Access to European Union law
<a href="https://eur-lex.europa.eu/content/help/eurlex-content/experimental-features.html" target="_blank">More about the experimental features corner</a>
Choose the experimental features you want to try
EUR-Lex
Access to European Union law

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

You are here
Use quotation marks to search for an "exact phrase". Append an asterisk (*) to a search term to find variations of it (transp*, 32019R*). Use a question mark (?) instead of a single character in your search term to find variations of it (ca?e finds case, cane, care).
Search tips
Need more search options? Use the Advanced search

Document 52021IP0260

Rezolucija Europskog parlamenta od 20. svibnja 2021. o novim mogućnostima zakonite migracije radnika (2020/2010(INI))

SL C 15, , pp. 196–203 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

Date of document:
20/05/2021; Datum glasanja
Date of vote:
20/05/2021
Date of debate:
19/05/2021
Author:
Europski parlament, Odbor za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove, Odbor za zapošljavanje i socijalna pitanja
Form:
Rezolucija na vlastitu inicijativu
Parliamentary term:
Deveti saziv
Internal reference:
2020/2010(INI)
Session:
2021-2022
Treaty:
Ugovor o Europskoj uniji , Ugovor o funkcioniranju Europske unije , Povelja o temeljnim pravima Europske unije
Legal basis:
Link
Link
Link
Select all documents mentioning this document
Instruments cited:
Link

12.1.2022   

HR

Službeni list Europske unije

C 15/196

P9_TA(2021)0260

Nove mogućnosti zakonite migracije radnika

Rezolucija Europskog parlamenta od 20. svibnja 2021. o novim mogućnostima zakonite migracije radnika (2020/2010(INI))

(2022/C 15/21)

Europski parlament,

—

uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji, a posebno njegov članak 3. stavak 2., kao i Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU), a posebno njegov članak 79.,

—

uzimajući u obzir Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a posebno članak 2. Protokola br. 4,

—

uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima, a posebno njezin članak 45.,

—

uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948., a posebno njezin članak 13.,

—

uzimajući u obzir europski stup socijalnih prava, a posebno njegovo 5., 6., 10., 12. i 16. načelo,

—

uzimajući u obzir međunarodne radne standarde o migraciji radne snage koje je usvojila Međunarodna konferencija rada Međunarodne organizacije rada i Međunarodnu konvenciju o zaštiti prava svih radnika migranata i članova njihovih obitelji, koju je 18. prosinca 1990. usvojila Opća skupština UN-a,

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 13. svibnja 2015. naslovljenu „Europski migracijski program” (COM(2015)0240),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 6. travnja 2016. naslovljenu „Prema reformi zajedničkog europskog sustava azila i proširivanju zakonitih mogućnosti za dolazak u Europu” (COM(2016)0197) i od 12. rujna 2018. naslovljenu „Poboljšanje zakonitih načina dolaska u Europu: neizostavan dio uravnotežene i sveobuhvatne migracijske politike” (COM(2018)0635),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 23. rujna 2020. o novom paktu o migracijama i azilu (COM(2020)0609),

—

uzimajući u obzir akcijski plan i političku izjavu koji su usvojeni na sastanku na vrhu između Europske unije i afričkih zemalja o migracijama, održanom u Valletti 11. i 12. studenoga 2015., a posebno njihove dijelove u pogledu zakonite migracije i mobilnosti,

—

uzimajući u obzir Globalni pakt o sigurnim, uređenim i regularnim migracijama od 10. prosinca 2018.,

—

uzimajući u obzir krizni Uzajamni fond EU-a za Afriku,

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. travnja 2016. o stanju na Sredozemlju i potrebi za cjelovitim pristupom EU-a migraciji (1),

—

uzimajući u obzir svoj radni dokument od 15. siječnja 2016. o razvoju odgovarajućih zakonitih kanala za ekonomske migracije (2),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije „Akcijski plan za integraciju i uključivanje za razdoblje 2021. – 2027.” od 24. studenog 2020. (COM(2020)0758),

—

uzimajući u obzir Rezoluciju od 19. lipnja 2020. o europskoj zaštiti prekograničnih i sezonskih radnika u kontekstu krize prouzročene bolešću COVID-19 (3),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2019/1149 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o osnivanju Europskog nadzornog tijela za rad (4),

—

uzimajući u obzir studije „Istraživanje novih mogućnosti za zakonodavstvo o migraciji radne snage u Europsku uniju” iz rujna 2015. i „Suradnja EU-a s trećim zemljama u području migracija” iz listopada 2015. koje je pripremio Resorni odjel za prava građana i ustavna pitanja pri Glavnoj upravi za unutarnju politiku te studiju „Trošak neujedinjene Europe u području zakonitih migracija” iz ožujka 2019. koju je izradila Služba Europskog parlamenta za istraživanja,

—

uzimajući u obzir „Provjeru prikladnosti zakonodavstva EU-a o zakonitoj migraciji” od 29. ožujka 2019. („provjeru prikladnosti”) koju je pripremila Komisija,

—

uzimajući u obzir studiju Zajedničkog istraživačkog centra Komisije od 23. travnja 2020.„Ključni radnici imigranti: njihov doprinos europskom odgovoru na bolest COVID-19” i njegovo tehničko izvješće od 19. svibnja 2020.„Ranjiva radna snaga: radnici migranti u vrijeme pandemije bolesti COVID-19”,

—

uzimajući u obzir studije Europske migracijske mreže,

—

uzimajući u obzir studije Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj,

—

uzimajući u obzir aktivnosti i izvješća posebnog izvjestitelja UN-a za ljudska prava migranata,

—

uzimajući u obzir rad, izvješća i rezolucije Vijeća Europe,

—

uzimajući u obzir rad i izvješća Međunarodne organizacije za migracije,

—

uzimajući u obzir pravnu stečevinu EU-a o zakonitoj migraciji radne snage razvijenu između 2004. i 2016., kojom se uređuju uvjeti ulaska i boravka te prava radnika koji su državljani trećih zemalja, čime se obuhvaća:

—

Direktiva Vijeća 2009/50/EZ od 25. svibnja 2009. o uvjetima za ulazak i–boravak državljana trećih zemalja radi visokokvalificiranog zapošljavanja (5) (Direktiva o plavoj karti),

—

Direktiva 2011/98/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o jedinstvenom postupku obrade zahtjeva za izdavanje jedinstvene dozvole za boravak i rad državljanima trećih zemalja na državnom području države članice te o zajedničkom skupu prava za radnike iz trećih zemalja koji zakonito borave u državi članici (6) (Direktiva o jedinstvenoj dozvoli),

—

Direktiva 2014/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja u statusu sezonskih radnika (7) (Direktiva o sezonskim radnicima),

—

Direktiva 2014/66/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u okviru premještaja unutar društva (8) (Direktiva o osobama premještenima unutar društva),

—

Direktiva (EU) 2016/801 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2016. o uvjetima ulaska i boravka državljana trećih zemalja u svrhu istraživanja, studija, osposobljavanja, volonterstva, razmjena učenika ili obrazovnih projekata, i obavljanja poslova au pair (9),

—

uzimajući u obzir Komisijin Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća od 7. lipnja 2016. o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja radi zapošljavanja visokokvalificiranih radnika (COM(2016)0378) i odgovarajuća stajališta koja su Europski parlament i Vijeće donijeli 2017.,

—

uzimajući u obzir direktive kojima se uređuju uvjeti ulaska i boravka te prava drugih općenitijih kategorija državljana trećih zemalja, kao što su Direktiva o pravu na spajanje obitelji (10) i Direktiva o statusu državljana trećih zemalja s dugotrajnim boravištem (11),

—

uzimajući u obzir direktive kojima se uređuju uvjeti ulaska i boravka za kategorije državljana trećih zemalja koji ne ulaze u EU kako bi radili, ali im je to dopušteno, kao što su direktive kojima se korisnicima međunarodne zaštite odobrava pravo na pristup zapošljavanju i samozapošljavanju nakon priznavanja njihova statusa ili se podnositeljima zahtjeva za međunarodnu zaštitu odobrava pristup tržištu rada najkasnije devet mjeseci nakon podnošenja njihova zahtjeva,

—

uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir mišljenje Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A9-0143/2021),

A.

budući da je postojeći zakonodavni okvir Unije o zakonitoj migraciji radne snage rascjepkan i uključuje sektorske direktive kojima se utvrđuju uvjeti za ulazak i boravak posebnih kategorija državljana trećih zemalja;

B.

budući da neujednačenost pravila koja se temelje na 27 nacionalnih pristupa čini Uniju i države članice nepoželjnim odredištem zakonitih migracija;

C.

budući da je, unatoč namjeri da se u sklopu Europskog migracijskog programa nastavi sa sveobuhvatnim pristupom, zakonita migracija skoro pa uopće nije bila dijelom razvoja migracijske politike EU-a od 2015.;

D.

budući da novi pakt o migracijama i azilu ne uključuje posebne prijedloge o zakonitoj migraciji radne snage, unatoč tome što je zakonita migracija radne snage neophodna za sveobuhvatnu migracijsku politiku i politiku azila; budući da je trenutačni zakonodavni okvir usmjeren na zapošljavanje u multinacionalnim korporacijama (Direktiva o osobama premještenima unutar društva) ili visokokvalificiranim ili visoko plaćenim sektorima tržišta rada Unije (Direktiva o plavoj karti), sa samo jednom direktivom usmjerenom na slabije plaćenu migraciju (Direktiva o sezonskim radnicima);

E.

budući da u EU-u postoji manjak radne snage posebice za određene razine vještina, sektore i zanimanja, uključujući niskokvalificirana zanimanja;

F.

budući da se u komunikaciji Komisije iz 2018. o poboljšanju zakonitih načina dolaska u Europu priznaje manjak „obrtnika” i „zanimanja koja zahtijevaju manje formalne vještine” (12);

G.

budući da je pandemija bolesti COVID-19 istaknula našu snažnu ovisnost o radnicima pod najvećim pritiskom i ključnu ulogu koju radnici migranti imaju u pružanju najizloženijih usluga u EU-u, gdje stanovništvo brzo stari i u kojem u prosjeku 13 % ključnih radnika čine imigranti (13); budući da je bolest Covid-19 značajno utjecala na migrante, njihove obitelji, zajednice domaćine i matične zemlje i budući da je pogoršao postojeće ranjivosti s kojima se radnici migranti i njihove obitelji susreću diljem EU-a, ograničavajući njihovu mobilnost, pristup tržištu rada, pravo na dostojanstvene uvjete rada, pristup socijalnoj i zdravstvenoj skrbi;

H.

budući da se Globalnim sporazumom o sigurnim, uređenim i regularnim migracijama potiče suradnja u području migracija te da njime države priznaju odgovornost koju dijele za rješavanje uzajamnih potreba i zabrinutosti u pogledu migracija, natkriljujući obvezu poštovanja, zaštite i ostvarivanja ljudskih prava svih migranata, bez obzira na njihov migracijski status, uz promicanje sigurnosti i prosperiteta svih zajednica;

1.

 polazi od načela da je migracija normalna i da su ljudi stalno u pokretu; prepoznaje doprinos državljana trećih zemalja našim društvima, gospodarstvima i kulturama te naglašava da se migracijama mora upravljati na uređen, siguran i zakonit način; smatra da bi za uspostavu novih mogućnosti za zakonitu migraciju radne snage, EU trebao postaviti ciljeve koji su ambiciozni i prikladni za budućnost, uz istovremeno učinkovito iskorištavanje i poboljšanje postojećeg pravnog i političkog okvira;

Postojeći zakonodavni okvir EU-a

2.

 napominje da se člankom 79. UFEU-a predviđa upravljanje zakonitim migracijama na razini Unije i obvezuje države članice na razvoj zajedničke imigracijske politike, uključujući zajednička pravila o uvjetima ulaska i boravka za državljane trećih zemalja i prava koja uživaju nakon što zakonito borave u Uniji, uključujući uvjete za slobodu kretanja i boravka u drugim državama članicama; prepoznaje da se člankom 79. stavkom 5. UFEU-a zadržava pravo država članica da odrede opseg u kojem će prihvatiti državljane trećih zemalja koji na njihovo državno područje dolaze radi potrage za poslom;

3.

 naglašava pozitivne učinke okvira EU-a na zakonite migracije radne snage koje je Komisija utvrdila u svojoj provjeri prikladnosti; prima na znanje postojanje određenog stupnja usklađenosti u pogledu uvjeta, postupaka i prava te povećanje pravne sigurnosti za državljane trećih zemalja, poslodavce te lokalne, regionalne i nacionalne uprave; nadalje, napominje prednosti tog usklađivanja za tržišno natjecanje na tržištima rada EU-a;

4.

 naglašava da pristup EU-a zakonitim migracijama radne snage ne isključuje automatski potrebu za nacionalnim zakonodavnim okvirima; podsjeća, međutim, da se postojećim okvirom Unije kojim se regulira zakonita migracija u Uniju rascjepkan, usmjerava na određene kategorije radnika, ponajprije radnike zaposlene u sektorima s visokim plaćama, da se tim okvirom prema tim kategorijama radnika ne odnosi na isti način te se, među ostalim, njim osiguravaju različite razine prava i dopušta postojanje paralelnih nacionalnih zakonodavnih okvira; ističe da iako se u trenutačnoj asimetričnoj neujednačenosti nacionalnih zakonodavstava i zakona EU-a odražavaju razlike između nacionalnih tržišta rada, u okviru nje dolazi do međusobnog natjecanja nacionalnih zakonodavnih okvira i okvira Unija, što podrazumijeva, u širem smislu, birokratske postupke i za potencijalne radnike i za poslodavce;

5.

 smatra da takav pristup služi samo za zadovoljavanje kratkoročnih potreba i nije u skladu s ciljem Unije o sveobuhvatnom pristupu migracijskoj politici; smatra da zakonita migracija radne snage, ako je dobro osmišljena i njome se dobro upravlja, može biti izvor blagostanja, inovacija i rasta i za zemlje pošiljateljice i za zemlje primateljice;

6.

 naglašava da je Komisija u svojoj provjeri prikladnosti došla do sličnog zaključka i utvrdila da je širokim rasponom mjera, uključujući zakonodavne mjere, potrebno ukloniti nedosljednosti, razlike i nedostatke; nadalje, primjećuje povoljne učinke novih mogućnosti zakonite migracije radne snage na smanjenje nezakonitih migracija, koje su opasne za državljane trećih zemalja koji traže zaposlenje u Uniji i koje mogu imati negativne učinke na tržišta rada država članica;

7.

 svjesna je toga da je postojeći okvir Unije kojim se regulira zakonita migracija djelomično razvijen kako bi se spriječilo iskorištavanje radnika i zaštitila prava radnika državljana trećih zemalja; primjećuje, međutim, da su postojeće direktive imale tek ograničen učinak na sprečavanje radnog iskorištavanja i da se radnicima migrantima i dalje ne pristupa na jednak način i da ih se radno iskorištava; poziva Uniju da poduzme usklađene radnje za rješavanje tog problema pristupa migrantima na nejednak način i njihova iskorištavanja; smatra da je upotreba dozvola ograničenog trajanja u slučajevima iskorištavanja dobra praksa na nacionalnoj razini koju bi trebalo promicati diljem Unije; naglašava potrebu za mjerama za poboljšanje dostupnosti i učinkovitosti praćenja radnog mjesta; naglašava da bi trebali postojati učinkoviti mehanizmi za podnošenje pritužbi kako bi se svi radnici migranti zaštitili od iskorištavanja, u skladu s Direktivom o sankcijama za poslodavce (14) iz 2009., kojom bi se posebno trebao zajamčiti učinkovit pristup pravosuđu i pravnoj zaštiti, čime bi se zajamčili jednaki uvjeti za sve;

Usvajanje pojednostavljenog pristupa

8.

 ističe da su trenutačni pravni okvir i različita provedba postojećih direktiva u državama članicama doveli do brojnih nedosljednosti za državljane trećih zemalja u pogledu jednakog postupanja, uvjeta ulaska i ponovnog ulaska, odobrenja za rad, boravišnog statusa, mobilnosti unutar EU-a, sustava socijalne sigurnosti, priznavanja kvalifikacija i spajanja obitelji; napominje da te nedosljednosti mogu ometati integraciju; ističe da se zbog spomenutih nedosljednosti poduzeća koja zapošljavaju državljane trećih zemalja (15) i tijela lokalne vlasti koja pružaju usluge integracije suočavaju s poteškoćama; poziva na širenje relevantnih informacija za poduzeća na nacionalnoj razini;

9.

 ističe dodanu vrijednost postojanja sveobuhvatnog okvira Unije za zakonite migracije kao dijela cjelovitog pristupa migracijama jer se njime pružaju zakonite i sigurne mogućnosti za migracije vezane za rad, poboljšava pristup državljanima trećih zemalja tržištu rada Unije, potiču uređenije migracije, privlače radnici, studenti i poduzeća koji su potrebni na tržištima rada EU-a, podrivaju kaznene aktivnosti krijumčara i trgovaca ljudima i na nacionalnim tržištima rada, osigurava da se s radnicima iz trećih zemalja postupa u skladu s temeljnim pravima, poboljšava pristup dostojanstvenim radnim uvjetima i potiče integracija na osnovi jednakosti žena i muškaraca; smatra da takav cjeloviti pristup koristi radnicima državljana trećih zemalja i njihovim obiteljima, zajednicama domaćinima i matičnim zemljama;

10.

 ponavlja da su prvi praktični koraci koje je potrebno poduzeti bolja i dosljednija provedba postojećeg zakonodavnog okvira, bolja primjena prava utvrđenih u postojećim direktivama i bolje obavješćivanje javnosti za podizanje razine osviještenosti;

11.

 preporučuje se pojednostavljenje i usklađivanje zakonodavnog okvira usklađivanjem odredbi u postojećim direktivama o zakonitoj migraciji o postupcima podnošenja zahtjeva, osnovama za prihvat i odbijanje, postupovnim jamstvima, jednakom postupanju, pristupu tržištu rada, uključujući pravo na promjenu poslodavca, spajanje obitelji u skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije i mobilnost unutar EU-a;

12.

 pozdravlja činjenicu da Komisija planira revidirati Direktivu o jedinstvenoj dozvoli; predlaže da se proširi područje primjene i primjena Direktive kako bi se obuhvatila šira kategorija radnika; nadalje pozdravlja planiranu reviziju Direktive o dugotrajnom boravištu koju Komisija planira obaviti, čime se pruža mogućnost jačanja mobilnosti i pojednostavnjenja i usklađivanja postupaka; sa zanimanjem iščekuje predstojeće izvješće Komisije o provedbi Direktive o sezonskim radnicima, u kojem bi trebalo detaljno ispitati odredbe o boravišnom statusu, jednakom postupanju i najduljem trajanju boravka; poziva Komisiju da razmotri zakonodavnu reviziju spomenute direktive nakon njezine ocjene; poziva Komisiju da predloži odgovarajuće zakonodavne mjere za poboljšanje postojećih direktiva njihovim usklađivanjem s najpovoljnijim odredbama;

Poboljšanje mobilnosti unutar EU-a

13.

 naglašava činjenicu da je mobilnost državljana trećih zemalja unutar EU-a ključna sastavnica politike zakonitih migracija EU-a jer se njome pruža jasna dodana vrijednost koja se ne može postići na razini država članica; podsjeća da slobodno kretanje radnika pomaže u usklađivanju potražnje s ponudom na tržištima rada EU-a i u kriznim vremenima može također doprinijeti prilagodbi tržišta rada i ukupnom gospodarskom rastu;

14.

 poziva države članice da poboljšaju koordinaciju među nacionalnim tijelima u vezi s programima mobilnosti državljana trećih zemalja unutar EU-a; ističe da je potrebno olakšati prikupljanje podataka, statističkih podataka i dokaza, poboljšati razmjenu informacija, koordinaciju i suradnju među nacionalnim tijelima kako bi se poboljšala učinkovitost i djelotvornost pravne stečevine te u najvećoj mogućoj mjeri iskoristiti dodanu vrijednost EU-a;

15.

 naglašava da bi usklađenija i blaža pravila kojima se olakšava mobilnost unutar EU-a djelovala kao poticaj državljanima trećih zemalja, predstavljala pozitivnu mjeru za poslodavce i njima bi se pomoglo državama članicama da popune praznine na svojim tržištima rada i osnaže svoja gospodarstva; nadalje naglašava da bi se poboljšanom mobilnošću unutar EU-a državljanima trećih zemalja koji su već u EU-u omogućilo da poboljšaju svoje izglede za integraciju;

16.

 napominje da se nedavno donesenim direktivama o studentima, istraživačima te osobama premještenima unutar društva državljanima trećih zemalja dodjeljuju dalekosežnija prava na mobilnost nego ranije donesenim direktivama o zakonitoj migraciji, kao što je izvorna Direktiva o plavoj karti i Direktiva o dugotrajnom boravištu;

17.

 preporučuje da se, kao prvi korak prema pojednostavljenju, prava na mobilnost unutar EU-a poboljšaju u postojećim direktivama o zakonitoj migraciji; ponavlja da bi Komisija trebala predložiti odgovarajuće zakonodavne mjere;

Uspostava baze talenata

18.

 naglašava da su potrebni novi alati kako bi se poslodavci povezali s budućim zaposlenicima, kako bi se riješio nedostatak radne snage na tržištu i olakšalo priznavanje službenih kvalifikacija i vještina iz trećih zemalja na razini EU-a; ističe činjenicu da su poslodavcima i državljanima trećih zemalja potrebne bolje informacije o zakonitoj migraciji u EU te da je potrebno pojačati strukturirani i smislen dijalog o zakonitoj migraciji s relevantnim trećim zemljama;

19.

 predlaže razvoj platforme EU-a za bazu talenata i usklađivanja koja bi služila kao jedinstvena kontaktna točka za radnike državljane trećih zemalja, poslodavce u EU-u i nacionalne uprave; prima na znanje plan Komisije da razmotri razvoj takve baze talenata EU-a; preporučuje da se time obuhvate svi sektori zapošljavanja niskokvalificiranih, srednjekvalificiranih i visokokvalificiranih radnika te plaćenog i samozaposlenog rada, uključujući mala i srednja poduzeća te novoosnovana poduzeća; smatra da bi se sudjelovanjem javnih službi za zapošljavanje u takvoj platformi i u EU-u i u zemljama podrijetla, među ostalim na lokalnoj razini, moglo doprinijeti poboljšanju partnerstva i izgradnji povjerenja među državama članicama EU-a i trećih zemalja, kao i stvoriti ulagačko okruženje i riješiti na prikladniji način potrebe za zapošljavanjem ili nedostatak radnika na tržištu; preporučuje da se olakša sudjelovanje trećih zemalja u takvoj bazi talenata, primjerice na internetu ili u okviru diplomatskih predstavništava EU-a i država članica;

20.

 naglašava da bi takva baza talenata u EU-u mogla poslužiti kao važan novi alat za povezivanje ponude vještina s nacionalnim tržištima rada i upravljanje njome te da bi EU mogao imati važnu ulogu u uspostavi, praćenju i nadzoru takvog alata, među ostalim financiranjem i razmjenom znanja; preporučuje da se platforma koristi za razjašnjavanje i bolje usklađivanje zahtjeva za obrazovanje i osposobljavanje između država članica sudionica i trećih zemalja; smatra da bi usklađeni okvir na razini EU-a za prijave, koji se temelji na toj bazi talenata, pomogao smanjiti birokraciju na razini država članica; vjeruje da EU može igrati važnu ulogu u prethodnoj provjeri kvalifikacija, jezika, razine znanja i vještina kandidata; naglašava iznimnu važnost ciljanog obavješćivanja radi promicanja baze talenata i platforme za usklađivanje u trećim zemljama i državama članicama sudionicama;

21.

 preporučuje da se provedbom ubrzanih postupaka i olakšavanjem pristupa informacijama olakša, ubrza, učini pravednijim i jednostavnijim ocjenjivanje, uzajamno priznavanje i certificiranje diploma, svjedodžbi i drugih stručnih kvalifikacija u državama članicama, uključujući formalno i neformalno stjecanje vještina u trećim zemljama; smatra da bi se time ojačala mobilnost unutar EU-a; ističe da europski kvalifikacijski okvir pruža dobru osnovu za povezivanje kvalifikacijskih sustava trećih zemalja sa zajedničkim referentnim okvirom EU-a;

22.

 ustraje na tome da države članice odmah uspostave mehanizme i mjere za vrednovanje profesionalnog iskustva te neformalnog i informalnog učenja u skladu s Preporukom Vijeća iz 2012. (16); naglašava potrebu da nacionalna tijela razmjenjuju najbolje prakse; ustraje na važnosti uključivanja relevantnih organizacija civilnog društva, socijalnih partnera i mreža dijaspore te samih radnika državljana trećih zemalja, kao i lokalnih tijela i međunarodnih organizacija (posebno Međunarodne organizacije za migracije, Međunarodne organizacije rada i Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD)) u rasprave o definiciji vještina, što bi trebalo uključivati osposobljavanje na radnom mjestu, neformalne kvalifikacije i radno iskustvo;

Jačanje odnosa s trećim zemljama i promicanje zakonitih načina

23.

 naglašava da se s obzirom na starenje stanovništva EU-a i smanjenje radne snage, programima mobilnosti radnika pruža mogućnost potaknuti tržišta rada EU-a i doprinijeti gospodarskom rastu.

24.

 podržava suradnju u području migracija na globalnoj i regionalnoj razini kao jedan od načina za povećanje dostupnosti i fleksibilnosti načina za zakonite migracije; i dalje je uvjeren da bi se poboljšanjem prikladnih zakonitih migracijskih kanala pomoglo smanjiti nezakonite migracije, potkopati poslovni model krijumčara, smanjiti trgovanje ljudima i iskorištavanje radne snage, povećati jednake mogućnosti za sve radnike i ponuditi zakonit način za one koji namjeravaju migrirati u Uniju; u tom pogledu poziva Komisiju da regulira agencije za zapošljavanje, što bi se moglo ostvariti kroz Europsko nadzorno tijelo za rad;

25.

 smatra da bi se širim dijalogom o migracijama, primjerice redovitim sastancima na vrhu između EU-a i više trećih zemalja, moglo olakšati zadovoljavanje potreba tržišta rada EU-a i razvoj uravnoteženih partnerstava, među ostalim na inicijativu poduzeća i civilnog društva, što može pomoći u pripremi integracije državljana trećih zemalja na tržište rada odredišne zemlje i poboljšati održiv prijenos stečenih vještina između matičnih i odredišnih zemalja; ističe da bi se nadahnuće moglo pronaći u postojećim sporazumima koji se temelje na vještinama i koji se odnose na razvoj partnerstava talenata kojima se odredišnoj zemlji omogućuje izravno uključivanje u oblikovanje skupova vještina državljana trećih zemalja koji bi mogli biti zainteresirani za migraciju u EU, među ostalim uspostavom ustanova za osposobljavanje i programa za treće zemlje, te rješavanjem potrebe za transparentnošću partnerstava s trećim zemljama, među ostalim potrebom za uključivanjem socijalnih partnera;

26.

 ističe važnu ulogu doznaka i koristi koje sigurne, zakonite i uredne migracije imaju i za zemlje pošiljateljice i za zemlje primateljice; podržava ulaganje napora za rješavanje problema „odljeva mozgova” i „priljeva mozgova” daljnjim razvojem instrumenata kojima se omogućuje kružna migracija; u tom pogledu poziva Komisiju da analizira koristi i nedostatke postojećih modela koje primjenjuju druge zemlje, kao što su sustav utemeljen na bodovima i modeli koji se temelje na iskazivanju interesa; preporučuje, kako bi se olakšala kružna migracija, uvođenje preferirane mobilnosti i pristup obnovljivim dozvolama, pravo na ponovni ulazak te produljenje dopuštenog razdoblja odsutnosti državljana trećih zemalja kako bi im se omogućio povratak u svoje matične zemlje;

Razvoj zakonodavnog okvira EU-a

27.

 podsjeća da EU zaostaje u globalnom nadmetanju za talente; napominje da se jedini prijedlog o zakonitoj migraciji radne snage koji je predstavila prethodna Komisija odnosio na reviziju Direktive o plavoj karti; i dalje se zalaže za smislenu i temeljitu reviziju Direktive o plavoj karti kako bi se ostvarila dodana vrijednost u pogledu usklađivanja, priznavanja vještina, pojednostavljenja postupaka i poboljšane mobilnosti unutar EU-a;

28.

 naglašava potrebu za strukturiranim dijalogom i savjetovanjem s dionicima, uključujući relevantne organizacije civilnog društva, socijalne partnere i mreže dijaspore, same radnike državljana trećih zemalja te lokalne vlasti i međunarodne organizacije (posebice IOM, ILO i OECD), pri razmatranju budućeg razvoja zakonodavnog okvira EU-a;

29.

 smatra da bi se politikom EU-a i nacionalnim politikama o zakonitoj migraciji trebalo usredotočiti na rješavanje problema nedostataka radnika i vještina na tržištu; u tu svrhu poziva Komisiju da analizira neučinkovitost u provjerama tržišta rada i programima migracije radne snage koji ne odgovaraju stvarnim potrebama na tržištu rada; preporučuje da Unija razvije svoj zakonodavni okvir kako bi u većoj mjeri obuhvatila državljane trećih zemalja koji traže posao u niskokvalificiranom ili srednjekvalificiranom radnom odnosu (17);

30.

 napominje da su u tom kontekstu državljani trećih zemalja često zaposleni u sektoru kućne njege i skrbi u kućanstvu (18); napominje da je riječ o sektoru u kojem većinu zaposlenika čine žene; traži od EU-a i država članica da ratificiraju Konvenciju Međunarodne organizacije rada br. 189 o radnicima u kućanstvu i zajamče potpunu primjenu radnih standarda; nadalje, poziva Komisiju da razmotri zakonodavne mjere u tom području;

31.

 poziva Komisiju da razvije program na razini EU-a za privlačenje i olakšavanje prekograničnih aktivnosti samozaposlenih osoba, poduzetnika i novoosnovanih poduzeća kako bi se poboljšale inovacije, kao i mlađih državljana trećih zemalja bez formalnih kvalifikacija, primjerice s pomoću viza za traženje posla i osposobljavanje, uzimajući u obzir usluge platforme Europass u skladu s Odlukom (EU) 2018/646 Europskog parlamenta i Vijeća (19);

32.

 svjestan je da sektorske direktive nisu univerzalno rješenje ni za potrebe tržišta rada EU-a ni za pitanje zakonite migracije općenito i uviđa da većina država članica ima nacionalne programe za privlačenje radnika migranata; smatra da EU u srednjoročnom razdoblju mora odstupiti od sektorskog pristupa i usvojiti imigracijski kodeks kojim se utvrđuju opća pravila o ulasku i boravku za sve državljane trećih zemalja koji traže posao u Uniji te usklađuju prava koja imaju takvi državljani i njihove obitelji;

33.

 ističe da bi se takvim sveobuhvatnim zakonodavnim instrumentom otklonio problem trenutačnih neusklađenih postupaka, uklonili različiti zahtjevi utvrđeni u državama članicama i osiguralo potrebno pojednostavnjenje i usklađivanje pravila bez diskriminacije u odnosu na bilo koji sektor zapošljavanja ili vrstu zaposlenika; nadalje smatra da bi se takvim instrumentom olakšala suradnja među državama članicama te između EU-a i trećih zemalja;

o

o o

34.

 nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiju.

(1)  SL C 58, 15.2.2018., str. 9.

(2)  PE573.223v01-00.

(3)  Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0176.

(4)  SL L 186, 11.7.2019., str. 21.

(5)  SL L 155, 18.6.2009., str. 17.

(6)  SL L 343, 23.12.2011., str. 1.

(7)  SL L 94, 28.3.2014., str. 375.

(8)  SL L 157, 27.5.2014., str. 1. Premještaji unutar društva znače upućivanja iz nekog poduzeća s nastanom izvan EU-a u subjekt koji pripada istoj poslovnoj grupaciji kao i poduzeća s nastanom u EU-u.

(9)  SL L 132, 21.5.2016., str. 21.

(10)  Direktiva Vijeća 2003/86/EZ od 22. rujna 2003. o pravu na spajanje obitelji, (SL L 251, 3.10.2003., str. 12.).

(11)  Direktiva Vijeća 2003/109/EZ od 25. studenog 2003. o statusu državljana trećih zemalja s dugotrajnim boravištem, (SL L 16, 23.1.2004., str. 44.).

(12)  Studija Resornog odjela C o istraživanju novih mogućnosti u vezi sa zakonodavstvom u području migracije radne snage u EU i o suradnji EU-a s trećim zemljama u području migracije

(13)  Fasani, F. i Mazza, J., Ključni imigrantski radnici: njihov doprinos odgovoru Europe na bolest COVID-19 (Immigrant Key Workers: Their Contribution to Europe's COVID-19 Response), Ured za publikacije Europske unije, Luksemburg, 2020.

(14)  Direktiva 2009/52/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 18. lipnja 2009. o minimalnim standardima za sankcije i mjere za poslodavce državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom (SL L 168, 30.6.2009., str. 24.).

(15)  Provjerom prikladnosti utvrđeni su najveći unutarnji problemi usklađenosti u sljedećim glavnim područjima: postupci podnošenja zahtjeva, uvjeti prihvata i boravka (uključujući razloge za odbijanje i povlačenje), uvjeti jednakog postupanja, mobilnost unutar EU-a i spajanje obitelji.

(16)  Preporuka Vijeća od 20. prosinca 2012. o vrednovanju neformalnog i informalnog učenja (SL C 398, 22.12.2012., str. 1.).

(17)  Vidjeti npr. članak „Utvrđivanje manjka radne snage i potrebe za migracijom radne snage iz trećih zemalja u EU-u” (Determining labour shortages and the need for labour migration from third countries in the EU), Europska migracijska mreža, Europska komisija, Bruxelles, 2015.

(18)  Vidjeti i: EPRS, Trošak neujedinjene Europe u području zakonite migracije (The cost of non-Europe in the area of legal migration), Europski parlament, Bruxelles, 2019., str. 21.–22.

(19)  Odluka (EU) 2018/646 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. travnja 2018. o zajedničkom okviru za pružanje boljih usluga za vještine i kvalifikacije (Europass), (SL L 112, 2.5.2018., str. 42.).

Top