potiču realno gospodarstvo i u većini slučajeva pomažu malim društvima u njihovim svakodnevnim potrebama te time potiču gospodarski rasti i zapošljavanje. Priljevi i odljevi obično su usklađeni pa je stoga likvidnosni rizik ograničen.

(74)

Prikladno je da EBA vodi ažuran popis svih oblika instrumenata kapitala u svakoj državi članici koji ispunjavaju uvjete za instrumente redovnoga osnovnoga kapitala. EBA treba ukloniti s tog popisa instrumente koji ne čine instrumente državne potpore koji su izdani nakon datuma stupanja na snagu ove Uredbe, koji ne ispunjavaju kriterije navedene u ovoj Uredbi te treba javno najaviti takvo uklanjanje. Ako se instrumenti koje EBA ukloni s popisa nastave priznavati nakon najave EBA-e, EBA treba u potpunosti iskoristiti svoje ovlasti, a posebno one koje su joj dodijeljene člankom 17. Uredbe (EU) br. 1093/2010 u vezi s povredom prava Unije. Napominje se da se mehanizam u tri koraka primjenjuje za razmjeran odgovor na nepravilnu ili nedostatnu primjenu prava Unije, pri čemu je, kao prvi korak, EBA ovlaštena istražiti navodnu nepravilnu ili nedostatnu primjenu obveza prema pravu Unije od strane nacionalnih tijela pri njihovim nadzornim praksama, što završava preporukom. Drugo, ako nadležno nacionalno tijelo ne primijeni preporuku, Komisija je ovlaštena izdati službeno mišljenje uzimajući u obzir preporuku EBA-e, te zahtijevati od nadležnog tijela da poduzme mjere koje su potrebne kako bi se osigurala usklađenost s pravom Unije. Treće, kako bi se razriješile iznimne situacije dosljednog nedjelovanja odnosnih nadležnih tijela, EBA je ovlaštena, kao krajnje rješenje, donijeti odluke upućene pojedinačnim financijskim institucijama. Štoviše, napominje se da u skladu s člankom 258. UFEU-a, ako Komisija smatra da država članica nije ispunila obvezu prema Ugovorima, ona ima ovlast uputiti predmet Sudu Europske unije.

(75)

Ovom se Uredbom ne smije utjecati na mogućnost nadležnih tijela da primjenjuju postupke prethodne suglasnosti u vezi s ugovorima koji uređuju instrumente dodatnog osnovnog i dopunskog kapitala. U tim slučajevima ti instrumenti kapitala smiju se uračunati u dodatni osnovni kapital ili dopunski kapital institucije tek nakon uspješno provedenih postupaka dobivanja suglasnosti.

(76)

S ciljem jačanja tržišne discipline i financijske stabilnosti potrebno je uvesti detaljnije zahtjeve za objavljivanje vrste i naravi regulatornog kapitala i provedenih bonitetnih usklađenja kako bi se osiguralo da su ulagatelji i deponenti dovoljno dobro informirani o solventnosti institucija.

(77)

Nadalje, nadležna tijela moraju biti upoznata s opsegom, barem u agregiranom obliku, repo ugovora i pozajmljivanja vrijednosnih papira te svim vrstama opterećenosti imovine. Takve informacije treba dostavljati nadležnim tijelima. S ciljem jačanja tržišne discipline potrebni su detaljniji zahtjevi za objavljivanje repo ugovora i osiguranog financiranja.

(78)

Novu definiciju kapitala i regulatornih kapitalnih zahtjeva treba uvesti na način koji uzima u obzir činjenicu postojanja različitih nacionalnih polazišnih točaka i okolnosti, pri čemu se početna odstupanja od novih standarda smanjuju u prijelaznom razdoblju. Kako bi se osigurao odgovarajući kontinuitet razine regulatornog kapitala, instrumenti izdani u kontekstu mjere dokapitalizacije u skladu s pravilima o državnoj potpori te izdani prije datuma primjene ove Uredbe nastavit će se priznavati tijekom prijelaznog razdoblja. Ovisnost o državnoj potpori treba u budućnosti smanjiti što je više moguće. Međutim, ako se državna potpora pokaže nužnom u određenim situacijama, ovom se Uredbom osigurava okvir za postupanje u takvim situacijama. Ovom se Uredbom posebno određuje tretman instrumenata regulatornog kapitala izdanih u kontekstu mjere dokapitalizacije u skladu s pravilima državne potpore. Treba odrediti stroge uvjete pod kojima institucije imaju mogućnost iskoristiti takav tretman. Nadalje, u slučaju da takav tretman omogućuje odstupanja od novih kriterija kvalitete instrumenata regulatornog kapitala, ta odstupanja trebaju biti ograničena u najvećoj mogućoj mjeri. Tretman postojećih instrumenata kapitala izdanih u kontekstu mjere dokapitalizacije u skladu s pravilima državne potpore treba biti takav da se jasno razlikuju instrumenti kapitala koji udovoljavaju zahtjevima iz ove Uredbe i oni koji to ne čine. Ovom je Uredbom stoga potrebno odrediti odgovarajuće prijelazne odredbe u potonjem slučaju.

(79)

U skladu s Direktivom 2006/48/EZ kreditne institucije morale su do 31. prosinca 2011. osigurati regulatorni kapital koji je barem jednak određenom minimalnom iznosu. Budući da bankarski sektor još nije prevladao posljedice financijske krize te su produženi prijelazni režimi za kapitalne zahtjeve koje je donio BCBS, primjereno je u ograničenom razdoblju ponovno uvesti nižu granicu dok se ne dosegne dovoljan iznos regulatornog kapitala u skladu s prijelaznim režimima za regulatorni kapital iz ove Uredbe koji će se postupno uvoditi od datuma primjene ove Uredbe do 2019.

(80)

Za grupe koje uključuju značajne bankovne ili investicijske aktivnosti, odnosno osiguravateljne aktivnosti, Direktivom 2002/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2002. o dodatnom nadzoru kreditnih institucija, društava za osiguranje i investicijskih društava u financijskom konglomeratu (13), propisuju se posebna pravila za tretman takvog „dvostrukog uračunavanja” kapitala. Direktiva 2002/87/EZ zasniva se na međunarodno dogovorenim načelima za tretman rizika među sektorima. Ovom se Uredbom podupire način primjene tih pravila koja vrijede za financijske konglomerate na grupe banaka i investicijskih društava, osiguravajući na taj način njihovu strogu i dosljednu primjenu. Sve potrebne buduće izmjene bit će obuhvaćene preispitivanjem Direktive 2002/87/EZ koje se očekuje 2015.

(81)

Financijska je kriza pokazala da su institucije u velikoj mjeri podcijenile razinu kreditnog rizika druge ugovorne strane povezanog s OTC izvedenicama. Zato su šefovi država i vlada skupine G-20 u rujnu 2009. pozvali na poravnanje više OTC izvedenica preko središnje druge ugovorne strane. Osim toga, pozvali su i na to da se za one OTC izvedenice kod kojih poravnanje nije moguće izvesti centralno, primjenjuju viši kapitalni zahtjevi koji bi na ispravniji način odražavali višu razinu rizika povezanu s njima.

(82)

Po pozivu šefova država i vlada skupine G-20 BCBS je u okviru regulatornog okvira Basel III značajno izmijenio režim kreditnog rizika druge ugovorne strane. Očekuje se da će se regulatornim okvirom Basel III značajno povećati kapitalni zahtjevi povezani s OTC izvedenicama i transakcijama financiranja vrijednosnih papira institucija te stvoriti snažan poticaj institucijama za uporabu središnjih drugih ugovornih strana. Također se očekuje se da će se regulatornim okvirom Basel III osigurati daljnji poticaji za jačanje upravljanja rizikom kreditnih izloženosti druge ugovorne strane i za preispitivanje sadašnjeg režima za tretman izloženosti kreditnom riziku druge ugovorne strane prema središnjim drugim ugovornim stranama.

(83)

Institucije trebaju održavati dodatni regulatorni kapital zbog rizika prilagodbe kreditnom vrednovanju koji proizlazi iz OTC izvedenica. Institucije također trebaju primjenjivati veće korelacije s vrijednošću imovine u izračunu kapitalnih zahtjeva za izloženosti kreditnom riziku druge ugovorne strane koje proizlaze iz OTC izvedenica i transakcija financiranja vrijednosnim papirima prema određenim financijskim institucijama. Institucijama također treba naložiti značajno unaprjeđivanje mjerenja i upravljanja kreditnim rizikom druge ugovorne strane, tako da bolje obuhvate povratni rizik, druge ugovorne strane s visokim stupnjem financijske poluge i kolaterale, a što sve zajedno treba biti popraćeno primjerenim poboljšanjima na području retroaktivnog testiranja i testiranja otpornosti na stres.

(84)

Kod izloženosti iz trgovanja prema središnjim drugim ugovornim stranama obično se primjenjuje mehanizam višestranog netiranja i podjele gubitka koji omogućavaju središnje druge ugovorne strane. Stoga one uključuju vrlo nizak kreditni rizik druge ugovorne strane i podliježu vrlo niskim kapitalnim zahtjevima. Istodobno, ti zahtjevi trebaju biti na snazi kako bi osigurali da institucije prate i bilježe svoje izloženosti prema središnjim drugim ugovornim stranama kao dio dobrog upravljanja rizikom i kako bi odražavali činjenicu da ni izloženosti iz trgovanja prema središnjim drugim ugovornim stranama nisu bez rizika.

(85)

Jamstveni fond središnje druge ugovorne strane mehanizam je koji omogućava podjelu (uzajamnost) gubitaka među klirinškim članovima središnje druge ugovorne strane. Upotrebljava se kad su gubici koje središnja druga ugovorna strana ima zbog neispunjavanja obveza nekog klirinškog člana veći od iznosa marži i uplata u jamstveni fond tog klirinškog člana i svih drugih osiguranja koja središnja druga ugovorna strana može koristiti prije korištenja uplata u jamstveni fond ostalih klirinških članova. S obzirom na navedeno, rizik gubitka povezan s izloženostima na osnovi uplata u jamstveni fond veći je od rizika povezanog s izloženostima iz trgovanja. Stoga ta vrsta izloženosti treba imati više kapitalne zahtjeve.

(86)

„Hipotetski kapital” središnje druge ugovorne strane treba biti varijabla koja se uzima za određivanje kapitalnog zahtjeva za izloženosti klirinškog člana iz njegovih uplata u jamstveni fond kod središnje druge ugovorne strane. On ne može predstavljati ništa drugo. Osobito on ne može predstavljati iznos kapitala koji je središnja druga ugovorna strana dužna održavati po zahtjevu svog nadležnog tijela.

(87)

Preispitivanje tretmana kreditnog rizika druge ugovorne strane, a posebno uspostavljanje viših kapitalnih zahtjeva za dvostrane ugovore o izvedenicama kako bi se reflektirao viši rizik koji takvi ugovori predstavljaju za financijski sustav, čini sastavni dio napora Komisije s ciljem osiguravanja učinkovitih, sigurnih i stabilnih tržišta izvedenica. Stoga se ovom Uredbom nadopunjuje Uredba (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o OTC izvedenicama, središnjoj drugoj ugovornoj strani i trgovinskom repozitoriju (14).

(88)

Komisija treba do 31. prosinca 2015. preispitati određena izuzeća za velike izloženosti. Dok ne budu poznati rezultati tog preispitivanja, državama članicama treba omogućiti izuzimanje određenih velikih izloženosti iz tih pravila tijekom dostatno dugog prijelaznog razdoblja. Nastavno na posao obavljen u kontekstu priprema i pregovora u vezi s Direktivom 2009/111/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o izmjeni direktiva 2006/48/EZ, 2006/49/EZ i 2007/64/EZ vezano za banke povezane sa središnjim institucijama, određene stavke jamstvenog kapitala, velike izloženosti, nadzorne aranžmane i upravljanje u kriznim situacijama (15) te uzimajući u obzir razvoj tih pitanja na međunarodnom planu i u Uniji, Komisija treba preispitati trebaju li se ta izuzeća nastaviti primjenjivati na diskrecijskoj osnovi ili na općenitiji način te jesu li rizici povezani s tim izloženostima pokriveni drugim učinkovitim načinima iz ove Uredbe.

(89)

Kako bi se osiguralo da izuzeća od izloženosti koja primjenjuju nadležna tijela ne ugroze koherentnost jedinstvenih pravila uspostavljenih ovom Uredbom na trajnoj osnovi, nakon prijelaznog razdoblja, i u nedostatku rezultata tog preispitivanja, nadležna tijela trebaju se savjetovati s EBA-om o tome je li prikladno nastaviti dopuštati mogućnost izuzeća određenih izloženosti.

(90)

Razdoblje prije izbijanja financijske krize bilo je obilježeno prevelikim porastom izloženosti institucija u odnosu na njihov regulatorni kapital (financijsku polugu). Tijekom financijske krize institucije su zbog gubitaka i manjka financiranja u kratkom razdoblju morale značajno smanjiti svoju financijsku polugu. To je dovelo do povećanja pritiska na smanjenje cijena imovine, zbog čega su institucije pretrpjele dodatne gubitke, koji su onda doveli do dodatnog smanjenja njihovog regulatornog kapitala. Krajnji je rezultat te negativne spirale događaja bilo smanjenje dostupnosti kredita za realno gospodarstvo te produbljenje i produžetak krize.

(91)

Kapitalni zahtjevi koji se temelje na riziku nužni su da bi se osiguralo dovoljno regulatornog kapitala za pokrivanje neočekivanih gubitaka. Međutim, kriza je pokazala da ti zahtjevi sami po sebi nisu dovoljni da bi se institucije odvratilo od preuzimanja rizika prekomjerne i neodržive financijske poluge.

(92)

Šefovi država i vlada skupine G-20 u rujnu 2009. obvezali su se na razvoj međunarodno prihvaćenih pravila za odvraćanje od prekomjerne financijske poluge. S tim ciljem podržali su uvođenje omjera financijske poluge kao dodatnu mjeru uz regulatorni okvir Basel II.

(93)

BCBS je u prosincu 2010. objavio smjernice kojima je definirana metodologija za izračun omjera financijske poluge. Tim se pravilima predviđa razdoblje promatranja koje će trajati od 1. siječnja 2013. do 1. siječnja 2017. i tijekom kojeg će se pratiti omjer financijske poluge, njegove komponente i kretanje u odnosu na zahtjeve koji se temelje na riziku. Na osnovi rezultata iz razdoblja promatranja BCBS namjerava napraviti konačne prilagodbe definicije i kalibracije omjera financijske poluge u prvoj polovici 2017. godine, kako bi se 1. siječnja 2018. prešlo na obvezujući zahtjev na temelju odgovarajuće provjere i kalibracije. Osim toga, smjernice BCBS-a predviđaju objavljivanje omjera financijske poluge i njegovih komponenti od 1. siječnja 2015.

(94)

Omjer financijske poluge novi je regulatorni i nadzorni alat Unije. U skladu s međunarodnim sporazumima taj alat treba u početku uvesti kao dodatni element koji se može upotrijebiti za pojedinačne institucije prema procjeni nadzornih tijela. Obveze izvješćivanja za institucije omogućit će odgovarajuću provjeru i kalibraciju s ciljem prelaska na obvezujuću mjeru 2018. godine.

(95)

Pri ocjeni utjecaja omjera financijske poluge na različite poslovne modele treba obratiti posebnu pozornost na poslovne modele koji se smatraju onima s nižom stopom rizika, kao što su krediti osigurani nekretninama i specijalizirano financiranje jedinica područne (regionalne) i lokalne samouprave i subjektima javnog sektora. Na osnovi primljenih podataka i nalaza nadzorne provjere tijekom razdoblja promatranja EBA treba u suradnji s nadležnim tijelima razviti klasifikaciju poslovnih modela i rizika. Na osnovi odgovarajuće analize te uzimajući u obzir povijesne podatke ili scenarije stresnih uvjeta, treba obaviti procjenu odgovarajućih razina omjera financijske poluge koji čuvaju otpornost dotičnih poslovnih modela te treba li razine omjera financijske poluge odrediti kao pragove ili raspone. Po završetku razdoblja promatranja i kalibracije dotičnih razina omjera financijske poluge te na osnovi procjene EBA može objaviti odgovarajući statistički pregled, uključujući prosjeke i standardne devijacije, omjera financijske poluge. Nakon donošenja zahtjeva u vezi s omjerom financijske poluge, EBA treba objaviti odgovarajući statistički pregled, uključujući prosjeke i standardne devijacije, omjera financijske poluge u odnosu na utvrđene kategorije institucija.

(96)

Institucije trebaju pratiti razinu i promjene omjera financijske poluge te rizik financijske poluge kao dio postupka procjene adekvatnost internog kapitala (ICAAP). Navedeno praćenje treba biti uključeno u postupak nadzorne provjere. Posebno, nakon stupanja na snagu zahtjeva u vezi s omjerom financijske poluge, nadležna tijela trebaju pratiti kretanja u poslovnom modelu i povezanom profilu rizičnosti kako bi se osigurala ažurna i primjerena klasifikacija institucija.

(97)

Dobre upravljačke strukture, transparentnost i objavljivanje ključni su za dobre politike primitaka. Kako bi se tržištu osigurala odgovarajuća transparentnost njihovih struktura primitaka i s njima povezanog rizika, institucije trebaju objavljivati detaljne informacije o svojim politikama i praksama primitaka te, radi povjerljivosti, ukupne iznose za one zaposlenike čije profesionalne aktivnosti imaju značajan utjecaj na profil rizičnosti institucije. Te informacije trebaju biti dostupne svim zainteresiranim stranama. Ti zahtjevi ne smiju dovoditi u pitanje općenitije zahtjeve u vezi s objavljivanjem koji se odnose na politike primitaka koji se primjenjuju horizontalno kroz sektore. Štoviše, državama članicama treba omogućiti da od institucija zahtijevaju da im učine dostupnima detaljnije informacije o primicima.

(98)

Priznavanje agencije za kreditni rejting kao vanjske institucije za procjenu kreditnog rizika (VIPKR) ne smije povećati ograničavanje pristupa tržištu na kojem već prevladavaju tri glavna društva. Kako bi otvorili tržišta za druga društva, EBA i središnje banke ESSB-a trebaju osigurati priznavanje više agencija za kreditni rejting kao vanjskih institucija za procjenu kreditnog rizika, a da se taj postupak ne olakša ili učini manje zahtjevnim.

(99)

Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka (16) i Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka (17), trebaju biti u cijelosti mjerodavne u vezi s obradom osobnih podataka za potrebe ove Uredbe.

(100)

Institucije trebaju imati diverisficirani zaštitni sloj likvidne imovine koji mogu upotrijebiti za pokrivanje likvidnosnih potreba u razdoblju kratkoročnog likvidnosnog stresa. Budući da unaprijed nije moguće sa sigurnošću znati koja će imovina u okviru pojedine kategorije imovine poslije možda biti izložena stresnim situacijama, prikladno je podržati diversificirni i visokokvalitetni zaštitni sloj likvidnosti koji se sastoji od različitih kategorija imovine. Koncentracija imovine i prekomjerno oslanjanje na tržišnu likvidnost stvara sistemski rizik za financijski sektor te ju stoga treba izbjegavati. U početnom razdoblju promatranja stoga treba uzeti u obzir širok skup kvalitetne imovine koja će se koristiti za definiranje zahtjeva za likvidnosnu pokrivenost. Pri donošenju jedinstvene definicije likvidne imovine može se očekivati je da će se barem državne obveznice i pokrivene obveznice kojima se trguje na transparentnim tržištima sa stalnim prometom, smatrati imovinom iznimno visoke likvidnosti i kreditne kvalitete. Također bi bilo prikladno da imovina iz članka 416. stavka 1. točaka od (a) do (c) bude uključena u zaštitni sloj bez ograničenja. Kada institucije upotrebljavaju rezervu likvidnosti, trebaju napraviti plan za obnovu svojih ulaganja u likvidnu imovinu, a nadležna tijela trebaju osigurati njegovu primjerenost i provedbu.

(101)

Rezerva likvidne imovine treba uvijek biti na raspolaganju za pokrivanje likvidnosnih odljeva. Razinu likvidnosnih potreba u razdoblju kratkoročnog likvidnosnog stresa treba utvrditi na standardizirani način kako bi se osigurao jedinstven standard stabilnosti i jednaka pravila poslovanja za sve. Treba osigurati da takvo određivanje standarda nema nenamjeravanih posljedica za financijska tržišta, odobravanje kredita i gospodarski rast, uzimajući također u obzir različite poslovne i investicijske modele i uvjete financiranja institucija u Uniji. S tim ciljem za zahtjev za likvidnosnu pokrivenost treba odredit razdoblje promatranja. Na osnovi promatranja i uz podršku izvješća EBA-e Komisija treba biti ovlaštena donijeti delegirani akt kako bi pravodobno odredila detaljan i usklađen zahtjev za likvidnosnu pokrivenost u Uniji. Kako bi se osigurala globalna usklađenost u području reguliranja likvidnosti, svaki delegirani akt kojim se određuje zahtjev za likvidnosnu pokrivenost treba biti usporediv s koeficijentom likvidnosne pokrivenosti koji je određen u konačnom međunarodnom okviru BCBS-a za mjerenje, standarde i praćenje likvidnosnog rizika, uzimajući u obzir specifičnosti u Uniji i nacionalne specifičnosti.

(102)

S tim ciljem EBA treba tijekom razdoblja promatranja provjeriti i procijeniti, inter alia, prikladnost praga od 60 % za likvidnu imovinu prvog stupnja, gornju granicu priljeva u odljevima koja mora iznositi 75 % odljeva i postupno uvođenje zahtjeva za likvidnosnu pokrivenost, u visini od 60 % koliko ona treba iznositi 1. siječnja 2015., do 100 %. Pri procjeni i izvješćivanju o jedinstvenim definicijama rezerve likvidne imovine EBA treba u svojoj analizi uzeti u obzir definiciju visokokvalitetne likvidne imovine (HQLA) koju je pripremio BCBS kao i specifičnosti Unije i nacionalne specifičnosti. EBA treba utvrditi valute kod kojih potrebe institucija koje imaju poslovni nastan u Uniji za likvidnom imovinom premašuju raspoloživost likvidne imovine u toj valuti, također EBA treba na godišnjoj osnovi provjeriti primjenjivost utvrđenih odstupanja, uključujući ona iz ove Uredbe. K tome, EBA također treba procijeniti na godišnjoj osnovi treba li za institucije koje imaju poslovni nastan u Uniji pri upotrebi bilo kojeg od tih odstupanja ili odstupanja koja su već utvrđena ovom Uredbom zahtijevati dodatne uvjete ili treba li postojeće uvjete revidirati. EBA treba dostaviti Komisiji rezultate svoje analize u godišnjem izvješću.

(103)

S ciljem povećavanja učinkovitosti i smanjenja administrativnog opterećenja EBA treba uspostaviti dosljedan izvještajni okvir na osnovi usklađenog skupa standarda za likvidnosne zahtjeve koji se trebaju primjenjivati u Uniji. S tim ciljem EBA treba razvijati istovrsne izvještajne formate i IT rješenja koja uzimaju u obzir odredbe ove Uredbe i Direktive 2013/36/EU. Do datuma potpune primjene likvidnosnih zahtjeva institucije trebaju nastaviti ispunjavati svoje nacionalne izvještajne zahtjeve.

(104)

EBA u suradnji s ESRB-om treba objaviti smjernice o načelima uporabe rezerve likvidnosti u stresnim uvjetima.

(105)

Ne smije se uzimati zdravo za gotovo da će institucije koje imaju poteškoće pri ispunjavanju svojih obveza plaćanja dobiti likvidnosnu potporu drugih institucija koje su dio iste grupe. Međutim, pod strogim uvjetima i uz pojedinačnu suglasnost svih uključenih nadležnih tijela, nadležna tijela trebaju imati mogućnost izuzeti od primjene likvidnosni zahtjev za pojedine institucije te na njih primijeniti zahtjev na konsolidiranoj osnovi, kako bi im se omogućilo centralizirano upravljanje njihovom likvidnošću na grupnoj i podgrupnoj osnovi.

(106)

U istom smislu, gdje nije odobreno izuzeće, likvidnosnim tokovima između dviju institucija iz iste grupe, na koje se primjenjuje nadzor na konsolidiranoj osnovi, treba, kad likvidnosni zahtjev postane obvezujuća mjera, dati preferencijalne stope priljeva i odljeva samo u slučaju kad su na snazi sve potrebne zaštite. Takvi posebni preferencijalni tretmani trebaju biti usko definirani i povezani s ispunjavanjem velikog broja strogih i objektivnih uvjeta. Posebni tretman koji se primjenjuje na određeni unutargrupni tok treba biti dobiven metodologijom koja upotrebljava objektivne kriterije i parametre za utvrđivanje određenih razina priljeva i odljeva između institucije i druge ugovorne strane. Na osnovi promatranja te uz podršku izvješća EBA-e Komisija treba, prema potrebi i kao dio delegiranog akta koji donosi u skladu s ovom Uredbom, a kojim se određuje zahtjev za likvidnosnu pokrivenost, biti ovlaštena donositi delegirane akte za određivanje tih posebnih unutargrupnih tretmana, metodologije i objektivnih kriterija s kojima su oni povezani te postupaka usvajanja zajedničke odluke o procjeni tih kriterija.

(107)

Obveznice koje je izdala irska nacionalna agencija za upravljanje imovinom (engl. National Asset Management Agency, NAMA) u Irskoj imaju poseban značaj za oporavak irskog bankarstva te je njihovo izdavanje dobilo prethodnu suglasnost država članica te ga je Komisija odobrila kao instrumente državne potpore, kao mjeru pomoći koja je donesena da se ukloni imovina umanjene vrijednosti iz bilanca određenih kreditnih institucija. Izdavanje takvih obveznica, kao prijelaznu mjeru podržavaju Komisija i ESB, te je ono čini sastavnim dijelom restrukturiranja irskog bankarskog sustava. Za te obveznice jamči irska vlada te su one priznati kolateral kod monetarnih tijela. Komisija treba u delegiranom aktu, koji donosi u skladu s ovom Uredbom o određivanju zahtjeva za likvidnosnu pokrivenost, razmotriti posebne mehanizme za nastavak priznavanja prenosive imovine koju su izdali ili za koju jamče subjekti s odobrenjem Unije u okviru državnih potpora. Komisija s tim u vezi treba uzeti u obzir činjenicu da institucijama koje izračunavaju zahtjeve za likvidnosnom pokrivenosti u skladu s ovom Uredbom treba dopustiti da do prosinca 2019. uključe nadređene obveznice NAMA-e kao imovinu iznimno visoke likvidnosti i kreditne kvalitete.

(108)

Slično tomu, obveznice koje je izdalo španjolsko društvo za upravljanje imovinom imaju poseban značaj za oporavak španjolskog bankarstva te predstavljaju prijelaznu mjeru koju podržavaju Komisija i ESB kao sastavni dio restrukturiranja španjolskog bankarskog sustava. Budući da je izdavanje tih obveznica utvrđeno u Memorandumu o razumijevanju o uvjetovanju politike financijskog sektora koji su 23. srpnja 2012. potpisali Komisija i španjolska tijela, prijenos imovine mora odobriti Komisija kao mjeru državne potpore kojom se iz bilance određenih kreditnih institucija uklanja imovina umanjene vrijednosti, u opsegu do kojeg za obveznice jamči španjolska vlada te ih monetarna tijela priznaju kao kolateral. Komisija treba u delegiranom aktu, koji donosi u skladu s ovom Uredbom o određivanju zahtjeva za likvidnosnu pokrivenost, razmotriti posebne mehanizme za nastavak priznavanja prenosive imovine koju su izdali ili za koju jamče subjekti s odobrenjem Unije u okviru državnih potpora. Komisija s tim u vezi treba uzeti u obzir činjenicu da institucijama koje izračunavaju zahtjeve za likvidnosnom pokrivenosti u skladu s ovom Uredbom treba dopustiti da do prosinca 2023. uključe nadređene obveznice španjolskog društva za upravljanje imovinom kao imovinu iznimno visoke likvidnosti i kreditne kvalitete.

(109)

Na osnovi izvješća koje je EBA obavezna dostaviti te pri pripremi prijedloga delegiranog akta o likvidnosnim zahtjevima, Komisija također treba razmotriti treba li na jednak način tretirati nadređene obveznice koje izdaju pravne osobe slične irskoj NAMA-i ili španjolskom društvu za upravljanje imovinom koje su s jednakom namjenom osnovane u bilo kojoj drugoj državi članici te imaju posebnu važnost za oporavak banaka, ako za te obveznice jamči središnja država dotične države članice te ih monetarna tijela priznaju kao kolateral.

(110)

Pri sastavljanju nacrta regulatornih tehničkih standarda za utvrđivanje metoda mjerenja dodatnog odljeva EBA treba razmotriti standardizirani pristup zasnovan na povijesnim podacima kao metodu takvog mjerenja.

(111)

Do uvođenja omjera neto stabilnih izvora financiranja (NSFR) kao obvezujućeg minimalnog standarda institucije trebaju poštovati opću obvezu financiranja. Opća obveza financiranja ne treba biti određena kao zahtjev za omjer. Ako se do uvođenja NSFR-a nacionalnim propisima uvede omjer stabilnih izvora financiranja kao minimalni standard, institucije trebaju poštovati taj minimalni standard.

(112)

Osim kratkoročnih likvidnosnih potreba institucije također trebaju imati stabilne strukture financiranja tijekom dužih razdoblja. BCBS je u prosincu 2010. dogovorio da će NSFR do 1. siječnja 2018. postati minimalni standard, a da će BCBS uspostaviti stroge postupke izvješćivanja za praćenje omjera u prijelaznom razdoblju, te će nastaviti ocjenjivati posljedice tih standarda na financijska tržišta, odobravanje kredita i gospodarski razvoj i, prema potrebi, rješavati neželjene posljedice. BCBS je stoga odredio da će za NSFR vrijediti razdoblje promatranja, uključujući klauzulu o provjeri. U tom smislu, na osnovi izvješćivanja koje zahtijeva ova Uredba, EBA treba ocijeniti kako bi trebao biti oblikovan zahtjev za stabilne izvore financiranja. Na temelju te ocjene Komisija treba podnijeti izvještaj Europskom parlamentu i Vijeću, zajedno s nekim odgovarajućim prijedlozima, radi uvođenja takvog zahtjeva do 2018. godine.

(113)

Nedostaci u korporativnom upravljanju određenog broja institucija pridonijeli su prekomjernom i nerazboritom preuzimanju rizika u bankarskom sektoru, što je dovelo do neuspjeha određenih institucija i do sistemskih problema.

(114)

Kako bi se olakšalo praćenje praksi korporativnog upravljanja institucija i unaprijedila tržišna disciplina, institucije trebaju javno objavljivati svoja pravila korporativnog upravljanja. Njihova upravljačka tijela trebaju odobriti i javno objaviti izjavu koja će uvjeriti javnost da su ta pravila primjerena i učinkovita.

(115)

Kako bi se uzela u obzir raznolikost poslovnih modela institucija na unutarnjem tržištu, treba dobro ispitati određene dugoročne strukturalne zahtjeve kao što su NSFR i omjer financijske poluge s ciljem poticanja različitih dobrih bankovnih struktura koje djeluju te trebaju nastaviti djelovati u korist gospodarstva Unije.

(116)

Za neprekinuto pružanje financijskih usluga kućanstvima i pravnim osobama potrebna je stabilna struktura izvora financiranja. Dugoročni tokovi izvora financiranja u financijskim sustavima brojnih država članica, koji se zasnivaju na bankama, mogu imati općenito drukčije karakteristike od onih na međunarodnim tržištima. K tome, u državama članicama su se možda razvile i posebne strukture izvora financiranja kako bi osigurale stabilno financiranje dugoročnih ulaganja, uključujući decentralizirane bankovne strukture za usmjeravanje likvidnosti ili specijalizirane hipotekarne vrijednosne papire kojima se trguje na visokolikvidnim tržištima ili su dobrodošla ulaganja za dugoročne ulagatelje. Te je strukturne činitelje potrebno pažljivo razmotriti. Stoga je ključno da EBA i ESRB, kad međunarodni standardi budu jednom konačno oblikovani, na osnovi izvješćivanja koje se nalaže ovom Uredbom, procijene kako treba osmisliti zahtjev za stabilnim izvorima financiranja uzimajući u potpunosti u obzir različitost struktura izvora financiranja na bankovnim tržištima u Uniji.

(117)

Kako bi se osigurala postupna konvergencija razine regulatornog kapitala i bonitetnih usklađenja koja se primjenjuju na definiciju regulatornog kapitala diljem Unije i na definiciju regulatornog kapitala iz ove Uredbe u prijelaznom razdoblju, treba osigurati postupno uvođenje kapitalnih zahtjeva iz ove Uredbe. Ključno je osigurati da to postupno uvođenje bude u skladu s nedavnim unapređenjima koja su države članice provele u vezi sa zahtijevanim razinama regulatornoga kapitala i u vezi s definicijom regulatornoga kapitala u državama članicama. Zato nadležna tijela trebaju u prijelaznom razdoblju unutar definirane donje i gornje granice odrediti koliko brzo će se uvesti zahtijevana razina regulatornoga kapitala i bonitetna usklađenja iz ove Uredbe.

(118)

Kako bi se olakšao neometan prijelaz s različitih bonitetnih usklađenja koja se trenutačno koriste u državama članicama na skup bonitetnih usklađenja iz ove Uredbe, nadležna tijela u prijelaznom razdoblju moraju moći i dalje zahtijevati od institucija da u ograničenom opsegu provode bonitetna usklađenja regulatornoga kapitala koja odstupaju od ove Uredbe.

(119)

Da bi institucije imale dovoljno vremena za dosizanje novih potrebnih razina i definicije regulatornoga kapitala, određene instrumente kapitala koji nisu u skladu s definicijom regulatornoga kapitala iz ove Uredbe treba u razdoblju od 1. siječnja 2013. do 31. prosinca 2021. postupno isključivati. Osim toga, određene instrumente koje je pružila država treba na ograničeno vrijeme u cijelosti priznati u regulatornom kapitalu. Nadalje, računi premija na dionice povezani sa stavkama koje se priznaju kao regulatorni kapital u skladu s nacionalnim mjerama prenošenja Direktive 2006/48/EZ trebaju se u određenim okolnostima priznavati kao redovni osnovni kapital.

(120)

S ciljem postupnog približavanja jedinstvenim pravilima u vezi s objavljivanjem točnih i cjelovitih informacija institucija sudionicima na tržištu o profilu rizičnosti pojedinačnih institucija, zahtjeve za objavu treba uvoditi postupno.

(121)

Kako bi se uzela u obzir kretanja na tržištu i iskustva u vezi s primjenom ove Uredbe, Komisija mora Europskom parlamentu i Vijeću podnositi izvještaje, a prema potrebi i prijedloge zakonodavnih akata, o mogućem učinku kapitalnih zahtjeva na gospodarski ciklus minimalnih kapitalnih zahtjeva za izloženosti u obliku pokrivenih obveznica, velikih izloženosti, likvidnosnih zahtjeva, financijske poluge, izloženosti prenesenom kreditnom riziku, kreditnom riziku druge ugovorne strane i metode izvorne izloženosti, izloženosti prema stanovništvu na definiciju priznatog kapitala i obuhvat primjene ove Uredbe.

(122)

Glavna namjena pravnog okvira za kreditne institucije treba biti osiguravanje pružanja ključnih usluga realnom gospodarstvu uz ograničavanje rizika moralnog hazarda. Strukturno odvajanje bankarskih aktivnosti sa stanovništvom od aktivnosti investicijskog bankarstva unutar pojedine bankarske grupacije treba biti jedan od ključnih alata u ostvarivanju tog cilja. Stoga, nijedna odredba u trenutačnom regulatornom okviru ne bi trebala spriječiti uvođenje mjera za ostvarivanje tog odvajanja. Od Komisije treba zatražiti analiziranje strukturnog odvajanja u Uniji i dostavljanje izvješća i, prema potrebi, prijedloga zakonodavnih akata Europskom parlamentu i Vijeću.

(123)

Slično tomu, da bi se zaštitili deponenti i sačuvala financijska stabilnost državama članicama također treba dopustiti donošenje strukturnih mjera koje zahtijevaju od kreditnih institucija koje su dobile odobrenje za rad u toj državi članici da smanje svoje izloženosti prema različitim pravnim osobama ovisno o aktivnostima, bez obzira na to gdje se te aktivnosti obavljaju. Međutim, budući da bi takve mjere mogle negativno utjecati na unutarnje tržište uzrokujući njegovu fragmentaciju, treba ih odobriti samo pod strogim uvjetima, do stupanja na snagu budućeg pravnog akta kojim će se te mjere izričito uskladiti.

(124)

Kako bi se pobliže odredili zahtjevi iz ove Uredbe, Komisiji treba dodijeliti ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u smislu tehničkih prilagodbi ovoj Uredbi radi pojašnjavanja definicija kako bi se osigurala jedinstvena provedba ove Uredbe ili uzela u obzir kretanja na financijskim tržištima, usklađivanja terminologije i oblikovanja definicija u skladu s budućim relevantnim aktima, prilagodbe odredbi ove Uredbe o regulatornom kapitalu kako bi odražavale promjene računovodstvenih standarda ili prava Unije ili u vezi s konvergencijom nadzornih praksi, proširenja popisa kategorija izloženosti za potrebe standardiziranog pristupa ili IRB pristupa kako bi se uzeli u obzir događaji na financijskim tržištima, prilagodbe određenih iznosa koji se odnose na te kategorije izloženosti kako bi se uzeli u obzir učinci inflacije, prilagodbe popisa i klasifikacije izvanbilančnih stavki i prilagodbe posebnih odredbi i tehničkih kriterija za tretman kreditnog rizika druge ugovorne strane, standardiziranog pristupa i IRB pristupa, smanjenja kreditnog rizika, sekuritizacije, operativnog rizika, tržišnog rizika, likvidnosti, financijske poluge i objavljivanja kako bi se uzela u obzir kretanja na financijskim tržištima ili promjene računovodstvenih standarda ili prava Unije ili u vezi s konvergencijom nadzornih praksi i mjerenja rizika te rezultati ocjene različitih pitanja koja se odnose na područje primjene Direktive 2004/39/EZ.

(125)

Komisiji treba dodijeliti i ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s određivanjem privremenog smanjenja razine regulatornog kapitala ili pondera rizika iz ove Uredbe kako bi se uzele u obzir posebne okolnosti, pojasnila izuzeća određenih izloženosti iz primjene odredbi ove Uredbe o velikim izloženostima, pobliže odredili iznosi bitni za izračun kapitalnih zahtjeva za knjigu trgovanja kako bi se uzela u obzir kretanja na gospodarskom i monetarnom području, prilagodile kategorije investicijskih društava koje imaju pravo na određena odstupanja od zahtijevanih razina regulatornog kapitala kako bi se uzela u obzir kretanja na financijskim tržištima, pojasnio zahtjev da investicijska društva imaju regulatorni kapital koji je istovjetan četvrtini njihovih fiksnih općih troškova iz prethodne godine kako bi se osigurala jedinstvena provedba ove Uredbe, odredili elementi regulatornog kapitala od kojih treba odbijati ulaganja institucije u instrumente određenih subjekata, uvele dodatne prijelazne odredbe u vezi s tretmanom aktuarskih dobitaka i gubitaka kod mjerenja obveza institucija koje se odnose na mirovinski fond pod pokroviteljstvom poslodavca. Osobito je važno da se Komisija tijekom svog pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na stručnoj razini. Komisija pri pripremi i sastavljanju delegiranih akata treba osigurati istodoban, pravodoban i odgovarajući prijenos relevantnih dokumenata Europskom parlamentu i Vijeću.

(126)

U skladu s Deklaracijom br. 39 o članku 290. UFEU-a, Komisija se treba nastaviti savjetovati sa stručnjacima koje su imenovale države članice pri pripremi nacrta delegiranih akata u području financijskih usluga, u skladu sa svojom uspostavljenom praksom.

(127)

Tehnički standardi financijskih usluga trebaju osigurati usklađenost, jednake uvjete i odgovarajuću zaštitu deponenata, ulagatelja i potrošača diljem Unije. Budući da je EBA visokospecijalizirano stručno tijelo, bilo bi učinkovito i primjereno da joj se dodijeli zadaća razrade nacrta regulatornih i provedbenih tehničkih standarda koji ne uključuju odluke o politikama, koje će ona dostaviti Komisiji. EBA treba pri sastavljanju nacrta tehničkih standarda osigurati učinkovite administrativne i izvještajne postupke. Izvještajni formati trebaju biti razmjerni vrsti, opsegu i složenosti poslova institucija.

(128)

Komisija treba donijeti nacrt regulatornih tehničkih standarda koji je sastavila EBA u području uzajamnih institucija, zadruga, štednih institucija ili sličnih institucija, određenih instrumenata regulatornog kapitala, bonitetnih usklađivanja, odbitaka od regulatornog kapitala, instrumenata dodatnog regulatornog kapitala, manjinskih udjela, pomoćnih bankarskih usluga, tretmana ispravka vrijednosti za kreditni rizik, vjerojatnosti nastanka statusa neispunjavanja obveza, gubitka zbog nastanka statusa neispunjavanja obveza, pristupa ponderiranju imovine rizikom, konvergencije nadzornih praksi, likvidnosti i prijelaznih režima za regulatorni kapital delegiranim aktima u skladu s člankom 290. UFEU-a i člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010. Osobito je važno da Komisija tijekom pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na stručnoj razini. Komisija i EBA trebaju osigurati da te standarde i zahtjeve mogu primijeniti sve odgovarajuće institucije na način koji je razmjeran vrsti, opsegu i složenosti tih institucija i poslova koje obavljaju.

(129)

Provedba nekih delegiranih akata iz ove Uredbe, kao što je delegirani akt u vezi s zahtjevom za likvidnosnu pokrivenost, može potencijalno imati značajan utjecaj na institucije pod nadzorom i realno gospodarstvo. Komisija treba osigurati da su Europski parlament i Vijeće uvijek dobro informirani o bitnim kretanjima na međunarodnoj razini i stajalištima Komisije puno prije objave delegiranih akata.

(130)

Komisija treba biti ovlaštena i za donošenje provedbenih tehničkih standarda koje je sastavila EBA, a koji se odnose na konsolidaciju, zajedničke odluke, izvješćivanje, objavljivanje, izloženosti osigurane hipotekama, procjenu rizika, pristupe ponderiranju imovine rizikom, pondere rizika i utvrđivanje određenih kategorija izloženosti, tretman opcija i varanta, pozicije u vlasničkim instrumentima i stranoj valuti, korištenje internih modela, financijsku polugu i izvanbilančne stavke provedbenim akatima u skladu s člankom 291. UFEU-a i člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

(131)

S obzirom na detaljnost i broj regulatornih tehničkih standarda koje je potrebno donijeti u skladu s ovom Uredbom, kada Komisija donese regulatorni tehnički standard koji je jednak nacrtu regulatornog tehničkog standarda koji je dostavila EBA, razdoblje u kojem Europski parlament ili Vijeće mogu uložiti prigovor na regulatorni tehnički standard treba, prema potrebi, biti dodatno produženo za jedan mjesec. Štoviše, Komisija treba nastojati donijeti regulatorni tehnički standard dovoljno unaprijed kako bi Europskom parlamentu i Vijeću omogućila obavljanje potpunog pregleda, uzimajući u obzir opseg i složenost regulatornih tehničkih standarda te detalje poslovnika i raspored poslova i sastav Europskog parlamenta i Vijeća.

(132)

Kako bi se osigurao visok stupanj transparentnosti, EBA treba provesti savjetovanje u vezi s nacrtom tehničkih standarda iz ove Uredbe. EBA i Komisija trebaju što je prije moguće početi pripremati svoja izvješća o zahtjevima za likvidnost i financijsku polugu kako je predviđeno ovom Uredbom.

(133)

Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti za provedbu ove Uredbe, Komisiji treba dodijeliti provedbene ovlasti. Te ovlasti treba provoditi u skladu s Uredbom EU br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (18).

(134)

U skladu s člankom 345. UFEU-a, kojim se propisuje da Ugovori ni na koji način ne dovode u pitanje pravila u državama članicama kojima se uređuje sustav vlasništva, ovom Uredbom se ne favoriziraju niti diskriminiraju vrste vlasništva u njezinom području primjene.

(135)

Obavljeno je savjetovanje s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka u skladu s člankom 28. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 45/2001 koji je donio mišljenje (19).

(136)

Uredbu (EU) br. 648/2012 treba u skladu s time izmijeniti,

(a)

kapitalni zahtjevi koji se odnose na potpuno mjerive, jedinstvene i standardizirane elemente kreditnog rizika, tržišnog rizika, operativnog rizika i rizika namire;

(b)

zahtjevi za ograničavanje velikih izloženosti;

(c)

nakon stupanja na snagu delegiranog akta iz članka 460., likvidnosni zahtjevi koji se odnose na potpuno mjerive, jedinstvene i standardizirane elemente likvidnosnog rizika;

(d)

izvještajni zahtjevi u vezi s točkama (a), (b) i (c) i s financijskom polugom;

(e)

zahtjevi za javnu objavu.

(1)

„kreditna institucija” znači društvo čija je djelatnost primanje depozita ili ostalih povratnih sredstava od javnosti te odobravanje kredita za vlastiti račun;

(2)

„investicijsko društvo” znači osoba definirana člankom 4. stavkom 1. točkom (1) Direktive 2004/39/EZ koja podliježe zahtjevima navedenim u toj Direktivi, isključujući sljedeće:

(3)

„institucija” znači kreditna institucija ili investicijsko društvo;

(4)

„lokalna pravna osoba” znači pravna osoba koja trguje za vlastiti račun na tržištima financijskih budućnosnica ili opcija ili drugih izvedenica te na gotovinskim tržištima, isključivo radi zaštite pozicija na tržištima izvedenica, ili koja trguje za račune drugih članova tih tržišta i za koje jamče klirinški članovi istih tržišta, ako odgovornost za osiguranje provedbe ugovora koje sklapa takva pravna osoba preuzimaju klirinški članovi istih tržišta;

(5)

„društvo za osiguranje” znači društvo za osiguranje definirano člankom 13. točkom (1) Direktive 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o osnivanju i obavljanju djelatnosti osiguranja i reosiguranja (Solventnost II) (20);

(6)

„društvo za reosiguranje” znači društvo za reosiguranje definirano člankom 13. točkom (4) Direktive 2009/138/EZ;

(7)

„subjekt za zajedničko ulaganje” ili „CIU” znači UCITS definiran člankom 1. stavkom 2. Direktive 2009/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na subjekte za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS) (21), uključujući, osim ako je drukčije određeno, subjekte iz trećih zemalja koji obavljaju slične djelatnosti i koji podliježu nadzoru u skladu s pravom Unije ili pravom treće zemlje koja primjenjuje nadzorne i regulatorne zahtjeve koji su barem istovjetni onima koji se primjenjuju u Uniji, alternativni investicijski fond (22) definiran člankom 4. stavkom 1. točkom (a) Direktive 2011/61/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2011. o upraviteljima alternativnih investicijskih fondova ili alternativni investicijski fond izvan EU-a definiran člankom 4. stavkom 1. točkom (aa) te Direktive;

(8)

„subjekt javnog sektora” znači neprofitno administrativno tijelo odgovorno središnjoj državi, područnoj (regionalnoj) ili lokalnoj samoupravi ili tijelima koja imaju iste ovlasti kao područna (regionalna) ili lokalna samouprava, ili neprofitno društvo koje je u vlasništvu ili koje su osnovale i financiraju središnja država ili područna (regionalna) ili lokalna samouprava, i za koje vrijedi izričito jamstvo i može uključivati zakonski regulirana samoupravna tijela koja su pod javnim nadzorom;

(9)

„upravljačko tijelo” znači upravljačko tijelo definirano člankom 3. stavkom 1. točkom (7) Direktive 2013/36/EU;

(10)

„više rukovodstvo” znači više rukovodstvo definirano člankom 3. stavkom 1. točkom (9) Direktive 2013/36/EU;

(11)

„sistemski rizik” znači sistemski rizik definiran člankom 3. stavkom 1. točkom (10) Direktive 2013/36/EU;

(12)

„rizik modela” znači rizik modela definiran člankom 3. stavkom 1. točkom (11) Direktive 2013/36/EU;

(13)

„inicijator” znači sljedeće:

(14)

„sponzor” znači institucija, osim institucije inicijatora, koja uspostavlja i upravlja programom komercijalnih zapisa osiguranih imovinom ili nekom drugom sekuritizacijskom strukturom koja otkupljuje izloženosti od trećih osoba;

(15)

„matično društvo” znači sljedeće:

(16)

„društvo kći” znači sljedeće:

Društva kćeri društava kćeri također se smatraju društvima kćerima društva koje je njihovo izvorno matično društvo;

(17)

„podružnica” znači mjesto poslovanja koje predstavlja pravno ovisni dio institucije, te koje izravno obavlja sve ili neke poslove koji su dio djelatnosti institucija;

(18)

„društvo za pomoćne usluge” znači društvo čiju osnovnu djelatnost čini vlasništvo nad imovinom ili upravljanje njome, upravljanje uslugama obrade podataka ili slična djelatnost koja je pomoćna u odnosu na osnovnu djelatnost jedne institucije ili više njih;

(19)

„društvo za upravljanje imovinom” znači društvo za upravljanje imovinom definirano člankom 2. točkom (5) Direktive 2002/87/EZ ili upravitelj alternativnog investicijskog fonda definiran člankom 4. stavkom 1. točkom (b) Direktive 2011/61/EU, uključujući, osim ako je drukčije određeno, subjekte iz trećih zemalja koji obavljaju slične djelatnosti i koji podliježu propisima treće zemlje koja primjenjuje nadzorne i regulatorne zahtjeve koji su barem istovjetni onima koji se primjenjuju u Uniji;

(20)

„financijski holding” znači financijska institucija čija su društva kćeri isključivo ili uglavnom institucije ili financijske institucije, pri čemu je najmanje jedno od tih društava kćeri institucija, i koja nije mješoviti financijski holding;

(21)

„mješoviti financijski holding” znači mješoviti financijski holding definiran člankom 2. točkom (15) Direktive 2002/87/EZ;

(22)

„mješoviti holding” znači matično društvo, osim financijskog holdinga ili institucije ili mješovitog financijskog holdinga, čija društva kćeri obuhvaćaju barem jednu instituciju;

(23)

„društvo za osiguranje iz treće zemlje” znači društvo za osiguranje iz treće zemlje definirano člankom 13. točkom (3) Direktive 2009/138/EZ;

(24)

„društvo za reosiguranje iz treće zemlje” znači društvo za reosiguranje iz treće zemlje definirano člankom 13. točkom (6) Direktive 2009/138/EZ;

(25)

„priznato investicijsko društvo iz treće zemlje” znači društvo koje ispunjava sve sljedeće uvjete:

(26)

„financijska institucija” znači društvo koje nije institucija, a čija je osnovna djelatnost stjecanje udjela ili obavljanje jedne ili više djelatnosti navedenih u točkama od 2. do 12. i točki 15. Priloga I. Direktivi 2013/36/EU, uključujući financijski holding, mješoviti financijski holding, instituciju za platni promet u smislu Direktive 2007/64/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. studenoga 2007. o uslugama platnog prometa na unutarnjem tržištu (23) i društvo za upravljanje imovinom te isključujući osigurateljne holdinge i mješovite osigurateljne holdinge definirane člankom 212. stavkom 1. točkama (f) i (g) Direktive 2009/138/EZ;

(27)

„subjekt financijskog sektora” znači jedno od sljedećeg:

(28)

„matična institucija u državi članici” znači institucija u državi članici koja ima instituciju ili financijsku instituciju koja je društvo kći ili koja ima sudjelujući udio u takvoj instituciji ili financijskoj instituciji te koja sama nije društvo kći neke druge institucije koja je dobila odobrenje za rad u istoj državi članici ili financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga koji je osnovan u istoj državi članici;

(29)

„matična institucija iz EU-a” znači matična institucija u državi članici koja nije društvo kći neke druge institucije koja je odobrenje za rad dobila u bilo kojoj državi članici ili financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga koji je osnovan u bilo kojoj državi članici;

(30)

„matični financijski holding u državi članici” znači financijski holding koji sam nije društvo kći institucije koja je odobrenje za rad dobila u istoj državi članici ili financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga koji je osnovan u istoj državi članici;

(31)

„matični financijski holding iz EU-a” znači matični financijski holding u državi članici koji nije društvo kći institucije koja je odobrenje za rad dobila u bilo kojoj državi članici ili drugog financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga koji je osnovan u bilo kojoj državi članici;

(32)

„matični mješoviti financijski holding u državi članici” znači mješoviti financijski holding koji sam nije društvo kći institucije koja je odobrenje za rad dobila u istoj državi članici ili financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga koji je osnovan u toj istoj državi članici;

(33)

„matični mješoviti financijski holding iz EU-a” znači matični mješoviti financijski holding u državi članici koji nije društvo kći institucije koja je odobrenje za rad dobila u bilo kojoj državi članici ili drugog financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga koji je osnovan u bilo kojoj državi članici;

(34)

„središnja druga ugovorna strana” znači središnja druga ugovorna strana definirana člankom 2. točkom (1) Uredbe (EU) br. 648/2012;

(35)

„sudjelujući udio” znači sudjelujući udio u smislu prve rečenice članka 17. Četvrte direktive Vijeća 78/660/EEZ od 25. srpnja 1978. o godišnjim financijskim izvještajima određenih vrsta trgovačkih društava (24) ili vlasništvo, izravno ili neizravno, nad 20 % ili više glasačkih prava ili kapitala nekog društva;

(36)

„kvalificirani udio” znači izravno ili neizravno ulaganje u društvo koje predstavlja 10 % ili više kapitala ili glasačkih prava ili koje omogućava ostvarivanje značajnog utjecaja na upravljanje tim društvom;

(37)

„kontrola” znači odnos između matičnog društva i društva kćeri, na način kako je definirano člankom 1. Direktive 83/349/EEZ ili računovodstvenim standardima kojima institucija podliježe u skladu s Uredbom (EZ) br. 1606/2002 ili sličan odnos između bilo koje fizičke ili pravne osobe i društva;

(38)

„uska povezanost” znači situacija u kojoj su dvije ili više fizičkih ili pravnih osoba povezane na bilo koji od sljedećih načina:

(39)

„grupa povezanih osoba” znači jedno od sljedećeg:

Neovisno o točkama (a) i (b) kada središnja država ima izravnu kontrolu nad ili je izravno povezana s više od jednom fizičkom ili pravnom osobom, grupa koju čine središnja država i sve fizičke ili pravne osobe nad kojima ona u skladu s točkom (a) ima izravnu ili neizravnu kontrolu ili su u skladu s točkom (b) povezane s njom ne mora se smatrati grupom povezanih osoba. Umjesto toga se postojanje grupe povezanih osoba koju čine središnja država i druge fizičke ili pravne osobe može procjenjivati zasebno za svaku osobu nad kojom ona u skladu s točkom (a) ima izravnu kontrolu ili s kojom je u skladu s točkom (b) izravno povezana i sve fizičke i pravne osobe nad kojima ta osoba u skladu s točkom (a) ima kontrolu ili koje su u skladu s točkom (b) povezane s tom osobom, uključujući središnju državu. Isto vrijedi i za slučajeve koji uključuju područnu (regionalnu) ili lokalnu samoupravu na koju se primjenjuje članak 115. stavak 2.;

(40)

„nadležno tijelo” znači tijelo javne vlasti ili tijelo koje je u skladu s nacionalnim pravom i službeno priznato i ovlašteno za nadzor nad institucijama u sklopu sustava nadzora na snazi u dotičnoj državi članici;

(41)

„konsolidirajuće nadzorno tijelo” znači nadležno tijelo odgovorno za provođenje nadzora na konsolidiranoj osnovi matičnih institucija iz EU-a i institucija koje kontroliraju matični financijski holdinzi iz EU-a ili matični mješoviti financijski holdinzi iz EU-a;

(42)

„odobrenje za rad” znači instrument koji nadležna tijela izdaju u bilo kojem obliku, a kojim se daje pravo na obavljanje djelatnosti;

(43)

„matična država članica” znači država članica u kojoj je institucija dobila odobrenje za rad;

(44)

„država članica domaćin” znači država članica u kojoj institucija ima podružnicu ili u kojoj pruža usluge;

(45)

„središnje banke ESSB-a” znači nacionalne središnje banke članice Europskog sustava središnjih banaka (ESSB) i Europska središnja banka (ESB);

(46)

„središnje banke” znači središnje banke ESSB-a i središnje banke trećih zemalja;

(47)

„konsolidirani položaj” znači položaj koji nastaje kao rezultat primjene zahtjeva ove Uredbe u skladu s poglavljem 2. glave II. dijela prvog na jednu instituciju kao da ta institucija s jednim ili više drugih subjekata čini jednu jedinstvenu instituciju;

(48)

„konsolidirana osnova” znači na osnovi konsolidiranog položaja;

(49)

„potkonsolidirana osnova” znači na osnovi konsolidiranog položaja matične institucije, financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga, isključujući podgrupu subjekata ili na osnovi konsolidiranog položaja matične institucije, financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga koji nije konačna matična institucija, financijski holding ili mješoviti financijski holding;

(50)

„financijski instrument” znači jedno od sljedećeg:

Instrumenti iz točaka (a), (b) i (c) smatraju se financijskim instrumentima samo ako je njihova vrijednost izvedena iz cijene odnosnog financijskog instrumenta ili neke druge odnosne stavke, stope ili indeksa.

(51)

„inicijalni kapital” znači iznos i vrste regulatornog kapitala iz članka 12. Direktive 2013/36/EU za kreditne institucije i glave IV. te Direktive za investicijska društva;

(52)

„operativni rizik” znači rizik gubitka koji proizlazi iz neadekvatnih ili neuspjelih unutarnjih procesa, ljudi i sustava ili iz vanjskih događaja, uključujući pravni rizik;

(53)

„razrjeđivački rizik” znači rizik smanjenja iznosa otkupljenih potraživanja na osnovi gotovinskih ili negotovinskih potraživanja dužnika;

(54)

„vjerojatnost nastanka statusa neispunjavanja obveza” ili „PD” (engl. probability of default, PD) znači vjerojatnost nastanka statusa neispunjavanja obveza druge ugovorne strane tijekom jednogodišnjeg razdoblja;

(55)

„gubitak zbog nastanka statusa neispunjavanja obveza” ili „LGD” (engl. loss given default, LGD) znači omjer gubitka po izloženosti zbog neispunjavanja obveze druge ugovorne strane i iznosa izloženosti u trenutku neispunjavanja obveze;

(56)

„konverzijski faktor” znači omjer trenutačno neiskorištenog iznosa preuzete obveze koji bi mogao biti iskorišten i koji bi stoga bio nepodmiren u trenutku neispunjavanja obveze i trenutačno neiskorištenog iznosa preuzete obveze; iznos preuzete obveze jednak je odobrenom limitu, osim ako je limit koji nije odobren dužniku veći;

(57)

„smanjenje kreditnog rizika” znači tehnika kojom se institucija koristi za smanjivanje kreditnog rizika povezanog s izloženošću ili izloženostima koje ta institucija još ima;

(58)

„materijalna kreditna zaštita” znači tehnika smanjenja kreditnog rizika prema kojoj smanjenje kreditnog rizika po izloženosti institucije proizlazi iz prava te institucije da, u slučaju nastanka statusa neispunjavanja obveza druge ugovorne strane ili nastanka drugih određenih kreditnih događaja povezanih s drugom ugovornom stranom, unovči ili prenese na sebe ili prisvoji ili zadrži određenu imovinu ili iznose, ili da smanji iznos izloženosti na iznos razlike između iznosa izloženosti i iznosa potraživanja prema instituciji ili ga zamijeni iznosom razlike;

(59)

„nematerijalna kreditna zaštita” znači tehnika smanjenja kreditnog rizika prema kojoj smanjenje kreditnog rizika po izloženosti institucije proizlazi iz obveze treće strane na plaćanje određenog iznosa u slučaju nastanka statusa neispunjavanja obveza dužnika ili nastanka drugih određenih kreditnih događaja;

(60)

„instrument koji se može smatrati gotovinom” znači certifikat o depozitu, obveznica, uključujući pokrivenu obveznicu ili bilo koji drugi nepodređeni instrument koji je izdala institucija, za koji je instituciji već u cijelosti plaćeno i koji će institucija bezuvjetno iskupiti po njegovoj nominalnoj vrijednosti;

(61)

„sekuritizacija” znači transakcija ili program u kojoj se kreditni rizik povezan s izloženošću ili skupom izloženosti tranšira te ima sljedeće karakteristike:

(62)

„sekuritizacijska pozicija” znači izloženost sekuritizaciji;

(63)

„resekuritizacija” znači sekuritizacija u kojoj se rizik povezan s odnosnim skupom izloženosti tranšira, a barem jedna od odnosnih izloženosti je sekuritizacijska pozicija;

(64)

„resekuritizacijska pozicija” znači izloženost resekuritizaciji;

(65)

„kreditno poboljšanje” znači ugovorni odnos kojim se poboljšava kreditna kvaliteta sekuritizacijske pozicije u odnosu na kvalitetu koju bi ta pozicija imala da nije omogućeno kreditno poboljšanje, uključujući kreditno poboljšanje koje pružaju tranše s nižim pravom prvenstva naplate u sekuritizaciji te ostale vrste kreditne zaštite;

(66)

„sekuritizacijski subjekt posebne namjene” ili „SSPN” znači korporacijski fond ili neki drugi subjekt, osim institucije, osnovan radi provođenja jedne ili više sekuritizacija, čije su djelatnosti ograničene samo na one djelatnosti koje su prikladne za postizanje tog cilja, čija je struktura namijenjena izdvajanju obveza SSPN-a od obveza institucije inicijatora, te gdje imatelji prava na udjele imaju pravo založiti ili razmijeniti te udjele bez ograničenja;

(67)

„tranša” znači ugovorno uspostavljen segment kreditnog rizika povezanog s izloženošću ili većim brojem izloženosti, pri čemu pozicija u segmentu uključuje rizik gubitka po kreditu koji je veći ili manji od pozicije istog iznosa u svakom drugom takvom segmentu, pri čemu se ne uzima u obzir kreditna zaštita koju pružaju treće strane izravno imateljima pozicija u segmentu ili u drugim segmentima;

(68)

„vrednovanje po tržišnoj vrijednosti” znači vrednovanje pozicija po odmah dostupnim zaključnim cijenama pribavljenim od neovisnih izvora, uključujući cijene s burza, elektroničkih kotacija ili kotacija više neovisnih brokera dobre reputacije;

(69)

„vrednovanje po modelu” znači svako vrednovanje na osnovi referentnih mjerila, procijenjeno ili na drugi način izračunato na osnovi jednog ili više ulaznih tržišnih parametara;

(70)

„neovisna provjera cijena” znači proces redovite provjere točnosti i neovisnosti tržišnih cijena ili ulaznih parametara za vrednovanje po modelu;

(71)

„priznati kapital” znači sljedeće:

(72)

„priznata burza” znači burza koja ispunjava sve sljedeće uvjete:

(73)

„diskrecijske mirovinske pogodnosti” znači poboljšane mirovinskih pogodnosti koje institucija dodjeljuje zaposleniku na diskrecijskoj osnovi kao dio paketa varijabilnih primitaka tog zaposlenika, a koje ne uključuju obračunate doprinose koje institucija dodjeljuje zaposleniku pod uvjetima mirovinskog plana društva;

(74)

„hipotekarna vrijednost” znači vrijednost nekretnine koja je utvrđena razboritom procjenom buduće utrživosti nekretnine uzimajući u obzir dugoročne, održive aspekte nekretnine, uobičajene i lokalne tržišne uvjete, tekuću upotrebu i alternativne odgovarajuće načine upotrebe nekretnine;

(75)

„stambena nekretnina” znači stambena nekretnina u kojoj stanuje vlasnik ili najmoprimac, uključujući pravo stanovanja u stambenim zadrugama koje se nalaze u Švedskoj;

(76)

„tržišna vrijednost” za potrebe nekretnine znači procijenjeni iznos za koji bi nekretnina mogla biti razmijenjena na datum vrednovanja između voljnog kupca i voljnog prodavatelja u transakciji po tržišnim uvjetima nakon odgovarajućeg marketinga, pri čemu je svaka strana bila dobro obaviještena te postupila razborito i bez prisile;

(77)

„primjenjivi računovodstveni okvir” znači računovodstveni standardi kojima institucija podliježe u skladu s Uredbom (EZ) br. 1606/2002 ili Direktivom 86/635/EEZ;

(78)

„jednogodišnja stopa neispunjavanja obveza” znači omjer između broja neispunjenih obveza do kojih je došlo u razdoblju koje započinje godinu dana prije dana T i broja dužnika pripisanih tom razredu ili skupini godinu dana prije tog datuma;

(79)

„špekulativno financiranje nekretnina” znači zajmovi za stjecanje ili razvoj zemljišta ili gradnju na zemljištu povezanom s nekretninom ili za stjecanje takve nekretnine i u vezi s takvom nekretninom s namjerom kasnije prodaje radi ostvarivanja dobiti;

(80)

„financiranje trgovine” znači financiranje, uključujući jamstva, povezano s razmjenom robe i usluga upotrebom financijskih instrumenata s fiksnim kratkoročnim dospijećem, obično kraćim od jedne godine, bez mogućnosti automatskog obnavljanja;

(81)

„službeno podupirani izvozni krediti” znači zajmovi ili krediti za financiranje izvoza robe ili usluga za koji službene agencije za kreditiranje izvoza daju jamstva, osiguranje ili izravno financiranje;

(82)

„repo ugovor” i „obratni repo ugovor” znači bilo koji ugovor kojim institucija ili njezina druga ugovorna strana prenose vrijednosne papire ili robu ili zajamčena prava koji se odnose na pravo vlasništva nad vrijednosnim papirima ili robom ako to jamstvo izdaje priznata burza koja ima prava na vrijednosne papire ili robu i ugovor instituciji ne dopušta prijenos ili zalog određenog vrijednosnog papira ili robe u odnosu na više od jedne druge ugovorne strane u isto vrijeme, uz obvezu njihova otkupa ili na zamjenske vrijednosne papire ili robu koja odgovara istom opisu po određenoj cijeni na budući datum koji je odredio ili će odrediti prenositelj, što predstavlja repo ugovor za instituciju koja prodaje vrijednosne papire ili robu, a obratni repo ugovor za instituciju koja ih kupuje;

(83)

„repo transakcija” znači bilo koja transakcija koja je regulirana repo ugovorom ili obratnim repo ugovorom;

(84)

„jednostavni repo ugovor” znači repo transakcija u vezi s pojedinačnom imovinom ili sličnom nesloženom imovinom za razliku od košarice imovine;

(85)

„pozicije s namjerom trgovanja” znači jedno od sljedećeg:

(86)

„knjiga trgovanja” znači sve pozicije u financijskim instrumentima i robi koje institucija ima s namjerom trgovanja ili da bi se zaštitile pozicije koje ima s namjerom trgovanja;

(87)

„multilateralni trgovinski proizvod” znači multilateralni trgovinski proizvod definiran člankom 4. točkom (15) Direktive 2004/39/EZ;

(88)

„kvalificirana središnja druga ugovorna strana” znači središnja druga ugovorna strana koja je dobila odobrenje za rad u skladu s člankom 14. Uredbe (EU) br. 648/2012 ili koja je priznata u skladu s člankom 25. te Uredbe;

(89)

„jamstveni fond” znači fond koji osniva središnja druga ugovorna strana u skladu s člankom 42. Uredbe (EU) br. 648/2012 i koji se upotrebljava u skladu s člankom 45. te Uredbe;

(90)

„preduplata u jamstveni fond središnje druge ugovorne strane” znači uplata u jamstveni fond središnje druge ugovorne strane koju uplaćuje institucija;

(91)

„izloženost iz trgovanja” znači sadašnja izloženost, uključujući varijacijsku maržu koja pripada klirinškom članu ili klijentu i koju on tek treba primiti, i svaka potencijalna buduća izloženost klirinškog člana ili klijenta prema središnjoj drugoj ugovornoj strani koja proizlazi iz ugovora i transakcija navedenih u točkama od (a) do (e) članka 301. stavka 1. kao i inicijalna marža;

(92)

„uređeno tržište” znači uređeno tržište definirano člankom 4. točkom (14) Direktive 2004/39/EZ;

(93)

„financijska poluga” znači, u odnosu na regulatorni kapital institucije, relativna veličina imovine, izvanbilančnih obveza i potencijalnih obveza institucije za plaćanje ili isporuku ili pružanje kolaterala, uključujući obveze na osnovi primljenih izvora financiranja, preuzete obveze, izvedenice ili repo ugovore, a isključujući obveze koje je moguće izvršiti samo tijekom likvidacije institucije;

(94)

„rizik prekomjerne financijske poluge” znači rizik koji proizlazi iz ranjivosti institucije zbog financijske poluge ili potencijalne financijske poluge i koji može dovesti do neželjenih izmjena njezinog poslovnog plana, uključujući prisilnu prodaju imovine što može rezultirati gubicima ili prilagodbom vrednovanja njezine preostale imovine;

(95)

„ispravak vrijednosti za kreditni rizik” znači iznos posebnih i općih rezervacija za gubitke po kreditima zbog kreditnih rizika koji se priznaje u financijskim izvještajima institucije u skladu s primjenjivim računovodstvenim okvirom;

(96)

„interna zaštita” znači pozicija koja značajno poništava elemente rizika između pozicija iz knjige trgovanja i knjige pozicija kojima se ne trguje ili skupa pozicija;

(97)

„referentna obveza” znači obveza koja se upotrebljava radi utvrđivanja vrijednosti gotovinske namire kreditne izvedenice;

(98)

„vanjska institucija za procjenu kreditnog rizika” ili „VIPKR” znači agencija za kreditni rejting koja je registrirana ili certificirana u skladu s Uredbom (EZ) br. 1060/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o agencijama za kreditni rejting (25) ili središnja banka koja daje kreditne rejtinge na koje se ne primjenjuje Uredba (EZ) br. 1060/2009;

(99)

„odabrani VIPKR” znači VIPKR koji je odabrala institucija;

(100)

„akumulirana ostala sveobuhvatna dobit” ima isto značenje kao i u Međunarodnom računovodstvenom standardu (MRS) 1 koji se primjenjuje u skladu s Uredbom (EZ) br. 1606/2002;

(101)

„osnovna vlastita sredstva” znači osnovna vlastita sredstva u smislu članka 88. Direktive 2009/138/EZ;

(102)

„stavke osigurateljnog osnovnog kapitala” znači stavke osnovnih vlastitih sredstava društava koja podliježu zahtjevima iz Direktive 2009/138/EZ, ako su te stavke klasificirane u osnovni kapital u smislu Direktive 2009/138/EZ u skladu s člankom 94. stavkom 1. te Direktive;

(103)

„stavke osigurateljnog dodatnog osnovnog kapitala” znači stavke osnovnih vlastitih sredstava društava koja podliježu zahtjevima iz Direktive 2009/138/EZ, ako su te stavke klasificirane u osnovni kapital u smislu Direktive 2009/138/EZ u skladu s člankom 94. stavkom 1. te Direktive, a uključenje tih stavki ograničeno je delegiranim aktima donesenim u skladu s člankom 99. te Direktive;

(104)

„stavke osigurateljnog dopunskog kapitala I” znači stavke osnovnih vlastitih sredstava društava koja podliježu zahtjevima iz Direktive 2009/138/EZ, ako su te stavke klasificirane u dopunski kapital I u smislu Direktive 2009/138/EZ u skladu s člankom 94. stavkom 2. te Direktive;

(105)

„stavke osigurateljnog dopunskog kapitala II” znači stavke osnovnih osigurateljnih vlastitih sredstava društava koja podliježu zahtjevima iz Direktive 2009/138/EZ, ako su te stavke klasificirane u dopunski kapital II u smislu Direktive 2009/138/EZ u skladu s člankom 94. stavkom 3. te Direktive;

(106)

„odgođena porezna imovina” ima isto značenje kao i u primjenjivom računovodstvenom okviru;

(107)

„odgođena porezna imovina koja ovisi o budućoj profitabilnosti” znači odgođena porezna imovina čiju je buduću vrijednost moguće realizirati samo ako institucija u budućnosti ostvari oporezivu dobit;

(108)

„odgođene porezne obveze” ima isto značenje kao i u primjenjivom računovodstvenom okviru;

(109)

„imovina mirovinskog fonda pod pokroviteljstvom poslodavca” znači imovina mirovinskog fonda ili plana, prema potrebi, koja je izračunata nakon što je od nje oduzet iznos obveza u okviru istog fonda ili plana;

(110)

„raspodjela” znači isplata dividendi ili kamata u bilo kojem obliku;

(111)

„financijsko društvo” ima isto značenje kao u članku 13. točki (25) podtočkama b. i d. Direktive 2009/138/EZ;

(112)

„rezerve za opće bankovne rizike” ima isto značenje kao u članku 38. Direktive 86/635/EEZ;

(113)

„goodwill” ima isto značenje kao i u primjenjivom računovodstvenom okviru;

(114)

„neizravno ulaganje” znači bilo koja izloženost prema posredniku koji je izložen instrumentima kapitala koje izdaje subjekt financijskog sektora, pri čemu se, u slučaju da instrumenti kapitala koje izdaje subjekt financijskog sektora budu trajno otpisani, gubitak koji bi institucija ostvarila ne bi značajno razlikovao od gubitka koji bi institucija ostvarila u slučaju izravnog ulaganja u te instrumente kapitala koje izdaje subjekt financijskog sektora;

(115)

„nematerijalna imovina” ima isto značenje kao i u primjenjivom računovodstvenom okviru i obuhvaća goodwill;

(116)

„ostali instrumenti kapitala” znači instrumenti kapitala koje izdaju subjekti financijskog sektora i koji ne ispunjavaju uvjete za instrumente redovnog osnovnog kapitala, instrumente dodatnog osnovnog kapitala ili instrumente dopunskog kapitala, odnosno stavke osigurateljnog osnovnog kapitala, stavke osigurateljnog dodatnog osnovnog kapitala, stavke osigurateljnog dopunskog kapitala I ili stavke osigurateljnog dopunskog kapitala II;

(117)

„ostale rezerve” znači rezerve u smislu primjenjivog računovodstvenog okvira koje se moraju objaviti u skladu s primjenjivim računovodstvenim standardom, isključujući iznose koji su već uključeni u akumuliranu ostalu sveobuhvatnu dobit ili zadržanu dobit;

(118)

„regulatorni kapital” znači zbroj osnovnog kapitala i dopunskog kapitala;

(119)

„instrumenti regulatornog kapitala” znači instrumenti kapitala koje izdaje institucija i koji ispunjavaju uvjete za instrumente redovnog osnovnog kapitala, instrumente dodatnog osnovnog kapitala ili instrumente dopunskog kapitala;

(120)

„manjinski udio” znači iznos redovnog osnovnog kapitala društva kćeri institucije koji pripada fizičkim ili pravnim osobama koje nisu uključene u bonitetni opseg konsolidacije institucije;

(121)

„dobit” ima isto značenje kao i u primjenjivom računovodstvenom okviru;

(122)

„recipročno međusobno ulaganje” znači ulaganje institucije u instrumente regulatornog kapitala ili druge instrumente kapitala koje izdaju subjekti financijskog sektora, ako i ti subjekti imaju ulaganje u instrumente regulatornog kapitala koje izdaje institucija;

(123)

„zadržana dobit” znači prenesena dobit i gubitak koji proizlaze iz dobiti ili gubitka proteklih godina, u skladu s primjenjivim računovodstvenim okvirom;

(124)

„račun premija na dionice” ima isto značenje kao i u primjenjivom računovodstvenom okviru;

(125)

„privremene razlike” ima isto značenje kao i u primjenjivom računovodstvenom okviru;

(126)

„sintetsko ulaganje” znači ulaganje institucije u financijski instrument čija je vrijednost izravno povezana s vrijednošću instrumenata kapitala koje izdaje subjekt financijskog sektora;

(127)

„shema međusobnih jamstava” znači shema koja ispunjava sve sljedeće uvjete:

(128)

„stavke raspoložive za raspodjelu” znači iznos dobiti na kraju posljednje financijske godine uvećan za bilo koju prenesenu dobit i rezerve raspoložive u tu svrhu prije raspodjele imateljima instrumenata regulatornog kapitala i umanjen za sve prenesene gubitke, dobit koja nije raspoloživa za raspodjelu u skladu s odredbama u zakonodavstvu ili internim aktima institucije i iznose koji su raspoređeni u rezerve koje nisu raspoložive za raspodjelu u skladu s mjerodavnim nacionalnim pravom ili statutom institucije, pri čemu se ti gubici i rezerve utvrđuju na temelju pojedinačnih izvještaja institucije, a ne na temelju konsolidiranih izvještaja.

(1)

„izloženost” znači stavka imovine ili izvanbilančna stavka;

(2)

„gubitak” znači ekonomski gubitak, uključujući značajne učinke diskontiranja, te značajne izravne i neizravne troškove povezane s naplatom po pojedinom instrumentu;

(3)

„očekivani gubitak” ili „EL” (engl. expected loss, EL) znači omjer između iznosa za koji se očekuje da će biti izgubljen po određenoj izloženosti zbog potencijalnog neispunjavanja obveza druge ugovorne strane ili razrjeđivanja tijekom jednogodišnjeg razdoblja i iznosa izloženosti u trenutku neispunjavanja obveze.

(a)

ne postoje tekuće ili predvidive značajne praktične ili pravne prepreke za promptni prijenos regulatornog kapitala ili za otplatu obveza od strane matičnog društva;

(b)

matično društvo ispunjava zahtjeve nadležnog tijela u vezi s razboritim upravljanjem društvom kćeri te je izjavilo, uz odobrenje nadležnog tijela, da jamči za obveze društva kćeri ili su rizici društva kćeri zanemarivi;

(c)

postupci procjene, mjerenja i kontrole rizika matičnog društva obuhvaćaju društvo kćer;

(d)

matično društvo ima više od 50 % glasačkih prava povezanih s udjelima u kapitalu društva kćeri ili ima pravo imenovati ili razriješiti većinu članova upravljačkog tijela društva kćeri.

(a)

ne postoje tekuće ili predvidive značajne praktične ili pravne prepreke za promptni prijenos regulatornog kapitala ili otplatu obveza matičnoj instituciji u državi članici; te

(b)

postupci procjene, mjerenja i kontrole rizika relevantni za konsolidirani nadzor obuhvaćaju matičnu instituciju u državi članici.

(a)

matična institucija na konsolidiranoj osnovi ili institucija kći na potkonsolidiranoj osnovi ispunjavaju obveze propisane u dijelu šestom;

(b)

matična institucija na konsolidiranoj osnovi ili institucija kći na potkonsolidiranoj osnovi prate i u svakom trenutku imaju pregled nad likvidnosnim pozicijama svih institucija unutar grupe ili podgrupe koje podliježu izuzeću i osiguravaju zadovoljavajuću razinu likvidnosti za sve te institucije;

(c)

institucije su sklopile ugovore koji su u skladu sa zahtjevima nadležnih tijela i koji omogućavaju slobodno kretanje sredstava između njih kako bi one mogle podmiriti pojedinačne i zajedničke obveze po njihovom dospijeću;

(d)

ne postoji tekuća ili predvidiva značajna praktična ili pravna prepreka za ispunjenje ugovora navedenih u točki (c).

(a)

njihove procjene usklađenosti ustrojstva i tretmana likvidnosnog rizika s uvjetima propisanim člankom 86. Direktive 2013/36/EU unutar jedinstvene likvidnosne podgrupe;

(b)

razdiobe iznosa, lokacije i vlasništva nad zahtijevanom likvidnom imovinom koju mora imati jedinstvena likvidnosna podgrupa;

(c)

određivanja minimalnih iznosa likvidne imovine koju moraju imati institucije koje se izuzimaju od primjene dijela šestog;

(d)

potrebe za primjenom strožih parametara od onih navedenih u dijelu šestom;

(e)

neograničene razmjene svih informacija među nadležnim tijelima;

(f)

potpunog razumijevanja implikacija takvog izuzeća.

(a)

obveze središnjeg tijela i povezanih institucija predstavljaju zajedničku i solidarnu odgovornost ili za obveze svojih povezanih institucija u potpunosti jamči središnje tijelo;

(b)

solventnost i likvidnost središnjeg tijela i svih povezanih institucija prate se kao cjelina na temelju konsolidiranih izvještaja tih institucija;

(c)

uprava središnjeg tijela ovlaštena je za davanje uputa upravi povezanih institucija.

(a)

svako investicijsko društvo iz EU-a u grupi primjenjuje alternativni izračun ukupnog iznosa izloženosti riziku iz članka 95. stavka 2. ili članka 96. stavka 2.;

(b)

sva investicijska društva u grupi spadaju u kategorije iz članka 95. stavka 1. ili članka 96. stavka 1.;

(c)

svako investicijsko društvo iz EU-a u grupi ispunjava zahtjeve iz članka 95. ili 96. na pojedinačnoj osnovi te istodobno odbija od stavki svog redovnog osnovnog kapitala sve potencijalne obveze prema investicijskim društvima, financijskim institucijama, društvima za upravljanje imovinom i društvima za pomoćne usluge koje bi inače bile konsolidirane;

(d)

svaki financijski holding koji je matični financijski holding u državi članici nekog investicijskog društva u grupi ima barem dovoljno kapitala, koji je ovdje definiran kao zbroj stavki navedenih u članku 26. stavku 1., članku 51. stavku 1. i članku 62. stavku 1. kako bi pokrio zbroj sljedećeg:

(e)

grupa ne obuhvaća kreditne institucije.

(a)

obveze matičnog društva ograničene su na udio u kapitalu koji matično društvo ima u društvu kćeri u odnosu na obveze drugih dioničara ili članova;

(b)

solventnost tih drugih dioničara ili članova jest zadovoljavajuća;

(c)

obveze drugih dioničara i članova jasno su navedene na pravno obvezujući način.

(a)

ako prema mišljenju nadležnih tijela institucija ostvaruje značajan utjecaj na jednu ili više institucija ili financijskih institucija, no nema sudjelujući udio ili druge kapitalne veze u tim institucijama; i

(b)

ako su dvije ili više institucija ili financijskih institucija pod jedinstvenom upravom, koja nije uprava određena ugovorom ili odredbama društvenog ugovora ili statuta.

(a)

10 milijuna eura;

(b)

1 % ukupnog iznosa imovine i izvanbilančnih stavki matičnog društva ili društva koje ima sudjelujući udio.

(a)

ako se dotično društvo nalazi u trećoj zemlji u kojoj postoje pravne prepreke za prijenos potrebnih informacija;

(b)

ako je dotično društvo od zanemarivog interesa samo s obzirom na ciljeve nadzora institucija;

(c)

ako bi prema mišljenju nadležnih tijela odgovornih za provođenje nadzora na konsolidiranoj osnovi konsolidacija financijskog položaja dotičnog društva bila neodgovarajuća ili zavaravajuća u smislu ciljeva nadzora kreditnih institucija.

(a)

u slučaju zahtjeva za izdavanje odobrenja iz članka 143. stavka 1., članka 151. stavaka 4. i 9., članka 283., članka 312. stavka 2. i članka 363. podnesenih od strane matične institucije iz EU-a i njezinih društava kćeri ili podnesenih zajednički od strane društava kćeri matičnog financijskog holdinga iz EU-a ili matičnog mješovitog financijskog holdinga iz EU-a, a s ciljem donošenja odluke o izdavanju traženog odobrenja i određivanju uvjeta, ako oni postoje, koji se trebaju primjenjivati u vezi s takvim odobrenjem;

(b)

za potrebe utvrđivanja jesu li ispunjeni kriteriji za primjenu posebnog unutargrupnog tretmana iz članka 422. stavka 9. i članka 425. stavka 5., dopunjeni regulatornim tehničkim standardima EBA-e iz članka 422. stavka 10. i članka 425. stavka 6.

(a)

o zahtjevu iz stavka 1. točke (a);

(b)

o procjeni kriterija i utvrđivanju posebnog tretmana iz stavka 1. točke (b).

(a)

od dana kad konsolidirajuće nadzorno tijelo primi potpun zahtjev iz stavka 1. točke (a). Konsolidirajuće nadzorno tijelo prosljeđuje potpun zahtjev drugim nadležnim tijelima bez odgode;

(b)

od dana kad nadležna tijela od konsolidirajućeg nadzornog tijela prime izvještaj o analizi unutargrupnih obveza u okviru grupe.

(a)

instrumenata kapitala, ako su ispunjeni uvjeti iz članka 28. ili, kada je to primjenjivo, članka 29.;

(b)

računa premija na dionice koji se odnose na instrumente iz točke (a);

(c)

zadržane dobiti;

(d)

akumulirane ostale sveobuhvatne dobiti;

(e)

ostalih rezervi;

(f)

rezervi za opće bankovne rizike.

(a)

tu su dobit provjerile osobe koje su neovisne o instituciji i koje su odgovorne za reviziju financijskih izvještaja te institucije;

(b)

institucija je dokazala nadležnom tijelu da je iznos te dobiti umanjen za sve predvidive troškove ili dividende.

(a)

vrsta institucije je određena na temelju mjerodavnog nacionalnog prava, a nadležna je tijela smatraju jednim od sljedećeg:

(b)

ispunjeni su uvjeti iz članaka 28. ili, kada je to primjenjivo, članka 29.

(a)

institucija izdaje instrumente izravno, uz prethodnu suglasnost vlasnika institucije ili, ako je to dopušteno na temelju mjerodavnog nacionalnog prava, upravljačkog tijela institucije;

(b)

instrumenti su plaćeni, a njihovu kupnju, izravno ili neizravno, ne financira institucija;

(c)

instrumenti ispunjavaju sve sljedeće uvjete u vezi s njihovim raspoređivanjem:

(d)

instrumenti su jasno i odvojeno prikazani u bilanci u financijskim izvještajima institucije;

(e)

instrumenti su bez dospijeća;

(f)

glavnica instrumenata ne smije se smanjiti ili otplatiti, osim u jednom od sljedeća dva slučaja:

(g)

odredbe kojima se uređuju instrumenti ne navode izričito ili implicitno da bi se glavnica instrumenata smanjila ili otplatila ili da bi se mogla smanjiti ili otplatiti osim u slučaju likvidacije institucije i institucija ne daje takve navode na drugi način prije izdavanja instrumenata ili pri njihovu izdavanju, osim u slučaju instrumenata iz članka 27., ako je odbijanje institucije da otkupi takve instrumente zabranjeno na temelju mjerodavnog nacionalnog prava;

(h)

instrumenti ispunjavaju sljedeće uvjete u vezi s raspodjelom:

(i)

u odnosu na sve instrumente kapitala koje izdaje institucija, instrumenti apsorbiraju prvi i razmjerno najveći udio nastalih gubitaka, a svaki instrument apsorbira gubitke u istoj mjeri kao i svi drugi instrumenti redovnog osnovnog kapitala;

(j)

instrumenti su podređeni u odnosu na sva druga potraživanja u slučaju insolventnosti ili likvidacije institucije;

(k)

instrumenti svojim vlasnicima daju pravo na potraživanje preostale imovine institucije, koja je u slučaju likvidacije institucije i nakon isplate svih nadređenih potraživanja razmjerna iznosu takvih izdanih instrumenata i nije fiksna ili podložna gornjoj granici, osim u slučaju instrumenata kapitala iz članka 27.;

(l)

instrumenti nisu ni osigurani niti pokriveni jamstvom koje poboljšava podređeni status potraživanja od strane bilo kojeg od sljedećih:

(m)

instrumenti nisu podložni nikakvim ugovornim ili drugim sporazumima kojima se poboljšava podređeni status potraživanja na osnovi instrumenata u slučaju insolventnosti ili likvidacije.

(a)

odgovarajući oblici i vrsta neizravnog financiranja instrumenata regulatornog kapitala;

(b)

uzrokuje li višekratnik raspodjela nerazmjerno opterećenje regulatornog kapitala i kada ga uzrokuje;

(c)

značenje povlaštenih raspodjela.

(a)

osim ako je to zabranjeno mjerodavnim nacionalnim pravom, institucija mora imati mogućnost odbiti otkup instrumenata;

(b)

ako je odbijanje institucije da otkupi instrumente zabranjeno mjerodavnim nacionalnim pravom, odredbe kojima se uređuju instrumenti moraju instituciji omogućiti ograničavanje njihova otkupa;

(c)

odbijanje otkupa instrumenata ili ograničenje otkupa instrumenata kada je to primjenjivo ne smiju predstavljati slučaj nastanka statusa neispunjavanja obveza institucije.

(a)

potraživanje imatelja instrumenata bez glasačkih prava u slučaju insolventnosti ili likvidacije institucije razmjerno je udjelu tih instrumenata bez glasačkog prava u ukupnim instrumentima redovnog osnovnog kapitala;

(b)

instrumenti na drugi način ispunjavaju uvjete za instrumente redovnog osnovnog kapitala.

(a)

taj instrument odmah prestaje ispunjavati uvjete za instrument redovnog osnovnog kapitala;

(b)

računi premija na dionice koji se odnose na taj instrument odmah prestaju ispunjavati uvjete za stavke redovnog osnovnog kapitala.

(a)

instrumenti kapitala izdani su nakon 1. siječnja 2014.;

(b)

Komisija smatra instrumente kapitala državnom potporom;

(c)

instrumenti kapitala izdani su u sklopu mjera dokapitalizacije u skladu s pravilima o državnoj potpori koja su u to vrijeme bila na snazi;

(d)

instrumenti kapitala upisani su u cijelosti i u vlasništvu su države ili relevantnog tijela javne vlasti ili subjekta u vlasništvu države;

(e)

instrumenti kapitala mogu apsorbirati gubitke;

(f)

osim instrumenata kapitala iz članka 27., u slučaju likvidacije instrumenti kapitala svojim vlasnicima daju pravo na potraživanje preostale imovine institucije nakon isplate svih nadređenih potraživanja;

(g)

postoje odgovarajući mehanizmi izlaska za državu ili, kada je to primjenjivo, relevantno tijelo javne vlasti ili subjekt u vlasništvu države;

(h)

nadležno tijelo je dalo prethodno odobrenje te objavilo svoju odluku i obrazloženje te odluke.

(a)

povećanje povezano s budućim maržnim prihodom na temelju kojeg institucija ostvaruje dobitak od prodaje;

(b)

ako je institucija inicijator sekuritizacije, neto dobitke od kapitaliziranoga budućeg prihoda od sekuritizirane imovine koji pružaju kreditno poboljšanje sekuritizacijskim pozicijama.

(a)

rezerve iz fer vrednovanja koje se odnose na dobitke ili gubitke na osnovi zaštite novčanog toka financijskih instrumenata koji se ne vrednuju po fer vrijednosti, uključujući projicirane novčane tokove;

(b)

dobitke ili gubitke po obvezama institucije vrednovanim po fer vrijednosti nastale kao rezultat promjena kreditne sposobnosti same institucije;

(c)

dobitke ili gubitke po obvezama iz izvedenica institucije vrednovanim po fer vrijednosti, nastale kao rezultat promjena kreditne sposobnosti same institucije.

(a)

obveze su u obliku obveznica kako je navedeno u članku 52. stavku 4. Direktive 2009/65/EZ;

(b)

promjene vrijednosti imovine i obveza institucije nastaju zbog istih promjena u kreditnoj sposobnosti same institucije;

(c)

između vrijednosti obveznica iz točke (a) i vrijednosti imovine institucije postoji uska veza;

(d)

kredite osigurane nekretninama moguće je otkupiti otkupom obveznica kojima se financiraju krediti osigurani nekretninama po tržišnoj ili nominalnoj vrijednosti.

(a)

gubitke tekuće financijske godine;

(b)

nematerijalnu imovinu;

(c)

odgođenu poreznu imovinu koja ovisi o budućoj profitabilnosti;

(d)

za institucije koje izračunavaju iznose izloženosti ponderirane rizikom prema pristupu zasnovanom na internim rejting-sustavima (IRB pristup), negativne iznose koji proizlaze iz izračuna iznosa očekivanih gubitaka iz članaka 158. i 159.;

(e)

imovinu mirovinskog fonda pod pokroviteljstvom poslodavca u bilanci institucije;

(f)

izravna, neizravna i sintetska ulaganja institucije u vlastite instrumente redovnog osnovnog kapitala, uključujući vlastite instrumente redovnog osnovnog kapitala za koje institucija ima stvarnu ili potencijalnu obvezu kupnje na temelju postojeće ugovorne obveze;

(g)

izravna, neizravna i sintetska ulaganja u instrumente redovnog osnovnog kapitala subjekata financijskog sektora, ako ti subjekti imaju s institucijom recipročno međusobno ulaganje za koje nadležno tijelo smatra da mu je cilj umjetno povećati regulatorni kapital institucije;

(h)

primjenjivi iznos izravnih, neizravnih i sintetskih ulaganja institucije u instrumente redovnog osnovnog kapitala subjekata financijskog sektora, ako institucija u tim subjektima nema značajno ulaganje;

(i)

primjenjivi iznos izravnih, neizravnih i sintetskih ulaganja institucije u instrumente redovnog osnovnog kapitala subjekata financijskog sektora, ako institucija u tim subjektima ima značajno ulaganje;

(j)

iznos stavki koje treba odbiti od stavki dodatnog osnovnog kapitala u skladu s člankom 56. koji premašuje dodatni osnovni kapital institucije;

(k)

iznos izloženosti sljedećih stavki kojima se dodjeljuje ponder rizika od 1 250 %, ako institucija odbija taj iznos izloženosti od iznosa stavki redovnog osnovnog kapitala kao alternativu primjeni pondera rizika od 1 250 %:

(l)

sve porezne troškove povezane sa stavkama redovnog osnovnog kapitala predvidive u trenutku njihova izračuna, osim ako institucija na odgovarajući način uskladi iznos stavki redovnog osnovnog kapitala u onoj mjeri u kojoj takvi porezni troškovi umanjuju iznos do kojeg se te stavke mogu primjenjivati za pokrivanje rizika ili gubitaka.

(a)

stavki redovnog osnovnog kapitala;

(b)

stavki dodatnog osnovnog kapitala;

(c)

stavki dopunskog kapitala.

(a)

iznos koji se odbija umanjuje se za iznos povezane odgođene porezne obveze koji bi prestao postojati kad bi se nematerijalna imovina umanjila ili prestala priznavati u skladu s primjenjivim računovodstvenim okvirom;

(b)

iznos koji se odbija uključuje goodwill koji je uključen u vrednovanje značajnih ulaganja institucije.

(a)

subjekt ima u skladu s mjerodavnim nacionalnim pravom pravno izvršivo pravo prebiti tu tekuću poreznu imovinu s tekućim poreznim obvezama;

(b)

odgođena porezna imovina i odgođene porezne obveze odnose se na poreze koje utvrđuje isto porezno tijelo i u vezi s istim poreznim subjektom.

(a)

odgođenu poreznu imovinu koja ovisi o budućoj profitabilnosti i proizlazi iz privremenih razlika te koja se ne odbija u skladu s člankom 48. stavkom 1.;

(b)

svu drugu odgođenu poreznu imovinu koja ovisi o budućoj profitabilnosti.

(a)

preplata poreza institucije za tekuću godinu;

(b)

porezni gubici institucije za tekuću godinu preneseni na prijašnje godine iz čega proizlazi potraživanje od središnje države, područne (regionalne) samouprave ili lokalnog poreznog tijela.

(a)

u slučaju da institucija iskaže gubitak kada su godišnji financijski izvještaji institucije formalno odobreni ili u slučaju likvidacije ili insolventnosti institucije, ona se bez odgode automatski i obvezno zamjenjuje potraživanjem institucije na osnovi poreza;

(b)

institucija u skladu s mjerodavnim nacionalnim poreznim zakonom ima mogućnost prebiti potraživanje na osnovi poreza iz točke (a) s bilo kojom poreznom obvezom institucije ili bilo kojeg drugog društva koje je u porezne svrhe u skladu s tim zakonom uključeno u istu konsolidaciju kao i institucija ili bilo kojeg drugog društva koje podliježe nadzoru na konsolidiranoj osnovi u skladu s poglavljem 2. glave II. dijela prvog;

(c)

kada iznos potraživanja na osnovi poreza iz točke (b) premašuje porezne obveze iz te točke, svaki se takav višak bez odgode zamjenjuje izravnim potraživanjem od središnje države države članice u kojoj je institucija osnovana.

(a)

iznos svih povezanih odgođenih poreznih obveza koji bi mogao prestati postojati kad bi se imovina umanjila ili prestala priznavati u skladu s primjenjivim računovodstvenim okvirom;

(b)

iznos imovine u mirovinskom fondu pod pokroviteljstvom poslodavca koji institucija ima neograničenu mogućnost koristiti, pod uvjetom da je institucija dobila prethodno odobrenje nadležnog tijela.

Toj se imovini koja se koristi za smanjivanje iznosa koji se odbija dodjeljuje se ponder rizika u skladu s poglavljem 2. ili 3. glave II. dijela trećeg, prema potrebi.

(a)

institucije mogu izračunati iznos ulaganja u vlastite instrumente redovnog osnovnog kapitala na osnovi neto duge pozicije ako su ispunjena oba sljedeća uvjeta:

(b)

institucije određuju iznos koji se odbija za izravna, neizravna i sintetska ulaganja u indeksne vrijednosne papire tako da izračunavaju odnosnu izloženost prema vlastitim instrumentima redovnog osnovnog kapitala koji su uključeni u te indekse;

(c)

institucije mogu netirati bruto duge pozicije u vlastitim instrumentima redovnog osnovnog kapitala koje proizlaze iz ulaganja u indeksne vrijednosne papire s kratkim pozicijama u vlastitim instrumentima redovnog osnovnog kapitala koje proizlaze iz kratkih pozicija u odnosnim indeksima, pa i onda kada te kratke pozicije uključuju rizik druge ugovorne strane, ako su ispunjena oba sljedeća uvjeta:

(a)

institucija posjeduje više od 10 % instrumenata redovnog osnovnog kapitala koje je taj subjekt izdao;

(b)

institucija je usko povezana s tim subjektom i posjeduje instrumente redovnog osnovnog kapitala koje je taj subjekt izdao;

(c)

institucija posjeduje instrumente redovnog osnovnog kapitala koje je taj subjekt izdao, pri čemu taj subjekt nije uključen u konsolidaciju u skladu s poglavljem 2. glave II. dijela prvog, ali je uključeno u istu računovodstvenu konsolidaciju kao i institucija za potrebe financijskog izvješćivanja u skladu s primjenjivim računovodstvenim okvirom.

(a)

ulaganja u instrumente redovnog osnovnog kapitala i ostale instrumente kapitala subjekata financijskog sektora izračunavaju se na osnovi bruto dugih pozicija;

(b)

u svrhu odbitka stavke osigurateljnog osnovnog kapitala tretiraju se kao ulaganja u instrumente redovnog osnovnog kapitala.

(a)

institucije mogu izračunati izravna, neizravna i sintetska ulaganja u instrumente redovnog osnovnog kapitala subjekata financijskog sektora na osnovi neto duge pozicije u istoj odnosnoj izloženosti ako su ispunjena oba sljedeća uvjeta:

(b)

institucije određuju iznos koji se odbija za izravna, neizravna i sintetska ulaganja u indeksne vrijednosne papire tako da izračunavaju odnosnu izloženost prema instrumentima kapitala subjekata financijskog sektora u tim indeksima.

(a)

ukupni iznos za koji izravna, neizravna i sintetska ulaganja institucije u instrumente redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala i dopunskog kapitala subjekata financijskog sektora u kojima institucija nema značajno ulaganje premašuju 10 % ukupnog iznosa stavki redovnog osnovnog kapitala institucije izračunatog nakon što se na stavke redovnog osnovnog kapitala primijeni sljedeće:

(b)

iznos izravnih, neizravnih i sintetskih ulaganja institucije u instrumente redovnog osnovnog kapitala onih subjekata financijskog sektora u kojima institucija nema značajno ulaganje podijeljen ukupnim iznosom izravnih, neizravnih i sintetskih ulaganja institucije u instrumente redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala i dopunskog kapitala tih subjekata financijskog sektora.

(a)

iznos ulaganja čiji se odbitak zahtijeva u skladu sa stavkom 1.;

(b)

udio koji svaki instrument redovnog osnovnog kapitala koji se drži čini u ukupnom iznosu izravnih, neizravnih i sintetskih ulaganja institucije u instrumente redovnog osnovnog kapitala subjekata financijskog sektora u kojima institucija nema značajno ulaganje.

(a)

iznos ulaganja kojem se dodjeljuje ponder rizika u skladu sa stavkom 4.;

(b)

udio koji je nastao izračunom iz stavka 3. točke (b).

(a)

odgođenu poreznu imovinu koja ovisi o budućoj profitabilnosti i proizlazi iz privremenih razlika, a ukupno je jednaka ili manja od 10 % stavki redovnog osnovnog kapitala institucije izračunatih nakon što se primijeni sljedeće:

(b)

ako institucija ima značajno ulaganje u subjekt financijskog sektora, izravna, neizravna i sintetska ulaganja te institucije u instrumente redovnog osnovnog kapitala tih subjekata koja su ukupno jednaka ili manja od 10 % stavki redovnog osnovnog kapitala institucije izračunatih nakon što se primijeni sljedeće:

(a)

preostali iznos stavki redovnog osnovnog kapitala nakon što su u cijelosti provedene prilagodbe i odbici iz članaka od 32. do 36., ali bez primjene pragova izuzeća iz ovog članka;

(b)

17,65 %.

(a)

iznos odgođene porezne imovine koja ovisi o budućoj profitabilnosti i proizlazi iz privremenih razlika, a ukupno je jednaka ili manja od 10 % stavki redovnog osnovnog kapitala institucije;

(b)

zbroj sljedećeg:

(a)

subjekt financijskog sektora je društvo za osiguranje, društvo za reosiguranje ili osigurateljni holding;

(b)

to društvo za osiguranje, društvo za reosiguranje ili osigurateljni holding uključeno je u isti dodatni nadzor u skladu s Direktivom 2002/87/EZ kao matična institucija, matični financijski holding ili matični mješoviti financijski holding ili institucija koja ima ulaganje;

(c)

institucija je dobila prethodno odobrenje nadležnih tijela;

(d)

prije davanja odobrenja iz točke (c) i kontinuirano nakon toga ispunjeni su uvjeti nadležnih tijela da su razina integriranog upravljanja, upravljanje rizikom i unutarnja kontrola što se tiče subjekata koji bi bili uključeni u opseg konsolidacije prema metodi 1., 2. ili 3. odgovarajući;

(e)

ulaganja u subjekt pripadaju jednom od sljedećih:

(a)

ako institucija ima ulaganje u drugu instituciju, a ispunjeni su uvjeti iz podtočaka od i. do v.:

(b)

ako regionalna kreditna institucija ima ulaganje u svoju središnju ili drugu regionalnu kreditnu instituciju, a ispunjeni su uvjeti iz točke (a) podtočaka od i. do v.

(a)

instrumenata kapitala, ako su ispunjeni uvjeti iz članka 52. stavka 1.;

(b)

računa premija na dionice koji se odnose na instrumente iz točke (a).

(a)

instrumenti su izdani i plaćeni;

(b)

instrumente nije kupio bilo koji od sljedećih:

(c)

kupnju instrumenata, izravno ili neizravno, nije financirala institucija;

(d)

instrumenti su podređeni u odnosu na instrumente dopunskog kapitala u slučaju insolventnosti institucije;

(e)

instrumenti nisu ni osigurani niti pokriveni jamstvom koje poboljšava podređeni status potraživanja od strane bilo kojeg od sljedećih:

(f)

instrumenti nisu podložni nikakvim ugovornim ili drugim sporazumima kojima se poboljšava podređeni status potraživanja na osnovi instrumenata u slučaju insolventnosti ili likvidacije;

(g)

instrumenti su bez dospijeća i odredbe kojima se uređuju ne uključuju poticaj instituciji da ih otkupi;

(h)

ako odredbe kojima se uređuju instrumenti uključuju jednu ili više opcija kupnje, opcija kupnje može se izvršiti isključivo na osnovi diskrecijskog prava izdavatelja;

(i)

nad instrumentima se može izvršiti opcija kupnje, mogu se otkupiti ili ponovno kupiti samo ako su ispunjeni uvjeti iz članka 77., a najranije pet godina od dana izdavanja, osim kada su ispunjeni uvjeti iz članka 78. stavka 4.;

(j)

odredbe kojima se uređuju instrumenti ne navode izričito ili implicitno da bi se nad instrumentima izvršila opcija kupnje, da bi se otkupili ili ponovno kupili ili da bi se nad njima mogla izvršiti opcija kupnje, da bi se mogli otkupiti ili ponovno kupiti i institucija ne daje takve navode na drugi način, osim u sljedećim slučajevima:

(k)

institucija ne navodi izričito ili implicitno da bi nadležno tijelo pristalo na zahtjev za izvršenjem opcije kupnje, otkupom ili ponovnom kupnjom instrumenata;

(l)

raspodjele u vezi s instrumentima ispunjavaju sljedeće uvjete:

(m)

instrumenti se ne uzimaju o obzir pri utvrđivanju premašuju li obveze institucije njezinu imovinu, ako takvo utvrđivanje u skladu s mjerodavnim nacionalnim pravom predstavlja provjeru insolventnosti;

(n)

odredbe kojima se uređuju instrumenti zahtijevaju da se po nastanku događaja koji je pokretač privremeno ili trajno smanji vrijednost glavnice instrumenta ili da se instrumenti pretvore u instrumente redovnog osnovnog kapitala;

(o)

odredbe kojima se uređuju instrumenti ne uključuju osobinu koja bi mogla biti prepreka dokapitalizaciji institucije;

(p)

ako instrumente nije izravno izdala institucija, moraju biti ispunjena oba sljedeća uvjeta:

(a)

oblik i vrsta poticaja na otkup;

(b)

vrsta bilo kakvog povećanja glavnice instrumenta dodatnog osnovnog kapitala nakon privremenog smanjenja vrijednosti njegove glavnice;

(c)

postupci i vremenski okvir za provođenje sljedećeg:

(d)

osobine instrumenata koje bi mogle biti prepreka dokapitalizaciji institucije;

(e)

korištenje subjekata posebne namjene za neizravno izdavanje instrumenata regulatornog kapitala.

(a)

zahtjev za raspodjele po instrumentima u slučaju da se obavi raspodjela po instrumentu koji izdaje institucija koji je jednako rangiran ili podređen u odnosu na instrument dodatnog osnovnog kapitala, uključujući i instrument redovnog osnovnog kapitala;

(b)

zahtjev za isplatu raspodjela po instrumentima redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala ili dopunskog kapitala koji bi se otkazao u slučaju da se ne obave raspodjele po tim instrumentima dodatnog osnovnog kapitala;

(c)

obvezu zamjene isplate kamata ili dividendi plaćanjem u bilo kakvom drugom obliku. Institucija ni na koji drugi način ne podliježe takvoj obvezi.

(a)

događaj koji je pokretač nastaje kad stopa redovnog osnovnog kapitala institucije iz članka 92. stavka 1. točke (a) padne ispod bilo koje od sljedećih razina:

(b)

institucije u odredbama kojima se uređuje instrument mogu pobliže opisati jedan ili više događaja koji su pokretači, osim onog iz točke (a);

(c)

ako odredbe kojima se uređuju instrumenti zahtijevaju njihovo pretvaranje u instrumente redovnog osnovnog kapitala po nastanku događaja koji je pokretač, u tim odredbama treba pobliže biti navedeno jedno od sljedećeg:

(d)

ako odredbe kojima se uređuju instrumenti zahtijevaju da se po nastanku događaja koji je pokretač smanji vrijednost njihove glavnice, smanjenjem vrijednosti umanjuje se sljedeće:

(a)

iznosa koji je potreban da bi omjer redovnog osnovnog kapitala institucije ponovno u cijelosti dosegnuo 5,125 %;

(b)

ukupne glavnice instrumenta.

(a)

odmah obavijestiti nadležna tijela;

(b)

obavijestiti imatelje instrumenata dodatnog osnovnog kapitala;

(c)

smanjiti vrijednost glavnice instrumenata ili pretvoriti instrumente u instrumente redovnog osnovnog kapitala bez odgode, ali najkasnije u roku od mjesec dana, u skladu sa zahtjevom iz ovog članka.

(a)

taj instrument odmah prestaje ispunjavati uvjete za instrument dodatnog osnovnog kapitala;

(b)

dio računa premija na dionice koji se odnosi na taj instrument odmah prestaje ispunjavati uvjete za stavku dodatnog osnovnog kapitala.

(a)

izravna, neizravna i sintetska ulaganja institucije u vlastite instrumente dodatnog osnovnog kapitala, uključujući vlastite instrumente dodatnog osnovnog kapitala za koje bi institucija mogla imati obvezu kupnje na temelju postojećih ugovornih obveza;

(b)

izravna, neizravna i sintetska ulaganja u instrumente dodatnog osnovnog kapitala subjekata financijskog sektora s kojima institucija ima recipročna međusobna ulaganja za koja nadležno tijelo smatra da im je cilj umjetno povećati regulatorni kapital institucije;

(c)

primjenjivi iznos određen u skladu s člankom 60. izravnih, neizravnih i sintetskih ulaganja u instrumente dodatnog osnovnog kapitala subjekata financijskog sektora ako institucija u tim subjektima nema značajno ulaganje;

(d)

izravna, neizravna i sintetska ulaganja institucije u instrumente dodatnog osnovnog kapitala subjekata financijskog sektora ako institucija u tim subjektima ima značajno ulaganje, isključujući pozicije proizišle iz pružanja usluge provedbe ponude odnosno prodaje financijskih instrumenata uz obvezu otkupa koje drži najviše pet radnih dana;

(e)

iznos stavki koje treba odbiti od stavki dopunskog kapitala u skladu s člankom 66. koji premašuje dopunski kapital institucije;

(f)

sve porezne troškove povezane sa stavkama dodatnog osnovnog kapitala predvidive u trenutku njihova izračuna, osim ako institucija na odgovarajući način uskladi iznos stavki dodatnog osnovnog kapitala u onoj mjeri u kojoj takvi porezni troškovi umanjuju iznos do kojeg se te stavke mogu primjenjivati za pokrivanje rizika ili gubitaka.

(a)

institucije mogu izračunati iznos ulaganja u vlastite instrumente dodatnog osnovnog kapitala na osnovi neto duge pozicije ako su ispunjena oba sljedeća uvjeta:

(b)

institucije određuju iznos koji se odbija za izravna, neizravna ili sintetska ulaganja u indeksne vrijednosne papire tako da izračunavaju odnosnu izloženost prema vlastitim instrumentima dodatnog osnovnog kapitala u tim indeksima;

(c)

institucije mogu netirati bruto duge pozicije u vlastitim instrumentima dodatnog osnovnog kapitala koje proizlaze iz ulaganja u indeksne vrijednosne papire s kratkim pozicijama u vlastitim instrumentima dodatnog osnovnog kapitala koje proizlaze iz kratkih pozicija u odnosnim indeksima, pa i onda kada te kratke pozicije uključuju rizik druge ugovorne strane, ako su ispunjena oba sljedeća uvjeta:

(a)

ulaganja u instrumente dodatnog osnovnog kapitala izračunavaju se na osnovi bruto dugih pozicija;

(b)

u svrhu odbitka stavke osigurateljnog dodatnog osnovnog kapitala tretiraju se kao ulaganja u instrumente dodatnog osnovnog kapitala.

(a)

institucije mogu izračunati izravna, neizravna i sintetska ulaganja u instrumente dodatnog osnovnog kapitala subjekata financijskog sektora na osnovi neto duge pozicije u istoj odnosnoj izloženosti ako su ispunjena oba sljedeća uvjeta:

(b)

institucije određuju iznos koji se odbija za izravna, neizravna i sintetska ulaganja u indeksne vrijednosne papire tako da izračunavaju odnosnu izloženost prema instrumentima kapitala subjekata financijskog sektora u tim indeksima.

(a)

ukupni iznos za koji izravna, neizravna i sintetska ulaganja institucije u instrumente redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala i dopunskog kapitala subjekata financijskog sektora u kojima institucija nema značajno ulaganje premašuju 10 % stavki redovnog osnovnog kapitala institucije izračunatih nakon što se primijeni sljedeće:

(b)

iznos izravnih, neizravnih i sintetskih ulaganja institucije u instrumente dodatnog osnovnog kapitala onih subjekata financijskog sektora u kojima institucija nema značajno ulaganje podijeljen ukupnim iznosom svih izravnih, neizravnih i sintetskih ulaganja institucije u instrumente redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala i dopunskog kapitala tih subjekata financijskog sektora.

(a)

iznos ulaganja čiji se odbitak zahtijeva u skladu sa stavkom 1.;

(b)

udio koji svaki instrument dodatnog osnovnog kapitala koji se drži čini u ukupnom iznosu izravnih, neizravnih i sintetskih ulaganja institucije u instrumente dodatnog osnovnog kapitala subjekata financijskog sektora u kojima institucija nema značajno ulaganje.

(a)

iznos ulaganja kojem se dodjeljuje ponder rizika u skladu sa stavkom 4.;

(b)

udio koji je nastao izračunom iz stavka 3. točke (b).

(a)

instrumenata kapitala i podređenih kredita, ako su ispunjeni uvjeti iz članka 63.;

(b)

računa premija na dionice koji se odnose na instrumente iz točke (a);

(c)

za institucije koje izračunavaju iznose izloženosti ponderirane rizikom u skladu s poglavljem 2. glave II. dijela trećeg, općih ispravaka vrijednosti za kreditni rizik, neumanjenih za porezne učinke, do 1,25 % iznosa izloženosti ponderiranih rizikom izračunatih u skladu s poglavljem 2. glave II. dijela trećeg;

(d)

za institucije koje izračunavaju iznose izloženosti ponderirane rizikom u skladu s poglavljem 3. glave II. dijela trećeg, pozitivnih iznosa, neumanjenih za porezne učinke, koji proizlaze iz izračuna navedenog u člancima 158. i 159. do 0,6 % iznosa izloženosti ponderiranih rizikom izračunatih u skladu s poglavljem 3. glave II. dijela trećeg.

(a)

instrumenti su izdani ili su podređeni krediti primljeni, prema potrebi, i u potpunosti plaćeni;

(b)

instrumente nije kupio ili podređene kredite nije odobrio, prema potrebi, bilo koji od sljedećih:

(c)

kupnju instrumenata ili odobravanje podređenih kredita, prema potrebi, izravno ili neizravno, nije financirala institucija;

(d)

potraživanje u odnosu na glavnicu instrumenata prema odredbama kojima se uređuju instrumenti ili potraživanje u odnosu na glavnicu podređenih kredita prema odredbama kojima se uređuju podređeni krediti, prema potrebi, u cijelosti je podređeno potraživanjima svih nepodređenih vjerovnika;

(e)

instrumenti ili podređeni krediti, prema potrebi, nisu ni osigurani niti pokriveni jamstvom koje poboljšava podređeni status potraživanja od strane bilo kojeg od sljedećih:

(f)

instrumenti ili podređeni krediti, prema potrebi, nisu podložni bilo kakvom sporazumu koji na drugi način poboljšava podređeni status potraživanja na osnovi instrumenata ili podređenih kredita;

(g)

instrumenti ili podređeni krediti, prema potrebi, imaju izvorni rok dospijeća od najmanje pet godina;

(h)

odredbe kojima se uređuju instrumenti ili podređeni krediti, prema potrebi, ne uključuju bilo kakav poticaj instituciji da otkupi ili otplati, prema potrebi, njihovu glavnicu prije njihova dospijeća;

(i)

ako instrumenti ili podređeni krediti, prema potrebi, uključuju jednu ili više opcija kupnje ili jednu ili više opcija prijevremene otplate, prema potrebi, opcije se mogu izvršiti isključivo na osnovi diskrecijskog prava izdavatelja ili dužnika, prema potrebi;

(j)

nad instrumentima ili podređenim kreditima, prema potrebi, može se izvršiti opcija kupnje, mogu se otkupiti ili ponovno kupiti ili prijevremeno otplatiti samo ako su ispunjeni uvjeti iz članka 77., a najranije pet godina od dana izdavanja ili primitka, prema potrebi, osim kada su ispunjeni uvjeti iz članka 78. stavka 4.;

(k)

odredbe kojima se uređuju instrumenti ili podređeni krediti, prema potrebi, ne navode izričito ili implicitno da bi se nad instrumentima ili podređenim kreditima, prema potrebi, izvršila opcija kupnje, da bi se otkupili ili ponovno kupili ili prijevremeno otplatili ili da bi se nad njima mogla izvršiti opcija kupnje, da bi se mogli otkupiti ili ponovno kupiti ili prijevremeno otplatiti, prema potrebi, od strane institucije osim u slučaju insolventnosti ili likvidacije institucije i institucija ne daje takve navode na drugi način;

(l)

odredbe kojima se uređuju instrumenti ili podređeni krediti, prema potrebi, ne daju imatelju pravo da ubrza buduće planirano plaćanje kamata ili glavnice, osim u slučaju insolventnosti ili likvidacije institucije;

(m)

razina isplate kamata ili dividendi, prema potrebi, po instrumentima ili podređenim kreditima, prema potrebi, ne mijenja se u odnosu na kreditnu sposobnost institucije ili njezinog matičnog društva;

(n)

ako instrumente nije izravno izdala institucija ili ako podređene kredite nije izravno primila institucija, prema potrebi, moraju biti ispunjena oba sljedeća uvjeta:

(a)

nominalni iznos instrumenata ili podređenih kredita na prvi dan posljednjeg petogodišnjeg razdoblja njihova ugovornog dospijeća podijeljen brojem kalendarskih dana u tom razdoblju;

(b)

broj preostalih kalendarskih dana ugovornog dospijeća instrumenata ili podređenih kredita.

(a)

taj instrument odmah prestaje ispunjavati uvjete za instrument dopunskog kapitala;

(b)

dio računa premija na dionice koji se odnose na taj instrument odmah prestaje ispunjavati uvjete za stavke dopunskog kapitala.

(a)

izravna, neizravna i sintetska ulaganja institucije u vlastite instrumente dopunskog kapitala, uključujući vlastite instrumente dopunskog kapitala za koje bi institucija mogla imati obvezu kupnje na temelju postojećih ugovornih obveza;

(b)

izravna, neizravna i sintetska ulaganja u instrumente dopunskog kapitala subjekata financijskog sektora s kojima institucija ima recipročna međusobna ulaganja za koja nadležno tijelo smatra da im je cilj umjetno povećati regulatorni kapital institucije;