1

Uredba (EZ) br. 999/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2001. o utvrđivanju pravila za sprečavanje, kontrolu i iskorjenjivanje određenih transmisivnih spongiformnih encefalopatija (SL L 147, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 15., str. 3.) donesena je na temelju članka 152. stavka 4. točke (b) UEZ‑a. Kako i proizlazi iz njezine uvodne izjave 2., ta uredba se odnosi na usvajanje posebnih pravila za sprečavanje, kontrolu i iskorjenjivanje određenih transmisivnih spongiformnih encefalopatija (u daljnjem tekstu: TSE), uključujući goveđu spongiformnu encefalopatiju (u daljnjem tekstu: GSE), uzimajući u obzir opseg opasnosti koje one predstavljaju za zdravlje ljudi i životinja.

2

Članak 6. stavak 1. podstavak 1. Uredbe br. 999/2001, naslovljen „Sustav praćenja“, propisuje:

„Svaka država članica provodi godišnji program praćenja GSE‑a i grebeži ovaca u skladu s Prilogom III. poglavljem A. Taj program uključuje screening postupak pri čemu se rabe brzi testovi.“

3

U prvotnoj verziji Uredbe br. 999/2001, njezin prilog III. poglavlje A dio I., utvrdio je minimalne zahtjeve za program praćenja GSE‑a kod goveda. Njime je, u svrhu tog programa, osobito propisan odabir određenih podpopulacija goveda starijih od 30 mjeseci, uključujući i one koje su normalno zaklane za prehranu ljudi.

4

Osim toga, u prvotnoj verziji Uredbe br. 999/2001 prilog III. poglavlje A dio IV. propisuje:

„Države članice osiguravaju da se niti jedan dio tijela životinja, koji se uzorkuje u skladu s ovim Prilogom, ne rabi za prehranu ljudi, hranidbu životinja i gnojiva, sve dok nisu dovršene laboratorijske pretrage s negativnim rezultatima.“

5

Uredba Komisije (EZ) br. 1248/2001 od 22. lipnja 2001. o izmjeni priloga III., X. i XI. Uredbe (EZ) br. 999/2001 (SL L 173, str. 12.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 16., str. 328.) proširila je, računajući od 1. srpnja 2001., ispitivanja na GSE na sva goveda starija od 24 mjeseca koja su prisilno zaklana iz nužde.

6

Uredba Komisije (EZ) br. 1494/2002 od 21. kolovoza 2002. o izmjeni priloga III., VII. i XI. Uredbe (EZ) br. 999/2001 (SL L 225, str. 3) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 16., str. 339.) proširila je tu istu obvezu na goveda starija od 24 mjeseca koja su uginula ili su zaklana u druge svrhe, osim za, osobito, prehranu ljudi.

7

Komisija Europskih zajednica je 2002. usvojila Smjernice Zajednice za državne potpore koje se odnose na testove na TSE, životinje nađene uginule i otpad iz klaonica (SL C 324, str. 2., u daljnjem tekstu: Smjernice za TSE).

8

Stavak 12. Smjernica za TSE navodi da se one „odnose na državne potpore kojima se nadoknađuju troškovi za [screening metode] testiranja na TSE, životinje nađene uginule i otpad iz klaonica, koje su dodijeljene subjektima koji se bave proizvodnjom, preradom i stavljanjem na tržište životinja i životinjskih proizvoda iz Priloga I. Ugovora“. [neslužbeni prijevod]

9

Što se tiče osobito screening metoda testiranja na TSE, stavci 23. do 25. Smjernica za TSE navode sljedeće:

10

Naposljetku, kad je riječ o državnim potporama namijenjenima naknadi troškova [screening metode] testiranja na TSE i GSE, koje su bile nezakonito dodijeljene prije 1. siječnja 2003., stavak 45. Smjernica za TSE utvrđuje da Komisija ocjenjuje njihovu spojivost u skladu s točkom 11.4. Smjernica Zajednice o državnim potporama u sektoru poljoprivrede (SL 2000, C 28, str. 2., u daljnjem tekstu: Poljoprivredne smjernice 2000.‑2006.) i sa svojom praksom od 2001. glede prihvaćanja tih potpora koje su mogle iznositi od 100%.

11

Komisija je u siječnju i veljači 2004. zaprimila pritužbe o nacrtu kraljevske uredbe kojom se u Belgiji želi uvesti parafiskalni namet namijenjen financiranju screening metode testiranja na GSE.

12

Komisija je dopisom od 27. siječnja 2004. zatražila da joj Kraljevina Belgija dostavi informacije u tom smislu.

13

Kraljevina Belgija je na taj zahtjev za informacije odgovorila dopisom od 6. veljače 2004. Među ostalim, ona je priopćila Komisiji da je od 1. siječnja 2001.screening metoda testiranja na GSE u Belgiji obvezna za goveda starija od 30 mjeseci i za goveda starija od 24 mjeseca koja su prisilno zaklana u nuždi na temelju Uredbe br. 999/2001. Usto, pojasnila je da je, od 1. siječnja 2001. do 31. prosinca 2001., trošak screening metode testiranja na GSE stavljen na teret državne riznice, a od 1. siječnja 2002. na teret Bureau d’intervention et de restitution belge (BIRB).

14

Istovremeno, dopisom od 23. siječnja, koji je zaprimljen 28. siječnja 2004., Kraljevina Belgija je prijavila prijedlog kraljevske uredbe o financiranju screening metode testiranja životinja na TSE. Takva mjera je registrirana pod brojem N 54/04.

15

Budući da je u prijedlogu kraljevske uredbe u pitanju navedeno da su od 1. siječnja 2002. potpore već bile dodjeljivane i nameti ubirani, mjera je registrirana 19. srpnja 2004. kao neprijavljena potpora pod brojem NN 45/04.

16

Dopisom od 26. studenoga 2008. Komisija je obavijestila Kraljevinu Belgiju o svojoj odluci o pokretanju formalnog istražnog postupka propisanog člankom 88. stavkom 2. UEZ‑a u vezi s financiranjem screening metode testiranja na TSE koje se u Belgiji provodilo od 1. siječnja 2001. do 31. prosinca 2005. i pozvala zainteresirane treće stranke da podnesu svoja očitovanja. Odluka o pokretanju formalnog istražnog postupka objavljena je u Službenom listu Europske unije od 16. siječnja 2009. (SL C 11, str. 8.).

17

Zainteresirane treće stranke nisu podnijele očitovanja.

18

Kraljevina Belgija priopćila je Komisiji svoja očitovanja dopisom od 25. veljače 2009.

19

Komisija je 27. srpnja 2011. donijela Odluku 2011/678/EU o državnoj potpori u korist financiranja screeninga transmisivnih spongiformnih encefalopatija (TSE) kod goveda koju je provela Belgija (državna potpora C 44/08 (ex NN 45/04)) (SL L 274, str. 36., u daljnjem tekstu: pobijana odluka).

20

Kao prvo, Komisija je ispitala belgijski sustav financiranja obvezne screening metode testiranja na TSE kako bi provjerila ispunjava li ona četiri kumulativna uvjeta za postojanje državne potpore u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a.

21

U tom smislu Komisija je utvrdila, kao prvo, da je screening metode testiranja na TSE od 1. siječnja do 31. prosinca 2001. u potpunosti financirala državna riznica, a od 1. siječnja 2002. do 30. lipnja 2004. BIRB, tj. savezna javna ustanova s pravnom osobnošću, pod nadzorom Ministre de l’Agriculture et des Classes moyennes belge, koja raspolaže vladinim sredstvima upisanima u proračun njezina nadzornog organa na saveznoj razini, kao i određenim vlastitim prihodima. Nadalje, ona je istaknula da je, od 1. srpnja do 30. studenoga 2004., obvezne screening metode testiranja financirala Agence fédérale pour la sécurité de la chaîne alimentaire (AFSCA), odnosno javna ustanova s pravnom osobnošću koja se, na temelju primjene zakona od 4. veljače 2000. o osnivanju AFSCA‑e, financirala različitim prihodima kao što su naknade (tj. pristojbe), doprinosi (tj. parafiskalni nameti), iznosi administrativnih kazni, darovi i zapisi itd. Naposljetku, za razdoblje od 1. prosinca 2004. do 31. prosinca 2005. Komisija je utvrdila da su obvezne screening metode testiranja na TSE bile financirane, s jedne strane, pristojbom od 10,70 eura za testirano govedo koju su plaćale klaonice i prebacivale na svoje klijente i, s druge strane, financiranjem AFSCA‑e iz njezinih rezervi i povratnih predujmova iz državne riznice.

22

Komisija je stoga zaključila, s jedne strane, da su se od 1. siječnja 2001. do 31. prosinca 2005. obvezne screening metode testiranja financirale iz državnih sredstava i, s druge strane, da dio iznosa tih testova koji su od 1. prosinca 2004. financirani pristojbom od 10,70 eura po testiranom govedu nije bio financiran iz državnih sredstava.

23

Kao drugo, Komisija je ispitala je li određenim poduzetnicima ili proizvodnjama određene robe pružena selektivna ekonomska prednost belgijskim sustavom financiranja screening metoda testiranja na TSE.

24

Kad je riječ, najprije, o financiranju obveznih screening metoda testiranja na TSE iz državnih sredstava, što uključuje i doprinose, Komisija je smatrala da su troškovi obveznih kontrola proizvodnje i stavljanja proizvoda na tržište bili uobičajen teret na budžetu poduzetnika. Stoga je, prema njezinom mišljenju, to što je Kraljevina Belgija od 1. siječnja 2001. preuzela trošak navedenih testova dalo prednost uzgajivačima, klaonicama i drugim poduzetnicima koji prerađuju, obrađuju, prodaju ili stavljaju na tržište proizvode dobivene od goveda podvrgnutih tim testovima. U tom smislu je istaknula da je cijena tih istih testova izravno plaćena laboratorijima, koji su bili zaduženi provesti testiranja u pitanju na zahtjev klaonica, i koji su ispostavili trošak AFSCA‑u.

25

Osim toga, Komisija je smatrala da je uvjet selektivnosti bio zadovoljen, s obzirom na to da je prethodno opisana prednost bila isključivo rezervirana za sektor „uzgajanja životinja testiranih [screening] metodom na TSE.“

26

Kad je riječ, nadalje, o financiranju obvezne screening metode testiranja na TSE temeljem naknada, tj. pristojbi koje su plaćali subjekti u tom sektoru, Komisija je primijetila da ono nije pružilo prednost gospodarskim subjektima u sektoru govedarstva, s obzirom na to da su pristojbe plaćali korisnici usluga koje pruža AFSCA, koje bi oni morali platiti.

27

Kao treće, Komisija je utvrdila da je mjera u pitanju narušila ili je prijetila da će narušiti tržišno natjecanje te je utjecala na trgovinu između država članica.

28

S obzirom na prethodno navedeno, Komisija je zaključila da financiranje obveznih screening metoda financiranja na TSE državnim sredstvima predstavlja državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a.

29

Kao drugo, Komisija je primijetila da je potpora u pitanju bila nezakonita u odnosu na razdoblje od 1. siječnja 2001. do 30. lipnja 2004. jer je navedena potpora dodijeljena protivno članku 108. stavku 3. UFEU‑a.

30

U tom smislu Komisija je istaknula da je, od 1. siječnja 2003., potpora u pitanju bila obuhvaćena iznimkom od obveze prijave propisane Uredbom Komisije (EZ) br. 1/2004 od 23. prosinca 2003. o primjeni članaka [107. UFEU‑a] i [108. UFEU‑a] na državne potpore dodijeljene malim i srednjim poduzećima koja se bave proizvodnjom, preradom i prodajom poljoprivrednih proizvoda (SL L 1, str. 1.). Međutim, ona je utvrdila da uvjeti koji su propisani navedenom uredbom nisu udovoljeni u ovom slučaju pa je stoga navedena potpora bila nezakonita.

31

Kao treće, Komisija je provjerila postoji li obvezna namjenska veza između prihoda na temelju doprinosa namijenjenih financiranju AFSCA‑e, koji su ubirani od 1. srpnja 2004., i financiranja obveznih screening metoda testiranja na TSE. Budući da nije utvrdila postojanje takve veze, zaključila je da doprinosi nisu bili sastavni dio potpore u pitanju.

32

Kao četvrto, Komisija je ocijenila spojivost potpore u pitanju s unutranjim tržištem. Ona je stoga provjerila jesu li uvjeti koje propisuju Smjernice za TSE bili poštovani u ovom slučaju.

33

Kad je riječ, s jedne strane, o financiranju obveznih screening metoda testiranja na TSE, koje je nezakonito dodijeljeno prije 1. siječnja 2003., tj. prije stupanja na snagu Smjernica za TSE, Komisija je utvrdila da su ispunjeni uvjeti koje propisuje točka 11.4. Poljoprivrednih smjernica 2000.‑2006., na koje upućuje stavak 45. Smjernica za TSE. Ona je stoga zaključila da su dodijeljene potpore za razdoblje od 1. siječnja 2001. do 31. prosinca 2002. bile spojive s unutarnjim tržištem.

34

Kad je riječ, s druge strane, o financiranju obveznih screening metoda testiranja na TSE između 1. siječnja 2003. i 31. prosinca 2005., Komisija je smatrala da samo uvjet propisan stavkom 24. Smjernica za TSE, tj. da nacionalne potpore i potpore Zajednice ne prelaze gornju granicu od 40 eura po testu, nije bio poštovan u razdoblju od 1. siječnja 2003. do 30. lipnja 2004. U tom smislu je istaknula da je ukupan iznos toga prekoračenja 6.619.810,74 eura.

35

Kao peto i posljednje, Komisija je utvrdila da sustav povrata potpora, koje prelaze iznos od 40 eura po testu, koji je predlagala Kraljevina Belgija, nije bio u skladu s pravilima za povrat nezakonitih potpora nespojivih s unutarnjim tržištem.

36

Zaključno, Komisija je smatrala da je Kraljevina Belgija tijekom razdoblja od 1. siječnja 2002. do 30. lipnja 2004. nezakonito provodila državnu potporu za financiranje obveznih screening metoda testiranja na TSE protivno članku 108. stavku 3. UFEU‑a.

37

Nadalje, Komisija je smatrala da je državna potpora bila spojiva s unutarnjim tržištem uz iznimku iznosa koji su prelazili gornju granicu od 40 eura po testu dodijeljenih tijekom razdoblja od 1. siječnja 2003. do 30. lipnja 2003.

38

Naposljetku, Komisija je naložila povrat nezakonitih državnih potpora nespojivih s unutarnjim tržištem, uz iznimku državnih potpora dodijeljenih posebnim projektima koje su u trenutku dodjele ispunjavale sve uvjete propisane primjenjivom Uredbom o državnim potporama de minimis.

39

Izreka pobijane odluke glasi kako slijedi:

40

Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda 10. listopada 2011. Kraljevina Belgija je pokrenula ovaj postupak.

41

Kraljevina Belgija od Općeg suda zahtijeva da:

42

Komisija od Općeg suda zahtijeva da:

43

Na temelju izvješća suca izvjestitelja Opći sud (prvo vijeće) odlučio je otvoriti usmeni postupak pa je u okviru mjera upravljanja postupkom predviđenih u članku 64. Poslovnika Općeg suda pozvao stranke da se pisano očituju o određenim pitanjima. Stranke su postupile po tim zahtjevima i odgovorile na pitanja u za to određenim rokovima.

44

Stranke su saslušane u svojim izlaganjima i odgovorima na usmena pitanja koja je Opći sud postavio na raspravi 5. rujna 2014.

45

Komisija zahtijeva od Općeg suda, a da nije formalno istaknula prigovor nedopuštenosti na temelju članka 114. Poslovnika Općeg suda, da proglasi ovu tužbu nedopuštenom, s obzirom na to da se njome zahtijeva poništenje članka 1. stavka 2. i stavka 3. podstavka 1. pobijane odluke kojom se mjera u pitanju kvalificira kao državna potpora spojiva s unutarnjim tržištem. U tom smislu ona u biti tvrdi da taj dio izreke nije akt koji se može pobijati na temelju članka 263. UFEU‑a jer ne proizvodi obvezujuće pravne učinke koji mogu utjecati na interese Kraljevine Belgije.

46

U replici je Kraljevina Belgija smatrala da je tužba dopuštena, među ostalim, jer je usmjerena na poništenje članka 1. stavaka 2. i 3. pobijane odluke.

47

Iz ustaljene sudske prakse, razvijene u okviru tužba za poništenje koje su podnijele države članice ili institucije, proizlazi da se kao akti koji se mogu pobijati u smislu članka 263. UFEU‑a smatraju sve odredbe koje su usvojile institucije, u bilo kojem obliku, koje imaju obvezujuće pravne učinke (presude od 31. ožujka 1971., Komisija/Vijeće,22/70, Zb., EU:C:1971:32, t. 42.; od 2. ožujka 1994., Parlament/Vijeće,C‑316/91, Zb., EU:C:1994:76, t. 8., i od 13. listopada 2011., Deutsche Post i Njemačka/Komisija, C‑463/10 P i C‑475/10 P, Zb., EU:C:2011:656, t. 36.). Nadalje, iz sudske prakse proizlazi da država članica može podnijeti tužbu za poništenje akta s obvezujućim pravnim učincima a da pritom ne treba dokazati pravni interes (gore navedena presuda Deutsche Post i Njemačka/Komisija, EU:C:2011:656, t. 36., i presuda od 20. rujna 2012., Francuska/Komisija,T‑154/10, Zb., EU:T:2012:452, t. 37.).

48

Stoga, kako bi se ocijenilo može li pobijana odluka biti predmet tužbe, valja ispitati predstavlja li ona akt koji ima obvezujuće pravne učinke (vidjeti, u tom smislu, presudu Deutsche Post i Njemačka/Komisija, t. 47. gore, EU:C:2011:656, t. 40.), što valja utvrditi na temelju njezinog materijalnog sadržaja (presuda Francuska/Komisija, t. 47. gore, EU:T:2012:452, t. 37.).

49

U ovom predmetu članak 1. stavak 2. i stavak 3. podstavak 1. pobijane odluke, kojim se mjera u pitanju kvalificira kao državna potpora i proglašava djelomično spojivom s unutarnjim tržištem, nužno proizvodi obvezujuće pravne učinke i stoga predstavlja akt koji se može pobijati na temelju članka 263. UFEU‑a (vidjeti, u tom smislu, presudu od 8. rujna 2011., Komisija/Nizozemska,C‑279/08 P, Zb., EU:C:2011:551, t. 35. do 42.).

50

Sudska praksa koju Komisija navodi ne može dovesti u pitanje prethodni zaključak.

51

Kad je riječ, najprije, o predmetu koji je doveo do rješenja od 28. siječnja 2004., Nizozemska/Komisija (C‑164/02, Zb., EU:C:2004:54), dovoljno je utvrditi da razlog koji je doveo do utvrđenja nedopuštenosti tužbe Kraljevine Nizozemske, kojom je ona zahtijevala poništenje odluke Komisije kojom se utvrđuje spojivost mjere državne potpore s unutarnjim tržištem, leži u činjenici da je ta država članica zahtijevala poništenje odluke u pitanju „u mjeri u kojoj je Komisija zaključila da doprinosi, dodijeljeni lučkim tijelima, […] predstavljaju državne potpore u smislu članka 87. stavka 1. UEZ‑a“, jer se taj zaključak ne nalazi u izreci te odluke.

52

Nadalje, suprotno onome što tvrdi Komisija, Sud nije zaključio u presudi Komisija/Nizozemska, t. 49. gore (EU:C:2011:551), da je izričit prigovor države članice na kvalifikaciju mjere kao državne potpore, osobito u trenutku priopćenja, „odlučujući“ čimbenik za dopuštenost tužbe te države članice koju je ta država podnijela protiv odluke kojom se navedena mjera proglašava spojivom s unutarnjim tržištem.

53

Naime, valja istaknuti da je Sud presudio, u presudi Komisija/Nizozemska, t. 49. gore, da se odluku temeljenu na stavcima 1. i 3. članka 107. UFEU‑a, kojom se mjeru u pitanju, kvalificirajući je kao državnu potporu, proglašava spojivom sa zajedničkim tržištem, treba smatrati aktom koji se može pobijati na temelju članka 263. UFEU‑a zbog toga što je pogrešna kvalifikacija mjere kao državne potpore imala pravne posljedice za državu članicu koja provodi prijavljivanje, utoliko što Komisija provodi stalni nadzor nad tom mjerom i periodičnu kontrolu takve naravi da država članica ima ograničen manevarski prostor u provođenju prijavljene mjere (presuda Komisija/Nizozemska, t. 49. gore, EU:C:2011:551, t. 41. i 42.).

54

Naposljetku, okolnost koju ističe Komisija, prema kojoj je, prije upravnog postupka, Kraljevina Belgija priznala, barem implicitno, da je mjera u pitanju predstavljala državnu potporu, čak i ako se pretpostavi da je utvrđena, ne može utjecati na dopuštenost ove tužbe. U tom smislu valja istaknuti da je Komisija u okviru odgovora na repliku sama priznala da, isključivo pravno gledano, činjenica da je Kraljevina Belgija prethodno priznala da mjera u pitanju predstavlja državnu potporu istu ne lišava prava osporavanja te činjenice.

55

S obzirom na prethodna razmatranja, ovu tužbu treba proglasiti dopuštenom.

56

Kraljevina Belgija ističe jedinstveni tužbeni razlog u prilog tužbi, koji se temelji na povredi članka 107. stavka 1. UFEU‑a, koji se odnosi na to da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava kvalificirajući obveznu screening metodu testiranja na TSE kao državnu potporu.

57

Točnije, Kraljevina Belgija smatra da jedan od uvjeta koji omogućava zaključak o postojanju državne potpore ne postoji u ovom slučaju, tj. uvjet o postojanju selektivne prednosti koju pruža mjera u pitanju.

58

Jedinstveni tužbeni razlog dijeli se na pet dijelova koji se temelje na, kao prvo, nepostojanju smanjenja uobičajenih tereta poduzetnikova budžeta, kao drugo, nepostojanju usklađenosti financiranja obveznih screening metoda testiranja na TSE, kao treće, nepostojanju prekomjerne naknade koja proizlazi iz mjere u pitanju, kao četvrto, nepostojanju selektivnosti mjere u pitanju i, kao peto, indiferentnosti sustava financiranja navedenih testiranja koji su na snazi u drugim državama članicama u smislu ocjene uvjeta selektivnosti.

59

Opći sud smatra korisnim najprije ispitati drugi dio jedinstvenog tužbenog razloga prije njegova prvog, četvrtog, petoga i trećeg dijela.

60

Kraljevina Belgija u biti tvrdi da je, u nedostatku usklađenosti financiranja obveznih screening metoda testiranja na TSE u Europskoj uniji, bila slobodna sama preuzeti troškove navedenih testova a da pritom nije trebalo uzeti u obzir propise o državnim potporama.

61

Komisija zahtijeva da se odbije taj dio tužbenog razloga.

62

Iz sudske prakse proizlazi da je cilj članka 107. UFEU‑a spriječiti da na trgovinu između država članica utječu prednosti koje odobre državna tijela koje, u različitim oblicima, narušavaju ili prijete da će narušiti tržišno natjecanje tako što stavljaju u povoljniji položaj određene poduzetnike ili proizvodnju određene robe (presude od 2. srpnja 1974., Italija/Komisija,173/73, Zb., EU:C:1974:71, t. 26., i od 15. lipnja 2006., Air Liquide Industries Belgium,C‑393/04 i C‑41/05, Zb., EU:C:2006:403, t. 27.).

63

Kako bi se osigurala učinkovitost zabrane državnih potpora koje utječu na trgovinu između država članica i narušavaju ili prijete da će narušiti tržišno natjecanje, članak 108. UFEU‑a nalaže Komisiji posebnu zadaću nadzora, a državama članicama jasne obveze kako bi se olakšalo Komisijinu zadaću i izbjeglo njezino dovođenje pred gotov čin (presuda od 8. studenoga 2001., Adria‑Wien Pipeline i Wietersdorfer & Peggauer Zementwerke, C‑143/99, Zb., EU:C:2001:598, t. 23.).

64

Kad je riječ o planovima za dodjelu ili izmjenu potpora, članak 108., stavak 3. UFEU‑a najprije zahtijeva da se Komisija o njima pravodobno obavješćuje kako bi se o njima mogla očitovati. Taj stavak obvezuje, nadalje, Komisiju da pokrene bez odgađanja kontradiktoran postupak propisan člankom 108. stavkom 2. UFEU‑a ako smatra da prijavljeni plan nije spojiv s unutarnjim tržištem. Naposljetku, članak 108. stavak 3. zadnji podstavak UFEU‑a nedvosmisleno zabranjuje državi članici primjenu predloženih mjera, sve dok se taj postupak ne okonča konačnom odlukom (presuda Adria‑Wien Pipeline i Wietersdorfer & Peggauer Zementwerke, t. 63. gore, EU:C:2001:598, t. 24.).

65

S druge strane, valja istaknuti da intervencije država članica u područja koja još nisu bila predmetom usklađivanja na razini Europske unije nisu isključene iz područja primjene propisa o nadzoru nad državnim potporama. Priznanje suprotnoga nužno bi oduzelo koristan učinak odredbama iz članka 107. UFEU‑a i 108. UFEU‑a.

66

Tako se na primjer državne intervencije u područja koja su u isključivoj nadležnosti država članica, kao što je izravno oporezivanje, mogu ocjenjivati u smislu članaka 107. i 108. UFEU‑a (vidjeti, u tom smislu, presude od 15. studenoga 2011., Komisija/Vlada Gibraltara i Ujedinjene Kraljevine, C‑106/09 P i C‑107/09 P, Zb., EU:C:2011:732; od 29. ožujka 2012., 3M Italia,C‑417/10, Zb., EU:C:2012:184, t. 25., i rješenje od 29. ožujka 2012., Safilo,C‑529/10, EU:C:2012:188, t. 18.).

67

S obzirom na prethodno navedeno, Kraljevina Belgija je dakle morala osigurati da, preuzimajući ukupan teret troškova obveznih screening metoda testiranja na TSE, ne krši članke 107. i 108. UFEU‑a, i to neovisno o pitanju je li financiranje navedenih testova bilo ili nije predmet usklađivanja na razini Europske unije.

68

Stoga valja odbiti drugi dio jedinstvenog tužbenog razloga isključivo zbog toga a da pritom nije potrebno ispitati podredne argumente na koje se poziva Kraljevina Belgija kojima se želi utvrditi neusklađenost financiranja obveznih screening metoda testiranja na TSE.

69

Kraljevina Belgija u biti tvrdi da je Komisija pogrešno zaključila o postojanju ekonomske prednosti dodijeljene mjerom u pitanju.

70

Komisija zahtijeva da se odbije taj dio tužbenog razloga.

71

Članak 107. stavak 1. UFEU‑a definira državne potpore kao potpore koje dodjeljuju države članice ili koje se dodjeljuju putem državnih sredstava u bilo kojem obliku kojim se narušava ili prijeti da će se narušiti tržišno natjecanje stavljanjem određenih poduzetnika ili proizvodnje određene robe u povoljniji položaj, u mjeri u kojoj one utječu na trgovinu među državama članicama. Pojam džavne potpore, u smislu te odredbe, općenitiji je od pojma subvencije jer on ne sadržava samo pozitivna davanja kao što su same subvencije, nego također intervencije koje, u različitim oblicima, smanjuju uobičajene terete na budžetu poduzetnika, i koje imaju istu narav i iste učinke, a da pritom nisu subvencije u strogom smislu riječi. U okviru brojnih neizravnih prednosti koje imaju iste učinke kao i subvencije treba osobito istaknuti isporuku dobara ili usluga pod preferencijalnim uvjetima (vidjeti presudu Komisija/Nizozemska, t. 49. gore, EU:C:2011:551, t. 86. i navedena sudska praksa).

72

Iz sudske prakse također proizlazi da se državnim potporama smatraju intervencije koje su bez obzira na svoj oblik takve da mogu staviti u poduzetnike izravno ili neizravno u povoljniji položaj ili koje treba smatrati ekonomskom prednošću koju poduzetnik ne bi ostvario u normalnim tržišnim uvjetima (vidjeti presudu Komisija/Nizozemska, t. 49. gore, EU:C:2011:551, t. 87. i navedena sudska praksa).

73

Kraljevina Belgija ne osporava da su tijekom razdoblja od 1. siječnja 2001. do 31. prosinca 2005. obvezne screening metode tesitranja na TSE bile financirane javnim sredstvima. Valja stoga ocijeniti je li, time što je Komisija smatrala da je financiranje oslobodilo poduzetnike u sektoru govedarstva uobičajenih tereta njihova budžeta, njezina odluka zahvaćena pogreškom koja se tiče prava.

74

Najprije valja podsjetiti da je Komisija smatrala, u uvodnoj izjavi 90. pobijane odluke, da su troškovi obveznih kontrola proizvodnje i stavljanja proizvoda na tržište, kakve su obvezne screening metode testiranja na TSE, uobičajenim teretom na budžetu poduzetnika.

75

Kao prvo, Kraljevina Belgija prigovara da obveza izvršavanja screening metoda testiranja na TSE ne proizlazi iz normalnih tržišnih uvjeta, već iz intervencije javnih vlasti. U tom smislu, ona se poziva na mišljenje nezavisnog odvjetnika Jacobsa u predmetu GEMO (C‑126/01, Zb., EU:C:2002:273) u kojemu je on objasnio da izraz „normalno“ znači „u normalnim tržišnim uvjetima, tj. tržišnim uvjetima bez državnih intervencija ili poremećaja“ (mišljenje nezavisnog odvjetnika Jacobsa u gore navedenom predmetu GEMO,EU:C:2002:273, t. 77.). U predmetnom slučaju ona tvrdi da bez intervencije državnih tijela navedeni obvezni testovi ne predstavljaju uobičajeno opterećenje budžeta gospodarskih subjekata u sektoru govedarstva.

76

Međutim, pojam tereta koji uobičajeno pada na budžet poduzetnika uključuje, među ostalim, dodatne troškove koje poduzetnici trebaju snositi zbog obveza, koje proizlaze iz zakona i drugih propisa ili ugovora koji se primjenjuju na ekonomsku djelatnost (vidjeti, po analogiji, presude Italija/Komisija, t. 62. gore, EU:C:1974:71, t. 33.; od 5. listopada 1999., Francuska/Komisija,C‑251/97, Zb., EU:C:1999:480, t. 40., i od 3. ožujka 2005., Heiser,C‑172/03, Zb., EU:C:2005:130, t. 38.).

77

Stoga Komisija nije počinila pogrešku kad je smatrala da su troškovi kontrola proizvodnje i stavljanja na tržište proizvoda, obveznih na temelju zakona ili drugog propisa, kao što su obvezne screening metode testiranja na TSE, uobičajeni tereti na budžetu poduzetnika.

78

Valja dakle odbiti argument Kraljevine Belgije.

79

Kao drugo, Kraljevina Belgija u biti navodi da financiranjem obveznih screening testova na TSE državnim sredstvima nije pružena prednost gospodarskim subjektima u sektoru govedarstva jer se obvezom izvršavanja tih testova želi postići cilj od općeg interesa, tj. zaštita javnog zdravlja.

80

U tom smislu, valja primijetiti da je Sud opetovano presudio da članak 107. stavak 1. UFEU‑a ne razlikuje intervencije prema uzrocima ili ciljevima, nego ih definira s obzirom na njihove učinke (presude Italija/Komisija, t. 62. gore, EU:C:1974:71, t. 27.; od 12. prosinca 2002., Belgija/Komisija,C‑5/01, Zb., EU:C:2002:754, t. 45., i Komisija/Vlada Gibraltara i Ujedinjena Kraljevina, t. 66. gore, EU:C:2011:732, t. 87.).

81

Stoga cilj zaštite javnog zdravlja koji se želi postići mjerom u pitanju, čak i pod pretpostavkom da je stvaran, nije dovoljan da bi se isključila kvalifikacija državne potpore koju je Komisija upotrijebila u pobijanoj odluci.

82

Stoga valja odbiti argument Kraljevine Belgije.

83

Kao treće, Kraljevina Belgija navodi da ovaj predmet treba razlikovati od onoga povodom kojega je donesena presuda od 20. studenoga 2003., GEMO (C‑126/01, Zb., EU:C:2003:622), u kojoj je Sud presudio da je preuzimanjem troškova skupljanja i odstranjivanja životinjskih trupla i otpada iz klaonica od strane Republike Francuske pružena prednost uzgajivačima i klaonicama, s obzirom na to da ti troškovi predstavljaju terete svojstvene njihovoj gospodarskoj djelatnosti.

84

Kraljevina Belgija navodi, kao prvo, da načelo „onečišćivač plaća“, koje je Sud primijenio u presudi GEMO, t. 83. gore (EU:C:2003:622), nije primjenjivo u ovom predmetu. U tom smislu navodi da su životinjska trupla eksternalija svojstvena djelatnosti uzgajivača i klaonica, za razliku od TSE‑a, koji, kao bolest, ne proizlazi izravno iz djelatnosti uzgajivača i klaonica i stoga ne predstavlja jasnu i izravnu vezu s određenim proizvođačem ili konkretnim poduzetnikom. Prema njezinom mišljenju, takvu pretpostavku potvrđuju Smjernice za TSE, čiji se dijelovi IV. i V., koji se odnose na životinje nađene uginule i otpad iz klaonica, izričito pozivaju na načelo „onečišćivač plaća“, dok takvog pozivanja nema u dijelu III. navedenih smjernica, koji se odnosi na screening metode testiranja na TSE.

85

Međutim, pojam uobičajenog tereta na budžetu poduzetnika ne ograničava se samo na troškove koji proizlaze iz primjene načela „onečišćavač plaća“. Stoga činjenica da se navedeno načelo u ovom predmetu ne može primijeniti, čak i ako se pretpostavi da je točno, ne može dovesti u pitanje zaključak koji se nalazi u točki 76. gore.

86

Stoga valja odbiti argument Kraljevine Belgije.

87

Kao drugo, Kraljevina Belgija navodi da, na temelju presuda od 5. veljače 1976., Conceria Bresciani (87/75, Zb., EU:C:1976:18), i od 15. prosinca 1993., Ligur Carni i dr. (C‑277/91, C‑318/91 i C‑319/91, Zb., EU:C:1993:927), sustav obveznih kontrola kojih je cilj, kao u ovom slučaju, zaštita javnog zdravlja nije usluga pružena poduzetnicima koju bi oni inače morali plaćati.

88

U tom smislu valja primijetiti da je, u presudama navedenima u točki 87. gore, Sud ocijenio da se pristojbe o kojima je on odlučio, koje se plaćaju na temelju sanitarnih kontrola provođenih u javnom interesu, na uvezene proizvode koji su već podvrgnuti sličnim kontrolama u zemlji porijekla, ne mogu smatrati isplatom usluge i da je na javnom tijelu da snosi troškove navedenih kontrola.

89

Međutim, valja istaknuti da se, u presudama navedenima u točki 87. gore, Sud trebao izjasniti jedino o pitanju spojivosti financiranja određenih sanitarnih kontrola s pravilima o slobodnom kretanju robe te se, prema tome, nije izjasnio o zakonitosti navedenog financiranja u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a.

90

Prema tome, sudska praksa na koju se poziva Kraljevina Belgija nije relevantna u ovom slučaju.

91

Stoga valja odbiti argument Kraljevine Belgije.

92

Kao četvrto i posljednje, Kraljevina Belgija u biti tvrdi da su obvezne screening metode testiranja na TSE povezane s izvršavanjem njezinih ovlasti javnih vlasti i da stoga nemaju gospodarski karakter koji bi opravdao primjenu pravila o tržišnom natjecanju Ugovora o FEU‑u. Prema tome, ona smatra da može snositi sama sve troškove navedenih testova a da pritom ta mjera ne predstavlja državnu potporu.

93

U svojem odgovoru na pisano pitanje Općeg suda Kraljevina Belgija je pojasnila argument naveden u točki 92. gore, navodeći da organiziranje screening metoda testiranja na TSE, što uključuje i organiziranje njihovog financiranja, pripada ovlastima javne vlasti.

94

U tom smislu dovoljno je utvrditi da, kako pravilno ističe Komisija a Kraljevina Belgija to ne osporava, gospodarski subjekti u sektoru govedarstva samo moraju, primjenjujući nacionalne propise, provesti screening metode testiranja na TSE u odnosu na goveda namijenjena klanju kako bi mogli na tržište njihovo meso, mast i iznutrice, što s njihove strane ne implicira izvršavanje ovlasti javne vlasti.

95

Posljedično, argument naveden u točki 92. gore ne može dovesti u pitanje zaključak prema kojemu su troškovi obveznih screening metoda testiranja na TSE teret koji gospodarski subjekti u sektoru govedarstva trebaju snositi u okviru izvršavanja svoje gospodarske djelatnosti (vidjeti točke 69. do 86. gore).

96

Naposljetku, i u svakom slučaju, valja istaknuti da se, kako i proizlazi iz sudske prakse navedene u točki 76. gore, činjenica da su tereti koje poduzetnicima nameću nacionalni propisi koji su nužno povezani s izvršavanjem ovlasti javne vlasti dotične države članice ne protivi tome da se navedeni tereti kvalificiraju kao „uobičajeni tereti na budžetu poduzetnika“.

97

Stoga valja odbiti argument Kraljevine Belgije.

98

S obzirom na prethodno, valja odbiti prvi dio jedinstvenog tužbenog razloga kao neutemeljen.

99

Kraljevina Belgija u biti tvrdi da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava smatrajući mjeru u pitanju selektivnom.

100

Komisija zahtijeva da se odbije taj dio tužbenog zahtjeva.

101

Iz stalne sudske prakse proizlazi da za kvalifikaciju državne potpore moraju biti ispunjeni svi uvjeti propisani člankom 107. stavkom 1. UFEU‑a (presuda Komisija/Nizozemska, t. 49. gore, EU:C:2011:551, t. 61.). Konkretno, kao što je istaknuto u točki 71. gore, ekonomska prednost koju je dala država članica nije državna potpora, osim ako određene poduzetnike ili proizvodnju određene robe stavlja u povoljniji položaj (presuda Komisija/Nizozemska, t. 49. gore, EU:C:2011:551, t. 61.).

102

Stoga, kako bi dokazala da se mjera u pitanju primjenjuje selektivno na određene poduzetnike ili proizvodnju određene robe, na Komisiji je da dokaže da se njome uvode razlike između poduzetnika koji se nalaze, s obzirom na cilj mjere u pitanju, u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji (presuda Komisija/Nizozemska, t. 49. gore, EU:C:2011:551, t. 62.).

103

Međutim, valja također navesti da se pod pojmom državne potpore ne podrazumijevaju mjere koje uvode razliku između poduzetnika u teretima kada takva razlika proizlazi iz naravi i strukture sustava tereta u pitanju. Na državi je članici, koja je uvela takvu razliku između poduzetnika u teretima, da dokaže je li ona stvarno opravdana na temelju naravi i strukture sustava tereta u pitanju (presuda Komisija/Nizozemska, t. 49. gore, EU:C:2011:551, t. 62.).

104

U ovom slučaju valja podsjetiti da je Komisija točno smatrala, u uvodnoj izjavi 90. pobijane odluke, da su troškovi obveznih kontrola proizvodnje i stavljanja na tržište proizvoda uobičajeni tereti na budžetu poduzetnika (vidjeti točku 77. gore).

105

Kraljevina Belgija je, na osnovi mjere u pitanju, stoga smanjila uobičajene troškove na budžetu poduzetnika.

106

Osim toga, u uvodnoj izjavi 92. pobijane odluke Komisija je smatrala da je u Belgiji prednost u pitanju bila rezervirana isključivo za određeni sektor, tj. „sektor uzgajanih životinja koje su podvrgnute [screening] metodama testiranja na TSE“.

107

U tom smislu valja navesti da je u odgovoru na pisano pitanje Općeg suda Komisija objasnila da se pod „sektorom uzgajanih životinja podvrgnutih [screening] metodama testiranja na TSE“ podrazumijevaju svi gospodarski subjekti u sektoru govedarstva koji se pobijanom odlukom smatraju korisnicima mjere u pitanju, tj. uzgajivači, klaonice i drugi subjekti koji prerađuju, obrađuju, prodaju i stavljaju na tržište proizvode dobivene od goveda koja se podvrgavaju obveznoj screening metodi testiranja na TSE.

108

Stoga je, s obzirom na sudsku praksu navedenu u točki 101. gore, Komisija pravilno ocijenila, u uvodnoj izjavi 92. pobijane odluke, da je mjera u pitanju bila selektivna.

109

Kraljevina Belgija prigovara, kao prvo, da Komisija, na kojoj je teret dokaza selektivnosti financiranja obveznih screening metoda testiranja na TSE, nije dokazala da su navedenim financiranjem uvedene razlike između poduzetnika koji se nalaze, u odnosu na cilj mjere u pitanju, u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji.

110

Međutim, Komisija je utvrdila da su se gospodarski subjekti u sektoru govedarstva koristili prednošću koja nije bila dostupna poduzetnicima u drugim sektorima jer su se ti subjekti koristili besplatnim kontrolama koje su bili obvezni izvršiti prije prodaje ili stavljanja svojih proizvoda na tržište, dok poduzetnici u drugim sektorima nisu imali tu mogućnost, što Kraljevina Belgija ne osporava.

111

Stoga je Komisija mogla valjano utvrditi da je Kraljevina Belgija uvela razliku u teretima između poduzetnika, u smislu sudske prakse navedene u točki 101. gore.

112

Stoga valja odbiti argument Kraljevine Belgije.

113

Kao drugo, Kraljevina Belgija navodi da se selektivnost mjere u pitanju može ocijeniti jedino uzimajući u obzir poduzetnike koji proizvode, stavljaju na tržište ili prerađuju proizvode podvrgnute obveznoj screening metodi testiranja na TSE jer drugi poduzetnici nisu u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji.

114

U tom smislu, valja podsjetiti da se selektivnost mjere ocjenjuje u odnosu na sve poduzetnike, a ne u odnosu na poduzetnike koji se koriste jednakom prednošću unutar iste grupe (presude od 11. lipnja 2009., Italija/Komisija,T‑222/04, Zb., EU:T:2009:194, t. 66., i od 13. rujna 2012., Italija/Komisija,T‑379/09, EU:T:2012:422, t. 47.).

115

Uostalom, ako Kraljevina Belgija svojim argumentom, prema kojemu su samo poduzetnici koji proizvode, stavljaju na tržište ili prerađuju proizvode podvrgnute obveznim screening metodama testiranja na TSE u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, tvrdi da ti poduzetnici moraju snositi poseban teret koji poduzetnici u drugim sektorima ne moraju snositi, naime trošak navedenih testova, onda ona ne pokušava osporiti selektivnost mjere u pitanju, već je pokušava opravdati.

116

Međutim, u tom slučaju valja odbiti takav argument jer očito ne dokazuje da je razlika između poduzetnika, uvedena mjerom u pitanju, opravdana naravi i strukturom sustava tereta u pitanju.

117

S obzirom na prethodno navedeno, Komisija, utvrdivši da je mjera selektivna u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a, nije počinila pogrešku.

118

Stoga valja odbiti četvrti dio jedinstvenog tužbenog razloga kao neosnovan.

119

Kraljevina Belgija navodi da je Komisija utvrdila, u uvodnoj izjavi 91. i 92. pobijane odluke, postojanje selektivne prednosti nakon što je utvrdila da mjera u pitanju može dovesti do narušavanja tržišnog natjecanja u odnosu na poduzetnike u drugim državama članicama gdje su screening metode testiranja na TSE financirane na drukčiji način nego u Belgiji. Međutim, uvjet selektivnosti može se ocijeniti samo u odnosu na poduzetnike podvrgnute zakonodavstvu države članice iz koje potječe mjera u pitanju.

120

U odgovoru na tužbu Komisija je priznala da nije relevantno uzeti u obzir razlike kako bi ocijenila postojanje selektivne prednosti, koje postoje među državama članicama u vezi s opsegom njihovog sudjelovanja u financiranju obveznih screening metoda testiranja na TSE. U tom kontekstu, ona je pojasnila da se rečenica uvodne izjave 92. pobijane odluke, koju Kraljevina Belgija osporava, odnosi na ocjenu narušavanja tržišnog natjecanja, a ne na ocjenu selektivne prednosti.

121

U tom smislu, valja najprije istaknuti da se uvodna izjava 92. pobijane odluke nalazi u t. 5.1.2. pobijane odluke, naslovljenoj „Selektivna prednost za poduzetnika“, a ne u t. 5.1.3. navedene odluke, naslovljenoj „Narušavanja tržišnog natjecanja i učinci na trgovinu u Uniji“.

122

Nadalje, iz nedvosmislenog teksta uvodne izjave 92. pobijane odluke proizlazi da je Komisija ispitala je li uvjetu selektivnosti udovoljeno:

„U ovom slučaju, na nacionalnoj razini, financiranje [screening] metoda testiranja na TSE od strane države članice koristi samo određenom sektoru, odnosno sektoru uzgajanih životinja podvrgnutih [navedenim testovima]. Na razini Zajednice, financiranje [tih testova] u korist belgijskih poduzetnika od strane države članice ili putem državnih sredstava pruža tim poduzetnicima prednost nad njihovim stranim konkurentima čije financiranje istih [obveznih testova] ne provodi država članica niti se ono provodi putem državnih sredstava.“

123

Stoga Komisija pogrešno navodi da se usporedba između situacije korisnika mjere u pitanju i situacije poduzetnika drugih država članica koji su isključeni iz te mjere, koju je izvela u uvodnoj izjavi 92. pobijane odluke, tiče ocjene narušavanja tržišnog natjecanja.

124

U tom smislu, iz sudske prakse proizlazi da se ocjena uvjeta iz članka 107. stavka 1. UFEU‑a koji se odnosi na utjecaj na trgovinu između država članica sastoji u ispitivanju jesu li poduzetnici ili proizvodnja robe iz jedne države članice povlašteni u odnosu na poduzetnike ili proizvodnju robe iz drugih država članica, dok se uvjet koji se odnosi na selektivnost iz istog stavka tog članka može ocijeniti samo na razini jedne države članice i proizlazi samo iz analize razlike u tretmanu između poduzetnika ili proizvodnje robe te države (vidjeti, u tom smislu, presudu od 11. studenoga 2004., Španjolska/Komisija,C‑73/03, EU:C:2004:711, t. 28.).

125

U ovom predmetu, zato što se nije samo oslonila na razliku u tretmanu između poduzetnika koja proizlazi iz zakonodavstva jedne te iste države članice, već i na razliku u tretmanu između poduzetnika jedne države članice i onih iz drugih država članica (vidjeti točke 121. i 122. gore), Komisija je počinila pogrešku u okviru svoje ocjene uvjeta selektivnosti.

126

Međutim, kako i proizlazi iz točaka 104. i 117. gore, čak i ako nema te pogrešne argumentacije, zaključak prema kojemu je mjera u pitanju selektivna opravdan je preostalim razlozima pobijane odluke i, osobito, prvom rečenicom uvodne izjave 92. U tim uvjetima, pogreška koju je počinila Komisija ne može dovesti u pitanje zakonitost pobijane odluke.

127

S obzirom na prethodno navedeno, valja odbiti peti dio jedinstvenog tužbenog razloga kao bespredmetan.

128

Kraljevina Belgija navodi da financiranje obveznih screening metoda testiranja na TSE putem državnih sredstava nije prekoračilo stvarne troškove navedenih testova, isključujući tako svaku prekomjernu naknadu za navedene korisnike u pobijanoj odluci.

129

Kraljevina Belgija navodi, osim toga, da su laboratoriji koji su izvršili obvezne screening metode na TSE „primili“ cijenu koja je u skladu s tržišnom cijenom za njihove usluge i da su izabrani na temelju otvorenog i nediskriminatornog postupka zahtjeva za prikupljanje ponuda.

130

Komisija zahtijeva da se odbije taj dio tužbenog zahtjeva.

131

Valja podsjetiti da, na temelju članka 44. stavka 1. Poslovnika Općeg suda, tužba kojom se pokreće postupak treba sadržavati sažeti prikaz tužbenih razloga. Oni moraju biti u dovoljnoj mjeri jasni i precizni da omoguće tuženiku pripremu obrane i Općem sudu da odluči o tužbi, ovisno o slučaju, bez dodatnih podataka. U tužbi treba biti pojašnjen sadržaj tužbenog razloga na kojemu se zahtjev temelji tako da samo s njegovom apstraktnom naznakom nisu zadovoljeni zahtjevi iz Poslovnika (presuda od 12. siječnja 1995., Viho/Komisija,T‑102/92, Zb., EU:T:1995:3, t. 68.). Identični su zahtjevi i kada se neki prigovor poziva u potporu tužbenom zahtjevu istaknutom pred Općim sudom (presuda od 14. svibnja 1998., Mo och Domsjö/Komisija,T‑352/94, Zb., EU:T:1998:103, t. 333.).

132

Uostalom, kako bi se zajamčila pravna sigurnost i dobro pravosuđenje, za dopuštenost argumenta osobito je važno da bitni činjenični i pravni elementi na kojima se on temelji, makar i u sumarnom obliku ali na smislen i razumljiv način, proizlaze iz samog teksta tužbe (vidjeti, u tom smislu, rješenje od 20. listopada 2000., RJB Mining/Komisija, T‑110/98 REC, EU:T:2000:239, t. 23. i navedena sudska praksa, i presuda od 10. travnja 2003., Travelex Global and Financial Services i Interpayment Services/Komisija, T‑195/00, Zb., EU:T:2003:111, t. 26.).

133

U ovom predmetu Kraljevina Belgija nije dovoljno objasnila u tužbi svoj prigovor koji se temelji na nepostojanju prekomjerne naknade. Usto, argumenti koje je iznijela u navedenoj tužbi u prilog tom prigovoru ne udovoljavaju zahtjevima jasnoće i preciznosti propisanima člankom 44. stavkom 1. točkom (c) Poslovnika Općeg suda. Naime, ona nije objasnila u kojoj bi se mjeri navodnim nepostojanjem prekomjerne naknade moglo smatrati da mjera u pitanju ne pruža selektivnu gospodarsku prednost u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a.

134

S obzirom na prethodno, treći dio tužbenog razloga treba proglasiti nedopuštenim.

135

S obzirom na sva prethodna razmatranja, tužbu treba odbiti u cijelosti.

136

Sukladno odredbama članka 87. stavka 2. Poslovnika, stranka koja ne uspije u postupku snosi troškove, ako je takav zahtjev postavljen. Budući da Kraljevina Belgija nije uspjela u postupku, istoj valja naložiti snošenje troškova sukladno zahtjevu Komisije.

Slijedom navedenoga,

OPĆI SUD (prvo vijeće)

proglašava i presuđuje:

Pravni okvir

Uredba br. 999/2001

Smjernice za TSE

Okolnosti spora

Postupak pred Komisijom

Pobijana odluka

Postupak i zahtjevi stranaka

Pravo

Dopuštenost

Meritum

Drugi dio jedinstvenog tužbenog razloga, koji se temelji na neusklađenosti financiranja obveznih screening metoda testova na TSE

Prvi dio jedinstvenog tužbenog zahtjeva, koji se temelji na nepostojanju smanjenja uobičajenog tereta na budžet poduzetnika

Četvrti dio jedinstvenog tužbenog razloga, koji se temelji na nepostojanju selektivnosti mjere u pitanju

Peti dio jedinstvenog tužbenog razloga, koji se temelji na indiferentnosti sustava financiranja obveznih screening metoda testiranja na TSE koji su na snazi u drugim državama članicama u smislu ocjene uvjeta selektivnosti

Treći dio jedinstvenog tužbenog razloga, koji se temelji na nepostojanju prekomjerne naknade

Troškovi

1

Uredba (EZ) br. 999/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2001. o utvrđivanju pravila za sprečavanje, kontrolu i iskorjenjivanje određenih transmisivnih spongiformnih encefalopatija (SL L 147, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 15., str. 3.) donesena je na temelju članka 152. stavka 4. točke (b) UEZ‑a. Kako i proizlazi iz njezine uvodne izjave 2., ta uredba se odnosi na usvajanje posebnih pravila za sprečavanje, kontrolu i iskorjenjivanje određenih transmisivnih spongiformnih encefalopatija (u daljnjem tekstu: TSE), uključujući goveđu spongiformnu encefalopatiju (u daljnjem tekstu: GSE), uzimajući u obzir opseg opasnosti koje one predstavljaju za zdravlje ljudi i životinja.

2

Članak 6. stavak 1. podstavak 1. Uredbe br. 999/2001, naslovljen „Sustav praćenja“, propisuje:

„Svaka država članica provodi godišnji program praćenja GSE‑a i grebeži ovaca u skladu s Prilogom III. poglavljem A. Taj program uključuje screening postupak pri čemu se rabe brzi testovi.“

3

U prvotnoj verziji Uredbe br. 999/2001, njezin prilog III. poglavlje A dio I., utvrdio je minimalne zahtjeve za program praćenja GSE‑a kod goveda. Njime je, u svrhu tog programa, osobito propisan odabir određenih podpopulacija goveda starijih od 30 mjeseci, uključujući i one koje su normalno zaklane za prehranu ljudi.

4

Osim toga, u prvotnoj verziji Uredbe br. 999/2001 prilog III. poglavlje A dio IV. propisuje:

„Države članice osiguravaju da se niti jedan dio tijela životinja, koji se uzorkuje u skladu s ovim Prilogom, ne rabi za prehranu ljudi, hranidbu životinja i gnojiva, sve dok nisu dovršene laboratorijske pretrage s negativnim rezultatima.“

5

Uredba Komisije (EZ) br. 1248/2001 od 22. lipnja 2001. o izmjeni priloga III., X. i XI. Uredbe (EZ) br. 999/2001 (SL L 173, str. 12.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 16., str. 328.) proširila je, računajući od 1. srpnja 2001., ispitivanja na GSE na sva goveda starija od 24 mjeseca koja su prisilno zaklana iz nužde.

6

Uredba Komisije (EZ) br. 1494/2002 od 21. kolovoza 2002. o izmjeni priloga III., VII. i XI. Uredbe (EZ) br. 999/2001 (SL L 225, str. 3) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 16., str. 339.) proširila je tu istu obvezu na goveda starija od 24 mjeseca koja su uginula ili su zaklana u druge svrhe, osim za, osobito, prehranu ljudi.

7

Komisija Europskih zajednica je 2002. usvojila Smjernice Zajednice za državne potpore koje se odnose na testove na TSE, životinje nađene uginule i otpad iz klaonica (SL C 324, str. 2., u daljnjem tekstu: Smjernice za TSE).

8

Stavak 12. Smjernica za TSE navodi da se one „odnose na državne potpore kojima se nadoknađuju troškovi za [screening metode] testiranja na TSE, životinje nađene uginule i otpad iz klaonica, koje su dodijeljene subjektima koji se bave proizvodnjom, preradom i stavljanjem na tržište životinja i životinjskih proizvoda iz Priloga I. Ugovora“. [neslužbeni prijevod]

9

Što se tiče osobito screening metoda testiranja na TSE, stavci 23. do 25. Smjernica za TSE navode sljedeće:

10

Naposljetku, kad je riječ o državnim potporama namijenjenima naknadi troškova [screening metode] testiranja na TSE i GSE, koje su bile nezakonito dodijeljene prije 1. siječnja 2003., stavak 45. Smjernica za TSE utvrđuje da Komisija ocjenjuje njihovu spojivost u skladu s točkom 11.4. Smjernica Zajednice o državnim potporama u sektoru poljoprivrede (SL 2000, C 28, str. 2., u daljnjem tekstu: Poljoprivredne smjernice 2000.‑2006.) i sa svojom praksom od 2001. glede prihvaćanja tih potpora koje su mogle iznositi od 100%.

11

Komisija je u siječnju i veljači 2004. zaprimila pritužbe o nacrtu kraljevske uredbe kojom se u Belgiji želi uvesti parafiskalni namet namijenjen financiranju screening metode testiranja na GSE.

12

Komisija je dopisom od 27. siječnja 2004. zatražila da joj Kraljevina Belgija dostavi informacije u tom smislu.

13

Kraljevina Belgija je na taj zahtjev za informacije odgovorila dopisom od 6. veljače 2004. Među ostalim, ona je priopćila Komisiji da je od 1. siječnja 2001.screening metoda testiranja na GSE u Belgiji obvezna za goveda starija od 30 mjeseci i za goveda starija od 24 mjeseca koja su prisilno zaklana u nuždi na temelju Uredbe br. 999/2001. Usto, pojasnila je da je, od 1. siječnja 2001. do 31. prosinca 2001., trošak screening metode testiranja na GSE stavljen na teret državne riznice, a od 1. siječnja 2002. na teret Bureau d’intervention et de restitution belge (BIRB).

14

Istovremeno, dopisom od 23. siječnja, koji je zaprimljen 28. siječnja 2004., Kraljevina Belgija je prijavila prijedlog kraljevske uredbe o financiranju screening metode testiranja životinja na TSE. Takva mjera je registrirana pod brojem N 54/04.

15

Budući da je u prijedlogu kraljevske uredbe u pitanju navedeno da su od 1. siječnja 2002. potpore već bile dodjeljivane i nameti ubirani, mjera je registrirana 19. srpnja 2004. kao neprijavljena potpora pod brojem NN 45/04.

16

Dopisom od 26. studenoga 2008. Komisija je obavijestila Kraljevinu Belgiju o svojoj odluci o pokretanju formalnog istražnog postupka propisanog člankom 88. stavkom 2. UEZ‑a u vezi s financiranjem screening metode testiranja na TSE koje se u Belgiji provodilo od 1. siječnja 2001. do 31. prosinca 2005. i pozvala zainteresirane treće stranke da podnesu svoja očitovanja. Odluka o pokretanju formalnog istražnog postupka objavljena je u Službenom listu Europske unije od 16. siječnja 2009. (SL C 11, str. 8.).

17

Zainteresirane treće stranke nisu podnijele očitovanja.

18

Kraljevina Belgija priopćila je Komisiji svoja očitovanja dopisom od 25. veljače 2009.

19

Komisija je 27. srpnja 2011. donijela Odluku 2011/678/EU o državnoj potpori u korist financiranja screeninga transmisivnih spongiformnih encefalopatija (TSE) kod goveda koju je provela Belgija (državna potpora C 44/08 (ex NN 45/04)) (SL L 274, str. 36., u daljnjem tekstu: pobijana odluka).

20

Kao prvo, Komisija je ispitala belgijski sustav financiranja obvezne screening metode testiranja na TSE kako bi provjerila ispunjava li ona četiri kumulativna uvjeta za postojanje državne potpore u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a.

21

U tom smislu Komisija je utvrdila, kao prvo, da je screening metode testiranja na TSE od 1. siječnja do 31. prosinca 2001. u potpunosti financirala državna riznica, a od 1. siječnja 2002. do 30. lipnja 2004. BIRB, tj. savezna javna ustanova s pravnom osobnošću, pod nadzorom Ministre de l’Agriculture et des Classes moyennes belge, koja raspolaže vladinim sredstvima upisanima u proračun njezina nadzornog organa na saveznoj razini, kao i određenim vlastitim prihodima. Nadalje, ona je istaknula da je, od 1. srpnja do 30. studenoga 2004., obvezne screening metode testiranja financirala Agence fédérale pour la sécurité de la chaîne alimentaire (AFSCA), odnosno javna ustanova s pravnom osobnošću koja se, na temelju primjene zakona od 4. veljače 2000. o osnivanju AFSCA‑e, financirala različitim prihodima kao što su naknade (tj. pristojbe), doprinosi (tj. parafiskalni nameti), iznosi administrativnih kazni, darovi i zapisi itd. Naposljetku, za razdoblje od 1. prosinca 2004. do 31. prosinca 2005. Komisija je utvrdila da su obvezne screening metode testiranja na TSE bile financirane, s jedne strane, pristojbom od 10,70 eura za testirano govedo koju su plaćale klaonice i prebacivale na svoje klijente i, s druge strane, financiranjem AFSCA‑e iz njezinih rezervi i povratnih predujmova iz državne riznice.

22

Komisija je stoga zaključila, s jedne strane, da su se od 1. siječnja 2001. do 31. prosinca 2005. obvezne screening metode testiranja financirale iz državnih sredstava i, s druge strane, da dio iznosa tih testova koji su od 1. prosinca 2004. financirani pristojbom od 10,70 eura po testiranom govedu nije bio financiran iz državnih sredstava.

23

Kao drugo, Komisija je ispitala je li određenim poduzetnicima ili proizvodnjama određene robe pružena selektivna ekonomska prednost belgijskim sustavom financiranja screening metoda testiranja na TSE.

24

Kad je riječ, najprije, o financiranju obveznih screening metoda testiranja na TSE iz državnih sredstava, što uključuje i doprinose, Komisija je smatrala da su troškovi obveznih kontrola proizvodnje i stavljanja proizvoda na tržište bili uobičajen teret na budžetu poduzetnika. Stoga je, prema njezinom mišljenju, to što je Kraljevina Belgija od 1. siječnja 2001. preuzela trošak navedenih testova dalo prednost uzgajivačima, klaonicama i drugim poduzetnicima koji prerađuju, obrađuju, prodaju ili stavljaju na tržište proizvode dobivene od goveda podvrgnutih tim testovima. U tom smislu je istaknula da je cijena tih istih testova izravno plaćena laboratorijima, koji su bili zaduženi provesti testiranja u pitanju na zahtjev klaonica, i koji su ispostavili trošak AFSCA‑u.

25

Osim toga, Komisija je smatrala da je uvjet selektivnosti bio zadovoljen, s obzirom na to da je prethodno opisana prednost bila isključivo rezervirana za sektor „uzgajanja životinja testiranih [screening] metodom na TSE.“

26

Kad je riječ, nadalje, o financiranju obvezne screening metode testiranja na TSE temeljem naknada, tj. pristojbi koje su plaćali subjekti u tom sektoru, Komisija je primijetila da ono nije pružilo prednost gospodarskim subjektima u sektoru govedarstva, s obzirom na to da su pristojbe plaćali korisnici usluga koje pruža AFSCA, koje bi oni morali platiti.

27

Kao treće, Komisija je utvrdila da je mjera u pitanju narušila ili je prijetila da će narušiti tržišno natjecanje te je utjecala na trgovinu između država članica.

28

S obzirom na prethodno navedeno, Komisija je zaključila da financiranje obveznih screening metoda financiranja na TSE državnim sredstvima predstavlja državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a.

29

Kao drugo, Komisija je primijetila da je potpora u pitanju bila nezakonita u odnosu na razdoblje od 1. siječnja 2001. do 30. lipnja 2004. jer je navedena potpora dodijeljena protivno članku 108. stavku 3. UFEU‑a.

30

U tom smislu Komisija je istaknula da je, od 1. siječnja 2003., potpora u pitanju bila obuhvaćena iznimkom od obveze prijave propisane Uredbom Komisije (EZ) br. 1/2004 od 23. prosinca 2003. o primjeni članaka [107. UFEU‑a] i [108. UFEU‑a] na državne potpore dodijeljene malim i srednjim poduzećima koja se bave proizvodnjom, preradom i prodajom poljoprivrednih proizvoda (SL L 1, str. 1.). Međutim, ona je utvrdila da uvjeti koji su propisani navedenom uredbom nisu udovoljeni u ovom slučaju pa je stoga navedena potpora bila nezakonita.

31

Kao treće, Komisija je provjerila postoji li obvezna namjenska veza između prihoda na temelju doprinosa namijenjenih financiranju AFSCA‑e, koji su ubirani od 1. srpnja 2004., i financiranja obveznih screening metoda testiranja na TSE. Budući da nije utvrdila postojanje takve veze, zaključila je da doprinosi nisu bili sastavni dio potpore u pitanju.

32

Kao četvrto, Komisija je ocijenila spojivost potpore u pitanju s unutranjim tržištem. Ona je stoga provjerila jesu li uvjeti koje propisuju Smjernice za TSE bili poštovani u ovom slučaju.

33

Kad je riječ, s jedne strane, o financiranju obveznih screening metoda testiranja na TSE, koje je nezakonito dodijeljeno prije 1. siječnja 2003., tj. prije stupanja na snagu Smjernica za TSE, Komisija je utvrdila da su ispunjeni uvjeti koje propisuje točka 11.4. Poljoprivrednih smjernica 2000.‑2006., na koje upućuje stavak 45. Smjernica za TSE. Ona je stoga zaključila da su dodijeljene potpore za razdoblje od 1. siječnja 2001. do 31. prosinca 2002. bile spojive s unutarnjim tržištem.

34

Kad je riječ, s druge strane, o financiranju obveznih screening metoda testiranja na TSE između 1. siječnja 2003. i 31. prosinca 2005., Komisija je smatrala da samo uvjet propisan stavkom 24. Smjernica za TSE, tj. da nacionalne potpore i potpore Zajednice ne prelaze gornju granicu od 40 eura po testu, nije bio poštovan u razdoblju od 1. siječnja 2003. do 30. lipnja 2004. U tom smislu je istaknula da je ukupan iznos toga prekoračenja 6619810,74 eura.

35

Kao peto i posljednje, Komisija je utvrdila da sustav povrata potpora, koje prelaze iznos od 40 eura po testu, koji je predlagala Kraljevina Belgija, nije bio u skladu s pravilima za povrat nezakonitih potpora nespojivih s unutarnjim tržištem.

36

Zaključno, Komisija je smatrala da je Kraljevina Belgija tijekom razdoblja od 1. siječnja 2002. do 30. lipnja 2004. nezakonito provodila državnu potporu za financiranje obveznih screening metoda testiranja na TSE protivno članku 108. stavku 3. UFEU‑a.

37

Nadalje, Komisija je smatrala da je državna potpora bila spojiva s unutarnjim tržištem uz iznimku iznosa koji su prelazili gornju granicu od 40 eura po testu dodijeljenih tijekom razdoblja od 1. siječnja 2003. do 30. lipnja 2003.

38

Naposljetku, Komisija je naložila povrat nezakonitih državnih potpora nespojivih s unutarnjim tržištem, uz iznimku državnih potpora dodijeljenih posebnim projektima koje su u trenutku dodjele ispunjavale sve uvjete propisane primjenjivom Uredbom o državnim potporama de minimis.

39

Izreka pobijane odluke glasi kako slijedi:

„Članak 1.

1.   Mjere financirane na osnovi pristojbi ne predstavljaju državne potpore.

2.   Financiranje [screening] metoda testiranja na TSE na osnovi državnih sredstava predstavlja državnu potporu spojivu s unutarnjim tržištem u korist poljoprivrednika, klaonica i drugih subjekata koji prerađuju, obrađuju, prodaju i stavljaju na tržište proizvode dobivene od goveda podvrgnutih obveznom ispitivanju na TSE za razdoblje od 1. siječnja 2001. do 31. prosinca 2002. i od 1. srpnja 2004. do 31. prosinca 2005.

3.   Financiranje [screening] metode testiranja na TSE na osnovi državnih sredstava za razdoblje od 1. siječnja 2003. do 30. lipnja 2004. predstvalja državnu potporu spojivu s unutarnjim tržištem u korist poljoprivrednika, klaonica i drugih subjekata koji prerađuju, obrađuju, prodaju i stavljaju na tržište proizvode dobivene od goveda i podvrgnute obveznom testu na TSE za iznose ispod 40 [eura] po testu. Iznosi koji premašuju 40 [eura] po testu su nespojivi s unutarnjim tržištem i trebaju biti povučeni, uz iznimku potpora dodijeljenih posebnim projektima koje su u trenutku svoje dodjele ispunjavale sve uvjete propisane primjenjivom Uredbom o državnim potporama de minimis.

4.   Belgija je nezakonito provela državnu potporu za financiranje [screening] metode testiranja na TSE protivno članku 108. stavku 3. UFEU‑a tijekom razdoblja od 1. siječnja 2001. do 30. lipnja 2004.

Članak 2.

1.   Belgija će poduzeti potrebne mjere kako bi od korisnika povukla nezakonite državne potpore, koje su nespojive s unutarnjim tržištem, propisane člankom 1. stavcima 3. i 4.

[…]

Članak 3.

Povrat državne potpore propisan člankom 1. stavcima 3. i 4. provest će se učinkovito i bez odgađanja.

Belgija će osigurati provedbu ove Odluke u roku od četiri mjeseca od dana njezine dostave.

Članak 4.

1.   U roku od dva mjeseca od dana dostave ove odluke Belgija će dostaviti Komisiji sljedeće informacije:

[…]

Članak 5.

Ova je Odluka upućena Kraljevini Belgiji.“

40

Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda 10. listopada 2011. Kraljevina Belgija je pokrenula ovaj postupak.

41

Kraljevina Belgija od Općeg suda zahtijeva da:

42

Komisija od Općeg suda zahtijeva da:

43

Na temelju izvješća suca izvjestitelja Opći sud (prvo vijeće) odlučio je otvoriti usmeni postupak pa je u okviru mjera upravljanja postupkom predviđenih u članku 64. Poslovnika Općeg suda pozvao stranke da se pisano očituju o određenim pitanjima. Stranke su postupile po tim zahtjevima i odgovorile na pitanja u za to određenim rokovima.

44

Stranke su saslušane u svojim izlaganjima i odgovorima na usmena pitanja koja je Opći sud postavio na raspravi 5. rujna 2014.

45

Komisija zahtijeva od Općeg suda, a da nije formalno istaknula prigovor nedopuštenosti na temelju članka 114. Poslovnika Općeg suda, da proglasi ovu tužbu nedopuštenom, s obzirom na to da se njome zahtijeva poništenje članka 1. stavka 2. i stavka 3. podstavka 1. pobijane odluke kojom se mjera u pitanju kvalificira kao državna potpora spojiva s unutarnjim tržištem. U tom smislu ona u biti tvrdi da taj dio izreke nije akt koji se može pobijati na temelju članka 263. UFEU‑a jer ne proizvodi obvezujuće pravne učinke koji mogu utjecati na interese Kraljevine Belgije.

46

U replici je Kraljevina Belgija smatrala da je tužba dopuštena, među ostalim, jer je usmjerena na poništenje članka 1. stavaka 2. i 3. pobijane odluke.

47

Iz ustaljene sudske prakse, razvijene u okviru tužba za poništenje koje su podnijele države članice ili institucije, proizlazi da se kao akti koji se mogu pobijati u smislu članka 263. UFEU‑a smatraju sve odredbe koje su usvojile institucije, u bilo kojem obliku, koje imaju obvezujuće pravne učinke (presude od 31. ožujka 1971., Komisija/Vijeće, 22/70, Zb., EU:C:1971:32, t. 42.; od 2. ožujka 1994., Parlament/Vijeće, C‑316/91, Zb., EU:C:1994:76, t. 8., i od 13. listopada 2011., Deutsche Post i Njemačka/Komisija, C‑463/10 P i C‑475/10 P, Zb., EU:C:2011:656, t. 36.). Nadalje, iz sudske prakse proizlazi da država članica može podnijeti tužbu za poništenje akta s obvezujućim pravnim učincima a da pritom ne treba dokazati pravni interes (gore navedena presuda Deutsche Post i Njemačka/Komisija, EU:C:2011:656, t. 36., i presuda od 20. rujna 2012., Francuska/Komisija, T‑154/10, Zb., EU:T:2012:452, t. 37.).

48

Stoga, kako bi se ocijenilo može li pobijana odluka biti predmet tužbe, valja ispitati predstavlja li ona akt koji ima obvezujuće pravne učinke (vidjeti, u tom smislu, presudu Deutsche Post i Njemačka/Komisija, t. 47. gore, EU:C:2011:656, t. 40.), što valja utvrditi na temelju njezinog materijalnog sadržaja (presuda Francuska/Komisija, t. 47. gore, EU:T:2012:452, t. 37.).

49

U ovom predmetu članak 1. stavak 2. i stavak 3. podstavak 1. pobijane odluke, kojim se mjera u pitanju kvalificira kao državna potpora i proglašava djelomično spojivom s unutarnjim tržištem, nužno proizvodi obvezujuće pravne učinke i stoga predstavlja akt koji se može pobijati na temelju članka 263. UFEU‑a (vidjeti, u tom smislu, presudu od 8. rujna 2011., Komisija/Nizozemska, C‑279/08 P, Zb., EU:C:2011:551, t. 35. do 42.).

50

Sudska praksa koju Komisija navodi ne može dovesti u pitanje prethodni zaključak.

51

Kad je riječ, najprije, o predmetu koji je doveo do rješenja od 28. siječnja 2004., Nizozemska/Komisija (C‑164/02, Zb., EU:C:2004:54), dovoljno je utvrditi da razlog koji je doveo do utvrđenja nedopuštenosti tužbe Kraljevine Nizozemske, kojom je ona zahtijevala poništenje odluke Komisije kojom se utvrđuje spojivost mjere državne potpore s unutarnjim tržištem, leži u činjenici da je ta država članica zahtijevala poništenje odluke u pitanju „u mjeri u kojoj je Komisija zaključila da doprinosi, dodijeljeni lučkim tijelima, […] predstavljaju državne potpore u smislu članka 87. stavka 1. UEZ‑a“, jer se taj zaključak ne nalazi u izreci te odluke.

52

Nadalje, suprotno onome što tvrdi Komisija, Sud nije zaključio u presudi Komisija/Nizozemska, t. 49. gore (EU:C:2011:551), da je izričit prigovor države članice na kvalifikaciju mjere kao državne potpore, osobito u trenutku priopćenja, „odlučujući“ čimbenik za dopuštenost tužbe te države članice koju je ta država podnijela protiv odluke kojom se navedena mjera proglašava spojivom s unutarnjim tržištem.

53

Naime, valja istaknuti da je Sud presudio, u presudi Komisija/Nizozemska, t. 49. gore, da se odluku temeljenu na stavcima 1. i 3. članka 107. UFEU‑a, kojom se mjeru u pitanju, kvalificirajući je kao državnu potporu, proglašava spojivom sa zajedničkim tržištem, treba smatrati aktom koji se može pobijati na temelju članka 263. UFEU‑a zbog toga što je pogrešna kvalifikacija mjere kao državne potpore imala pravne posljedice za državu članicu koja provodi prijavljivanje, utoliko što Komisija provodi stalni nadzor nad tom mjerom i periodičnu kontrolu takve naravi da država članica ima ograničen manevarski prostor u provođenju prijavljene mjere (presuda Komisija/Nizozemska, t. 49. gore, EU:C:2011:551, t. 41. i 42.).

54

Naposljetku, okolnost koju ističe Komisija, prema kojoj je, prije upravnog postupka, Kraljevina Belgija priznala, barem implicitno, da je mjera u pitanju predstavljala državnu potporu, čak i ako se pretpostavi da je utvrđena, ne može utjecati na dopuštenost ove tužbe. U tom smislu valja istaknuti da je Komisija u okviru odgovora na repliku sama priznala da, isključivo pravno gledano, činjenica da je Kraljevina Belgija prethodno priznala da mjera u pitanju predstavlja državnu potporu istu ne lišava prava osporavanja te činjenice.

55

S obzirom na prethodna razmatranja, ovu tužbu treba proglasiti dopuštenom.

56

Kraljevina Belgija ističe jedinstveni tužbeni razlog u prilog tužbi, koji se temelji na povredi članka 107. stavka 1. UFEU‑a, koji se odnosi na to da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava kvalificirajući obveznu screening metodu testiranja na TSE kao državnu potporu.

57

Točnije, Kraljevina Belgija smatra da jedan od uvjeta koji omogućava zaključak o postojanju državne potpore ne postoji u ovom slučaju, tj. uvjet o postojanju selektivne prednosti koju pruža mjera u pitanju.

58

Jedinstveni tužbeni razlog dijeli se na pet dijelova koji se temelje na, kao prvo, nepostojanju smanjenja uobičajenih tereta poduzetnikova budžeta, kao drugo, nepostojanju usklađenosti financiranja obveznih screening metoda testiranja na TSE, kao treće, nepostojanju prekomjerne naknade koja proizlazi iz mjere u pitanju, kao četvrto, nepostojanju selektivnosti mjere u pitanju i, kao peto, indiferentnosti sustava financiranja navedenih testiranja koji su na snazi u drugim državama članicama u smislu ocjene uvjeta selektivnosti.

59

Opći sud smatra korisnim najprije ispitati drugi dio jedinstvenog tužbenog razloga prije njegova prvog, četvrtog, petoga i trećeg dijela.

60

Kraljevina Belgija u biti tvrdi da je, u nedostatku usklađenosti financiranja obveznih screening metoda testiranja na TSE u Europskoj uniji, bila slobodna sama preuzeti troškove navedenih testova a da pritom nije trebalo uzeti u obzir propise o državnim potporama.

61

Komisija zahtijeva da se odbije taj dio tužbenog razloga.

62

Iz sudske prakse proizlazi da je cilj članka 107. UFEU‑a spriječiti da na trgovinu između država članica utječu prednosti koje odobre državna tijela koje, u različitim oblicima, narušavaju ili prijete da će narušiti tržišno natjecanje tako što stavljaju u povoljniji položaj određene poduzetnike ili proizvodnju određene robe (presude od 2. srpnja 1974., Italija/Komisija, 173/73, Zb., EU:C:1974:71, t. 26., i od 15. lipnja 2006., Air Liquide Industries Belgium, C‑393/04 i C‑41/05, Zb., EU:C:2006:403, t. 27.).

63

Kako bi se osigurala učinkovitost zabrane državnih potpora koje utječu na trgovinu između država članica i narušavaju ili prijete da će narušiti tržišno natjecanje, članak 108. UFEU‑a nalaže Komisiji posebnu zadaću nadzora, a državama članicama jasne obveze kako bi se olakšalo Komisijinu zadaću i izbjeglo njezino dovođenje pred gotov čin (presuda od 8. studenoga 2001., Adria‑Wien Pipeline i Wietersdorfer & Peggauer Zementwerke, C‑143/99, Zb., EU:C:2001:598, t. 23.).

64

Kad je riječ o planovima za dodjelu ili izmjenu potpora, članak 108., stavak 3. UFEU‑a najprije zahtijeva da se Komisija o njima pravodobno obavješćuje kako bi se o njima mogla očitovati. Taj stavak obvezuje, nadalje, Komisiju da pokrene bez odgađanja kontradiktoran postupak propisan člankom 108. stavkom 2. UFEU‑a ako smatra da prijavljeni plan nije spojiv s unutarnjim tržištem. Naposljetku, članak 108. stavak 3. zadnji podstavak UFEU‑a nedvosmisleno zabranjuje državi članici primjenu predloženih mjera, sve dok se taj postupak ne okonča konačnom odlukom (presuda Adria‑Wien Pipeline i Wietersdorfer & Peggauer Zementwerke, t. 63. gore, EU:C:2001:598, t. 24.).

65

S druge strane, valja istaknuti da intervencije država članica u područja koja još nisu bila predmetom usklađivanja na razini Europske unije nisu isključene iz područja primjene propisa o nadzoru nad državnim potporama. Priznanje suprotnoga nužno bi oduzelo koristan učinak odredbama iz članka 107. UFEU‑a i 108. UFEU‑a.

66

Tako se na primjer državne intervencije u područja koja su u isključivoj nadležnosti država članica, kao što je izravno oporezivanje, mogu ocjenjivati u smislu članaka 107. i 108. UFEU‑a (vidjeti, u tom smislu, presude od 15. studenoga 2011., Komisija/Vlada Gibraltara i Ujedinjene Kraljevine, C‑106/09 P i C‑107/09 P, Zb., EU:C:2011:732; od 29. ožujka 2012., 3M Italia, C‑417/10, Zb., EU:C:2012:184, t. 25., i rješenje od 29. ožujka 2012., Safilo, C‑529/10, EU:C:2012:188, t. 18.).

67

S obzirom na prethodno navedeno, Kraljevina Belgija je dakle morala osigurati da, preuzimajući ukupan teret troškova obveznih screening metoda testiranja na TSE, ne krši članke 107. i 108. UFEU‑a, i to neovisno o pitanju je li financiranje navedenih testova bilo ili nije predmet usklađivanja na razini Europske unije.

68

Stoga valja odbiti drugi dio jedinstvenog tužbenog razloga isključivo zbog toga a da pritom nije potrebno ispitati podredne argumente na koje se poziva Kraljevina Belgija kojima se želi utvrditi neusklađenost financiranja obveznih screening metoda testiranja na TSE.

69

Kraljevina Belgija u biti tvrdi da je Komisija pogrešno zaključila o postojanju ekonomske prednosti dodijeljene mjerom u pitanju.

70

Komisija zahtijeva da se odbije taj dio tužbenog razloga.

71

Članak 107. stavak 1. UFEU‑a definira državne potpore kao potpore koje dodjeljuju države članice ili koje se dodjeljuju putem državnih sredstava u bilo kojem obliku kojim se narušava ili prijeti da će se narušiti tržišno natjecanje stavljanjem određenih poduzetnika ili proizvodnje određene robe u povoljniji položaj, u mjeri u kojoj one utječu na trgovinu među državama članicama. Pojam džavne potpore, u smislu te odredbe, općenitiji je od pojma subvencije jer on ne sadržava samo pozitivna davanja kao što su same subvencije, nego također intervencije koje, u različitim oblicima, smanjuju uobičajene terete na budžetu poduzetnika, i koje imaju istu narav i iste učinke, a da pritom nisu subvencije u strogom smislu riječi. U okviru brojnih neizravnih prednosti koje imaju iste učinke kao i subvencije treba osobito istaknuti isporuku dobara ili usluga pod preferencijalnim uvjetima (vidjeti presudu Komisija/Nizozemska, t. 49. gore, EU:C:2011:551, t. 86. i navedena sudska praksa).

72

Iz sudske prakse također proizlazi da se državnim potporama smatraju intervencije koje su bez obzira na svoj oblik takve da mogu staviti u poduzetnike izravno ili neizravno u povoljniji položaj ili koje treba smatrati ekonomskom prednošću koju poduzetnik ne bi ostvario u normalnim tržišnim uvjetima (vidjeti presudu Komisija/Nizozemska, t. 49. gore, EU:C:2011:551, t. 87. i navedena sudska praksa).

73

Kraljevina Belgija ne osporava da su tijekom razdoblja od 1. siječnja 2001. do 31. prosinca 2005. obvezne screening metode tesitranja na TSE bile financirane javnim sredstvima. Valja stoga ocijeniti je li, time što je Komisija smatrala da je financiranje oslobodilo poduzetnike u sektoru govedarstva uobičajenih tereta njihova budžeta, njezina odluka zahvaćena pogreškom koja se tiče prava.

74

Najprije valja podsjetiti da je Komisija smatrala, u uvodnoj izjavi 90. pobijane odluke, da su troškovi obveznih kontrola proizvodnje i stavljanja proizvoda na tržište, kakve su obvezne screening metode testiranja na TSE, uobičajenim teretom na budžetu poduzetnika.

75

Kao prvo, Kraljevina Belgija prigovara da obveza izvršavanja screening metoda testiranja na TSE ne proizlazi iz normalnih tržišnih uvjeta, već iz intervencije javnih vlasti. U tom smislu, ona se poziva na mišljenje nezavisnog odvjetnika Jacobsa u predmetu GEMO (C‑126/01, Zb., EU:C:2002:273) u kojemu je on objasnio da izraz „normalno“ znači „u normalnim tržišnim uvjetima, tj. tržišnim uvjetima bez državnih intervencija ili poremećaja“ (mišljenje nezavisnog odvjetnika Jacobsa u gore navedenom predmetu GEMO, EU:C:2002:273, t. 77.). U predmetnom slučaju ona tvrdi da bez intervencije državnih tijela navedeni obvezni testovi ne predstavljaju uobičajeno opterećenje budžeta gospodarskih subjekata u sektoru govedarstva.

76

Međutim, pojam tereta koji uobičajeno pada na budžet poduzetnika uključuje, među ostalim, dodatne troškove koje poduzetnici trebaju snositi zbog obveza, koje proizlaze iz zakona i drugih propisa ili ugovora koji se primjenjuju na ekonomsku djelatnost (vidjeti, po analogiji, presude Italija/Komisija, t. 62. gore, EU:C:1974:71, t. 33.; od 5. listopada 1999., Francuska/Komisija, C‑251/97, Zb., EU:C:1999:480, t. 40., i od 3. ožujka 2005., Heiser, C‑172/03, Zb., EU:C:2005:130, t. 38.).

77

Stoga Komisija nije počinila pogrešku kad je smatrala da su troškovi kontrola proizvodnje i stavljanja na tržište proizvoda, obveznih na temelju zakona ili drugog propisa, kao što su obvezne screening metode testiranja na TSE, uobičajeni tereti na budžetu poduzetnika.

78

Valja dakle odbiti argument Kraljevine Belgije.

79

Kao drugo, Kraljevina Belgija u biti navodi da financiranjem obveznih screening testova na TSE državnim sredstvima nije pružena prednost gospodarskim subjektima u sektoru govedarstva jer se obvezom izvršavanja tih testova želi postići cilj od općeg interesa, tj. zaštita javnog zdravlja.

80

U tom smislu, valja primijetiti da je Sud opetovano presudio da članak 107. stavak 1. UFEU‑a ne razlikuje intervencije prema uzrocima ili ciljevima, nego ih definira s obzirom na njihove učinke (presude Italija/Komisija, t. 62. gore, EU:C:1974:71, t. 27.; od 12. prosinca 2002., Belgija/Komisija, C‑5/01, Zb., EU:C:2002:754, t. 45., i Komisija/Vlada Gibraltara i Ujedinjena Kraljevina, t. 66. gore, EU:C:2011:732, t. 87.).

81

Stoga cilj zaštite javnog zdravlja koji se želi postići mjerom u pitanju, čak i pod pretpostavkom da je stvaran, nije dovoljan da bi se isključila kvalifikacijs državne potpore koju je Komisija upotrijebila u pobijanoj odluci.

82

Stoga valja odbiti argument Kraljevine Belgije.

83

Kao treće, Kraljevina Belgija navodi da ovaj predmet treba razlikovati od onoga povodom kojega je donesena presuda od 20. studenoga 2003., GEMO (C‑126/01, Zb., EU:C:2003:622), u kojoj je Sud presudio da je preuzimanjem troškova skupljanja i odstranjivanja životinjskih trupla i otpada iz klaonica od strane Republike Francuske pružena prednost uzgajivačima i klaonicama, s obzirom na to da ti troškovi predstavljaju terete svojstvene njihovoj gospodarskoj djelatnosti.

84

Kraljevina Belgija navodi, kao prvo, da načelo „onečišćivač plaća“, koje je Sud primijenio u presudi GEMO, t. 83. gore (EU:C:2003:622), nije primjenjivo u ovom predmetu. U tom smislu navodi da su životinjska trupla eksternalija svojstvena djelatnosti uzgajivača i klaonica, za razliku od TSE‑a, koji, kao bolest, ne proizlazi izravno iz djelatnosti uzgajivača i klaonica i stoga ne predstavlja jasnu i izravnu vezu s određenim proizvođačem ili konkretnim poduzetnikom. Prema njezinom mišljenju, takvu pretpostavku potvrđuju Smjernice za TSE, čiji se dijelovi IV. i V., koji se odnose na životinje nađene uginule i otpad iz klaonica, izričito pozivaju na načelo „onečišćivač plaća“, dok takvog pozivanja nema u dijelu III. navedenih smjernica, koji se odnosi na screening metode testiranja na TSE.

85

Međutim, pojam uobičajenog tereta na budžetu poduzetnika ne ograničava se samo na troškove koji proizlaze iz primjene načela „onečišćavač plaća“. Stoga činjenica da se navedeno načelo u ovom predmetu ne može primijeniti, čak i ako se pretpostavi da je točno, ne može dovesti u pitanje zaključak koji se nalazi u točki 76. gore.

86

Stoga valja odbiti argument Kraljevine Belgije.

87

Kao drugo, Kraljevina Belgija navodi da, na temelju presuda od 5. veljače 1976., Conceria Bresciani (87/75, Zb., EU:C:1976:18), i od 15. prosinca 1993., Ligur Carni i dr. (C‑277/91, C‑318/91 i C‑319/91, Zb., EU:C:1993:927), sustav obveznih kontrola kojih je cilj, kao u ovom slučaju, zaštita javnog zdravlja nije usluga pružena poduzetnicima koju bi oni inače morali plaćati.

88

U tom smislu valja primijetiti da je, u presudama navedenima u točki 87. gore, Sud ocijenio da se pristojbe o kojima je on odlučio, koje se plaćaju na temelju sanitarnih kontrola provođenih u javnom interesu, na uvezene proizvode koji su već podvrgnuti sličnim kontrolama u zemlji porijekla, ne mogu smatrati isplatom usluge i da je na javnom tijelu da snosi troškove navedenih kontrola.

89

Međutim, valja istaknuti da se, u presudama navedenima u točki 87. gore, Sud trebao izjasniti jedino o pitanju spojivosti financiranja određenih sanitarnih kontrola s pravilima o slobodnom kretanju robe te se, prema tome, nije izjasnio o zakonitosti navedenog financiranja u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a.

90

Prema tome, sudska praksa na koju se poziva Kraljevina Belgija nije relevantna u ovom slučaju.

91

Stoga valja odbiti argument Kraljevine Belgije.

92

Kao četvrto i posljednje, Kraljevina Belgija u biti tvrdi da su obvezne screening metode testiranja na TSE povezane s izvršavanjem njezinih ovlasti javnih vlasti i da stoga nemaju gospodarski karakter koji bi opravdao primjenu pravila o tržišnom natjecanju Ugovora o FEU‑u. Prema tome, ona smatra da može snositi sama sve troškove navedenih testova a da pritom ta mjera ne predstavlja državnu potporu.

93

U svojem odgovoru na pisano pitanje Općeg suda Kraljevina Belgija je pojasnila argument naveden u točki 92. gore, navodeći da organiziranje screening metoda testiranja na TSE, što uključuje i organiziranje njihovog financiranja, pripada ovlastima javne vlasti.

94

U tom smislu dovoljno je utvrditi da, kako pravilno ističe Komisija a Kraljevina Belgija to ne osporava, gospodarski subjekti u sektoru govedarstva samo moraju, primjenjujući nacionalne propise, provesti screening metode testiranja na TSE u odnosu na goveda namijenjena klanju kako bi mogli na tržište njihovo meso, mast i iznutrice, što s njihove strane ne implicira izvršavanje ovlasti javne vlasti.

95

Posljedično, argument naveden u točki 92. gore ne može dovesti u pitanje zaključak prema kojemu su troškovi obveznih screening metoda testiranja na TSE teret koji gospodarski subjekti u sektoru govedarstva trebaju snositi u okviru izvršavanja svoje gospodarske djelatnosti (vidjeti točke 69. do 86. gore).

96

Naposljetku, i u svakom slučaju, valja istaknuti da se, kako i proizlazi iz sudske prakse navedene u točki 76. gore, činjenica da su tereti koje poduzetnicima nameću nacionalni propisi koji su nužno povezani s izvršavanjem ovlasti javne vlasti dotične države članice ne protivi tome da se navedeni tereti kvalificiraju kao „uobičajeni tereti na budžetu poduzetnika“.

97

Stoga valja odbiti argument Kraljevine Belgije.

98

S obzirom na prethodno, valja odbiti prvi dio jedinstvenog tužbenog razloga kao neutemeljen.

99

Kraljevina Belgija u biti tvrdi da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava smatrajući mjeru u pitanju selektivnom.

100

Komisija zahtijeva da se odbije taj dio tužbenog zahtjeva.

101

Iz stalne sudske prakse proizlazi da za kvalifikaciju državne potpore moraju biti ispunjeni svi uvjeti propisani člankom 107. stavkom 1. UFEU‑a (presuda Komisija/Nizozemska, t. 49. gore, EU:C:2011:551, t. 61.). Konkretno, kao što je istaknuto u točki 71. gore, ekonomska prednost koju je dala država članica nije državna potpora, osim ako određene poduzetnike ili proizvodnju određene robe stavlja u povoljniji položaj (presuda Komisija/Nizozemska, t. 49. gore, EU:C:2011:551, t. 61.).

102

Stoga, kako bi dokazala da se mjera u pitanju primjenjuje selektivno na određene poduzetnike ili proizvodnju određene robe, na Komisiji je da dokaže da se njome uvode razlike između poduzetnika koji se nalaze, s obzirom na cilj mjere u pitanju, u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji (presuda Komisija/Nizozemska, t. 49. gore, EU:C:2011:551, t. 62.).

103

Međutim, valja također navesti da se pod pojmom državne potpore ne podrazumijevaju mjere koje uvode razliku između poduzetnika u teretima kada takva razlika proizlazi iz naravi i strukture sustava tereta u pitanju. Na državi je članici, koja je uvela takvu razliku između poduzetnika u teretima, da dokaže je li ona stvarno opravdana na temelju naravi i strukture sustava tereta u pitanju (presuda Komisija/Nizozemska, t. 49. gore, EU:C:2011:551, t. 62.).

104

U ovom slučaju valja podsjetiti da je Komisija točno smatrala, u uvodnoj izjavi 90. pobijane odluke, da su troškovi obveznih kontrola proizvodnje i stavljanja na tržište proizvoda uobičajeni tereti na budžetu poduzetnika (vidjeti točku 77. gore).

105

Kraljevina Belgija je, na osnovi mjere u pitanju, stoga smanjila uobičajene troškove na budžetu poduzetnika.

106

Osim toga, u uvodnoj izjavi 92. pobijane odluke Komisija je smatrala da je u Belgiji prednost u pitanju bila rezervirana isključivo za određeni sektor, tj. „sektor uzgajanih životinja koje su podvrgnute [screening] metodama testiranja na TSE“.

107

U tom smislu valja navesti da je u odgovoru na pisano pitanje Općeg suda Komisija objasnila da se pod „sektorom uzgajanih životinja podvrgnutih [screening] metodama testiranja na TSE“ podrazumijevaju svi gospodarski subjekti u sektoru govedarstva koji se pobijanom odlukom smatraju korisnicima mjere u pitanju, tj. uzgajivači, klaonice i drugi subjekti koji prerađuju, obrađuju, prodaju i stavljaju na tržište proizvode dobivene od goveda koja se podvrgavaju obveznoj screening metodi testiranja na TSE.

108

Stoga je, s obzirom na sudsku praksu navedenu u točki 101. gore, Komisija pravilno ocijenila, u uvodnoj izjavi 92. pobijane odluke, da je mjera u pitanju bila selektivna.

109

Kraljevina Belgija prigovara, kao prvo, da Komisija, na kojoj je teret dokaza selektivnosti financiranja obveznih screening metoda testiranja na TSE, nije dokazala da su navedenim financiranjem uvedene razlike između poduzetnika koji se nalaze, u odnosu na cilj mjere u pitanju, u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji.

110

Međutim, Komisija je utvrdila da su se gospodarski subjekti u sektoru govedarstva koristili prednošću koja nije bila dostupna poduzetnicima u drugim sektorima jer su se ti subjekti koristili besplatnim kontrolama koje su bili obvezni izvršiti prije prodaje ili stavljanja svojih proizvoda na tržište, dok poduzetnici u drugim sektorima nisu imali tu mogućnost, što Kraljevina Belgija ne osporava.

111

Stoga je Komisija mogla valjano utvrditi da je Kraljevina Belgija uvela razliku u teretima između poduzetnika, u smislu sudske prakse navedene u točki 101. gore.

112

Stoga valja odbiti argument Kraljevine Belgije.

113

Kao drugo, Kraljevina Belgija navodi da se selektivnost mjere u pitanju može ocijeniti jedino uzimajući u obzir poduzetnike koji proizvode, stavljaju na tržište ili prerađuju proizvode podvrgnute obveznoj screening metodi testiranja na TSE jer drugi poduzetnici nisu u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji.

114

U tom smislu, valja podsjetiti da se selektivnost mjere ocjenjuje u odnosu na sve poduzetnike, a ne u odnosu na poduzetnike koji se koriste jednakom prednošću unutar iste grupe (presude od 11. lipnja 2009., Italija/Komisija, T‑222/04, Zb., EU:T:2009:194, t. 66., i od 13. rujna 2012., Italija/Komisija, T‑379/09, EU:T:2012:422, t. 47.).

115

Uostalom, ako Kraljevina Belgija svojim argumentom, prema kojemu su samo poduzetnici koji proizvode, stavljaju na tržište ili prerađuju proizvode podvrgnute obveznim screening metodama testiranja na TSE u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, tvrdi da ti poduzetnici moraju snositi poseban teret koji poduzetnici u drugim sektorima ne moraju snositi, naime trošak navedenih testova, onda ona ne pokušava osporiti selektivnost mjere u pitanju, već je pokušava opravdati.

116

Međutim, u tom slučaju valja odbiti takav argument jer očito ne dokazuje da je razlika između poduzetnika, uvedena mjerom u pitanju, opravdana naravi i strukturom sustava tereta u pitanju.

117

S obzirom na prethodno navedeno, Komisija, utvrdivši da je mjera selektivna u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a, nije počinila pogrešku.

118

Stoga valja odbiti četvrti dio jedinstvenog tužbenog razloga kao neosnovan.

119

Kraljevina Belgija navodi da je Komisija utvrdila, u uvodnoj izjavi 91. i 92. pobijane odluke, postojanje selektivne prednosti nakon što je utvrdila da mjera u pitanju može dovesti do narušavanja tržišnog natjecanja u odnosu na poduzetnike u drugim državama članicama gdje su screening metode testiranja na TSE financirane na drukčiji način nego u Belgiji. Međutim, uvjet selektivnosti može se ocijeniti samo u odnosu na poduzetnike podvrgnute zakonodavstvu države članice iz koje potječe mjera u pitanju.

120

U odgovoru na tužbu Komisija je priznala da nije relevantno uzeti u obzir razlike kako bi ocijenila postojanje selektivne prednosti, koje postoje među državama članicama u vezi s opsegom njihovog sudjelovanja u financiranju obveznih screening metoda testiranja na TSE. U tom kontekstu, ona je pojasnila da se rečenica uvodne izjave 92. pobijane odluke, koju Kraljevina Belgija osporava, odnosi na ocjenu narušavanja tržišnog natjecanja, a ne na ocjenu selektivne prednosti.

121

U tom smislu, valja najprije istaknuti da se uvodna izjava 92. pobijane odluke nalazi u t. 5.1.2. pobijane odluke, naslovljenoj „Selektivna prednost za poduzetnika“, a ne u t. 5.1.3. navedene odluke, naslovljenoj „Narušavanja tržišnog natjecanja i učinci na trgovinu u Uniji“.

122

Nadalje, iz nedvosmislenog teksta uvodne izjave 92. pobijane odluke proizlazi da je Komisija ispitala je li uvjetu selektivnosti udovoljeno:

„U ovom slučaju, na nacionalnoj razini, financiranje [screening] metoda testiranja na TSE od strane države članice koristi samo određenom sektoru, odnosno sektoru uzgajanih životinja podvrgnutih [navedenim testovima]. Na razini Zajednice, financiranje [tih testova] u korist belgijskih poduzetnika od strane države članice ili putem državnih sredstava pruža tim poduzetnicima prednost nad njihovim stranim konkurentima čije financiranje istih [obveznih testova] ne provodi država članica niti se ono provodi putem državnih sredstava.“

123

Stoga Komisija pogrešno navodi da se usporedba između situacije korisnika mjere u pitanju i situacije poduzetnika drugih država članica koji su isključeni iz te mjere, koju je izvela u uvodnoj izjavi 92. pobijane odluke, tiče ocjene narušavanja tržišnog natjecanja.

124

U tom smislu, iz sudske prakse proizlazi da se ocjena uvjeta iz članka 107. stavka 1. UFEU‑a koji se odnosi na utjecaj na trgovinu između država članica sastoji u ispitivanju jesu li poduzetnici ili proizvodnja robe iz jedne države članice povlašteni u odnosu na poduzetnike ili proizvodnju robe iz drugih država članica, dok se uvjet koji se odnosi na selektivnost iz istog stavka tog članka može ocijeniti samo na razini jedne države članice i proizlazi samo iz analize razlike u tretmanu između poduzetnika ili proizvodnje robe te države (vidjeti, u tom smislu, presudu od 11. studenoga 2004., Španjolska/Komisija, C‑73/03, EU:C:2004:711, t. 28.).

125

U ovom predmetu, zato što se nije samo oslonila na razliku u tretmanu između poduzetnika koja proizlazi iz zakonodavstva jedne te iste države članice, već i na razliku u tretmanu između poduzetnika jedne države članice i onih iz drugih država članica (vidjeti točke 121. i 122. gore), Komisija je počinila pogrešku u okviru svoje ocjene uvjeta selektivnosti.

126

Međutim, kako i proizlazi iz točaka 104. i 117. gore, čak i ako nema te pogrešne argumentacije, zaključak prema kojemu je mjera u pitanju selektivna opravdan je preostalim razlozima pobijane odluke i, osobito, prvom rečenicom uvodne izjave 92. U tim uvjetima, pogreška koju je počinila Komisija ne može dovesti u pitanje zakonitost pobijane odluke.

127

S obzirom na prethodno navedeno, valja odbiti peti dio jedinstvenog tužbenog razloga kao bespredmetan.

128

Kraljevina Belgija navodi da financiranje obveznih screening metoda testiranja na TSE putem državnih sredstava nije prekoračilo stvarne troškove navedenih testova, isključujući tako svaku prekomjernu naknadu za navedene korisnike u pobijanoj odluci.

129

Kraljevina Belgija navodi, osim toga, da su laboratoriji koji su izvršili obvezne screening metode na TSE „primili“ cijenu koja je u skladu s tržišnom cijenom za njihove usluge i da su izabrani na temelju otvorenog i nediskriminatornog postupka zahtjeva za prikupljanje ponuda.

130

Komisija zahtijeva da se odbije taj dio tužbenog zahtjeva.

131

Valja podsjetiti da, na temelju članka 44. stavka 1. Poslovnika Općeg suda, tužba kojom se pokreće postupak treba sadržavati sažeti prikaz tužbenih razloga. Oni moraju biti u dovoljnoj mjeri jasni i precizni da omoguće tuženiku pripremu obrane i Općem sudu da odluči o tužbi, ovisno o slučaju, bez dodatnih podataka. U tužbi treba biti pojašnjen sadržaj tužbenog razloga na kojemu se zahtjev temelji tako da samo s njegovom apstraktnom naznakom nisu zadovoljeni zahtjevi iz Poslovnika (presuda od 12. siječnja 1995., Viho/Komisija, T‑102/92, Zb., EU:T:1995:3, t. 68.). Identični su zahtjevi i kada se neki prigovor poziva u potporu tužbenom zahtjevu istaknutom pred Općim sudom (presuda od 14. svibnja 1998., Mo och Domsjö/Komisija, T‑352/94, Zb., EU:T:1998:103, t. 333.).

132

Uostalom, kako bi se zajamčila pravna sigurnost i dobro pravosuđenje, za dopuštenost argumenta osobito je važno da bitni činjenični i pravni elementi na kojima se on temelji, makar i u sumarnom obliku ali na smislen i razumljiv način, proizlaze iz samog teksta tužbe (vidjeti, u tom smislu, rješenje od 20. listopada 2000., RJB Mining/Komisija, T‑110/98 REC, EU:T:2000:239, t. 23. i navedena sudska praksa, i presuda od 10. travnja 2003., Travelex Global and Financial Services i Interpayment Services/Komisija, T‑195/00, Zb., EU:T:2003:111, t. 26.).

133

U ovom predmetu Kraljevina Belgija nije dovoljno objasnila u tužbi svoj prigovor koji se temelji na nepostojanju prekomjerne naknade. Usto, argumenti koje je iznijela u navedenoj tužbi u prilog tom prigovoru ne udovoljavaju zahtjevima jasnoće i preciznosti propisanima člankom 44. stavkom 1. točkom (c) Poslovnika Općeg suda. Naime, ona nije objasnila u kojoj bi se mjeri navodnim nepostojanjem prekomjerne naknade moglo smatrati da mjera u pitanju ne pruža selektivnu gospodarsku prednost u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a.

134

S obzirom na prethodno, treći dio tužbenog razloga treba proglasiti nedopuštenim.

135

S obzirom na sva prethodna razmatranja, tužbu treba odbiti u cijelosti.

136

Sukladno odredbama članka 87. stavka 2. Poslovnika, stranka koja ne uspije u postupku snosi troškove, ako je takav zahtjev postavljen. Budući da Kraljevina Belgija nije uspjela u postupku, istoj valja naložiti snošenje troškova sukladno zahtjevu Komisije.

Slijedom navedenoga,

OPĆI SUD (prvo vijeće)

proglašava i presuđuje:

Pravni okvir

Uredba br. 999/2001

Smjernice za TSE

Okolnosti spora

Postupak pred Komisijom

Pobijana odluka

Postupak i zahtjevi stranaka

Pravo

Dopuštenost

Meritum

Drugi dio jedinstvenog tužbenog razloga, koji se temelji na neusklađenosti financiranja obveznih screening metoda testova na TSE

Prvi dio jedinstvenog tužbenog zahtjeva, koji se temelji na nepostojanju smanjenja uobičajenog tereta na budžet poduzetnika

Četvrti dio jedinstvenog tužbenog razloga, koji se temelji na nepostojanju selektivnosti mjere u pitanju

Peti dio jedinstvenog tužbenog razloga, koji se temelji na indiferentnosti sustava financiranja obveznih screening metoda testiranja na TSE koji su na snazi u drugim državama članicama u smislu ocjene uvjeta selektivnosti

Treći dio jedinstvenog tužbenog razloga, koji se temelji na nepostojanju prekomjerne naknade

Troškovi