19/Sv. 10

HR

Službeni list Europske unije

1

---

Uvodna napomena

U skladu s člankom 52. Akta o uvjetima pristupanja Republike Hrvatske i prilagodbama Ugovora o Europskoj uniji, Ugovora o funkcioniranju Europske unije i Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju, potpisanog 9. prosinca 2011., tekstovi akata institucija donesenih prije pristupanja koje su te institucije sastavile na hrvatskom jeziku od dana pristupanja vjerodostojni su pod istim uvjetima kao i tekstovi sastavljeni na sadašnjim službenim jezicima. Tim se člankom također predviđa da se tekstovi objavljuju u Službenom listu Europske unije ako su tekstovi na sadašnjim jezicima tako objavljeni.

U skladu s tim člankom objavljuje se posebno izdanje Službenog lista Europske unije na hrvatskom jeziku, koje sadržava tekstove obvezujućih općih akata. To izdanje obuhvaća akte usvojene u razdoblju od 1952. godine do dana pristupanja.

Objavljeni tekstovi podijeljeni su na 20 poglavlja koja slijede raspored iz Registra važećeg zakonodavstva Europske unije, i to:

01	Opća, financijska i institucionalna pitanja
02	Carinska unija i slobodno kretanje robe
03	Poljoprivreda
04	Ribarstvo
05	Sloboda kretanja radnika i socijalna politika
06	Pravo poslovnog nastana i sloboda pružanja usluga
07	Prometna politika
08	Politika tržišnog natjecanja
09	Porezi
10	Ekonomska i monetarna politika i slobodno kretanje kapitala
11	Vanjski odnosi
12	Energetika
13	Industrijska politika i unutarnje tržište
14	Regionalna politika i koordinacija strukturnih instrumenata
15	Okoliš, potrošači i zaštita zdravlja
16	Znanost, informiranje, obrazovanje i kultura
17	Pravo poduzećâ
18	Zajednička vanjska i sigurnosna politika
19	Područje slobode, sigurnosti i pravde
20	Europa građana

Spomenuti registar, koji vodi Ured za publikacije, dostupan je na internetu (eur-lex.europa.eu) na službenim jezicima Europske unije. Bibliografskoj bilješci svakog akta može se pristupiti putem registra, gdje se mogu pronaći upućivanja na posebno izdanje i na ostale analitičke metapodatke.

Akti objavljeni u posebnom izdanju, uz određene iznimke, objavljuju se u obliku u kojem su bili objavljeni u Službenom listu na izvornim službenim jezicima. Stoga pri uporabi posebnog izdanja treba uzeti u obzir naknadne izmjene, prilagodbe ili odstupanja koje su usvojile institucije, Europska središnja banka ili su predviđene u Aktu o pristupanju.

Iznimno, kad se opsežni tehnički prilozi poslije zamijene novim prilozima, navodi se samo upućivanje na posljednji akt koji zamjenjuje prilog. Takav je slučaj u pojedinim aktima koji sadržavaju popise carinskih oznaka (poglavlje 02), aktima o prijevozu opasnih tvari, aktima o pakiranju i označivanju tih tvari (poglavlja 07 i 13) te nekima od protokola i priloga Sporazumu o Europskom gospodarskom prostoru.

Također, Pravilnik o osoblju objavljuje se kao pročišćeni tekst koji obuhvaća sve izmjene do kraja 2012. godine. Daljnje izmjene objavljuju se u izvornom obliku.

Posebno izdanje sadržava dva sustava numeracije stranica:

i.

izvorna numeracija stranica, zajedno s datumom objave francuskog, talijanskog, njemačkog i nizozemskog izdanja Službenog lista, engleskog i danskog izdanja od 1. siječnja 1973., grčkog izdanja od 1. siječnja 1981., španjolskog i portugalskog izdanja od 1. siječnja 1986., finskog i švedskog izdanja od 1. siječnja 1995., češkog, estonskog, latvijskog, litavskog, mađarskog, malteškog, poljskog, slovačkog i slovenskog izdanja od 1. svibnja 2004. te bugarskog i rumunjskog izdanja od 1. siječnja 2007. U numeraciji stranica postoje praznine jer svi akti objavljeni u to vrijeme nisu objavljeni u posebnom izdanju. Kada se prilikom citiranja akata upućuje na Službeni list, potrebno je navesti stranicu sukladno izvornoj numeraciji;

ii.	numeracija stranica posebnog izdanja neprekinuta je i ne smije se navoditi prilikom citiranja akata.

Do lipnja 1967. numeracija stranica u Službenom listu počinjala je iznova svake godine. Od tada nadalje svaki broj Službenog lista počinje na prvoj stranici.

Od 1. siječnja 1968. Službeni list podijeljen je na dva dijela:

—	Zakonodavstvo („L”),

—	Informacije i objave („C”).

Od 1. veljače 2003. prijašnje ime „Službeni list Europskih zajednica” promijenjeno je, na temelju Ugovora iz Nice, u „Službeni list Europske unije”.

---

19/Sv. 10

HR

Službeni list Europske unije

3

---

32001R0539

---

L 081/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

---

UREDBA VIJEĆA (EZ) br. 539/2001

od 15. ožujka 2001.

o popisu trećih zemalja čiji državljani moraju imati vizu pri prelasku vanjskih granica i zemalja čiji su državljani izuzeti od tog zahtjeva

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 62., točku 2.b podtočku i.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (2),

budući da:

(1)

Prema članku 62. točki 2.b Ugovora, Vijeće donosi pravila o vizama za planirane boravke od najdulje tri mjeseca, i u tom je smislu potrebno utvrditi popis onih trećih zemalja čiji državljani moraju imati vize pri prelasku vanjskih granica i zemalja čiji su državljani izuzeti od tog zahtjeva. Članak 61. navodi te popise kao popratne mjere koje su izravno povezane sa slobodnim kretanjem osoba u području slobode, sigurnosti i pravde.

(2)

Ova se Uredba nastavlja na schengensku pravnu stečevinu u skladu s Protokolom kojim se ona uključuje u okvir Europske unije, dalje u tekstu „Schengenski protokol”. Ona ne utječe na obveze država članica koje proizlaze iz pravne stečevine kao što je definirano u Prilogu A Odluci 1999/435/EZ od 20. svibnja 1999. o definiranju schengenske pravne stečevine u svrhu utvrđivanja, u skladu s odgovarajućim odredbama Ugovora o osnivanju Europske zajednice i Ugovora o Europskoj uniji, pravne osnove za svaku odredbu ili odluku koja čini tu pravnu stečevinu (3).

(3)

Ova Uredba predstavlja daljnji razvoj onih odredbi u odnosu na koje je Schengenskim protokolom odobrena uža suradnja i spada u područje iz članka 1. točka B Odluke 1999/437/EZ od 17. svibnja 1999. o određenim aranžmanima za primjenu Sporazuma sklopljenog između Vijeća Europske unije i Republike Islanda i Kraljevine Norveške o pridruživanju tih dviju država provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (4).

(4)

Na temelju članka 1. Protokola o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske priloženog Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o osnivanju Europske zajednice, Irska i Ujedinjena Kraljevina ne sudjeluju u donošenju ove Uredbe. Sukladno tome i ne dovodeći u pitanje članak 4. navedenog Protokola, odredbe ove Uredbe ne primjenjuju se na Irsku niti na Ujedinjenu Kraljevinu.

(5)

Određivanje onih trećih zemalja čiji državljani moraju imati vizu, i onih koji su izuzeti od tog zahtjeva provodi se na temelju pažljive individualne procjene različitih kriterija koji, inter alia, uključuju nezakonito useljavanje, javni poredak i sigurnost, kao i vanjske odnose Europske unije s trećim zemljama, a također uzimajući u obzir implikacije povezane s regionalnom povezanošću i uzajamnošću. Trebalo bi predvidjeti mehanizam Zajednice kojim će se omogućiti provedba ovog načela uzajamnosti ako jedna od trećih zemalja iz Priloga II. ovoj Uredbi odluči uvesti vize za državljane jedne ili više država članica.

(6)	Kako Ugovor o Europskom gospodarskom prostoru izuzima državljane Islanda, Lihtenštajna i Norveške od zahtjeva za vizu, ove zemlje nisu uključene na popis iz Priloga II. ovoj Uredbi.

(7)

U odnosu na osobe bez državljanstva i osobe s priznatim izbjegličkim statusom, ne dovodeći u pitanje obveze iz međunarodnih ugovora potpisanih od strane država članica, a posebno Europskog sporazuma o ukidanju viza za izbjeglice, potpisanog u Strasbourgu 20. travnja 1959. godine, odluka o zahtjevu za vizu ili izuzeću trebala bi ovisiti o trećoj zemlji u kojoj te osobe imaju boravište i koja je izdala njihove putne isprave. Međutim, s obzirom na razlike u nacionalnom zakonodavstvu koje se primjenjuje na osobe bez državljanstva i osobe s priznatim izbjegličkim statusom, države članice mogu odlučiti trebaju li ove kategorije osoba podlijegati zahtjevu za vizu u slučaju ako je treća zemlja u kojoj ove osobe imaju boravište i koja je izdala njihove putne isprave, treća zemlja čiji su državljani oslobođeni od zahtjeva za vizu.

(8)	U određenim slučajevima kada su potrebna posebna pravila za vizu, države članice mogu izuzeti određene kategorije osoba od zahtjeva za vizu ili za njih uvesti taj zahtjev u skladu s javnim međunarodnim pravom ili običajima.

(9)

Kako bi se osiguralo da se sistemom upravlja otvoreno i da su dotične osobe obaviještene, države članice bi trebale ostalim državama članicama i Komisiji priopćiti koje mjere poduzimaju na temelju ove Uredbe. Iz istih razloga, te informacije bi također trebale biti objavljene u Službenom listu Europskih zajednica.

(10)	Uvjeti za ulazak na državno područje država članica ili izdavanje viza ne utječu na pravila koja trenutno uređuju priznavanje valjanosti putnih isprava.

(11)

U skladu s načelom proporcionalnosti iz članka 5. Ugovora, donošenje Uredbe o popisu trećih zemalja čiji državljani moraju imati vizu pri prelasku vanjskih granica i zemalja čiji su državljani izuzeti od tog zahtjeva, potrebno je i odgovarajuće sredstvo osiguranja učinkovitog djelovanja zajedničkog viznog režima.

(12)

Ova Uredba predviđa potpuno usklađivanje u pogledu trećih zemalja čiji državljani moraju imati vizu pri prelasku vanjskih granica država članica i zemalja čiji su državljani izuzeti od tog zahtjeva. Međutim, primjena izuzeća od zahtjeva za vizu za državljane određenih trećih zemalja iz Priloga II., stupit će na snagu naknadno. S tim ciljem, Vijeće će donijeti odluku za svaku od tih zemalja na temelju izvješća kojeg je sastavila Komisija,

DONIJELO JE SLJEDEĆU UREDBU:

Članak 1.

1.   Državljani trećih zemalja na popisu u Prilogu I. dužni su posjedovati vizu pri prelasku vanjskih granica država članica.

2.   Ne dovodeći u pitanje članka 8. stavka 2., državljani trećih zemalja na popisu iz Priloga II. izuzimaju se od zahtjeva iz stavka 1. za boravke čije ukupno trajanje ne prelazi tri mjeseca.

3.   Državljani novih trećih zemalja koje su prije bile dio zemalja s popisa iz priloga I. i II. podliježu odredbama stavaka 1. i 2., ako i dok Vijeće ne odluči drukčije sukladno postupku predviđenim u mjerodavnim odredbama Ugovora.

4.   Uvođenje zahtjeva za vizu od strane treće zemlje s popisa iz Priloga II. za državljane države članice imat će za posljedicu primjenu sljedećih odredbi, ne dovodeći u pitanje odredbe bilo kojeg sporazuma kojeg je Zajednica eventualno sklopila s tom trećom zemljom, a kojim se odobrava izuzeće od zahtjeva za vizu:

(a)	država članica može pismeno obavijestiti Komisiju i Vijeće o činjenici da je treća zemlja uvela zahtjev za vizu;

(b)	u slučaju takve obavijesti, obveza države članice da se državljani dotične treće zemlje podvrgnu zahtjevu za vizu utvrdit će se privremeno 30 dana nakon obavijesti, osim ako Vijeće prije toga kvalificiranom većinom ne odluči drukčije;

(c)	privremeno uvođenje zahtjeva za vizu Vijeće objavljuje u Službenom listu Europskih zajednica prije njegovog stupanja na snagu;

(d)	Komisija razmatra svaki zahtjev Vijeća ili države članice da podnese prijedlog Vijeću za izmjenu priloga ovoj Uredbi za uključenje dotične treće zemlje u Prilog I. i njezino brisanje iz Priloga II.;

(e)	ako prije donošenja takve izmjene priloga ovoj Uredbi od strane Vijeća treća zemlja stavi izvan snage svoju odluku o uvođenju zahtjeva za vizu, dotična država članica odmah o tome obavješćuje Komisiju i Vijeće u pismenom obliku;

(f)	Vijeće takvu obavijest objavljuje u Službenom listu Europskih zajednica. Privremeno uvođenje zahtjeva za vizu za državljane dotične treće zemlje stavlja se izvan snage 7 dana nakon dana objave.

Članak 2.

U smislu ove Uredbe, „viza” znači dozvola izdana od strane države članice ili odluka donesena od strane takve države koja je potrebna radi:

—	ulaska za namjeravani boravak u toj državi članici ili više država članica u ukupnom trajanju od najdulje tri mjeseca,

—	ulaska radi tranzita kroz državno područje te države članice ili nekoliko država članica, osim radi tranzita u zračnoj luci.

Članak 3.

Ne dovodeći u pitanje obveze iz Europskog sporazuma o ukidanju viza za izbjeglice, potpisanog u Strasbourgu 20. travnja 1959. godine, osobe s priznatim izbjegličkim statusom i osobe bez državljanstva:

—	podliježu zahtjevu za vizu, ako je treća zemlja u kojoj imaju boravište i koja je izdala njihove putne isprave jedna od trećih zemalja s popisa u Prilogu I.;

—	mogu biti izuzete od zahtjeva za vizu ako je treća zemlja u kojoj imaju boravište i koja je izdala njihove putne isprave jedna od trećih zemalja s popisa u Prilogu II.

Članak 4.

1.   Država članica može predvidjeti iznimke od zahtjeva za vizu predviđenog člankom 1. stavkom 1. ili od izuzeća od zahtjeva za vizu predviđenog člankom 1. stavkom 2. u odnosu na:

(a)	nositelje diplomatskih putovnica, službenih putovnica i ostalih putovnica za obavljanje službenih zadaća;

(b)	civilnu posadu zrakoplova i plovila;

(c)	posadu i prateće osoblje na kriznim ili spasilačkim letovima i ostale pomagače u slučaju katastrofe ili nezgode;

(d)	civilnu posadu brodova koji plove u međunarodnim vodama;

(e)	nositelje propusnica koje neke međuvladine međunarodne organizacije izdaju svojim djelatnicima.

2.   Država članica može izuzeti od zahtjeva za vizu učenika koji ima državljanstvo treće zemlje iz Priloga I. s boravištem u trećoj zemlji iz Priloga II. i koji putuje u okviru školske ekskurzije kao član skupine učenika u pratnji učitelja iz dotične škole.

3.   Država članica može predvidjeti iznimku od izuzeća od zahtjeva za vizu predviđenog člankom 1. stavkom 2. u slučaju osoba koje obavljaju plaćenu aktivnost tijekom svojeg boravka.

Članak 5.

1.   U roku od 10 radnih dana od stupanja na snagu ove Uredbe, države članice obavješćuju ostale države članice i Komisiju o mjerama koje su poduzele na temelju članka 3. druge alineje i članka 4. O svim daljnjim promjenama tih mjera obavješćuju ih u roku od pet radnih dana.

2.   Komisija objavljuje obavijesti o mjerama mjere iz stavka 1. u Službenom listu Europskih zajednica.

Članak 6.

Ova Uredba ne utječe na nadležnost država članica u odnosu na priznavanje država i teritorijalnih jedinica i putovnica, putnih i osobnih isprava izdanih od strane njihovih tijela.

Članak 7.

1.   Ova Uredba zamjenjuje Uredbu Vijeća (EC) br. 574/1999 (5).

2.   Konačne verzije Zajedničkih konzularnih uputa (CCI) i Zajedničkog priručnika (CM), kako proizlaze iz Odluke Schengenskog izvršnog odbora od 28. travnja 1999. (SCH/Com-ex (99) 13), mijenjaju se kako slijedi:

1.	naslov Priloga 1., dijela I. CCI-a i Priloga 5., dijela I. CM-a, zamjenjuje se sljedećim: „Zajednički popis trećih zemalja čiji državljani podliježu zahtjevu za vizu uvedenom Uredbom (EZ) br. 539/2001”;

2.	popis u Prilogu 1., dijelu I. CCI-a i u Prilogu 5., dijelu I. CM-a, zamjenjuje se popisom u Prilogu I. ovoj Uredbi;

3.	naslov Priloga 1., dijela II. CCI-a i Priloga 5., dijela II. CM-a, zamjenjuje se sljedećim: „Zajednički popis trećih zemalja čiji su državljani izuzeti od zahtjeva za vizu na temelju Uredbe (EZ) br. 539/2001”;

4.	popis u Prilogu 1., dijelu II. CCI-a i u Prilogu 5., dijelu II. CM-a, zamjenjuje se popisom u Prilogu II. ovoj Uredbi;

5.	dio III. Priloga 1. CCI-u i dio III. Priloga 5. CM-a brišu se.

3.   Stavljaju se izvan snage odluke Schengenskog izvršnog odbora od 15. prosinca 1997. (SCH/Com-ex(97)32) i 16. prosinca 1998. (SCH/Com-ex (98)53, rev.2).

Članak 8.

1.   Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europskih zajednica.

2.   Međutim, za državljane zemlje u Prilogu II. označene zvjezdicom, dan stupanja na snagu članka 1. stavka 2. Vijeće će odrediti naknadno, u skladu s člankom 67. stavkom 3. Ugovora, a na temelju izvješća koje se spominje u sljedećem podstavku.

S tim ciljem, Komisija zahtijeva od dotične zemlje da naznači koje je obveze o nezakonitom useljavanju i nezakonitom boravku spremna preuzeti, što uključuje vraćanje u domovinu (repatrijaciju) osoba iz te zemlje koje u njoj ilegalno borave, i o tome izvještavati Vijeće. Komisija Vijeću podnosi prvo izvješće, popraćeno korisnim preporukama, najkasnije do 30. lipnja 2001.

Do donošenja od strane Vijeća akta koji sadrži spomenutu odluku, zahtjev iz članka 1. stavka 1. primjenjivat će se na državljane te zemlje. Članci od 2. do 6. ove Uredbe u cijelosti se primjenjuju.

---

(1)  SL C 177 E, 27.6.2000., str. 66.

(2)  Mišljenje od 5. srpnja 2000. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(3)  SL L 176, 10.7.1999., str. 1.

(4)  SL L 176, 10.7.1999., str. 31.

(5)  SL L 72, 18.3.1999., str. 2.

---

PRILOG I.

Zajednički popis iz članka 1. stavka 1.

1.

DRŽAVE   Afganistan   Albanija   Alžir   Angola   Antigva i Barbuda   Armenija   Azerbajdžan   Bahami   Bahrein   Bangladeš   Barbados   Bjelarus   Belize   Benin   Butan   Bosna i Hercegovina   Bocvana   Burkina Faso   Burma/Myanmar   Burundi   Kambodža   Kamerun   Kabo Verde   Srednjoafrička Republika   Čad   Kina   Kolumbija   Kongo   Côte d’Ivoire   Kuba   Demokratska Republika Kongo   Džibuti   Dominika   Dominikanska Republika   Egipat   Ekvatorijalna Gvineja   Eritreja   Etiopija   Savezna Republika Jugoslavija (Srbija-Crna Gora)   Fidži   Bivša jugoslavenska republika Makedonija   Gabon   Gambija   Gruzija   Gana   Grenada   Gvineja   Gvineja-Bissau   Gvajana   Haiti   Indija   Indonezija   Iran   Irak   Jamajka   Jordan   Kazakstan   Kenija   Kiribati   Kuvajt   Kirgistan   Laos   Libanon   Lesoto   Liberija   Libija   Madagaskar   Malavi   Maldivi   Mali   Maršalovi Otoci   Mauritanija   Mauricijus   Mikronezija   Moldova   Mongolija   Maroko   Mozambik   Namibija   Nauru   Nepal   Niger   Nigerija   Sjeverna Koreja   Sjeverno Marijansko Otočje   Oman   Pakistan   Palau   Papua Nova Gvineja   Peru   Filipini   Katar   Rusija   Ruanda   Sveti Kristofor i Nevis   Sveta Lucija   Sv. Vincent i Grenadini   Sveti Toma i Prinsipe   Saudijska Arabija   Senegal   Sejšeli   Sijera Leone   Salomonovi Otoci   Somalija   Južna Afrika   Šri Lanka   Sudan   Surinam   Svazi   Sirija   Tadžikistan   Tanzanija   Tajland   Komori   Togo   Tonga   Trinidad i Tobago   Tunis   Turska   Turkmenistan   Tuvalu   Uganda   Ukrajina   Ujedinjeni Arapski Emirati   Uzbekistan   Vanuatu   Vijetnam   Zapadna Samoa   Jemen   Zambija   Zimbabve

2.	ENTITETI I TERITORIJALNE VLASTI KOJI NISU PRIZNATI KAO DRŽAVE OD STRANE BAREM JEDNE DRŽAVE ČLANICE   Istočni Timor   Palestinska uprava   Tajvan

---

PRILOG II.

Zajednički popis iz članka 1. stavka 2.

1.

DRŽAVE   Andora   Argentina   Australija   Bolivija   Brazil   Bruneji   Bugarska   Kanada   Čile   Kostarika   Hrvatska   Cipar   Češka Republika   Ekvador   Estonija   Gvatemala   Sveta Stolica   Honduras   Mađarska   Izrael   Japan   Latvija   Litva   Malezija   Malta   Meksiko   Monako   Novi Zeland   Nikaragva   Panama   Paragvaj   Poljska   Rumunjska (1)   Salvador   San Marino   Singapur   Slovačka   Slovenija   Sjeverna Koreja   Švicarska   Sjedinjene Američke Države   Urugvaj   Venezuela

2.	POSEBNA UPRAVNA PODRUČJA NARODNE REPUBLIKE KINE   Hong Kong SAR (2)   Makao SAR (3)

---

(1)  Vidjeti članak 8. stavak 2.

(2)  Izuzeće od zahtjeva za vizu primjenjuje se samo na nositelje putovnice za „Special Administrative Region Hong Kong”.

(3)  Izuzeće od zahtjeva za vizu primjenjuje se samo na nositelje putovnice za „Regiao Administrativa Especial de Macau”.

---

19/Sv. 10

HR

Službeni list Europske unije

10

---

22003A0719(01)

---

L 181/27

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

---

SPORAZUM

o izručenju između Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država

SADRŽAJ

Preambula

Članak 1.

Cilj i svrha

Članak 2.

Definicije

Članak 3.

Područje primjene ovog Sporazuma u odnosu na dvostrane ugovore o izručenju s državama članicama

Članak 4.

Kaznena djela koja podliježu izručenju

Članak 5.

Podnošenje i ovjeravanje isprava

Članak 6.

Podnošenje zahtjeva za privremeno uhićenje

Članak 7.

Podnošenje isprava nakon privremenog uhićenja

Članak 8.

Dodatni podaci

Članak 9.

Privremena predaja

Članak 10.

Zahtjevi više država za izručenje ili predaju

Članak 11.

Pojednostavljeni postupci izručenja

Članak 12.

Tranzit

Članak 13.

Smrtna kazna

Članak 14.

Zahtjev koji sadrži osjetljive informacije

Članak 15.

Savjetovanja

Članak 16.

Vremenska primjena

Članak 17.

Neodstupanje

Članak 18.

Budući bilateralni ugovori o izručenju s državama članicama

Članak 19.

Određivanje i obavješćivanje

Članak 20.

Teritorijalna primjena

Članak 21.

Preispitivanje

Članak 22.

Stupanje na snagu i prestanak važenja

Napomena s objašnjenjem

EUROPSKA UNIJA I SJEDINJENE AMERIČKE DRŽAVE,

ŽELEĆI dodatno olakšati suradnju između država članica Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država,

ŽELEĆI suzbijati kriminal na učinkovitiji način kao načina za zaštitu njihovih demokratskih društava i zajedničkih vrijednosti,

UZIMAJUĆI U OBZIR prava pojedinaca i vladavinu prava,

VODEĆI RAČUNA o jamstvima prema njihovim pravnim sustavima koji izručenoj osobi omogućuju pravo na pošteno suđenje, uključujući pravo na suđenje od strane nepristranog suda osnovanog u skladu sa zakonom,

ŽELEĆI sklopiti sporazum koji se odnosi na izručenje počinitelja kaznenih djela,

SPORAZUMJELE SU SE:

Članak 1.

Cilj i svrha

Ugovorne stranke se obvezuju, sukladno odredbama ovog Sporazuma, osigurati poboljšanje suradnje u kontekstu primjenjivih odnosa izručenja između država članica i Sjedinjenih Američkih Država koji uređuju izručenje počinitelja kaznenih djela.

Članak 2.

Definicije

1.	„Ugovorne stranke” znači Europska unija i Sjedinjene Američke Države.

2.	„Država članica” znači država članica Europske unije.

3.

„Ministarstvo pravosuđa” znači, za Sjedinjene Američke Države, Ministarstvo pravosuđa Sjedinjenih Američkih Država; za pojedinu državu članicu, ministarstvo pravosuđa države članice, međutim u državi članici u kojoj funkcije opisane u člancima 3., 5., 6., 8. ili 12. obavlja glavni državni odvjetnik, u kojem slučaju se može odrediti, sukladno članku 19., da to tijelo obavlja takve funkcije umjesto Ministarstva pravosuđa, osim ako se Sjedinjene Američke Države i odnosna država članica ne suglase odrediti drugo tijelo.

Članak 3.

Područje primjene ovog Sporazuma u odnosu na dvostrane ugovore o izručenju s državama članicama

1.   Europska unija, u skladu s Ugovorom o Europskoj uniji, i Sjedinjene Američke Države osiguravaju da se odredbe ovog Sporazuma primjenjuju u odnosu na bilateralne ugovore o izručenju između država članica i Sjedinjenih Američkih Država koji su na snazi u vrijeme stupanja na snagu ovog Sporazuma, pod sljedećim uvjetima:

(a)	članak 4. se primjenjuje umjesto odredaba bilateralnog ugovora koje dopuštaju izručenje isključivo u pogledu popisa određenih kaznenih djela;

(b)	članak 5. se primjenjuje umjesto odredaba bilateralnog ugovora koje su mjerodavne za podnošenje, potvrđivanje, ovjeravanje ili legalizaciju zahtjeva za izručenje i popratnih isprava koje dostavlja država koja podnosi zahtjev;

(c)	članak 6. se primjenjuje u slučaju nepostojanja odredaba bilateralnog ugovora koje dopuštaju izravno podnošenje zahtjeva za privremeno uhićenje između Ministarstva pravosuđa Sjedinjenih Američkih Država i Ministarstva pravosuđa dotične države članice;

(d)	članak 7. se primjenjuje dodatno odredbama bilateralnog ugovora koje su mjerodavne za podnošenje zahtjeva za izručenje;

(e)	članak 8. se primjenjuje u slučaju nepostojanja odredaba bilateralnog ugovora koje su mjerodavne za dostavljanje dodatnih podataka; kad odredbe bilateralnog ugovora ne određuju načine koji će se koristiti, također se primjenjuje stavak 2. tog članka;

(f)	članak 9. se primjenjuje u slučaju nepostojanja odredaba bilateralnog ugovora koje dopuštaju privremenu predaju osoba protiv kojih se vodi postupak ili koje služe kaznu u državi kojoj je upućen zahtjev;

(g)	članak 10. se primjenjuje, osim ako je drukčije određeno u tom članku, umjesto ili u slučaju nepostojanja odredaba bilateralnog ugovora koje se odnose na odluku o nekoliko zahtjeva za izručenjem iste osobe;

(h)	članak 11. se primjenjuje u slučaju nepostojanja odredaba bilateralnog ugovora koje dopuštaju odricanje od izručenja ili pojednostavljeni postupak izručenja;

(i)	članak 12. se primjenjuje u slučaju nepostojanja odredaba bilateralnog ugovora koje su mjerodavne za tranzit; kad odredbe bilateralnog ugovora ne određuju postupak koji se primjenjuje na neredovno slijetanje zrakoplova, primjenjuje se stavak 3. tog članka;

(j)	članak 13. može primijeniti država kojoj je zahtjev podnesen umjesto ili u slučaju nepostojanja odredaba bilateralnog ugovora koje uređuju smrtnu kaznu;

(k)	članak 14. se primjenjuje u slučaju nepostojanja odredaba bilateralnog ugovora koje uređuju postupanje sa zahtjevima koji sadrže osjetljive informacije.

2.

(a) Europska unija, u skladu s Ugovorom o Europskoj uniji, osigurava da svaka država članica potvrdi, u pisanom instrumentu između te države članice i Sjedinjenih Američkih Država, primjenu njezinog bilateralnog ugovora o izručenju koji je na snazi sa Sjedinjenim Američkim Državama, na način određen u ovom članku. (b) Europska unija, u skladu s Ugovorom o Europskoj uniji, osigurava da nove države članice koje pristupaju Europskoj uniji nakon stupanja na snagu ovog Sporazuma i koje imaju bilateralne ugovore o izručenju sa Sjedinjenim Američkim Državama, poduzmu mjere navedene u podstavku (a). (c) Ugovorne stranke nastoje dovršiti postupak opisan u podstavku (b) prije planiranog pristupanja nove države članice ili što je prije moguće nakon toga. Europska unija obavješćuje Sjedinjene Američke Države o datumu pristupanja novih država članica.

3.   Ako se postupak opisan u stavku 2. podstavku (b) ne dovrši do datuma pristupanja, odredbe ovog Sporazuma primjenjuju se na odnose između te nove države članice i Sjedinjenih Američkih Država od datuma od kojeg su jedna drugu i Europsku uniju obavijestile o završetku njihovih unutarnjih postupaka u tu svrhu.

Članak 4.

Kaznena djela koja podliježu izručenju

1.   Kazneno djelo se smatra kaznenim djelom koje podliježe izručenju ako je za njega prema zakonima države koja podnosi zahtjev i države kojoj je zahtjev podnesen predviđena kazna zatvora od više od jedne godine ili stroža kazna. Kazneno djelo se također smatra kaznenim djelom koje podliježe izručenju ako se ono sastoji od pokušaja ili dogovora radi počinjenja ili sudjelovanja u počinjenju kaznenog djela koje podliježe izručenju. Kad se zahtjev odnosi na izvršenje presude osobi koja je osuđena za kazneno djelo koje podliježe izručenju, kazna zatvora koja je preostala za odsluženje mora biti najmanje četiri mjeseca.

2.   Ako se izručenje odobrava za kazneno djelo koje podliježe izručenju, izručenje se također odobrava za bilo koje drugo kazneno djelo navedeno u zahtjevu ako je za to kazneno djelo predviđena kazna zatvora od jedne godine ili manje, pod uvjetom da je udovoljeno svim drugim zahtjevima za izručenje.

3.   Za potrebe ovog članka, kazneno djelo se smatra kaznenim djelom koje podliježe izručenju:

(a)	neovisno o tome svrstavaju li zakoni države koja podnosi zahtjev i države kojoj je zahtjev podnesen kazneno djelo u istu kategoriju kaznenih djela ili opisuju kazneno djelo istom terminologijom;

(b)

neovisno o tome je li kazneno djelo takvo kazneno djelo za koje savezni zakon Sjedinjenih Američkih Država zahtijeva postojanje elemenata kao što su prijevoz između saveznih država, ili korištenje pošte ili dugih sredstava koja se odnose na trgovinu između saveznih država ili trgovinu s inozemstvom, s tim da su ti elementi samo za potrebe utvrđivanja nadležnosti saveznog suda u Sjedinjenim Američkim Državama; i

(c)

u kaznenim predmetima koji se odnose na poreze, carine, nadzor deviznog poslovanja te uvoz i izvoz robe, neovisno o tome predviđaju li zakoni države koja podnosi zahtjev i države kojoj je zahtjev podnesen iste vrste poreza, carina ili nadzora deviznog poslovanja, ili uvoza ili izvoza iste vrste robe.

4.   Ako je kazneno djelo počinjeno izvan državnog područja države koja podnosi zahtjev, izručenje se odobrava u skladu s drugim zahtjevima za izručenje koji se primjenjuju ako zakoni države kojoj je zahtjev podnesen predviđaju kaznu za kazneno djelo koje je počinjeno izvan njezinog državnog područja pod sličnim okolnostima. Ako zakoni države kojoj je zahtjev podnesen ne predviđaju kaznu za kazneno djelo koje je počinjeno izvan njezinog državnog područja pod sličnim okolnostima, izvršno tijelo države kojoj je zahtjev podnesen može, po slobodnoj ocjeni, odobriti izručenje pod uvjetom da je udovoljeno svim drugim zahtjevima koji se primjenjuju za izručenje.

Članak 5.

Podnošenje i ovjeravanje isprava

1.   Zahtjevi za izručenje i popratne isprave podnose se diplomatskim putem, što uključuje podnošenje predviđeno u članku 7.

2.   Isprave koje imaju potvrdu ili pečat Ministarstva pravosuđa, ili ministarstva ili odjela nadležnog za vanjske poslove države koja podnosi zahtjev, dopuštene su u postupcima za izručenje u državi kojoj je zahtjev podnesen bez daljnje ovjere, potvrde ili druge legalizacije.

Članak 6.

Podnošenje zahtjeva za privremeno uhićenje

Zahtjevi za privremeno uhićenje se mogu izravno podnijeti između Ministarstava pravosuđa države koja podnosi zahtjev i države kojoj je zahtjev podnesen kao alternativa diplomatskom putu. Za potrebe podnošenja takvog zahtjeva mogu se također koristiti usluge Međunarodne organizacije kriminalističke policije (Interpol).

Članak 7.

Podnošenje isprava nakon privremenog uhićenja

1.   Ako se osoba čije je izručenje zatraženo privremeno uhićena od strane države kojoj je zahtjev podnesen, država koja podnosi zahtjev može ispuniti svoju obvezu na podnošenje zahtjeva za izručenje i popratnih isprava diplomatskim putem sukladno članku 5. stavku 1. podnošenjem zahtjeva i isprava veleposlanstvu države kojoj se podnosi zahtjev koje se nalazi u državi koja podnosi zahtjev. U tom slučaju, datum primitka takvog zahtjeva od strane veleposlanstva smatra se datumom primitka od strane države kojoj se podnosi zahtjev za potrebe primjene roka kojemu mora biti udovoljeno prema mjerodavnom sporazumu o izručenju a kako bi se omogućilo daljnje zadržavanje te osobe.

2.   Kada država članica na datum potpisivanja ovog Sporazuma, zbog uspostavljene sudske prakse njezinog domaćeg pravnog sustava koja se primjenjuje na taj datum, ne može primijeniti mjere navedene u stavku 1., ovaj članak se ne primjenjuje na tu državu sve dok se ta država članica i Sjedinjene Američke Države ne sporazumiju drukčije, putem razmjene diplomatskih nota.

Članak 8.

Dodatni podaci

1.   Država kojoj je zahtjev podnesen može zatražiti od države koja podnosi zahtjev da unutar razumnog vremenskog roka koji ona odredi dostavi dodatne podatke, ako smatra da podaci koji su dostavljeni u prilog zahtjeva za izručenje nisu dostatni za ispunjenje uvjeta iz mjerodavnog sporazuma o izručenju.

2.   Navedeni dodatni podaci mogu se zatražiti i dostaviti izravno između ministarstava pravosuđa odnosnih država.

Članak 9.

Privremena predaja

1.   Ako je zahtjev za izručenje odobren u slučaju osobe protiv koje se vodi postupak ili koja služi kaznu u državi kojoj je zahtjev podnesen, ta država može privremeno predati traženu osobu državi koja podnosi zahtjev za potrebe kaznenog postupka.

2.   Tako predana osoba drži se u pritvoru u državi koja podnosi zahtjev i vraća se državi kojoj je zahtjev podnesen po završetku postupka protiv te osobe, sukladno uvjetima koji se određuju sporazumom između države koja podnosi zahtjev i države kojoj je zahtjev podnesen. Vrijeme provedeno u pritvoru na državnom području države koja podnosi zahtjev do pokretanja kaznenog postupka u toj državi može se odbiti od vremena koje još treba odslužiti u državi kojoj je zahtjev podnesen.

Članak 10.

Zahtjevi više država za izručenje ili predaju

1.   Ako država kojoj je zahtjev podnesen primi zahtjeve od države koja podnosi zahtjev i od bilo koje druge države ili država radi izručenja iste osobe, bilo za isto ili za različita kaznena djela, izvršno tijelo države kojoj je zahtjev podnesen određuje kojoj će državi, ako ikojoj, predati tu osobu.

2.   Ako država kojoj je zahtjev podnesen primi zahtjev za izručenje od Sjedinjenih Američkih Država i zahtjev za predaju prema Europskom uhidbenom nalogu u odnosu na istu osobu, za isto ili za različita kaznena djela, nadležno tijelo države članice kojoj je zahtjev podnesen određuje državu kojoj će, ako ikojoj, izručiti tu osobu. U tu svrhu, nadležno tijelo je izvršno tijelo države članice kojoj je zahtjev podnesen, ako prema bilateralnom ugovoru o izručenju koji je na snazi između Sjedinjenih Američkih Država i države članice, donosi odluke o takvim konkurentnim zahtjevima; ako to nije određeno bilateralnim ugovorom o izručenju, nadležno tijelo određuje dotična država članica u skladu s člankom 19.

3.   Kod donošenja odluke sukladno stavcima 1. i 2., država kojoj je zahtjev podnesen razmatra sve bitne čimbenike, uključujući, no ne ograničavajući se na čimbenike koji su već navedeni u mjerodavnom ugovoru o izručenju, i u slučaju kada nisu već tako navedeni, sljedeće čimbenike:

(a)	jesu li zahtjevi podneseni sukladno ugovoru;

(b)	mjesta počinjenja svakog od kaznenih djela;

(c)	interesi država koje podnose zahtjev;

(d)	težina kaznenih djela;

(e)	državljanstvo žrtve;

(f)	mogućnost bilo kojeg daljnjeg izručenja između država koje podnose zahtjev; i

(g)	kronološki slijed u kojem su primljeni zahtjevi od država koje ih podnose.

Članak 11.

Pojednostavljeni postupci izručenja

Ako tražena osoba pristane na izručenje državi koja podnosi zahtjev, država kojoj je zahtjev podnesen može, sukladno načelima i postupcima predviđenima u njezinom pravnom sustavu, izručiti osobu što je prije moguće, bez provođenja daljnjeg postupka. Pristanak tražene osobe može uključivati suglasnost s odricanjem od zaštite koju pruža pravilo specijalnosti.

Članak 12.

Tranzit

1.   Država članica može preko svojeg državnog područja odobriti prijevoz osobe koju treća država predaje Sjedinjenim Američkim Državama ili koju Sjedinjene Američke Države predaju trećoj državi. Sjedinjene Američke Države mogu odobriti prijevoz preko njezinog državnog područja osobe koju treća država predaje državi članici ili koju država članica predaje trećoj državi.

2.   Zahtjev za tranzit se podnosi diplomatskim putem ili izravno između Ministarstva pravosuđa Sjedinjenih Američkih Država i ministarstva pravosuđa dotične države članice. Također se može koristiti usluge Interpola za dostavljanje takvog zahtjeva. Zahtjev sadržava opis osobe koja se prevozi i kratku izjavu o činjeničnom stanju. Osoba u tranzitu se zadržava u pritvoru tijekom razdoblja tranzita.

3.   Odobrenje nije potrebno kada se koristi zračni prijevoz i kada se ne planira slijetanje na državnom području tranzitne države. Ako se dogodi neplanirano slijetanje, država u kojoj se dogodilo neplanirano slijetanje može zatražiti zahtjev za tranzit sukladno stavku 2. Sve mjere potrebne za sprečavanje bijega osobe poduzimaju se do završetka tranzita, pod uvjetom da je zahtjev za tranzit zaprimljen unutar 96 sati od neplaniranog slijetanja.

Članak 13.

Smrtna kazna

Kada je za kazneno djelo za koje se traži izručenje predviđena smrtna kazna prema zakonima države koja podnosi zahtjev, a za koje nije predviđena smrtna kazna prema zakonima države kojoj je zahtjev podnesen, država kojoj je zahtjev podnesen može odobriti izručenje pod uvjetom da se traženoj osobi neće izreći smrtna kazna ili ako država koja podnosi zahtjev ne može udovoljiti tom uvjetu iz postupovnih razloga, država kojoj je zahtjev podnesen može odobriti izručenje pod uvjetom da se ako smrtna kazna bude izrečena, ona neće izvršiti. Ako država koja podnosi zahtjev prihvati izručenje podložno uvjetima u skladu s ovim člankom, ona je dužna poštovati uvjete. Ako država koja podnosi zahtjev ne prihvaća uvjete, zahtjev za izručenje može biti odbijen.

Članak 14.

Zahtjev koji sadrži osjetljive informacije

Kad država koja podnosi zahtjev razmatra podnošenje posebno osjetljivih informacija u prilog njezinog zahtjeva za izručenje, ona se može savjetovati s državom kojoj je zahtjev podnesen kako bi se utvrdilo u kojoj mjeri država kojoj je zahtjev podnesen može zaštiti te informacije. Ako država kojoj je zahtjev podnesen ne može zaštititi podatke na način na koji to traži država koja podnosi zahtjev, država koja podnosi zahtjev će odrediti hoće li podatke svejedno dostaviti.

Članak 15.

Savjetovanja

Ugovorne stranke se, po potrebi, savjetuju kako bi osigurale najučinkovitiju primjenu ovog Sporazuma, uključujući olakšavanje rješavanja bilo kojeg spora u pogledu njegovog tumačenja ili primjene.

Članak 16.

Vremenska primjena

1.   Ovaj se Sporazum primjenjuje na kaznena djela koja su počinjena prije kao i nakon stupanja na snagu ovog Sporazuma.

2.   Ovaj Sporazum se primjenjuje na zahtjeve za izručenje podnesene nakon njegova stupanja na snagu. Neovisno o tome, članci 4. i 9. se primjenjuju na zahtjeve koji su vrijeme stupanja na snagu ovog Sporazuma u postupku rješavanja u državi kojoj je zahtjev podnesen.

Članak 17.

Neodstupanje

1.   Ovaj Sporazum ne dovodi u pitanje pozivanje od strane države kojoj je zahtjev podnesen na razloge za odbijanje koji se odnose na pitanja koja nisu uređena ovim Sporazumom a koji su na raspolaganju prema bilateralnom ugovoru o izručenju koji je na snazi između države članice i Sjedinjenih Američkih Država.

2.   Kada ustavna načela države kojoj je zahtjev podnesen ili pravomoćne sudske odluke koje obvezuju, državu kojoj je zahtjev podnesen mogu predstavljati prepreku ispunjenju njezinih obveza izručenja, a rješenje tog pitanja nije predviđeno u ovom Sporazumu ili mjerodavnom bilateralnom ugovoru, održavaju se savjetovanja između države kojoj je zahtjev podnesen i države koja podnosi zahtjev.

Članak 18.

Budući bilateralni ugovori o izručenju s državama članicama

Ovaj Sporazum ne sprečava, nakon njegovog stupanja na snagu, sklapanje bilateralnih ugovora između države članice i Sjedinjenih Američkih Država u skladu s ovim Sporazumom.

Članak 19.

Određivanje i obavješćivanje

Europska unija obavještava Sjedinjene Američke Države o bilo kojem određivanju u skladu s člankom 2. stavkom 3. i člankom 10. stavkom 2., prije razmjene pisanih instrumenata opisanih u članku 3. stavku 2. između država članica i Sjedinjenih Američkih Država.

Članak 20.

Teritorijalna primjena

1.   Ovaj Sporazum se primjenjuje:

(a)	na Sjedinjene Američke Države;

(b)

u pogledu Europske unije, na: — države članice, — državna područja za čije je vanjske odnose odgovorna država članica ili zemlje koje nisu države članice a u odnosu na koje država članica ima druge obveze u pogledu vanjskih odnosa, kada su se o tome sporazumjele strane, putem razmjene diplomatske note između ugovornih stranaka i kada je to valjano potvrdila dotična država članica.

2.   Primjena ovog Sporazuma na bilo kojem državnom području ili u zemlji u pogledu koje je primijenjeno proširenje u skladu sa stavkom 1. podstavkom (b) može se prekinuti od strane svake ugovorne stranke davanjem šestomjesečnog otkaznog roka drugoj ugovornoj stranki diplomatskim putem, kada je to propisno potvrđeno između dotične države članice i Sjedinjenih Američkih Država.

Članak 21.

Preispitivanje

Ugovorne stranke su suglasne izvršiti zajedničko preispitivanje ovog Sporazuma, prema potrebi, a u svakom slučaju najkasnije pet godina nakon njegova stupanja na snagu. Preispitivanje će posebno obuhvatiti praktičnu provedbu Sporazuma i također može uključivati pitanja kao što su posljedice budućeg razvoja Europske unije u odnosu na predmet ovog Sporazuma, uključujući članak 10.

Članak 22.

Stupanje na snagu i prestanak važenja

1.   Ovaj Sporazum stupa na snagu prvi dan nakon trećeg mjeseca koji slijedi nakon datuma na koji su strane razmijenile instrumente u kojima je navedeno da su one dovršile svoje interne postupke u tu svrhu. U tim se instrumentima također navodi da su radnje navedene u članku 3. stavku 2. dovršene.

2.   Svaka ugovorna stranka može raskinuti ovaj Sporazum, u svakom trenutku, dostavom pisanog otkaza drugoj stranci, i takav otkaz ima učinak šest mjeseci nakon datuma tog otkaza.

---

Napomena za pojašnjenje Sporazuma o izručenju između Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država

Ova Napomena za pojašnjenje odražava razumijevanje u pogledu primjene određenih odredaba Sporazuma o izručenju između Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država (dalje u tekstu „Sporazum”) usuglašenog između ugovornih strana.

Uz članak 10.

Članak 10. nema za cilj utjecati na obveze država stranaka Rimskog statuta Međunarodnog kaznenog suda, niti utjecati na prava Sjedinjenih Američkih Država koje nisu stranka u vezi Međunarodnog kaznenog suda.

Uz članak 18.

Članak 18. predviđa da Sporazum ne sprečava sklapanje, nakon njegovog stupanja na snagu, bilateralnih sporazuma o izručenju između države članice i Sjedinjenih Američkih Država koji su u skladu sa Sporazumom.

Ako bilo koje mjere predviđene u Sporazumu stvaraju operativne poteškoće za jednu ili više država članica ili za Sjedinjene Američke Države, takva poteškoća se prvenstveno treba riješiti, ako je to moguće, savjetovanjem između dotične države članice ili dotičnih država članica i Sjedinjenih Američkih Država, ili ako je potrebno, kroz postupke savjetovanja utvrđene ovim Sporazumom. Kada nije moguće riješiti takvu operativnu poteškoću samo putem savjetovanja, bilo bi sukladno Sporazumu za buduće bilateralne ugovore između države članice ili država članica i Sjedinjenih Američkih Država, odrediti operativno izvediv alternativni mehanizam koji bi udovoljio ciljevima određene odredbe u pogledu koje se poteškoća pojavila.

---

19/Sv. 10

HR

Službeni list Europske unije

17

---

32003R1560

---

L 222/3

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

---

UREDBA KOMISIJE (EZ) br. 1560/2003

od 2. rujna 2003.

o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 343/2003 o uvođenju kriterija i mehanizama za utvrđivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za azil koji državljanin treće zemlje podnosi u jednoj od država članica

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske Zajednice,

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 343/2003 od 18. veljače 2003. o uvođenju kriterija i mehanizama za utvrđivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za azil kojeg državljanin treće zemlje podnosi u jednoj od država članica (1), a posebno njezin članak 15. stavak 5., članak 17. stavak 3., članak 18. stavak 3., članak 19. stavci 3. i 5., članak 20. stavci 1., 3. i 4. te članak 22. stavak 2,

budući da:

(1)

u svrhu učinkovite primjene Uredbe (EZ) br. 343/2003 treba utvrditi niz posebnih dogovora. Ti dogovori moraju biti jasno definirani kako bi se olakšala suradnja između tijela država članica nadležnih za provođenje te Uredbe, kako u pogledu prijenosa i obrade zahtjeva za preuzimanjem i ponovnim preuzimanjem odgovornosti tako i u pogledu zahtjeva za dostavu informacija i provođenjem transfera.

(2)

Kako bi se osigurao što je moguće veći kontinuitet između Konvencije o određivanju države odgovorne za razmatranje zahtjeva za azil podnesenih u jednoj od država članica Europskih zajednica (2), potpisane u Dublinu 15. lipnja 1990., i Uredbe (EZ) br. 343/2003 koja zamjenjuje tu Konvenciju, ova bi se Uredba trebala temeljiti na općim načelima, popisima i obrascima koje je usvojio odbor osnovan na temelju članka 18. te Konvencije s uključivanjem izmjena koje su postale nužne zbog uvođenja novih kriterija, formulacije određenih odredbi i spoznaja stečenih na temelju iskustva.

(3)	Mora se uzeti u obzir uzajamno djelovanje između postupaka utvrđenih u Uredbi (EZ) br. 343/2003 i primjene Uredbe Vijeća (EZ) br. 2725/2000 od 11. prosinca 2000. o osnivanju sustava „Eurodac” za usporedbu otisaka prstiju za učinkovitu primjenu Dublinske Konvencije (3).

(4)	Poželjno je, kako za države članice tako i za tražitelje azila, da postoji mehanizam za pronalaženje rješenja u slučajevima kada države članice različito primjenjuju humanitarnu klauzulu iz članka 15. Uredbe (EZ) br. 343/2003.

(5)	Osnivanje elektroničke prijenosne mreže zbog lakše provedbe Uredbe (EZ) br. 343/2003 znači da treba utvrditi pravila koja se odnose na primjenjive tehničke norme i praktične dogovore za korištenje mreže.

(6)	Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka (4) primjenjuje se na obradu koja se provodi na temelju ove Uredbe u skladu s člankom 21. Uredbe (EZ) br. 343/2003.

(7)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola o stajalištu Danske priloženog Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o osnivanju Europske zajednice, Danska, koju ne obvezuje Uredba (EZ) br. 343/2003, ne obvezuje ni ova Uredba i ona ju nije dužna primjenjivati sve dok se ne postigne sporazum kojim joj se dopušta sudjelovanje u Uredbi (EZ) br. 343/2003.

(8)

U skladu s člankom 4. Sporazuma od 19. siječnja 2001. između Europske Zajednice i Republike Islanda i Kraljevine Norveške o kriterijima i mehanizmima za utvrđivanje države odgovorne za razmatranje zahtjeva za azil podnesenog u državi članici ili na Islandu ili u Norveškoj (5), Island i Norveška primjenjuju ovu Uredbu na isti način kako je primjenjuju države članice Europske zajednice. Slijedom toga, a za potrebe ove Uredbe, države članice također uključuju i Island i Norvešku.

(9)	Ova Uredba treba stupiti na snagu čim prije kako bi se omogućila primjena Uredbe (EZ) br. 343/2003.

(10)	Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Odbora ustanovljenog člankom 27. Uredbe (EZ) br. 343/2003,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

GLAVA I.

POSTUPCI

POGLAVLJE 1.

PRIPREMA ZAHTJEVA

Članak 1.

Priprema zahtjevâ za preuzimanjem odgovornosti

1.   Zahtjevi za preuzimanjem odgovornosti sastavljaju se na tipskom obrascu u skladu s predloškom iz Priloga I. Obrazac sadrži obvezna polja koja se moraju ispravno ispuniti kao i ostala polja koja se ispunjavaju ako je informacija dostupna. Dodatne se informacije mogu unijeti u za to predviđeno polje.

Zahtjev također sadrži:

(a)

preslik svih neposrednih i posrednih dokaza koji pokazuju da je država članica kojoj se podnosi zahtjev odgovorna za razmatranje zahtjeva za azil, kojima se, prema potrebi, prilažu napomene o okolnostima u kojima su prikupljeni i o dokaznoj vrijednosti koju im, pozivajući se na popise neposrednih i posrednih dokaza iz članka 18. stavka 3. Uredbe (EZ) br. 343/2003 koji su navedeni u Prilogu II. ovoj Uredbi, pripisuje država članica koja podnosi zahtjev;

(b)	prema potrebi, preslik svih pismenih izjava, kao i zapisnika izjava koje je dao tražitelj azila.

2.   Ako se zahtjev temelji na pozitivnom rezultatu kojeg je poslala Središnja jedinica Eurodaca u skladu s člankom 4. stavkom 5. Uredbe (EZ) br. 2725/2000 nakon usporedbe otisaka prstiju tražitelja azila s otiscima prstiju koji su prethodno uzeti i poslani Središnjoj jedinici u skladu s člankom 8. te Uredbe i koji su provjereni u skladu s člankom 4. stavkom 6. te Uredbe, on također sadrži podatke dobivene od Središnje jedinice.

3.   Ako država članica koja podnosi zahtjev traži hitan odgovor u skladu s člankom 17. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 343/2003, u zahtjevu se opisuju okolnosti zahtjeva za azil i navode se pravni i činjenični razlozi koji opravdavaju hitan odgovor.

Članak 2.

Priprema zahtjeva za ponovnim preuzimanjem odgovornosti

Zahtjev za ponovnim preuzimanjem odgovornosti sastavlja se na tipskom obrascu u skladu s predloškom iz Priloga III. i u njemu se navodi priroda zahtjeva, razlozi zbog kojih se podnosi i odredbe Uredbe (EZ) br. 343/2003 na kojima se zahtjev temelji.

Zahtjev također sadrži i pozitivni rezultat kojeg je Središnja jedinica Eurodaca poslala u skladu s člankom 4. stavkom 5. Uredbe (EZ) br. 2725/2000 nakon usporedbe otisaka prstiju tražitelja azila s otiscima prstiju koji su prethodno uzeti i poslani Središnjoj jedinici u skladu s člankom 4. stavcima 1. i 2. te Uredbe i koji su provjereni u skladu s člankom 4. stavkom 6. te Uredbe.

U slučaju zahtjeva koji se odnose na molbe podnesene prije nego što je Eurodac počeo djelovati, obrascu se prilaže preslik otisaka prstiju.

POGLAVLJE II.

ODGOVOR NA ZAHTJEV

Članak 3.

Obrada zahtjevâ za preuzimanjem odgovornosti

1.   Pravni i činjenični argumenti navedeni u zahtjevu razmatraju se u svjetlu odredbi Uredbe (EZ) br. 343/2003 i popisa neposrednih i posrednih dokaza navedenih u Prilogu II. ovoj Uredbi.

2.   Neovisno o kriterijima i odredbama Uredbe (EZ) br. 343/2003 na kojima se zahtjev temelji, država članica kojoj se podnosi zahtjev provjerava, u roku koji je dopušten člankom 18. stavkom 1. i 6. te Uredbe, temeljito i objektivno, na osnovi svih informacija koje su joj izravno ili neizravno dostupne, je li njezina odgovornost za razmatranje zahtjeva za azil utemeljena. Ako provjere koje obavi država članica kojoj se postavlja zahtjev pokažu da je ona odgovorna prema barem jednom kriteriju te Uredbe, predmetna država članica potvrđuje svoju odgovornost.

Članak 4.

Obrada zahtjevâ za ponovnim preuzimanjem odgovornosti

Ako se zahtjev za ponovnim preuzimanjem odgovornosti temelji na podacima koje je dostavila Središnja jedinica Eurodaca i koje je u skladu s člankom 4. stavkom 6. Uredbe (EZ) br. 2725/2000 provjerila država članica koja podnosi zahtjev, država članica kojoj se podnosi zahtjev potvrđuje svoju odgovornost, osim ako provjere koje je obavila ne pokažu da su njezine obveze prestale na temelju članka 4. stavka 5. podstavka 2. ili članka 16. stavaka 2., 3. ili 4. Uredbe (EZ) br. 343/2003. Činjenica da su obveze prestale na osnovi tih odredaba može se temeljiti samo na materijalnim dokazima ili dokazima potkrijepljenim i provjerljivim izjavama tražitelja azila.

Članak 5.

Negativan odgovor

1.   Ako, nakon izvršenih provjera, država članica kojoj se podnosi zahtjev smatra da dostavljeni dokazi ne potvrđuju njezinu odgovornost, ona mora, u negativnom odgovoru koji šalje državi članici koja podnosi zahtjev, navesti potpune i detaljne razloge odbijanja.

2.   Ako država članica koja podnosi zahtjev smatra da se takvo odbijanje temelji na pogrešnoj procjeni ili ako ima dodatne dokaze, može zatražiti da se njezin zahtjev ponovno razmotri. Ova se mogućnost mora iskoristiti u roku od tri tjedna nakon primitka negativnog odgovora. Država članica kojoj se podnosi zahtjev nastoji odgovoriti u roku od dva tjedna. U svakom slučaju, ovaj dodatni postupak ne produžuje rokove utvrđene u članku 18. stavku 1. i 6. i članku 20. stavku 1. točki (b) Uredbe (EZ) br. 343/2003.

Članak 6.

Pozitivan odgovor

Ako država članica prihvati odgovornost, izjavljuje to u svom odgovoru koji, pored precizno navedene odredbe Uredbe (EZ) br. 343/2003 koja je uzeta kao osnova, sadrži i praktične detalje koji se tiču kasnije predaje, kao što su podaci o službi ili osobi kojoj se treba obratiti.

POGLAVLJE III.

TRANSFERI

Članak 7.

Praktični dogovori za transfere

1.   Transferi u odgovornu državu članicu mogu se provoditi na jedan od sljedećih načina:

(a)	na zahtjev tražitelja azila, do točno određenog datuma;

(b)	odlaskom pod nadzorom, pri čemu službenik države članice koja podnosi zahtjev prati tražitelja azila do mjesta ukrcaja, a odgovorna država članica se u dogovorenom roku obavješćuje o mjestu, datumu i vremenu dolaska tražitelja azila;

(c)	pod pratnjom, pri čemu službenik države članice koja podnosi zahtjev ili predstavnik agencije koju je u tu svrhu ovlastila država članica koja podnosi zahtjev prati tražitelja azila i predaje ga tijelima odgovorne države članice.

2.   U slučajevima iz stavka 1. točke (a) i (b), tražitelju azila se daje propusnica iz članka 19. stavka 3. i članka 20. stavka 1. točke (e) Uredbe (EZ) br. 343/2003, čiji je obrazac naveden u Prilogu IV. ovoj Uredbi, kako bi mu se omogućio ulazak u odgovornu državu članicu i kako bi se mogao identificirati prilikom svog dolaska na mjesto i u vrijeme kako mu je naznačeno prilikom obavijesti o odluci o preuzimanju ili ponovnom preuzimanju odgovornosti države članice.

U slučaju navedenom u članku 1. točki (c), propusnica se izdaje ako tražitelj azila ne posjeduje identifikacijske isprave. Vrijeme i mjesto transfera dotične države članice dogovaraju unaprijed u skladu s postupkom iz članka 8.

3.   Država članica koja obavlja transfer osigurava da svi dokumenti tražitelja azila budu vraćeni tražitelju azila prije njegovog odlaska, odnosno predani na čuvanje članovima pratnje koji će ih predati nadležnim tijelima odgovorne države članice, ili poslani na neki drugi odgovarajući način.

Članak 8.

Suradnja pri transferima

1.   Odgovorna država članica dužna je omogućiti da se transfer tražitelja azila obavi što je moguće brže te osigurati da on bude obavljen bez ikakvih prepreka. Ta država članica određuje, prema potrebi, lokaciju na svom državnom području na koju će tražitelj azila biti prebačen ili izručen nadležnim tijelima, vodeći računa o zemljopisnim ograničenjima i načinima prijevoza koji su državi članici koja obavlja transfer na raspolaganju. Ni u kom slučaju ne može se zahtijevati od pratnje da prati tražitelja azila dalje od točke dolaska korištenog međunarodnog prijevoznog sredstva ili da država članica koja obavlja transfer snosi troškove prijevoza dalje od te točke.

2.   Država članica koja organizira transfer dogovara prijevoz tražitelja azila i njegove pratnje i određuje, u dogovoru s odgovornom državom članicom, vrijeme dolaska i, prema potrebi, pojedinosti predaje nadležnim tijelima. Odgovorna država članica može zahtijevati dostavu obavijesti tri radna dana unaprijed.

Članak 9.

Odgođeni i zakašnjeli transferi

1.   Odgovornu državu članicu se bez odlaganja izvješćuje o svakoj odgodi do koje dođe zbog žalbenog ili revizijskog postupka sa suspenzivnim učinkom, ili fizičkih razloga kao što su loše zdravlje tražitelja azila, nedostupnost prijevoza ili činjenica da se tražitelj azila povukao iz postupka transfera.

2.   Država članica koja zbog jednog od razloga navedenih u članku 19. stavku 4. i članku 20. stavku 2. Uredbe (EZ) br. 343/2003 ne može provesti transfer u uobičajenom roku od šest mjeseci predviđenom člankom 19. stavkom 3. i člankom 20. stavkom 1. točki (d) te Uredbe, obavješćuje odgovornu državu članicu prije isteka tog roka. U suprotnom je prije spomenuta država članica u skladu s člankom 19. stavkom 4. i člankom 20. stavkom 2. iste Uredbe odgovorna za obradu zahtjeva za azil i ostale obveze prema Uredbi (EZ) br. 343/2003.,

3.   Ako se, zbog jednog od razloga navedenih u članku 19. stavku 4. i članku 20. stavku 2. Uredbe (EZ) br. 343/2003, država članica obveže provesti transfer nakon uobičajenog roka od šest mjeseci, ona s odgovornom državom članicom unaprijed sklapa potrebne dogovore.

Članak 10.

Transfer nakon implicitnog prihvata

1.   Kada se, sukladno članku 18. stavku 7. ili članku 20. stavku 1. točki (c) Uredbe (EZ) br. 343/2003, ovisno o slučaju, smatra da država članica kojoj se podnosi zahtjev pristaje na preuzimanje ili ponovno preuzimanje odgovornosti, država članica koja podnosi zahtjev započinje savjetovanja potrebna za organiziranje transfera.

2.   Ako država članica koja podnosi zahtjev tako zatraži, odgovorna država članica mora potvrditi pisanim putem, bez odlaganja, da potvrđuje svoju odgovornost jer nije odgovorila u roku. Odgovorna država članica poduzima potrebne mjere kako bi što je moguće brže utvrdila mjesto dolaska tražitelja azila i, prema potrebi, dogovara s državom članicom koja podnosi zahtjev vrijeme dolaska kao i praktične pojedinosti predaje nadležnim tijelima.

POGLAVLJE IV.

HUMANITARNA ODREDBA

Članak 11.

Slučajevi ovisnosti

1.   Članak 15. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 343/2003 primjenjuje se i u slučaju kad je tražitelj azila ovisan o pomoći člana obitelji koji se nalazi u drugoj državi članici kao i u slučaju kad je član obitelji koji se nalazi u drugoj državi članici ovisan o pomoći tražitelja azila.

2.   Slučajevi ovisnosti navedeni u članku 15. stavku 2. Uredbe (EZ) br. 343/2003 procjenjuju se, u mjeri u kojoj je to moguće, na osnovi objektivnih kriterija kao što su liječničke potvrde. Ako takvi dokazi nisu dostupni ili se ne mogu dostaviti, humanitarni razlozi smatraju se dokazanima jedino ako se temelje na uvjerljivim informacijama dobivenim od dotičnih osoba.

3.   Kada se ocjenjuje je li potrebno i primjereno spojiti dotične osobe, uzima se u obzir sljedeće:

(a)	obiteljska situacija koja je postojala u matičnoj zemlji;

(b)	okolnosti pod kojima su dotične osobe odvojene jedna od druge;

(c)	stanje različitih postupaka azila ili postupaka na temelju zakonodavstva o strancima koji su u tijeku u državama članicama.

4.   U svakom slučaju, primjena članka 15. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 343/2003 ovisi o jamstvu da će tražitelj azila ili njegov član obitelji zaista pružiti potrebnu pomoć.

5.   Države članice se dogovaraju u kojoj će se državi članici obitelj spojiti te o datumu transfera, vodeći računa:

(a)	o tome je li ovisna osoba sposobna putovati;

(b)	o situaciji dotičnih osoba s obzirom na boravište, pri čemu se daje prednost pridruživanju tražitelja azila njegovom članu obitelji ako ovaj drugi već ima važeću boravišnu dozvolu i sredstva za život u državi članici u kojoj boravi.

Članak 12.

Maloljetnici bez pratnje

1.   Kada je vrlo vjerojatno da će odluka o povjeravanju skrbi nad maloljetnikom bez pratnje članu obitelji koji nije majka, otac ili skrbnik prouzročiti određene poteškoće, posebno kad takva odrasla osoba ima boravište izvan nadležnosti države članice u kojoj je maloljetnik podnio zahtjev za azil, olakšava se suradnja između nadležnih tijela u državama članicama, posebno tijela ili sudova odgovornih za zaštitu maloljetnika te se poduzimaju potrebne mjere kako bi se osiguralo da ta tijela mogu odlučiti, uz potpuno poznavanje činjenica, o sposobnosti predmetne punoljetne osobe ili osoba da preuzmu brigu o maloljetniku na način koji je u njegovom najboljem interesu.

U vezi s tim uzimaju se u obzir mogućnosti koje su sada dostupne u području suradnje u pravosudnim i građanskim stvarima.

2.   Činjenica da trajanje postupaka smještanja maloljetnika može dovesti do nepoštovanja rokova iz članka 18. stavka 1. i 6. i članka 19. stavka 4. Uredbe (EZ) br. 343/2003 nije nužno prepreka za nastavljanje postupka utvrđivanja odgovorne države članice ili za provođenje transfera.

Članak 13.

Postupci

1.   Inicijativu za traženje od druge države članice preuzimanja odgovornosti za tražitelja azila na temelju članka 15. Uredbe (EZ) br. 343/2003 pokreće ili država članica u kojoj je podnesen zahtjev za azil i koja provodi postupak utvrđivanja odgovorne države članice, ili sama odgovorna država članica.

2.   Zahtjev za preuzimanjem odgovornosti sadržava cjelokupno gradivo koje posjeduje država članica koja podnosi zahtjev, kako bi država članica kojoj se podnosi zahtjev mogla procijeniti situaciju.

3.   Država članica kojoj se podnosi zahtjev obavlja potrebne provjere kako bi, prema potrebi, utvrdila humanitarne razloge, posebno obiteljske ili kulturne prirode, razinu ovisnosti dotične osobe ili sposobnost i predanost druge predmetne osobe da osigura željenu pomoć.

4.   U svim slučajevima dotične osobe moraju dati svoju suglasnost.

Članak 14.

Usuglašavanje

1.   Kada države članice ne mogu riješiti spor, bilo o potrebi provedbe transfera ili spajanja članova obitelji na temelju članka 15. Uredbe (EZ) br. 343/2003 ili o državi članici u kojoj bi dotične osobe trebale biti spojene, mogu pribjeći postupku usuglašavanja opisanom u stavku 2. ovog članka.

2.   Postupak usuglašavanja pokreće se na temelju zahtjeva jedne od država članica u sporu predsjedniku odbora ustanovljenog člankom 27. Uredbe (EZ) br. 343/2003. Pristajući na primjenu postupka usuglašavanja, dotične države članice obvezuju se da će u najvećoj mogućoj mjeri voditi računa o predloženom rješenju.

Predsjednik odbora imenuje tri člana odbora koji predstavljaju tri države članice koje nisu povezane s tim predmetom. Oni zaprimaju argumente stranaka bilo u pisanom ili usmenom obliku i, nakon vijećanja, predlažu rješenje u roku jednog mjeseca, prema potrebi nakon glasovanja.

Predsjednik odbora, ili njegov zamjenik, predsjeda raspravom. On može iznijeti svoje stajalište, ali nema pravo glasa.

Neovisno o tome jesu li ga stranke usvojile ili odbile, predloženo je rješenje konačno i neopozivo.

POGLAVLJE V.

OPĆE ODREDBE

Članak 15.

Slanje zahtjeva

1.   Zahtjevi, odgovori i sva pisana korespondencija između država članica koji se tiču primjene Uredbe (EZ) br. 343/2003 šalju se, gdje je to moguće, putem elektronske komunikacijske mreže „DubliNet”, uspostavljene u skladu s glavom II. ove Uredbe.

Odstupajući od podstavka 1., korespondencija između odjela odgovornih za provedbu transfera i nadležnih odjela u državi članici kojoj se podnosi zahtjev, a koji se odnose na praktične dogovore za transfer, vrijeme i mjesto dolaska, posebno kad je tražitelj azila pod pratnjom, mogu se slati i na drugi način.

2.   Svaki zahtjev, odgovor ili korespondencija koji potječu iz Nacionalne točke pristupa iz članka 19. smatrat će se vjerodostojnim.

3.   Potvrda o primitku koju izda sustav smatra se dokazom o slanju i o datumu i vremenu primitka zahtjeva ili odgovora.

Članak 16.

Jezik komunikacije

Jezik ili jezici komunikacije određuju se dogovorom između dotičnih država članica.

Članak 17.

Suglasnost dotičnih osoba

1.   Za primjenu članaka 7. i 8., članka 15. stavka 1. i članka 21. stavka 3. Uredbe (EZ) br. 343/2003, koji zahtijevaju da dotične osobe izraze želju ili daju suglasnost, njihovo odobrenje mora biti u pisanom obliku.

2.   U slučaju članka 21. stavka 3. Uredbe (EZ) br. 343/2003, podnositelj zahtjeva mora znati za koju od informacija daje svoje odobrenje.

GLAVA II.

USPOSTAVA „DUBLINET” MREŽE

POGLAVLJE I.

TEHNIČKE NORME

Članak 18.

Uspostava „DubliNeta”

1.   Sigurno elektronsko sredstvo prijenosa iz članka 22. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 343/2003 poznato je pod imenom „DubliNet”.

2.   DubliNet se zasniva na upotrebi generičkih usluga IDA iz članka 4. Odluke br. 1720/1999/EZ (6).

Članak 19.

Nacionalne točke pristupa

1.   Svaka država članica ima jednu određenu nacionalnu točku pristupa.

2.   Nacionalne točke pristupa odgovorne su za obradu ulaznih podataka i slanje izlaznih podataka.

3.   Nacionalne točke pristupa odgovorne su za izdavanje potvrde o primitku svakog ulaznog prijenosa.

4.   Obrasce čiji su primjeri navedeni u prilozima I. i III. kao i obrazac zahtjeva za dostavom informacija naveden u Prilogu V. nacionalne točke pristupa razmjenjuju u obliku dostavljenom od strane Komisije. Komisija obavješćuje države članice o potrebnim tehničkim normama.

POGLAVLJE II.

PRAVILA UPORABE

Članak 20.

Referentni broj

1.   Svaki prijenos ima svoj referentni broj prema kojemu se može nedvosmisleno utvrditi predmet na koji se odnosi kao i država članica koja podnosi zahtjev. Taj broj također mora omogućiti da se utvrdi odnosi li se prijenos na zahtjev za preuzimanjem odgovornosti (tip 1.), na zahtjev za ponovnim preuzimanjem odgovornosti (tip 2.) ili na zahtjev za dostavom informacija (tip 3.).

2.   Referentni broj počinje slovima koja se u Eurodacu koriste za identifikaciju države članice. Iza ove šifre slijedi broj koji označava vrstu zahtjeva, u skladu s klasifikacijom iz stavka 1.

Ako se zahtjev temelji na podacima dobivenim od Eurodaca, treba navesti i referentni broj Eurodaca.

Članak 21.

Neprekidno djelovanje

1.   Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da njihove nacionalne točke pristupa rade bez prekida.

2.   Ako dođe do prekida rada nacionalne točke pristupa dužeg od sedam radnih sati, država članica o tome obavješćuje nadležna tijela određena u skladu s člankom 22. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 343/2003 i Komisiju te poduzima sve potrebne mjere kako bi osigurala da se redovan rad nastavi čim prije.

3.   Ako je neka nacionalna točka pristupa poslala podatke nacionalnoj točki pristupa u kojoj je došlo do prekida rada, potvrda prijenosa dobivena od strane IDA generičkih usluga uzima se kao dokaz o datumu i vremenu prijenosa. Rokovi utvrđeni Uredbom (EZ) br. 343/2003 za slanje zahtjeva ili odgovora ne prestaju teći tijekom prekida rada dotične nacionalne točke pristupa.

POGLAVLJE III.

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 22.

Propusnice izdane u svrhu Dublinske konvencije.

Propusnice tiskane u svrhu Dublinske konvencije prihvaćaju se za transfer tražitelja azila sukladno Uredbi (EZ) br. 343/2003 za razdoblje od najviše 18 mjeseci od stupanja na snagu ove Uredbe.

Članak 23.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

---

(1)  SL L 50, 25.2.2003., str. 1.

(2)  SL C 254, 19.8.1997., str. 1.

(3)  SL L 316, 15.12.2000., str. 1.

(4)  SL L 281, 23.11.1995., str. 31.

(5)  SL L 93, 3.4.2001., str. 40.

(6)  SL L 203, 3.8.1999., str. 9.

---

PRILOG I.

---

PRILOG II.

(Upućivanja se odnose na članke Uredbe Vijeća (EZ) br. 343/2003)

POPIS A

DOKAZNA SREDSTVA

I.

Postupak utvrđivanja države odgovorne za razmatranje zahtjeva za azil 1. Prisutnost člana obitelji (oca, majke, skrbnika) tražitelja azila, koji je maloljetnik bez pratnje (članak 6.) Dokazi — pismena potvrda informacije od druge države članice, — izvodi iz registara, — boravišne dozvole izdane članu obitelji, — dokaz da su osobe u srodstvu, ako je takav dostupan, — u nedostatku ovog, i ako je to potrebno, analiza DNK ili analiza krvi. 2. Zakonito boravište u državi članici člana obitelji kojemu je priznat status izbjeglice (članak 7.) Dokazi — pismena potvrda informacije od druge države članice, — izvodi iz registara, — boravišne dozvole izdane pojedincu sa statusom izbjeglice, — dokaz da su osobe u srodstvu, ako je takav dostupan, — suglasnost dotičnih osoba. 3. Prisutnost člana obitelji koji je podnio zahtjev za azil, a čiji zahtjev u državi članici još uvijek nije predmet prvostupanjske odluke s obzirom na njegovu osnovanost (članak 8.) Dokazi — pismena potvrda informacije od druge države članice, — izvodi iz registara, — dozvole za privremeni boravak izdane pojedincu za vrijeme razmatranja zahtjeva za azil, — dokaz da su osobe u srodstvu, ako je takav dostupan, — u nedostatku ovog, ako je potrebno, analiza DNK ili analiza krvi, — suglasnost dotičnih osoba. 4. Važeće isprave o boravištu (članak 9. stavci 1. i 3. ili isprave o boravištu koje su istekle prije manje od dvije godine (i dan stupanja na snagu) (članak 9. stavak 4.) Dokazi — isprava o boravištu, — izvodi iz registra stranaca ili sličnih registara, — izvješća/potvrda informacije od strane države članice koja je izdala ispravu o boravištu. 5. Važeće vize (članak 9. stavci 2. i 3.) i vize od čijeg isteka valjanosti nije prošlo više od šest mjeseci (i dan stupanja na snagu) (članak 9. stavak 4.) Dokazi — izdana viza (važeća ili istekla, ovisno o slučaju), — izvodi iz registra stranaca ili sličnih registara, — izvješća/potvrda informacije od strane države članice koja je izdala vizu. 6. Zakoniti ulazak na državno područje na vanjskoj granici (članak 11.) Dokazi — ulazni pečat u putovnici, — izlazni pečat države koja graniči s državom članicom, imajući u vidu rutu kojom je tražitelj azila išao kao i datum kad je prešao vanjsku granicu, — putne karte koje dokazuju ulazak na vanjskoj granici, — ulazni pečat ili slična potvrda u putovnici. 7. Nezakoniti ulazak na vanjskoj granici (članak 10. stavak 1.) Dokazi — pozitivan odgovor Eurodaca kao rezultat usporedbe otisaka prstiju podnositelja zahtjeva s otiscima prstiju uzetim u skladu s člankom 8. „Eurodac” Uredbe. — ulazni pečat u krivotvorenoj putovnici, — izlazni pečat države koja graniči s državom članicom, imajući u vidu rutu kojom je tražitelj azila išao kao i datum prelaska granice, — putne karte koje dokazuju ulazak na vanjskoj granici, — ulazni pečat ili slična potvrda u putovnici. 8. Boravište u državi članici u trajanju od barem pet mjeseci (članak 10. stavak 2.) Dokazi — dozvole za privremeni boravak izdane za vrijeme razmatranja zahtjeva za dobivanje boravišne dozvole, — zahtjevi za napuštanje državnog područja ili nalog o protjerivanju, izdani u razmaku od barem pet mjeseci ili koji nisu izvršeni, — izvodi iz evidencija bolnica, zatvora, prihvatilišta za azilante. 9. Odlazak s područja država članica (članak 16. stavak 3.) Dokazi — izlazni pečat, — izvodi iz registara trećih zemalja (koji dokazuju boravište), — karte koje nesporno dokazuju ulazak ili izlazak preko vanjske granice, — izvještaj/potvrda od strane države članice iz koje je tražitelj azila napustio područje država članica, — pečat treće zemlje koja graniči s državom članicom, imajući u vidu rutu kojom je tražitelj azila išao kao i datum prelaska granice.

II.

Obveza države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za azil da ponovno prihvati ili preuzme tražitelja azila 1. Postupak utvrđivanja odgovorne države članice u tijeku je u državi članici u kojoj je podnesen zahtjev za azil (članak 4. stavak 5.) Dokazi — pozitivan rezultat Eurodaca kao rezultat usporedbe otisaka prstiju podnositelja zahtjeva s otiscima prstiju uzetim u skladu s člankom 8. „Eurodac” Uredbe, — obrazac podnesen od strane tražitelja azila, — službeno izvješće nadležnih tijela, — otisci prstiju uzeti u vezi sa zahtjevom za azil, — izvodi iz odgovarajućih registara i spisa, — pismeno izvješće nadležnih tijela kojim se potvrđuje da je zahtjev podnesen. 2. Zahtjev za azil je u razmatranju ili je prethodno podnesen (članak 16. stavak 1. točke (c), (d) i (e) Dokazi — pozitivan rezultat Eurodaca kao rezultat usporedbe otisaka prstiju podnositelja zahtjeva s otiscima prstiju uzetim u skladu s člankom 8. „Eurodac” Uredbe, — obrazac podnesen od strane tražitelja azila, — službeno izvješće nadležnih vlasti, — otisci prstiju uzeti u vezi sa zahtjevom za azilom, — izvodi iz odgovarajućih registara i spisa, — pismeno izvješće nadležnih tijela kojim se potvrđuje da je zahtjev podnesen. 3. Odlazak s područja država članica (članak 4. stavak 5., članak 16. stavak 3.) Dokazi — izlazni pečat, — izvodi iz registara trećih zemalja (koji dokazuju boravište), — izlazni pečat treće zemlje koja graniči s državom članicom, imajući u vidu rutu kojom je tražitelj azila išao i datum prelaska granice, — pisani dokaz nadležnih tijela da je stranac zaista istjeran. 4. Protjerivanje s područja država članica (članak 16. stavak 4.) Dokazi — pisani dokaz nadležnih tijela da je stranac zaista protjeran, — izlazni pečat, — potvrda informacije koja se odnosi na protjerivanje od strane treće zemlje.

POPIS B

POSREDNI DOKAZI

I.

Postupak utvrđivanja države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za azil 1. Prisutnost člana obitelji (oca, majke, skrbnika) tražitelja azila, koji je maloljetnik bez pratnje (članak 6.) Indikativni dokazi  (1) — informacija tražitelja azila koja se može provjeriti, — izjave dotičnih članova obitelji, — izvješća/potvrda informacije od strane međunarodne organizacije, kao što je UNHCR. 2. Zakonito boravište u državi članici člana obitelji kojemu je priznat status izbjeglice (članak 7.) Indikativni dokazi — informacija tražitelja azila koja se može provjeriti, — izvješća/potvrda informacije od strane međunarodne organizacije, kao što je UNHCR. 3. Prisutnost člana obitelji koji podnosi zahtjev za azil, a čiji zahtjev još nije u državi članici predmet prvostupanjske odluke s obzirom na osnovanost (članak 8.) Indikativni dokazi — informacija tražitelja azila koja se može provjeriti, — izvješća/potvrda informacije od strane međunarodne organizacije, kao što je UNHCR. 4. Važeće boravišne isprave (članak 9. stavci 1. i 3. ili boravišne isprave koje su istekle prije manje od dvije godine (i dan stupanja na snagu) (članak 9. stavak 4.) Indikativni dokazi — detaljne izjave tražitelja azila koje se mogu provjeriti, — izvješća/potvrda informacije od strane međunarodne organizacije, kao što je UNHCR, — izvješća/potvrda informacije od strane države članice koja nije izdala boravišnu dozvolu, — izvješća/potvrda informacije od strane članova obitelji, pratitelja na putu itd. 5. Važeće vize (članak 9. stavci 2. i 3.) i vize koje su istekle prije manje od šest mjeseci (i dan stupanja na snagu) (članak 9. stavak 4.) Indikativni dokazi — detaljne izjave tražitelja azila koje se mogu provjeriti, — izvješća/potvrda informacije od strane međunarodne organizacije, kao što je UNHCR, — izvješća/potvrda informacije od strane države članice koja nije izdala boravišnu dozvolu, — izvješća/potvrda informacije od strane članova obitelji, pratitelja na putu itd. 6. Zakoniti ulazak na državno područje na vanjskoj granici (članak 11.) Indikativni dokazi — detaljne izjave tražitelja azila koje se mogu provjeriti, — izvješća/potvrda informacije od strane međunarodne organizacije, kao što je UNHCR, — izvješća/potvrda informacije od strane druge države članice ili treće zemlje, — izvješća/potvrda informacije od strane članova obitelji, pratitelja na putu itd. — otisci prstiju, osim u slučajevima kada su nadležna tijela uzela otiske prstiju onda kad je stranac prešao vanjsku granicu. U takvim slučajevima, oni čine dokaze kako je to definirano u popisu A. — vozne karte, — hotelski računi, — ulaznice u javne i privatne institucije u državama članicama, — iskaznice za naručivanje kod liječnika, stomatologa itd., — informacije koje pokazuju da je tražitelj azila koristio usluge putničke agencije, — ostali slični posredni dokazi. 7. Nezakoniti ulazak na državno područje na vanjskoj granici (članak 10. stavak 1.) Indikativni dokazi — detaljne izjave tražitelja azila koje se mogu provjeriti, — izvješća/potvrda informacije od strane međunarodne organizacije, kao što je UNHCR, — izvješća/potvrda informacije od strane druge države članice ili treće zemlje, — izvješća/potvrda informacije od strane članova obitelji, pratitelja na putu itd. — otisci prstiju, osim u slučajevima kada su nadležna tijela uzela otiske prstiju onda kad je stranac prešao vanjsku granicu. U takvim slučajevima, oni čine dokaze kako je to definirano u popisu A. — vozne karte, — hotelski računi, — ulaznice u javne i privatne institucije u državama članicama, — iskaznice za naručivanje kod liječnika, stomatologa itd., — informacije koje pokazuju da je tražitelj azila koristio usluge vodiča ili putničke agencije, — ostali slični posredni dokazi. 8. Boravište u državi članici u trajanju od barem pet mjeseci (članak 10. stavak 2.) Indikativni dokazi — detaljne izjave tražitelja azila koje se mogu provjeriti, — izvješća/potvrda informacije od strane međunarodne organizacije, kao što je UNHCR, — izvješća/potvrda informacije od strane nevladine organizacije, kao što je organizacija koja pruža smještaj onima kojima je to nužno, — izvješća/potvrda informacije od strane članova obitelji, pratitelja na putu itd. — otisci prstiju, — vozne karte, — hotelski računi, — ulaznice u javne i privatne institucije u državama članicama, — iskaznice za naručivanje kod liječnika, stomatologa itd., — informacije koje pokazuju da je tražitelj azila koristio usluge vodiča ili putničke agencije, — ostali slični posredni dokazi. 9. Odlazak s područja država članica (članak 16. stavak 3.) Indikativni dokazi — detaljne izjave tražitelja azila koje se mogu provjeriti, — izvješća/potvrda informacije od strane međunarodne organizacije, kao što je UNHCR, — izvješća/potvrda informacije od strane druge države članice, — vezano uz članak 3. stavak 7. i članak 10. stavak 3.: izlazni pečat ako je dotični tražitelj azila napustio područje država članica za razdoblje od najmanje tri mjeseca, — izvješća/potvrda informacije od strane članova obitelji, pratitelja na putu itd. — otisci prstiju, osim u slučajevima kada su nadležna tijela uzela otiske prstiju onda kad je stranac prešao vanjsku granicu. U takvim slučajevima, oni čine dokaze kako je to definirano u popisu A. — vozne karte, — hotelski računi, — iskaznica za naručivanje kod liječnika, stomatologa itd., — informacije koje pokazuju da je tražitelj azila koristio usluge vodiča ili putničke agencije, — ostali slični posredni dokazi.

II.

Obveza države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za azil da ponovno prihvati ili preuzme tražitelja azila 1. Postupak utvrđivanja odgovorne države članice u tijeku je u državi članici u kojoj je podnesen zahtjev za azil (članak 4. stavak 5.) Indikativni dokazi — izjave tražitelja azila koje se mogu provjeriti, — izvješća/potvrda informacije od strane međunarodne organizacije, kao što je UNHCR, — izvješća/potvrda informacije od strane članova obitelji, pratitelja na putu itd. — izvješća/potvrda informacije od strane druge države članice, 2. Zahtjev za azil je u razmatranju ili je prethodno podnesen (članak 16. stavak 1. točke (c), (d) i (e) Indikativni dokazi — izjave tražitelja azila koje se mogu provjeriti, — izvješća/potvrda informacije od strane međunarodne organizacije, kao što je UNHCR, — izvješća/potvrda informacije od strane druge države članice, 3. Odlazak s područja država članica (članak 4. stavak 5., članak 16. stavak 3.) Indikativni dokazi — detaljne izjave tražitelja azila koje se mogu provjeriti, — izvješća/potvrda informacije od strane međunarodne organizacije, kao što je UNHCR, — izvješća/potvrda informacije od strane druge države članice, — izlazni pečat, ako je dotični tražitelj azila napustio područje država članica za razdoblje od najmanje tri mjeseca, — izvješća/potvrda informacije od strane članova obitelji, pratitelja na putu itd. — otisci prstiju, osim u slučajevima kada su nadležna tijela uzela otiske prstiju onda kad je stranac prešao vanjsku granicu. U takvim slučajevima, oni čine dokaze kako je to definirano u popisu A. — vozne karte, — hotelski računi, — iskaznica za naručivanje kod liječnika, stomatologa itd., — informacije koje pokazuju da je tražitelj azila koristio usluge vodiča ili putničke agencije, — ostali slični posredni dokazi. 4. Protjerivanje s područja država članica (članak 16. stavak 4.) Indikativni dokazi — izjave tražitelja azila koje se mogu provjeriti, — izvješća/potvrda informacije od strane međunarodne organizacije, kao što je UNHCR, — izlazni pečat, ako je dotični tražitelj azila napustio područje država članica za razdoblju od najmanje tri mjeseca, — izvješća/potvrda informacije od strane članova obitelji, pratitelja na putu itd. — otisci prstiju, osim u slučajevima kada su nadležna tijela uzela otiske prstiju onda kad je stranac prešao vanjsku granicu. U takvim slučajevima, oni čine dokaze kako je to definirano u popisu A. — vozne karte, — hotelski računi, — iskaznica za naručivanje kod liječnika, stomatologa itd., — informacije koje pokazuju da je tražitelj azila koristio usluge vodiča ili putničke agencije, — ostali slični posredni dokazi.

---

(1)  Ovakav indikativni dokaz mora uvijek biti podržan neposrednim dokazom kako je definiran u popisu A.

---

PRILOG III.

---

PRILOG IV.

---

PRILOG V.

---

19/Sv. 10

HR

Službeni list Europske unije

38

---

32005D0790

---

L 299/61

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

---

ODLUKA VIJEĆA

od 20. rujna 2005.

o potpisivanju, u ime Zajednice, Sporazuma između Europske zajednice i Kraljevine Danske o nadležnosti, priznavanju i izvršenju presuda u građanskim i trgovačkim stvarima

(2005/790/EZ)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 61. točku (c), u vezi s prvom rečenicom prvog podstavka njegova članka 300. stavka 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

budući da:

(1)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola o stajalištu Danske priloženog Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o osnivanju Europske zajednice, Dansku ne obvezuju odredbe Uredbe Vijeća (EZ) br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (1), niti ih je dužna primjenjivati.

(2)	Odlukom od 8. svibnja 2003. Vijeće je posebno ovlastilo Komisiju za pregovaranje o Sporazumu između Europske zajednice i Kraljevine Danske o proširenju odredbi gore navedene Uredbe na Dansku.

(3)	Komisija je, u ime Zajednice, dovršila pregovore o takvom Sporazumu s Kraljevinom Danskom.

(4)	Ujedinjena Kraljevina i Irska, u skladu s člankom 3. Protokola o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske priloženog Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o osnivanju Europske zajednice, sudjeluju u donošenju i primjeni ove Odluke.

(5)	U skladu s člancima 1. i 2. gore navedenog Protokola o stajalištu Danske, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Odluke, ona je ne obvezuje niti ju je dužna primjenjivati.

(6)	Sporazum parafiran u Bruxellesu 17. siječnja 2005. trebalo bi potpisati,

ODLUČILO JE:

Članak 1.

U ime Zajednice, odobrava se potpisivanje Sporazuma između Europske zajednice i Kraljevine Danske o nadležnosti, priznavanju i izvršenju presuda u građanskim i trgovačkim stvarima, podložno Odluci Vijeća u vezi sa sklapanjem navedenog Sporazuma.

Tekst Sporazuma priložen je ovoj Odluci.

Članak 2.

Ovlašćuje se predsjednik Vijeća odrediti osobu (osobe) ovlaštenu (ovlaštene) potpisati Sporazum u ime Zajednice, podložno njegovu sklapanju.

---

(1)  SL L 12, 16.1.2001., str. 1. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom Komisije (EZ) br. 2245/2004 (SL L 381, 28.12.2004., str. 10.).

---

19/Sv. 10

HR

Službeni list Europske unije

39

---

22005A1116(01)

---

L 299/62

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

---

SPORAZUM

između Europske zajednice i Kraljevine Danske o nadležnosti, priznavanju i izvršenju odluka u građanskim i trgovačkim stvarima

EUROPSKA ZAJEDNICA, dalje u tekstu „Zajednica”,

s jedne strane, i

KRALJEVINA DANSKA, dalje u tekstu „Danska”,

s druge strane,

U ŽELJI da ujednače pravila rješavanja sukoba nadležnosti u građanskim i trgovačkim stvarima i da pojednostave formalnosti s ciljem brzog i pojednostavljenog priznavanja i izvršenja odluka unutar Zajednice,

BUDUĆI da su države članice, sukladno članku 293. četvrtoj alineji Ugovora o osnivanju Europske zajednice, 27. rujna 1968. sklopile Briselsku Konvenciju o nadležnosti i izvršenju odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (1) (Briselska konvencija), koja je izmijenjena Konvencijama o pristupanju novih država članica ovoj Konvenciji. 16. rujna 1988. su države članice i države EFTA-e sklopile Konvenciju o nadležnosti i izvršenju odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (2) (Konvencija iz Lugana), koja je paralelna konvencija Briselskoj konvenciji,

BUDUĆI da je glavni sadržaj Briselske konvencije preuzet Uredbom Vijeća (EZ) br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (3) (I. briselska uredba),

UPUĆUJUĆI na Protokol o stajalištu Danske koji se nalazi u prilogu Ugovora o Europskoj uniji i Ugovora o osnivanju Europske zajednice (Protokol o stajalištu Danske) prema kojem I. briselska uredba nije obvezujuća za Dansku, ili se ne primjenjuje u Danskoj,

NAGLAŠAVAJUĆI da treba pronaći rješenje nezadovoljavajuće pravne situacije koja proizlazi iz razlika u pravilima koja se primjenjuju u pitanjima nadležnosti, priznavanja i izvršenja odluka unutar Zajednice,

U ŽELJI da se odredbe I. briselske uredbe, njezine buduće izmjene te provedbene mjere vezane uz tu Uredbu, primjenjuju prema međunarodnom zakonodavstvu na odnose između Zajednice i Danske koja je država članica s posebnim statusom s obzirom na glavu IV. Ugovora o osnivanju Europske zajednice,

NAGLAŠAVAJUĆI da bi trebalo osigurati kontinuitet između Briselske konvencije i ovog Sporazuma te da u ovom Sporazumu također bi trebalo primijeniti odredbe iz I. briselske uredbe. Ista potreba za kontinuitetom odnosi se i na tumačenje Briselske konvencije od strane Suda Europskih zajednica, a Protokol iz 1971. (4) bi trebalo i nadalje primjenjivati također na slučajeve koji su u tijeku u trenutku stupanja na snagu ovog Sporazuma,

NAGLAŠAVAJUĆI da se Briselska konvencija i nadalje primjenjuje na državnim područjima država članica koje pripadaju u teritorijalno područje primjene ove Konvencije a koje su isključene iz ovog Sporazuma,

NAGLAŠAVAJUĆI važnost primjerene usklađenosti između Zajednice i Danske s obzirom na pregovore i sklapanje međunarodnih sporazuma koji bi mogli imati utjecaj na I. briselsku uredbu ili promijeniti područje njezine primjene,

NAGLAŠAVAJUĆI da bi Danska trebala težiti pristupanju međunarodnim sporazumima koje je sklopila Zajednica i to u onim slučajevima kad je sudjelovanje Danske u takvim sporazumima važno za dosljednu primjenu I. briselske uredbe i ovog Sporazuma,

IZJAVLJUJUĆI da bi Sud Europskih zajednica trebao biti nadležan kako bi se osigurala ujednačena primjena i tumačenje ovog Sporazuma i odredbi I. briselske uredbe i bilo kojih provedbenih mjera Zajednice koje čine dio ovog Sporazuma,

UPUĆUJUĆI na nadležnost dodijeljenu Sudu Europskih zajednica sukladno članku 68. stavku 1. Ugovora o osnivanju Europske zajednice, za donošenje odluka o prethodnim pitanjima vezano uz valjanost i tumačenje akata institucija Zajednice na temelju glave IV. Ugovora te uključujući valjanost i tumačenje ovog Sporazuma i upućujući na okolnost da ova odredba nije obvezujuća za Dansku, ili da se ne primjenjuje u Danskoj, što proizlazi iz Protokola o stajalištu Danske,

SMATRAJUĆI da bi Sud Europskih zajednica trebao biti nadležan pod istim uvjetima za odlučivanje o prethodnim pitanjima o valjanosti i tumačenja ovog Sporazuma koja postavlja neki od danskih sudova te da bi zbog toga danski sudovi trebali zatražiti odlučivanje o prethodnim pitanjima pod istim uvjetima kao i sudovi ostalih država članica u vezi s tumačenjem I. briselske uredbe i njezinih provedbenih mjera,

UPUĆUJUĆI na odredbu prema kojoj, sukladno članku 68. stavku 3. Ugovora o osnivanju Europske zajednice, Vijeće Europske unije, Europska komisija i države članice mogu zatražiti od Suda Europskih zajednica da donese odluku o tumačenju akata institucija Zajednice na temelju glave IV. Ugovora, uključujući i tumačenje ovog Sporazuma te upućujući na okolnost da ova odredba nije obvezujuća za Dansku, ili da se ne primjenjuje u Danskoj što proizlazi iz Protokola o stajalištu Danske,

SMATRAJUĆI da bi Danskoj trebalo pružiti mogućnost da zatraži od Suda Europskih zajednica da donosi odluke o pitanjima vezanim uz tumačenje ovog Sporazuma, pod istim uvjetima kao i kod ostalih država članica s obzirom na I. briselsku uredbu i njezine provedbene mjere,

NAGLAŠAVAJUĆI da bi prema danskom zakonodavstvu sudovi u Danskoj trebali, pri tumačenju ovog Sporazuma i odredbi I. briselske uredbe i bilo kojih provedbenih mjera Zajednice koje čine dio ovog Sporazuma, uzeti u obzir odluke iz sudske prakse Suda Europskih zajednica te sudova država članica Europskih zajednica, s obzirom na odredbe Briselske konvencije, I. briselske uredbe i bilo kojih provedbenih mjera Zajednice,

SMATRAJUĆI da bi trebalo biti moguće zatražiti od Suda Europskih zajednica da donosi odluke vezano uz pitanja pridržavanja obveza prema ovom Sporazumu u skladu s odredbama o vođenju postupka pred sudom, Ugovora o osnivanju Europske zajednice,

BUDUĆI da, na temelju članka 300. stavka 7. Ugovora o osnivanju Europske zajednice, ovaj Sporazum obvezuje države članice; primjereno je da, u slučaju da neka od država članica ne poštuje tu obvezu, Danska bude u mogućnosti obratiti se Komisiji kao zaštitnici Ugovora,

SPORAZUMJELE SU SE:

Članak 1.

Ciljevi

1.   Cilj ovog Sporazuma je primjena odredbi I. briselske uredbe i njezinih provedbenih mjera u odnosima između Zajednice i Danske, u skladu s člankom 2. stavkom 1. ovog Sporazuma.

2.   Cilj Ugovornih strana je postići ujednačenu primjenu i tumačenje odredbi I. briselske Uredbe i njezinih provedbenih mjera u svim državama članicama.

3.   Odredbe članka 3. stavka 1., članka 4. stavka 1. i članka 5. stavka 1. ovog Sporazuma proizlaze iz Protokola o stajalištu Danske.

Članak 2.

Nadležnost, priznavanje i izvršenje presuda u građanskim i trgovačkim stvarima

1.   Odredbe I. briselske uredbe, koja je u Prilogu ovom Sporazumu i čini njegov sastavni dio, zajedno s provedbenim mjerama usvojenim prema članku 74. stavku 2. Uredbe te, s obzirom na provedbene mjere koje se usvajaju nakon stupanja na snagu ovog Sporazuma, a koje je provela Danska kao što se navodi u članku 4. ovog Sporazuma, te mjere usvojene sukladno članku 74. stavku 1. Uredbe, prema međunarodnom pravu primjenjuju se na odnose između Zajednice i Danske.

2.   Međutim, u smislu ovog Sporazuma, primjena odredbi Uredbe zamjenjuje se sljedećim:

(a)	Članak 1. stavak 3. se ne primjenjuje.

(b)

U članku 50. dodaje se sljedeći stavak (kao stavak 2.): „2.   Međutim, podnositelj zahtjeva koji zatraži izvršenje odluke koju je donijelo upravno tijelo u Danskoj u vezi s odlukom o uzdržavanju, može u državi članici kojoj se zahtjev upućuje, tražiti beneficije koje se spominju u prvom stavku, ako predoči izjavu danskog Ministarstva pravosuđa o tome da ispunjava financijske uvjete prema kojima se može kvalificirati za potporu u obliku cjelokupne ili djelomične pravne pomoći ili za oslobođenje od plaćanja sudskih troškova ili izdataka.”

(c)	U članku 64. dodaje se sljedeći stavak (kao stavak 2.): „2.   U predmetima koji se odnose na uzdržavanje, izraz ‚sud’ podrazumijeva upravna tijela Danske.”

(d)	Članak 64. se odnosi na pomorske brodove registrirane u Danskoj, Grčkoj i Portugalu.

(e)	Primjenjuje se dan stupanja na snagu ovog Sporazuma umjesto datuma stupanja na snagu Uredbe, kao što se navodi u članku 70. stavku 2., te u člancima 72. i 76. Uredbe.

(f)	Primjenjuju se prijelazne odredbe ovog Sporazuma umjesto članka 66. Uredbe.

(g)	U Prilog I. dodaje se sljedeće: „u Danskoj: čanak 246. stavak 2. i 3. Zakona o upravi pravosuđa (lov om rettens pleje)”

(h)	U Prilog II. dodaje se sljedeće: „u Danskoj, ‚byret’ ”.

(i)	U Prilog III. dodaje se sljedeće: „u Danskoj, ‚landsret’ ”.

(j)	U Prilog IV. dodaje se sljedeće: „u Danskoj, žalba prema ‚Højesteretu’ uz dopuštenje od ‚Procesbevillingsnævneta’ ”.

Članak 3.

Izmjene I. briselske uredbe

1.   Danska ne sudjeluje u usvajanju izmjena I. briselske uredbe te za Dansku takve izmjene nisu obvezujuće niti se primjenjuju u Danskoj.

2.   Kada se usvoje izmjene Uredbe, Danska obavješćuje Komisiju o svojoj odluci o tome hoće li ili neće provoditi sadržaj tih izmjena. Obavijest se dostavlja u vrijeme usvajanja izmjena ili u roku od 30 dana po usvajanju.

3.   Ako Danska odluči da će provoditi sadržaj tih izmjena, u obavijesti se navodi može li takva provedba biti izvršena administrativnim putem ili se zahtijeva odobrenje Parlamenta.

4.   Ako u obavijesti stoji da se provedba može izvršiti administrativnim putem, u njoj se uz to navodi da sve nužne administrativne mjere stupaju na snagu danom stupanja na snagu izmjena Uredbe, ili da su stupile na snagu danom upućivanja obavijesti, već prema tome koji je od tih datuma kasniji.

5.   Ako u obavijesti stoji da se za provedbu u Danskoj zahtjeva odobrenje Parlamenta, tada se primjenjuju sljedeća pravila:

(a)	zakonodavne mjere u Danskoj stupaju na snagu danom stupanja na snagu izmjena Uredbe, ili u roku od 6 mjeseci po obavijesti, već prema tome koji je od tih datuma kasniji;

(b)	Danska obavješćuje Komisiju o datumu stupanja na snagu provedbenih zakonodavnih mjera.

6.   Obavijest Danske o tome da je sadržaj izmjena u Danskoj proveden, sukladno stavcima 4. i 5., predstavlja obostranu obvezu prema međunarodnom pravu između Danske i Zajednice. Time izmjene Uredbe predstavljaju izmjene ovog Sporazuma i smatraju se Prilogom ovom Sporazumu.

7.   U slučajevima kada:

(a)	Danska priopći svoju odluku da neće provoditi izmjene; ili

(b)	Danska ne izda obavijest u roku od 30 dana prema stavku 2.; ili

(c)	zakonodavne mjere u Danskoj ne stupe na snagu u vremenskim rokovima navedenim u stavku 5.,

smatra se da je ovaj Sporazum raskinut, osim ako ugovorne stranke ne odluče drukčije u roku od 90 dana, ili ako, prema situaciji navedenoj u točki (c), unutar istog vremenskog roka u Danskoj ne stupe na snagu zakonodavne mjere.

8.   Ovim se ne utječe na pokrenute pravne postupke i formalno sastavljene dokumente ili dokumente registrirane kao autentične, koji su upućeni prije datuma raskida Sporazuma, kao što je navedeno u stavku 7.

Članak 4.

Provedbene mjere

1.   Danska ne sudjeluje u usvajanju mišljenja Odbora prema članku 75. I. briselske uredbe. Provedbene mjere usvojene prema članku 74. stavku 2. ove Uredbe nisu obvezujuće i ne primjenjuju se u Danskoj.

2.   Kada se usvajaju provedbene mjere prema članku 74. stavku 2. Uredbe, Danska se o njima obavješćuje. Danska obavješćuje Komisiju o svojoj odluci hoće li ili neće provoditi sadržaj provedbenih mjera. O tome će biti izdana obavijest nakon primitka provedbenih mjera, ili u roku od 30 dana po primitku.

3.   U obavijesti se navodi da sve nužne administrativne mjere u Danskoj stupaju na snagu danom stupanja na snagu provedbenih mjera, ili da su te administrativne mjere stupile na snagu danom davanja obavijesti, već prema tome koji je od tih datuma kasniji.

4.   Obavijest Danske o tome da je sadržaj provedbenih mjera u Danskoj proveden predstavlja obostranu obvezu prema međunarodnom pravu između Danske i Zajednice. Time provedbene mjere čine dio ovog Sporazuma.

5.   U slučajevima kada:

(a)	Danska priopći svoju odluku da neće provoditi sadržaj provedbenih mjera; ili

(b)	Danska ne izda obavijest u roku od 30 dana prema stavku 2.,

smatrat se da je ovaj Sporazum raskinut, osim ako Ugovorne strane ne odluče drukčije u roku od 90 dana. Raskid Sporazuma proizvodi pravne učinke tri mjeseca po isteku razdoblja od 90 dana.

6.   Ovim se ne utječe na pokrenute pravne postupke i na formalno sastavljene dokumente ili dokumente registrirane kao autentične instrumente prije datuma raskida ovog Sporazuma, kao što se navodi u stavku 5.

7.   Kad je u izvanrednim slučajevima za provedbu potrebno odobrenje Danskog parlamenta, to se navodi u stavku 2. obavijesti Danske, a primjenjuju se odredbe članka 3. stava 5. do 8.

8.   Danska obavješćuje Komisiju o tekstovima kojima se mijenjaju točke iz članka 2. stavka 2. točke od (g) do (j) ovog Sporazuma. Komisija prema tome prilagođava članak 2. stavak 2. točke od (g) do (j).

Članak 5.

Međunarodni sporazumi koji utječu na I. briselsku uredbu

1.   Međunarodni sporazumi kojima je Zajednica pristupila na temelju pravila I. briselske uredbe nisu obvezujući za Dansku i ne primjenjuju se u Danskoj.

2.   Danska će se suzdržati od pristupanja međunarodnim sporazumima koji bi mogli utjecati ili promijeniti područje primjene I. briselske uredbe, kako je priložena ovom Sporazuma, osim u slučaju kada to čini u dogovoru sa Zajednicom i kada se nađu zadovoljavajuća rješenja s obzirom na odnos između ovog Sporazuma i predmetnog međunarodnog sporazuma.

3.   Kada vodi pregovore o međunarodnim sporazumima koji bi mogli utjecati ili promijeniti područje primjene I. briselske uredbe, kako je priložena ovom Sporazumu, Danska će uskladiti svoje stajalište sa stajalištem Zajednice i suzdržati se od svih djelovanja koje bi ugrozile ciljeve stajališta Zajednice, unutar područja nadležnosti u takvim pregovorima.

Članak 6.

Nadležnost Suda Europskih zajednica u odnosu na tumačenje ovog Sporazuma

1.   Kada se u nekom predmetu koji se vodi pred danskim sudom ili pred međunarodnim sudom pojavi pitanje valjanosti ili tumačenja ovog Sporazuma, taj sud ili međunarodni sud traži od Suda Europskih zajednica da donese odluku vezano uz taj slučaju i to u onim situacijama gdje bi se to isto i u istim okolnostima zatražilo od suda ili međunarodnog suda neke druge države članice Europske unije, u odnosu na I. briselsku uredbu i njezine provedbene mjere navedene u članku 2. stavku 1. ovog Sporazuma.

2.   Prema danskom pravu danski sudovi, u tumačenju ovog Sporazuma, uzimaju u obzir odluke iz sudske prakse Suda Europskih zajednica u odnosu na odredbe briselske konvencije, I. Briselske uredbe i bilo koje provedbene mjere Zajednice.

3.   Danska može, kao i Vijeće, Komisija i bilo koja država članica, zatražiti od Suda Europskih zajednica da donese odluku po pitanju tumačenja ovog Sporazuma. Odluka koju donese Sud Europskih zajednica kao odgovor na takav zahtjev ne primjenjuje se na presude sudova ili međunarodnih sudova država članica koje su postale res judicata.

4.   Danska ima pravo podnijeti primjedbe Sudu Europskih zajednica u slučajevima kad joj sud ili međunarodni sud neke države članice uputi pitanje u vezi prethodne odluke o tumačenju bilo koje odredbe iz članka 2. stavka 1.

5.   Primjenjuju se Protokol o Statutu Suda Europskih zajednica i njegov poslovnik.

6.   Ako su odredbe Ugovora o osnivanju Europske zajednice u pogledu odluka Suda Europskih zajednica izmijenjene tako da to izaziva posljedice u donošenju odluka u odnosu na I. briselsku uredbu, Danska može obavijestiti Komisiju o svojoj odluci da neće primjenjivati izmjene u odnosu na ovaj Sporazum. Obavijest se izdaje u vrijeme stupanja na snagu izmjena, ili u roku od 60 dana nakon tog trenutka.

U tom se slučaju ovaj Sporazum smatra raskinutim. Raskid Sporazuma stupa na snagu tri mjeseca po obavijesti.

7.   Ovim se ne utječe na pokrenute pravne postupke i na formalno sastavljene dokumente ili dokumente registrirane kao autentične instrumente prije datuma raskida ovog Sporazuma, kako je navedeno u stavku 6.

Članak 7.

Nadležnost Suda Europskih zajednica u odnosu na sukladnost sa Sporazumom

1.   Komisija može iznijeti pred Sud Europskih zajednica predmete protiv Danske u vezi nepridržavanja bilo koje obveze iz ovog Sporazuma.

2.   Danska može uložiti žalbu Komisiji u vezi nepridržavanja obveza od strane neke od država članica prema ovom Sporazumu.

3.   Primjenjuju se relevantne odredbe Ugovora o osnivanju Europske zajednice koje određuju postupke na Sudu Europskih zajednica te Protokol o statutu Suda Europskih zajednica i poslovnik suda.

Članak 8.

Teritorijalna primjena

1.   Ovaj Sporazum se primjenjuje na područjima navedenim u članku 299. Ugovora o osnivanju Europske zajednice.

2.   Ako Zajednica odluči proširiti primjenu I. briselske uredbe na područja koja se trenutačno rukovode Briselskom konvencijom, Zajednica i Danska surađuju s ciljem da osiguraju da se takva primjena proširi također i na Dansku.

Članak 9.

Prijelazne odredbe

1.   Ovaj se Sporazum primjenjuje samo na pokrenute pravne postupke i formalno sastavljene dokumente ili dokumente registrirane kao autentične instrumente nakon njegovog stupanja na snagu.

2.   Međutim, ako su u državi članici porijekla pravni postupci pokrenuti prije stupanja na snagu ovog Sporazuma, presude donesene nakon tog datuma priznaju se i izvršavaju u skladu s ovim Sporazumom,

(a)	ako su pravni postupci u državi članici porijekla pokrenuti nakon stupanja na snagu Briselske konvencije ili Konvencije iz Lugana u državi članici porijekla te u državi članici kojoj se obraća;

(b)	u svim drugim slučajevima gdje je nadležnost bila određena na temelju pravila koja su u skladu s pravilima propisanim ovim Sporazumom ili s nekom konvencijom koja je bila na snazi u trenutku pokretanja pravnog postupka, zaključenom između države članice porijekla i države članice kojoj se obraća.

Članak 10.

Odnos prema I. briselskoj uredbi

1.   Ovaj Sporazum ne dovodi u pitanje primjenu I. briselske uredbe od strane država članica Zajednice, osim Danske.

2.   Međutim, ovaj se Sporazum svakako primjenjuje:

(a)	u sporovima oko nadležnosti gdje tuženik ima domicil u Danskoj ili u slučajevima kad su prema članku 22. ili 23. Uredbe, koji se primjenjuju na odnose između Zajednice i Danske na temelju članka 2. ovog Sporazuma, nadležni sudovi u Danskoj;

(b)	u odnosu na lis pendens ili povezane predmete prema člancima 27. i 28. I. briselske uredbe koja se primjenjuje na odnose između Zajednice i Danske na temelju članka 2. ovog Sporazuma, kad se pravni postupci pokreću u državama članicama koje nisu Danska i u Danskoj;

(c)	u stvarima priznavanja i izvršenja odluka u kojima je Danska ili država porijekla ili država kojoj se obraća.

Članak 11.

Raskid Sporazuma

1.   Ovaj se Sporazum raskida ako Danska obavijesti ostale države članice da se više ne želi koristiti odredbama I. dijela Protokola o stajalištu Danske, u skladu s člankom 7. Protokola.

2.   Ovaj Sporazum može raskinuti bilo koja Ugovorna strana tako da o tome obavijesti drugu Ugovornu stranu. Raskid Sporazuma stupa na snagu šest mjeseci nakon datuma takve obavijesti.

3.   Ovim se ne utječe na pokrenute pravne postupke i formalno sastavljene dokumente ili dokumente registrirane kao autentične instrumente prije datuma raskida ovog Sporazuma, kako se navodi u stavku 1. ili 2.

Članak 12.

Stupanje na snagu

1.   Ovaj Sporazum Ugovorne strane usvajaju u skladu sa svojim odgovarajućim postupcima.

2.   Ovaj Sporazum stupa na snagu prvog dana šestog mjeseca nakon obavijesti dobivenih od Ugovornih strana o dovršenju postupaka potrebnih za ovu svrhu.

Članak 13.

Vjerodostojnost tekstova Sporazuma

Ovaj Sporazum je sastavljen u dva primjerka na češkom, danskom, nizozemskom, engleskom, estonskom, finskom, francuskom, njemačkom, grčkom, mađarskom, talijanskom, latvijskom, litavskom, malteškom, poljskom, portugalskom, slovenskom slovačkom, španjolskom i švedskom jeziku, s tim da je svaki tekst jednako vjerodostojan.

---

(1)  SL L 299, 31.12.1972., str. 32.; SL L 304, 30.10.1978., str. 1.; SL L 388, 31.12.1982., str. 1.; SL L 285, 3.10.1989., str. 1.; SL C 15, 15.1.1997., str. 1. Pročišćeni tekst potražiti u SL C 27, 26.1.1998., str. 1.

(2)  SL L 319, 25.11.1988., str. 9.

(3)  SL L 12, 16.1.2001., str. 1. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom Komisije (EZ) br. 2245/2004. (SL L 381, 28.12.2004., str. 10.).

(4)  SL L 204, 2.8.1975., str. 28.; SL L 304, 30.10.1978., str. 1.; SL L 388, 31.12.1982., str. 1.; SL L 285, 3.10.1989., str. 1.; SL C 15, 15.1.1997., str. 1. Pročišćeni tekst potražiti u SL C 27, 26.1.1998., str. 28.

---

PRILOG

Uredba Vijeća (EZ) br. 44/2001. od 22. prosinca 2000. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju odluka u građanskim i trgovačkim stvarima, izmijenjena Uredbom Komisije (EZ) br. 1496/2002. od 21. kolovoza 2002. o izmjeni Priloga I. (pravila nadležnosti prema članku 3. stavku 2. i članku 4. stavku 2.) i Priloga II. (popis nadležnih sudova i tijela) Uredbe Vijeća (EZ) br. 44/2001. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju odluka u građanskim i trgovačkim predmetima i Uredba Komisije (EZ) br. 2245/2004. od 27. prosinca 2004. o izmjeni priloga I., II. i III. i IV. Uredbe Vijeća (EZ) br. 44/2001. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju odluka u građanskim i trgovačkim stvarima.

---