–

za Österreichische Datenschutzbehörde, A. Jelinek i M. Schmidl, u svojstvu agenata,

–

za WK, M. Sommer, Rechtsanwalt,

–

za Präsident des Nationalrates, C. Neugebauer i R. Posnik, u svojstvu agenata,

–

za austrijsku vladu, A. Posch, J. Schmoll, S. Dörnhöfer i C. Leeb, u svojstvu agenata,

–

za češku vladu, O. Serdula, M. Smolek i J. Vláčil, u svojstvu agenata,

–

za Europsku komisiju, A. Bouchagiar, M. Heller i H. Kranenborg, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 16. stavka 2. prve rečenice UFEU‑a i članka 2. stavka 2. točke (a), članka 51. stavka 1., članka 55. stavka 1. i članka 77. stavka 1. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL 2016., L 119, str. 1. i ispravci SL 2018., L 127, str. 2. i SL 2021., L 74, str. 35.; u daljnjem tekstu: OUZP).

2

Zahtjev je upućen u okviru spora između Österreichische Datenschutzbehördea (Tijelo za zaštitu podataka, Austrija) (u daljnjem tekstu: Datenschutzbehörde) i osobe WK u vezi s odbijanjem pritužbe te osobe protiv navodne povrede njezina prava na zaštitu osobnih podataka.

3

Uvodne izjave 16., 20. i 117. OUZP‑a glase kako slijedi:

[…]

[…]

4

U članku 2. OUZP‑a, naslovljenom „Glavno područje primjene”, propisuje se:

„1.   Ova se Uredba primjenjuje na obradu osobnih podataka koja se u cijelosti [ili djelomično] obavlja automatizirano te na neautomatiziranu obradu osobnih podataka koji čine dio sustava pohrane ili su namijenjeni biti dio sustava pohrane.

2.   Ova se Uredba ne odnosi na obradu osobnih podataka:

[…]

3.   Na obradu osobnih podataka koju obavljaju institucije, tijela, uredi i agencije Unije primjenjuje se Uredba (EZ) br. 45/2001 [Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka (SL 2001., L 8, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 34., str. 6.)]. Uredba (EZ) br. 45/2001 i drugi pravni akti Unije primjenjivi na takvu obradu osobnih podataka moraju se prilagoditi načelima i pravilima ove Uredbe u skladu s člankom 98.

[…]”

5

Članak 4. OUZP‑a, naslovljen „Definicije”, glasi kako slijedi:

„Za potrebe ove Uredbe:

[…]

[…]”

6

Člankom 23. OUZP‑a, naslovljenim „Ograničenja”, u stavku 1. određuje se:

„Na temelju prava Unije ili prava države članice kojem podliježu voditelj obrade podataka ili izvršitelj obrade zakonskom mjerom može se ograničiti opseg obveza i prava iz članaka od 12. do 22. i članka 34. te članka 5. ako te odredbe odgovaraju pravima i obvezama predviđenima u člancima od 12. do 22., ako se takvim ograničenjem poštuje bit temeljnih prava i sloboda te ono predstavlja nužnu i razmjernu mjeru u demokratskom društvu za zaštitu:

[…]

[…]”

7

Člankom 51. OUZP‑a, naslovljenim „Nadzorno tijelo”, u stavku 1. propisuje se:

„Svaka država članica osigurava da je jedno ili više neovisnih tijela javne vlasti odgovorno za praćenje primjene ove Uredbe kako bi se zaštitila temeljna prava i slobode pojedinaca u pogledu obrade i olakšao slobodan protok osobnih podataka unutar Unije (‚nadzorno tijelo’).”

8

Člankom 54. OUZP‑a, naslovljenim „Pravila za osnivanje nadzornog tijela”, u stavku 1. navodi se:

„Svaka država članica zakonom predviđa sve od navedenog:

[…]”

9

Članak 55. OUZP‑a, naslovljen „Nadležnost”, glasi kako slijedi:

„1.   Svako nadzorno tijelo nadležno je za obavljanje zadaća koje su mu povjerene i izvršavanje ovlasti koje su mu dodijeljene u skladu s ovom Uredbom na državnom području vlastite države članice.

2.   Ako obradu obavljaju tijela javne vlasti ili privatna tijela koja postupaju na temelju članka 6. stavka 1. točke (c) ili (e), nadležno je nadzorno tijelo dotične države članice. U takvim slučajevima ne primjenjuje se članak 56.

3.   Nadzorna tijela nisu nadležna nadzirati postupke obrade sudova kada obavljaju svoju sudbenu funkciju.”

10

Člankom 77. OUZP‑a, naslovljenim „Pravo na pritužbu nadzornom tijelu”, propisuje se:

„1.   Ne dovodeći u pitanje nijedan drugi upravni ili sudski pravni lijek‚ svaki ispitanik ima pravo podnijeti pritužbu nadzornom tijelu‚ osobito u državi članici u kojoj ima uobičajeno boravište‚ u kojoj je njegovo radno mjesto ili mjesto navodnog kršenja‚ ako ispitanik smatra da obrada osobnih podataka koja se odnosi na njega krši ovu Uredbu.

2.   Nadzorno tijelo kojem je podnesena pritužba obavješćuje podnositelja pritužbe o napretku i ishodu pritužbe, među ostalim o mogućnosti sudskog pravnog lijeka na temelju članka 78.”

11

Člankom 53. Bundes‑Verfassungsgesetza (Savezni ustavni zakon), ponovno objavljenog 2. siječnja 1930. (BGBl. 1/1930), u verziji koja se primjenjuje na činjenice u glavnom postupku (u daljnjem tekstu: B‑VG), propisuje se:

„(1) Nationalrat [(Nacionalno vijeće, Austrija)] može odlučiti uspostaviti istražna povjerenstva. Usto, istražno povjerenstvo osniva se na zahtjev četvrtine članova Nacionalnog vijeća.

(2) Istraga se odnosi na proteklu aktivnost iz područja izvršne vlasti na saveznoj razini. Njome su obuhvaćene sve aktivnosti saveznih tijela preko kojih Bund [(savezna država)], neovisno o mjeri u kojoj sudjeluje, izvršava svoja prava na sudjelovanje i nadzor. Isključeno je preispitivanje sudske prakse.

(3) Sva tijela Bunda, Ländera [(savezne zemlje)], općina i skupina općina te drugih autonomnih tijela moraju istražnom povjerenstvu na zahtjev podnijeti svoje spise i dokumente ako su oni obuhvaćeni predmetom istrage te su dužna ispunjavati zahtjeve istražnog povjerenstva za prikupljanje dokaza u vezi s predmetom istrage. Ta se obveza ne primjenjuje na podnošenje spisa i dokumenata čije bi otkrivanje moglo ugroziti izvore u smislu članka 52.a stavka 2.

(4) Obveza iz stavka 3. ne primjenjuje se ako bi to utjecalo na zakonsko odlučivanje savezne vlade, pojedinih njezinih članova ili na neposrednu pripremu za takvo odlučivanje.

[…]”

12

B‑VG‑om predviđa se dioba zakonodavne, izvršne i pravosudne vlasti. Svako odstupanje od tog načela diobe zahtijeva ustavnu osnovu.

13

Člankom 1. stavkom 1. Datenschutzgesetza (Zakon o zaštiti podataka) od 17. kolovoza 1999. (BGBl. I, 165/1999), u verziji koja se primjenjuje na činjenice u glavnom postupku (u daljnjem tekstu: DSG), određuje se:

„Svatko ima pravo, osobito s obzirom na poštovanje privatnog i obiteljskog života, na povjerljivost osobnih podataka koji se na njega odnose, pod uvjetom da postoji interes vrijedan zaštite. Prisutnost takvog interesa je isključena ako podaci nisu prikladni za primjenu prava na povjerljivost nakon što su učinjeni slobodno dostupnima javnosti odnosno zbog nepostojanja mogućnosti njihova povezivanja s ispitanikom.”

14

U skladu s člankom 18. stavkom 1. DSG‑a:

„Datenschutzbehörde osnovan je kao nacionalno nadzorno tijelo u skladu s člankom 51. OUZP‑a.”

15

Članak 24. stavak 1. DSG‑a glasi kako slijedi:

„Svaki ispitanik ima pravo podnijeti pritužbu Datenschutzbehördeu ako smatra da obrada osobnih podataka koja se odnosi na njega krši OUZP odnosno članak 1. ili članak 2. prvog glavnog dijela.”

16

Člankom 35. DSG‑a propisuje se:

„(1) Zadaća je Datenschutzbehördea jamčiti zaštitu podataka u skladu s odredbama OUZP‑a i ovog saveznog zakona.

(2) Datenschutzbehörde izvršava svoje ovlasti i u pogledu najviših tijela izvršne vlasti iz članka 19. B‑VG‑a, kao i u pogledu najviših tijela u skladu s odredbama članka 30. stavaka 3. do 6., članka 125. i članka 134. stavka 8. te članka 148.h stavaka 1. i 2. B‑VG‑a kad je riječ o upravnim pitanjima iz područja njihove nadležnosti.”

17

Odlukom od 20. travnja 2018. Nacionalno vijeće osnovalo je, u skladu s člankom 53. B‑VG‑a, istražno povjerenstvo zaduženo za otkrivanje mogućeg političkog utjecaja na Bundesamt für Verfassungsschutz und Terrorismusbekämpfung (Savezni ured za zaštitu Ustava i borbu protiv terorizma, Austrija) (u daljnjem tekstu: BVT), koje je 1. prosinca 2021. naslijedio Direktion Staatsschutz und Nachrichtendienst (Uprava za državnu sigurnost i obavještajnu službu, Austrija).

18

To je istražno povjerenstvo (u daljnjem tekstu: istražno povjerenstvo za BVT) 19. rujna 2018. saslušalo osobu WK kao svjedoka na saslušanju otvorenom za predstavnike medija. Unatoč zahtjevu za anonimizaciju koji je podnijela osoba WK, zapisnik s tog saslušanja, u kojem su bila navedena puna imena i prezimena, objavljen je na internetskoj stranici Parlamenta Österreich (Parlament Austrije).

19

Osoba WK 2. travnja 2019. podnijela je pritužbu Datenschutzbehördeu u kojoj je tvrdila da je objava zapisnika o navedenom saslušanju uz navođenje njezina identiteta, unatoč njezinu protivljenju, bila protivna odredbama OUZP‑a i članka 1. DSG‑a. U prilog svojoj pritužbi ona je objasnila da je radila kao prikriveni istražitelj u okviru policijske interventne skupine zadužene za borbu protiv uličnog kriminaliteta.

20

Odlukom od 18. rujna 2019. Datenschutzbehörde odbio je tu pritužbu. On je smatrao da unatoč tomu što se OUZP‑om u načelu ne sprečava kontrola nadzornih tijela nad zakonodavnim tijelima, na temelju načela diobe vlasti ipak je isključen nadzor izvršne vlasti nad zakonodavnom vlasti. U tim okolnostima i s obzirom na to da je istražno povjerenstvo za BVT dio zakonodavne vlasti, Datenschutzbehörde, koji je tijelo izvršne vlasti, nije ovlašten nadzirati aktivnost navedenog povjerenstva te stoga nije nadležan za odlučivanje o pritužbi osobe WK.

21

Odlukom od 23. studenoga 2020. Bundesverwaltungsgericht (Savezni upravni sud, Austrija) prihvatio je tužbu koju je podnijela osoba WK i poništio odluku Datenschutzbehördea. Taj je sud u biti presudio da se OUZP primjenjuje na akte zakonodavca i stoga na akte istražnog povjerenstva za BVT. Naime, materijalno područje primjene OUZP‑a, kako je definirano u njegovu članku 2. stavku 1., postavljeno je na sveobuhvatan način i odnosi se na svaku obradu podataka neovisno o tijelu koje je provodi i njegovoj državnoj funkciji. Osim toga, zaključak o odstupanju od primjenjivosti te uredbe na određene državne funkcije, poput zakonodavne, nije moguće izvesti ni iz članka 2. stavka 2. OUZP‑a jer odstupanje propisano u točki (a) te odredbe treba tumačiti usko. Stoga Bundesverwaltungsgericht (Savezni upravni sud) smatra da je Datenschutzbehörde bio nadležan, u skladu s člankom 77. navedene uredbe, za odlučivanje o pritužbi osobe WK.

22

Povodom revizije koju je Datenschutzbehörde podnio protiv te odluke Bundesverwaltungsgerichta (Savezni upravni sud), Verwaltungsgerichtshof (Visoki upravni sud, Austrija), koji je sud koji je uputio zahtjev u ovom predmetu, pita se, kao prvo, jesu li akti istražnog povjerenstva koje je osnovao parlament države članice, neovisno o predmetu istrage, isključeni iz područja primjene OUZP‑a na temelju njegova članka 2. stavka 2. točke (a) i članka 16. stavka 2. prve rečenice UFEU‑a zbog toga što aktivnosti takvog povjerenstva po svojoj prirodi predstavljaju aktivnosti izvan područja primjene prava Unije.

23

U tom kontekstu navedeni sud najprije ističe da se u skladu sa sudskom praksom Suda u tom području koja proizlazi, među ostalim, iz presude od 9. srpnja 2020., Land Hessen (C‑272/19, EU:C:2020:535), za potrebe primjene OUZP‑a ne može zahtijevati da se predmetna obrada osobnih podataka provodi konkretno u svrhe obuhvaćene pravom Unije, da je prekogranična odnosno da konkretno i izravno utječe na slobodno kretanje među državama članicama. Naprotiv, primjena te uredbe isključena je samo ako je ispunjen barem jedan od uvjeta za primjenu odstupanja iz članka 2. stavka 2. točaka (a) do (d) navedene uredbe.

24

U tom pogledu sud koji je uputio zahtjev podsjeća na to da u skladu sa sudskom praksom Suda treba smatrati da je jedini cilj članka 2. stavka 2. točke (a) OUZP‑a, u vezi s njegovom uvodnom izjavom 16., isključivanje iz područja primjene navedene uredbe obrade osobnih podataka koje državna tijela provode u okviru djelatnosti namijenjene zaštiti nacionalne sigurnosti ili neke druge djelatnosti koja se može svrstati u istu kategoriju. Djelatnosti čiji je cilj zaštita nacionalne sigurnosti, a koje se navode u članku 2. stavku 2. točki (a) OUZP‑a, konkretno obuhvaćaju one čiji je predmet zaštita bitnih državnih funkcija i temeljnih interesa društva (presuda od 22. lipnja 2021., Latvijas Republikas Saeima (Kazneni bodovi),C‑439/19, EU:C:2021:504, t. 62. do 67. i navedena sudska praksa).

25

Nadalje, taj sud ističe određene razlike između parlamentarnog odbora o kojem je bila riječ u predmetu u kojem je donesena presuda od 9. srpnja 2020., Land Hessen (C‑272/19, EU:C:2020:535), odnosno Odbora za predstavke Parlamenta Landa Hessen (savezna zemlja Hessen, Njemačka), i istražnog povjerenstva za BVT. Konkretno, aktivnosti potonjeg tijela ne doprinose samo na neizravan način obavljanju parlamentarne aktivnosti, nego se one nalaze u njezinu središtu zbog zadaće nadzora koja je B‑VG‑om dodijeljena istražnim povjerenstvima koje osniva Nacionalno vijeće.

26

Naposljetku, sud koji je uputio zahtjev upućuje na načelo diobe zakonodavne, izvršne i pravosudne vlasti, koje je svojstveno pravu svake države članice i pravu Unije. Točno je da se člankom 55. stavkom 3. OUZP‑a nadležnost nadzornih tijela isključuje samo u pogledu nadzora obrade osobnih podataka koju provode sudovi u obavljanju svojih sudbenih aktivnosti te se ne spominju obrade podataka koje se provode u središtu parlamentarne aktivnosti. Međutim, ta bi se šutnja mogla objasniti činjenicom da zakonodavac Unije smatra da je potonja aktivnost izvan područja primjene navedene uredbe već na temelju njezina članka 2. stavka 2. točke (a).

27

Kao drugo, sud koji je uputio zahtjev naglašava da se predmet istrage istražnog povjerenstva za BVT odnosi na djelatnosti u vezi s nacionalnom sigurnošću koje, s obzirom na uvodnu izjavu 16. OUZP‑a, nisu obuhvaćene područjem primjene prava Unije te su stoga isključene iz materijalnog područja primjene te uredbe, u skladu s njezinim člankom 2. stavkom 2. točkom (a).

28

Stoga, pod pretpostavkom da je aktivnost parlamentarnog nadzora koju obavlja istražno povjerenstvo u načelu obuhvaćena područjem primjene prava Unije u smislu članka 16. stavka 2. UFEU‑a, valjalo bi još provjeriti jesu li njegove aktivnosti obuhvaćene barem iznimkom predviđenom u članku 2. stavku 2. točki (a) OUZP‑a, s obzirom na okolnost da se predmet istrage odnosi na aktivnosti izvršne vlasti koje, kao u ovom slučaju, nisu obuhvaćene područjem primjene prava Unije.

29

Kao treće, sud koji je uputio zahtjev pita se je li, uzimajući u obzir, među ostalim, ustavno načelo diobe vlasti u Austriji, Datenschutzbehörde, koji je jedino nacionalno nadzorno tijelo u smislu članka 51. OUZP‑a, na temelju same te uredbe nadležan za odlučivanje o pritužbi, poput one koju je podnijela osoba WK, s obzirom na to da u nacionalnom pravu nema nikakve ustavne poveznice na temelju koje bi se mogla utvrditi takva nadležnost.

30

U tim je okolnostima Verwaltungsgerichtshof (Visoki upravni sud) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje:

U slučaju niječnog odgovora na drugo pitanje:

31

Svojim prvim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 16. stavak 2. prvu rečenicu UFEU‑a i članak 2. stavak 2. točku (a) OUZP‑a tumačiti na način da se aktivnost nalazi izvan područja primjene prava Unije i da stoga nije obuhvaćena primjenom te uredbe samo zato što je obavlja istražno povjerenstvo koje je osnovao parlament države članice izvršavajući svoje nadzorne ovlasti izvršne vlasti.

32

Člankom 16. UFEU‑a, koji je pravna osnova OUZP‑a, u stavku 2. propisuje se da Europski parlament i Vijeće Europske unije utvrđuju pravila o, među ostalim, zaštiti pojedinaca s obzirom na obradu osobnih podataka u državama članicama kada obavljaju svoje aktivnosti u području primjene prava Unije.

33

U skladu s tom odredbom, člankom 2. stavkom 1. OUZP‑a daje se vrlo široka definicija njegova materijalnog područja primjene (presuda od 22. lipnja 2021., Latvijas Republikas Saeima (Kazneni bodovi), C‑439/19, EU:C:2021:504, t. 61.). Naime, njime se propisuje da se ta uredba „primjenjuje na obradu osobnih podataka koja se u cijelosti [ili djelomično] obavlja automatizirano te na neautomatiziranu obradu osobnih podataka koji čine dio sustava pohrane ili su namijenjeni biti dio sustava pohrane”.

34

Usto, tim se istim člankom 2. u stavcima 2. i 3. OUZP‑a iscrpno utvrđuju iznimke od pravila kojim se određuje materijalno područje primjene te uredbe u stavku 1. tog članka. Konkretno, člankom 2. stavkom 2. točkom (a) OUZP‑a precizira se da se navedena uredba ne odnosi na obradu osobnih podataka „tijekom djelatnosti koja nije obuhvaćena opsegom prava Unije”.

35

U tom se kontekstu sud koji je uputio zahtjev pita je li obrada osobnih podataka u okviru aktivnosti istražnog povjerenstva, koje je osnovao parlament države članice izvršavajući svoju nadzornu ovlast izvršne vlasti, u svakom slučaju i neovisno o predmetu istrage obuhvaćena iznimkom predviđenom potonjom odredbom.

36

U tom pogledu valja podsjetiti na to da se OUZP, osim u slučajevima navedenima u njegovu članku 2. stavcima 2. i 3., primjenjuje na obrade koje obavljaju kako privatne osobe tako i tijela javne vlasti (vidjeti u tom smislu presudu od 24. ožujka 2022., Autoriteit Persoonsgegevens, C‑245/20, EU:C:2022:216, t. 25.).

37

Iz sudske prakse Suda proizlazi da iznimku predviđenu u članku 2. stavku 2. OUZP‑a treba usko tumačiti (presuda od 22. lipnja 2021., Latvijas Republikas Saeima (Kazneni bodovi), C‑439/19, EU:C:2021:504, t. 62. i navedena sudska praksa). U tom je kontekstu Sud već imao priliku pojasniti da je jedini cilj članka 2. stavka 2. točke (a) OUZP‑a, u vezi s njegovom uvodnom izjavom 16., isključivanje iz njegova područja primjene obrada osobnih podataka koje državna tijela provode u okviru aktivnosti namijenjene zaštiti nacionalne sigurnosti ili neke druge aktivnosti koja se može svrstati u istu kategoriju, tako da sama činjenica da je neka aktivnost specifična za državu ili tijelo javne vlasti nije dovoljna da se ta iznimka automatski primijeni na takvu aktivnost (presude od 22. lipnja 2021., Latvijas Republikas Saeima (Kazneni bodovi), C‑439/19, EU:C:2021:504, t. 66. i od 20. listopada 2022., Koalicia Demokratična Bulgaria – Obedinenie, C‑306/21, EU:C:2022:813, t. 39.).

38

To tumačenje, koje već proizlazi iz okolnosti da se člankom 2. stavkom 1. OUZP‑a ne utvrđuje razlika s obzirom na identitet voditelja obrade o kojem je riječ, potvrđeno je člankom 4. točkom 7. te uredbe, u kojem se pojam „voditelj obrade” definira na način da znači „fizičk[u] ili pravn[u] osob[u], tijelo javne vlasti, agencij[u] ili drugo tijelo koje samo ili zajedno s drugima određuje svrhe i sredstva obrade”.

39

Upravo je tumačenjem potonje odredbe Sud presudio da, s obzirom na to da odbor za predstavke parlamenta jedne savezne zemlje države članice sâm ili s drugima određuje svrhe i sredstva obrade, taj odbor treba smatrati „voditeljem obrade” u smislu te odredbe, tako da je obrada osobnih podataka koju provodi takav odbor obuhvaćena područjem primjene te uredbe (presuda od 9. srpnja 2020., Land Hessen, C‑272/19, EU:C:2020:535, t. 74.).

40

Okolnost koju je istaknuo Präsident des Nationalrates (predsjednik Nacionalnog vijeća, Austrija) – odnosno to da je istražno povjerenstvo za BVT tijelo čija je aktivnost izravno i isključivo parlamentarne prirode, a za razliku od Odbora za predstavke o kojem je bila riječ u predmetu u kojem je donesena presuda od 9. srpnja 2020., Land Hessen (C‑272/19, EU:C:2020:535), koji samo neizravno doprinosi parlamentarnoj aktivnosti – ne znači da su aktivnosti tog povjerenstva isključene iz područja primjene OUZP‑a.

41

Naime, kao što je to u biti istaknuo nezavisni odvjetnik u točki 84. svojeg mišljenja, iznimka od područja primjene OUZP‑a predviđena u njegovu članku 2. stavku 2. točki (a) upućuje samo na kategorije aktivnosti koje zbog svoje prirode nisu obuhvaćene područjem primjene prava Unije, a ne na kategorije osoba, ovisno o tome jesu li privatne ili javne, kao što ta iznimka ne upućuje ni na okolnost, u slučaju kada je voditelj obrade javno tijelo, da su zadaće i funkcije tog tijela izravno i isključivo dio određene ovlasti tijela javne vlasti, ako ta ovlast nije povezana s aktivnošću koja je u svakom slučaju izvan područja primjene prava Unije.

42

Prema tome, na temelju okolnosti kao takve, da obradu osobnih podataka provodi istražno povjerenstvo koje je osnovao parlament države članice izvršavajući svoju nadzornu ovlast izvršne vlasti, ne može se utvrditi da se ta obrada provodi tijekom djelatnosti koja nije obuhvaćena opsegom prava Unije u smislu članka 2. stavka 2. točke (a) OUZP‑a.

43

S obzirom na prethodno navedeno, na prvo pitanje valja odgovoriti tako da članak 16. stavak 2. prvu rečenicu UFEU‑a i članak 2. stavak 2. točku (a) OUZP‑a treba tumačiti na način da se ne može smatrati da se aktivnost nalazi izvan područja primjene prava Unije i da stoga nije obuhvaćena primjenom te uredbe samo zato što je obavlja istražno povjerenstvo koje je osnovao parlament države članice izvršavajući svoje nadzorne ovlasti izvršne vlasti.

44

Svojim drugim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 2. stavak 2. točku (a) OUZP‑a, u vezi s njegovom uvodnom izjavom 16., tumačiti na način da se aktivnosti istražnog povjerenstva koje je osnovao parlament države članice izvršavajući svoje nadzorne ovlasti izvršne vlasti, pri čemu je predmet tih aktivnosti istraga o aktivnostima policijskog tijela za državnu sigurnost zbog sumnje u politički utjecaj na to tijelo, ne mogu smatrati djelatnostima u vezi s nacionalnom sigurnošću koje ne ulaze u područje primjene prava Unije u smislu te odredbe.

45

Kao što je to navedeno u točki 37. ove presude, članak 2. stavak 2. točku (a) OUZP‑a treba usko tumačiti, pri čemu je njegov jedini predmet isključivanje iz područja primjene navedene uredbe obrade osobnih podataka koje državna tijela provode u okviru djelatnosti namijenjene zaštiti nacionalne sigurnosti ili neke druge djelatnosti koja se može svrstati u istu kategoriju.

46

Djelatnosti čiji je cilj zaštita nacionalne sigurnosti, u smislu članka 2. stavka 2. točke (a) OUZP‑a, konkretno obuhvaćaju one čiji je predmet zaštita bitnih državnih funkcija i temeljnih interesa društva (presude od 22. lipnja 2021., Latvijas Republikas Saeima (Kazneni bodovi), C‑439/19, EU:C:2021:504, t. 67. i od 20. listopada 2022., Koalicia Demokratična Bulgaria – Obedinenie, C‑306/21, EU:C:2022:813, t. 40.).

47

U skladu s člankom 4. stavkom 2. UEU‑a, takve aktivnosti ostaju isključiva odgovornost država članica (vidjeti u tom smislu presudu od 15. srpnja 2021., Ministrstvo za obrambo, C‑742/19, EU:C:2021:597, t. 36.).

48

U ovom slučaju iz spisa kojim raspolaže Sud proizlazi da je istražno povjerenstvo za BVT uspostavilo Nacionalno vijeće kako bi to povjerenstvo istražilo postojanje mogućeg političkog utjecaja na BVT, čija se zadaća u razdoblju o kojem je riječ u glavnom postupku sastojala od osiguravanja zaštite Ustava i borbe protiv terorizma.

49

Predsjednik Nacionalnog vijeća i češka vlada u biti smatraju da su aktivnosti BVT‑a bile obuhvaćene iznimkom predviđenom u članku 2. stavku 2. točki (a) OUZP‑a, s obzirom na to da njegove zadaće uključuju „djelatnosti u vezi s nacionalnom sigurnošću”. Stoga oni tvrde da su aktivnosti istražnog povjerenstva parlamenta države članice koje se sastoje od nadzora državnih tijela koja su, kao što je to bio slučaj s BVT‑om, zadužena za osiguranje nacionalne sigurnosti također obuhvaćene pojmom djelatnosti u vezi s nacionalnom sigurnošću. Naime, cilj je nadzorne aktivnosti takvog istražnog povjerenstva provjeriti osiguravaju li nadzirana tijela pravilno nacionalnu sigurnost.

50

U tom pogledu valja istaknuti da iako je na državama članicama, u skladu s člankom 4. stavkom 2. UEU‑a, da definiraju svoje osnovne sigurnosne interese i donesu prikladne mjere za osiguranje svoje unutarnje i vanjske sigurnosti, sama činjenica da je nacionalna mjera donesena radi zaštite nacionalne sigurnosti ne može dovesti do neprimjenjivosti prava Unije i osloboditi države članice od nužnog poštovanja tog prava (vidjeti u tom smislu presudu od 15. srpnja 2021., Ministrstvo za obrambo, C‑742/19, EU:C:2021:597, t. 40. i navedenu sudsku praksu).

51

Naime, kao što je to navedeno u točki 41. ove presude, iznimka iz članka 2. stavka 2. točke (a) OUZP‑a upućuje samo na kategorije aktivnosti koje zbog svoje prirode nisu obuhvaćene područjem primjene prava Unije, a ne na kategorije osoba, ovisno o tome jesu li privatne ili javne, kao što ta iznimka ne upućuje ni na okolnost, u slučaju kada je voditelj obrade javno tijelo, da su zadaće i funkcije tog tijela izravno i isključivo dio određene ovlasti tijela javne vlasti, ako ta ovlast nije povezana s aktivnošću koja je u svakom slučaju izvan područja primjene prava Unije. U tom pogledu, okolnost da je voditelj obrade javno tijelo čija je glavna aktivnost osiguranje nacionalne sigurnosti nije sama po sebi dovoljna da bi se iz područja primjene OUZP‑a isključile obrade osobnih podataka koje to tijelo provodi u okviru drugih aktivnosti koje obavlja.

52

U ovom slučaju iz spisa kojim Sud raspolaže proizlazi da je predmet aktivnosti istražnog povjerenstva o kojem je riječ u glavnom postupku bilo provođenje političkog nadzora nad djelatnošću BVT‑a zbog sumnje u politički utjecaj na to tijelo, pri čemu se ne čini da taj nadzor kao takav predstavlja aktivnost kojom se nastoji zaštititi nacionalnu sigurnost ili koja se može svrstati u istu kategoriju, u smislu sudske prakse navedene u točki 45. ove presude. Iz toga slijedi, pod uvjetom da to provjeri sud koji je uputio zahtjev, da ta aktivnost nije izvan područja primjene OUZP‑a na temelju njegova članka 2. stavka 2. točke (a).

53

S obzirom na navedeno, moguće je da parlamentarno istražno povjerenstvo poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku u okviru svojih aktivnosti ima pristup informacijama, osobito osobnim podacima, koje moraju zbog razloga koji se odnose na nacionalnu sigurnost uživati posebnu zaštitu koja se, primjerice, sastoji od ograničavanja informacija koje treba pružiti ispitanicima u pogledu prikupljanja tih podataka ili pak njihova pristupa navedenim podacima.

54

U tom se pogledu člankom 23. OUZP‑a određuje da se zakonodavnim mjerama mogu utvrditi ograničenja obveza i prava iz članaka 5., 12. do 22. i 34. OUZP‑a kako bi se zajamčila, među ostalim, nacionalna sigurnost ili funkcija praćenja koja je povezana s izvršavanjem službene ovlasti, osobito u okviru nacionalne sigurnosti.

55

Stoga se zahtjevom zaštite nacionalne sigurnosti mogu opravdati ograničenja u obliku zakonodavnih mjera u pogledu obveza i prava koja proizlaze iz OUZP‑a, osobito u odnosu na prikupljanje osobnih podataka, obavještavanje ispitanika i njihova pristupa navedenim podacima ili pak njihova otkrivanja, bez privole ispitanika, osobama koje nisu voditelj obrade, pod uvjetom da se takvim ograničenjima poštuje bit temeljnih prava i sloboda ispitanika te da predstavljaju nužnu i proporcionalnu mjeru u demokratskom društvu.

56

Međutim, u ovom slučaju iz spisa kojim Sud raspolaže ne proizlazi da je istražno povjerenstvo za BVT tvrdilo da je otkrivanje osobnih podataka osobe WK bez njezina pristanka, do kojeg je došlo prilikom objave zapisnika njezina saslušanja pred tim odborom na internetskoj stranici austrijskog parlamenta, bilo nužno za zaštitu nacionalne sigurnosti i utemeljeno na nacionalnoj zakonodavnoj mjeri predviđenoj u tu svrhu. Ipak, na sudu je koji je uputio zahtjev da po potrebi provede nužne provjere u tom pogledu.

57

S obzirom na prethodno navedeno, na drugo pitanje valja odgovoriti tako da članak 2. stavak 2. točku (a) OUZP‑a, u vezi s njegovom uvodnom izjavom 16., treba tumačiti na način da se aktivnosti istražnog povjerenstva koje je osnovao parlament države članice izvršavajući svoje nadzorne ovlasti izvršne vlasti, pri čemu je predmet tih aktivnosti istraga o aktivnostima policijskog tijela za državnu sigurnost zbog sumnje u politički utjecaj na to tijelo, ne mogu kao takve smatrati djelatnostima u vezi s nacionalnom sigurnošću koje ne ulaze u područje primjene prava Unije u smislu te odredbe.

58

Svojim trećim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 77. stavak 1. i članak 55. stavak 1. OUZP‑a tumačiti na način da se, u slučaju kada država članica odluči u skladu s člankom 51. stavkom 1. te uredbe uspostaviti samo jedno nadzorno tijelo, a da mu pritom ipak ne dodijeli nadležnost za praćenje načina na koji OUZP primjenjuje istražno povjerenstvo koje je osnovao parlament te države članice izvršavajući svoje nadzorne ovlasti izvršne vlasti, tim odredbama tom tijelu izravno dodjeljuje nadležnost za odlučivanje o pritužbama koje se odnose na obradu osobnih podataka koju provodi navedeno istražno povjerenstvo.

59

Kako bi se odgovorilo na to pitanje, valja podsjetiti na to da je u skladu s člankom 288. drugim stavkom UFEU‑a uredba obvezujuća u cijelosti i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

60

Prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda‚ na temelju te odredbe i zbog same prirode uredbi i njihove uloge u sustavu izvora prava Unije‚ odredbe uredbi općenito imaju izravan učinak u nacionalnim pravnim porecima a da nacionalna tijela pritom nisu dužna poduzeti provedbene mjere (presuda od 15. lipnja 2021., Facebook Ireland i dr., C‑645/19, EU:C:2021:483, t. 110. i navedena sudska praksa).

61

Nadalje, s jedne strane, u skladu s člankom 77. stavkom 1. OUZP‑a, svaki ispitanik ima pravo podnijeti pritužbu nadzornom tijelu ako smatra da obrada osobnih podataka koja se odnosi na njega krši tu uredbu. S druge strane, u skladu s člankom 55. stavkom 1. navedene uredbe, svako nadzorno tijelo nadležno je za obavljanje zadaća koje su mu povjerene i izvršavanje ovlasti koje su mu dodijeljene u skladu s tom istom uredbom na državnom području vlastite države članice.

62

Iz teksta tih odredbi proizlazi, kao što je to u biti istaknuo nezavisni odvjetnik u točki 132. svojeg mišljenja, da za provedbu članka 77. stavka 1. i članka 55. stavka 1. OUZP‑a nije nužno donošenje nacionalnih provedbenih mjera te da su te odredbe dovoljno jasne, precizne i bezuvjetne kako bi imale izravan učinak.

63

Iz toga slijedi da iako je OUZP‑om, u skladu s njegovim člankom 51. stavkom 1., državama članicama priznata margina prosudbe u pogledu broja nadzornih tijela koje treba uspostaviti, njime se naprotiv utvrđuje opseg nadležnosti koju ta tijela, neovisno o njihovu broju, moraju imati za praćenje primjene te uredbe.

64

Stoga, kao što je to u biti istaknuo nezavisni odvjetnik u točki 137. svojeg mišljenja, u slučaju da država članica odluči osnovati samo jedno nadzorno tijelo, ono nužno ima sve ovlasti koje su OUZP‑om dodijeljene nadzornim tijelima.

65

Svakim suprotnim tumačenjem bio bi doveden u pitanje koristan učinak članka 55. stavka 1. i članka 77. stavka 1. OUZP‑a te bi se riskiralo slabljenje korisnog učinka svih drugih odredbi te uredbe na koje bi se pritužba mogla odnositi.

66

Uostalom, kada je zakonodavac Unije namjeravao ograničiti nadležnost nadzornih tijela u području nadzora postupaka obrade koje provode javna tijela, on je to učinio izričito, kao što to potvrđuje članak 55. stavak 3. OUZP‑a, u skladu s kojim ta tijela nisu nadležna nadzirati postupke sudova kada obavljaju svoju sudbenu funkciju.

67

Datenschutzbehörde, predsjednik Nacionalnog vijeća i austrijska vlada ističu da se austrijskim ustavnopravnim odredbama izvršnoj vlasti zabranjuje provedba bilo kakvog nadzora nad zakonodavnom vlasti. Tim se odredbama stoga isključuje mogućnost da Datenschutzbehörde, koji ovisi o izvršnoj vlasti, nadzire način na koji OUZP primjenjuje istražno povjerenstvo za BVT, koje je tijelo zakonodavne vlasti.

68

Međutim, u ovom se slučaju, upravo poštujući ustavnu strukturu država članica, člankom 51. stavkom 1. OUZP‑a od država članica zahtijeva samo da uspostave barem jedno nadzorno tijelo, pri čemu im se nudi mogućnost da uspostave više od jednog nadzornog tijela. Uostalom, u uvodnoj izjavi 117. te uredbe pojašnjava se da bi države članice trebale imati mogućnost osnovati više od jednog nadzornog tijela radi usklađivanja sa svojom ustavnom, organizacijskom i upravnom strukturom.

69

Člankom 51. stavkom 1. OUZP‑a stoga se svakoj državi članici priznaje margina prosudbe koja joj omogućuje uspostavu onoliko nadzornih tijela koliko je to potrebno s obzirom na, među ostalim, zahtjeve koji se odnose na njezinu ustavnu strukturu.

70

Usto, važno je podsjetiti na to da činjenica da se država članica poziva na odredbe nacionalnog prava ne može ugroziti jedinstvo i učinkovitost prava Unije. Naime, učinci načela nadređenosti prava Unije obvezuju sva tijela države članice, pri čemu tomu ne mogu biti prepreka, među ostalim, nacionalne odredbe, uključujući one ustavne prirode (presuda od 22. veljače 2022., RS (Učinak presuda ustavnog suda), C‑430/21, EU:C:2022:99, t. 51. i navedena sudska praksa).

71

U slučaju kada je država članica u okviru svoje margine prosudbe odlučila uspostaviti samo jedno nadzorno tijelo, ona se ne može pozivati na odredbe nacionalnog prava, pa bile one i ustavne prirode, kako bi obradu osobnih podataka koja je obuhvaćena područjem primjene OUZP‑a izuzela od praćenja tog tijela.

72

S obzirom na prethodno navedeno, na treće pitanje valja odgovoriti tako da članak 77. stavak 1. i članak 55. stavak 1. OUZP‑a treba tumačiti na način da se, u slučaju kada država članica odluči u skladu s člankom 51. stavkom 1. te uredbe uspostaviti samo jedno nadzorno tijelo, a da mu pritom ipak ne dodijeli nadležnost za praćenje načina na koji navedenu uredbu primjenjuje istražno povjerenstvo koje je osnovao parlament te države članice izvršavajući svoje nadzorne ovlasti izvršne vlasti, tim odredbama tom tijelu izravno dodjeljuje nadležnost za odlučivanje o pritužbama koje se odnose na obradu osobnih podataka koju provodi navedeno istražno povjerenstvo.

73

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenog, Sud (veliko vijeće) odlučuje: