–

za Secrétariat général de l’enseignement catholique ASBL (SeGEC) i dr., D. Renders i E. Gonthier, avocats,

–

za Europsku komisiju, F. Blanc i T. Materne, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje stavaka 20.15. i 20.309. točke (h) Priloga A Uredbi (EU) br. 549/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2013. o Europskom sustavu nacionalnih i regionalnih računa u Europskoj uniji (SL 2013., L 174, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 10., svezak 8., str. 3. i ispravak SL 2016., L 308, str. 64.).

2

Zahtjev je upućen u okviru spora između, s jedne strane, Secrétariat général de l’enseignement catholique ASBL (SeGEC) i šest drugih neprofitnih ustanova koje djeluju u sektoru obrazovanja u Belgiji (u daljnjem tekstu zajedno: predmetne ustanove) i, s druge strane, Instituta des comptes national (u daljnjem tekstu: ICN) i Banque nationale de Belgique, u vezi s razvrstavanjem predmetnih ustanova, koje je proveo ICN, u sektor opće države, podsektor savezne države na temelju europskog sustava računa 2010., uspostavljenog na temelju Uredbe br. 549/2013 (u daljnjem tekstu: ESA 2010).

3

Uvodne izjave 1. i 3. Uredbe br. 549/2013 glase:

[…]

4

Prilog A toj uredbi, koji se odnosi na metodologiju ESA 2010, sadržava poglavlje 1. naslovljeno „Opće značajke i temeljna načela”, u kojem se nalaze stavci 1.01., 1.19., 1.34. do 1.36. i 1.57. tog priloga. Tim stavcima propisuje se:

[…]

[…]

Tablica 1.1.

[…]

5

U poglavlju 2. tog priloga, naslovljenom „Jedinice i njihovo grupiranje”, stavci 2.12., 2.39., 2.113. i 2.130. glase:

[…]

Opća država (S.13)

[…]

[NPUSK] (S.15)

[…]

[…]”

6

Poglavlje 3. istog priloga sadržava stavak 3.31., koji glasi kako slijedi:

„Za ostale privatne proizvođače, postoji razlikovanje između privatnih neprofitnih ustanova i ostalih privatnih proizvođača.

Definicija: privatna neprofitna ustanova se definira kao pravni ili društveni subjekt koji djeluje u svrhu proizvodnje robe i usluga i čiji status im ne dozvoljava da budu izvor dohotka, dobiti ili drugih financijskih dobitaka za jedinice koje ih osnivaju, [nadziru] i financiraju. Ako njihove proizvodne aktivnosti stvaraju viškove, takve viškove ne mogu prisvojiti druge institucionalne jedinice.

[…]

Privatni NPU se razvrstava u sektor NPUSK ako je netržišni proizvođač, osim ako je pod kontrolom države. Ako privatni NPU kontrolira država, razvrstava se u sektor opće države.

[…]”

7

U poglavlju 20. Priloga A Uredbi br. 549/2013, naslovljenom „Državni računi” nalaze se stavci 20.05., 20.13., 20.15., 20.18., 20.29., 20.306., 20.309. i 20.310., koji glase kako slijedi:

[…]

Neprofitne ustanove klasificirane u sektor opće države

[…]

[…]

Javni nadzor

[…]

Test za određivanje tržišnih od netržišnih subjekata

[…]

[…]

Nadzor javnog sektora

8

Člankom 24. Ustava propisuje se:

„§ 1.   Obrazovanje je slobodno; sve su preventivne mjere zabranjene; kažnjavanje kaznenih djela uređeno je samo zakonom ili uredbom.

Zajednica roditeljima osigurava slobodan izbor.

Zajednica organizira obrazovanje koje je neutralno. Neutralnost podrazumijeva, među ostalim, poštovanje filozofskih, ideoloških ili vjerskih uvjerenja roditelja i učenika.

Škole koje organiziraju javne vlasti do završetka obveznog školovanja nude odabir između učenja neke od priznatih vjeroispovijesti i svjetovne etike.

§ 2.   Ako neka zajednica, u svojstvu organizacijskog tijela, želi prenijeti ovlasti na jedno ili više neovisnih tijela, ona to može učiniti samo na temelju uredbe donesene dvotrećinskom većinom danih glasova.

§ 3.   Svatko ima pravo na obrazovanje u skladu s temeljnim pravima i slobodama. Pravo na obrazovanje je besplatno do završetka obveznog školovanja.

Svi učenici za trajanja obveznog školovanja imaju pravo, na teret zajednice, na etički ili vjerski odgoj.

§ 4.   Svi su učenici odnosno studenti, roditelji, članovi osoblja i obrazovne ustanove jednaki pred zakonom odnosno uredbom. U zakonu i uredbi uzimaju se u obzir objektivne razlike, osobito značajke svojstvene svakom organizacijskom tijelu, kojima se opravdava odgovarajuće postupanje.

§ 5.   Zakonom ili uredbom uređuje se organizacija, priznavanje ili subvencioniranje obrazovanja od strane zajednice.”

9

Iz zahtjeva za prethodnu odluku proizlazi da belgijski Ustav, od svojeg donošenja 1831., predviđa načelo slobode obrazovanja. Organizacija predškolskog, osnovnoškolskog, srednjoškolskog i višeg obrazovanja bila je predmet nacionalnog propisa kojim se razlikuju obrazovne ustanove koje su, s jedne strane, „službene obrazovne ustanove” koje čine mrežu škola koje organizira država, općine, udruženja općina ili bilo koja osoba javnog prava i, s druge strane, „slobodne subvencionirane obrazovne ustanove”, vjerske i svjetovne, koje čine mrežu škola koje subvencionira nadležno savezno tijelo, u ovom slučaju Francuska zajednica, ali koje organizira pravna osoba privatnog prava. Predmetne ustanove ulaze u mrežu slobodno subvencioniranog obrazovanja te su savez koji predstavlja organizacijska tijela katoličkog obrazovanja, savez koji okuplja organizacijska tijela svjetovnog slobodnog obrazovanja i pet organizacijskih tijela slobodnih subvencioniranih vjerskih obrazovnih ustanova.

10

ICN je u Belgiji zadužen za prikupljanje statističkih podataka koji se zahtijevaju na temelju ESA‑e 2010 i za klasifikaciju, u tu svrhu, različitih gospodarskih subjekata po sektorima, u kategorije definirane Uredbom br. 549/2013, od kojih su glavni sektori kućanstva, opća država, društva (financijska i nefinancijska), NPUSK‑ovi i inozemstvo.

11

Upravni odbor ICN‑a u odluci od 28. ožujka 2018. smatrao je da su predmetne ustanove „različite institucionalne jedinice” u smislu stavka 2.12. Priloga A toj uredbi, koje nadzire država, točnije Francuska zajednica. Slijedom toga, ICN je smatrao da organizacijska tijela, kao netržišne jedinice, treba razvrstati u sektor savezne države (sektor S.1312) u smislu stavka 2.113. točke (b) Priloga A navedenoj uredbi. ICN je, među ostalim, pojasnio da je javni nadzor, u smislu ESA‑e 2010, slobodnih subvencioniranih obrazovnih ustanova uspostavljen osobito u dijelu u kojem se djelatnost obrazovanja u potpunosti ili gotovo potpuno financira iz javnog sektora i da je to financiranje uvjetovano poštovanjem propisanih pravila.

12

Dana 14. lipnja 2018. predmetne ustanove podnijele su sudu koji je uputio zahtjev, odnosno Conseilu d’État (Državno vijeće, Belgija), tužbu za poništenje te odluke o razvrstavanju. One osobito osporavaju ocjenu ICN‑a prema kojoj ih nadzire Francuska zajednica i smatraju da su, kao NPUSK‑ovi, bili pogrešno razvrstani u sektor opće države.

13

Sud koji je uputio zahtjev najprije navodi da se organizacijska tijela slobodnih subvencioniranih obrazovnih ustanova koja imaju pravni oblik neprofitnih ustanova mogu smatrati NPU‑ovima u smislu Priloga A Uredbi br. 549/2013 i da se predmetne ustanove ne slažu s ICN‑om u pogledu tumačenja pojma „javni nadzor” u smislu tog priloga jer se odlukom od 28. ožujka 2018. usmjerava na tri od pet pokazatelja nadzora iz stavka 20.15. tog priloga, odnosno stupanj financiranja, „ostale odredbe instrumenta mogućnosti” i izloženost riziku.

14

Nadalje, taj sud smatra da, iako slobodno subvencionirano obrazovanje uglavnom financira Francuska zajednica ili država, kriterij financiranja ipak sam po sebi ne omogućuje da se utvrdi postojanje državnog nadzora nad NPU‑om ako potonji može u značajnoj mjeri utvrđivati svoju politiku ili program. Osim toga, navedeni sud, oslanjajući se na točku 77. presude od 11. rujna 2019., FIG i FISE, (C‑612/17 i C‑613/17, EU:C:2019:705), smatra da se pitanje državnog nadzora NPU‑a ne može odnositi na pitanje vrši li država odlučujući utjecaj na upravljanje ili sposobnost odlučivanja institucionalne jedinice o kojoj je riječ, koja u tom području, po definiciji, ima potpunu slobodu, nego se odnosi na pitanje može li država unatoč postojanju takve slobode upravljati i vršiti neki oblik prisile na tu institucionalnu jedinicu u okviru utvrđivanja i ostvarivanja njezinih ciljeva, aktivnosti i strateških usmjerenja.

15

Naposljetku, prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev, odluka ICN‑a o razvrstavanju organizacijskih tijela subvencioniranih ustanova slobodnog obrazovanja u sektor opće države u biti se temelji na različitim obvezama koje su im naložene kako bi ostvarile pravo na financiranje koje dodjeljuje Francuska zajednica. Međutim, te obveze treba analizirati s obzirom na pokazatelj nadzora predviđen u stavku 20.309. točki (h) Priloga A Uredbi br. 549/2013, koji se odnosi na „nadzor putem [pretjeranih] regulacija”. Međutim, u ovom slučaju, prema mišljenju tog suda, iako iz različitih elemenata koje je istaknuo ICN proizlazi da je djelatnost predmetnih ustanova podvrgnuta važnom nacionalnom propisu, ipak je teško taj propis kvalificirati kao „pretjeran” u smislu te odredbe s obzirom na to da u sudskoj praksi Suda ne postoje naznake u tom smislu. Kako bi dobio pojašnjenja o tom pitanju navedeni sud upućuje prvo prethodno pitanje.

16

Osim toga, sud koji je uputio zahtjev pita se, u okviru svojeg drugog pitanja, o dosegu stavka 20.15. Priloga A Uredbi br. 549/2013 kojim se u biti u prvoj rečenici predviđa da se nadzor nad neprofitnim ustanovama definira kao sposobnost određivanja opće politike ili programa NPU‑a, ali koji u svojoj drugoj rečenici propisuje da sâmo javno posredovanje u obliku općih odredbi primjenjivih na sve jedinice u okviru iste aktivnosti nije bitno pri odlučivanju nadzire li država neku zasebnu jedinicu. U ovom slučaju sud koji je uputio zahtjev navodi da se ICN‑ova odluka također temelji na okolnosti da je pravni sustav koji se primjenjuje na osoblje slobodnog subvencioniranog obrazovanja sličan pravilniku koji se primjenjuje na osoblje službenog obrazovanja, a koji je sam sličan pravilniku javne službe. Stoga valja utvrditi može li se „pravilnik” koji se primjenjuje na osoblje slobodnog subvencioniranog obrazovanja smatrati „općim propisom koji se primjenjuje na sve jedinice u okviru iste aktivnosti”. U slučaju potvrdnog odgovora, primjenom „negativnog kriterija” utvrđenog u drugoj rečenici te odredbe treba smatrati da postojanje tog „pravilnika” nije relevantno za zaključak da država „provodi nadzor nad institucionalnom jedinicom”. Međutim, sud koji je uputio zahtjev pojašnjava da, ako je „ista aktivnost” u smislu te druge rečenice, sâma aktivnost obrazovanja, trebalo bi uzeti u obzir činjenicu da se, neovisno o sličnosti dvaju pravnih sustava primjenjivih na dvije kategorije osoblja o kojima je riječ, određeni broj nacionalnih pravila primjenjuje samo na osoblje slobodnog subvencioniranog obrazovanja, a da pritom ta pravila nisu posebno određena za svaku od njegovih „zasebnih jedinica” koje čine različita organizacijska tijela.

17

U tom je kontekstu Conseil d’État (Državno vijeće) odlučio prekinuti postupak i postaviti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

18

Svojim prvim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti želi doznati treba li stavak 20.309. točku (h) Priloga A Uredbi br. 549/2013 tumačiti na način da je pojmom „pretjerana regulacija” obuhvaćen nacionalni propis koji se odnosi na NPU‑ove koji djeluju u području obrazovanja i koji, iako ih subvencionira nadležna nacionalna opća država, uživaju slobodu obrazovanja zajamčenu Ustavom, kada taj propis navedenoj općoj državi povjerava zadaću ili pravo:

19

Najprije valja istaknuti da tim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti poziva Sud da razmotri doseg i opseg obveza koje imaju organizacijska tijela slobodnog subvencioniranog obrazovanja na temelju belgijskog zakonodavstva i da odluči treba li te obveze smatrati „pretjeranima” do te mjere da zapravo upravljaju općom politikom ili programom jedinica predmetnog područja djelatnosti s obzirom na kriterije i pokazatelje koji se zahtijevaju na temelju ESA‑e 2010.

20

Time sud koji je uputio zahtjev zapravo traži da Sud razmotri primjenjivo nacionalno zakonodavstvo s obzirom na opseg utjecaja koji Francuska zajednica izvršava u području subvencionirane djelatnosti obrazovanja.

21

U tom pogledu valja podsjetiti na to da je, sukladno ustaljenoj sudskoj praksi Suda, u okviru postupka predviđenog u članku 267. UFEU‑a, koji se temelji na jasnom razdvajanju funkcija između nacionalnih sudova i Suda, nacionalni sud jedini ovlašten utvrditi i ocijeniti činjenice glavnog postupka te tumačiti i primijeniti nacionalno pravo (presuda od 4. ožujka 2020., Schenker, C‑655/18, EU:C:2020:157, t. 19. i navedena sudska praksa).

22

Međutim, Sud, koji je pozvan dati nacionalnom sudu koristan odgovor, nadležan je da mu dâ naznake na temelju spisa glavnog postupka kao i na temelju usmenih i pisanih očitovanja koja su mu podnesena, a kako bi nacionalnom sudu omogućio da donese svoju odluku (presuda od 3. listopada 2019., Fonds du Logement de la Région de Bruxelles‑Capitale, C‑632/18, EU:C:2019:833, t. 49. i navedena sudska praksa).

23

U ovom slučaju najprije valja podsjetiti na to, kao što proizlazi iz uvodnih izjava 1. i 3. te stavaka 1.01. i 1.19. Priloga A Uredbi br. 549/2013, da se ESA‑om 2010 uspostavlja referentni okvir namijenjen – kako za potrebe građana Unije tako i za potrebe same Unije – izradi računa država članica. Ti se računi moraju sastavljati na temelju jedinstvene skupine načela koja nisu podložna različitim tumačenjima kako bi se postigli usporedivi rezultati (vidjeti u tom smislu presudu od 11. rujna 2019., FIG i FISE, C‑612/17 i C‑613/17, EU:C:2019:705, t. 32.).

24

Za potrebe računovodstva ESA‑e 2010, svaka institucionalna jedinica, koja je u biti definirana u stavcima 1.57. i 2.12. Priloga A Uredbi br. 549/2013 kao ekonomska jedinca s obilježjem samostalnosti pri donošenju odluka u obavljanju svoje glavne funkcije, mora biti dodijeljena jednom od šest glavnih sektora navedenih u stavku 1.34. Priloga A toj uredbi, odnosno kućanstvima, državi, financijskim odnosno nefinancijskim društvima, NPUSK‑ovima ili inozemstvu (presuda od 11. rujna 2019., FIG i FISE, C‑612/17 i C‑613/17, EU:C:2019:705, t. 33.).

25

U glavnom postupku svaka od predmetnih ustanova čini „institucionalnu jedinicu” u smislu stavaka 1.57. i 2.12. Priloga A Uredbi br. 549/2013. Iako ne osporavaju svoju klasifikaciju, koju je proveo sud koji je uputio zahtjev, u kategoriju „Netržišni NPU” u smislu stavaka 3.31. i 20.29. Priloga A Uredbi br. 549/2013, ipak između stranaka u glavnom postupku postoje razlike u mišljenju kad je riječ o pitanju jesu li predmetne ustanove pod nadzorom države.

26

Ako je odgovor potvrdan, NPU će se, kao netržišna jedinica razvrstati u sektor opće države, ako je pak odgovor niječan, razvrstat će se u NPUSK‑ove. Ta metodologija razvrstavanja osobito proizlazi iz zajedničkog tumačenja stavaka 1.35., 2.130., 3.31., 20.05. i 20.13. Priloga A Uredbi br. 549/2013 (vidjeti u tom smislu presudu od 11. rujna 2019., FIG i FISE, C‑612/17 i C‑613/17, EU:C:2019:705, t. 34.).

27

Opći pojam „nadzor” definiran je na sličan način u stavcima 1.36., 20.15., 20.18., 20.306. i 20.309. Priloga A Uredbi br. 549/2013 kao mogućnost odnosno sposobnost određivanja opće politike, plana ili programa jedinice odnosno subjekta. U stavku 20.309. tog priloga, koji je dio njegova poglavlja 20. posvećenog javnom sektoru, kojeg su osobito dio opća država i jedinice odnosno subjekti koji su pod njezinim nadzorom, navodi se devet općih pokazatelja nadzora za utvrđenje može li se smatrati da je rezidentna jedinica pod državnim nadzorom kako bi je se razvrstalo u javni sektor, pri čemu, na temelju stavka 20.310., neki od tih pokazatelja nisu nužno bitni za određene slučajeve (presuda od 11. rujna 2019., FIG i FISE, C‑612/17 i C‑613/17, EU:C:2019:705, t. 35.).

28

Stavak 20.15. Priloga A Uredbi br. 549/2013 odnosi se konkretno na pitanje državnog nadzora NPU‑ova i navodi pet pokazatelja nadzora koje treba uzeti u obzir kako bi se utvrdilo je li NPU pod državnim nadzorom. Tih pet pokazatelja preuzeto je, uz određene razlike u izričaju u ovisnosti o jezičnim verzijama, i u stavku 2.39. Priloga A Uredbi br. 549/2013. Valja smatrati da, s obzirom na činjenicu da se odnose na isto pitanje i da imaju isti cilj, tj. navesti pokazatelje nadzora primjenjive na NUP‑ove, stavke 2.39. i 20.15. tog priloga, unatoč tim razlikama u izričaju, valja zajedno tumačiti i smatrati ih jednom te istom odredbom (presuda od 11. rujna 2019., FIG i FISE, C‑612/17 i C‑613/17, EU:C:2019:705, t. 37.).

29

Usto, valja utvrditi da, s obzirom na to da se stavkom 20.309. Priloga A Uredbi br. 549/2013 definira pojam nadzora kako bi se utvrdile granice javnog sektora općenito i da jedinstvena odredba iz stavaka 2.39. i 20.15. tog priloga definira taj isti pojam s ciljem razlikovanja NUP‑ova koji pripadaju javnom sektoru od onih koji ne pripadaju tom sektoru, te dvije definicije također teže ostvarenju istog cilja te su stoga primjenjive, kad je riječ o NUP‑ovima, na iste subjekte. Dakle, valja smatrati da se te dvije odredbe nadopunjuju i da ih stoga treba primjenjivati zajedno i na usklađen način kako bi se utvrdilo pripada li jedinica javnom ili privatnom sektoru i, slijedom toga, kad je riječ o NUP‑u, pripada li sektoru opće države u skladu sa zajedničkim tumačenjem odredbi stavaka 3.31. i 20.13. Priloga A Uredbi br. 549/2013, ili pak predstavlja NPUSK (presuda od 11. rujna 2019., FIG i FISE, C‑612/17 i C‑613/17, EU:C:2019:705, t. 38.).

30

U ovom slučaju, kako bi se utvrdilo jesu li predmetne ustanove pod nadzorom države, sud koji je uputio zahtjev, naglašavajući činjenicu da kriterij financiranja sam po sebi ne omogućuje utvrđivanje postojanja nadzora, odlučio je Sudu uputiti pitanje samo o tumačenju stavka 20.309. točke (h) Priloga A Uredbi br. 549/2013 i o pitanju treba li sva prava i zadaće koje je nacionalni zakonodavac povjerio Francuskoj zajednici smatrati „nadzor[om] putem [pretjeranih] regulacija”.

31

U skladu s prethodnom tvrdnjom „[k]ad su regulacije tako rigorozne da zapravo upravljaju općom politikom poslovanja, to je oblik nadzora”. Sud je pojasnio da je navedena odredba dio pokazatelja nadzora koji se odnosi na „mogućnost odobravanja instrumenata” ili „ostale odredbe instrumenta mogućnosti (primjerice obveze iz statuta NPU‑a)” iz stavka 2.39. točke (b) Priloga A Uredbi br. 549/2013 i stavka 20.15. točke (b) Priloga A Uredbi br. 549/2013 jer navedeni pokazatelj odgovara različitim primjerima navedenima u stavku 20.309. točkama (a) do (c) i (g) do (i) tog priloga (presuda od 11. rujna 2019., FIG i FISE, C‑612/17 i C‑613/17, EU:C:2019:705, t. 64.).

32

Usto, Sud je utvrdio da iz stavka 20.309. točke (h) Priloga A Uredbi br. 549/2013 proizlazi da regulacija koja je, neovisno o njezinoj općoj ili detaljnoj prirodi, dovoljno rigorozna da se njome de facto određuje opća politika ili program neke jedinice ili čak svih jedinica u okviru iste aktivnosti može predstavljati pokazatelj nadzora (presuda od 11. rujna 2019., FIG i FISE, C‑612/17 i C‑613/17, EU:C:2019:705, t. 48.).

33

Valja istaknuti da je pojam „sposobnost određivanja opće politike ili programa” NPU‑a, u smislu prve rečenice stavka 20.15. Priloga A Uredbi br. 549/2013 Sud definirao kao sposobnost države da stalno i trajno vrši stvaran i bitan utjecaj na utvrđivanje i ostvarivanje NPU‑ovih ciljeva, njegovih aktivnosti i vidova poslovanja kao i strateških usmjerenja i smjernica koje NPU namjerava slijediti u obavljanju svojih aktivnosti (presuda od 11. rujna 2019., FIG i FISE, C‑612/17 i C‑613/17, EU:C:2019:705, t. 90.).

34

Međutim, s obzirom na komplementarnost odredbi stavaka 20.15. i 20.309. Priloga A Uredbi br. 549/2013, koja je istaknuta u točkama 28. i 29. ove presude, to tumačenje prve rečenice stavka 20.15. Priloga A Uredbi br. 549/2013 mora se, kao što to pravilno tvrdi Komisija u svojim pisanim očitovanjima, također primjenjivati, po analogiji, na tumačenje stavka 20.309. točke (h) druge rečenice Priloga A toj uredbi, kojim se predviđa da „[k]ad su regulacije tako rigorozne da zapravo upravljaju općom politikom poslovanja, to je oblik nadzora”.

35

Stoga valja smatrati da Prilog A stavak 20.309. točku (h) Priloga A Uredbi br. 549/2013, u vezi sa stavkom 2.39. točkom (b) i člankom 20.15. točkom (b) navedenog priloga, treba tumačiti na način da se nacionalni propis koji se odnosi na NPU‑ove koji djeluju u području obrazovanja i koji, iako ih subvencionira nadležna nacionalna opća država, uživaju slobodu obrazovanja zajamčenu Ustavom, treba kvalificirati kao „pretjeran” u smislu stavka 20.309. točke (h) tog Priloga A kada su zadaće i prava koje taj propis dodjeljuje navedenoj državi dovoljno rigorozni da se njima de facto određuje opća politika ili program predmetnih obrazovnih ustanova omogućavajući joj da stalno i trajno vrši stvaran i bitan utjecaj na utvrđivanje i ostvarivanje ciljeva tih ustanova, njihovih aktivnosti i vidova poslovanja kao i strateških usmjerenja i smjernica koje navedene ustanove namjeravaju slijediti u obavljanju svojih aktivnosti.

36

Stoga je na sudu koji je uputio zahtjev, koji jedini ima izravna saznanja o sporu u glavnom postupku, da s obzirom na sve relevantne činjenične i pravne okolnosti izvrši potrebne provjere kako bi utvrdio jesu li ovlasti koje ima Francuska zajednica u pogledu predmetnih ustanova kroz nacionalni propis dovoljno rigorozne da se njima de facto određuje opća politika ili program predmetnih obrazovnih ustanova, osobito jer se toj zajednici povjerava definicija programa kao i sadržaj nastave i stoga, definicija ciljeva obrazovanja, ili se učinak tih ovlasti ograničava, kao što to ističu predmetne ustanove u svojim pisanim očitovanjima, na običan nadzor koji se izvršava a posteriori, koji je lišen odlučujućeg utjecaja na opću politiku ili školski ili akademski program, s obzirom na to da se ne odnosi na konkretan sadržaj nastave koji bi mogao dovesti do dodjele svjedodžbe kojom se potvrđuje uspješni završetak školske ili akademske godine.

37

S obzirom na to i u svakom slučaju, na sudu je koji je uputio zahtjev da provede ocjenu svih pokazatelja nadzora, uključujući i pokazatelj koji se odnosi na stupanj financiranja, pri čemu je pojašnjeno, u skladu s posljednjom rečenicom stavka 20.15. Priloga A Uredbi br. 549/2013, da ta ocjena po svojoj prirodi implicira „prosudbu” (presuda od 11. rujna 2019., FIG i FISE, C‑612/17 i C‑613/17, EU:C:2019:705, t. 87. i 88.). Naime, u skladu sa stavkom 20.330. Priloga A toj uredbi svaki slučaj klasifikacije treba razmotriti zasebno, uzimajući u obzir da neki od ovih pokazatelja nisu nužno bitni za određene slučajeve, dok u ostalim slučajevima, nekoliko zasebnih pokazatelja mogu upućivati na nadzor ako su prisutni istodobno. Stavak 2.39. zadnja rečenica i stavak 20.15. šesta rečenica Priloga A navedene uredbe navode isto načelo prema kojem, u većini slučajeva, više pokazatelja zajedno može dokazivati postojanje nadzora.

38

S obzirom na prethodna razmatranja, na prvo pitanje valja odgovoriti da stavak 20.309. točku (h) Priloga A Uredbi br. 549/2013, u vezi sa stavkom 2.39. točkom (b) i stavkom 20.15. točkom (b) tog priloga treba tumačiti na način da je pojmom „pretjerana regulacija” obuhvaćen nacionalni propis koji se odnosi na NPU‑ove koji djeluju u području obrazovanja i koji, iako ih subvencionira nadležna nacionalna opća država, uživaju slobodu obrazovanja zajamčenu Ustavom, kada taj propis navedenoj općoj državi povjerava zadaću ili pravo:

pod uvjetom da su te zadaće i prava dovoljno rigorozni da se njima de facto određuje opća politika ili program predmetnih NPU‑ova omogućavajući joj da stalno i trajno vrši stvaran i bitan utjecaj na utvrđivanje i ostvarivanje ciljeva tih NPU‑ova, njihovih aktivnosti i vidova poslovanja kao i strateških usmjerenja i smjernica koje navedeni NPU‑ovi namjeravaju slijediti u obavljanju svojih aktivnosti, a što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri.

39

Svojim drugim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li drugu rečenicu stavka 20.15. Priloga A Uredbi br. 549/2013 tumačiti na način da je pojmom „opći propis koji se primjenjuje na sve jedinice u istom području aktivnosti” obuhvaćen nacionalni propis koji čini pravni sustav primjenjiv samo na članove osoblja NPU‑ova koji djeluju u području obrazovanja koje financira opća država.

40

U tom pogledu, valja podsjetiti na to da je Sud utvrdio da taj pojam treba tumačiti na način da je njime obuhvaćeno svako posredovanje jedinice javnog sektora kojim se utvrđuje ili primjenjuje propis kojim se sve jedinice u okviru dotične aktivnosti nastoji bez razlike i na jedinstven način podvrgnuti općim, širokim i apstraktnim pravilima ili općim smjernicama, a da se pritom takvim propisom ne može, zbog njegove prirode ili karaktera koji su osobito „pretjerani”, u smislu stavka 20.309. točke (h) Priloga A Uredbi br. 549/2013, zapravo određivati opća politika ili program jedinica u okviru dotične aktivnosti (presuda od 11. rujna 2019., FIG i FISE, C‑612/17 i C‑613/17, EU:C:2019:705, t. 54.).

41

Sud je također pojasnio da druga rečenica stavka 20.15. Priloga A Uredbi br. 549/2013 prema kojoj „[j]avno posredovanje u obliku općih odredbi primjenjivih na sve jedinice u okviru iste aktivnosti nije bitno pri odlučivanju nadzire li država neku zasebnu jedinicu” proizlazi da se njome iz pojma„nadzor”, u smislu te odredbe, želi isključiti svako posredovanje jedinice javnog sektora koje ima za cilj utvrditi ili primijeniti propis kojim se sve jedinice u okviru dotične aktivnosti bez razlike i na jedinstven način nastoji podvrgnuti općim, širokim i apstraktnim pravilima ili općim smjernicama (vidjeti u tom smislu presudu od 11. rujna 2019., FIG i FISE, C‑612/17 i C‑613/17, EU:C:2019:705, t. 42. i 43.).

42

U ovom slučaju nije sporno da su „pravilnikom” predviđena posebna pravila koja se primjenjuju na članove osoblja ustanova koje djeluju u području obrazovanja koje financira opća država. Naime, kao što je to Komisija pravilno navela u svojim pisanim očitovanjima, propis koji se primjenjuje na slobodno subvencionirane obrazovne ustanove, uključujući „pravilnik” koji se primjenjuje na članove osoblja, ne primjenjuje se na privatne škole koje ne financira Francuska zajednica. Isto tako, u svojim pisanim očitovanjima predmetne ustanove istaknule su da se „predmetni propis” primjenjuje samo na osoblje čije je zapošljavanje subvencionirano. Sud koji je uputio zahtjev pak pojašnjava da, „[a]ko je područje predmetne djelatnosti sâmo obrazovanje, valja utvrditi da se određena pravila iz uredbe primjenjuju samo na osoblje slobodnog subvencioniranog obrazovanja”.

43

Međutim, u ovom slučaju područje slobodnog subvencioniranog obrazovanja ne može se smatrati područjem djelatnosti različitim od područja javnog obrazovanja ili obrazovanja općenito u Belgiji. Iz toga slijedi da posebna pravila koja čine „pravilnik” koji se primjenjuje samo na članove osoblja slobodnih subvencioniranih obrazovnih ustanova stoga ne obuhvaćaju cjelokupno područje djelatnosti obrazovanja, nego samo njegov dio koji se sastoji od slobodne subvencionirane mreže. Dakle, budući da se predmetni propis ne primjenjuje na sve jedinice obuhvaćene istim područjem aktivnosti, odnosno na obrazovanje, „pravilnik” ne može biti obuhvaćen pojmom „opći propis” u smislu druge rečenice stavka 20.15. Priloga A Uredbi br. 549/2013.

44

S obzirom na prethodna razmatranja, na drugo pitanje valja odgovoriti da drugu rečenicu stavka 20.15. Priloga A Uredbi br. 549/2013 treba tumačiti na način da izrazom „opći propis koji se primjenjuje na sve jedinice u okviru iste aktivnosti” nije obuhvaćen nacionalni propis koji čini pravni sustav primjenjiv samo na članove osoblja NPU‑a koji djeluju u području obrazovanja koje financira opća država.

45

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenoga, Sud (deseto vijeće) odlučuje: