–

za Entomu SAS, F. Molinié, avocat,

–

za francusku vladu, A.-L. Desjonquères i C. Mosser, u svojstvu agenata,

–

za talijansku vladu, G. Palmieri, u svojstvu agenta, uz asistenciju M. Russa i G. Damianija, avvocati dello Stato,

–

za Europsku komisiju, C. Hödlmayr i C. Valero, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 1. stavka 2. točke (e) Uredbe (EZ) br. 258/97 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. siječnja 1997. o novoj hrani i sastojcima nove hrane (SL 1997., L 43, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 12., svezak 3., str. 60.), kako je izmijenjena Uredbom (EZ) br. 596/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. lipnja 2009. (SL 2009., L 188, str. 14.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 3., str. 185.) (u daljnjem tekstu: Uredba br. 258/97).

2

Zahtjev je upućen u okviru spora između društva Entoma SAS, s jedne strane, i ministre de l’Économie et des Finances (Ministarstvo gospodarstva i financija, Francuska) te ministre de l’Agriculture et de l’Alimentation (Ministarstvo poljoprivrede i prehrane), s druge strane, u vezi s rješenjem načelnika kojim se društvu Entoma nalaže, s jedne strane, suspenzija stavljanja na tržište cijelih kukaca namijenjenih za prehranu ljudi i, s druge strane, povlačenja tih kukaca s tržišta do dobivanja odobrenja za stavljanje na tržište, koje će se izdati nakon procjene koja dokazuje da ne predstavljaju opasnost za zdravlje potrošača.

3

Uvodne izjave 1. i 2. Uredbe br. 258/97 glasile su:

4

Člankom 1. te uredbe propisivalo se:

„1.   Ova Uredba se odnosi na stavljanje na tržište unutar [Unije] nove hrane ili novih sastojaka hrane.

2.   Ova Uredba se primjenjuje na stavljanje na tržište unutar [Unije] hrane ili sastojaka hrane koji se do sada nisu u znatnijoj mjeri koristili za prehranu ljudi unutar [Unije] i koji su obuhvaćeni sljedećim kategorijama:

3.   Prema potrebi, moguće je odrediti, u skladu s postupkom utvrđenim u članku 13. stavku 2., je li vrsta hrane ili sastojak hrane obuhvaćen područjem primjene stavka 2. ovog članka.”

5

Člankom 3. stavkom 1. navedene uredbe propisivalo se:

„Hrana i sastojci hrane obuhvaćeni područjem primjene ove Uredbe ne smiju:

6

U skladu s člankom 12. iste uredbe:

„1.   Ako država članica, na temelju novih informacija ili ponovne procjene postojećih informacija, ima utemeljene razloge da utvrdi da uporaba hrane ili sastojka hrane sukladnih ovoj Uredbi predstavlja opasnost po zdravlje ljudi ili za okoliš, ta država članica može na svojem području ili privremeno ograničiti ili obustaviti trgovinu i uporabu dotične hrane ili sastojka hrane. O tome odmah obavješćuje druge države članice i [Europsku] [k]omisiju i navodi razloge za svoju odluku.

2.   Komisija što je prije moguće ispituje razloge iz stavka 1. u okviru Stalnog odbora za hranu. Poduzima odgovarajuće mjere za potvrđivanje, izmjenu ili ukidanje nacionalne mjere u skladu s regulatornim postupkom utvrđenim u članku 13. stavku 2. Država članice koja je donijela odluku iz stavka 1. može ju zadržati do stupanja na snagu mjera.”

7

Uredba br. 258/97 stavljena je izvan snage i zamijenjena, počevši od 1. siječnja 2018., Uredbom (EU) 2015/2283 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. (SL 2015., L 327, str. 1.).

8

U skladu s uvodnim izjavama 6. i 8. Uredbe 2015/2283:

[…]

9

Člankom 1. te uredbe, naslovljenim „Predmet i svrha”, određuje se:

„1.   Ovom se Uredbom utvrđuju pravila za stavljanje na tržište nove hrane unutar Unije.

2.   Svrha je ove Uredbe osigurati pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta pružajući pritom visoku razinu zaštite zdravlja ljudi i interesa potrošača.”

10

Člankom 2. navedene uredbe, naslovljenim „Područje primjene”, predviđa se:

„1.   Ova se Uredba primjenjuje za stavljanje nove hrane na tržište unutar Unije.

[…]”

11

Člankom 3. stavkom 2. te uredbe, naslovljenim „Definicije”, određuje se:

„Primjenjuju se […] sljedeće definicije:

[…]”

12

Člankom 35. stavkom 2. Uredbe 2015/2283, naslovljenim „Prijelazne mjere” predviđa se:

„Hrana koja nije obuhvaćena područjem primjene Uredbe [br. 258/97], a koja je zakonito stavljena na tržište do 1. siječnja 2018., i koja je obuhvaćena područjem primjene ove Uredbe može se i dalje stavljati na tržište dok se ne donese odluka u skladu s člancima od 10. do 12. ili člancima od 14. do 19. ove Uredbe nakon zahtjeva za odobravanje nove hrane ili obavijesti o tradicionalnoj hrani iz treće zemlje podnesenih do datuma navedenog u provedbenim pravilima koja su donesena u skladu s člankom 13., odnosno člankom 20. ove Uredbe, ali najkasnije do 2. siječnja 2020.”

13

Člankom L. 218‑5-4 Zakonika o zaštiti potrošača, u verziji koja je bila na snazi 27. siječnja 2016., određivalo se:

„Ako se utvrdi da je proizvod stavljen na tržište bez odobrenja, registracije ili prijave koja se zahtijeva propisima primjenjivima na taj proizvod, préfet (načelnik) ili, u Parizu, préfet de police (načelnik policije) može naložiti suspenziju njegova stavljanja na tržište i njegovo povlačenje sve dok se ne uskladi s propisima koji su na snazi.”

14

Društvo Entoma na dan nastanka činjenica u glavnom postupku stavljalo je na tržište proizvode namijenjene za prehranu ljudi koji se sastoje od manjih brašnara, skakavaca i zrikavaca u obliku cijelih kukaca.

15

Rješenjem od 27. siječnja 2016. načelnik policije u Parizu suspendirao je stavljanje na tržište cijelih kukaca društva Entoma jer, među ostalim, ono nije imalo odobrenje za stavljanje na tržište predviđeno Uredbom br. 258/97 te je naredio povlačenje tih kukaca s tržišta do dobivanja takvog odobrenja, koje će se izdati nakon procjene da ti proizvodi nisu opasni za potrošače.

16

Društvo Entoma podnijelo je tužbu za poništenje tog rješenja tribunalu administratif de Paris (Upravni sud u Parizu, Francuska). Presudom od 9. studenoga 2017. taj je sud odbio tu tužbu.

17

Presudom od 22. ožujka 2018. cour administrative d’appel de Paris (Žalbeni upravni sud u Parizu, Francuska) odbio je žalbu koju je podnijelo društvo Entoma, presudivši da je navedeno rješenje zakonito doneseno na temelju članka L. 218‑5-4 Zakonika o zaštiti potrošača.

18

Društvo Entoma zatim je protiv te presude podnijelo žalbu u kasacijskom postupku sudu koji je uputio zahtjev, Conseilu d’État (Državno vijeće, Francuska). U prilog svojoj žalbi ono je, među ostalim, istaknulo da je cour administrative d’appel de Paris (Žalbeni upravni sud u Parizu) počinio pogrešku koja se tiče prava time što je presudio da se na proizvode koje je ono stavljalo na tržište primjenjuje Uredba br. 258/97, iako su oni, s obzirom na to da se sastoje od cijelih kukaca koji se konzumiraju kao takvi, isključeni iz njezina područja primjene. Konkretnije, prigovara couru administrative d’appel de Paris (Žalbeni upravni sud u Parizu) da je pogrešno protumačio članak 1. stavak 2. točku (e) navedene uredbe jer se ta odredba izričito odnosila samo na „sastojke hrane izolirane iz životinja”, a ne na cijele životinje. U tom pogledu društvo Entoma ističe, oslanjajući se na uvodnu izjavu 8. Uredbe 2015/2283, da uključivanje cijelih kukaca u kategoriju „nove hrane”, što proizlazi iz članka 3. stavka 2. točke (a) podtočke v. Uredbe 2015/2283, ne razjašnjava raniju definiciju, koja je bila ograničena samo na dijelove životinja, nego mijenja njezin doseg tako što je dopunjuje. Ono iz toga zaključuje da su se prehrambeni proizvodi koje je ono stavljalo na tržište zakonito stavljali na tržište prije 1. siječnja 2018. i da se, na toj osnovi, na njih trebaju primijeniti prijelazne mjere predviđene člankom 35. stavkom 2. Uredbe 2015/2283, koje omogućavaju njihovo zadržavanje na tržištu pod uvjetom da prije 2. siječnja 2020. bude podnesen zahtjev za odobrenje kao „nove hrane” ili obavijest o tradicionalnoj hrani koja ulazi u režim definiran tom uredbom.

19

Ministre de l’Économie et des Finances (Ministarstvo gospodarstva i financija, Francuska) tvrdi da nije postojao nijedan zdravstveni razlog da se stavljanje na tržište cijelih kukaca isključi iz područja primjene Uredbe br. 258/97, s obzirom na to da je njihova konzumacija opasna za zdravlje potrošača u istoj mjeri kao i konzumacija sastojaka hrane izoliranih iz životinja.

20

Conseil d’État (Državno vijeće) smatrao je da, uzimajući u obzir različite mogućnosti tumačenja njezina teksta, pitanje treba li članak 1. stavak 2. točku (e) Uredbe br. 258/97 tumačiti na način da njezino područje primjene obuhvaća hranu koja se sastoji od cijelih životinja, kao takvu namijenjenu konzumaciji, predstavlja ozbiljnu poteškoću u tumačenju prava Unije.

21

U tim je okolnostima Conseil d’État (Državno vijeće) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeće prethodno pitanje:

„Treba li članak 1. stavak 2. točku (e) Uredbe [br. 258/97] tumačiti na način da njezino područje primjene obuhvaća hranu koja se sastoji od cijelih životinja, kao takvu namijenjenu konzumaciji, ili se primjenjuje samo na sastojke hrane izolirane iz kukaca?”

22

Svojim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 1. stavak 2. točku (e) Uredbe br. 258/97 tumačiti na način da su cijeli kukci namijenjeni za prehranu ljudi „sastojci hrane izolirani od životinja” u smislu te odredbe i da su stoga obuhvaćeni područjem primjene te uredbe.

23

Najprije valja istaknuti da je to pitanje relevantno samo u pogledu primjene Uredbe br. 258/97, koja je bila primjenjiva ratione temporis na glavni postupak. Naime, Uredbom 2015/2283, koja je stavila izvan snage i zamijenila Uredbu br. 258/97 počevši od 1. siječnja 2018., izričito se predviđa da su cijele životinje, uključujući i cijele kukce, obuhvaćene njezinim područjem primjene (uvodna izjava 8. i članak 3. stavak 2. točka (a) podtočka v. Uredbe 2015/2283).

24

Kako bi se odgovorilo na pitanje suda koji je uputio zahtjev, potrebno je podsjetiti, kao prvo, na to da je, u skladu s njezinim člankom 1. stavkom 1., cilj Uredbe 258/97 stavljanje na tržište nove hrane ili novih sastojaka hrane (vidjeti u tom smislu presudu od 9. studenoga 2016., Davitas, C‑448/14, EU:C:2016:839, t. 17. i navedenu sudsku praksu).

25

Člankom 1. stavkom 2. Uredbe br. 258/97 nastoji se ograničiti njezino područje primjene, osobito utvrđivanjem što treba smatrati „novom hranom i sastojcima hrane”. Iz samog teksta te odredbe proizlazi da hrana ili sastojci hrane moraju ispunjavati dva kumulativna uvjeta kako bi ih se moglo smatrati „novima” u smislu te uredbe. S jedne strane, potrebno je da se ta hrana ili ti sastojci hrane „do sada nisu u znatnijoj mjeri koristili” za prehranu ljudi unutar Unije prije 15. svibnja 1997., dana stupanja na snagu navedene uredbe, te je, s druge strane, nužno da spadaju u jednu od kategorija izričito navedenih u članku 1. stavku 2. točkama (c) do (f) te uredbe (presuda od 9. studenoga 2016., Davitas, C‑448/14, EU:C:2016:839, t. 18. do 21. i navedena sudska praksa).

26

U ovom slučaju valja istaknuti da sud koji je uputio zahtjev ne pita Sud o prvom uvjetu koji postavlja članak 1. stavak 2. Uredbe br. 258/97 kako bi se cijele kukce namijenjene za prehranu ljudi kvalificiralo kao „novu hranu i nove sastojke hrane”, odnosno uvjetu da se kukci „nisu u znatnijoj mjeri koristili” za prehranu ljudi u Uniji prije 15. svibnja 1997.

27

Nasuprot tomu, sud koji je uputio zahtjev dvoji o primjeni drugog uvjeta predviđenog člankom 1. stavkom 2. Uredbe br. 258/97. Konkretnije, želi doznati može li se smatrati da je taj uvjet ispunjen zbog toga što se cijeli kukci mogu okvalificirati kao „nova hrana ili novi sastojci hrane” jer su obuhvaćeni jednom od kategorija određenih u članku 1. stavku 2. točkama (c) do (f) navedene uredbe, konkretnije, onom iz točke (e) te odredbe, koja upućuje na „sastojke hrane izolirane iz životinja”.

28

U tom pogledu najprije valja istaknuti da pojam „sastojci hrane izolirani iz životinja” Uredbom br. 258/97 nije definiran.

29

Kao što to proizlazi iz ustaljene sudske prakse, utvrđivanje značenja i dosega pojmova za koje pravo Unije ne daje nikakvu definiciju treba provesti u skladu s njihovim uobičajenim smislom u jeziku koji se u danom trenutku koristi, uzimajući u obzir kontekst u kojem se oni koriste i ciljeve postavljene propisom kojem pripadaju (presude od 9. studenoga 2016., Davitas, C‑448/14, EU:C:2016:839, t. 26. i od 26. listopada 2017., The English Bridge Union, C‑90/16, EU:C:2017:814, t. 18.).

30

Kao prvo, što se tiče uobičajenog smisla izraza „sastojci hrane izolirani iz životinja” u svakodnevnom jeziku, valja istaknuti da, iako je nesporno da pojam „životinje” treba shvatiti na način da obuhvaća kukce, uporaba izraza „sastojci hrane” koji je doveden u vezu s izrazom „izolirani od životinja” dovodi do zaključka da je uobičajeni smisao koji treba pridati tom izrazu u svakodnevnom jeziku da su člankom 1. stavkom 2. točkom (e) Uredbe br. 258/97 obuhvaćeni samo sastojci hrane koji se sastoje od dijelova životinja, osim cijelih životinja (i stoga cijelih kukaca).

31

Naime, s jedne strane, kad je riječ o izrazu „sastojci hrane”, valja istaknuti da se Uredbom br. 258/97 ne definira pojam „sastojak”. Međutim, taj pojam, kako se može primijetiti u bilo kojem od korištenih službenih jezika, općenito upućuje na element koji je dio većeg, složenog konačnog proizvoda, u biti, „hrane”. Prema tome, sastojak u načelu nije proizvod koji se konzumira sam po sebi, nego je tvar ili proizvod koji se dodaje drugim tvarima kako bi se napravila hrana.

32

Stoga, kao što je to nezavisni odvjetnik istaknuo u točki 36. svojeg mišljenja, ne čini se da se cijele životinje mogu okvalificirati kao „sastojak”, s obzirom na to da su one „hrana”, a ne „sastojak hrane”. To je tumačenje implicitno, ali nužno potvrđeno tekstom članka 1. stavka 2. točke (e) Uredbe br. 258/97, u kojem se jasno razlikuje „hrana” od „sastojaka hrane”, pri čemu se izraz „sastojci hrane” koristi samo kada se tom odredbom upućuje na životinje.

33

Uostalom, to tumačenje u biti odgovara i definiciji pojma „sastojak” iz drugih zakonodavnih odredaba Unije o hrani, poput one predviđene u članku 2. stavku 2. točki (f) Uredbe (EU) br. 1169/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o informiranju potrošača o hrani, izmjeni uredbi (EZ) br. 1924/2006 i (EZ) br. 1925/2006 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Komisije 87/250/EEZ, Direktive Vijeća 90/496/EEZ, Direktive Komisije 1999/10/EZ, Direktive 2000/13/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Komisije 2002/67/EZ i 2008/5/EZ i Uredbe Komisije (EZ) br. 608/2004 (SL 2011., L 304, str. 18.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 20., str. 168.).

34

S druge strane, što se tiče izraza „izolirani iz” životinja, kao što je to nezavisni odvjetnik istaknuo u točkama 37. i 38. svojeg mišljenja, on upućuje na postupak izdvajanja iz životinje. Prema tome, taj se izraz nikako ne može protumačiti na način da se njime upućuje na cijelu životinju, osim ako bismo se poslužili tautologijom u kojoj bi cijele životinje bile „izolirane iz” cijelih životinja.

35

Osim toga, taj se izraz u svim jezičnim verzijama jasno razlikuje od izraza „koji se sastoje od”, čiji je doseg širi, a koji se nalaze u članku 1. stavku 2. točkama (d) i (e) Uredbe br. 258/97, kada su kategorije dotične hrane „biljke”, „mikroorganizmi”, „gljivice” ili „alge” i koje dopuštaju uključivanje hrane sastavljene samo od jednog dijela (primjerice, cijele „biljke”). U tom pogledu, Uredba 2015/2283 u svoje područje primjene uključuje cijele životinje kada upućuje na „hranu koja se sastoji […] od životinja ili dijelova životinja”.

36

Iz prethodnih razmatranja proizlazi da izraz „sastojci hrane izolirani iz životinja” ima jasan i precizan smisao. Naime, tekst članka 1. stavka 2. točke (e) Uredbe br. 258/97 ne odnosi se na „cijele životinje” i stoga ne uključuje cijele kukce.

37

Kao drugo, valja istaknuti da je doslovno tumačenje te odredbe u skladu s kontekstom u kojem se ona nalazi i s ciljevima Uredbe br. 258/97.

38

U tom pogledu najprije valja primijetiti da se, kao što to Komisija navodi u svojim očitovanjima, ne čini da je zakonodavac Unije uporabom izraza „životinje” namjeravao posebno obuhvatiti kukce niti da je razmišljao o opasnostima njihove konzumacije. Naime, čini se da je donošenjem Uredbe br. 258/97 odlučio urediti samo proizvode za koje je 1997. predviđao da će se stavljati na tržište. Međutim, kao što je to nezavisni odvjetnik istaknuo u točkama 45. do 48. svojeg mišljenja, uporaba kukaca u poljoprivredno‑prehrambenoj industriji relativno je novi fenomen i, kao što to proizlazi iz uvodne izjave 8. Uredbe 2015/2283, upravo je s obzirom na „znanstvena i tehnološka postignuća ostvarena od 1997.” navedeni zakonodavac odlučio 2015., donošenjem Uredbe 2015/2283, „preispitati, pojasniti i ažurirati kategorije hrane koja predstavlja novu hranu” i izričito obuhvatiti „cijele kukce i njihove dijelove”.

39

Nadalje, valja podsjetiti na to da, prema ustaljenoj sudskoj praksi, Uredba br. 258/97 ima dva cilja, a to su osiguranje funkcioniranja unutarnjeg tržišta nove hrane i zaštita javnog zdravlja od rizika koje ona može uzrokovati (presuda od 9. studenoga 2016., Davitas, C‑448/14, EU:C:2016:839, t. 31. i navedena sudska praksa).

40

Kad je riječ o cilju osiguranja visokog stupnja zaštite zdravlja ljudi, kao što to tvrde francuska i talijanska vlada u svojim očitovanjima, točno je da se sa zdravstvenog stajališta može činiti nelogičnim da se na sastojke hrane koji su izolirani iz kukaca želi primijeniti uređenje, a da se istodobno isključe cijeli kukci, s obzirom na to da se cijeli kukac sastoji od svih svojih dijelova i da će cijelog kukca, kao i njegove dijelove, potrošač progutati, što bi stoga moglo predstavljati iste opasnosti sa stajališta javnog zdravlja.

41

Međutim, takva argumentacija, koja se temelji na jednom od dvaju ciljeva Uredbe br. 258/97, ne može biti dovoljna da bi se opravdalo široko tumačenje jednoznačnog izraza „izolirani iz životinja” koje bi imalo učinak uključivanja „cijelih životinja” u područje primjene te uredbe.

42

S jedne strane, kao što to proizlazi iz točaka 30. do 36. ove presude, uobičajeni smisao u svakodnevnom jeziku izraza „izolirani iz životinja” iz članka 1. stavka 2. točke (e) Uredbe br. 258/97, koji je, uostalom, isti u svim jezičnim verzijama, dovodi do zaključka da taj izraz u područje primjene te odredbe očito ne uključuje cijele životinje. Međutim, kao što je to u biti istaknuo nezavisni odvjetnik u točki 61. svojeg mišljenja, jasan tekst te odredbe načelno se ne može dovesti u pitanje njezinim teleološkim tumačenjem kojim bi se proširilo područje primjene te uredbe, što je isključivo na zakonodavcu Unije da odluči.

43

Naime, kao što je to nezavisni odvjetnik u biti također istaknuo u točkama 72. i 73. svojeg mišljenja, takvo tumačenje ne može ići contra legem. Takvo je ograničenje, koje nesumnjivo odgovara zahtjevu pravne sigurnosti i predvidljivosti prava, uostalom, priznato u okviru sudske prakse Suda koja se odnosi na načelo usklađenog tumačenja nacionalnog prava (presude od 15. travnja 2008., Impact, C‑268/06, EU:C:2008:223, t. 100. i od 24. siječnja 2012., Dominguez, C‑282/10, EU:C:2012:33, t. 25. i navedena sudska praksa).

44

S druge strane i u svakom slučaju, tumačenje koje dovodi do isključivanja cijelih životinja, kao što su kukci, iz područja primjene Uredbe br. 258/97 samo po sebi ne ugrožava cilj zaštite zdravlja ljudi. Naime, kao što to proizlazi iz prethodnih razmatranja, okolnost da cijeli kukci nisu obuhvaćeni područjem primjene te uredbe podrazumijeva samo to da nisu usklađeni uvjeti za njihovo stavljanje na tržište na razini Unije i da stoga na temelju navedene uredbe nije potrebna nikakva obavijest ni odobrenje. Međutim, iz ustaljene sudske prakse proizlazi da je, u nedostatku usklađenosti i ako dvojbe nisu otklonjene, na državama članicama da odluče u kojoj će mjeri osigurati zaštitu zdravlja i života ljudi te da odluče o zahtjevu za prethodno odobrenje za stavljanje hrane na tržište, vodeći pritom računa o zahtjevima slobodnog kretanja robe unutar Unije (vidjeti u tom smislu presudu od 29. travnja 2010., Solgar Vitamin’s France i dr., C‑446/08, EU:C:2010:233, t. 35. i navedenu sudsku praksu). Stoga činjenica da su cijeli kukci izuzeti od procjene sigurnosti predviđene Uredbom br. 258/97 ne isključuje mogućnost da države članice u svojem nacionalnom zakonodavstvu predvide da mogućnost opasnosti za javno zdravlje koju mogu predstavljati cijeli kukci treba biti predmet takve procjene.

45

S obzirom na sva prethodna razmatranja, na postavljeno pitanje valja odgovoriti tako da članak 1. stavak 2. točku (e) Uredbe br. 258/97 treba tumačiti na način da hrana koja se sastoji od cijelih životinja, kao takva namijenjena konzumaciji, uključujući cijele kukce, nije obuhvaćena područjem primjene te uredbe.

46

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenog, Sud (treće vijeće) odlučuje:

Članak 1. stavak 2. točku (e) Uredbe (EZ) br. 258/97 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. siječnja 1997. o novoj hrani i sastojcima nove hrane, kako je izmijenjena Uredbom (EZ) br. 596/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. lipnja 2009., treba tumačiti na način da hrana koja se sastoji od cijelih životinja, kao takva namijenjena konzumaciji, uključujući cijele kukce, nije obuhvaćena područjem primjene te uredbe.