29.10.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 308/114

(1)

Direktivom 2003/87/EZ propisuje se da bi dražba trebala biti osnovno načelo za raspodjelu emisijskih jedinica stakleničkih plinova operaterima postrojenja u okviru područja primjene sustava Unije za trgovanje emisijama (dalje u tekstu: „EU ETS”) od 2013. godine nadalje. Međutim, operateri koji ispunjavaju uvjete nastavit će dobivati besplatne emisijske jedinice od 2013. do 2020. u skladu s pravilima navedenima u Direktivi 2003/87/EZ i Odluci Komisije 2011/278/EU (2).

(2)

Činjenica da ne postoji ambiciozan međunarodni sporazum o klimatskim promjenama s ciljem ograničavanja globalnog povećanja temperature na 2 °C mogla bi ugroziti korisne učinke aktivnosti Unije. Budući da ne postoje obvezujuće mjere na međunarodnoj razini, moglo bi doći do povećanja emisija stakleničkih plinova u trećim zemljama u kojima industrija ne podliježe sličnim ograničenja za ugljik (dalje u tekstu: „istjecanje ugljika”). Kako bi se smanjio taj rizik od istjecanja ugljika, Direktivom 2003/87/EZ propisuje se da, ovisno o ishodu međunarodnih pregovora, Komisija treba odrediti popis sektora i podsektora koji se smatraju izloženima značajnom riziku od istjecanja ugljika (dalje u tekstu: „popis sektora i podsektora”). Ti sektori i podsektori trebali bi dobivati besplatne emisijske jedinice u vrijednosti od 100 % količine utvrđene na temelju Direktive 2003/87/EZ i Odluke 2011/278/EU, ovisno o međusektorskom faktoru korekcije iz članka 10.a stavka 5. Direktive 2003/87/EZ i iz Priloga II. Odluci Komisije 2013/448/EU (3).

(3)

U vezi s tim Komisija je analizirala u kojoj se mjeri treće zemlje koje predstavljaju ključan udio globalne proizvodnje proizvoda u sektorima i podsektorima koji su uvršteni u popis jer se smatraju izloženima riziku od istjecanja ugljika čvrsto obvezuju smanjiti emisije stakleničkih plinova u odgovarajućim sektorima te jesu li njihove obveze usporedive s onima Unije i provode li se u istom vremenskom okviru. Ispitivalo se i u kojoj je mjeri učinkovitost postrojenja u tim zemljama usporediva s postrojenjima u Uniji. Komisija je zaključila da se ne može utvrditi dovoljna usporedivost obvezivanja na smanjenje emisija stakleničkih plinova te stoga usporedivost učinkovitosti u pogledu emisija ugljika nije relevantna.

(4)

Prvi popis sektora i podsektora koji se smatraju izloženima značajnom riziku od istjecanja ugljika utvrđen je 2009. godine Odlukom Komisije 2010/2/EU (4) za 2013. i 2014.

(5)

Procjena bi se trebala temeljiti na nizu kvantitativnih i kvalitativnih kriterija te na podacima iz posljednjih triju godina. Komisija je stoga koristila podatke iz 2009., 2010. i 2011., budući da su podaci iz 2012. bili dostupni samo za neke parametre.

(6)

Kako bi utvrdila popis sektora i podsektora, Komisija je procijenila rizik od istjecanja ugljika u sektorima i podsektorima razine NACE 4 statističke klasifikacije ekonomskih djelatnosti u Uniji u skladu s Uredbom (EZ) br. 1893/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (5). Razina NACE 4 razina je s optimalnom dostupnošću podataka i točnim definiranjem sektora. Sektor se označava na četveroznamenkastoj razini klasifikacije NACE, a podsektor na šesteroznamenkastoj razini klasifikacije CPA ili osmeroznamenkastoj razini klasifikacije Prodcom, to jest, klasifikacije robe za statistiku o industrijskoj proizvodnji u Uniji, koja je nastala izravno iz klasifikacije NACE.

(7)

Sektori su prvi put procijenjeni na temelju kvantitativnih kriterija iz članka 10.a stavaka 15. i 16. Direktive 2003/87/EZ. Za primjenu navedenih kvantitativnih kriterija Komisija je morala odrediti ukupni iznos izravnih i neizravnih dodatnih troškova nastalih provedbom Direktive 2003/87/EZ.

(8)

Izravni dodatni troškovi, nastali zbog količine emisijskih jedinica koju bi sektor morao kupiti ako se ne smatra izloženim značajnom riziku od istjecanja ugljika, izračunati su na temelju podataka o izravnim emisijama CO2 na sektorskoj razini. Dnevnik transakcija Europske unije (dalje u tekstu: „EUTL”) smatra se najpreciznijim i najtransparentnijim izvorom podataka o emisijama CO2 na razini postrojenja i stoga se podaci iz EUTL-a koriste za izračunavanje izravnih troškova za sektore. Za sektore i stakleničke plinove koji su obuhvaćeni EU ETS-om tek od 1. siječnja 2013. nema dostupnih podataka o emisijama u EUTL-u. Stoga je u tim slučajevima Komisija koristila podatke o izravnim emisijama CO2 koje su države članice navele u nacionalnim provedbenim mjerama na temelju Odluke 2011/278/EU.

(9)

Kako bi odredila neizravne dodatne troškove, Komisija je od država članica prikupljala podatke o potrošnji električne energije na sektorskoj razini, osiguravajući da se potrošena električna energija ne računa dvostruko pod različitim oznakama NACE-a. Za određivanje emisija povezanih s proizvodnjom električne energije potrošene u različitim sektorima s popisa sektora i podsektora u Odluci 2010/2/EU Komisija je koristila prosječni faktor emisije dobiven iz ukupne mješavine goriva za proizvodnju električne energije, jer je procijenjeno da se taj faktor temelji na najpreciznijim podacima. Isti prosječni faktor emisije upotrijebljen je i za procjene na kojima se temelji ova Odluka.

(10)

Nadalje, radi utvrđivanja izravnih i neizravnih dodatnih troškova, Komisija je morala procijeniti prosječnu cijenu ugljika. Kako bi sastavila prvi popis sektora i podsektora, za procjene se koristila pretpostavljenom cijenom ugljika od 30 EUR po toni ekvivalenta CO2. U razdoblju primjene Odluke 2010/2/EU pretpostavljena cijena ugljika korištena pri procjenama i stvarna cijena ugljika znatno su se razlikovale, tj. stvarna je cijena bila znatno niža. Međutim, Komisija je u svojoj Komunikaciji pod nazivom „Okvir za klimatsku i energetsku politiku u razdoblju 2020.–2030.” (6) predložila cilj bezuvjetnog smanjenja emisija stakleničkih plinova do 2030. godine za 40 % u usporedbi s 1990. i odgovarajući cilj za obnovljive izvore energije. Komisija je predložila i uspostavu pričuve za stabilnost tržišta u EU ETS-u. U tim okolnostima, očekuje se da će na cijenu ugljika u budućnosti u većoj mjeri utjecati srednjoročna i dugoročna smanjenja emisija. Stoga se smatra opravdanim i dalje se koristiti pretpostavkom cijene od 30 EUR po toni ekvivalenta CO2 za procjene na kojima se temelji ova Odluka.

(11)

Izravne i neizravne dodatne troškove treba izračunavati kao dio bruto dodane vrijednosti. Za procjenu bruto dodane vrijednosti na razini sektora korišteni su podaci iz strukturne poslovne statistike Eurostata.

(12)

Nadalje, Komisija je procijenila intenzitet trgovine za svaki sektor i podsektor na temelju podataka iz Eurostatove baze podataka Comext.

(13)

Ukupno je Komisija procijenila 245 industrijskih sektora i 24 podsektora razvrstana u područja klasifikacije NACE „Rudarstvo i vađenje” i „Prerađivačka industrija”. Sektori i podsektori navedeni u točki 1. Priloga ovoj Odluci udovoljavaju kriterijima utvrđenima člankom 10.a stavcima 15. i 16. Direktive 2003/87/EZ i treba ih smatrati izloženima značajnom riziku od istjecanja ugljika.

(14)

Procjene na temelju kvalitativnih kriterija iz članka 10.a stavka 17. Direktive 2003/87/EZ provedene su u brojnim sektorima koji se nisu smatrali izloženima riziku od istjecanja ugljika prema kvantitativnim kriterijima iz članka 10.a stavaka 15. i 16. Kvalitativne procjene provodile su se u slučajevima koji su udovoljavali kvalitativnim kriterijima u kontekstu određivanja prethodnog popisa, u sektorima koji se smatraju graničnim slučajevima i na zahtjev predstavnika industrije.

(15)

U slučaju sektora „Dovršavanje tekstila” (oznaka NACE 1330), „Proizvodnja opeke, crijepa i ostalih proizvoda od pečene gline za građevinarstvo” (oznaka NACE 2332), „Proizvodnja proizvoda od gipsa za građevinarstvo” (oznaka NACE 2362), „Lijevanje željeza” (oznaka NACE 2451) i „Lijevanje lakih metala” (oznaka NACE 2453), kvalitativne procjene provedene u kontekstu određivanja prethodnog popisa sektora i podsektora, valjane za 2013. i 2014., ažurirane su. Zaključeno je da još uvijek prevladavaju okolnosti koje opravdavaju uvrštavanje tih sektora u popis sektora i podsektora. Prema tome, te sektore treba smatrati izloženima značajnom riziku od istjecanja ugljika i za razdoblje 2015.–2019.

(16)

Kvalitativna procjena provedena je za sektor „Proizvodnja slada” (oznaka NACE 1106) jer je taj sektor obuhvaćao graničan slučaj s obzirom na članak 10.a stavak 16. točku (b) Direktive 2003/87/EZ. Uzimajući u obzir povećane troškove proizašle iz provedbe Direktive 2003/87/EZ, procjena je pokazala velik intenzitet trgovine i značajan pad profitabilnosti tog sektora u Uniji. Niske profitne marže ograničavaju kapacitet postrojenja za ulaganje i smanjenje emisija. Na temelju zajedničkog učinka tih čimbenika, taj sektor treba smatrati izloženim značajnom riziku od istjecanja ugljika.

(17)

Sektore navedene u točki 2. Priloga treba smatrati izloženima značajnom riziku od istjecanja ugljika na temelju kvalitativnih kriterija.

(18)

Budući da će popis sektora i podsektora koji se smatraju izloženima značajnom riziku od istjecanja ugljika, određen u Prilogu, vrijediti za razdoblje od 2015. do 2019., ova se Odluka treba primjenjivati od 1. siječnja 2015.

(19)

Radi pravne sigurnosti i jasnoće, Odluku 2010/2/EU treba staviti izvan snage s učinkom od 1. siječnja 2015.

(20)

Mjere predviđene ovom Odlukom u skladu su s mišljenjem Odbora za klimatske promjene,