MIŠLJENJE SUDA (veliko vijeće) 1/15

26. srpnja 2017.

Sadržaj

 

I. Zahtjev za mišljenje

 

II. Pravni okvir

 

A. Čikaška konvencija

 

B. Protokol (br. 21) o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske s obzirom na područje slobode, sigurnosti i pravde

 

C. Protokol (br. 22) o stajalištu Danske

 

D. Direktiva 95/46/EZ

 

E. Direktiva 2004/82/EZ

 

III. Okolnosti nastanka predviđenog sporazuma

 

IV. Prijedlog odluke Vijeća o sklapanju predviđenog sporazuma

 

V. Predviđeni sporazum

 

VI. Ocjene koje je Parlament iznio u zahtjevu za mišljenje

 

A. Odgovarajuća pravna osnova za donošenje odluke Vijeća o sklapanju predviđenog sporazuma

 

B. Usklađenost predviđenog sporazuma s odredbama UFEU-a i Povelje Europske unije o temeljnim pravima

 

VII. Sažeti prikaz Sudu podnesenih očitovanja

 

A. Dopuštenost zahtjeva za mišljenje

 

B. Odgovarajuća pravna osnova za donošenje odluke Vijeća o sklapanju predviđenog sporazuma

 

C. Usklađenost predviđenog sporazuma s odredbama UFEU-a i Povelje

 

VIII. Stajalište Suda

 

A. Dopuštenost zahtjeva za mišljenje

 

B. Odgovarajuća pravna osnova za donošenje odluke Vijeća o sklapanju predviđenog sporazuma

 

1. Cilj i sadržaj predviđenog sporazuma

 

2. Odgovarajuća pravna osnova s gledišta UFEU-a

 

3. Usklađenost postupaka predviđenih u članku 16. stavku 2. i članku 87. stavku 2. točki (a) UFEU-a

 

C. Usklađenost predviđenog sporazuma s odredbama UFEU-a i Povelje

 

1. Predmetna temeljna prava i zadiranje

 

2. Razlozi zadiranja koji proizlaze iz predviđenog sporazuma

 

a) Osnova za obradu podataka iz PNR-a uređenih predviđenim sporazumom

 

b) Cilj od općeg interesa i poštovanje biti predmetnih temeljnih prava

 

c) Prikladnost obrade podataka iz PNR-a utvrđene predviđenim sporazumom s obzirom na cilj osiguravanja javne sigurnosti

 

d) Nužnost zadiranja koja uključuje predviđeni sporazum

 

1) Podaci iz PNR-a uređeni predviđenim sporazumom

 

i) Dovoljna preciznost predviđenog sporazuma u pogledu podataka iz PNR-a koje treba prenijeti

 

ii) Osjetljivi podaci

 

2) Automatska obrada podataka iz PNR-a

 

3) Svrhe obrade podataka iz PNR-a

 

i) Sprečavanje, otkrivanje ili progon kaznenih djela terorizma ili teških oblika prekograničnog kriminaliteta

 

ii) Ostale svrhe

 

4) Kanadska tijela iz predviđenog sporazuma

 

5) Predmetni zrakoplovni putnici

 

6) Čuvanje i korištenje podataka iz PNR-a

 

i) Čuvanje i korištenje podataka iz PNR-a prije dolaska zrakoplovnih putnika, tijekom njihova boravka u Kanadi te pri njihovu izlasku

 

ii) Čuvanje i korištenje podataka iz PNR-a nakon odlaska zrakoplovnih putnika iz Kanade

 

7) Otkrivanje podataka iz PNR-a

 

i) Dostavljanje podataka iz PNR-a javnim tijelima

 

ii) Otkrivanje podataka iz PNR-a privatnim subjektima

 

3. Pojedinačna prava zrakoplovnih putnika

 

a) Pravo na informaciju, pristup i ispravak

 

b) Pravo na pravni lijek

 

4. Nadzor zaštitnih mehanizama u vezi sa zaštitom podataka iz PNR-a

 

IX. Odgovor na zahtjev za mišljenje

„Mišljenje na temelju članka 218. stavka 11. UFEU-a - Prijedlog sporazuma između Kanade i Europske unije - Prijenos podataka iz popisa imena zrakoplovnih putnika iz Unije u Kanadu - Obrada podataka iz popisa imena putnika u Kanadi - Odgovarajuće pravne osnove - Članak 16. stavak 2., članak 82. stavak 1. drugi podstavak točka (d) i članak 87. stavak 2. točka (a) UFEU-a - Usklađenost s člancima 7. i 8. te člankom 52. stavkom 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima”

U postupku donošenja mišljenja 1/15,

povodom zahtjeva za mišljenje na temelju članka 218. stavka 11. UFEU-a, koji je 30. siječnja 2015. podnio Europski parlament,

SUD (veliko vijeće),

u sastavu: K. Lenaerts, predsjednik, A. Tizzano, potpredsjednik, L. Bay Larsen, T. von Danwitz (izvjestitelj), J. L. da Cruz Vilaça, M. Berger, A. Prechal i M. Vilaras, predsjednici vijeća, A. Rosas, E. Levits, D. Šváby, E. Jarašiūnas i C. Lycourgos, suci,

nezavisni odvjetnik: P. Mengozzi,

tajnik: V. Tourrès, administrator,

uzimajući u obzir pisani postupak i nakon rasprave održane 5. travnja 2016.,

uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:

za Europski parlament, F. Drexler, A. Caiola i D. Moore, u svojstvu agenata,

za bugarsku vladu, M. Georgieva i E. Petranova, u svojstvu agenata,

za estonsku vladu, K. Kraavi-Käerdi, u svojstvu agenta,

za Irsku, E. Creedon, G. Hodge i A. Joyce, u svojstvu agenata, uz asistenciju D. Fennellyja, BL, i C. Doylea, BL,

za španjolsku vladu, A. Rubio González i M. Sampol Pucurull, u svojstvu agenata,

za francusku vladu, G. de Bergues, D. Colas i F.-X. Bréchot, u svojstvu agenata,

za vladu Ujedinjene Kraljevine, C. Brodie i D. Robertson, u svojstvu agenata, uz asistenciju D. Bearda, QC, i S. Ford, barrister,

za Vijeće Europske unije, M.-M. Joséphidès,S. Boelaert i E. Sitbon, u svojstvu agenata,

za Europsku komisiju, P. Van Nuffel, D. Nardi, D. Maidani i P. Costa de Oliveira, u svojstvu agenata,

za Europskog nadzornika za zaštitu podataka (ENZP), A. Buchta, G. Zanfir i R. Robert, u svojstvu agenata,

saslušavši mišljenje nezavisnog odvjetnika na raspravi održanoj 8. rujna 2016.,

donosi sljedeće

Mišljenje

I. Zahtjev za mišljenje

1

Zahtjev za mišljenje koji je Sudu podnio Europski parlament, formuliran je ovako:

„Je li predviđeni sporazum [između Kanade i Europske unije o prijenosu i obradi podataka iz popisa imena putnika] u skladu s odredbama Ugovora (članak 16. UFEU-a) i Poveljom Europske Unije o temeljnim pravima (članci 7. i 8. i članak 52. stavak 1.) u pogledu prava fizičkih osoba na zaštitu osobnih podataka?

Čine li članak 82. stavak 1. drugi podstavak točka (d) i članak 87. stavak 2. točka (a) UFEU-a odgovarajuću pravnu osnovu akta Vijeća [Europske unije] o sklapanju predviđenog sporazuma ili se taj akt treba temeljiti na članku 16. UFEU-a?”

2

Parlament je u prilozima uz svoj zahtjev za mišljenje Sudu dostavio, među ostalim, sljedeće dokumente:

Prijedlog sporazuma između Kanade i Europske unije o prijenosu i obradi podataka iz popisa imena putnika (u daljnjem tekstu: predviđeni sporazum),

Prijedlog odluke Vijeća o sklapanju u ime Unije Sporazuma između Kanade i Europske unije o prijenosu i obradi podataka iz popisa imena putnika (u daljnjem tekstu: prijedlog odluke Vijeća o sklapanju predviđenog sporazuma) i

dopis od 7. srpnja 2014. kojim je Vijeće zatražilo suglasnost Parlamenta za navedeni prijedlog odluke.

II. Pravni okvir

A. Čikaška konvencija

3

Konvenciju o međunarodnom civilnom zrakoplovstvu, potpisanu u Chicagu 7. prosinca 1944. (Zbirka međunarodnih ugovora Ujedinjenih naroda, svezak 15., br. 102; u daljnjem tekstu: Čikaška konvencija), ratificirale su Kanada i sve države članice Europske unije, ali sama Unija nije članica te konvencije.

4

Članak 13. te konvencije određuje:

„Putnici, posada ili teret ili netko u njihovo ime se pri ulasku ili odlasku ili tijekom boravka na teritoriju Države ugovornice moraju pridržavati zakona i propisa o ulasku i izlasku putnika, posade ili tereta zrakoplovom u i iz teritorija te Države, kao što su propisi koji se odnose na ulazak, prihvat i otpremu, prelazak granice, putovnice, carinu i karantenu.”

5

Čikaškom konvencijom osnovana je Organizacija međunarodnog civilnog zrakoplovstva (ICAO) kojoj je jedan od ciljeva, sukladno članku 44. te konvencije, razvijanje načela i tehnike međunarodne zračne plovidbe.

B. Protokol (br. 21) o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske s obzirom na područje slobode, sigurnosti i pravde

6

U članku 1. Protokola (br. 21) o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske s obzirom na područje slobode, sigurnosti i pravde (SL 2010., C 83, str. 295.) (hrvatsko izdanje, SL 2016., C 202, str. 1.; u daljnjem tekstu: Protokol br. 21) određuje se:

„Pridržavajući se članka 3. Ujedinjena Kraljevina i Irska ne sudjeluju u usvajanju mjera Vijeća koje se predlažu na temelju glave V. dijela trećeg Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Za odluke Vijeća koje se moraju donijeti jednoglasno potrebna je jednoglasnost članova Vijeća s iznimkom predstavnika vlada Ujedinjene Kraljevine i Irske.

[...]”

7

Članak 3. stavak 1. navedenog protokola glasi kako slijedi:

„Ujedinjena Kraljevina ili Irska mogu predsjednika Vijeća obavijestiti u pisanom obliku, u roku od tri mjeseca nakon predstavljanja prijedloga ili inicijative Vijeću na temelju glave V. dijela trećeg Ugovora o funkcioniranju Europske unije, da žele sudjelovati u donošenju i primjeni bilo koje takve predložene mjere, nakon čega to imaju pravo učiniti.”

C. Protokol (br. 22) o stajalištu Danske

8

U trećoj, četvrtoj i petoj alineji preambule Protokola (br. 22) o stajalištu Danske (SL 2010., C 83, str. 299.) (hrvatsko izdanje, SL 2016., C 202, str. 1.; u daljnjem tekstu: Protokol br. 22) navodi se da su visoke ugovorne stranke:

„[svjesne] činjenice da će nastavak pravnog režima temeljem Ugovora koji proizlazi iz odluke iz Edinburgha bitno ograničiti sudjelovanje Danske u važnim područjima u kojima Unija surađuje i da bi bilo u najboljem interesu Unije da se osigura cjelovitost pravne stečevine u području slobode, sigurnosti i pravde,

[želeći] stoga uspostaviti pravni okvir koji će osigurati mogućnost da Danska sudjeluje u usvajanju mjera koje se predlažu na temelju glave V. dijela trećeg Ugovora o funkcioniranju Europske unije i pozdravljajući namjeru Danske da koristi tu mogućnost kad je to moguće u skladu s njezinim ustavnim odredbama,

[primjećujući] da Danska neće sprečavati ostale države članice u daljnjem razvitku njihove suradnje u pogledu mjera koje nisu obvezujuće za Dansku”.

9

U članku 1. tog protokola određuje se:

„Danska ne sudjeluje u usvajanju mjera Vijeća koje su predložene na temelju glav[e] V. dijela trećeg Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Za odluke Vijeća koje se moraju donijeti jednoglasno potrebna je jednoglasnost članova Vijeća s iznimkom predstavnika Vlade Danske.

Za potrebe ovog članka, kvalificirana se većina utvrđuje u skladu s člankom 238. […] stavkom 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.”

10

Članak 2. navedenog protokola glasi kako slijedi:

„Za Dansku nisu obvezujuće niti se u njoj primjenjuju odredbe glave V. dijela trećeg Ugovora o funkcioniranju Europske unije, mjere usvojene na temelju te glave, odredbe bilo kojeg međunarodnog ugovora koji Unija sklopi na temelju te glave ni odluke Suda Europske unije koj[ima] se ta odredba ili mjera tumači ili bilo koja izmijenjena mjera ili mjera koja se može izmijeniti na temelju te glave; osim toga, nijedna takva odredba, mjera ili odluka ni na koji način ne utječe na nadležnosti, prava i obveze Danske; nadalje, ni jedna takva odredba, mjera ili odluka ni na koji način ne utječe na pravnu stečevinu Zajednice ili Unije niti je dio prava Unije kako se primjenjuju na Dansku. Posebno su, u nepromijenjenom obliku, za Dansku obvezujući izmijenjeni akti Unije u području policijske suradnje i pravosudne suradnje u kaznenim predmetima, doneseni prije stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona.”

11

U članku 2.a istog protokola predviđa se:

„Članak 2. ovog Protokola primjenjuje se i u odnosu na pravila utvrđena na temelju članka 16. Ugovora o funkcioniranju Europske unije koj[a] se odnose na obradu osobnih podataka od strane država članica pri obavljanju aktivnosti koje su u okviru područja primjene poglavlja 4. ili poglavlja 5. glave V. dijela trećeg tog Ugovora.”

D. Direktiva 95/46/EZ

12

Članak 25. Direktive 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka (SL 1995., L 281, str. 31.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 7., str. 88.) glasi kako slijedi:

„1.   Države članice osiguravaju da se prijenos osobnih podataka koji se obrađuju ili koje je potrebno obraditi nakon prijenosa trećoj zemlji može izvršiti jedino ako, ne dovodeći u pitanje nacionalne odredbe donesene u skladu s drugim odredbama ove Direktive, te treće zemlje osiguraju odgovarajuću razinu zaštite.

2.   Odgovarajuća razina zaštite koju osiguravaju treće zemlje procjenjuje se ovisno o svim okolnostima u vezi s prijenosom podataka ili skupom postupaka prijenosa podataka; posebno se razmatra priroda podataka, svrha i trajanje predloženog postupka ili postupka obrade, država podrijetla i država konačnog odredišta, važeća pravna pravila, kako ona opća, tako i posebna, u toj trećoj zemlji te profesionalna pravila i mjere sigurnosti koje se primjenjuju u toj državi.

[...]

6.   Komisija može u skladu s postupkom iz članka 31. stavka 2. ove Direktive, utvrditi da treća zemlja temeljem domaćeg zakonodavstva ili međunarodnih obveza koje je preuzela […], posebno nakon završetka pregovora iz stavka 5. ovog članka, [osigurava odgovarajuću razinu zaštite u smislu stavka 2. ovog članka] za zaštitu privatnog života i osnovnih sloboda i prava pojedinaca.

[...]”

E. Direktiva 2004/82/EZ

13

U članku 3. stavcima 1. i 2. Direktive Vijeća 2004/82/EZ od 29. travnja 2004. o obvezi prijevoznika na dostavljanje podataka o putnicima (SL 2004., L 261, str. 24.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 8., str. 77.), određuje se:

„1.   Države članice poduzimaju sve potrebne mjere kako bi uvele obvezu za prijevoznike da na zahtjev tijela odgovornih za kontrolu osoba na vanjskim granicama, po završetku prijave putnika, prenesu informacije o putnicima koje će prevoziti, službenom graničnom prijelazu preko kojeg će te osobe ući na državno područje države članice.

2.   Navedene informacije sadržavaju:

broj i vrstu putnog dokumenta koji se koristi,

nacionalnost,

puno ime,

datum rođenja,

granični prijelaz na kojem se ulazi na državno područje države članice,

oznaku prijevoza,

vrijeme polaska i dolaska prijevoza,

ukupan broj putnika koji se prevoze,

prvo mjesto ukrcaja.”

III. Okolnosti nastanka predviđenog sporazuma

14

Dana 18. srpnja 2005. Vijeće je donijelo Odluku 2006/230/EZ o sklapanju Sporazuma između Europske zajednice i Vlade Kanade o obradi API/PNR podataka (SL 2006., L 82, str. 14.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 7., svezak 21., str. 188.), kojom je dalo suglasnost za taj sporazum (u daljnjem tekstu: Sporazum iz 2006.). Taj je sporazum, sukladno njegovoj preambuli, sklopljen uzimajući u obzir „zahtjev kanadske vlade zrakoplovnim prijevoznicima koji prevoze osobe u Kanadu da unaprijed dostave podatke o putniku i podatke iz baze podataka putnika (u daljnjem tekstu: API/PNR podaci) kanadskim nadležnim tijelima, u opsegu u kojem se skupljaju i pohranjuju u automatskim sustavima rezervacija i sustavima kontrole odlaska”.

15

Prema članku 1. stavku 1. Sporazuma iz 2006., njegova je „[s]vrha […] osigurati da se API/PNR podaci osoba na odabranim letovima pružaju uz puno poštovanje osnovnih prava i sloboda, posebno prava na privatnost”. U skladu s člankom 3. stavkom 1. tog sporazuma, „[s]tranke su [bile] suglasne da se API/PNR podaci osoba na odabranim letovima obrađuju kako je izloženo u obvezama nadležnog tijela koje je dobilo API/PNR podatke”. U Kanadi je to nadležno tijelo prema Prilogu I. tom sporazumu bila Kanadska granična služba (Canada Border Services Agency, CBSA).

16

Na temelju tih preuzetih obveza Komisija Europskih zajednica 6. rujna 2005. donijela je Odluku 2006/253/EZ o odgovarajućoj razini zaštite osobnih podataka sadržanih na popisima imena zrakoplovnih putnika (PNR) koji se prenose Kanadskoj graničnoj službi (SL 2006., L 91, str. 49.). Članak 1. te odluke određivao je da se „[za] potrebe primjene članka 25. stavka 2. Direktive [95/46] smatra da [CBSA] osigurava odgovarajuću razinu zaštite podataka iz PNR-a koji se prenose iz Zajednice za letove čije je odredište u Kanadi, u skladu s [obvezama koje CBSA ima u pogledu svojeg PNR programa] navedenim u Prilogu” toj odluci [neslužbeni prijevod]. U skladu s člankom 7. iste odluke bilo je predviđeno da ona „istječe tri godine i šest mjeseci nakon što je priopćena, osim ako joj važenje ne bude produljeno u skladu s postupkom iz članka 31. stavka 2. Direktive [95/46]” [neslužbeni prijevod]. Takvo produljenje nije se dogodilo.

17

Budući da je rok važenja Sporazuma iz 2006. u skladu s njegovim člankom 5. stavcima 1. i 2. bio vezan za rok važenja Odluke 2006/2563, taj je sporazum istekao u rujnu 2009.

18

Dana 5. svibnja 2010. Parlament je usvojio rezoluciju o pokretanju pregovora o sporazumima o podacima iz popisa imena zrakoplovnih putnika (PNR) sa Sjedinjenim Američkim Državama, Australijom i Kanadom (SL 2011., C 81 E, str. 70.). U točki 7. te rezolucije Parlament je zatražio „provedbu usklađenog pristupa za uporabu PNR-a u svrhu primjene zakona i sigurnosti, razrađivanjem jedinstvenih načela koji moraju služiti kao temelj za sporazume s trećim zemljama” te je pozvao „Komisiju da podnese […] prijedlog jedinstvenog modela i prijedlog mandata za pregovore s trećim zemljama” [neslužbeni prijevod], navodeći pritom, u točki 9. te rezolucije, da moraju biti ispunjeni minimalni uvjeti u pogledu korištenja podataka zrakoplovnih putnika u trećim zemljama.

19

Dana 2. prosinca 2010. Vijeće je donijelo odluku te pregovaračke smjernice, dopuštajući Komisiji da u ime Unije s Kanadom pokrene pregovore radi sklapanja sporazuma o prijenosu i uporabi podataka iz popisa imena putnika (u daljnjem tekstu: podaci iz PNR-a), čija je svrha suzbijanje i borba protiv terorizma i teških oblika prekograničnog kriminaliteta.

20

Predviđeni sporazum, koji je rezultat pregovora s Kanadom, parafiran je 6. svibnja 2013. Komisija je 18. srpnja 2013. usvojila Prijedlog odluke Vijeća o sklapanju sporazuma između Kanade i Europske unije o prijenosu i obradi podataka iz popisa imena putnika (COM(2013) 528 final; u daljnjem tekstu: Prijedlog odluke Vijeća o sklapanju predviđenog sporazuma) te Prijedlog odluke Vijeća o potpisivanju sporazuma između Kanade i Europske unije o prijenosu i obradi podataka iz popisa imena putnika (COM(2013) 529 final).

21

Obrazloženje Prijedloga odluke Vijeća o sklapanju predviđenog sporazuma sadržavalo je sljedeće odlomke:

„Prema kanadskom zakonodavstvu [CBSA je] ovlaštena […] od svakog zračnog prijevoznika koji se bavi prijevozom putnika u Kanadu i iz Kanade tražiti elektronički pristup podacima iz [PNR-a] prije dolaska putnika u Kanadu ili njegova odlaska iz zemlje. Zahtjevi kanadskih tijela temelje se na odjeljku 107.1 Zakona o carini (Customs Act), Pravilniku o podacima o putnicima (carina) (the Passenger Information (Customs) Regulations), članku 148. stavku 1. točki (d) Zakona o useljavanju i zaštiti izbjeglica (Immigration and Refugee Protection Act) i odredbi 269. iz Pravilnika o useljavanju i zaštiti izbjeglica (Immigration and Refugee Protection Regulations).

Cilj je tog propisa podatke iz [PNR-a] dobiti elektroničkim putem prije dolaska zrakoplova te se njime tako znatno jača sposobnost [CBSA-e] da učinkovito i djelotvorno provodi unaprijed procjenu rizika u vezi s putnicima i olakša putovanje u dobroj namjeri, čime se poboljšava stanje sigurnosti u Kanadi. Europska unija, koja s Kanadom surađuje u borbi protiv terorizma i drugih teških međunarodnih kaznenih djela, prijenos podataka iz [PNR-a] u Kanadu smatra poticanjem međunarodne policijske i pravosudne suradnje. To će se postići tako što će se analitičke informacije koje sadržavaju podatke iz [PNR-a] do kojih dođe Kanada dijeliti s nadležnim policijskim i pravosudnim tijelima država članica te s Europolom i Eurojustom u skladu s njihovim ovlastima.

[...]

Zračni su prijevoznici obvezni [CBSA-i] omogućiti pristup određenim podacima iz [PNR-a] u onoj mjeri u kojoj su ih zračni prijevoznici prikupili u okviru svojeg automatiziranog sustava na[dz]ora rezervacija i polazaka.

Zakonodavstvom EU-a o zaštiti podataka ne dopušta se europskim ni drugim prijevoznicima čiji zrakoplovi lete iz [Unije] prijenos podataka iz [PNR-a] o njihovim putnicima trećim zemljama koje ne osiguravaju primjerenu razinu zaštite osobnih podataka ako ne navedu odgovarajuće poduzete zaštitne mehanizme. Potrebno je pronaći rješenje kojim će se pružiti pravna osnova za prijenos podataka iz [PNR-a] iz EU-a u Kanadu kao vid priznavanja potrebe i važnosti uporabe podataka iz [PNR-a] u borbi protiv terorizma i drugih teških međunarodnih kaznenih djela uz pružanje pravne sigurnosti zračnim prijevoznicima. Pored toga to se rješenje treba ravnomjerno primjenjivati u cijeloj Europskoj uniji kako bi se osigurala pravna sigurnost zračnim prijevoznicima i poštovalo pravo pojedinaca na zaštitu osobnih podataka kao i na osobnu fizičku sigurnost.

[...]”

22

Dana 30. rujna 2013. Europski nadzornik za zaštitu podataka (ENZP) izdao je mišljenje o prijedlozima tih odluka. Cjelovit tekst toga mišljenja, čiji je sažetak objavljen u Službenom listu Europske unije (SL 2014., C 51, str. 12.), dostupan je na internetskoj stranici ENZP-a.

23

Vijeće je 5. prosinca 2013. donijelo Odluku o potpisivanju sporazuma između Kanade i Europske unije o prijenosu i obradi podataka iz popisa imena putnika. Istoga dana ta je institucija odlučila da će zatražiti suglasnost Parlamenta za svoj prijedlog odluke o sklapanju predviđenog sporazuma.

24

Predviđeni sporazum potpisan je 25. lipnja 2014.

25

Dopisom od 7. srpnja 2014. Vijeće je od Parlamenta zatražilo suglasnost za Prijedlog odluke Vijeća o sklapanju predviđenog sporazuma.

26

Parlament je 25. studenoga 2014. usvojio rezoluciju o traženju mišljenja Suda o sukladnosti Sporazuma između Kanade i Europske unije o prijenosu i obradi podataka iz popisa imena putnika s Ugovorima (SL 2016., C 289, str. 2.).

IV. Prijedlog odluke Vijeća o sklapanju predviđenog sporazuma

27

U Prijedlogu odluke Vijeća o sklapanju predviđenog sporazuma kao pravna osnova za donošenje te odluke navodi se članak 82. stavak 2. drugi podstavak točka (d) i članak 87. stavak 2. točka (a) u vezi s člankom 218. stavkom 6. točkom (a) UFEU-a.

28

Uvodne izjave 5. i 6. tog prijedloga odluke formulirane su kako slijedi:

„(5)

[…] U skladu s člankom 3. Protokola [(br. 21)], [Ujedinjena Kraljevina i Irska] sudjeluju u donošenju ove Odluke. […]

(6)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola [(br. 22)], Danska ne sudjeluje u donošenju ove Odluke, nije njome vezana niti se ona na nju primjenjuje.”

29

U članku 1. tog prijedloga odluke određuje se:

„Ovime se odobrava Sporazum između Kanade i Europske unije o prijenosu i obradi podataka iz popisa imena putnika.

Tekst Sporazuma koji se potpisuje priložen je ovoj Odluci.”

V. Predviđeni sporazum

30

Predviđeni sporazum glasi kako slijedi:

„Kanada

i

Europska unija,

dalje u tekstu ‚stranke’

U nastojanju da spriječe, suzbiju i iskorijene terorizam i kaznena djela povezana s terorizmom te druge teške oblike prekograničnog kriminaliteta, čime se štite njihova demokratska društva i opće vrijednosti u cilju promicanja sigurnosti i vladavine prava;

prepoznajući važnost sprečavanja, suzbijanja i iskorjenjivanja terorizma i kaznenih djela povezanih s terorizmom te drugih teških oblika prekograničnog kriminaliteta, [i borbe protiv tih fenomena,] uz istovremeno očuvanje temeljnih prava i sloboda, posebno prava na privatnost i zaštitu podataka;

nastojeći poboljšati i poticati suradnju između stranaka u duhu partnerstva između Kanade i Europske unije;

prepoznajući da je razmjena informacija ključna komponenta borbe protiv terorizma i kaznenih djela povezanih s njim te drugih teških oblika prekograničnog kriminaliteta te da je u tom kontekstu uporaba podataka iz popisa imena putnika (PNR) instrument od presudne važnosti za ostvarivanje tih ciljeva;

prepoznajući da bi se u cilju zaštite javne sigurnosti te u svrhu provedbe zakona trebala utvrditi pravila kojima će se uređivati način na koji zračni prijevoznici prenose podatke iz PNR-a Kanadi;

prepoznajući da stranke dijele iste vrijednosti u pogledu zaštite podataka i privatnosti, koje se odražavaju u njihovom pravu;

imajući na umu obveze koje je Europska unija preuzela u skladu s člankom 6. Ugovora o Europskoj uniji u vezi s poštovanjem temeljnih prava, prava na privatnost s obzirom na obradu osobnih podataka kako je utvrđeno člankom 16. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, načela proporcionalnosti i nužnosti u vezi s pravom na privatni i obiteljski život, poštovanje privatnosti i zaštitu osobnih podataka iz članaka 7. i 8. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, članka 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, Konvencij[e] Vijeća Europe br. 108 za zaštitu pojedinaca pri automatskoj obradi osobnih podataka[, potpisane u Strasbourgu 28. siječnja 1981.,] i njen[og] dodatn[og] protokol[a] 181[, potpisanog u Strasbourgu 8. studenoga 2001.];

uzimajući u obzir relevantne odredbe Kanadske povelje o pravima i slobodama i kanadsko zakonodavstvo o zaštiti osobnih podataka;

imajući u vidu obveze koje je Europska unija preuzela kako bi osigurala da zračni prijevoznici ne budu spriječeni u poštovanju kanadskog prava u vezi s prijenosom podataka iz PNR-a podrijetlom iz Europske unije Kanadi u skladu s ovim Sporazumom;

priznajući uspješno zajedničko preispitivanje Sporazuma između stranaka o prijenosu podataka iz PNR-a iz 2006., izvršeno 2008.;

prepoznajući da se ovaj Sporazum ne namjerava primjenjivati na unaprijed dostavljene informacije o putnicima koje prikupljaju i Kanadi prenose zračni prijevoznici u svrhu granične kontrole;

prepoznajući također da se ovim Sporazumom Kanadu ne sprečava u daljnjoj obradi informacija od zračnih prijevoznika u iznimnim okolnostima prema potrebi kako bi se umanjila svaka izravna i ozbiljna opasnost za zračni prijevoz ili nacionalnu sigurnost, uz poštovanje strogih ograničenja utvrđenih kanadskim pravom te ni u kom slučaju ne prekoračujući ograničenja predviđena ovim Sporazumom;

imajući u vidu interes stranaka, kao i država članica Europske unije, za razmjenu informacija o načinu prijenosa podataka iz PNR-a kao i otkrivanje podataka iz PNR-a izvan Kanade kako je utvrđeno u odgovarajućim člancima ovog Sporazuma, te nadalje imajući u vidu interes Europske unije da se to pitanje rješava u kontekstu mehanizma savjetovanja i preispitivanja utvrđenog u ovom Sporazumu;

imajući u vidu da stranke Sporazuma mogu preispitati nužnost i provedivost sličnog sporazuma o obradi podataka iz PNR-a u pomorskom prometu;

imajući u vidu da se Kanada obvezala da kanadsko nadležno tijelo obrađuje podatke iz PNR-a u svrhu sprečavanja, otkrivanja, istraživanja i kaznenog progona kaznenih djela terorizma i teških oblika prekograničnog kriminaliteta uz strogo poštovanje zaštitnih mehanizama u vezi s privatnošću i zaštitom osobnih podataka kako je utvrđeno u ovom Sporazumu;

naglašavajući važnost dijeljenja podataka iz PNR-a i odgovarajućih analitičkih informacija koje sadržavaju podatke iz PNR-a koje je Kanada prikupila temeljem ovog Sporazuma s nadležnim policijskim i pravosudnim tijelima država članica Europske unije, Europolom i Eurojustom kao sredstva poticanja međunarodne policijske i pravosudne suradnje;

potvrđujući da ovaj Sporazum ne predstavlja presedan za bilo kakve buduće aranžmane između Kanade i Europske unije ili između bilo koje od stranaka i bilo koje druge stranke u vezi obrade i prijenosa podataka iz PNR-a ili zaštite podataka;

uzimajući u obzir obostrano preuzetu obvezu stranaka u vezi s primjenom i daljnjim razvojem međunarodnih standarda za obradu podataka iz PNR-a;

sporazumjele su se kako slijedi:

Opće odredbe

Članak 1.

Svrha Sporazuma

U ovom Sporazumu stranke utvrđuju uvjete za prijeno[s] i uporabu podataka iz [PNR-a] kako bi se osigurala sigurnost i zaštita javnosti i propisala sredstva uz pomoć kojih se štite podaci.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ovog Sporazuma:

(a)

‚zračni prijevoznik’ znači komercijalno prijevozničko poduzeće koje za prijevoz putnika koji putuju između Kanade i Europske unije koristi zrakoplove;

(b)

[…] ‚podaci iz PNR-a’ […] znači zapisi koje je sastavio zračni prijevoznik za svako putovanje koje je rezervirao bilo koji putnik ili je ono u njegovo ime rezervirano, a koji su potrebni za obradu i kontrolu rezervacija. Konkretno, kako se upotreb[ljavaju] u ovom Sporazumu, podaci iz PNR-a sastoje se od elemenata utvrđenih u Prilogu ovom Sporazumu;

(c)

‚obrada’ znači svaki postupak ili niz postupaka koji se obavljaju u vezi s podacima iz PNR-a, automatskim sredstvima ili bez njih, kao što su prikupljanje, bilježenje, uređivanje, pohranjivanje, prilagođ[a]vanje ili promjena, zahtijevanje, traženje, uvid, uporaba, prijenos, distribucija, otkrivanje ili drukčije omogućivanje pristupa, usklađivanje ili kombiniranje, zamrzavanje, prikrivanje, brisanje ili uništavanje;

(d)

‚kanadsko nadležno tijelo’ znači kanadsko tijelo odgovorno za primanje i obradu podataka iz PNR-a u okviru ovog Sporazuma;

(e)

‚osjetljivi podaci’ znači bilo koje informacije kojima se otkriva rasno ili etničko podrijetlo, politička gledišta, vjerska ili filozofska uvjerenja, članstvo u sindikatima ili informacije o zdravlju ili spolnom životu osobe.

Članak 3.

Uporaba podataka iz PNR-a

1.   Kanada osigurava da kanadsko nadležno tijelo podatke iz PNR-a obrađuje u skladu s ovim Sporazumom, strogo u svrhu sprečavanja, otkrivanja, istraživanja ili kaznenog progona kaznenih djela terorizma ili teških oblika prekograničnog kriminaliteta.

2.   Za potrebe ovog Sporazuma, ‚kazneno djelo terorizma’ uključuje:

(a)

radnju ili propust počinjene u političke, vjerske ili ideološke svrhe te s takvim ciljevima i iz takvih razloga, radi zastrašivanja javnosti u pogledu njezine sigurnosti, uključujući gospodarsku sigurnost, ili s namjerom prisiljavanja osobe, vlade ili domaće odnosno međunarodne organizacije na počinjenje ili nepočinjenje bilo koje radnje, te kojim se namjerno:

i.

uzrokuje smrt ili teška tjelesna ozljeda;

ii.

ugrožava život pojedinca;

iii.

uzrokuje ozbiljna opasnost za javnu sigurnost ili zdravlje;

iv.

uzrokuje znatna šteta na imovini koja će vjerojatno za posljedicu imati štetu navedenu u podtočkama i do iii; ili

v.

kojima se uzrokuje teško narušavanje ili prekid osnovnih službi, mehanizama ili sustava koje nije posljedica zakonitog ili nezakonitog zastupanja interesa, prosvjeda, neslaganja ili obustave rada, kao što je štrajk, koje nije namijenjeno nanošenju štete navedene u podtočkama i do iii; ili

(b)

aktivnosti koje predstavljaju kazneno djelo u području mjerodavnih međunarodnih konvencija i protokola o terorizmu te koje su tim konvencijama i protokolima definirane; ili

(c)

svjesno sudjelovanje ili doprinošenje u obučavanju osobe, skupine ili organizacije za izvođenje bilo kakve aktivnosti u svrhu povećanja sposobnosti terorističkog subjekta za omogućavanje ili izvođenje radnje ili propusta opisanih u točki (a) ili (b); ili

(d)

počinjenje kaznenog djela kod kojeg su radnja ili propust koji predstavljaju kazneno djelo počinjeni u korist terorističkog subjekta, po njegovim uputama ili u suradnji s njime; ili

(e)

prikupljanje imovine ili pozivanje osobe, skupine ili organizacije na davanje ili stavljanje na raspolaganje imovine ili financijskih ili ostalih povezanih usluga u svrhu počinjenja radnje ili propusta opisanih u točkama (a) ili (b) odnosno uporaba ili posjedovanje imovine u svrhu počinjenja radnje ili propusta opisanih u točkama (a) ili (b); ili

(f)

pokušaj počinjenja ili prijetnja počinjenjem radnje ili propusta opisanih u točkama (a) ili (b), udruživanje, omogućivanje, obučavanje ili savjetovanje u vezi s radnjom ili propustom opisanim u točkama (a) ili (b) ili pomoć nakon počinjenog djela ili davanje utočišta ili sakrivanje u svrhu pomaganja terorističkom subjektu u omogućivanju ili počinjenju radnje ili propusta opisanih u točkama (a) ili (b).

(g)

Za potrebe ovog [stavka] Sporazuma, ‚teroristički subjekt’ znači:

i.

osoba, skupina ili organizacija koja za jednu od svojih svrha ili aktivnosti ima omogućivanje ili izvođenje radnje ili propusta opisanih u točkama (a) ili (b); ili

ii.

osoba, skupina ili organizacija koja svjesno djeluje u ime osobe, skupine ili organizacije iz podtočke i. ili po njihovim uputama odnosno u suradnji s njima.

3.   Teški oblik prekograničnog kriminaliteta znači bilo koje kazneno djelo za koje se u Kanadi može izreći kazna oduzimanja slobode od najmanje četiri godine ili stroža kazna i kako su definirani kanadskim pravom, ako je kazneno djelo prekogranične naravi.

Za potrebe ovog Sporazuma, smatra se da je kazneno djelo prekogranične naravi ako je počinjeno u:

(a)

dvije ili više zemalja;

(b)

jednoj zemlji, ali se znatan dio priprema, planiranja, upravljanja ili nadzora odvija u drugoj zemlji;

(c)

jednoj zemlji, ali uključuje organiziranu zločinačku skupinu koja se bavi kriminalnim aktivnostima u dvije ili više zemalja;

(d)

jednoj zemlji, ali ima znatne učinke u drugoj zemlji; ili

(e)

jednoj zemlji, a počinitelj se nalazi u drugoj zemlji ili u nju namjerava putovati.

4.   U izuzetnim slučajevima kanadsko nadležno tijelo podatke iz PNR-a prema potrebi može obrađivati radi zaštite vitalnih interesa bilo kojeg pojedinca, kao što su:

(a)

opasnost od smrti ili teške tjelesne ozljede; ili

(b)

ozbiljna opasnost za javno zdravlje, posebno kada se to zahtijeva u skladu s međunarodno priznatim standardima.

5.   Kanada također može obrađivati podatke iz PNR-a u pojedinačnim slučajevima kako bi:

(a)

osigurala nadzor ili odgovornosti javne uprave; ili

(b)

postupila u skladu sa sudskim pozivom, nalogom za uhićenje ili naredbom suda.

Članak 4.

Osiguravanje pružanja podataka iz PNR-a

1.   Euro[p]ska unija osigurava da zračni prijevoznici ne budu spriječeni u prijenosu podataka iz PNR-a kanadskom nadležnom tijelu u skladu s ovim Sporazumom.

2.   Kanada od zračnog prijevoznika ne smije zahtijevati dostavu elemenata podataka iz PNR-a koje zračni prijevoznik već nije prikupio ili ih već ne posjeduje u svrhu rezerviranja.

3.   Kanada nakon primanja briše svaki podatak koji joj je prenio zračni prijevoznik u skladu s ovim Sporazumom ako se takav element podataka ne navodi u Prilogu.

4.   Stranke osiguravaju da zračni prijevoznik podatke iz PNR-a kanadskom nadležnom tijelu može prenijeti preko ovlaštenih subjekata koji djeluju u ime zračnog prijevoznika i pod njegovom odgovornošću, a u svrhu i pod uvjetima koji su utvrđeni u ovom Sporazumu.

Članak 5.

Primjerenost

Podložno poštovanju odredaba ovog Sporazuma, smatra se da kanadsko nadležno tijelo pruža primjerenu razinu zaštite u vezi s obradom i uporabom podataka iz PNR-a, u smislu relevantnog prava Europske unije o zaštiti podataka. Za zračnog prijevoznika koji Kanadi dostavlja podatke iz PNR-a u skladu s ovim Sporazumom smatra se da ispunjava pravne zahtjeve Europske unije u vezi s prijenosom podataka iz PNR-a iz Europske unije u Kanadu.

Članak 6.

Policijska i pravosudna suradnja

1.   Čim je to praktično moguće, Kanada razmjenjuje relevantne i primjerene analitičke informacije u kojima su sadržani podaci iz PNR-a, a koje su pribavljene u okviru ovog Sporazuma, s Europolom i Eurojustom u okviru njihovih mandata, odnosno s policijskim ili pravosudnim tijelom države članice Europske unije. Kanada osigurava da se te informacije razmjenjuju u skladu sa sporazumima i dogovorima o kaznenom progonu ili razmjeni informacija između Kanade i Europola, Eurojusta ili te države članice.

2.   U posebnim slučajevima, s ciljem sprečavanja, otkrivanja, istraživanja ili kaznenog progona kaznenog djela terorizma ili teškog oblika prekograničnog kriminaliteta u Europskoj uniji, Kanada na zahtjev Europola ili Eurojusta, u okviru njihovih mandata, ili na zahtjev policijskog ili pravosudnog tijela države članice Europske unije, dijeli podatke iz PNR-a ili analitičke informacije u kojima su sadržani podaci iz PNR-a pribavljen[e] na temelju ovog Sporazuma. Kanada te informacije stavlja na raspolaganje u skladu sa sporazumima i dogovorima o kaznenom progonu, pravosudnoj suradnji ili razmjeni informacija između Kanade i Europola, Eurojusta ili te države članice.

Zaštitni mehanizmi koji se primjenjuju na obradu podataka iz PNR-a

Članak 7.

Nediskriminacija

Kanada osigurava da se zaštitni mehanizmi primjenjivi na obradu podataka iz PNR-a primjenjuju na sve putnike na ravnopravnoj osnovi i bez nezakonite diskriminacije.

Članak 8.

Uporaba osjetljivih podataka

1.   Ako su u podacima iz PNR-a u vezi s putnikom sadržani osjetljivi podaci, Kanada osigurava da kanadsko nadležno tijelo osjetljive podatke prikrije primjenom automatiziranih sustava. Kanada osigurava da kanadsko nadležno tijelo ne vrši daljnju obradu takvih podataka osim u skladu sa stavcima 3., 4. i 5.

2.   Kanada Europskoj komisiji dostavlja popis šifri i izraza kojima se identificiraju osjetljivi podaci koje je Kanada obvezna prikriti. Kanada taj popis dostavlja u roku od 90 dana od stupanja na snagu ovog Sporazuma.

3.   Kanada u pojedinačnim slučajevima može obrađivati osjetljive podatke u iznimnim okolnostima ako je takva obrada neophodna zbog opasnosti za život pojedinca ili zbog opasnosti od teške ozljede.

4.   Kanada osigurava da se osjetljivi podaci obrađuju u skladu sa stavkom 3. isključivo u okviru strogih postupovnih mjera, uključujući sljedeće:

(a)

obradu osjetljivih podataka odobrava voditelj kanadskog nadležnog tijela;

(b)

osjetljive podatke obrađuje samo posebno i pojedinačno ovlašten službenik; i

(c)

osjetljivi se podaci, nakon razotkrivanja, ne obrađuju korištenjem automatiziranih sustava.

5.   Kanada osjetljive podatke briše najkasnije 15 dana nakon što ih primi, osim ako ih zadrži u skladu s člankom 16. stavkom 5.

6.   Ako u skladu sa stavcima 3., 4. i 5. kanadsko nadležno tijelo obrađuje osjetljive podatke koji se odnose na pojedinca koji je državljanin države članice Europske unije, Kanada osigurava da kanadsko nadležno tijelo o obradi obavijesti tijela te države članice čim je prije moguće. Kanada tu obavijest dostavlja u skladu sa sporazumima i dogovorima o kaznenom progonu ili razmjeni informacija između Kanade i te države članice.

Članak 9.

Sigurnost i integritet podataka

1.   Kanada provodi regulatorne, postupovne ili tehničke mjere kako bi spriječila slučajan, nezakonit ili neovlašten pristup podacima iz PNR-a odnosno takvu njihovu obradu ili gubljenje.

2.   Kanada osigurava provjeru sukladnosti podataka, kao i njihovu zaštitu, sigurnost, povjerljivost i integritet. Kanada:

(a)

na podatke iz PNR-a primjenjuje postupke šifriranja, ovlašćivanja i dokumentiranja;

(b)

ograničuje pristup podacima iz PNR-a na ovlaštene službenike;

(c)

podatke iz PNR-a drži u sigurnom fizičkom okružju, zaštićenom nadzorom pristupa; i

(d)

uspostavlja mehanizam kojim se osigurava da se upiti povezani s podacima iz PNR-a provode u skladu s člankom 3.

3.   Ako dođe do neovlaštenog pristupa podacima iz PNR-a o pojedincu ili do njihova otkrivanja, Kanada poduzima mjere kako bi tog pojedinca obavijestila i smanjila opasnost od nanošenja štete te provodi korektivne mjere.

4.   Kanada osigurava da kanadsko nadležno tijelo pravovremeno informira Europsku komisiju o bilo kakvim važnim slučajevima slučajnog, nezakonitog ili neovlaštenog pristupa podacima iz PNR-a odnosno takve njihove obrade ili gubljenja.

5.   Kanada osigurava da svako kršenje pravila o zaštiti podataka, posebno ako time dođe do slučajnog ili nezakonitog uništavanja ili slučajnog gubljenja, promjene, neovlaštenog otkrivanja ili pristupa, odnosno do bilo kakvog nezakonitog oblika obrade, podliježe učinkovitim i odvraćajućim korektivnim mjerama, koje mogu uključivati i sankcije.

Članak 10.

Nadzor

1.   Zaštitni mehanizmi u vezi sa zaštitom podataka pri obradi podataka iz PNR-a [na temelju ovog Sporazuma] podlijegat će nadzoru neovisnog tijela javne vlasti ili tijela osnovanog administrativnim sredstvima koje svoje funkcije izvršava nepristrano i koje je dokazalo svoju neovisnost (‚nadzorno tijelo’). Kanada osigurava da nadzorno tijelo ima stvarne ovlasti istraživanja sukladnosti s pravilima povezanima s prikupljanjem, uporabom, otkrivanjem[, čuvanjem] ili uklanjanjem podataka iz PNR-a. Nadzorno tijelo može provoditi ispitivanja i istrage u vezi sa sukladnošću, izvješćivati o nalazima i davati preporuke kanadskom nadležnom tijelu. Kanada osigurava da je nadzorno tijelo ovlašteno kršenja prava u vezi s ovim Sporazumom, prema potrebi, uputiti na kazneni progon ili disciplinske mjere.

2.   Kanada osigurava da nadzorno tijelo osigurava da su pritužbe povezane s nesukladnošću s ovim Sporazumom zaprimljene, istražene, da je na njih odgovoreno i da su na primjere[n] način riješene.

Članak 11.

Transparentnost

1.   Kanada osigurava da kanadsko nadležno tijelo na svojoj internetskoj stranici stavi na raspolaganje informacije o sljedećem:

(a)

popis zakonodavstva kojim se odobrava prikupljanje podataka iz PNR-a;

(b)

razlog za prikupljanje podataka iz PNR-a;

(c)

način zaštite podataka iz PNR-a;

(d)

dozvoljeni načini i razmjeri otkrivanja podataka iz PNR-a;

(e)

informacije o pristupu podacima, njihovu ispravljanju, bilježenju te pravnim sredstvima; i

(f)

kontaktne informacije za upite.

2.   U cilju promicanja transparentnosti, stranke surađuju sa zainteresiranim stranama, primjerice sektorom zračnog prijevoza, tako što će putnicima pružiti sljedeće informacije, po mogućnosti u vrijeme rezerviranja:

(a)

razloge za prikupljanje podataka iz PNR-a;

(b)

način uporabe podataka iz PNR-a;

(c)

postupak u vezi sa zahtjevom za pristup podacima iz PNR-a; i

(d)

postupak u vezi sa zahtjevom za ispravak podataka iz PNR-a.

Članak 12.

Pristup za pojedince

1.   Kanada osigurava da svaki pojedinac ima pristup svojim podacima iz PNR-a.

2.   Kanada osigurava da kanadsko nadležno tijelo u razumnom roku:

(a)

pojedincu dostavi prijepis njegovih podataka iz PNR-a ako pojedinac pis[a]nim putem te podatke zatraži;

(b)

pisanim putem odgovori na taj zahtjev;

(c)

pojedincu omogući pristup zapisanim informacijama kojima se potvrđuje da su njegovi podaci iz PNR-a otkriveni, ako pojedinac takvu potvrdu zatraži;

(d)

navede pravne ili činjenične razloge svakog odbijanja zahtjeva pojedinca za pristup podacima iz PNR-a;

(e)

pojedinca obavijesti o tome da podaci iz PNR-a ne postoje;

(f)

pojedinca obavijesti o tome da ima pravo na pritužbu i informira ga o postupku podnošenja pritužbe.

3.   Kanada može otkrivanje informacija uvjetovati razumnim pravnim zahtjevima i ograničenjima, uključujući svako ograničenje potrebno za sprečavanje, otkrivanje, istragu ili kazneni progon kaznenih djela ili za zaštitu javne ili nacionalne sigurnosti, uz dužno poštovanje legitimnih interesa dotičnog pojedinca.

Članak 13.

Pravo pojedinaca na ispravak ili zabilježbu

1.   Kanada osigurava da svaki pojedinac može zahtijevati ispravak svojih podataka iz PNR-a.

2.   Kanada osigurava da kanadsko nadležno tijelo uzme u obzir sve pisane zahtjeve za ispravak te u razumnom roku:

(a)

ispravi podatke iz PNR-a te pojedinca obavijesti o tome da je izvršen ispravak; ili

(b)

odbije ispravak u cijelosti ili djelomično, i:

i.

priloži zabilježbu uz podatke iz PNR-a iz koje je vidljivo da je zahtjev za ispravak odbijen;

ii.

pojedinca obavijesti o tome da:

i.

je zahtjev za ispravak odbijen te navede pravne ili činjenične razloge odbijanja;

ii.

je zabilježba iz podtočke i. priložena podacima iz PNR-a; i

(c)

pojedinca obavijesti o tome da ima pravo na pritužbu i informira ga o postupku podnošenja pritužbe.

Članak 14.

Administrativna i sudska pravna zaštita

1.   Kanada osigurava da pritužbu koju pojedinac podnese u vezi sa svojim zahtjevom za pristup njegovim podacima iz PNR-a ili njihov ispravak odnosno zabilježbu, primi, istraži te na nju odgovori neovisno tijelo javne vlasti ili tijelo osnovano administrativnim sredstvima koje svoje funkcije vrši nepristrano i koje je dokazalo svoju neovisnost. Kanada osigurava da nadležno tijelo pojedinca koji ulaže pritužbu obavijesti o načinu traženja sudske zaštite navedene u stavku 2.

2.   Kanada osigurava da svaki pojedinac koji smatra da se odlukom ili postupkom u vezi s njegovim podacima iz PNR-a krše njegova prava može tražiti učinkovitu sudsku zaštitu u skladu s kanadskim zakonodavstvom putem sudskog ispitivanja ili drugog pravnog lijeka koji može uključivati nadoknadu.

Članak 15.

Odluke koje se temelje na automatiziranoj obradi

Kanada ne donosi nikakve odluke koje imaju znatan negativni učinak na putnika, a koje se temelje isključivo na automatskoj obradi podataka iz PNR-a.

Članak 16.

Zadržavanje podataka iz PNR-a

1.   Kanada podatke iz PNR-a ne zadržava dulje od pet godina od datuma kada te podatke primi.

2.   Kanada ograničava pristup na ograničeni broj službenika koje je za to posebno ovlastila.

3.   Kanada je 30 dana nakon što primi podatke iz PNR-a obvezna prikrivanjem učiniti anonimnima imena svih putnika.

Dvije godine nakon što Kanada primi podatke iz PNR-a, ona dalje prikrivanjem čini anonimnim sljedeće:

(a)

ostala imena u PNR-u, uključujući broj putnika u PNR-u;

(b)

sve raspoložive kontaktne informacije (uključujući podatke o izvoru informacija);

(c)

opće primjedbe uključujući ostale dodatne informacije (OSI), informacije o posebnim uslugama (SSI) i zahtjevima za posebne usluge (SSR), u onoj mjeri u kojoj sadržavaju informacije pomoću kojih se može identificirati fizička osoba; i

(d)

sve unaprijed dostavljene informacije o putnicima (API) prikupljene u svrhu rezerviranja u onoj mjeri u kojoj sadržavaju informacije pomoću kojih se može identificirati fizička osoba.

4.   Ako se na temelju raspoloživih informacija mora provesti istraga na temelju članka 3., Kanada prikrivene podatke iz PNR-a smije razotkriti samo kako slijedi:

(a)

od 30 dana do dvije godine nakon prvog zaprimanja, samo ograničenom broju posebno ovlaštenih službenika; i

(b)

od dvije do pet godina nakon prvog zaprimanja, samo nakon prethodne dozvole voditelja kanadskog nadležnog tijela, odnosno visokog dužnosnika kojeg za to ovlasti voditelj.

5.   Neovisno o stavku 1.:

(a)

Kanada može zadržati podatke iz PNR-a za potrebe svake posebne mjere, preispitivanja, istrage, prisilne mjere, sudskog postupka, kaznenog progona ili izvršenja kazne, do njihova okončanja;

(b)

Kanada podatke iz PNR-a navedene u točki (a) zadržava tijekom dodatnog razdoblja od dvije godine kako bi osigurala odgovornost ili nadzor javne uprave, tako da ih se može otkriti putniku ako on to zatraži.

6.   Kanada nakon isteka roka zadržavanja podataka iz PNR-a te podatke uništava.

Članak 17.

Evidentiranje i dokumentiranje obrade podataka iz PNR-a

Kanada evidentira i dokumentira svaku obradu podataka iz PNR-a. Kanada se evidencijom ili dokumentacijom koristi samo u svrhu:

(a)

unutarnjeg nadzora i provjere zakonitosti obrade podataka;

(b)

osiguranja primjerene cjelovitosti podataka;

(c)

osiguranja sigurnosti obrade podataka; i

(d)

osiguranja nadzora i odgovornosti javne uprave.

Članak 18.

Otkrivanje u Kanadi

1.   Kanada osigurava da kanadsko nadležno tijelo podatke iz PNR-a ne otkriva drugim vladinim tijelima u Kanadi, osim ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)

podaci iz PNR-a otkrivaju se vladinim tijelima čije su dužnosti u izravnoj vezi s područjem primjene članka 3.;

(b)

podaci iz PNR-a otkrivaju se samo u pojedinačnim slučajevima;

(c)

u posebnim je okolnostima otkrivanje potrebno za potrebe navedene u članku 3.;

(d)

otkriva se samo minimalna količina podataka iz PNR-a;

(e)

vladino tijelo koje prima podatke pruža zaštitu jednakovrijednu mehanizmima zaštite navedenima u ovom Sporazumu; i

(f)

vladino tijelo koje prima podatke iz PNR-a te podatke ne otkriva drugom subjektu, osim ako to otkrivanje odobri kanadsko nadležno tijelo u skladu s uvjetima utvrđenima u ovom stavku.

2.   Pri prijenosu analitičkih informacija koje sadržavaju podatke iz PNR-a dobivene temeljem ovog Sporazuma, poštuju se zaštitni mehanizmi iz ovog članka koji se primjenjuju na podatke iz PNR-a.

Članak 19.

Otkrivanje izvan Kanade

1.   Kanada osigurava da kanadsko nadležno tijelo podatke iz PNR-a ne otkriva vladinim tijelima u zemljama koje nisu države članice Europske unije, osim ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)

podaci iz PNR-a otkrivaju se vladinim tijelima čije su dužnosti u izravnoj vezi s područjem primjene članka 3.;

(b)

podaci iz PNR-a otkrivaju se samo u pojedinačnim slučajevima;

(c)

podaci iz PNR-a otkrivaju se samo ako je to neophodno za potrebe navedene u članku 3.;

(d)

otkriva se samo minimalna količina podataka iz PNR-a;

(e)

kanadsko nadležno tijelo uvjerilo se da:

i.

strano tijelo koje primi podatke iz PNR-a primjenjuje standarde zaštite podataka iz PNR-a jednakovrijedne onima koji su navedeni u ovom Sporazumu, u skladu sa sporazumima i dogovorima u kojima su sadržani ti standardi; ili

ii.

strano tijelo primjenjuje standarde zaštite podataka iz PNR-a koje je dogovorilo s Europskom unijom.

2.   Ako, u skladu sa stavkom 1. kanadsko nadležno tijelo otkriva podatke iz PNR-a o pojedincu koji je državljanin države članice Europske unije, Kanada osigurava da kanadsko nadležno tijelo o otkrivanju obavijesti tijela te države članice čim je prije moguće. Kanada tu obavijest dostavlja u skladu sa sporazumima i dogovorima o kaznenom progonu ili razmjeni informacija između Kanade i te države članice.

3.   Pri prijenosu analitičkih informacija koje sadržavaju podatke iz PNR-a dobivene u okviru ovog Sporazuma poštuju se zaštitni mehanizmi iz ovog članka koji se primjenjuju na podatke iz PNR-a.

Članak 20.

Način prijenosa

Stranke osiguravaju da zračni prijevoznici podatke iz PNR-a kanadskom nadležnom tijelu prenose samo metodom „push” i u skladu sa sljedećim postupcima kojih se zračni prijevoznici moraju pridržavati:

(a)

prijenos podataka iz PNR-a elektroničkim putem u skladu s tehničkim zahtjevima kanadskog nadležnog tijela ili, u slučaju tehničkog kvara, bilo kojim drugim prikladnim načinom kojim se osigurava primjerena razina sigurnosti podataka;

(b)

prijenos podataka iz PNR-a primjenom uzajamno prihvaćenog formata prijenosa poruka;

(c)

prijenos podataka iz PNR-a na siguran način primjenom zajedničkih protokola koje zahtijeva kanadsko nadležno tijelo.

Članak 21.

Učestalost prijenosa

1.   Kanada osigurava da kanadsko nadležno tijelo od zračnog prijevoznika zahtijeva da podatke iz PNR-a prenosi:

(a)

na temelju rasporeda, pri čemu najraniji prijenos može biti do 72 sata prije predviđenog polaska; i

(b)

najviše pet puta za pojedinačni let.

2.   Kanada osigurava da kanadsko nadležno tijelo zračne prijevoznike obavješćuje o točnim vremenima prijenosa.

3.   U posebnim slučajevima gdje postoje naznake da je neophodan dodatni pristup kako bi se odgovorilo na posebnu opasnost u razmjerima kako je opisano u članku 3., kanadsko nadležno tijelo može od zračnog prijevoznika zahtijevati da podatke iz PNR-a dostavi prije, između i nakon rasporedom predviđenih prijenosa. Pri izvršavanju tog diskrecijskog prava, Kanada djeluje razborito i proporcionalno te koristi način prijenosa opisan u članku 20.

Provedbene i završne odredbe

Članak 22.

Podaci iz PNR-a primljeni prije stupanja na snagu ovog Sporazuma

Kanada primjenjuje uvjete iz ovog Sporazuma na sve podatke iz PNR-a koje posjeduje u trenutku stupanja ovog Sporazuma na snagu.

Članak 23.

Reciprocitet

1.   Ako Europska unija donese režim obrade podataka iz PNR-a za Europsku uniju, stranke se savjetuju kako bi utvrdile treba li se ovaj Sporazum izmijeniti da bi se osigurao puni reciprocitet.

2.   Tijela Kanade i Europske unije surađuju u ostvarivanju dosljednosti svojih režima obrade podataka iz PNR-a na način kojim se dodatno poboljšava sigurnost građana Kanade, Europske unije i drugdje.

Članak 24.

Neodstupanje

Ovaj se Sporazum ne tumači kao odstupanje od bilo koje obveze između Kanade i država članica Europske unije ili trećih zemalja da zatraže pomoć ili odgovore na poziv za pomoć u okviru instrumenta uzajamne pomoći.

[…]

Članak 26.

Savjetovanje, preispitivanje i izmjene

   […]

2.   Stranke zajednički preispituju provedbu ovog Sporazuma godinu dana nakon njegova stupanja na snagu, a nakon toga u pravilnim razmacima, te osim toga na zahtjev jedne od stranaka i ako stranke o tome zajednički odluče.

[…]

Članak 28.

Trajanje

1.   Podložno stavku 2. ovaj Sporazum ostaje na snazi sedam godina od dana stupanja na snagu.

2.   Na kraju svakog sedmogodišnjeg razdoblja ovaj se Sporazum automatski produljuje za dodatnih sedam godina, osim ako jedna od stranaka drugu stranku obavijesti o tome da ne namjerava produljiti ovaj Sporazum. Ta stranka mora o tome drugu stranku obavijestiti pisanim putem diplomatskim kanalima najmanje šest mjeseci prije isteka sedmogodišnjeg razdoblja.

3.   Kanada nastavlja primjenjivati uvjete iz ovog Sporazuma na sve podatke iz PNR-a pribavljene prije otkaza ovog Sporazuma.

[…]

Prilog

Elementi podataka iz [PNR-a] iz članka 2. točke (b)

1.

Šifra lokatora PNR-a

2.

Datum rezervacije/izdavanja karte

3.

Datum/datumi planiranog putovanja

4.

Ime/imena

5.

Dostupne informacije o sudjelovanju u programu „frequent flyer” i pogodnostima (besplatne karte, bolji uvjeti itd.)

6.

Ostala imena u PNR-u, uključujući broj putnika u PNR-u

7.

Sve raspoložive kontaktne informacije (uključujući podatke o izvoru informacija)

8.

Sve raspoložive informacije o plaćanju/izdavanju računa (ne uključujući druge podatke o transakcijama povezane s kreditnom karticom ili računom, a koje nisu povezane s transakcijom za dotično putovanje)

9.

Plan putovanja za pojedinačni PNR

10.

Putnička agencija/putnički agent

11.

Informacije o zajedničkom kodu leta

12.

Podijeljene/odvojene informacije

13.

Putnički status putnika (uključujući potvrde i status prijave za let)

14.

Informacije o putnoj karti, uključujući broj karte, karte u jednom smjeru i automatske podatke o cijeni karte

15.

Sve informacije o prtljazi

16.

Informacije o sjedalu, uključujući broj sjedala

17.

Opće primjedbe uključujući ostale dodatne informacije (OSI), informacije o posebnim uslugama (SSI) i informacije o zahtjevima za posebne usluge (SSR)

18.

Sve unaprijed dostavljene informacije o putnicima (API) prikupljene u svrhu rezerviranja

19.

Sve prethodne izmjene podataka iz PNR-a navedenih pod brojevima 1. do 18.”

VI. Ocjene koje je Parlament iznio u zahtjevu za mišljenje

A. Odgovarajuća pravna osnova za donošenje odluke Vijeća o sklapanju predviđenog sporazuma

31

Parlament smatra da bez obzira što predviđeni sporazum prema njegovu članku 1. ima dva cilja, odnosno, s jedne strane, osiguravanje sigurnosti i zaštite javnosti te, s druge strane, propisivanje sredstava pomoću kojih se štite podaci iz PNR-a, njegov je glavni cilj ipak zaštita osobnih podataka. Tvrdi naime da pravo Unije u području zaštite te vrste podataka ne dopušta prijenos podataka iz PNR-a u treće zemlje koje ne osiguravaju odgovarajuću razinu zaštite osobnih podataka. Predviđenim sporazumom stoga se želi uspostaviti jedan oblik „odluke o odgovarajućoj razini” u smislu članka 25 stavka 6. Direktive 95/46 kako bi se pružila pravna osnova za zakonit prijenos podataka iz PNR-a iz Unije u Kanadu. Navodi da je taj pristup isti kao onaj koji je ranije primijenjen u Sporazumu iz 2006. i Odluci 2006/253, pri čemu je potonja odluka bila donesena na temelju članka 25. stavka 6. Direktive 95/46.

32

Stoga smatra da je pogrešan izbor članka 82. stavka 1. drugog podstavka točke (d) i članka 87. stavka 2. točke (a) UFEU-a kao pravne osnove za donošenje odluke Vijeća o sklapanju predviđenog sporazuma. Tvrdi da se ta odluka ustvari trebala temeljiti na članku 16. UFEU-a, s obzirom na činjenicu da se taj članak primjenjuje na sva područja prava Unije, uključujući i ona iz glave V. trećeg dijela UFEU-a koja uređuje područje slobode, sigurnosti i pravde, te da to potvrđuje Izjava o zaštiti osobnih podataka u područjima pravosudne suradnje u kaznenim stvarima i policijske suradnje koja je priložena Završnom aktu Međuvladine konferencije na kojoj je usvojen Ugovor iz Lisabona (SL 2010., C 83, str. 345.).

33

Parlament smatra da sadržaj predviđenog sporazuma potvrđuje njegovu tezu da se glavna sastavnica tog sporazuma odnosi na zaštitu osobnih podataka. Naime, velika većina odredaba predviđenog sporazuma, a posebno njegovi ključni članci kao što su članak 4. stavak 1. i članak 5. koji čine pravnu osnovu za zakoniti prijenos podataka iz PNR-a iz Unije u Kanadu, odnosila se na zaštitu osobnih podataka. Nadalje tvrdi da se tim sporazumom ne predviđa prijenos podataka iz PNR-a kanadskim tijelima od strane europskih tijela, već prijenos tih podataka kanadskim tijelima od strane privatnih subjekata, tj. zrakoplovnih kompanija. Dakle, bilo bi teško zaključiti da te odredbe spadaju u pravosudnu i policijsku suradnju u punom smislu te riječi. Osim toga, smatra da članak 6. predviđenog sporazuma, naslovljen „Policijska i pravosudna suradnja”, nema akcesorni značaj u odnosu na njegove članke 4. i 5. jer se ne može primijeniti a da pritom potonji članci nisu sami bili već primijenjeni. Naime, Kanada ne može dostaviti predmetne podatke ako podatke iz PNR-a prethodno ne dobije od zračnih prijevoznika, koji pak podatke iz PNR-a Kanadi mogu prenijeti samo na temelju „odluke o postojanju odgovarajuće razine”. Nadalje tvrdi da navedeni članak 6. ne uređuje razmjenu informacija između nadležnih tijela već da po tom pitanju samo upućuje na druge međunarodne sporazume.

34

Ako Sud ipak zaključi da predviđeni sporazum slijedi ciljeve koji su međusobno neraskidivo povezani, smatra da bi se onda Odluka Vijeća o sklapanju tog sporazuma mogla istodobno temeljiti na članku 16., članku 82. stavku 1. drugom podstavku točki (d) i članku 87. stavku 2. točki (a) UFEU-a. Kada je riječ o eventualnoj primjeni protokola br. 21. i 22., Parlament podsjeća da sudska praksa Suda iz presude od 27. veljače 2014., Ujedinjena Kraljevina/Vijeće (C-656/11, EU:C:2014:97, t. 49.), prema kojoj je bez utjecaja na zakonitost izbora pravne osnove akta Unije posljedica koju bi taj izbor mogao imati na primjenu odnosno neprimjenu jednog od protokola priloženih Ugovorima.

B. Usklađenost predviđenog sporazuma s odredbama UFEU-a i Povelje Europske unije o temeljnim pravima

35

Uzevši u obzir ozbiljne dvojbe koje je ENZP izrazio među ostalim u svojem mišljenju od 30. rujna 2013., te sudsku praksu iz presude od 8. travnja 2014., Digital Rights Ireland i dr. (C-293/12 i C-594/12, EU:C:2014:238), Parlament smatra da postoji pravna nesigurnost o tome je li predviđeni sporazum u skladu s člankom 16. UFEU-a te s člankom 7., člankom 8. i člankom 52. stavkom 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja).

36

Prema mišljenju Parlamenta, na prijenos podataka iz PNR-a iz Unije u Kanadu za potrebe eventualnog pristupa tim podacima od strane kanadskih tijela, kako je uređen predviđenim sporazumom, primjenjuju se članci 7. i 8. Povelje. Naime, ti podaci, ukupno gledano, omogućuju da se izvuku vrlo precizni zaključci o privatnom životu osoba čiji se podaci iz PNR-a obrađuju, primjerice mjesto njihova privremenog ili trajnog boravka, njihova putovanja i aktivnosti. Stoga smatra da taj sporazum sadržava vrlo ozbiljna zadiranja širokih razmjera u temeljna prava zajamčena člancima 7. i 8. Povelje.

37

Podsjećajući na zahtjeve koji se navode, s jedne strane, u članku 52. stavku 1. Povelje i, s druge strane, u njezinu članku 8. stavku 2., Parlament smatra da je potrebno upitati se predstavlja li predviđeni sporazum „zakon”, u smislu tih odredbi, te može li biti osnova za ograničavanje izvršavanja prava zajamčenih člancima 7. i 8. Povelje. Navodi da unatoč činjenici da se izraz „zakon” poklapa s pojmom „zakonodavni akt” predviđenim UFEU-om, međunarodni sporazum s druge strane nije takav zakonodavni akt, pa se postavlja pitanje ne bi li bilo prikladnije donijeti unutarnji akt na temelju članka 16. UFEU-a nego li sklapati međunarodni sporazum na temelju članka 218. UFEU-a, kao što je to predviđeni sporazum.

38

Što se tiče načela proporcionalnosti, Parlament se poziva na sudsku praksu Suda iz presude od 8. travnja 2014., Digital Rights Ireland i dr. (C-293/12 i C-594/12, EU:C:2014:238, t. 47. i 48.), i smatra da se u konkretnom slučaju diskrecijsko pravo zakonodavca Unije pokazuje suženim te da sudski nadzor nad poštovanjem uvjeta koji proizlaze iz tog principa mora biti uzak, s obzirom na to da je riječ o, među ostalim, zadiranju u temeljna prava.

39

Nadalje smatra da kao što proizlazi iz sudske prakse Europskog suda za ljudska prava iz presude ESLJP-a od 1. srpnja 2008., Liberty i dr. protiv Ujedinjene Kraljevine (CE:ECHR:2008:0701JUD005824300, t. 62. i 63.), te iz sudske prakse Suda iz presude od 8. travnja 2014., Digital Rights Ireland i dr. (C-293/12 i C-594/12, EU:C:2014:238, t. 54. i navedena sudska praksa), predviđeni sporazum mora predvidjeti jasna i precizna pravila koja uređuju doseg i primjenu mjera o kojima je riječ te propisati minimalne uvjete na način da osobe čiji se podaci obrađuju raspolažu dostatnim jamstvima koja omogućuju učinkovitu zaštitu tih podataka od rizika zloporabe te od svih nezakonitih pristupa i korištenja.

40

Parlament kao prvo općenito postavlja pitanje potrebnosti, u smislu članka 52. stavka 1. druge rečenice Povelje, uvođenja „PNR sustava”. Tvrdi, naime, da Vijeće i Komisija do danas nisu na temelju objektivnih podataka dokazali da je sklapanje predviđenog sporazuma stvarno potrebno.

41

Kao drugo, Parlament tvrdi da se predviđeni sporazum ukupno gledano odnosi na sve zrakoplovne putnike, pri čemu se oni ne moraju nalaziti u situaciji koja može dovesti do kaznenog progona niti se traži postojanje veze između njihovih podataka iz PNR-a i prijetnje za javnu sigurnost. Tom općem nepostojanju ograničenja treba pridodati i činjenicu da su kriteriji i uvjeti navedeni u tom sporazumu nejasni i kanadskim tijelima ne omogućavaju da obradu podataka iz PNR-a ograniče samo na ono što je krajnje nužno. Također smatra potrebnim navesti da se u tom sporazumu pristup kanadskih tijela navedenim podacima ne uvjetuje provođenjem prethodne kontrole koju bi obavljao sud ili neko neovisno upravno tijelo kako bi se taj pristup i korištenje navedenih podataka ograničili samo na ono što je krajnje nužno za postizanje zacrtanog cilja, do čega bi došlo nakon podnošenja obrazloženog zahtjeva upućenog navedenom sudu ili tijelu u okviru postupaka za sprečavanje, otkrivanje ili progon kaznenog djela.

42

Kao treće, vezano uz trajanje čuvanja podataka iz PNR-a, koje prema članku 16. predviđenog sporazuma iznosi pet godina, tvrdi da se ono bez ikakve razlike primjenjuje na sve zrakoplovne putnike. Nadalje navodi da Vijeće nije dalo nikakav razlog temeljen na objektivnim kriterijima u pogledu izbora takvog trajanja. Tvrdi da se čak i pod pretpostavkom da je trajanje od tri i pol godina predviđeno Sporazumom iz 2006. bilo prihvatljivo, postavlja pitanje iz kojeg je razloga to trajanje trebalo staviti na pet godina.

43

Kao četvrto i posljednje, Parlament tvrdi da se predviđenim sporazumom ne jamči da će mjere koje kanadska tijela moraju donijeti biti odgovarajuće i da će ispunjavati bitne zahtjeve iz članka 8. Povelje i članka 16. UFEU-a.

VII. Sažeti prikaz Sudu podnesenih očitovanja

44

Pisana očitovanja o predmetnom zahtjevu za mišljenje Sudu su podnijeli bugarska i estonska vlada, Irska, španjolska i francuska vlada, vlada Ujedinjene Kraljevine te Vijeće i Komisija.

45

Nadalje, Sud je postavio pitanja radi dostavljanja pisanog odgovora državama članicama i institucijama u skladu s člankom 196. stavkom 3. Poslovnika Suda, te je primjenom članka 24. stavka 2. Statuta Suda Europske unije pozvao i ENZP-a da dostavi odgovor. Potonji je Sudu dostavio svoje očitovanje.

A. Dopuštenost zahtjeva za mišljenje

46

Francuska vlada i Vijeće propituju dopuštenost drugog pitanja iz zahtjeva za mišljenje. S jedne strane naime tvrde da prilikom postavljanja tog pitanja Parlament nije osporio ni nadležnost Unije za sklapanje predviđenog sporazuma ni raspodjelu nadležnosti o tom pitanju između Unije i država članica. S druge strane tvrde da je pozivanje na članke 82. i 87. UFEU-a, iako pogrešno, bez ikakvog utjecaja na postupak koji treba provesti kod donošenja odluke Vijeća o sklapanju predviđenog sporazuma, s obzirom na to da primjena kako članka 16. UFEU-a tako i članaka 82. i 87. UFEU-a zahtjeva donošenje odluke u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom. Dakle, i u jednom i u drugom slučaju primjenjivao bi se članak 218. stavak 6. točka (a) podtočka v. UFEU-a, pa bi se stoga zahtijevala suglasnost Parlamenta.

B. Odgovarajuća pravna osnova za donošenje odluke Vijeća o sklapanju predviđenog sporazuma

47

Bugarska i estonska vlada, Irska, francuska vlada, vlada Ujedinjene Kraljevine te Vijeće i Komisija smatraju da je glavni cilj predviđenog sporazuma osiguravanje javne zaštite i sigurnosti, kako to među ostalim proizlazi iz prve, druge, treće i pete alineje njegove preambule kao i njegovih članaka 1. i 3. Tvrde da čak i ako bi zaštitu osobnih podataka također trebalo smatrati ciljem tog sporazuma, ona je akcesorne naravi u odnosu na glavni cilj.

48

Vijeće i Komisija dodaju da bez obzira što je točno da prijenos podataka iz PNR-a u treće zemlje mora biti u skladu Poveljom, odredbe predviđenog sporazuma o zaštiti tih podataka s druge strane predstavljaju instrument putem kojeg se tim sporazumom ostvaruje cilj borbe protiv terorizma i teških oblika prekograničnog kriminaliteta. Stoga, činjenica da se tim sporazumom, kroz značajan broj odredbi, utvrđuju modaliteti i uvjeti za prijenos podataka iz PNR-a u skladu s temeljnim pravima te da se na taj način stvara jedan oblik „odluke o postojanju odgovarajuće razine” ne dovodi u pitanje činjenicu da je glavni cilj navedenog sporazuma javna zaštita i sigurnost. Smatraju da članak 16. UFEU-a predstavlja odgovarajuću pravnu osnovu za donošenje akta samo onda ako je njegov glavni cilj zaštita osobnih podataka. Obratno, akti čija je svrha provedba sektorskih politika a zahtijevaju određenu obradu osobnih podataka, prema njihovu mišljenju, trebali bi se temeljiti na pravnoj osnovi koja odgovara dotičnoj politici te bi istodobno trebali biti u skladu s člankom 8. Povelje i s aktima Unije usvojenim na temelju članka 16. UFEU-a.

49

Kad je riječ o eventualnom kumuliranju članka 16., članka 82. stavka 1. drugog podstavka točke (d) i članka 87. stavka 2. točke (a) UFEU-a, kao materijalne pravne osnove za donošenje odluke Vijeća o sklapanju predviđenog sporazuma, francuska vlada podredno tvrdi da bi takvo kumuliranje bilo moguće zato što su te pravne osnove međusobno kompatibilne, s obzirom na to da sve predviđaju redovni zakonodavni postupak. Navode da se, načelno govoreći, uzevši u obzir činjenicu da Irska i Ujedinjena Kraljevina te Kraljevina Danska u skladu s protokolima br. 21 i 22 ne sudjeluju u donošenju akata iz glave V. trećeg dijela UFEU-a, akt naravno ne može istodobno temeljiti na odredbama iz te glave i odredbama koje nisu sadržane u toj glavi. Tvrde da, međutim, pri donošenju pravila na temelju članka 16. UFEU-a koja se tiču obrade osobnih podataka od strane država članica u obavljanju djelatnosti koje ulaze u područje primjene poglavlja 4. i 5. glave V. trećeg dijela UFEU-a, Irska i Ujedinjena Kraljevina te Kraljevina Danska ne sudjeluju u njihovu donošenju jer te države članice u skladu s člankom 6.a Protokola br. 21 i člankom 2.a Protokola br. 22 nisu vezane tim pravilima.

50

Naprotiv, Vijeće smatra da kumulativna primjena članka 16. UFEU-a, s jedne strane, i članaka 82. i 87. UFEU-a, s druge strane, nije zakonski dopuštena uzevši u obzir specifična pravila koja uređuju način glasanja u Vijeću, a proizlaze iz Protokola br. 21 i 22 u pogledu sudjelovanja Irske i Ujedinjene Kraljevine te Kraljevine Danske.

C. Usklađenost predviđenog sporazuma s odredbama UFEU-a i Povelje

51

Sve države članice koje su Sudu podnijele očitovanja kao i Vijeće i Komisija u bitnome smatraju da je predviđeni sporazum u skladu s odredbama UFEU-a i Povelje.

52

Kada je riječ o tome da postoji zadiranje u temeljna prava priznata člancima 7. i 8. Povelje, estonska i francuska vlada priklanjaju se stajalištu koje brani Parlament, a prema kojem predviđeni sporazum sadržava takvo zadiranje jer u svom članku 4. stavku 1. Uniju obvezuje da ne sprečava prijenose podataka iz PNR-a nadležnom kanadskom tijelu, te jer u svojem članku 3. predviđa da navedeno tijelo obrađuje te podatke. Francuska vlada smatra da se takvo zadiranje unatoč tome ne može smatrati osobito ozbiljnim, s obzirom na činjenicu da je manjih razmjera nego zadiranje koje proizlazi iz Direktive 2006/24/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006. o zadržavanju podataka dobivenih ili obrađenih u vezi s pružanjem javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga ili javnih komunikacijskih mreža i o izmjeni Direktive 2002/58/EZ (SL 2006., L 105, str. 54.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 50., str. 30.), o kojem je riječ u predmetu koji je doveo do presude od 8. travnja 2014., Digital Rights Ireland i dr. (C-293/12 i C-594/12, EU:C:2014:238). Nadalje, smatra da podaci iz PNR-a ne omogućuju donošenje vrlo preciznih zaključaka o privatnom životu zrakoplovnih putnika.

53

Sve države članice koje su Sudu podnijele očitovanja kao i Komisija smatraju da predviđeni sporazum slijedi cilj koji je u općem interesu, a to je borba protiv terorizma i teških oblika prekograničnog kriminaliteta.

54

Kad je riječ o zahtjevima koji proizlaze iz načela proporcionalnosti, Vijeće i Komisija slažu se s Parlamentom te napominju, među ostalim, pozivajući se na sudsku praksu Suda iz presude od 8. travnja 2014., Digital Rights Ireland i dr. (C-293/12 i C-594/12, EU:C:2014:238, t. 54.) te na članak 6. stavak 1. točku (c) Direktive 95/46, da predviđeni sporazum mora predvidjeti jasna i precizna pravila koja uređuju doseg i primjenu odnosnog zadiranja te dostatna jamstva koja omogućuju učinkovitu zaštitu osobnih podataka od rizika zlouporabe te svakog nezakonitog pristupa i korištenja tim podacima.

55

Što se konkretno tiče pitanja koliko je potreban prijenos podataka iz PNR-a u Kanadu, Komisija, koju podržava i Vijeće, priznaje da ne postoje precizne statistike iz kojih bi bio razvidan doprinos tih podataka sprečavanju i otkrivanju kaznenih djela i terorizma, odnosno provođenju istraga i kaznenom progonu u tom području. Smatra, međutim, da informacije iz trećih zemalja i država članica koje se već koriste podacima iz PNR-a u represivne svrhe potvrđuju nužnost njihove uporabe. Posebno tvrdi da se u obrazloženju Nacrta direktive Europskog parlamenta i Vijeća od 2. veljače 2011. o uporabi podataka iz evidencije podataka o putnicima u svrhu sprečavanja, otkrivanja, istrage i kaznenog progona kaznenih djela terorizma i teških kaznenih djela (COM(2011) 32 final) u tom pogledu navodilo da iskustvo stečeno u pojedinim državama pokazuje da korištenje podacima iz PNR-a dovodi do osjetnog napretka u borbi protiv trgovanja drogom, trgovanja ljudima i terorizma te da omogućuje bolje razumijevanje ustroja i funkcioniranja terorističkih i drugih kriminalnih mreža.

56

Nadalje navodi da su kanadska tijela dostavila informacije koje dokazuju da su podaci iz PNR-a u odlučnoj mjeri pridonijeli identificiranju osoba potencijalno osumnjičenih za teroristička djelovanja ili teške oblike kriminaliteta. Naime, dok je 28 milijuna zrakoplovnih putnika koristilo letove između Unije i Kanade u razdoblju od travnja 2014. do ožujka 2015., ti su podaci omogućili privođenje 178 osoba te provođenje zapljene opojnih sredstava u 71 slučaju i pedofilskog pornografskog materijala u dva slučaja. Tvrdi da su navedeni podaci također u 169 slučajeva omogućili pokretanje i provođenje istraga povezanih s terorizmom. Konačno, navodi da iz Komunikacije Komisije od 21. rujna 2010. o općem pristupu prijenosima podataka iz evidencije podataka o putnicima (PNR) trećim zemljama (COM(2010) 492 final; u daljnjem tekstu: Komunikacija COM(2010) 492), slijedi da je Unija dužna „prema sebi samoj i prema trećim zemljama, s potonjima surađivati u borbi protiv [prijetnji od terorizma i drugih teških oblika međunarodnog kriminaliteta]” [neslužbeni prijevod].

57

Estonska vlada, Irska, španjolska i francuska vlada, vlada Ujedinjene Kraljevine te Vijeće i Komisija u bitnome smatraju da je predviđeni sporazum u skladu sa zahtjevima koji proizlaze iz načela proporcionalnosti, kao i da se ovaj predmet razlikuje od predmeta iz presude od 8. travnja 2014., Digital Rights Ireland i dr. (C-293/12 i C-594/12, EU:C:2014:238). Tvrde da mehanizam predviđen tim sporazumom ima više veze sa sustavnom kontrolom koja se provodi na vanjskim granicama i sigurnosnim kontrolama koje se provode u zračnim lukama nego li s čuvanjem podataka o kojem se govori u Direktivi 2006/24. Nadalje, smatraju da navedeni sporazum, čiji su priroda i učinci puno više ograničavajući nego ta direktiva, za razliku od nje uključuje stroga pravila koja se odnose na uvjete i granice pristupa podacima i njihova korištenja, kao i pravila o sigurnosti navedenih podataka. Konačno, tvrde da taj sporazum predviđa nadzor primjene tih pravila koji provodi neovisno tijelo, obavještavanje osoba o kojima je riječ o prijenosu i obradi njihovih podataka, pravo na pristup i ispravak kao i upravna i sudska pravna sredstva radi osiguranja tih prava.

58

Što se tiče argumenta Parlamenta da predviđeni sporazum ne zahtijeva vezu između prijenosa podataka iz PNR-a i postojanja prijetnje za javnu sigurnost, estonska i francuska vlada, vlada Ujedinjene Kraljevine te Komisija u bitnome ističu da je svrha korištenja podacima iz PNR-a identificirati osobe koje su prije toga bile nepoznate nadležnim službama, a predstavljaju moguću opasnost za sigurnost, pri čemu se već poznate osobe u tom pogledu mogu identificirati na temelju unaprijed dostavljenih informacija o zrakoplovnim putnicima. Tvrde da kad bi bio dopušten samo prijenos podataka iz PNR-a o osobama za koje već postoje dojave o tome da predstavljaju opasnost za sigurnost, cilj u pogledu sprečavanja time ne bi mogao biti ostvaren.

59

Kad je riječ o granicama glede korištenja podacima iz PNR-a, Vijeće i Komisija tvrde da se iz upućivanja na kanadsko pravo u članku 3. stavku 3. predviđenog sporazuma ne daje zaključiti da je taj sporazum previše nejasan. Navedene institucije s tim u vezi navode da je teško u međunarodni sporazum uključiti samo pojmove predviđene pravom Unije. Što se tiče članka 3. stavka 5. točke (b) istog sporazuma, te institucije tvrde da navedena odredba odražava obvezu propisanu kanadskim ustavom koja svim kanadskim javnim tijelima nalaže postupanje u skladu s odlukama sudskih tijela čiji je učinak obvezujući. Dalje navode da ta odredba pretpostavlja da o pristupu podacima iz PNR-a u pogledu kriterija potrebnosti i proporcionalnosti odlučuje sudsko tijelo, te da on mora biti obrazložen u sudskoj odluci. Na kraju ističu da od stupanja na snagu Sporazuma iz 2016. kanadska tijela praktički nikad nisu primijenila navedenu odredbu.

60

Što se tiče ograničenja tijela i osoba koji imaju pristup podacima iz PNR-a, Vijeće i Komisija smatraju da je propuštanje određivanja nadležnog kanadskog tijela u predviđenom sporazumu, pitanje procesne naravi koje nema nikakva utjecaja na pitanje je li taj sporazum u skladu s načelom proporcionalnosti. Tvrde da je bez obzira na sve Kanada u lipnju 2014. Uniju obavijestila da je CBSA kanadsko nadležno tijelo u smislu članka 2. točke (d) navedenog sporazuma. Budući da u skladu s člankom 16. stavkom 2. predviđenog sporazuma Kanada mora ograničiti pristup podacima iz PNR-a na „ograničeni broj službenika koje je za to posebno ovlastila”, smatraju da iz toga slijedi da su samo službenici CBSA-e ovlašteni primati i obrađivati te podatke. Konačno, podsjećaju da su dodatna jamstva navedena u članku 9. stavku 2. točkama (a) i (b) te članku 9. stavcima 4. i 5. tog sporazuma.

61

Vezano uz činjenicu da se u predviđenom sporazumu pristup podacima iz PNR-a ne uvjetuje provođenjem prethodne kontrole od strane neovisnog sudskog ili upravnog tijela, Irska smatra da takva kontrola nije nužna uzevši u obzir jamstva koja već postoje u člancima 11. do 14., 16., 18. i 20. tog sporazuma. Estonska vlada i vlada Ujedinjene Kraljevine smatraju da nije moguće unaprijed odrediti kriterije u pogledu podataka iz PNR-a koji trebaju biti obrađivani pa se ne može sustavno zahtijevati davanje prethodnog odobrenja. Smatraju dakle da takvo prethodno odobrenje može biti samo opće te da stoga ne donosi nikakvu dodanu vrijednost.

62

Glede pitanja dostavljanja podataka iz PNR-a drugim tijelima, Komisija ističe da se u člancima 1., 3., 18. i 19. predviđenog sporazuma strogo definiraju svrhe u koje se ti podaci mogu obrađivati kao i uvjeti njihova otkrivanja. Bez obzira na sve, kao što ta institucija naglašava, svako prosljeđivanje podataka iz PNR-a mora prema članku 17. tog sporazuma biti evidentirano i dokumentirano te mora podlijegati naknadnom nadzoru koji provodi neovisno tijelo.

63

Kada je riječ o trajanju čuvanja podataka iz PNR-a, estonska i francuska vlada, Irska i vlada Ujedinjene Kraljevine tvrde da to trajanje ne prelazi granice onog što je krajnje nužno u općem kontekstu predviđenog sporazuma. Navode da je, imajući u vidu složenost i težinu istraga o terorističkim djelovanjima i teškim oblicima prekograničnog kriminaliteta, moguće da od putovanja putnika kojem se pripisuju ta djelovanja do trenutka kad represivna tijela imaju potrebu pristupiti podacima iz PNR-a radi otkrivanja, istraživanja i progona takvih kaznenih djela prođe neko vrijeme. Tvrde da od prijenosa podataka iz PNR-a do okončanja kaznenog postupka može eventualno proći i više od pet godina. Nadalje smatraju da je potrebno voditi računa o odredbama članka 16. tog sporazuma kojim se propisuju stroga pravila o načinu prikrivanja i otkrivanja podataka iz PNR-a radi veće zaštite osobnih podataka, kao i odredbama članka 8. stavka 5. tog sporazuma kojima se predviđa poseban režim za osjetljive podatke.

64

Vijeće i Komisija dodaju da trajanje čuvanja podataka iz PNR-a prema članku 6. Direktive 95/46 treba odrediti ovisno o potrebnosti tih podataka za postizanje ciljeva zbog kojih se prikupljaju, pa se proporcionalnost trajanja određenog čuvanja ne može ocjenjivati apstraktno. Te institucije naglašavaju da su trajanje čuvanja od pet godina, definirano predviđenim sporazumom, stranke tog sporazuma smatrale krajnje nužnim za postizanje njime zacrtanih ciljeva. Dodaju da bi, naprotiv, trajanje od tri i pol godine, kako je bilo predviđeno u Sporazumu iz 2006., prema mišljenju Kanade, moglo stvoriti prepreku djelotvornom korištenju podataka iz PNR-a pri otkrivanju situacija koje predstavljaju visok rizik od terorizma i organiziranog kriminaliteta, uzevši u obzir činjenicu da istrage zahtijevaju određeno vrijeme. Osim toga navode da predviđeni sporazum u svom članku 16. stavku 3. previđa da se podaci iz PNR-a prvi put čine anonimnima 30 dana od njihova zaprimanja te da će se dodatno učiniti anonimnima nakon dvije godine.

65

Kad je riječ o nadzoru primjene pravila o zaštiti osobnih podataka koji provodi neovisno tijelo, što zahtijevaju članak 8. stavak 3. Povelje i članak 16. stavak 2. UFEU-a, Vijeće i Komisija smatraju da prikladnost mjera koje Kanada mora poduzeti nije dovedena u pitanje činjenicom da predviđeni sporazum ne određuje koje je kanadsko tijelo nadležno. Te institucije dodaju da je Komisija bila obaviještena o identitetu nadležnih tijela iz članaka 10. i 14. tog sporazuma.

66

Vezano uz primjenu sudske prakse Suda iz, među ostalim, presude od 9. ožujka 2010., Komisija/Njemačka (C-518/07, EU:C:2010:125, t. 30.), prema kojoj tijelo koje provodi nadzor mora uživati neovisnost na način da svoje zadaće može obavljati a da nije podvrgnuto vanjskom utjecaju, Komisija napominje da je Kanadski povjerenik za zaštitu privatnosti neovisno tijelo kako s institucionalnog tako i s funkcionalnog gledišta. Komisija dodaje da je, uzevši u obzir činjenicu da kanadskim zakonodavstvom nije predviđeno pravo pristupa za strance koji ne borave u Kanadi, u člancima 10. i 14. predviđenog sporazuma trebalo je predvidjeti uvođenje „tijela osnovanog administrativnim sredstvima” kako bi se svim potencijalno zainteresiranim osobama osiguralo da mogu izvršavati svoja prava, uključujući i pravo na pristup.

VIII. Stajalište Suda

67

Uvodno treba podsjetiti da prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda odredbe međunarodnog sporazuma koji je Unija sklopila u skladu s člancima 217. i 218. UFEU-a, čine sastavni dio pravnog sustava Unije od njegova stupanja na snagu (vidjeti u tom smislu presude od 30. travnja 1974., Haegeman, 181/73, EU:C:1974:41, t. 5., i od 11. ožujka 2015., Oberto i O’Leary, C-464/13 i C-465/13, EU:C:2015:163, t. 29.; mišljenje 2/13 (Pristupanje Unije EKLJP-u) od 18. prosinca 2014., EU:C:2014:2454, t. 180.). Odredbe takvog sporazuma moraju dakle u potpunosti biti u skladu s Ugovorima kao i s ustavnim načelima koja iz njih proizlaze.

A. Dopuštenost zahtjeva za mišljenje

68

Prema odredbi članka 218. stavka 11. UFEU-a, država članica, Parlament, Vijeće ili Komisija mogu pribaviti mišljenje Suda o tome je li predviđeni sporazum u skladu s Ugovorima.

69

Sukladno ustaljenoj sudskoj praksi Suda, cilj je te odredbe spriječiti komplikacije koje bi proizašle iz sudskog osporavanja spojivosti s Ugovorima međunarodnih sporazuma koji obvezuju Uniju. Naime, sudska odluka kojom se, nakon sklapanja međunarodnog sporazuma koji obvezuje Uniju, eventualno utvrđuje da je taj sporazum s obzirom na svoj sadržaj ili primijenjeni postupak za njegovo sklapanje nespojiv s odredbama Ugovorâ, zacijelo bi stvorila, ne samo na unutarnjem planu Unije nego i na planu međunarodnih odnosa, ozbiljne poteškoće i uzrokovala štetu svim zainteresiranim strankama, uključujući treće države (mišljenje 2/13 (Pristupanje Unije EKLJP-u) od 18. prosinca 2014., EU:C:2014:2454, t. 145. i 146. te navedena sudska praksa).

70

Stoga mora postojati mogućnost da se u okviru postupka predviđenog člankom 218. stavkom 11. UFEU-a razmotre sva pitanja koja mogu pobuđivati sumnju u sadržajnu ili formalnu valjanost sporazuma u odnosu na Ugovore. U tom pogledu, sudska odluka o usklađenosti sporazuma s Ugovorima može među ostalim ovisiti ne samo o odredbama koje se tiču nadležnosti, postupka ili institucionalnog ustrojstva Unije nego i o odredbama materijalnog prava (vidjeti u tom smislu, vezano uz članak 300. stavak 6. UEZ-a, mišljenje 1/08 (Sporazumi o izmjeni popisa posebnih obveza iz GATS-a) od 30. studenoga 2009., EU:C:2009:739, t. 108. i navedena sudska praksa). To vrijedi i za pitanje o usklađenosti međunarodnog sporazuma s člankom 6. stavkom 1. prvim podstavkom UEU-a i, shodno tome, s jamstvima koje priznaje Povelja, s obzirom na to da ona ima istu pravnu snagu kao i Ugovori.

71

Što se tiče pitanja o odgovarajućoj pravnoj osnovi za donošenje odluke Vijeća o sklapanju predviđenog sporazuma, valja podsjetiti da je odabir odgovarajuće pravne osnove od ustavnopravnog značaja jer Unija, s obzirom na to da raspolaže samo dodijeljenim ovlastima, akte koje donosi mora vezati uz odredbe UFEU-a koje ju za to stvarno ovlašćuju (vidjeti u tom smislu presudu od 1. listopada 2009., Komisija/Vijeće, C-370/07, EU:C:2009:590, t. 47.).

72

Dakle, korištenje pogrešne pravne osnove može učiniti nevaljanom samu odluku o sklapanju, a samim time i učiniti nevažećim pristanak Unije da je obvezuje sporazum koji je prihvatila.

73

Iz argumenta francuske vlade i Vijeća da eventualno pogrešan odabir pravne osnove u konkretnom slučaju nema utjecaja na nadležnost Unije za sklapanje predviđenog sporazuma, na podjelu nadležnosti između Unije i država članica u tom pogledu, ili pak na postupak donošenja koji treba primijeniti, ne može se zaključiti da je drugo pitanje iz predmetnog zahtjeva za mišljenje nedopušteno.

74

Naime, imajući u vidu funkciju postupka predviđenog člankom 218. stavkom 11. UFEU-a, na koju se podsjeća u točki 69. ovog mišljenja, a to je da se kroz prethodno obraćanje Sudu spriječe eventualne komplikacije na razni Unije i na međunarodnoj razini koje bi mogle proizaći iz pobijanja odluke o sklapanju međunarodnog sporazuma, već i sam rizik od takvog pobijanja dovoljan je razlog da se dopusti pokretanje postupka pred Sudom. Nadalje, pitanje kakve bi stvarne posljedice u pojedinom slučaju imao pogrešan odabir pravne osnove odnosno pravnih osnova na valjanost odluke o sklapanju međunarodnog sporazuma, kao što je odluka Vijeća o sklapanju predviđenog sporazuma, neraskidivo je vezano uz ispitivanje merituma pitanja u pogledu odgovarajuće pravne osnove, pa se stoga ne može ocjenjivati u okviru dopuštenosti zahtjeva za mišljenje.

75

Iz navedenog slijedi da je predmetni zahtjev za mišljenje u cijelosti dopušten.

B. Odgovarajuća pravna osnova za donošenje odluke Vijeća o sklapanju predviđenog sporazuma

76

U skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda, izbor pravne osnove za neki akt Unije, što uključuje akt donesen radi sklapanja međunarodnog sporazuma, mora se temeljiti na objektivnim elementima koji podliježu sudskoj kontroli, među kojima su cilj i sadržaj tog akta (presude od 6. svibnja 2014., Komisija/Parlament i Vijeće, C-43/12, EU:C:2014:298, t. 29., i od 14. lipnja 2016., Parlament/Vijeće, C-263/14, EU:C:2016:435, t. 43. i navedena sudska praksa).

77

Ako analiza nekog akta Unije pokaže da on slijedi dva cilja ili da ima dva sastavna dijela i ako se jedan od tih ciljeva ili sastavnih dijelova može prepoznati kao glavni, a drugi samo kao akcesoran, akt se treba temeljiti samo na jednoj pravnoj osnovi, to jest na onoj koju zahtijeva glavni ili prevladavajući cilj ili sastavni dio. Iznimno, ako je suprotno tome utvrđeno da akt istovremeno slijedi više ciljeva ili ako ima više sastavnih dijelova koji su neodvojivo povezani, a nijedan nije akcesoran u odnosu na drugi, tako da su primjenjive različite odredbe Ugovorâ, takva se mjera treba temeljiti na različitim odgovarajućim pravnim osnovama (presuda od 14. lipnja 2016., Parlament/Vijeće, C-263/14, EU:C:2016:435, t. 44. i navedena sudska praksa).

78

Međutim, korištenje dvostruke pravne osnove isključeno je ako su postupci predviđeni za jednu ili drugu od tih osnova nespojivi (presuda od 6. studenoga 2008., Parlament/Vijeće, C-155/07, EU:C:2008:605, t. 37. i navedena sudska praksa).

79

Upravo u kontekstu navedenih argumenata treba odrediti odgovarajuću pravnu osnovu za donošenje odluke Vijeća o sklapanju predviđenog sporazuma.

1. Cilj i sadržaj predviđenog sporazuma

80

Ugovorne stranke tim sporazumom žele, kao što je razvidno iz treće alineje preambule predviđenog sporazuma, poboljšati i potaknuti međusobnu suradnju. U tom smislu, u članku 1. tog sporazuma, naslovljenom „Svrha Sporazuma”, navodi se da „stranke utvrđuju uvjete za prijeno[s] i uporabu podataka iz [PNR-a] kako bi se osigurala sigurnost i zaštita javnosti i propisala sredstva uz pomoć kojih se štite podaci”.

81

Kad je riječ o cilju osiguravanja sigurnosti i zaštite javnosti koji se navodi u spomenutom članku 1., u prvoj alineji preambule predviđenog sporazuma među ostalim se precizira da stranke djeluju u nastojanju da spriječe, suzbiju i iskorijene terorizam i kaznena djela povezana s terorizmom te teške oblike prekograničnog kriminaliteta. U tom kontekstu, u drugoj i trećoj alineji spomenute preambule naglašava se, s jedne strane, važnost borbe protiv terorizma i kaznenih djela povezanih s terorizmom te teških oblika prekograničnog kriminaliteta i, s druge strane, važnost korištenja podataka iz PNR-a i razmjene informacija u svrhu te borbe. Na temelju tih zaključaka u petoj se alineji te preambule navodi da u cilju zaštite javne sigurnosti te u svrhu provedbe zakona treba utvrditi pravila kojima će se urediti način na koji zračni prijevoznici prenose podatke iz PNR-a Kanadi. Konačno, u šesnaestoj alineji iste preambule naglašava se važnost razmjene podataka iz PNR-a i odgovarajućih i relevantnih analitičkih informacija sadržanih u podacima iz PNR-a koje Kanada prikupi od nadležnih policijskih i pravosudnih tijela država članica Unije, Europola i Eurojusta u cilju poticanja međunarodne policijske i pravosudne suradnje.

82

Valja dakle zaključiti da predviđeni sporazum ima za cilj osiguravanje javne sigurnosti kroz prijenos podataka iz PNR-a Kanadi i korištenje tim podacima u okviru borbe protiv kaznenih djela terorizma i teških oblika prekograničnog kriminaliteta, što uključuje i razmjenu tih podataka s nadležnim tijelima država članica Unije te Europolom i Eurojustom.

83

Što se tiče drugog cilja navedenog u članku 1. predviđenog sporazuma, a to je propisivanje instrumenata radi zaštite podataka iz PNR-a, treba reći da se, s jedne strane, u drugoj, šestoj i sedmoj alineji preambule tog sporazuma naglašava potreba poštovanja temeljnih prava, u skladu s obvezama Unije na temelju članka 6. UEU-a, posebno prava na poštovanje privatnog života i prava na zaštitu osobnih podataka koji su zajamčeni člankom 7. i 8. Povelje, te se pritom podsjeća da ugovorne stranke dijele zajedničke vrijednosti u pogledu zaštite podataka i privatnog života.

84

S druge strane, iz odredaba članka 5. predviđenog sporazuma slijedi da se podrazumijeva da pravilima kojih se kanadsko nadležno tijelo treba pridržavati prilikom obrade podataka iz PNR-a treba pružiti primjerenu razinu zaštite koja se zahtjeva pravom Unije u pogledu zaštite osobnih podataka, tako da taj sporazum ima također cilj osigurati takvu razinu zaštite navedenih podataka.

85

Upravo u pogledu tih razmatranja u članku 1. predviđenog sporazuma izričito se navode dva cilja tog sporazuma.

86

Kad je riječ o sadržaju predviđenog sporazuma, treba reći da njegov prvi dio, naslovljen „Opće odredbe” (članci 1. do 6.), uključuje članak 5. koji određuje da se smatra da kanadsko nadležno tijelo, pod pretpostavkom da postupa u skladu s tim sporazumom, pruža primjerenu razinu zaštite u smislu relevantnog prava Unije o zaštiti podataka, kada obrađuje podatke iz PNR-a i koristi se njima, kao i da se smatra da svi zračni prijevoznici koji Kanadi dostavljaju takve podatke u skladu s navedenim sporazumom, ispunjavaju pravne zahtjeve Europske unije u vezi s prijenosom tih podataka iz Unije u Kanadu. Taj prvi dio uključuje i članak 4. predviđenog sporazuma u čijem se stavku 1. određuje da će Unija osigurati da zračni prijevoznici ne budu spriječeni u prijenosu podataka iz PNR-a kanadskom nadležnom tijelu, pri čemu je potonje tijelo u skladu s člankom 2. točkom (d) tog sporazuma odgovorno za primanje i obradu tih podataka. Osim toga, članak 3. navedenog sporazuma, kojim se definira u koje svrhe kanadsko nadležno tijelo može obrađivati podatke iz PNR-a, u stavku 1. određuje da je ta obrada dopuštena samo u svrhu sprečavanja, otkrivanja, istraživanja ili kaznenog progona kaznenih djela terorizma ili teških oblika prekograničnog kriminaliteta, te pritom u stavcima 4. i 5. predviđa vrlo ograničene izuzetke od tog pravila. Konačno, prema članku 6. istog sporazuma, podaci iz PNR-a te relevantne i primjerene analitičke informacije u kojima su sadržani takvi podaci dostavljaju se ili stavljaju na raspolaganje nadležnim policijskim i pravosudnim tijelima država članica, Europolu i Eurojustu, u skladu sa sporazumima i dogovorima o kaznenom progonu ili razmjeni informacija.

87

U svojem drugom dijelu, naslovljenom „Zaštitni mehanizmi koji se primjenjuju na obradu podataka iz PNR-a” (članci 7. do 21.), predviđeni sporazum predviđa pravila i načela kojima se uređuje i razgraničava korištenje podacima iz PNR-a u Kanadi od strane kanadskog nadležnog tijela, kao i njihovo otkrivanje drugim javnim tijelima te treće zemlje i javnim tijelima ostalih trećih zemalja. Tako, predviđeni sporazum u članku 7. sadržava odredbu o nediskriminaciji, a u članku 8. posebno pravilo o osjetljivim podacima, pri čemu se određuju i taksativni uvjeti za uporabu takvih podataka. U tom drugom dijelu predviđaju se i pravila, navedena u člancima 9. i 10. tog sporazuma, u pogledu, s jedne strane, sigurnosti i integriteta podataka iz PNR-a te, s druge strane, nadzora primjene zaštitnih mehanizama predviđenih tim sporazumom. Što se tiče članaka 11. do 14. navedenog sporazuma, njima se predviđa pravilo o transparentnosti, definiraju se prava osoba na koje se odnose podaci iz PNR-a, kao što su pravo na pristup tim podacima, pravo tražiti njihov ispravak i pravo na pravnu zaštitu.

88

Dalje u svojem drugom dijelu, u članku 15. predviđenog sporazuma od Kanade se zahtijeva da se suzdrži od donošenja odluka koje imaju znatan negativni učinak, a temelje se isključivo na automatskoj obradi podataka iz PNR-a, te se u njegovu članku 16. predviđaju pravila o, između ostalog, trajanju čuvanja tih podataka te njihovu prikrivanju i razotkrivanju. U tom drugom tijelu se nadalje u člancima 18. i 19. određuju pravila o otkrivanju navedenih podataka od strane nadležnog kanadskog tijela, a u člancima 20. i 21. navode se pravila koja uređuju način i učestalost prijenosa tih istih podataka.

89

Iz raznih zaključaka o sadržaju predviđenog sporazuma slijedi da se isti posebice tiče uspostave sustava koji čini niz pravila namijenjenih zaštiti osobnih podataka, a koje se Kanada obvezuje, kako se navodi u petnaestoj uvodnoj izjavi preambule tog sporazuma, poštovati prilikom obrade podataka iz PNR-a.

90

Dakle, uzevši istodobno u obzir njegove ciljeve i sadržaj, predviđeni sporazum posjeduje dvije sastavnice: jedna se tiče potrebe osiguravanja javne sigurnosti, a druga zaštite podataka iz PNR-a.

91

Kad je riječ o pitanju koja je od te dvije sastavnice dominantna, treba reći da je točno da prijenos podataka iz PNR-a koji zračni prijevoznici obavljaju prema Kanadi i korištenje tih podataka od strane kanadskog nadležnog tijela kao takvi nalaze opravdanje samo u cilju koji se odnosi na osiguravanje javne sigurnosti u toj trećoj zemlji i u Uniji.

92

Međutim, sadržaj predviđenog sporazuma u velikoj se mjeri sastoji od detaljnih pravila kojima se osigurava da se prijenos podataka iz PNR-a u Kanadu radi njihova korištenja u svrhu javne zaštite i sigurnosti obavlja pod uvjetima kojima se poštuje zaštita osobnih podataka.

93

U tom smislu treba reći da se prijenos osobnih podataka, kao što su podaci iz PNR-a, iz Unije u treću zemlju može zakonito provesti samo ako u toj zemlji postoje pravila kojima se osigurava bitno ekvivalentna razina zaštite temeljnih prava i sloboda poput one koja se jamči u okviru Unije (vidjeti u tom smislu presudu od 6. listopada 2015., Schrems, C-362/14, EU:C:2015:650, t. 68. i 74.).

94

Iz toga slijedi da su dvije sastavnice predviđenog sporazuma neodvojivo povezane. Stoga ih treba sagledavati na način da obje čine njegovu bitnu značajku.

2. Odgovarajuća pravna osnova s gledišta UFEU-a

95

Uzevši u obzir prethodna razmatranja, odluka o sklapanju predviđenog sporazuma u izravnoj je vezi, kao prvo, s ciljem iz članka 16. stavak 2. UFEU-a.

96

Ta odredba naime predstavlja, ne dovodeći u pitanje članak 39. UEU-a, odgovarajuću pravnu osnovu kad je zaštita osobnih podataka jedan od ciljeva ili bitnih sastavnica pravila koje je donio zakonodavac Unije, uključujući pravila koja ulaze u okvir donošenja mjera koje su dio odredbi UFEU-a o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima i policijskoj suradnji, kao što to potvrđuje članak 6.a Protokola br. 21 i članak 2.a Protokola br. 22, isto kao i izjava spomenuta u točki 32. ovog mišljenja.

97

Iz navedenog slijedi da se odluka Vijeća o sklapanju predviđenog sporazuma treba temeljiti na članku 16. UFEU-a.

98

Kao drugo, navedena se odluka također treba temeljiti na članku 87. stavku 2. točki (a) UFEU-a. Ta odredba naime predviđa da za potrebe članka 87. stavka 1. UFEU-a, prema kojem Unija „uspostavlja policijsku suradnju u koju su uključena sva nadležna tijela država članica”, Parlament i Vijeće mogu utvrditi mjere koje se odnose na „prikupljanje, pohranu, obradu, analizu i razmjenu odgovarajućih podataka”.

99

U tom pogledu treba reći da, s jedne strane, odgovarajući podaci u smislu članka 87. stavka 2. točke (a) UFEU-a u područjima sprečavanja i otkrivanja kaznenih djela te provođenja istrage o tim djelima, mogu uključivati osobne podatke, te da, s druge strane, pojmovi „obrada” i „razmjena” takvih podataka uključuju istodobno njihov prijenos tijelima država članica nadležnima u tom području kao i njihovo korištenje od strane navedenih tijela. Pod tim uvjetima, mjere za prijenos osobnih podataka tijelima nadležnima u području sprečavanja i otkrivanja kaznenih djela te provođenja istrage o tim djelima, kao i obrada tih podataka koju provode navedena tijela, spadaju u policijsku suradnju iz članka 87. stavka 2. točke (a) UFEU-a te se mogu temeljiti na toj odredbi.

100

U konkretnom slučaju, predviđenim sporazumom uvode se, među ostalim, pravila kojima se uređuje kako prijenos podataka iz PNR-a kanadskom nadležnom tijelu, tako i korištenje tim podacima od strane tog tijela. Prema članku 2. točki (d) u vezi s člankom 3. stavkom 1. tog sporazuma navedeno je tijelo nadležno obrađivati podatke iz PNR-a u svrhu sprečavanja, otkrivanja, istrage i progona kaznenih djela terorizma ili teških oblika prekograničnog kriminaliteta. Nadalje, člankom 6. tog sporazuma predviđeno je da Kanada dostavlja, s jedne strane, čim je to praktično moguće, relevantne i primjerene analitičke informacije u kojima su sadržani podaci iz PNR-a Europolu i Eurojustu te pravosudnim ili policijskim tijelima države članice. S druge strane, tim je člankom predviđeno da Kanada na zahtjev tih agencija i tijela dostavlja, u posebnim slučajevima, podatke iz PNR-a ili analitičke informacije u kojima su oni sadržani, s ciljem sprečavanja, otkrivanja, istraživanja ili progona kaznenog djela terorizma ili teških oblika prekograničnog kriminaliteta u Uniji. Kao što navodi nezavisni odvjetnik u točkama 105. i 106. svojeg mišljenja, spomenuti sporazum tiče se dakle obrade i razmjene odgovarajućih podataka u smislu članka 87. stavka 2. točke (a) UFEU-a te je također, kao što među ostalim proizlazi iz točke 80. ovog mišljenja, povezan s člankom 87. stavkom 1. UFEU-a.

101

U tim okolnostima, činjenica da podatke iz PNR-a prvotno prikupljaju zračni prijevoznici u komercijalne svrhe, a ne tijelo nadležno u području sprečavanja, otkrivanja, istraživanja i progona kaznenih djela, ne može, suprotno navodima Parlamenta, biti prepreka za to da članak 87. stavak 2. točka (a) UFEU-a također čini odgovarajuću pravnu osnovu za donošenje odluke Vijeća o sklapanju predviđenog sporazuma.

102

S druge strane, ta se odluka ne može temeljiti na članku 82. stavku 1. drugom podstavku točki (d) UFEU-a koji predviđa mogućnost da Parlament i Vijeće donose mjere za „olakšavanje suradnje među sudskim ili drugim odgovarajućim tijelima država članica u vezi s kaznenim postupcima i izvršenjem odluka”.

103

Naime, kao što je nezavisni odvjetnik naveo u točki 108. svojeg mišljenja, nijedna odredba predviđenog sporazuma nema za cilj olakšavanje takve suradnje. Kad je riječ o kanadskom nadležnom tijelu, ono nije ni sudsko ni drugo odgovarajuće tijelo.

104

U tim okolnostima, s gledišta sudske prakse citirane u točki 77. ovog mišljenja, odluka Vijeća o sklapanju predviđenog sporazuma trebala bi se temeljiti kako na članku 16. stavku 2. tako i na članku 87. stavku 2. točki (a) UFEU-a, osim ako takva kombinacija pravnih osnova nije isključena u skladu sa sudskom praksom na koju se podsjeća u točki 78. ovog mišljenja.

3. Usklađenost postupaka predviđenih u članku 16. stavku 2. i članku 87. stavku 2. točki (a) UFEU-a

105

Uvodno valja podsjetiti da u okviru postupka sklapanja međunarodnog sporazuma u skladu s člankom 218. UFEU‑a valja smatrati da je materijalnopravna osnova odluke koja se odnosi na sklapanje tog sporazuma ona koja određuje vrstu postupka primjenjivog na temelju članka 218. stavka 6. UFEU-a (presuda od 24. lipnja 2014., Parlament/Vijeće, C-658/11, EU:C:2014:2025, t. 58.).

106

Dvije materijalnopravne osnove koje se primjenjuju u konkretnom slučaju, to jest članak 16. stavak 2. i članak 87. stavak 2. točka (a) UFEU-a, predviđaju korištenje redovnog zakonodavnog postupka, što podrazumijeva odlučivanje kvalificiranom većinom u Vijeću uz puno sudjelovanje Parlamenta. Dakle, istodobno korištenje i jedne i druge odredbe u pravilu ne dovodi do različitih postupaka donošenja odluke.

107

Međutim, Vijeće u bitnome tvrdi da se zbog odredbi sadržanih u Protokolima br. 21 i 22 pravila o glasovanju u Vijeću razlikuju ovisno tome temelji li se odluka o sklapanju međunarodnog sporazuma na članku 16. stavku 2. ili na članku 87. stavku 2. točki (a) UFEU-a.

108

S tim u vezi treba reći da je točno da je Sud već presuđivao da Protokoli 21. i 22. nisu takve naravi da bi na bilo kakav način utjecali na pitanje odgovarajućeg pravnog temelja za donošenje dotične odluke (vidjeti u tom smislu presudu od 22. listopada 2013., Komisija/Vijeće, C-137/12, EU:C:2013:675, t. 73.).

109

Međutim, budući da razlika u pravilima o glasovanju u Vijeću može rezultirati neusklađenošću dotičnih pravnih osnova (vidjeti u tom smislu presude od 10. siječnja 2006., Komisija/Parlament i Vijeće, C-178/03, EU:C:2006:4, t. 58., i od 19. srpnja 2012., Parlament/Vijeće, C-130/10, EU:C:2012:472, t. 47. i 48.), valja provjeriti utječu li ti protokoli na pravila o glasovanju u Vijeću u slučaju kad se kao temelj za donošenje odluke Vijeća o sklapanju predviđenog sporazuma istodobno koriste članak 16. stavak 2. i članak 87. stavak 2. točka (a) UFEU-a.

110

Kad je riječ o Protokolu br. 21, iz uvodne izjave 5. Prijedloga odluke Vijeća o sklapanju predviđenog sporazuma razvidno je da su Irska i Ujedinjena Kraljevina službeno obavijestile da žele sudjelovati u donošenju te odluke. Stoga, kako je nezavisni odvjetnik naveo u točki 128. svojeg mišljenja, odredbe navedenog protokola neće imati utjecaja na pravila o glasovanju u Vijeću u slučaju kad se kao temelj za donošenje te odluke istodobno koriste članak 16. stavak 2. i članak 87. stavak 2. točka (a) UFEU-a.

111

Što se tiče Protokola br. 22, njime se želi, kao što to proizlazi iz treće, četvrte i pete alineje njegove preambule te kao što je nezavisni odvjetnik naveo u točki 132. svojeg mišljenja, uspostaviti pravni okvir koji će državama članicama omogućiti da nastave razvijati svoju suradnju u području slobode, sigurnosti i pravde, bez sudjelovanja Kraljevine Danske, kroz mjere koje ne obvezuju tu državu članicu, ali joj se nudi mogućnost sudjelovanja u donošenju mjera u tom području te da je one obvezuju pod uvjetima predviđenim u članku 8. tog protokola.

112

U tom pogledu, članak 1. stavak 1. Protokola br. 22 određuje da Kraljevina Danska ne sudjeluje u usvajanju mjera Vijeća koje su predložene na temelju glave V. iz trećeg dijela UFEU-a. Nadalje, članak 2. tog protokola određuje da Kraljevinu Dansku takve mjere ne obvezuju. Navedeni se članak 2. u skladu s člankom 2.a tog protokola „primjenjuje […] i u odnosu na pravila utvrđena na temelju članka 16. [UFEU-a] koj[a] se odnose na obradu osobnih podataka od strane država članica pri obavljanju aktivnosti koje su u okviru područja primjene poglavlja 4. ili poglavlja 5. glave V. dijela trećeg tog Ugovora”, to jest onih koje spadaju u policijsku i pravosudnu suradnju u kaznenim predmetima.

113

U konkretnom slučaju, budući da se odluka o sklapanju predviđenog sporazuma mora istodobno temeljiti na članku 16. i na članku 87. UFEU-a, te da, dakle, potpada pod poglavlje 5. glave V. trećeg dijela UFEU-a zato što se treba temeljiti na navedenom članku 87. UFEU-a, Kraljevinu Dansku u skladu s člancima 2. i 2.a Protokola br. 22 neće obvezivati odredbe te odluke, pa prema tome ni predviđeni sporazum. Također, u skladu s člankom 1. tog protokola, Kraljevina Danska neće sudjelovati u donošenju navedene odluke.

114

Suprotno onome što sugerira Vijeće, valjanost tog sklapanja nije dovedena u pitanje zbog činjenice da članak 2.a Protokola br. 22 samo upućuje na članak 2. tog protokola, a pritom izričito ne isključuje sudjelovanje Kraljevine Danske u donošenju pravila koja se donose na temelju članka 16. UFEU-a, a o kojima je ovdje riječ.

115

U tom smislu, iz sustavnog tumačenja navedenog protokola proizlazi da se njegov članak 2. ne može tumačiti i primjenjivati neovisno o članku 1. tog protokola. Naime, pravilo predviđeno u navedenom članku 2. prema kojem Kraljevinu Dansku ne obvezuju u njemu spomenute mjere, odredbe i odluke, suštinski je povezano s pravilom iz spomenutog članka 1. prema kojem ta država članica ne sudjeluje u donošenju mjera iz glave V. trećeg dijela UFEU-a, zato što se ta dva pravila ne mogu razumjeti jedno bez drugoga. U tom okolnostima, upućivanje na članak 2. u članku 2.a Protokola br. 22 nužno treba tumačiti na način da se odnosi i na njegov članak 1.

116

Nadalje, kao što nezavisni odvjetnik ističe u točki 132. svojeg mišljenja, bilo bi u suprotnosti s ciljem Protokola br. 22, na koji se podsjeća u točki 111. ovog mišljenja, Kraljevini Danskoj dopustiti da sudjeluje u donošenju akta Unije čiji je pravni temelj kako članak 16. UFEU-a tako i jedna od odredbi UFEU-a o policijskoj i pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima a da je pritom taj akt ne obvezuje.

117

Dakle, Protokol br. 22 u konkretnom slučaju ne može dovesti do različitih pravila o glasovanju u Vijeću kad se istodobno koriste članak 16. stavak 2. i članak 87. stavak 2. točka (a) UFEU-a.

118

Shodno tome, na drugo pitanje iz predmetnog zahtjeva za mišljenje valja odgovoriti da se odluka Vijeća o sklapanju predviđenog sporazuma treba istodobno temeljiti na članku 16. stavku 2. i članku 87. stavku 2. točki (a) UFEU-a.

C. Usklađenost predviđenog sporazuma s odredbama UFEU-a i Povelje

119

Budući da se pitanje o usklađenosti predviđenog sporazuma s odredbama UFEU-a i Povelje referira na članak 16. UFEU-a te na članke 7. i 8. Povelje, a u svjetlu ocjena koje je Parlament iznio u svojem zahtjevu za mišljenje, treba smatrati da ta institucija traži mišljenje Suda o usklađenosti predviđenog sporazuma s, konkretno, pravom na poštovanje privatnog života i pravom na zaštitu osobnih podataka.

120

Kad se ocjene u nastavku budu ticale usklađenosti predviđenog sporazuma s pravom na zaštitu osobnih podataka, predviđenim kako člankom 16 stavkom 1. UFEU-a tako i člankom 8. Povelje, Sud će se pozivati samo na ovu drugu odredbu. Naime, iako je točno da i jedna i druga odredba navode da sve osobe imaju pravo na zaštitu osobnih podataka koji se na njih odnose, samo članak 8. Povelje u svojem stavku 2. konkretnije definira uvjete pod kojima se takvi podaci mogu obrađivati.

1. Predmetna temeljna prava i zadiranje

121

Prema popisu koji se navodi u prilogu predviđenom sporazumu, podaci iz PNR-a uređeni tim sporazumom pored imena zrakoplovnog putnika odnosno zrakoplovnih putnika uključuju, među ostalim, informacije potrebne za rezervaciju, kao što su datumi planiranog putovanja, plan putovanja, informacije o kartama, skupine osoba registrirane pod istim brojem rezervacije, kontaktne informacije o putniku odnosno putnicima, informacije o načinu plaćanja i izdavanju računa, informacije o prtljazi te opće primjedbe vezane uz putnike.

122

Dakle, budući da podaci iz PNR-a sadržavaju informacije o fizičkim osobama čiji je identitet utvrđen, to jest zrakoplovnim putnicima koji putuju na letovima između Unije i Kanade, različitim postupcima kojima te informacije prema predviđenom sporazumu mogu biti podvrgnute, odnosno njihovim prijenosom iz Unije u Kanadu, pristupom tim informacijama radi njihova korištenja ili pak njihovih čuvanjem, zadire se u temeljno pravo na poštovanje privatnog života zajamčeno člankom 7. Povelje. To se pravo naime odnosi na svaku informaciju o fizičkoj osobi čiji identitet je utvrđen ili se može utvrditi (vidjeti u tom smislu presude od 9. studenoga 2010., Volker und Markus Schecke i Eifert, C-92/09 i C-93/09, EU:C:2010:662, t. 52., od 24. studenoga 2011., Asociación Nacional de Establecimientos Financieros de Crédito, C-468/10 i C-469/10, EU:C:2011:777, t. 42., i od 17. listopada 2013., Schwarz, C-291/12, EU:C:2013:670, t. 26.).

123

Nadalje, na takvo se postupanje s podacima iz PNR-a uređeno predviđenim sporazumom primjenjuje i članak 8. Povelje jer ono predstavlja obradu osobnih podataka u smislu tog članka i dakle nužno mora ispunjavati uvjete zaštite podataka koji proizlaze iz tog članka (vidjeti u tom smislu presude od 9. studenoga 2010., Volker und Markus Schecke i Eifert, C-92/09 i C-93/09, EU:C:2010:662, t. 49., od 5. svibnja 2011., Deutsche Telekom, C-543/09, EU:C:2011:279, t. 52., i od 8. travnja 2014., Digital Rights Ireland i dr., C-293/12 i C-594/12, EU:C:2014:238, t. 29.).

124

Kao što je Sud već ranije presuđivao, dostavljanje osobnih podataka trećoj osobi, primjerice javnom tijelu, predstavlja zadiranje u temeljno pravo predviđeno člankom 7. Povelje, neovisno o kasnijem korištenju dostavljenim informacijama. Isto vrijedi i za čuvanje osobnih podataka te za pristup tim podacima kako bi se njima koristila javna tijela. U tom je pogledu nevažno imaju li dotične informacije o privatnom životu osjetljiv karakter, odnosno jesu li zainteresirane osobe zbog tog zadiranja pretrpjele eventualne neugodnosti (vidjeti u tom smislu presude od 20. svibnja 2003., Österreichischer Rundfunk i dr., C-465/00, C-138/01 i C-139/01, EU:C:2003:294, t. 74. i 75., od 8. travnja 2014., Digital Rights Ireland i dr., C-293/12 i C-594/12, EU:C:2014:238, t. 33. do 35., i od 6. listopada 2015., Schrems, C-362/14, EU:C:2015:650, t. 87.).

125

Stoga, kako prijenos podataka iz PNR-a iz Unije prema nadležnom kanadskom tijelu, tako i okvir koji je Unija dogovorila s Kanadom u pogledu uvjeta čuvanja navedenih podataka, njihova korištenja i eventualnog daljnjeg prenošenja drugim kanadskim tijelima, Europolu, Eurojustu, pravosudnim ili policijskim tijelima država članica ili pak tijelima ostalih trećih zemalja, a što posebice omogućavaju članci 3., 4., 6., 8., 12., 15., 16., 18. i 19. predviđenog sporazuma, predstavljaju zadiranja u pravo zajamčeno člankom 7. Povelje.

126

Ti postupci također predstavljaju zadiranje u temeljno pravo na zaštitu osobnih podataka zajamčeno člankom 8. Povelje, zato što predstavljaju obradu osobnih podataka (vidjeti u tom smislu presude od 17. listopada 2013., Schwarz, C-291/12, EU:C:2013:670, t. 25., i od 8. travnja 2014., Digital Rights Ireland i dr., C-293/12 i C-594/12, EU:C:2014:238, t. 36.).

127

U tom pogledu treba reći da, s jedne strane, predviđeni sporazum omogućava sustavni i kontinuirani prijenos podataka iz PNR-a svih zrakoplovnih putnika koji putuju na letovima između Unije i Kanade.

128

S druge strane, bez obzira što se ne čini da bi pojedini podaci iz PNR-a, promatrani izolirano, mogli otkrivati važne informacije o privatnom životu dotičnih osoba, ipak ostaje činjenica da ti podaci, promatrani kao cjelina, mogu, među ostalim, otkrivati cjelokupni plan putovanja, putne navike, odnose koji postoje između dviju ili više osoba, kao i informacije o financijskim prilikama zrakoplovnih putnika, njihovim prehrambenim navikama ili zdravstvenom stanju, te da bi čak mogli pružati osjetljive informacije o putnicima kako su definirane u članku 2. točki (e) predviđenog sporazuma.

129

Značajke svojstvene režimu prijenosa i obrade podataka iz PNR-a, definiranog predviđenim sporazumom, potvrđuju da su zadiranja koja dopušta taj sporazum stvarna.

130

Naime, navedeni se podaci moraju u skladu s člankom 21. stavkom 1. predviđenog sporazuma prenijeti prije predviđenog polaska dotičnog zrakoplovnog putnika, a služe ponajprije, kako među ostalim proizlazi iz očitovanja Vijeća, Komisije, ENZP-a kao i iz točke 2.1 Komunikacije COM(2010) 492, kao „alat za prikupljanje obavještajnih podataka”.

131

U tu svrhu, kao što proizlazi iz točke 2.2 spomenute komunikacije, a što su među ostalim potvrdili i Parlament, Vijeće, Komisija i ENZP u svojim odgovorima na pitanja Suda, preneseni podaci iz PNR-a su, na temelju predviđenog sporazuma, namijenjeni provođenju sustavne analize prije dolaska zrakoplova u Kanadu korištenjem automatizirane obrade koja se temelji na unaprijed definiranim modelima i kriterijima. Te je podatke također moguće automatski provjeriti unakrsnom usporedbom s drugim bazama podataka. Takvi postupci mogu pružiti dodatne informacije o privatnom životu zrakoplovnih putnika.

132

Navedene analize osim toga mogu rezultirati dodatnim graničnim provjerama u pogledu zrakoplovnih putnika za koje je utvrđeno da mogu predstavljati opasnost za javnu sigurnost i, eventualno, na temelju tih provjera, donošenjem za njih obvezujućih pojedinačnih odluka. Nadalje, te se analize provode a da pritom ne postoje razlozi temeljeni na pojedinačnim okolnostima na osnovi kojih se može zaključiti da bi dotične osobe mogle predstavljati opasnost za javnu sigurnost. Konačno, budući da čuvanje podataka iz PNR-a u skladu s člankom 16. stavkom 1. predviđenog sporazuma može trajati i do pet godina, taj sporazum omogućava raspolaganje podacima o privatnom životu zrakoplovnih putnika tijekom prilično dugog razdoblja.

2. Razlozi zadiranja koji proizlaze iz predviđenog sporazuma

133

Članak 7. Povelje svima jamči pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života, doma i komuniciranja. Nadalje, članak 8 stavak 1. Povelje svima daje pravo na zaštitu osobnih podataka koji se na njega ili nju odnose.

134

To pravo na zaštitu osobnih podataka zahtijeva, među ostalim, kontinuitet visoke razine zaštite temeljnih prava i sloboda predviđenih pravom Unije u slučaju prijenosa osobnih podataka iz Unije u treću zemlju. Iako se sredstva za osiguranje takve razine zaštite mogu razlikovati od onih koja se provode u Uniji kao jamstvo poštovanja zahtjeva koji proizlaze iz prava Unije, ona se u praksi ipak moraju pokazati djelotvornima za osiguranje bitno ekvivalentne zaštite poput one koja se jamči u okviru Unije (vidjeti po analogiji presudu od 6. listopada 2015., Schrems, C-362/14, EU:C:2015:650, t. 72. do 74.).

135

U tom kontekstu treba također istaknuti da je u skladu s četvrtom alinejom preambule Povelje nužno „ojačati zaštitu temeljnih prava u svjetlu promjena u društvu, društvenog napretka te znanstvenog i tehnološkog razvoja”.

136

Međutim, prava priznata člancima 7. i 8. Povelje nisu apsolutna prava, nego ih treba poštovati s obzirom na njihovu funkciju u društvu (vidjeti u tom smislu presude od 12. lipnja 2003., Schmidberger, C-112/00, EU:C:2003:333, t. 80., od 9. studenoga 2010., Volker und Markus Schecke i Eifert, C-92/09 i C-93/09, EU:C:2010:662, t. 48., i od 17. listopada 2013., Schwarz, C-291/12, EU:C:2013:670, t. 33.).

137

U tom smislu treba također reći da u skladu s člankom 8. stavkom 2. Povelje osobni podaci moraju obrađivati, među ostalim, „u utvrđene svrhe i na temelju suglasnosti osobe o kojoj je riječ, ili na nekoj drugoj legitimnoj osnovi utvrđenoj zakonom”.

138

Nadalje, u skladu s člankom 52. stavkom 1. prvom rečenicom Povelje, svako ograničenje pri ostvarivanju njome priznatih prava i sloboda mora biti predviđeno zakonom i mora poštovati njihovu bit. Prema članku 52. stavku 1. drugoj rečenici Povelje, podložno načelu proporcionalnosti, ograničenja tih prava i sloboda moguća su samo ako su potrebna i ako zaista odgovaraju ciljevima od općeg interesa koje priznaje Unija ili potrebi zaštite prava i sloboda drugih osoba.

139

Valja dodati da uvjet da svako ograničenje ostvarivanja temeljnih prava mora biti predviđeno zakonom znači da se u samoj pravnoj osnovi kojom se dopušta zadiranje u ta prava mora definirati doseg ograničenja ostvarivanja dotičnog prava (vidjeti u tom smislu presudu od 17. prosinca 2015., WebMindLicenses, C-419/14, EU:C:2015:832, t. 81.).

140

Kad je riječ o primjeni načela proporcionalnosti, zaštita temeljnog prava na poštovanje privatnog života na razini Unije zahtijeva, sukladno ustaljenoj sudskoj praksi Suda, da su odstupanja i ograničenja u zaštiti osobnih podataka u granicama onoga što je strogo nužno (presude od 16. prosinca 2008., Satakunnan Markkinapörssi i Satamedia, C-73/07, EU:C:2008:727, t. 56., od 8. travnja 2014., Digital Rights Ireland i dr., C-293/12 i C-594/12, EU:C:2014:238, t. 51. i 52., od 6. listopada 2015., Schrems, C-362/14, EU:C:2015:650, t. 92., i od 21. prosinca 2016., Tele2 Sverige i Watson i dr., C-203/15 i C-698/15, EU:C:2016:970, t. 96. i 103.).

141

Da bi ispunio taj uvjet, propis koji navodno sadržava zadiranje mora imati propisana jasna i precizna pravila kojima se uređuje doseg i primjena dotične mjere te propisivati minimalne uvjete, na način da osobe čiji se podaci prenose raspolažu dostatnim jamstvima koja omogućuju učinkovitu zaštitu njihovih osobnih podataka od rizika zlouporabe. On mora osobito navoditi u kojim se okolnostima i pod kojim uvjetima mjera kojom se predviđa obrada takvih podataka može donijeti, jamčeći time da će njezino zadiranje biti ograničeno na ono što je strogo nužno. Nužnost raspolaganja takvim jamstvima još je i značajnija kad su osobni podaci podvrgnuti automatskoj obradi. Ti zaključci posebice vrijede kad je u pitanju zaštita jedne konkretne kategorije osobnih podataka, a to su osjetljivi podaci (vidjeti u tom smislu presude od 8. travnja 2014., Digital Rights Ireland i dr., C-293/12 i C-594/12, EU:C:2014:238, t. 54. i 55., i od 21. prosinca 2016., Tele2 Sverige i Watson i dr., C-203/15 i C-698/15, EU:C:2016:970, t. 109. i 117.; vidjeti u tom smislu ESLJP, 4. prosinca 2008., S. i Marper protiv Ujedinjene Kraljevine, CE:ECHR:2008:1204JUD003056204, t. 103).

a) Osnova za obradu podataka iz PNR-a uređenih predviđenim sporazumom

142

Kad je riječ o pitanju temelji li se prijenos podataka iz PNR-a u Kanadu i naknadni postupci obrade tih podataka na „suglasnosti” zrakoplovnih putnika ili na „nekoj drugoj legitimnoj osnovi utvrđenoj zakonom” u smislu članka 8. stavka 2. Povelje, treba reći da se svrha takve obrade podataka iz PNR-a razlikuje od svrhe zbog koje zračni prijevoznici prikupljaju te podatke.

143

Ne može se stoga smatrati da se oni temelje na suglasnosti zrakoplovnih putnika danoj radi prikupljanja tih podataka od strane zračnih prijevoznika za potrebe rezervacije, pa je za nju kao takvu stoga potrebna bilo posebna suglasnost zrakoplovnih putnika, bilo neka druga legitimna osnova utvrđena zakonom.

144

S obzirom na to da nijedna odredba predviđenog sporazuma ne određuje da je za prijenos podataka iz PNR-a Kanadi i za naknadnu obradu tih podataka potrebna suglasnost zainteresiranih zrakoplovnih putnika, potrebno je provjeriti predstavlja li taj sporazum neku drugu legitimnu osnovu utvrđenu zakonom, u smislu članka 8. stavka 2. Povelje.

145

U tom pogledu treba reći da se bez obzira na sve ne može prihvatiti argument Parlamenta da predviđeni sporazum nije obuhvaćen pojmom „zakon” u smislu članka 8. stavka 2. Povelje, a time i njezina članka 52. stavka 1., jer nije „zakonodavni akt”.

146

Naime, s jedne strane, članak 218. stavak 6. UFEU-a na vanjskom planu odražava podjelu ovlasti između institucija koja se primjenjuje na unutarnjem planu te se njime uspostavlja simetrija između postupka donošenja mjera Unije na unutarnjem planu i postupka usvajanja međunarodnih sporazuma kako bi se osiguralo da Parlament i Vijeće imaju u odnosu na određeno područje jednake ovlasti u poštovanju institucionalne ravnoteže predviđene Ugovorimâ (presuda od 24. lipnja 2014., Parlament/Vijeće, C-658/11, EU:C:2014:2025, t. 56.). Dakle, kod sklapanja međunarodnih sporazuma koji obuhvaćaju područja za koja se na unutarnjem planu primjenjuje redovni zakonodavni postupak predviđen člankom 294. UFEU-a, sukladno članku 218. stavku 6. točki (a) podtočki v. UFEU-a potrebna je suglasnost Parlamenta, pa se, kao što je to nezavisni odvjetnik naveo u točki 192. svojeg mišljenja, za takav sporazum može smatrati da je na vanjskom planu ekvivalentan onome što je zakonodavni akt na unutarnjem planu. S druge strane, u ovom postupku uopće nije bilo govora o tome da predviđeni sporazum eventualno ne zadovoljava uvjete pristupačnosti i predvidljivosti koji se traže da bi se zadiranja koje on sadržava mogla smatrati utvrđenima zakonom u smislu članka 8. stavka 2. i članka 52. stavka 1. Povelje.

147

Iz navedenog slijedi da se prijenos podataka iz PNR-a Kanadi temelji na „drugoj osnovi” koja je „utvrđen[a] zakonom”, u smislu članka 8. stavka 2. Povelje. Što se tiče pitanja je li ta osnova legitimna u smislu potonje odredbe, ono se u konkretnom slučaju poklapa s pitanjem je li cilj predviđenog sporazuma u općem interesu, što će biti analizirano u točki 148. i sljedećima ovog mišljenja.

b) Cilj od općeg interesa i poštovanje biti predmetnih temeljnih prava

148

Kao što je zaključeno u točki 82. ovog mišljenja, predviđeni sporazum ima za cilj, među ostalim, osiguravanje javne sigurnosti kroz prijenos podataka iz PNR-a Kanadi i korištenje tim podacima u okviru borbe protiv kaznenih djela terorizma i teških oblika prekograničnog kriminaliteta.

149

Taj cilj predstavlja, kao što proizlazi iz sudske prakse Suda, cilj od općeg interesa Unije kojim se može opravdati zadiranje, čak i ozbiljno, u temeljna prava priznata člancima 7. i 8. Povelje. Štoviše, zaštita javne sigurnosti pridonosi i zaštiti prava i sloboda drugih osoba. U tom pogledu, članak 6. Povelje navodi da svatko ima pravo ne samo na slobodu nego i na sigurnost (vidjeti u tom smislu presude od 8. travnja 2014., Digital Rights Ireland i dr., C-293/12 i C-594/12, EU:C:2014:238, t. 42. i 44., i od 15. veljače 2016., N., C-601/15 PPU, EU:C:2016:84, t. 53.).

150

Što se tiče biti temeljnog prava na poštovanje privatnog života priznatog člankom 7. Povelje, bez obzira što podaci iz PNR-a eventualno mogu otkrivati vrlo precizne informacije o privatnom životu neke osobe, priroda tih informacija ograničava se na određene aspekte tog privatnog života, posebice vezane uz zrakoplovna putovanja između Kanade i Unije. Kad je pak riječ o biti prava na zaštitu osobnih podataka priznatog člankom 8. Povelje, predviđenim se sporazumom u članku 3. ograničavaju svrhe u koje se podaci iz PNR-a mogu obrađivati, a u članku 9. predviđaju se pravila namijenjena osiguravanju, među ostalim, sigurnosti, povjerljivosti i integriteta tih podataka te njihove zaštite od nezakonitog pristupa i obrade.

151

U tim okolnostima, zadiranja koja sadrži predviđeni sporazum mogu se opravdati ciljem od općeg interesa Unije i nisu takve naravi da bi mogla ugroziti bit temeljnih prava priznatih člancima 7. i 8. Povelje.

c) Prikladnost obrade podataka iz PNR-a utvrđene predviđenim sporazumom s obzirom na cilj osiguravanja javne sigurnosti

152

Kad je riječ o pitanju jesu li prijenos podataka iz PNR-a u Kanadu i naknadna obrada tih podataka u toj trećoj zemlji prikladni za osiguravanje javne sigurnosti, iz točke 2.2 Komunikacije COM(2010) 492 proizlazi da procjena rizika koji predstavljaju zrakoplovni putnici putem analize tih podataka prije njihova dolaska „uvelike olakšava i ubrzava granične i sigurnosne kontrole” [neslužbeni prijevod]. Nadalje, Komisija je u svojem pisanom očitovanju naglasila da je prema informacijama koje je dostavila CBSA, obrada podataka iz PNR-a omogućila, među ostalim rezultatima, uhićenje 178 osoba među 28 milijuna putnika koji su putovali na letovima između Unije i Kanade od travnja 2014. do ožujka 2015.

153

U tim okolnostima, prijenos podataka iz PNR-a u Kanadu i naknadna obrada tih podataka mogu se smatrati prikladnima za osiguravanje postizanja cilja u pogledu javne zaštite i sigurnosti, zacrtanog predviđenim sporazumom.

d) Nužnost zadiranja koja uključuje predviđeni sporazum

154

Što se tiče nužnosti zadiranja koja uključuje predviđeni sporazum, potrebno je, u skladu sa sudskom praksom citiranom u točkama 140. i 141. ovog mišljenja, provjeriti ograničavaju li se ta zadiranja samo na ono što je krajnje nužno te, u tom kontekstu, određuju li se tim sporazumom jasna i precizna pravila o dosegu i primjeni njime predviđenih mjera.

1) Podaci iz PNR-a uređeni predviđenim sporazumom

i) Dovoljna preciznost predviđenog sporazuma u pogledu podataka iz PNR-a koje treba prenijeti

155

Kad je riječ o podacima uređenim predviđenim sporazumom, u tom bi sporazumu trebali biti jasno i precizno definirani podaci iz PNR-a koje zračni prijevoznici moraju prenijeti Kanadi primjenom tog sporazuma.

156

U tom pogledu, iako se 19 rubrika podataka iz PNR-a navedenih u prilogu predviđenom sporazumu poklapaju, prema navodima Komisije, s Prilogom I. Smjernica Organizacije međunarodnog civilnog zrakoplovstva (ICAO) o podacima iz PNR-a, ipak treba naglasiti, kako to navodi i nezavisni odvjetnik u točki 217. svojeg mišljenja, da rubrika 5, koja se odnosi na „[d]ostupne informacije o sudjelovanju u programu ‚frequent flyer’ i pogodnostima (besplatne karte, bolji uvjeti itd.)”, i rubrika 7, koja pokriva „[s]ve raspoložive kontaktne informacije (uključujući podatke o izvoru informacija)”, ne definiraju dovoljno jasno i precizno koje podatke iz PNR-a treba prenijeti.

157

Naime, kada je riječ o rubrici 5, korištenje izraza „itd.” ne određuje u dovoljnoj mjeri opseg podataka koje je potrebno prenijeti. Nadalje, iz izraza u toj rubrici nije razvidno odnosi li se ona samo na informacije o statusu zrakoplovnih putnika u programima pogodnosti ili pak na sve informacije o zrakoplovnim putnicima i na transakcije izvršene u okviru tih programa.

158

Isto tako, u rubrici 7, koja koristi izraz „[s]ve raspoložive kontaktne informacije”, ne određuje se u dovoljnoj mjeri opseg podataka koje treba prenijeti. Konkretno, u njoj se ne precizira o kojoj vrsti kontaktnih informacija je riječ, ni uključuju li te kontaktne informacije također, kako se može zaključiti iz pisanog odgovora Komisije na pitanja Suda, informacije o trećim osobama koje su izvršile rezervaciju leta za zrakoplovnog putnika, trećim osobama posredstvom kojih je moguće kontaktirati zrakoplovnog putnika ili pak trećim osobama koje treba obavijestiti u hitnim slučajevima.

159

Glede rubrike 8, ona se odnosi na „[s]ve raspoložive informacije o plaćanju/izdavanju računa (ne uključujući druge podatke o transakcijama povezane s kreditnom karticom ili računom, a koje nisu povezane s transakcijom za dotično putovanje)”. Točno je da se ta rubrika može činiti izuzetno širokom jer koristi izraz „[s]ve raspoložive informacije”. Međutim, kao što proizlazi iz Komisijina odgovora na pitanja Suda, navedenu rubriku trebao shvatiti tako da se odnosi samo na informacije o načinima plaćanja i izdavanja računa za zrakoplovnu kartu, pri čemu su isključene sve ostale informacije koje nisu izravno vezane za let. Slijedom takvog tumačenja, može se dakle zaključiti da navedena rubrika ispunjava uvjete glede jasnoće i preciznosti.

160

Što se tiče rubrike 17, ona se odnosi na „[o]pće primjedbe uključujući ostale dodatne informacije (OSI), informacije o posebnim uslugama (SSI) i informacije o zahtjevima za posebne usluge (SSR)”. Prema pojašnjenjima koje je među ostalim dala Komisija, navedena rubrika predstavlja tzv. rubriku za „slobodni tekst” (free text), namijenjenu za unošenje „svih dodatnih informacija”, pored onih nabrojenih na drugim mjestima u prilogu predviđenom sporazumu. Dakle, takva rubrika ne daje nikakvu naznaku o vrsti i opsegu informacija koje se trebaju prenijeti, pa izgleda da bi čak mogla uključivati informacije koje nemaju nikakve veze sa svrhom prijenosa podataka iz PNR-a. Nadalje, budući da se informacije iz te rubrike daju samo kao primjer, o čemu svjedoči korištenje izraza „uključujući”, navedena rubrika ne postavlja nikakvo ograničenje glede vrste i opsega informacija koje se u njoj mogu navesti. U tim okolnostima, ne može se reći da je rubrika 17 definirana dovoljno jasno i precizno.

161

Konačno, kad je riječ o rubrici 18, ona se odnosi na „[s]ve unaprijed dostavljene informacije o putnicima (API) prikupljene u svrhu rezerviranja”. Prema pojašnjenjima koja su iznijeli Vijeće i Komisija, te informacije odgovaraju onima navedenim u članku 3. stavku 2. Direktive 2004/82, a to su broj i vrsta putnog dokumenta koji se koristi, nacionalnost, puno ime, datum rođenja, granični prijelaz na kojem se ulazi na državno područje države članice, oznaka prijevoza, vrijeme polaska i dolaska prijevoza, ukupan broj putnika koji se prevoze i prvo mjesto ukrcaja. Za tu se rubriku, pod pretpostavkom da je se tumači na način da uključuje samo informacije koje se izričito navode u potonjoj odredbi, može smatrati da ispunjava zahtjeve jasnoće i preciznosti.

162

Odredbe članka 4. stavka 3. predviđenog sporazuma kojima se određuje obveza Kanade da izbriše sve prenesene joj podatke iz PNR-a koji se ne navode na popisu u prilogu tom sporazumu, ne omogućuju da se ispravi nepreciznost sadržanu u rubrikama 5, 7 i 17 tog priloga. Naime, budući da taj popis sam po sebi ne definira dovoljno jasno i precizno podatke iz PNR-a koje treba prenijeti, navedene odredbe ne mogu ispraviti nejasnoće u pogledu podataka iz PNR-a koji podliježu prijenosu.

163

U tim okolnostima, kada se radi o podacima iz PNR-a koji se prenose Kanadi, rubrike 5, 7, i 17 priloga predviđenog sporazuma ne definiraju dovoljno jasno i precizno doseg zadiranja u temeljna prava priznata člancima 7. i 8. Povelje.

ii) Osjetljivi podaci

164

Što se tiče prijenosa osjetljivih podataka u smislu članka 2. točke (e) predviđenog sporazuma, ta ih odredba definira kao sve informacije kojima se otkriva „rasno ili etničko podrijetlo, politička gledišta, vjerska ili filozofska uvjerenja, članstvo u sindikatima” ili informacije o „zdravlju ili spolnom životu osobe”. Iako se nijedna od 19 rubrika navedenih u prilogu tom sporazumu izričito ne odnosi na tu vrstu podataka, ti bi podaci, kao što to među ostalim potvrđuje Komisija u svojem odgovoru na pitanja Suda, ipak mogli biti sadržani u rubrici 17. Nadalje, činjenica da su u člancima 8. i 16. predviđenog sporazuma utvrđena posebna pravila za korištenje i čuvanje osjetljivih podataka, nužno znači da su stranke tog sporazuma priznale mogućnost da se Kanadi mogu prenositi i takvi podaci.

165

U tom smislu valja istaknuti da bi svaka mjera koja se temelji na postulatu da bi jedna ili više značajki navedenih u članku 2. točki (e) predviđenog sporazuma mogle, same po sebi i neovisno o pojedinačnom ponašanju odnosnog putnika, biti relevantne u odnosu na svrhu obrade podataka iz PNR-a, odnosno borbu protiv terorizma i teških oblika prekograničnog kriminaliteta, kršila prava zajamčena člancima 7. i 8. u vezi s člankom 21. Povelje. Uzevši u obzir rizik od obrade podataka koja bi bila u suprotnosti s člankom 21. Povelje, prijenos osjetljivih podataka Kanadi zahtijevao bi precizno i veoma čvrsto opravdanje koje se temelji na drugim razlozima osim zaštite javne sigurnosti od terorizma i teških oblika prekograničnog kriminaliteta. Međutim, u konkretnom slučaju takvo opravdanje ne postoji.

166

Štoviše, treba reći da je zakonodavac Unije isključio obradu osjetljivih podataka u članku 6. stavku 4., članku 7. stavku 6. i članku 13. stavku 4. Direktive (EU) 2016/681 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o uporabi podataka iz evidencije podataka o putnicima (PNR) u svrhu sprečavanja, otkrivanja, istrage i kaznenog progona kaznenih djela terorizma i teških kaznenih djela (SL 2016., L 119, str. 132.).

167

Uzevši u obzir ocjene izložene u prethodne dvije točke, valja zaključiti da se članci 7., 8. i 21. te članak 52. stavak 1. Povelje protive kako prijenosu osjetljivih podataka u Kanadu tako i okviru koji je Unija dogovorila s tom trećom zemljom u pogledu uvjeta korištenja i čuvanja takvih podataka od strane tijela te treće države.

2) Automatska obrada podataka iz PNR-a

168

Kako proizlazi iz točaka 130. do 132. ovog mišljenja te kao što je to naveo i nezavisni odvjetnik u točki 252. svojeg mišljenja, podaci iz PNR-a koji se prenose Kanadi prije svega su namijenjeni da budu podvrgnuti analizama kroz automatsku obradu koja se temelji na unaprijed definiranim modelima i kriterijima te na unakrsnim usporedbama s različitim bazama podataka.

169

Međutim, procjena rizika koji zrakoplovni putnici predstavljaju za javnu sigurnost provodi se, kako proizlazi iz točaka 130. i 131. ovog mišljenja, putem automatskih analiza podataka iz PNR-a prije dolaska zrakoplovnih putnika u Kanadu. Budući da se te analize provode na temelju neprovjerenih osobnih podataka i da se zasnivaju na unaprijed definiranim modelima i kriterijima, one nužno podrazumijevaju određenu stopu pogreške, što su na raspravi među ostalim priznale francuska vlada i Komisija.

170

Kao što je razvidno iz točke 30. Mišljenja ENZP-a o Prijedlogu okvirne odluke Vijeća o uporabi podataka iz evidencije podataka o putnicima [Passenger Name Record – PNR] u svrhu provođenja zakona (SL 2008., C 110, str. 1.), na koju se ENZP pozvao u svojem odgovoru na pitanja Suda, ta stopa pogreške očito nije zanemariva.

171

Naravno, kad je riječ o posljedicama automatske obrade podataka iz PNR-a, članak 15. predviđenog sporazuma predviđa da će se Kanada suzdržati od donošenja svih „odluk[a] koje imaju znatan negativni učinak na putnika, a koje se temelje isključivo na automatskoj obradi podataka iz PNR-a”. Isto tako, na tu vrstu obrade primjenjuju se članak 3. navedenog sporazuma, koji definira sve obrade tih podataka koje provodi nadležno kanadsko tijelo, i članak 7. tog sporazuma, koji sadržava nediskriminacijsku klauzulu.

172

Ipak, opseg zadiranja koja uključuju automatske analize podataka iz PNR-a, u pogledu prava priznatih člancima 7. i 8. Povelje, ponajprije ovisi o unaprijed definiranim modelima i kriterijima na kojima se temelji ta vrsta obrade podataka. Dakle, i uzevši u obzir zaključke navedene u točkama 169. i 170. ovog mišljenja, unaprijed definirani modeli i kriteriji trebali bi biti, s jedne strane, specifični i pouzdani, tako da omogućavaju da se dođe do, kako je to nezavisni odvjetnik naveo u točki 256. svojeg mišljenja, rezultata usmjerenih na pojedince u pogledu kojih može postojati osnovana sumnja glede sudjelovanja u kaznenim djelima terorizma ili teškim oblicima međunarodnog kriminaliteta te, s druge strane, nediskriminirajući. Isto tako, trebalo bi precizirati da baze podataka s kojima se podaci iz PNR-a unakrsno uspoređuju, moraju biti pouzdane i ažurirane te trebaju biti ograničene na podatke koje Kanada koristi vezano uz borbu protiv terorizma i teških oblika prekograničnog kriminaliteta.

173

Nadalje, budući da automatske analize podataka iz PNR-a nužno uključuju, kako je zaključeno u točki 169. ovog mišljenja, određenu stopu pogreške, svaki pozitivni rezultat dobiven provođenjem automatske obrade tih podataka mora, u skladu s člankom 15. predviđenog sporazuma, biti podvrgnut pojedinačnoj provjeri korištenjem sredstava koja nisu automatska, prije donošenja pojedinačne mjere koja će na dotične zrakoplovne putnike imati štetne učinke. Dakle, u skladu s člankom 15. takva se mjera ne može ključno temeljiti samo na rezultatu automatske obrade podataka iz PNR-a.

174

Konačno, da bi se u praksi osiguralo da unaprijed definirani modeli i kriteriji, njihova uporaba kao i korištene baze podataka ne budu diskriminatorne naravi te da budu ograničeni samo na ono što je krajnje nužno, pouzdanost i ažuriranost tih unaprijed definiranih modela i kriterija te korištenih baza podataka moraju podlijegati, vodeći računa o statističkim podacima i rezultatima međunarodnih istraživanja, zajedničkom preispitivanju predviđenom člankom 26. stavkom 2. tog sporazuma.

3) Svrhe obrade podataka iz PNR-a

i) Sprečavanje, otkrivanje ili progon kaznenih djela terorizma ili teških oblika prekograničnog kriminaliteta

175

Člankom 3. stavkom 1. predviđenog sporazuma određuje se da kanadsko nadležno tijelo može obrađivati podatke iz PNR-a isključivo u svrhu sprečavanja, otkrivanja, istraživanja ili kaznenog progona kaznenih djela terorizma ili teških oblika prekograničnog kriminaliteta.

176

Kad je riječ o izrazu „kaznena djela terorizma”, članak 3. stavak 2. tog sporazuma jasno i precizno definira djelovanja koja uključuje taj pojam kao i osobe, skupine i organizacije koje se mogu smatrati „terorističkim subjektom”.

177

Isto tako, kad je riječ o izrazu „teški oblik prekograničnog kriminaliteta”, članak 3. stavak 3. prvi podstavak predviđenog sporazuma jasno i precizno definira stupanj težine dotičnih kaznenih djela, određujući da se za ta djela može izreći kazna oduzimanja slobode od najmanje četiri godine ili stroža. Nadalje, što se tiče prirode tih kaznenih djela, navedenu odredbu također treba smatrati dovoljno preciznom s obzirom na to da upućuje na kaznena djela definirana kanadskim pravom. Konačno, u članku 3. stavku 3. drugom podstavku tog sporazuma jasno se i precizno navode različiti slučajevi u kojima se kazneno djelo smatra prekograničnim.

178

U tim okolnostima, članak 3. stavci 1., 2 i 3. predviđenog sporazuma sadržava jasna i precizna pravila, ograničena samo na ono što je krajnje nužno.

ii) Ostale svrhe

179

Članak 3. stavak 4. predviđenog sporazuma kanadskom nadležnom tijelu dopušta, u iznimnim slučajevima, da podatke iz PNR-a obrađuje kad je to potrebno radi zaštite vitalnih interesa bilo kojeg pojedinca, primjerice u slučaju opasnosti od smrti ili teške tjelesne ozljede ili ozbiljne opasnosti za javno zdravlje, posebno kada se to zahtijeva u skladu s međunarodno priznatim standardima. Nadalje, člankom 3. stavkom 5. točkama (a) i (b) tog sporazuma Kanadi se dopušta da obrađuje podatke iz PNR-a „u pojedinačnim slučajevima” kako bi „osigurala nadzor ili odgovornosti javne uprave” odnosno kako bi „postupila u skladu sa sudskim pozivom, nalogom za uhićenje ili naredbom suda”.

180

Budući da članak 3. stavak 4. predviđenog sporazuma postavlja ograničenje zaštite vitalnih interesa pojedinaca za slučajeve u kojima se nadležno kanadsko tijelo može, u svrhe koje nemaju veze sa svrhama svojstvenima predviđenom sporazumu glede borbe protiv terorizma i teških oblika prekograničnog kriminaliteta, koristiti podacima iz PNR-a prikupljenim na temelju tog sporazuma, navedena odredba jasno i precizno definira slučajeve u kojima je takvo korištenje dopušteno. Osim toga, budući da se tom odredbom određuje da je kanadsko nadležno tijelo za to ovlašteno samo u iznimnim slučajevima, valja zaključiti da navedena odredba sadržava pravila koja su ograničena samo na ono što je krajnje nužno.

181

Naprotiv, slučajevi u kojima Kanada u skladu s člankom 3. stavkom 5. točkama (a) i (b) predviđenog sporazuma može obrađivati podatke iz PNR-a, formulirani su previše neodređeno i općenito da bi zadovoljili zahtjeve u pogledu propisane jasnoće i preciznosti. Dakle, slijedi da se pravila predviđena tom odredbom ne ograničavaju samo na ono što je krajnje nužno za postizanje cilja određenog tim sporazumom.

4) Kanadska tijela iz predviđenog sporazuma

182

U skladu s člankom 2. točkom (d) predviđenog sporazuma, kanadsko nadležno tijelo odgovorno je za primanje i obradu podataka iz PNR-a u okviru tog sporazuma. Prema članku 5. istog sporazuma, smatra se da to tijelo pruža primjerenu razinu zaštite u smislu prava Unije kada obrađuje i koristi te podatke. Nadalje, kao što je vidljivo iz petnaeste alineje preambule tog sporazuma, Kanada se obvezuje da će to tijelo poštovati zaštitne mehanizme, predviđene tim istim sporazumom, u vezi s privatnošću i zaštitom osobnih podataka.

183

Iako se identitet kanadskog nadležnog tijela u predviđenom sporazumu kao takav ne navodi, Kanada se u članku 30. stavku 2. točki (a) tog sporazuma obvezuje službeno obavijestit Komisiju o identitetu tog tijela do stupanja na snagu predviđenog sporazuma. Dakle, potonji je sporazum dovoljno jasan i precizan u pogledu identiteta kanadskog nadležnog tijela.

184

Nadalje, treba reći da je točno da se u članku 18. stavku 1. navedenog sporazuma ne precizira identitet „drugih vladinih tijela u Kanadi” kojima je kanadsko nadležno tijelo ovlašteno, pod uvjetima predviđenim tom odredbom, otkriti podatke iz PNR-a. Međutim, iz članka 18. stavka 1. točaka (a), (c) i (e) predviđenog sporazuma jasno proizlazi da se podaci iz PNR-a mogu dostavljati samo tijelima „čije su dužnosti u izravnoj vezi s područjem primjene članka 3.”, kad je dostavljanje „potrebno za potrebe navedene u članku 3.”, te pod pretpostavkom da ta tijela pružaju „zaštitu jednakovrijednu mehanizmima zaštite navedenima u ovom [s]porazumu”.

185

Budući da više odredaba predviđenog sporazuma, odnosno članak 3. stavak 5., članak 6. stavci 1. i 2., članak 8. stavci 3. do 5., članak 12. stavak 3., članak 16. i članak 17. tog sporazuma, određuju „Kanadu” kao instancu odgovornu za obradu podataka iz PNR-a o kojima je riječ u tim odredbama, navedeni sporazum treba shvatiti tako da određuje i kanadsko nadležno tijelo i tijela iz članka 18. tog sporazuma. Tumačeni u tom smislu, valja smatrati da članak 3. stavak 5., članak 6. stavci 1. i 2., članak 8. stavci 3. do 5., članak 12. stavak 3., članak 16. i članak 17. predviđenog sporazuma ispunjavaju zahtjeve jasnoće i preciznosti.

5) Predmetni zrakoplovni putnici

186

Predviđeni sporazum pokriva podatke iz PNR-a svih zrakoplovnih putnika koji putuju na letovima između Unije i Kanade. Prijenos tih podataka Kanadi odvija se neovisno o bilo kojem objektivnom čimbeniku iz kojeg se dade zaključiti da ti putnici mogu predstavljati opasnost za javnu sigurnost u Kanadi.

187

U tom smislu treba reći da su podaci iz PNR-a, kao što je već navedeno u točkama 152. i 169. ovog mišljenja, namijenjeni među ostalim i za provođenje automatske obrade. Naime, kako to navodi više intervenijenata, cilj je te obrade identificirati opasnost za javnu sigurnost koju eventualno mogu predstavljati osobe koje u toj fazi nisu poznate nadležnim službama te koje bi zbog te opasnosti mogle biti podvrgnute detaljnoj provjeri. U tom pogledu, automatska obrada tih podataka, prije dolaska putnika u Kanadu, olakšava i ubrzava sigurnosne kontrole, posebice na granicama. Nadalje, isključivanje određenih kategorija osoba ili određenih zona podrijetla moglo bi predstavljati prepreku ostvarivanju cilja automatske obrade podataka iz PNR-a, to jest identifikacije, putem provjere tih podataka, osoba koje mogu predstavljati opasnost za javnu sigurnost među svim zrakoplovnim putnicima te omogućiti izbjegavanje te provjere.

188

Osim toga, prema članku 13. Čikaške konvencije, na koju su se konkretno pozvali Vijeće i Komisija u svojim odgovorima na pitanja Suda, svi zrakoplovni putnici moraju se prilikom ulaska, izlaska i unutar državnog područja države ugovornice pridržavati zakona i propisa te države o ulasku i izlasku zrakoplovnih putnika u njezin teritorij i iz njega. Svi zrakoplovni putnici koji žele ući u Kanadu ili žele izaći iz te zemlje podliježu stoga, na temelju navedenog članka, graničnim kontrolama te se moraju pridržavati uvjeta za ulazak i izlazak propisanih važećim kanadskim pravom. Nadalje, kako proizlazi iz točaka 152. i 187. ovog mišljenja, identifikacija, putem podataka iz PNR-a, putnika koji mogu predstavljati opasnost za javnu sigurnost dio je graničnih kontrola. Prema tome, budući da se na njih primjenjuju te kontrole, zrakoplovni putnici koji žele ući i boraviti u Kanadi podliježu, zbog same naravi te mjere, provjeri njihovih podataka iz PNR-a.

189

U tim okolnostima, nije izgledno da predviđeni sporazum prelazi granice onog što je krajnje nužno time što omogućuje da se Kanadi prenose podaci iz PNR-a svih zrakoplovnih putnika.

6) Čuvanje i korištenje podataka iz PNR-a

190

Da bi se osiguralo da čuvanje prenesenih podataka iz PNR-a, pristup tim podacima od strane kanadskih tijela određenih predviđenim sporazumom te njihovo korištenje tim podacima budu ograničeni samo na ono što je krajnje nužno, predviđeni sporazum morao bi u skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda citiranom u točki 141. ovog mišljenja predvidjeti jasna i precizna pravila, navodeći u kojim okolnostima i pod kojim ih uvjetima ta tijela mogu čuvati, koristiti i njima pristupiti.

191

Kad je riječ o čuvanju osobnih podataka, valja istaknuti da predmetni propis treba, među ostalim, nastaviti ispunjavati objektivne kriterije, uspostavljajući vezu između osobnih podataka koje treba zadržati i cilja koji se nastoji postići (vidjeti u tom smislu presude od 6. listopada 2015., Schrems, C-362/14, EU:C:2015:650, t. 93., i od 21. prosinca 2016., Tele2 Sverige i Watson i dr., C-203/15 i C-698/15, EU:C:2016:970, t. 110.).

192

Što se tiče korištenja od strane tijela osobnih podataka koji se zakonito čuvaju, valja podsjetiti da je Sud smatrao da se propis Unije ne može ograničiti na zahtjev da pristup tim podacima odgovara jednom od ciljeva iz tog propisa, nego također mora predvidjeti materijalne i postupovne uvjete kojima se uređuje to korištenje (vidjeti po analogiji presudu od 21. prosinca 2016., Tele2 Sverige i Watson i dr., C-203/15 i C-698/15, EU:C:2016:970, t. 117. i 118. te navedenu sudsku praksu).

193

U konkretnom slučaju, kao što je zaključeno u točki 171. ovog mišljenja, predviđeni sporazum u članku 3. definira svrhe u koje kanadsko nadležno tijelo može koristiti podatke iz PNR-a, u članku 7. predviđa nediskriminacijsku klauzulu, a u članku 15. sadržava odredbu o odlukama koje Kanada donosi na temelju automatske obrade tih podataka.

194

Nadalje, članak 16. stavak 1. predviđenog sporazuma predviđa da Kanada podatke iz PNR-a može čuvati u razdoblju od pet godina nakon njihova primitka, a članak 16. stavak 3. tog sporazuma precizira da se dio tih podataka mora učiniti anonimnima 30 dana odnosno dvije godine od tog dana. Budući da te se u tim odredbama ne pravi nikakvu razliku među putnicima na koje se odnose, one stoga omogućuju čuvanje podataka iz PNR-a svih zrakoplovnih putnika.

195

Konačno, u skladu s člankom 16. stavkom 4. tog sporazuma, prikriveni se podaci mogu razotkriti kad je potrebno provođenje istraga na temelju članka 3. istog sporazuma, pri čemu prikrivene podatke može razotkriti, ovisno o slučaju, bilo ograničeni broj za to posebno ovlaštenih službenika, bilo nakon prethodne dozvole voditelja kanadskog nadležnog tijela ili visokog dužnosnika kojeg za to ovlasti voditelj.

i) Čuvanje i korištenje podataka iz PNR-a prije dolaska zrakoplovnih putnika, tijekom njihova boravka u Kanadi te pri njihovu izlasku

196

Predviđeni sporazum omogućava, dakle, tijekom cijelog razdoblja čuvanja korištenje podacima iz PNR-a svih zrakoplovnih putnika u svrhe određene u njegovu članku 3.

197

Međutim, kad je riječ o čuvanju podataka iz PNR-a i njihovu korištenju do izlaska zrakoplovnih putnika iz Kanade, treba reći da ti podaci omogućavaju, među ostalim, olakšavanje sigurnosnih i graničnih kontrola. Zbog same naravi tih podataka, njihovo čuvanje i korištenje u tu svrhu ne može biti ograničeno na određeni krug zrakoplovnih putnika, niti može biti predmet prethodne dozvole koju daje sud ili neovisno upravno tijelo. Dakle, sukladno ocjenama iznesenim u točkama 186. do 188. ovog mišljenja, valja zaključiti da sve dok se zrakoplovni putnici nalaze u Kanadi ili su na polasku iz te treće zemlje, potreban odnos između tih podataka i cilja zacrtanog tim sporazumom postoji, pa on ne prelazi granice onog što je krajnje nužno samo zbog činjenice da omogućava sustavno čuvanje i korištenje podacima iz PNR-a svih tih putnika.

198

Isto tako, sustavno korištenje podataka iz PNR-a u cilju provjere pouzdanosti i ažuriranosti unaprijed definiranih modela i kriterija na kojima se temelji automatska obrada tih podataka, kako je navedeno u točki 174. ovog mišljenja, ili definiranja novih modela i kriterija za tu obradu, izravno je vezano uz provođenje kontrola spomenutih u prethodnoj točki ovog mišljenja, pa stoga treba smatrati da ni ono ne prelazi granice onog što je krajnje nužno.

199

Nadalje, važno je reći da se tijekom boravka zrakoplovnih putnika u Kanadi i neovisno o rezultatima automatske analize podataka iz PNR-a provedene prije njihova dolaska u tu treću zemlju, mogu javiti situacije u kojima kanadsko nadležno tijelo raspolaže indicijama, prikupljenim tijekom tog boravka, da bi se korištenje njihovim podacima moglo pokazati potrebnim u cilju borbe protiv terorizma i teških oblika prekograničnog kriminaliteta.

200

Što se pak tiče korištenja podataka iz PNR-a u situacijama spomenutim u prethodnoj točki, treba reći da se, s obzirom na to da je zrakoplovnim putnicima nakon provjere njihovih podataka iz PNR-a odobren ulazak na državno područje te treće zemlje, korištenje tim podacima tijekom njihova boravka u Kanadi mora temeljiti na novim okolnostima koje opravdavaju to korištenje. Navedeno korištenje dakle zahtijeva, sukladno sudskoj praksi citiranoj u točkama 141. i 192. ovog mišljenja, pravila koja predviđaju materijalne i procesne uvjete kojima se uređuje navedeno korištenje kako bi se, među ostalim, ti podaci zaštitili od rizika zlouporabe. Takva se pravila moraju temeljiti na objektivnim kriterijima za definiranje okolnosti i uvjeta pod kojima je kanadskim tijelima određenim predviđenim sporazumom dopušteno koristiti ih.

201

U tom pogledu, kad postoje objektivni elementi iz kojih se može zaključiti da ti podaci iz PNR-a jednog ili više zrakoplovnih putnika mogu dati stvaran doprinos cilju borbe protiv kaznenih djela terorizma i teških oblika prekograničnog kriminaliteta, očito je da korištenje tih podataka ne prelazi granice onog što je krajnje nužno (vidjeti po analogiji presudu od 21. prosinca 2016., Tele2 Sverige i Watson i dr., C-203/15 i C-698/15, EU:C:2016:970, t. 119. i navedenu sudsku praksu).

202

Nadalje, kako bi se u praksi osiguralo puno poštovanje uvjeta spomenutih u prethodne dvije točke, važno je da korištenje zadržanim podacima iz PNR-a tijekom boravka zrakoplovnih putnika u Kanadi u načelu bude, osim u valjano opravdanim hitnim slučajevima, podvrgnuto prethodnom nadzoru suda ili neovisnog upravnog tijela i da odluka tog suda ili tijela bude donesena nakon obrazloženog zahtjeva nadležnih tijela podnesenog osobito u okviru postupaka sprečavanja, otkrivanja ili progona kaznenih djela (vidjeti po analogiji presudu od 21. prosinca 2016., Tele2 Sverige i Watson i dr., C-203/15 i C-698/15, EU:C:2016:970, t. 120. i navedenu sudsku praksu).

203

Budući da predviđeni sporazum ne ispunjava zahtjeve navedene u prethodne dvije točke, njime se ne osigurava da će korištenje podacima iz PNR-a zrakoplovnih putnika tijekom njihova boravka u Kanadi od strane kanadskih tijela određenih navedenim sporazumom biti ograničeno samo na ono što je krajnje nužno.

ii) Čuvanje i korištenje podataka iz PNR-a nakon odlaska zrakoplovnih putnika iz Kanade

204

Na zrakoplovne putnike koji su napustili Kanadu u pravilu su primijenjene kontrole prilikom ulaska i izlaska iz te zemlje. Isto tako, njihovi su podaci iz PNR-a bili provjereni prije njihova dolaska u Kanadu i, eventualno, tijekom njihova boravka te izlaska iz te treće zemlje. Shodno tome, valja zaključiti da ti putnici načelno ne predstavljaju opasnost u pogledu terorizma ili teških oblika prekograničnog kriminaliteta, zato što ni te kontrole ni provjere ni bilo koja druga okolnost nisu upućivale na postojanje objektivnih elemenata u tom smislu. U svakom slučaju, nije izgledno da bi svi zrakoplovni putnici koji su putovali u Kanadu predstavljali, nakon njihova odlaska iz te zemlje, veći rizik nego druge osobe koje nisu putovale u tu zemlju tijekom zadnjih pet godina i za koje Kanada stoga ne posjeduje podatke iz PNR-a.

205

Dakle, kad je riječ o zrakoplovnim putnicima kod kojih takav rizik nije bio utvrđen prilikom njihova dolaska u Kanadu te sve do njihova odlaska iz te treće zemlje, nije izgledno da, nakon što su otišli, postoji veza, makar i neizravna, između njihovih podataka iz PNR-a i cilja zacrtanog predviđenim sporazumom koja bi opravdavala čuvanje tih podataka. Argumenti koje su pred Sudom među ostalim iznijeli Vijeće i Komisija, vezano uz trajanje prosječnog životnog vijeka međunarodnih mreža za počinjenje teških kaznenih djela, te uz trajanje i složenost istraga o tim mrežama, ne mogu opravdati kontinuirano pohranjivanje podataka iz PNR-a svih zrakoplovnih putnika nakon njihova odlaska iz Kanade u svrhu eventualnog pristupa tim podacima neovisno o tome postoji li ikakva veza s borbom protiv terorizma i teškim oblicima prekograničnog kriminaliteta (vidjeti po analogiji presudu od 21. prosinca 2016., Tele2 Sverige i Watson i dr., C-203/15 i C-698/15, EU:C:2016:970, t. 119.).

206

Dakle, kontinuirano pohranjivanje podataka iz PNR-a svih zrakoplovnih putnika nakon njihova odlaska iz Kanade očito se ne ograničava samo na ono što je krajnje nužno.

207

Međutim, ako se u pojedinačnim slučajevima utvrdi postojanje objektivnih elementa iz kojih se može zaključiti da bi pojedini zrakoplovni putnici mogli, čak i nakon njihova odlaska iz Kanade, predstavljati rizik u kontekstu borbe protiv terorizma i teških oblika prekograničnog kriminaliteta, pohranjivanje njihovih podataka iz PNR-a dopušteno je i izvan okvira njihova boravka u Kanadi (vidjeti po analogiji presudu od 21. prosinca 2016., Tele2 Sverige i Watson i dr., C-203/15 i C-698/15, EU:C:2016:970, t. 108.).

208

Kad je riječ o korištenju tako pohranjenih podataka iz PNR-a, ono bi se u skladu sa sudskom praksom citiranom u točkama 201. i 202. ovog mišljenja trebalo temeljiti na objektivnim kriterijima za definiranje okolnosti i uvjeta pod kojima kanadska tijela određena predviđenim sporazumom mogu imati pristup tim podacima radi njihova korištenja. Isto tako, to bi korištenje moralo biti, osim u valjano opravdanim hitnim slučajevima, podvrgnuto prethodnom nadzoru suda ili neovisnog upravnog tijela čija se odluka o odobrenju korištenja donosi nakon što ta tijela podnesu obrazloženi zahtjev osobito u okviru postupaka sprečavanja, otkrivanja ili progona kaznenih djela.

209

Što se tiče trajanja čuvanja podataka iz PNR-a zrakoplovnih putnika o kojima je riječ u točki 207. ovog mišljenja, treba reći da je opće trajanje predviđeno člankom 16. stavkom 1. predviđenog sporazuma produljeno za godinu i pol dana u odnosu na trajanje koje se navodilo u Sporazumu iz 2006. U tom pogledu treba međutim priznati, uzevši u obzir posebice argumente koje su iznijeli Vijeće i Komisija, a spominju se u točki 205. ovog mišljenja, da nije izgledno da trajanje od pet godina predviđeno člankom 16. stavkom 1. navedenog sporazuma prelazi granice onoga što je krajnje nužno u cilju borbe protiv terorizma i teških oblika prekograničnog kriminaliteta.

210

Konačno, budući da, s jedne strane, članak 9. stavak 2. predviđenog sporazuma, koji predviđa da Kanada podatke iz PNR-a čuva „u sigurnom fizičkom okružju, zaštićenom nadzorom pristupa”, znači da se ti podaci trebaju čuvati na državnom području Kanade, te da, s druge strane, članak 16. stavak 6. tog sporazuma, prema kojem Kanada podatke iz PNR-a uništava nakon isteka roka njihova zadržavanja, treba shvatiti tako da nalaže nepovratno uništenje tih podataka, može se smatrati da navedene odredbe ispunjavaju zahtjeve glede jasnoće i preciznosti (vidjeti po analogiji presudu od 21. prosinca 2016., Tele2 Sverige i Watson i dr., C-203/15 i C-698/15, EU:C:2016:970, t. 122. i navedenu sudsku praksu).

211

Imajući u vidu zaključke navedene u točkama 204. do 206. i 208. ovog mišljenja, navedeni sporazum ne osigurava da će čuvanje i korištenje podataka iz PNR-a od strane kanadskih tijela nakon odlaska zrakoplovnih putnika iz Kanade biti ograničeno samo na ono što je krajnje nužno.

7) Otkrivanje podataka iz PNR-a

i) Dostavljanje podataka iz PNR-a javnim tijelima

212

Članci 18. i 19. predviđenog sporazuma kanadskom nadležnom tijelu omogućuju da podatke iz PNR-a dostavlja drugim kanadskim javnim tijelima i javnim tijelima ostalih trećih zemalja. Budući da se, faktički, takvim dostavljanjem navedenim tijelima daje pristup navedenim podacima te mogućnost njihova korištenja, ono mora ispunjavati uvjete koji uređuju korištenje tih podataka, na koje se podsjeća u točkama 200. do 202. i 208. ovog mišljenja.

213

Kad je konkretno riječ o dostavljanju podataka iz PNR-a javnim tijelima ostalih trećih zemalja, treba reći i to da članak 19. stavak 1. točka (e) predviđenog sporazuma kanadskom nadležnom tijelu daje diskrecijsko pravo kod ocjenjivanja razine zaštite zajamčene u tim zemljama.

214

S tim u vezi valja podsjetiti da do prijenosa osobnih podataka iz Unije u treću zemlju može doći samo ako ta zemlja osigurava razinu zaštite temeljnih prava i sloboda koja je bitno istovjetna razini koja se jamči u okviru Unije. Taj zahtjev isto tako vrijedi u slučaju dostavljanja podataka iz PNR-a iz Kanade u ostale treće zemlje koje je uređeno člankom 19. predviđenog sporazuma, kako bi se izbjeglo zaobilaženje razine zaštite predviđene tim sporazumom prenošenjem osobnih podataka u ostale treće zemlje te kako bi se zajamčio kontinuitet razine zaštite koju pruža pravo Unije (vidjeti po analogiji presudu od 6. listopada 2015., Schrems, C-362/14, EU:C:2015:650, t. 72. i 73.). Shodno tome, takvo dostavljanje zahtijeva postojanje bilo sporazuma između Unije i odnosne treće zemlje istovjetnog tom sporazumu, bilo odluke Komisije na temelju članka 25. stavka 6. Direktive 95/46 kojom se utvrđuje da ta treća zemlja osigurava odgovarajuću razinu zaštite u smislu prava Unije te koja pokriva tijela prema kojima je predviđen prijenos podataka iz PNR-a.

215

Budući da članci 18. i 19. predviđenog sporazuma ne ispunjavaju zahtjeve spomenute u točkama 212. do 214. ovog mišljenja, taj sporazum ne jamči da će dostavljanje podataka iz PNR-a koje kanadsko nadležno tijelo vrši prema drugim kanadskim javnim tijelima ili drugim javnim tijelima ostalih trećih zemalja, biti ograničeno samo na ono što je krajnje nužno.

ii) Otkrivanje podataka iz PNR-a privatnim subjektima

216

Članak 12. stavak 3. predviđenog sporazuma Kanadi dopušta „otkrivanje informacija uvjetovati razumnim pravnim zahtjevima i ograničenjima [...], uz dužno poštovanje legitimnih interesa dotičnog pojedinca”. No, tim se sporazumom ne definira ni priroda informacija koja se može otkriti, ni korisnici tog otkrivanja, ni uporaba koja se rezervira za tu informaciju.

217

Štoviše, predviđeni sporazum ne definira izraze „razumn[i] pravn[i] zahtjev[i] i ograničenj[a]” i „legitimn[i] interes[i] dotičnog pojedinca”, te ne zahtijeva ni da otkrivanje podataka iz PNR-a privatnom subjektu mora biti u vezi s borbom protiv terorizma i teškim oblicima prekograničnog kriminaliteta, ni da to otkrivanje podliježe odobrenju sudskog ili neovisnog upravnog tijela. Prema tome, navedena odredba prelazi granice onog što je krajnje nužno.

3. Pojedinačna prava zrakoplovnih putnika

218

Članak 8. stavak 2. druga rečenica Povelje jamči da osobe čiji su osobni podaci prikupljeni imaju pravo na pristup tim podacima i pravo na njihovo ispravljanje.

219

Nadalje, što se tiče članka 7. Povelje, Sud je već presuđivao da temeljno pravo na poštovanje privatnog života, priznato tim člankom, podrazumijeva da se dotična osoba može uvjeriti da se njezini osobni podaci obrađuju pravilno i zakonito. Kako bi mogla obaviti nužne provjere, ta osoba mora raspolagati pravom na pristup podacima koji se na nju odnose a predmet su obrade (vidjeti u tom smislu presudu od 7. svibnja 2009., Rijkeboer, C-553/07, EU:C:2009:293, t. 49.).

220

Da bi se osiguralo poštovanje tih prava, važno je da zrakoplovni putnici budu informirani o prijenosu njihovih podataka iz PNR-a u Kanadu i o korištenju tih podataka od trenutka kad to dostavljanje ne može ugroziti istrage koje provode javna tijela određena predviđenim sporazumom. Naime, takva je informacija zapravo potrebna da bi se zrakoplovnim putnicima omogućilo korištenje njihovih prava na zahtijevanje pristupa podacima iz PNR-a koji se na njih odnose i, eventualno, ispravljanje tih podataka, kao i na podnošenje djelotvornog pravnog lijeka pred sudom u skladu s člankom 47. stavkom 1. Povelje (vidjeti po analogiji presudu od 21. prosinca 2016., Tele2 Sverige i Watson i dr., C-203/15 i C-698/15, EU:C:2016:970, t. 121. i navedenu sudsku praksu).

a) Pravo na informaciju, pristup i ispravak

221

Iako se člancima 12. i 13. predviđenog sporazuma u korist zrakoplovnih putnika uvodi pravo na pristup svojim podacima iz PNR-a te pravo tražiti njihov ispravak, navedenim se odredbama ne zahtijeva da ti putnici moraju biti obaviješteni o prijenosu njihovih podataka iz PNR-a u Kanadu i o njihovu korištenju.

222

U tom smislu, navedeni sporazum samo predviđa, u članku 11., pravilo transparentnosti koje kanadsko nadležno tijelo obvezuje da na svojim internetskim stranicama objavi određene informacije općenite naravi o prijenosu podataka iz PNR-a i njihovu korištenju te ne uvodi nikakvu obvezu u pogledu pojedinačnog obavještavanja zrakoplovnih putnika.

223

Istina, navedeno pravilo transparentnosti u dovoljnoj mjeri omogućava da se zrakoplovni putnici obavijeste kako o prijenosu svojih podataka iz PNR-a u Kanadu tako i o sustavnom korištenju tih podataka, izloženom u točkama 197. i 198. ovog mišljenja, u svrhu provođenja sigurnosnih i graničnih kontrola. No, s druge strane, navedeno općenito informiranje zrakoplovnih putnika, uređeno člankom 11. predviđenog sporazuma, njima ne daje mogućnost da znaju koristi li se kanadsko nadležno tijelo njihovim podacima i izvan okvira tih kontrola. Dakle, u slučajevima spomenutim u točkama 199. i 207. ovog mišljenja, kad postoje objektivni elementi koji opravdavaju takvo korištenje i zahtijevaju prethodno odobrenje sudskog ili neovisnog upravnog tijela, pojedinačno obavještavanje zrakoplovnih putnika pokazuje se nužnim. Isto vrijedi i u slučaju kad se podaci iz PNR-a zrakoplovnih putnika dostavljaju drugim javnim tijelima ili privatnim subjektima.

224

Međutim do takvog informiranja mora doći, sukladno sudskoj praksi citiranoj u točki 220. ovog mišljenja, tek od trenutka kad ono ne može ugroziti istrage koje provode javna tijela određena predviđenim sporazumom.

225

Navedeni sporazum stoga bi trebao precizirati da zrakoplovne putnike, čije je podatke iz PNR-a kanadsko nadležno tijelo koristilo i čuvalo u slučajevima spomenutima u točkama 199. i 207. ovog mišljenja, kao i one čiji su podaci dostavljeni drugim javnim tijelima ili privatnim subjektima, to tijelo mora obavijestiti o takvom korištenju i takvom dostavljanju pod uvjetima izloženim u prethodnoj točki ovog mišljenja.

b) Pravo na pravni lijek

226

Kad je riječ o pravu zrakoplovnih putnika na pravni lijek, člankom 14. stavkom 2. predviđenog sporazuma određuje se da će Kanada osigurati da svaki pojedinac koji smatra da se odlukom ili postupkom u vezi s njegovim podacima iz PNR-a krše njegova prava, može tražiti učinkovitu sudsku zaštitu u skladu s kanadskim zakonodavstvom putem sudskog ispitivanja ili drugog pravnog lijeka koji može uključivati i naknadu štete.

227

Budući da je navedenom odredbom pokriven „svaki pojedinac koji smatra da se […] krše njegova prava”, ona se primjenjuje na sve zrakoplovne putnike, neovisno o njihovu državljanstvu, boravištu, prebivalištu ili prisutnosti u Kanadi. Također, treba je shvatiti, kao što primjećuje Vijeće, na način da zrakoplovni putnici raspolažu pravnim sredstvom pred sudom, kako to zahtjeva članak 47. stavak 1. Povelje. Činjenica da članak 14. stavak 2. predviđenog sporazuma predviđa da se „učinkovita sudska zaštita” može dopuniti pravnim sredstvom za naknadu štete nema za posljedicu, suprotno navodima Parlamenta, to da zrakoplovni putnici ostaju bez takve učinkovite zaštite, već je takve naravi da, kako to navodi nezavisni odvjetnik u točki 324. svojeg mišljenja, jača sudsku zaštitu dotičnih osoba.

4. Nadzor zaštitnih mehanizama u vezi sa zaštitom podataka iz PNR-a

228

U skladu s člankom 8. stavkom 3. Povelje, poštovanje zahtjeva koji proizlaze iz njezina članka 8. stavaka 1. i 2. podliježe nadzoru neovisnog tijela.

229

Prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda, jamstvom neovisnosti takvog nadzornog tijela, čije je ustanovljavanje predviđeno i člankom 16. stavkom 2. UFEU-a, želi se osigurati učinkovitost i pouzdanost nadzora poštovanja odredaba u području zaštite fizičkih osoba u pogledu obrade osobnih podataka i treba se tumačiti u svjetlu tog cilja. Stoga je uspostava neovisnog nadzornog tijela osnovni dio poštovanja zaštite pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka (presude od 9. ožujka 2010., Komisija/Njemačka, C-518/07, EU:C:2010:125, t. 25., od 8. travnja 2014., Komisija/Mađarska, C-288/12, EU:C:2014:237, t. 48., i od 6. listopada 2015., Schrems, C-362/14, EU:C:2015:650, t. 41.).

230

U konkretnom slučaju, članak 10. stavak 1. prva rečenica predviđenog sporazuma određuje da će zaštitni mehanizmi u vezi sa zaštitom podataka pri obradi podataka iz PNR-a podlijegati nadzoru „neovisnog tijela javne vlasti” ili „tijela osnovanog administrativnim sredstvima koje svoje funkcije izvršava nepristrano i koje je dokazalo svoju neovisnost”. Budući da navedena odredba predviđa da taj nadzor provodi neovisno tijelo, ona odgovara zahtjevu iz članka 8. stavka 3. Povelje. Naprotiv, čini se da njezina alternativna formulacija dopušta da taj nadzor može provoditi, djelom ili u cijelosti, tijelo koje svoju zadaću ne obavlja posve neovisno, već je podvrgnuto nadzornom tijelu od kojeg može primati upute te stoga nije zaštićeno od svakog vanjskog utjecaja koji može utjecati na njegove odluke.

231

U tim okolnostima, kao što je nezavisni odvjetnik naveo u točki 316. svojeg mišljenja, članak 10. predviđenog sporazuma ne jamči dovoljno jasno i precizno da će nadzor primjene pravila predviđenih tim sporazumom, kojima se uređuje zaštita fizičkih osoba vezano uz obradu podataka iz PNR-a, obavljati neovisno tijelo u smislu članka 8. stavka 3. Povelje.

IX. Odgovor na zahtjev za mišljenje

232

Imajući u vidu sva prethodna razmatranja, valja zaključiti sljedeće:

1)

Odluka Vijeća o sklapanju predviđenog sporazuma mora se istodobno temeljiti na članku 16. stavku 2. i na članku 87. stavku 2. točki (a) UFEU-a;

2)

Predviđeni sporazum nije u skladu s člancima 7., 8. i 21. te člankom 52. stavkom 1. Povelje jer ne isključuje prijenos osjetljivih podataka iz Unije u Kanadu te korištenje i čuvanje tih podataka;

3)

Da bi predviđeni sporazum bio u skladu s člancima 7. i 8. te člankom 52. stavkom 1. Povelje, on treba:

a)

jasno i precizno određivati koji se podaci iz PNR-a trebaju prenijeti iz Unije u Kanadu;

b)

predviđati da će modeli i kriteriji korišteni u okviru automatske obrade podataka iz PNR-a biti specifični i pouzdani te nediskriminirajući; predviđati da će korištene baze podataka biti ograničene samo na one koje Kanada koristi vezano uz borbu protiv terorizma i teških oblika prekograničnog kriminaliteta;

c)

podvrgavati, osim u okviru provjera vezanih uz prethodno definirane modele i kriterije na kojima se temelji automatska obrada podataka iz PNR-a, korištenje tih podataka od strane kanadskog nadležnog tijela tijekom boravka zrakoplovnih putnika u Kanadi i nakon njihova odlaska iz te zemlje, kao i svako dostavljanje tih podataka drugim tijelima, ispunjavanju materijalnih i procesnih uvjeta koji se temelje na objektivnim kriterijima; podvrgavati to korištenje i dostavljanje, osim u valjano opravdanim hitnim slučajevima, prethodnom nadzoru suda ili neovisnog upravnog tijela čija se odluka o odobrenju korištenja donosi nakon što ta tijela podnesu obrazloženi zahtjev, osobito u okviru postupaka sprečavanja, otkrivanja ili progona kaznenih djela;

d)

ograničavati čuvanje podataka iz PNR-a nakon odlaska zrakoplovnih putnika samo na podatke onih putnika u pogledu kojih postoje objektivni elementi iz kojih se može zaključiti da bi mogli predstavljati rizik u kontekstu borbe protiv terorizma i teških oblika prekograničnog kriminaliteta;

e)

podvrgavati dostavljanje podataka iz PNR-a od strane kanadskog nadležnog tijela javnim tijelima treće zemlje ispunjavanju uvjeta postojanja bilo sporazuma između Unije i te treće zemlje istovjetnog predviđenom sporazumu, bilo odluke Komisije na temelju članka 25. stavka 6. Direktive 95/46 koja pokriva tijela prema kojima je predviđen prijenos podataka iz PNR-a;

f)

predviđati pravo na pojedinačno obavještavanje zrakoplovnih putnika u slučaju korištenja podataka iz PNR-a koji se na njih odnose, tijekom njihova boravka u Kanadi ili nakon njihova odlaska iz te zemlje, kao i u slučaju kad kanadsko nadležno tijelo te podatke otkriva drugim tijelima ili privatnim subjektima, i

g)

jamčiti da nadzor pravila utvrđenih predviđenim sporazumom, kojima se uređuje zaštita zrakoplovnih putnika vezano uz obradu podataka iz PNR-a koji se na njih odnose, osigurava neovisno nadzorno tijelo.

233 Slijedom navedenoga, Sud (veliko vijeće) daje sljedeće mišljenje:

1.

Odluka Vijeća o sklapanju u ime Unije Sporazuma između Kanade i Europske unije o prijenosu i obradi podataka iz popisa imena putnika mora se istodobno temeljiti na članku 16. stavku 2. i na članku 87. stavku 2. točki (a) UFEU-a.

2.

Sporazum između Kanade i Europske unije o prijenosu i obradi podataka iz popisa imena putnika nije u skladu s člancima 7., 8. i 21. te člankom 52. stavkom 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima jer ne isključuje prijenos osjetljivih podataka iz Europske unije u Kanadu te korištenje i čuvanje tih podataka.

3.

Da bi Sporazum između Kanade i Europske unije o prijenosu i obradi podataka iz popisa imena putnika bio u skladu s člancima 7. i 8. te člankom 52. stavkom 1. Povelje, on treba:

a)

jasno i precizno određivati koji se podaci iz popisa imena putnika trebaju prenijeti iz Europske unije u Kanadu;

b)

predviđati da će modeli i kriteriji korišteni u okviru automatske obrade podataka iz popisa imena putnika biti specifični i pouzdani te nediskriminirajući; predviđati da će korištene baze podataka biti ograničene samo na one koje Kanada koristi vezano uz borbu protiv terorizma i teških oblika prekograničnog kriminaliteta;

c)

podvrgavati, osim u okviru provjera vezanih uz prethodno definirane modele i kriterije na kojima se temelji automatska obrada podataka iz popisa imena putnika, korištenje tih podataka od strane kanadskog nadležnog tijela tijekom boravka zrakoplovnih putnika u Kanadi i nakon njihova odlaska iz te zemlje, kao i svako dostavljanje tih podataka drugim tijelima, ispunjavanju materijalnih i procesnih uvjeta koji se temelje na objektivnim kriterijima; podvrgavati to korištenje i dostavljanje, osim u valjano opravdanim hitnim slučajevima, prethodnom nadzoru suda ili neovisnog upravnog tijela čija se odluka o odobrenju korištenja donosi nakon što ta tijela podnesu obrazloženi zahtjev, osobito u okviru postupaka sprečavanja, otkrivanja ili progona kaznenih djela;

d)

ograničavati čuvanje podataka iz popisa imena putnika nakon odlaska zrakoplovnih putnika samo na podatke onih putnika u pogledu kojih postoje objektivni elementi iz kojih se može zaključiti da bi mogli predstavljati rizik u kontekstu borbe protiv terorizma i teških oblika prekograničnog kriminaliteta;

e)

podvrgavati dostavljanje podataka iz popisa imena putnika od strane kanadskog nadležnog tijela javnim tijelima treće zemlje ispunjavanju uvjeta postojanja bilo sporazuma između Europske unije i te treće zemlje istovjetnog Sporazumu između Kanade i Europske unije o prijenosu i obradi podataka iz popisa imena putnika, bilo odluke Europske komisije na temelju članka 25. stavka 6. Direktive 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka, koja pokriva tijela prema kojima je predviđen prijenos podataka iz popisa imena putnika;

f)

predviđati pravo na pojedinačno obavještavanje zrakoplovnih putnika u slučaju korištenja podataka iz popisa imena putnika koji se na njih odnose, tijekom njihova boravka u Kanadi ili nakon njihova odlaska iz te zemlje, kao i u slučaju kad kanadsko nadležno tijelo te podatke otkriva drugim tijelima ili privatnim subjektima, i

g)

jamčiti da nadzor pravila predviđenih Sporazumom između Kanade i Europske unije o prijenosu i obradi podataka iz popisa imena putnika, kojima se uređuje zaštita zrakoplovnih putnika vezano uz obradu podataka iz popisa imena putnika koji se na njih odnose, osigurava neovisno nadzorno tijelo.

Lenaerts

Tizzano

Bay Larsen

von Danwitz

Da Cruz Vilaça

Berger

Prechal

Vilaras

Rosas

Levits

Šváby

Jarašiūnas

Lycourgos

Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 26. srpnja 2017.

Tajnik

A. Calot Escobar

Predsjednik Suda

K. Lenaerts