1

Svojom žalbom društvo JCDecaux Street Furniture Belgium SA (u daljnjem tekstu: društvo JCDecaux) zahtijeva ukidanje presude Općeg suda Europske unije od 7. rujna 2022., JCDecaux Street Furniture Belgium/Komisija (T‑642/19, u daljnjem tekstu: pobijana odluka, EU:T:2022:503), kojom je taj sud odbio njegovu tužbu za poništenje Odluke Komisije (EU) 2019/2120 od 24. lipnja 2019. o državnoj potpori SA.33078 (2015/C) (ex 2015/NN) koju je provela Belgija u korist društva JCDecaux Belgium Publicité (SL 2019., L 320, str. 119., u daljnjem tekstu: sporna odluka).

2

Okolnosti spora, kako proizlaze iz točaka 2. do 12. pobijane presude, mogu se sažeti na sljedeći način.

3

Dana 16. srpnja 1984. Grad Bruxelles (Belgija) i društvo JCDecaux sklopili su ugovor (u daljnjem tekstu: ugovor iz 1984.) u trajanju od petnaest godina o postavljanju na području tog grada nadstrešnica i opreme nazvane „ulična oprema za informiranje” (u daljnjem tekstu: MUPI), čiji se jedan dio mogao upotrebljavati u svrhe oglašavanja.

4

Taj je ugovor predviđao da društvo JCDecaux Gradu Bruxellesu stavlja na raspolaganje i upotrebljava oglasne nadstrešnice i MUPI‑je čiji ostaje vlasnik pod sljedećim uvjetima:

5

Grad Bruxelles je 1995. raskinuo ugovor iz 1984.

6

Grad Bruxelles je 1998. objavio poziv na nadmetanje čiji je predmet bila izrada, isporuka, postavljanje, puštanje u promet i održavanje MUPI‑ja, nadstrešnica za putnike i oglasnih materijala od kojih se dio mogao upotrebljavati u svrhe oglašavanja.

7

Kako bi poštovao svoje ugovorne obveze koje proizlaze iz ugovora iz 1984. i osigurao transparentnost poziva na nadmetanje, Grad Bruxelles je u Prilogu 10. posebnim specifikacijama tog poziva na nadmetanje (u daljnjem tekstu: Prilog 10.) naveo 282 oglasne nadstrešnice i 198 MUPI‑ja obuhvaćenih ugovorom iz 1984. (u daljnjem tekstu: oglasne površine uvrštene u Prilog 10.) u pogledu kojih je društvo JCDecaux zadržalo pravo upotrebe u skladu s ugovorom iz 1984., navodeći, za svaku od tih površina, njezino mjesto postavljanja i predviđeni datum uklanjanja.

8

Budući da je društvo JCDecaux pobijedilo u navedenom postupku nadmetanja, Grad Bruxelles je, 14. listopada 1999., s tim društvom sklopio drugi ugovor (u daljnjem tekstu: ugovor iz 1999.). Taj se ugovor, također sklopljen na razdoblje od petnaest godina, sastojao od narudžbenice, posebnih specifikacija navedenih u prethodnoj točki ove presude i njihovih priloga, uključujući Prilog 10. Navedenim ugovorom, koji je zamijenio ugovor iz 1984., predviđeni su sljedeći uvjeti:

9

Tijekom provedbe ugovora iz 1999. određene oglasne površine uvrštene u Prilog 10. bile su uklonjene prije datuma predviđenog u tom prilogu, dok je druge (u daljnjem tekstu: sporne oglasne površine) društvo JCDecaux nastavilo upotrebljavati nakon tih datuma a da Grad Bruxelles od tog društva nije potraživao najamnine i poreze. Do kolovoza 2011. uklonjene su posljednje oglasne površine uvrštene u Prilog 10.

10

Dana 19. travnja 2011. društvo Clear Channel Belgium SPRL (u daljnjem tekstu: CCB) podnijelo je Europskoj komisiji pritužbu u kojoj je tvrdilo da se društvo JCDecaux, time što je upotrebljavalo sporne oglasne površine a da nije plaćalo ni najamnine ni poreze Gradu Bruxellesu, koristilo državnom potporom nespojivom s unutarnjim tržištem.

11

Dana 24. ožujka 2015. Komisija je pokrenula službeni istražni postupak predviđen člankom 108. stavkom 2. UFEU‑a.

12

Presudom od 29. travnja 2016. cour d’appel de Bruxelles (Žalbeni sud u Bruxellesu, Belgija) potvrdio je presudu koju je donio tribunal de première instance francophone de Bruxelles (Prvostupanjski sud u Bruxellesu za postupke na francuskom jeziku, Belgija) 13. prosinca 2010., prema kojoj je društvo JCDecaux upotrebljavalo, na javnom području Grada Bruxellesa, sporne oglasne površine bez dopuštenja i pravne osnove.

13

Komisija je 24. lipnja 2019. donijela spornu odluku.

14

Članci 1. i 2. te odluke glase kako slijedi:

„Članak 1.

Državna potpora u korist društva [JCDecaux], u iznosu koji odgovara neplaćenim najamninama i porezima za [sporne] oglasne površine koju je od 15. rujna 2001. do 21. kolovoza 2010. dodjeljivala Belgija, kršeći članak 108. stavak 3. [UFEU‑a], nije spojiva s unutarnjim tržištem.

Članak 2.

1.   Belgija je dužna osigurati da joj korisnik potpore vrati potporu iz prvog članka.

[…]”

15

Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda 25. rujna 2019. društvo JCDecaux pokrenulo je postupak kojim traži poništenje članaka 1. do 4. sporne odluke.

16

Rješenjem predsjednika prvog vijeća Općeg suda od 22. travnja 2020. CCB‑u je dopušteno da intervenira u postupak u potporu Komisijinom zahtjevu.

17

U prilog svojoj tužbi društvo JCDecaux istaknulo je četiri tužbena razloga, od kojih su samo prvi i treći relevantni za potrebe ove žalbe. Prvi tužbeni razlog temeljio se na očitoj pogrešci u ocjeni i pogrešci koja se tiče prava jer je Komisija smatrala da upotreba spornih oglasnih površina čini gospodarsku prednost, u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a. Treći tužbeni razlog, istaknut podredno, temeljio se na nedostatku u obrazloženju sporne odluke u pogledu ocjene iznosa potpore koji treba vratiti.

18

Opći je sud pobijanom presudom odbio tu tužbu u cijelosti.

19

Svojom žalbom društvo JCDecaux od Suda zahtijeva da:

20

Komisija od Suda zahtijeva da:

21

Dopisima od 28. studenoga 2022. i 14. travnja 2023. društvo JCDecaux obavijestilo je Sud da ne želi podnijeti zahtjev za povjerljivo postupanje s podacima sadržanima u njegovoj žalbi odnosno replici. Međutim, u prvom od tih dopisa pojasnilo je da se žalba odnosi na određene podatke koji se nalaze u prvostupanjskoj tužbi i povezanim prilozima, u odnosu na koje je Opći sud rješenjem od 5. ožujka 2021., JCDecaux Street Furniture Belgium/Komisija (T‑642/19, neobjavljeno, EU:T:2021:135) odobrio povjerljivo postupanje.

22

Društvo JCDecaux u prilog svojoj žalbi ističe dva žalbena razloga, od kojih se prvi temelji na kontradiktornoj prirodi obrazloženja pobijane presude i pogrešci koja se tiče prava u tumačenju i primjeni pojma gospodarska prednost u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a, a drugi na iskrivljavanju činjenica i primjenjivog pravnog okvira.

23

Svojim prvim žalbenim razlogom društvo JCDecaux ističe da pobijana presuda sadržava proturječno obrazloženje jer je u točkama 31. i 40. te presude Opći sud samo na temelju presude coura d’appel de Bruxelles (Žalbeni sud u Bruxellesu, Belgija) od 29. travnja 2016. utvrdio da je društvo JCDecaux upotrebljavalo sporne oglasne površine bez dopuštenja i bez pravne osnove iako je u točkama 42. i 102. pobijane presude zaključio da ta nezakonita upotreba koja je proizašla iz samog postupanja tog poduzetnika predstavlja državnu potporu koju mu je dodijelio Grad Bruxelles.

24

Prema mišljenju društva JCDecaux, navodna gospodarska prednost proizlazi iz same činjenice da je, bez ikakve odluke, ovlaštenja ili intervencije nadležnih javnih tijela, upotrebljavalo sporne oglasne površine nezakonito se koristeći javnim površinama. Budući da belgijska tijela nisu prihvatila zadržavanje spornih oglasnih površina, takvo jednostrano postupanje ne može, bez očite proturječnosti, poslužiti kao osnova za utvrđivanje postojanja gospodarske prednosti koju su dodijelila javna tijela.

25

Podredno, društvo JCDecaux ističe da je Opći sud odgovoran za drugo proturječje u obrazloženju. Nakon što je u točki 42. pobijane presude utvrdio da gospodarska prednost koju mu je navodno odobrio Grad Bruxelles predstavlja potporu, čak i da je ta prednost bila namijenjena, kako bi se poštovala ekonomska ravnoteža ugovora iz 1984., kompenzaciji društva JCDecaux, Opći sud nije izveo nikakav zaključak, konkretno u točkama 83. do 89. te presude, iz takvog utvrđenja u pogledu pravne kvalifikacije navedene prednosti i načina izračuna iznosa potpore koji treba vratiti. Stoga bi, s jedne strane, navedena presuda dovela do potpunog povrata navodne gospodarske prednosti, pri čemu se ne bi uzeli u obzir troškovi i pretrpljena šteta koje je društvo JCDecaux snosilo zbog prijevremenog uklanjanja određenih oglasnih površina uvrštenih u Prilog 10. S druge strane, Opći sud je u točki 87. iste presude pogrešno potvrdio metodu koju je Komisija primijenila u spornoj odluci kako bi se izračunao iznos potpore koji treba vratiti, bez uzimanja u obzir činjenice da je ta prednost bila namijenjena nadoknadi tih troškova i te štete.

26

Komisija osporava dopuštenost i osnovanost svih argumenata koje je istaknulo društvo JCDecaux.

27

Komisija tvrdi da je prvi žalbeni razlog nedopušten. Kao prvo, taj žalbeni razlog kritizira zaključke Općeg suda o kompenzacijskoj svrsi gospodarske prednosti dodijeljene društvu JCDecaux kao i o tumačenju primjenjivog nacionalnog prava. Zbog svoje činjenične prirode, ta utvrđenja ne potpadaju pod nadležnost Suda u kontekstu žalbe.

28

U tom pogledu, valja podsjetiti na to da iz članka 256. UFEU‑a i članka 58. prvog stavka Statuta Suda Europske unije proizlazi da je Opći sud jedini nadležan, s jedne strane, utvrđivati činjenice, osim u slučaju kada materijalna netočnost njegovih utvrđenja proizlazi iz dijelova spisa koji su mu podneseni, i, s druge strane, ocjenjivati te činjenice. Ta ocjena ne čini, osim u slučaju iskrivljavanja dokaza iznesenih pred Općim sudom, pravno pitanje koje je, kao takvo, podložno nadzoru Suda. Kada Opći sud utvrdi ili ocijeni činjenice, Sud je nadležan, na temelju članka 256. UFEU‑a, za kontrolu pravne kvalifikacije tih činjenica i pravnih posljedica koje je iz njih izveo Opći sud (presuda od 12. svibnja 2022., Klein/Komisija, C‑430/20 P, EU:C:2022:377, t. 39. i navedena sudska praksa).

29

Također valja podsjetiti na to da, kada je riječ o ispitivanju ocjena Općeg suda glede nacionalnog prava u okviru žalbenog postupka, koje u području državnih potpora predstavljaju činjeničnu ocjenu, Sud je nadležan samo utvrditi je li došlo do iskrivljavanja tog prava (presuda od 8. studenoga 2022., Fiat Chrysler Finance Europe/Komisija, C‑885/19 P i C‑898/19 P, EU:C:2022:859, t. 82. i navedena sudska praksa).

30

U ovom slučaju, JCDecaux ne nastoji ishoditi novu ocjenu činjenica u vezi sa svrhom gospodarske prednosti na koju cilja pobijana odluka, nego poziva Sud da provjeri je li obrazloženje pobijane presude proturječno. Nadalje, prvi žalbeni razlog nema za cilj dovesti u pitanje tumačenje nacionalnog prava od strane Suda, već osuđuje kontradiktornu prirodu utvrđenja koje je donio u vezi s presudom coura d’appel de Bruxelles (Žalbeni sud u Bruxellesu) od 29. travnja 2016. Prema ustaljenoj sudskoj praksi, pitanje je li obrazloženje presude Općeg suda proturječno čini pravno pitanje na koje se može pozvati u okviru žalbe (presuda od 16. srpnja 2009., Der Grüne Punkt – Duales System Deutschland/Komisija, C‑385/07 P, EU:C:2009:456, t. 71. i navedena sudska praksa).

31

Slijedi da argument Komisije da prvi žalbeni razlog ima za cilj dovesti u pitanje činjenične ocjene mora biti odbačen.

32

Kao drugo, Komisija u biti tvrdi da je argument društva JCDecaux da tijela javne vlasti navodno nisu donijela akt novi razlog jer to društvo u žalbenom postupku prvi put osporava mogućnost pripisivanja predmetne potpore državi.

33

U tom pogledu valja podsjetiti na to da se u skladu s člankom 170. stavkom 1. drugom rečenicom Poslovnika Suda žalbom ne može izmijeniti predmet spora koji se vodio pred Općim sudom. Osim toga, kao što to proizlazi iz ustaljene sudske prakse, dopustiti stranci da prvi put pred Sudom iznese prigovor na koji se nije pozvala pred Općim sudom značilo bi omogućiti joj da pred Sudom – čija je nadležnost u vezi sa žalbama ograničena – vodi širi postupak od onoga koji se vodio pred Općim sudom. Dakle, u okviru žalbe nadležnost Suda je ograničena na ispitivanje ocjene Općeg suda tužbenih razloga i argumenata koji su pred njim raspravljani (presuda od 18. siječnja 2024., Jenkinson/Vijeće i dr., C‑46/22 P, EU:C:2024:50, t. 68. kao i navedena sudska praksa).

34

U ovom slučaju valja utvrditi, kao što je to, u biti, istaknuo nezavisni odvjetnik u točki 45. svojeg mišljenja, da, suprotno onomu što tvrdi Komisija, prvim žalbenim razlogom društvo JCDecaux ne osporava mogućnost pripisivanja gospodarske prednosti državi, ali tvrdi da se Opći sud nije mogao, bez očitog proturječja, osloniti na presudu coura d’appel de Bruxelles (Žalbeni sud u Bruxellesu) od 29. travnja 2016. kako bi potvrdio postojanje državne potpore, s obzirom na to da ta presuda utvrđuje da ta prednost ne proizlazi ni iz jedne odluke javne vlasti. Posljedično, argument o kojemu je riječ ne predstavlja novi žalbeni razlog.

35

Prema tome, prvi žalbeni razlog je dopušten.

36

Društvo JCDecaux ponajprije tvrdi da postoji proturječje između utvrđenja iz točaka 31. i 40. pobijane presude i onih kojima je Opći sud u točkama 42. i 102. te presude potvrdio postojanje državne potpore.

37

U tom pogledu valja utvrditi da ta argumentacija počiva na pogrešnom tumačenju pobijane presude. Točno je da je Opći sud u točkama 31. i 40. pobijane presude smatrao da je cour d’appel de Bruxelles (Žalbeni sud u Bruxellesu) presudom od 29. travnja 2016. presudio da je društvo JCDecaux upotrebljavalo sporne oglasne površine bez dopuštenja i bez pravne osnove.

38

Međutim, u točki 29. pobijane presude Opći je sud utvrdio da je Prilog 10., odstupajući od odredbi ugovora iz 1999., predviđao da je društvo JCDecaux moglo nastaviti upotrebljavati oglasne površine uvrštene u taj prilog pod uvjetima predviđenima ugovorom iz 1984., to jest bez plaćanja najamnina i poreza, ali samo do datuma uklanjanja predviđenih navedenim prilogom. S druge strane, iz uvodne izjave 49. sporne odluke, navedene u točki 30. pobijane presude kao i iz točke 41. te presude u biti proizlazi da su belgijska tijela pristala na nastavak upotrebe spornih oglasnih površina nakon datuma uklanjanja predviđenih tim istim prilogom kako bi se očuvala gospodarska ravnoteža ugovora iz 1984.

39

U tim okolnostima, suprotno onomu što tvrdi društvo JCDecaux, Opći sud nije samo na temelju presude coura d’appel de Bruxelles (Žalbeni sud u Bruxellesu) od 29. travnja 2016. utvrdio da se upotreba spornih oglasnih površina nastavila nakon datuma uklanjanja predviđenih u Prilogu 10. bez pristanka belgijskih tijela.

40

Iz toga slijedi da se utvrđenja Općeg suda u točkama 42. i 102. pobijane presude ne temelje na proturječnom obrazloženju.

41

Podredno, društvo JCDecaux tvrdi da je Opći sud u točki 42. pobijane presude presudio da nastavak upotrebe spornih oglasnih površina nakon datuma uklanjanja navedenih u Prilogu 10. predstavlja gospodarsku prednost, iako je u toj točki 42. utvrdio da nastavak te upotrebe ima za cilj kompenzirati tom poduzetniku troškove i štetu prouzročenu prijevremenim povlačenjem određenih oglasnih površina navedenih u Prilogu 10. Pritom je Opći sud presudio na proturječnim osnovama te je propustio izvući zaključak iz tog utvrđenja u pogledu ocjene iznosa potpore koji treba vratiti.

42

Društvo JCDecaux prigovara Općem sudu da nije izvukao nikakve zaključke iz tog utvrđenja, konkretno u točkama 83. do 89. pobijane presude, u pogledu ocjene iznosa koji treba vratiti, što bi pogrešno dovelo do povrata navodne prednosti u cijelosti, ne uzimajući pritom u obzir troškove koje je društvo JCDecaux snosilo zbog prijevremenog uklanjanja određenih oglasnih površina uvrštenih u Prilog 10. te pretrpljenu ugovornu štetu. Opći sud također je pogrešno potvrdio, u točki 87. pobijane presude, metodu izračuna potpore koju treba vratiti, kako ju je odredila Komisija u spornoj odluci, ne uzimajući u obzir postojanje mehanizma kompenzacije.

43

Kao prvo, valja podsjetiti, kao što je to naveo Opći sud u točki 24. pobijane presude, na to da je pojam prednost, svojstven kvalifikaciji mjere kao državne potpore, objektivne prirode, neovisno o razlozima donositelja mjere o kojoj je riječ. Tako priroda ciljeva državnih mjera i njihovo opravdanje nemaju nikakva utjecaja na njihovu kvalifikaciju kao državne potpore. Naime, članak 107. stavak 1. UFEU‑a ne pravi razliku ovisno o razlozima ili ciljevima državnih mjera, nego ih definira ovisno o njihovim učincima (presuda od 25. siječnja 2022., Komisija/European Food i dr., C‑638/19 P, EU:C:2022:50, t. 122. i navedena sudska praksa).

44

U tom je pogledu, s obzirom na to da se gospodarska prednost na koju se odnosi sporna odluka sastoji od nastavka upotrebe spornih oglasnih površina od strane JCDecauxa nakon datuma predviđenih Prilogom 10., a da se pritom Gradu Bruxellesu ne plaćaju ni najamnine ni porezi, Opći sud u točki 25. pobijane presude pravilno smatrao da okolnost da je cilj te prednosti kompenzacija navodne štete koju je pretrpio taj poduzetnik zbog prijevremenog povlačenja određenih oglasnih površina uvrštenih u Prilog 10. ne znači da ta kompenzacija ne može činiti državnu potporu.

45

Također valja podsjetiti na to da je u odgovoru na argumentaciju kojom je društvo JCDecaux tvrdilo da je Komisija u spornoj odluci pogrešno smatrala da se Grad Bruxelles nije ponašao kao tržišni subjekt Opći sud s pravom podsjetio, u točkama 37. do 41. pobijane presude, na to da je, kako bi se utvrdilo predstavlja li državna mjera potporu, potrebno da iz objektivnih i provjerljivih elemenata jasno proizlazi da je dotična država članica, prije ili tijekom dodjeljivanja gospodarske prednosti, donijela odluku da stvarno provedenom mjerom nadoknadi štetu koja je navodno prouzročena suugovaratelju tijekom ispunjenja njegovih obveza (vidjeti u tom smislu presudu od 5. lipnja 2012.Komisija/EDF, C‑124/10 P, EU:C:2012:318, t. 82. i 83.).

46

U tom pogledu, Opći sud je u točki 38. pobijane presude smatrao da ni iz jednog elementa spisa ne proizlazi da je Grad Bruxelles proveo analizu navodne štete nastale društvu JCDecaux zbog prijevremenog uklanjanja određenih oglasnih površina uvrštenih u Prilog 10. i koristi koja se mogla ostvariti nastavkom upotrebe spornih oglasnih površina. Osim toga, Opći sud je u točki 39. te presude utvrdio da ni iz jednog elementa spisa ne proizlazi da je Grad Bruxelles „slijedio provedbu mehanizma kompenzacije iz ugovora iz 1984.”.

47

Nadalje, u točki 41. pobijane presude Opći sud je, u biti, istaknuo da, u svakom slučaju, namjera da se ugovorom iz 1999. uvede oblik kompenzacije čiji je cilj očuvanje gospodarske ravnoteže ugovora iz 1984. ne oslobađa nacionalnu upravu od toga da provede analizu postojanja i opsega štete koju je društvo JCDecaux pretrpjelo zbog prijevremenog uklanjanja određenih oglasnih površina uvrštenih u Prilog 10.

48

Iz prethodnih razmatranja proizlazi da je Opći sud, iako nije isključio mogućnost da su uvjeti ugovora iz 1999. mogli sadržavati mehanizam koji ima za cilj kompenzaciju društva JCDecaux, ipak također smatrao da takva kompenzacija ne sprečava, u okviru analize postojanja državne potpore na temelju članka 107. stavka 1. UFEU‑a, utvrđivanje postojanja gospodarske prednosti u svrhu primjene te odredbe. Stoga je Opći sud, a da pobijana presuda pritom nije zahvaćena proturječnim obrazloženjem, mogao u njezinoj točki 42. utvrditi da nastavak upotrebe spornih oglasnih površina društva JCDecaux nakon datuma uklanjanja predviđenih u navedenom prilogu čini gospodarsku prednost u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a, i to čak i ako je nastavak te upotrebe imao za cilj kompenzirati gubitak tog poduzetnika zbog prijevremenog uklanjanja određenih oglasnih površina navedenih u Prilogu 10. koje je on postavio u sklopu izvršenja ugovora iz 1984.

49

Kao drugo, kad je riječ o metodi izračuna iznosa potpore koji treba vratiti, iz točaka 43. do 48. ove presude proizlazi da Opći sud nije počinio pogrešku koja se tiče prava kada je smatrao da kompenzacijska svrha koju su nastojala ostvariti belgijska tijela ne može dovesti u pitanje klasifikaciju gospodarske prednosti u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a. Stoga se Općem sudu ne može zamjeriti to što nije, u vezi s tom svrhom, poništio metodu izračuna iznosa potpore koji treba vratiti utvrđenu u spornoj odluci.

50

Osim toga, u točki 95. te presude, koja nije bila osporena u okviru prvog žalbenog razloga, Opći sud mogao je odbaciti argumentaciju prema kojoj je društvo JCDecaux tvrdilo da se kao državna potpora može kvalificirati samo gospodarska prednost koja premašuje kompenzaciju za navodnu štetu jer se ta argumentacija temeljila na pogrešnoj pretpostavci prema kojoj nastavak upotrebe spornih oglasnih površina nije predstavljao gospodarsku prednost.

51

Stoga se Općem sudu ne može prigovoriti to što je, kao što to proizlazi iz zajedničkog tumačenja točaka 87. i 95. pobijane presude, smatrao da se metodom izračuna iznosa potpore koji treba vratiti, kako ju je utvrdila Komisija, nije morala uzeti u obzir kompenzacijska svrha koju je nastojao postići Grad Bruxelles.

52

S obzirom na to da obrazloženje pobijane presude kojemu prigovara društvo JCDecaux nije proturječno, prvi žalbeni razlog treba odbiti.

53

Svojim drugim žalbenim razlogom društvo JCDecaux tvrdi da je Opći sud iskrivio činjenice i primjenjivi pravni okvir kada je smatrao da se na nastavak upotrebe spornih oglasnih površina nakon datuma uklanjanja predviđenih u Prilogu 10. primjenjuje ugovor iz 1999.

54

Prvim dijelom drugog žalbenog razloga društvo JCDecaux prigovara Općem sudu da je u točkama 29. i 30. pobijane presude smatrao, kao prvo, da je među strankama [bilo] nesporno da je nakon sklapanja ugovora iz 1999. taj poduzetnik uličnu opremu mogao postaviti i upotrebljavati na području Grada Bruxellesa samo pod uvjetima koji su predviđeni tim ugovorom i prema kojima je morao platiti najamninu i poreze, kao drugo, da su se nakon datuma uklanjanja predviđenih Prilogom 10. sporne oglasne površine morale zamijeniti novim oglasnim površinama obuhvaćenima ugovorom iz 1999. te su, dakle, podlijegale toj obvezi plaćanja i, kao treće, da bi nastavak upotrebe spornih oglasnih površina u uvjetima utvrđenima ugovorom iz 1984. nakon tih datuma omogućio navedenom poduzetniku „da izbjegne postaviti i upotrebljavati nove oglasne površine obuhvaćene ugovorom iz 1999. i, slijedom toga, platiti najamninu i poreze koje bi morao platiti prema potonjem ugovoru”.

55

U tom pogledu društvo JCDecaux najprije tvrdi da stupanje na snagu ugovora iz 1999. nije imalo učinak na pravni režim koji se primjenjuje na sporne oglasne površine. Naime, u skladu s belgijskim ugovornim pravom, te oglasne površine, koje su postavljene na temelju ugovora iz 1984., i dalje su uređene tim ugovorom sve do njihova stvarnog uklanjanja, neovisno o tome je li do tog uklanjanja došlo prije ili nakon datuma predviđenih u Prilogu 10. Ističe da mu je upotreba u oglašivačke svrhe odobrena u zamjenu za znatno ulaganje koje se u bitnome sastoji od planiranja, izrade, postavljanja i održavanja MUPI‑ja i nadstrešnica stavljenih na raspolaganje Gradu Bruxellesu.

56

Nadalje, društvo JCDecaux tvrdi da nijedna odredba ugovora iz 1999. ne predviđa automatsko uklanjanje oglasnih površina koje su obuhvaćene ugovorom iz 1984. ili bilo koje druge postojeće ulične opreme. Naprotiv, ugovorom iz 1999. izričito se predviđa da oglasne površine postavljene njegovom provedbom postoje usporedno s onima uvrštenima u Prilog 10. bez izmjene ugovornih odredbi koje se na njih primjenjuju. Osim toga, ne postoji nikakva obveza da se sporne oglasne površine, jedna po jedna, na istim mjestima zamijene drugim oglasnim površinama. Nadalje, zadržavanje tih oglasnih površina nakon datuma uklanjana predviđenih u Prilogu 10. omogućilo mu je da izbjegne postavljanje i upotrebu novih oglasnih površina obuhvaćenih ugovorom iz 1999.

57

Naposljetku, društvo JCDecaux napominje da se ugovori iz 1984. i 1999. bitno razlikuju kad je riječ o gospodarskoj logici na kojoj se zasnivaju i njihovim uvjetima. Prema mišljenju tog društva, Opći sud nije mogao, čak ni samo u svrhu puke usporedbe u svrhu izračuna navodne gospodarske prednosti, pretpostaviti da bi ono nužno zamijenilo svaku spornu oglasnu površinu istom takvom oglasnom površinom na istim mjestima i platilo Gradu Bruxellesu najamnine i poreze koji se odnose na bitno različite usluge predviđene ugovorom iz 1999.

58

Drugim dijelom drugog žalbenog razloga društvo JCDecaux tvrdi da je Opći sud, u točkama 53., 54. i 56. pobijane presude, iskrivio pravni okvir primjenjiv na sporne oglasne površine.

59

U tom pogledu, s jedne strane, društvo JCDecaux tvrdi da je Opći sud pogriješio utvrdivši u točki 56. pobijane presude da su porezni pravilnici koje je Grad Bruxelles usvojio između 2001. i 2011. bili primjenjivi na te oglasne površine zbog razloga izloženog u točki 54. te presude, što tijekom predsudskog postupka belgijska tijela nisu osporavala.

60

Time Opći sud nije uzeo u obzir činjenicu da je Grad Bruxelles, koji ima poreznu autonomiju na temelju članka 170. stavka 4. belgijskog Ustava, donio porezne pravilnike o oglašavanju tek počevši od 2001. Opći je sud stoga propustio uzeti u obzir činjenicu da su ti porezni pravilnici kasniji od stupanja na snagu ugovora iz 1999. Opći sud također je propustio uzeti u obzir dvije presude tribunala de première instance francophone de Bruxelles (Prvostupanjski sud u Bruxellesu za postupke na francuskom jeziku) od 4. studenoga 2016. iz kojih proizlazi da oglasne površine obuhvaćene ugovorom iz 1999. trebaju biti oslobođene od poreza na oglašavanje.

61

S druge strane, društvo JCDecaux smatra da činjenica da nije moralo platiti poreze za sporne oglasne površine ne može predstavljati selektivnu prednost s obzirom na to da se, suprotno ocjeni Općeg suda iz točke 53. pobijane presude, selektivnost te prednosti ne može pretpostaviti, tim više što je CCB koristio isto oslobođenje za slične oglasne površine koje je upotrebljavao na području drugih belgijskih općina, što je potvrđeno presudom coura d’appel de Bruxelles (Žalbeni sud u Bruxellesu) od 4. rujna 2018.

62

Komisija osporava dopuštenost i osnovanost svih argumenata koje je istaknulo društvo JCDecaux.

63

Osim sudske prakse iznesene u točki 28. ovog mišljenja, valja pojasniti da ocjena činjenica i dokaza ne čini – osim u slučaju njihova iskrivljavanja – pitanje prava koje bi samo po sebi bilo predmet nadzora Suda u okviru žalbe te da takvo iskrivljavanje postoji kada je i bez izvođenja novih dokaza ocjena postojećih dokaza očito pogrešna. Međutim, to iskrivljavanje treba očito proizlaziti iz sadržaja spisa a da pritom nije potrebno izvršiti novu ocjenu činjenica i dokaza. Usto, kada žalitelj navodi da je Opći sud iskrivio dokaze, treba precizno navesti dokaze koji su prema njegovu mišljenju iskrivljeni i dokazati pogreške u analizi koje su prema njegovoj ocjeni dovele do toga da je Opći sud iskrivio dokaze (presuda od 23. ožujka 2023., PV/Komisija,C‑640/20 P, EU:C:2023:232, t. 77. i 78. i navedena sudska praksa). Takvo iskrivljavanje postoji osobito kad Opći sud očito prekorači granice razumne ocjene dokaza (presuda od 2. listopada 2014., Strack/Komisija, C‑127/13 P, EU:C:2014:2250, t. 79.).

64

Činjenična utvrđenja Općeg suda u pobijanoj presudi mogu se stoga osporiti samo ako bi se dokazalo da iz sadržaja dokumenata podnesenih Općem sudu očito proizlazi da su ta utvrđenja netočna.

65

U okviru prvog dijela drugog žalbenog razloga društvo JCDecaux tvrdi, u biti, da je Opći sud iskrivio činjenice i primjenjiv pravni okvir time što je u točki 30. pobijane presude utvrdio da mu je nastavak upotrebe spornih oglasnih površina nakon datuma uklanjanja predviđenog u Prilogu 10. omogućio da izbjegne postaviti i upotrebljavati nove oglasne površine obuhvaćene ugovorom iz 1999. i, slijedom toga, platiti najamninu i poreze koje bi morao platiti prema potonjem ugovoru.

66

U tom pogledu valja navesti da je Opći sud u točki 29. pobijane presude utvrdio da je među strankama bilo nesporno da je nakon sklapanja ugovora iz 1999. društvo JCDecaux elemente ulične opreme moglo postaviti i upotrebljavati na području Grada Bruxellesa samo pod uvjetima koji su predviđeni tim ugovorom, prema kojima je morao plaćati najamninu i poreze. Kako je to naveo Opći sud također u točki 29., prema Prilogu 10., odstupajući od odredbi ugovora iz 1999., društvo JCDecaux moglo je nastaviti upotrebljavati oglasne površne uvrštene u taj prilog pod uvjetima predviđenima ugovorom iz 1984., to jest da ne plaća niti najamnine niti poreze, ali samo do datuma uklanjanja predviđenih navedenim prilogom. Nakon tih datuma te su se oglasne površine morale zamijeniti novim oglasnim površinama obuhvaćenima ugovorom iz 1999. te su, dakle, trebale podlijegati plaćanju poreza i najamnine.

67

Upravo na tim se utvrđenjima temelji obrazloženje navedeno u točki 30. pobijane presude i sažeto u točki 65. ove presude.

68

Valja utvrditi da društvo JCDecaux nije dokazalo da iz dokumenata podnesenih Općem sudu očito proizlazi da su navedena utvrđenja netočna. Prema tome, prvi dio drugog žalbenog razloga treba odbaciti kao nedopušten.

69

U okviru drugog dijela drugog žalbenog razloga društvo JCDecaux u biti tvrdi da je Opći sud u točkama 53., 54. i 56. pobijane presude iskrivio pravni okvir primjenjiv na upotrebu spornih oglasnih površina.

70

Što se tiče tvrdnje društva JCDecaux prema kojoj Opći sud nije uzeo u obzir članak 170. stavak 4. belgijskog Ustava i da je pogrešno smatrao da se na njega primjenjuju porezni pravilnici koje je Grad Bruxelles donio počevši od 2001., valja utvrditi, kao što je to istaknuo nezavisni odvjetnik u točki 67. svojeg mišljenja, da se tom tvrdnjom ne nastoji dovesti u pitanje sâmo utvrđenje Općeg suda iz točke 54. pobijane presude, prema kojem belgijska tijela tijekom predsudskog postupka nisu osporavala da su porezni pravilnici Grada Bruxellesa porezni sustav koji je primjenjiv u ovom slučaju.

71

Što se tiče argumenta društva JCDecaux prema kojem Opći sud u točki 63. pobijane presude nije uzeo u obzir dvije presude tribunala de première instance francophone de Bruxelles (Prvostupanjski sud u Bruxellesu za postupke na francuskom jeziku) od 4. studenoga 2016., iz kojih proizlazi da oglasne površine obuhvaćene ugovorom iz 1999. trebaju biti oslobođene poreza na oglašavanje, valja istaknuti da je Opći sud samo odbacio njihovu relevantnost u svrhu kvalifikacije državne potpore. Društvo JCDecaux nije dokazalo razloge zbog kojih bi te presude mogle dovesti u pitanje ocjenu Općeg suda iz te točke 63.

72

Isto tako, treba odbiti argument društva JCDecaux prema kojem se uvjetom koji se odnosi na postojanje gospodarske prednosti, u svrhu primjene članka 107. stavka 1. UFEU‑a, zahtijevalo uzimanje u obzir okolnosti da se CCB također koristio oslobođenjem od poreza na oglašavanje za upotrebu oglasnih površina u drugim belgijskim općinama. Naime, ta je okolnost, kao što to navodi nezavisni odvjetnik u točki 69. svojeg mišljenja, irelevantna za utvrđivanje je li društvo JCDecaux imalo koristi od takve prednosti.

73

Stoga drugi žalbeni razlog treba dijelom odbaciti kao nedopušten, a dijelom odbiti kao neosnovan.

74

Budući da nije prihvaćen nijedan žalbeni razlog, žalbu valja u cijelosti odbiti.

75

U skladu s člankom 138. stavkom 1. Poslovnika, koji se na temelju njegova članka 184. stavka 1. primjenjuje na žalbeni postupak, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove.

76

Budući da je Komisija zatražila da društvo JCDecaux snosi troškove te s obzirom na to da ono nije uspjelo u postupku, treba mu naložiti da, uz vlastite, snosi i Komisijine troškove.

77

Članak 184. stavak 4. Poslovnika predviđa da, kad stranka koja je intervenirala u prvostupanjski postupak, a nije sama podnijela žalbu, sudjeluje u pisanom ili usmenom dijelu postupka pred Sudom, Sud može odlučiti da sama snosi vlastite troškove. U ovom slučaju, društvo CCB, intervenijent u prvostupanjskom postupku, iako nije autor žalbe, sudjelovalo je u usmenom dijelu postupka pred Sudom, ali nije zahtijevalo da se društvu JCDecaux naloži snošenje troškova. U tim okolnostima valja odlučiti da će ono snositi vlastite troškove žalbenog postupka.

Slijedom navedenog, Sud (prvo vijeće) proglašava i presuđuje: