–

za RWE Power Aktiengesellschaft, L. Freiherr von Rummel i R. Stein, Rechtsanwälte,

–

za Hauptzollamt Duisburg, S. Imhof, u svojstvu agenta,

–

za Europsku komisiju, A. Armenia i R. Pethke, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 14. stavka 1. točke (a) i članka 21. stavka 3. Direktive Vijeća 2003/96/EZ od 27. listopada 2003. o restrukturiranju sustava Zajednice za oporezivanje energenata i električne energije (SL 2003., L 283, str. 51.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 2., str. 75.).

2

Predmetni zahtjev podnesen je u okviru spora između društva RWE Power Aktiengesellschaft i Hauptzollamta Duisburg (Glavni carinski ured u Duisburgu, Njemačka) u pogledu odbijanja potonjeg tijela da oslobodi od poreza električnu energiju kojom se RWE Power tijekom 2003. i 2004. koristio u svojim površinskim kopovima i elektranama u okviru svoje djelatnosti proizvodnje električne energije.

3

U uvodnim izjavama 2. do 5. i 24. Direktive 2003/96 navodi se:

[…]

4

U članku 1. te direktive određuje se:

„Države članice uvode poreze na energente i električnu energiju u skladu s ovom Direktivom.”

5

Njezinim člankom 2. stavkom 1. točkom (b) predviđa se da se za potrebe te direktive pojam „energenti” primjenjuje, među ostalim, na proizvode koji su obuhvaćeni oznakom KN 2702, koja se odnosi na „lignit, neovisno je li aglomeriran, osim gagata”.

6

U članku 14. navedene direktive određuje se:

„1.   Osim općih odredaba predviđenih u Direktivi [Vijeća 92/12/EEZ od 25. veljače 1992., o općim aranžmanima za proizvode koji podliježu trošarinama (SL 1992., L 76, str. 1.) te o posjedovanju, kretanju i praćenju takvih proizvoda , kako je izmijenjena Direktivom Vijeća 2000/47/EZ od 20. srpnja 2000. (SL 2000., L 193, str. 73.)] o uporabama oporezivih proizvoda kad se ti proizvodi oslobađaju od poreza te ne dovodeći u pitanje ostale odredbe Zajednice, države članice oslobađaju od poreza pod uvjetima koje same predvide kako bi osigurale pravilnu i dosljednu primjenu tih oslobođenja i spriječile svaku utaju, izbjegavanje i zlouporabu, sljedeće:

[…]

[…]

2.   Države članice mogu ograničiti područje primjene oslobođenja koja su navedena u stavku 1. točkama (b) i (c) na međunarodni promet ili promet unutar Zajednice. Osim toga, kad je država članica sklopila bilateralni sporazum s drugom državom članicom, ona također može ukinuti oslobođenja predviđena u stavku 1. točkama (b) i (c). U takvim slučajevima države članice mogu primijeniti visinu oporezivanja ispod najniže razine poreza koji je predviđen u ovoj Direktivi.”

7

U skladu s člankom 21. stavkom 3. navedene direktive:

„Potrošnja energenata unutar poslovnog prostora nekog poduzeća za proizvodnju energenata ne smatra se oporezivim događajem kojim nastaje obveza plaćanja poreza ako se potrošnja sastoji od energenata koji su proizvedeni unutar poslovnoga prostora poduzeća. Države članice mogu smatrati i potrošnju električne energije ili ostalih energenata koji nisu proizvedeni unutar poslovnoga prostora takvog poduzeća te potrošnju energenata i električne energije unutar poslovnog prostora poduzeća za proizvodnju goriva koja se koriste za proizvodnju električne energije, kao činjenično stanje oporezivosti, kad se ne naplaćuje porez. Kad je to potrošnja za potrebe koje nisu u vezi s proizvodnjom energenta, a pogotovo ako se koriste za pogon vozila, to se smatra oporezivim slučajem koji je razlogom naplate poreza.”

8

U članku 21. stavku 5. trećoj rečenici navedene direktive određuje se:

„Subjekt koji proizvodi električnu energiju za vlastitu uporabu smatra se distributerom. Bez obzira na članak 14. stavak 1. točku (a), države članice mogu osloboditi od poreza male proizvođače električne energije pod uvjetom da oporezuju energente koji se koriste za proizvodnju te električne energije.”

9

U Njemačkoj, porez na električnu energiju uređuje se, među ostalim, Stromsteuergesetzom (Zakon o porezu na električnu energiju) od 24. ožujka 1999. (u daljnjem tekstu: BGBl. 1999 I, str. 378. i BGBl. 2000 I, str. 147.), kako je izmijenjen Zakonom od 23. prosinca 2002. (BGBl. 2002 I, str. 4602.), i Zakonom od 29. prosinca 2003. (BGBl. 2003 I, str. 3076.), koji se primjenjuju na porezne godine 2003. i 2004. (u daljnjem tekstu: StromStG).

10

Člankom 9. stavkom 1. točkom 2. StromStG‑a predviđa se da se električna energija koja se koristi u svrhu proizvodnje električne energije oslobađa od poreza električne energije.

11

Člankom 11. StromStG‑a Savezno ministarstvo financija ovlašteno je da na temelju uredbe donosi, među ostalim, odredbe kojima se provode porezne povlastice iz njegova članka 9.

12

Uredbom koja je relevantna za navedeno ministarstvo, odnosno Verordnungom zur Durchführung des Stromsteuergesetzes (Uredba o provedbi zakona o porezu na električnu energiju) od 31. svibnja 2000. (BGBl. 2000 I, str. 794.), u njezinu članku 12. stavku 1. točki 1. predviđa se da pojam „električna energija koja se koristi za proizvodnju električne energije” u smislu članka 9. stavka 1. točke 2. StromStG‑a obuhvaća električnu energiju koja je, u tehničkom smislu, utrošena u sporednim i pomoćnim postrojenjima postrojenja za proizvodnju električne energije u svrhu proizvodnje električne energije, osobito u svrhu obrade vode, opskrbe vodom radi proizvodnje pare, opskrbe svježim zrakom, opskrbe gorivom ili čišćenja dimnog plina.

13

Na području eksploatacije lignita u Porajnju društvo RWE Power upravljalo je trima fizički odvojenim površinskim kopovima lignita iz kojih je vadilo lignit prije svega za proizvodnju električne energije u svojim elektranama, a oko 10 % za proizvodnju lignita u briketima i prahu u svojim tvornicama.

14

Društvo RWE Power tijekom 2004. u površinskim je kopovima izvuklo ukupno 2847925,939 megavata (MWh) električne energije koju je uglavnom koristilo, kao prvo, za rad vodenih crpki za smanjenje razine podzemne vode, kao drugo, za rad velikih strojeva poput bagera vedričara koji iskapaju lignit i jalovinu te bagera odlagača koji neki drugi dio površinskog kopa ponovno pune jalovinom, kao treće, za osvjetljenje površinskog kopa te, kao treće, za prijevoz lignita teretnim vlakovima na električni pogon na svojim željezničkim linijama i tračnim prenosilima na električni pogon, kojima se otpremao i lignit i jalovina.

15

Rad elektrana društva RWE Power temeljio se na neprekidnoj proizvodnji električne energije. Kako bi to osiguralo, društvo RWE Power održavalo je spremnike za lignit iz kojih se ugljen postupno dodavao u kotlove u elektranama. Lignit je bio uskladišten u svakom od površinskih kopova. Potom se dopremao iz tih kopova u spremnike elektrana pomoću tračnog prenosila ili pomoću poduzetnikovih električnih vlakova. Odande su bageri na električni pogon utovarivali lignit na tračno prenosilo kojim je lignit dopreman u postrojenje za usitnjavanje ugljena. Nakon toga se usitnjeni lignit skladištio u spremnicima kotlova.

16

U okviru poreznog nadzora koji je naredio Glavni carinski ured u Duisburgu, u izvještaju od 20. svibnja 2009. zaključilo se da obradu lignita treba ocijeniti kao „proizvodnju goriva” i da, stoga, ona podliježe oporezivanju električne energije. Ista kvalifikacija vrijedi i za sve oblike potrošnje električne energije za eksploataciju i prijevoz lignita, tako da se porez na električnu energiju također plaća za električnu energiju potrošenu za korištenje bagerima za utovar ugljena, tračnim prenosilima i mlinovima za ugljen.

17

Budući da je prigovor društva RWE Power protiv poreznog rješenja, koje je 8. listopada 2009. izdao Glavni carinski ured u Duisburgu nakon tog poreznog nadzora, odbijen, to je društvo pokrenulo postupak pred Finanzgerichtom Düsseldorf (Financijski sud u Düsseldorfu, Njemačka), koji je sud koji je uputio zahtjev.

18

Pred sudom koji je uputio zahtjev društvo RWE Power ponovilo je svoje mišljenje prema kojem, na temelju Direktive 2003/96, oslobođenje od poreza treba obuhvaćati svu električnu energiju potrebnu za provođenje postupka proizvodnje električne energije. Oslobođenje od poreza na električnu energiju u načelu treba obuhvaćati sva sporedna i pomoćna postrojenja bez kojih postrojenje za proizvodnju električne energije ne može raditi. Lignit stoga treba smatrati gorivom, tako da potrošnju električne energije u svrhu njegova vađenja i prijevoza u površinskom kopu također treba osloboditi od poreza na električnu energiju.

19

Sud koji je uputio zahtjev dvoji o točnom dosegu oslobođenja iz članka 14. stavka 1. točke (a) Direktive 2003/96.

20

U tim je okolnostima Finanzgericht Düsseldorf (Financijski sudu u Düsseldorfu) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

21

Svojim prvim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 14. stavak 1. točku (a) prvu rečenicu Direktive 2003/96, u vezi s člankom 21. stavkom 3. drugom rečenicom te direktive, tumačiti na način da oslobođenje od oporezivanja „električne energije koja se koristi za proizvodnju električne energije” iz te odredbe obuhvaća električnu energiju koja se koristi u okviru vađenja energenta, kao što je lignit, u površinskim kopovima te za daljnju pretvorbu i preradu tog energenta u elektranama u svrhu proizvodnje električne energije.

22

U skladu s člankom 14. stavkom 1. točkom (a) prvom rečenicom Direktive 2003/96, države članice oslobađaju od poreza – pod uvjetima koje same predvide kako bi osigurale pravilnu i dosljednu primjenu tih oslobođenja i spriječile svaku utaju, izbjegavanje i zlouporabu – energente i električnu energiju koji se koriste za proizvodnju električne energije te električnu energiju koja se koristi za održavanje sposobnosti proizvodnje električne energije.

23

U članku 21. stavku 3. prvoj rečenici Direktive 2003/96 određuje se da se potrošnja energenata u poslovnom prostoru nekog poduzeća za proizvodnju energenata ne smatra oporezivim događajem kojim nastaje obveza oporezivanja energenata ako se potrošnja sastoji od energenata koji su proizvedeni unutar poslovnoga prostora poduzeća. Drugom rečenicom tog stavka pojašnjava se da države članice i potrošnju električne energije ili ostalih energenata koji nisu proizvedeni unutar poslovnoga prostora takvog poduzeća te potrošnju energenata i električne energije unutar poslovnog prostora poduzeća za proizvodnju goriva koja se koriste za proizvodnju električne energije, mogu tretirati kao neoporezivi događaj.

24

Uvodno valja podsjetiti na to da je cilj Direktive 2003/96, kao što to proizlazi iz njezinih uvodnih izjava 3. do 5. i njezina članka 1., utvrđivanje usklađenog sustava oporezivanja energenata i električne energije, u okviru kojeg je oporezivanje pravilo, u skladu s modalitetima utvrđenima tom direktivom (presuda od 3. prosinca 2020., Repsol Petróleo, C‑44/19, EU:C:2020:982, t. 21.).

25

Osim toga, prema ustaljenoj sudskoj praksi, odredbe koje se odnose na oslobođenja od poreza predviđena Direktivom 2003/96 moraju se tumačiti autonomno, na temelju njihova teksta i strukture te direktive te ciljeva koji se njome nastoje postići (presuda od 7. ožujka 2018., Cristal Union, C‑31/17, EU:C:2018:168, t. 21. i navedena sudska praksa).

26

Kao prvo, što se tiče teksta članka 14. stavka 1. točke (a) prve rečenice Direktive 2003/96, iz izraza „energenti i električna energija koji se koriste za proizvodnju električne energije” iz te odredbe proizlazi da korištenje električne energije karakteriziraju dvije stvari.

27

S jedne strane, korištenje električne energije mora se odvijati u okviru proizvodnje električne energije izravno pridonoseći tehnološkom postupku te proizvodnje (vidjeti u tom smislu presudu od 3. prosinca 2020., Repsol Petróleo, C‑44/19, EU:C:2020:982, t. 34. i navedenu sudsku praksu). Iz toga proizlazi, kao što je to u biti naveo nezavisni odvjetnik u točkama 53. do 55. svojeg mišljenja, da se na korištenje električne energije u svrhu pretvorbe i prerade energenta poput lignita, kao što su lomljenje, odvajanje stranih sastojaka, usitnjavanje i sušenje, može primijeniti oslobođenje iz članka 14. stavka 1. točke (a) prve rečenice Direktive 2003/96 ako su ti postupci neophodni te izravno pridonose postupku proizvodnje električne energije. Suprotno tomu, kao što je to nezavisni odvjetnik istaknuo u točki 39. svojeg mišljenja, oslobođenje od poreza na temelju te odredbe ne obuhvaća električnu energiju koja se koristi samo prilikom postupka proizvodnje električne energije, kao što je to osobito slučaj s potrošnjom električne energije u upravnim zgradama postrojenja za proizvodnju električne energije.

28

S druge strane, oslobođenje od poreza pretpostavlja da se električna energija koristi za proizvodnju električne energije, a ne za proizvodnju energenta, kao što je lignit. Iz toga slijedi da, kao što je to istaknuo nezavisni odvjetnik u točkama 50. i 51. svojeg mišljenja, s obzirom na to da se električna energija koristi u okviru svake operacije koja se odnosi na proizvodnju lignita, osobito njegova vađenja i prijevoza radi skladištenja, ta potrošnja nije obuhvaćena oslobođenjem iz članka 14. stavka 1. točke (a) prve rečenice Direktive 2003/96.

29

U tom pogledu nije relevantno to što je sirovina poput lignita izvađena iz kopa da bi se zatim koristila u okviru integriranog postupka proizvodnje električne energije koji se odvija na istom mjestu proizvodnje električne energije ili barem u blizini mjesta vađenja, tako da su vađenje lignita i njegov prijevoz bile međuetape svojstvene toj posebnoj metodi proizvodnje električne energije. Naime, sama činjenica da korištena električna energija dovodi do proizvodnje električne energije samo pomoću energenta, koji je načelno sam predmetom oporezivanja u Direktivi 2003/96, dokazuje da ta električna energija „izravno” ne pridonosi tehnološkom postupku proizvodnje električne energije, suprotno zahtjevu koji proizlazi iz točke 27. ove presude.

30

Kao drugo, kad je riječ o strukturi Direktive 2003/96, valja podsjetiti na to da se njome ne nastoje uvesti opća oslobođenja. Stoga, budući da se u članku 14. stavku 1. Direktive 2003/96 taksativno navode obvezna oslobođenja koja moraju provesti države članice u okviru oporezivanja energenata i električne energije, ta se odredba ne može tumačiti široko a da se usklađeno oporezivanje uvedeno tom direktivom ne liši svakog korisnog učinka (presude od 7. ožujka 2018., Cristal Union, C‑31/17, EU:C:2018:168, t. 24. i 25. i od 7. studenoga 2019., Petrotel‑Lukoil, C‑68/18, EU:C:2019:933, t. 40.).

31

Stoga, iako je moguće smatrati da svaka potrošnja električne energije, bez obzira na fazu proizvodnje električne energije u kojoj se ona odvija, nije takva da nije povezana s električnom energijom koja se konačno proizvede, ipak, kako bi se sačuvao koristan učinak iznimnosti oslobođenja od poreza, valja smatrati da je samo upotreba kojom se izravno sudjeluje u tehnološkom postupku proizvodnje električne energije obuhvaćena oslobođenjem od poreza na temelju te odredbe, pri čemu se posebno isključuje bilo kakva proizvodnja električne energije do koje dolazi u ranijoj fazi u svrhu proizvodnje energetskog međuproizvoda koji se tek kasnije koristi za proizvodnju električne energije.

32

U tom kontekstu valja podsjetiti na to da je Sud presudio, s obzirom na oslobođenje od poreza iz članka 14. stavka 1. točke (c) Direktive 2003/96, prema kojem su od poreza oslobođeni energenti koji se isporučuju za uporabu kao gorivo pri plovidbi unutar vodenih putova Zajednice (uključujući ribolov), osim privatnih plovila za rekreaciju, i električna energija proizvedena na plovilu, da primjena ovog izuzeća zahtijeva da plovidbe služe izravno pružanju usluge uz naknadu, a ne na bilo koji način (vidjeti u tom smislu presudu od 13. srpnja 2017., Vakarų Baltijos laivų statykla, C‑151/16, EU:C:2017:537, t. 29. i 30.).

33

Takvo je tumačenje potkrijepljeno odredbama članka 21. stavka 3. druge rečenice Direktive 2003/96 prema kojoj, među ostalim, države članice iznimno mogu smatrati potrošnju električne energije koja nije proizvedena unutar poslovnoga prostora poduzeća koje proizvodi energente te potrošnju električne energije unutar poslovnog prostora poduzeća za proizvodnju goriva koja se koriste za proizvodnju električne energije, kao neoporezivi događaj.

34

Naime, kao što je to nezavisni odvjetnik istaknuo u točki 59. svojeg mišljenja, to fakultativno oslobođenje bilo bi lišeno korisnog učinka ako bi se već na električnu energiju koja se koristi u okviru proizvodnje energenta, koji se sam koristi za proizvodnju električne energije, primjenjivalo obvezno oslobođenje iz članka 14. stavka 1. točke (a) prve rečenice te direktive isključivo zbog blizine dvaju proizvodnih mjesta. Međutim, Savezna Republika Njemačka u ovom slučaju, prema navodima iz odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku, nije iskoristila mogućnost predviđenu drugom rečenicom stavka 3. tog članka 21.

35

Kao treće, kad je riječ o ciljevima koji se nastoje postići Direktivom 2003/96, najprije valja primijetiti da se tom direktivom, propisivanjem sustava usklađenog oporezivanja energenata i električne energije, a kao što to proizlazi iz njezinih uvodnih izjava 2. do 5. i 24., nastoji potaknuti dobro funkcioniranje unutarnjeg tržišta u energetskom sektoru, izbjegavanjem, među ostalim, narušavanja tržišnog natjecanja (presuda od 7. ožujka 2018., Cristal Union, C‑31/17, EU:C:2018:168, t. 29.).

36

U tu svrhu, kad je konkretno riječ o električnoj energiji, zakonodavac Europske unije odabrao je, kao što to među ostalim, proizlazi iz stranice 5. obrazloženja Prijedloga direktive Vijeća o restrukturiranju sustava Zajednice za oporezivanje energenata (SL 1997., C 139, str. 14.), nametnuti državama članicama, u skladu s člankom 1. Direktive 2003/96, oporezivanje proizvedene električne energije, pri čemu se energenti koji se koriste za njezinu proizvodnju na odgovarajući način trebaju osloboditi od poreza, i to, s ciljem izbjegavanja dvostrukog oporezivanja električne energije (vidjeti u tom smislu presudu od 7. ožujka 2018., Cristal Union, C‑31/17, EU:C:2018:168, t. 30.).

37

Međutim, kada energenti – koje za proizvodnju električne energije koristi postrojenje za proizvodnju, poput onog o kojem je riječ u glavnom postupku – ne bi bili oslobođeni od poreza na temelju članka 14. stavka 1. točke (a) prve rečenice Direktive 2003/96, nastao bi rizik dvostrukog oporezivanja, s obzirom na to da bi se tako proizvedena električna energija, u skladu s člankom 1. te direktive, također oporezivala.

38

Točno je da se Direktivom 2003/96 ne isključuje svaki rizik od dvostrukog oporezivanja, s obzirom na to da se, u skladu s člankom 14. stavkom 1. točkom (a) drugom rečenicom te direktive, mogu oporezivati energenti koji se koriste za proizvodnju električne energije zbog politike zaštite okoliša (vidjeti u tom smislu presudu od 4. lipnja 2015., Kernkraftwerke Lippe‑Ems, C‑5/14, EU:C:2015:354, t. 51.).

39

Međutim, kao što su to pravilno istaknuli tuženik u glavnom postupku i Europska komisija, kad električna energija korištena za vađenje i prijevoz lignita ne bi podlijegala oporezivanju, osim u slučajevima iz druge rečenice članka 21. stavka 3. Direktive 2003/96, zbog različitog poreznog opterećenja došlo bi do nejednakog postupanja između, s jedne strane, poduzetnika koji, poput društva RWE Power, upravljaju elektranama i vade lignit radi proizvodnje električne energije, i, s druge strane, poduzetnika koji lignit pribavljaju od trećih radi proizvodnje električne energije, što bi predstavljalo izvor narušavanja tržišnog natjecanja (vidjeti u tom smislu, presudu od 27. lipnja 2018., Turbogás, C‑90/17, EU:C:2018:498, t. 42.).

40

Društvo RWE Power doduše tvrdi da elektrana na lignit – zbog nepostojanja nacionalnog i međunarodnog tržišta opskrbe lignitom – može funkcionirati samo ako se nalazi u blizini površinskog kopa. Naime, budući da se isporuka lignita ne odvija na velikim udaljenostima, svako gospodarski učinkovito iskorištavanje zahtijevalo bi model iskorištavanja koji se temelji na konceptu integriranog procesa, koji bi istodobno uključivao vađenje i prijevoz lignita kao sirovine za grijanje kotlova i proizvodnju električne energije koja iz toga proizlazi.

41

Međutim, ta razmatranja – čak i pod pretpostavkom da su točna – ne dovodi u pitanje analiza iz točke 39. ove presude s obzirom na to da bi oslobođenje električne energije korištene za proizvodnju lignita – pri čemu se podupire integrirane poduzetnike poput društva RWE Power – u svakom slučaju dovelo do narušavanja tržišnog natjecanja na tržištu električne energije.

42

Stoga na prvo pitanje valja odgovoriti da članak 14. stavak 1. točku (a) prvu rečenicu Direktive 2003/96, u vezi s člankom 21. stavkom 3. drugom rečenicom te direktive, treba tumačiti na način da oslobođenje od poreza „električne energije koja se koristi za proizvodnju električne energije”, predviđeno tom odredbom, ne obuhvaća električnu energiju koja se koristi u okviru vađenja energenta, kao što je lignit, u površinskom kopu jer se ta električna energija ne koristi u okviru tehnološkog postupka proizvodnje električne energije, nego za proizvodnju energenta. Suprotno tomu, to oslobođenje može obuhvatiti pretvorbu i naknadnu preradu tog energenta u elektranama u svrhu proizvodnje električne energije, pod uvjetom da su ti postupci neophodni i izravno pridonose tehnološkom postupku te proizvodnje.

43

Svojim drugim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 14. stavak 1. točku (a) prvu rečenicu Direktive 2003/96, u vezi s člankom 21. stavkom 3. trećom rečenicom te direktive, tumačiti na način da oslobođenje od poreza „električne energije koja se koristi za održavanje sposobnosti proizvodnje električne energije”, predviđeno tom odredbom, obuhvaća električnu energiju za rad postrojenjâ za skladištenje energenta, poput lignita, i prijevoznih sredstava koja omogućuju prijevoz tog proizvoda od površinskih kopova do elektrana.

44

U tom pogledu najprije valja istaknuti da se oslobođenje od poreza na električnu energiju koja se koristi za održavanje sposobnosti proizvodnje električne energije nalazi u prvoj rečenici članka 14. stavka 1. točke (a) Direktive 2003/96, jednako kao i ono koje se odnosi na energente i električnu energiju koji se koriste za proizvodnju električne energije.

45

U tim okolnostima valja smatrati da se tom odredbom predviđaju dva slučaja čija se područja primjene ne smiju miješati jer bi se u protivnom jednom od tih slučajeva oduzeo koristan učinak.

46

Osim toga, kako je to objasnio nezavisni odvjetnik u točki 67. svojeg mišljenja, to je tumačenje potkrepljeno poviješću nastanka Direktive 2003/96. Naime, u prvotnom prijedlogu Komisije postojalo je samo oslobođenje od poreza koje je, u biti, odgovaralo prvom slučaju (vidjeti članak 13. stavak 1. točku (b) prijedloga Komisije (SL 1997., C 139, str. 14.)). Drugi slučaj Vijeće Europske unije dodalo je tek u kasnijoj fazi zakonodavnog postupka. Iz toga valja zaključiti da je tim dodavanjem zakonodavac Unije namjeravao stvoriti dodatni slučaj oslobođenja od poreza koji se odnosi na situaciju drukčiju od one obuhvaćene prvim slučajem.

47

Iz toga slijedi da se oslobođenje od poreza predviđeno u drugom slučaju ne odnosi na djelatnosti koje potpadaju pod proizvodnju električne energije, nego na korištenje električne energije do kojeg dolazi prije ili nakon te proizvodnje ako ono služi održavanju sposobnosti proizvodnje električne energije.

48

Slično i analogno onomu što je za prvi slučaj utvrđeno u točkama 26. do 42. ove presude, valja smatrati da, kad je riječ o oslobođenju od poreza električne energije koja se koristi za održavanje sposobnosti proizvodnje električne energije, to oslobođenje također treba usko tumačiti, tako da njegova primjena zahtijeva da se električna energija koristi za izravno održavanje sposobnosti tehnološkog postupka proizvodnje električne energije.

49

U ovom slučaju, iz odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku proizlazi da se rad elektrana društva RWE Power temeljio na neprekidnoj proizvodnji električne energije. Društvo RWE Power je, kako bi osiguralo neprekidnu proizvodnju električne energije, predvidjelo spremnike u trima veličinama i s različitim funkcijama iz kojih se lignit postupno dopremao u kotlove u elektranama. Konkretnije, lignit se najprije skladištio u određenom površinskom kopu u spremniku zapremnine dovoljne za rad elektrane do šest dana, a odande se dopremao u spremnike u elektranama koji su imali zapremninu dovoljnu za rad elektrane od jednog do dva dana.

50

Na temelju tog činjeničnog opisa, podložno provjeri suda koji je uputio zahtjev, samo se postupci skladištenja i prijevoza lignita koji se odvijaju u elektrani mogu smatrati neophodnima te da izravno doprinose održavanju sposobnosti tehnološkog postupka proizvodnje električne energije, jer su ti postupci potrebni kako bi se jamčilo održavanje sposobnosti neprekidne proizvodnje električne energije, tako da takvi postupci mogu biti oslobođeni od poreza, prema članku 14. stavku 1. točki (a) prvoj rečenici Direktive 2003/96.

51

Nasuprot tomu, u slučaju postupaka skladištenja lignita koji se izvode u površinskim kopovima, mora se utvrditi, što je na sudu koji je uputio zahtjev, da su oni više povezani s postupkom vađenja lignita nego s tehnološkim postupkom proizvodnje električne energije. U tom smislu, električna energija koja se koristi za skladištenje lignita u tim kopovima nije obuhvaćena tim oslobođenjem.

52

U tom kontekstu valja još pojasniti da u ovom predmetu nije relevantan članak 21. stavak 3. treća rečenica Direktive 2003/96, koji spominje sud koji je uputio zahtjev, na temelju kojeg se potrošnja električne energije za svrhe koje nisu povezane s proizvodnjom energenata, kao što je, među ostalim, pogon vozila, smatra oporezivim događajem zbog kojeg nastaje obveza plaćanja poreza. Naime, u dijelu u kojem se odnosi na korištenje električne energije iz druge rečenice tog članka 21. stavka 3., ta treća rečenica odnosi se na fakultativni režim koji, kao što je to istaknuto u točki 34. ove presude, Savezna Republika Njemačka nije provela. Osim toga, jedini je cilj navedene treće rečenice ograničiti područje primjene oslobođenja navedenih u njezinoj prvoj i drugoj rečenici.

53

S obzirom na prethodna razmatranja, na drugo pitanje valja odgovoriti tako da članak 14. stavak 1. točku (a) prvu rečenicu Direktive 2003/96 treba tumačiti na način da oslobođenje od poreza „električne energije koja se koristi za održavanje sposobnosti proizvodnje električne energije”, predviđeno tom odredbom, može obuhvatiti električnu energiju namijenjenu radu postrojenja za skladištenje energenta, poput lignita, i prijevoznih sredstava koja omogućuju prijevoz tog energenta, kada se ti postupci odvijaju unutar elektrane, u mjeri u kojoj su neizostavni i izravno doprinose održavanju sposobnosti tehnološkog postupka proizvodnje električne energije jer su takvi postupci potrebni kako bi se osiguralo održavanje sposobnosti neprekinute proizvodnje električne energije.

54

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenog, Sud (peto vijeće) odlučuje: