1

Svojom žalbom Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) zahtijeva ukidanje presude Općeg suda Europske unije od 7. ožujka 2018., Equivalenza Manufactory/EUIPO – ITM Entreprises (BLACK LABEL BY EQUIVALENZA) (T‑6/17, neobjavljena; u daljnjem tekstu: pobijana presuda, EU:T:2018:119), kojom je on poništio odluku drugog žalbenog vijeća EUIPO‑a od 11. listopada 2016. (predmet R 690/2016‑2), koja se odnosi na postupak povodom prigovora između društava ITM Entreprises SAS i Equivalenza Manufactory SL (u daljnjem tekstu: sporna odluka).

2

Uredba Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu [Europske unije] (SL 2009., L 78, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.) stavljena je izvan snage i zamijenjena s učinkom od 1. listopada 2017. Uredbom (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o žigu Europske unije (SL 2017., L 154, str. 1.). Neovisno o tome, s obzirom na datum podnošenja prijave za registraciju u ovom slučaju – a to je 16. prosinca 2014. – koji je odlučujući za određivanje mjerodavnog materijalnog prava, na ovaj se spor primjenjuju materijalnopravne odredbe Uredbe br. 207/2009.

3

U skladu s člankom 8. stavkom 1. točkom (b) te uredbe:

„1.   Na temelju prigovora nositelja ranijeg žiga, žig za koji je podnesena prijava za registraciju neće se registrirati:

[…]

4

Okolnosti spora iznesene su u točkama 1. do 10. pobijane presude. Za potrebe ispitivanja EUIPO‑ove žalbe mogu se sažeti kako slijedi.

5

Društvo Equivalenza Manufactory je 16. prosinca 2014. EUIPO‑u podnijelo prijavu za registraciju žiga Europske unije za sljedeći figurativni znak:

6

Proizvodi za koje je zatražena registracija pripadaju razredu 3. Nicanskog sporazuma o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga radi registracije žigova od 15. lipnja 1957., kako je revidiran i izmijenjen, a odgovaraju sljedećem opisu: „parfemi”.

7

Prijava žiga Europske unije objavljena je u Glasniku žigova Zajednice br. 240/2014 od 19. prosinca 2014.

8

Društvo ITM Entreprises je 18. ožujka 2015. podnijelo prigovor protiv registracije žiga za proizvode iz točke 6. ove presude zbog postojanja vjerojatnosti dovođenja u zabludu u smislu članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009.

9

Prigovor se temeljio, među ostalim, na ranijem figurativnom žigu, kako je prikazan u nastavku, koji je predmet međunarodne registracije br. 1079410 u kojoj su naznačene Belgija, Bugarska, Češka Republika, Danska, Estonija, Grčka, Hrvatska, Latvija, Litva, Luksemburg, Mađarska, Nizozemska, Austrija, Poljska, Portugal, Rumunjska, Slovenija i Slovačka, koja je registrirana 1. travnja 2011. i koja se odnosi na „kolonjske vode, dezodorane za osobne potrebe (parfem) [i] parfeme”:

10

Odlukom od 2. ožujka 2016. Odjel za prigovore prihvatio je prigovor koji je podnijelo društvo ITM Entreprises zbog postojanja vjerojatnosti dovođenja u zabludu relevantne javnosti u Češkoj Republici, Mađarskoj, Poljskoj i Sloveniji.

11

Spornom odlukom drugo žalbeno vijeće EUIPO‑a odbilo je žalbu koju je društvo Equivalenza Manufactory podnijelo protiv odluke Odjela za prigovore. To je žalbeno vijeće utvrdilo da relevantnu javnost čini opća javnost iz tih četiriju država članica koja pokazuje srednju razinu pažnje i da su predmetni proizvodi istovjetni. Što se tiče usporedbe suprotstavljenih znakova, ono je smatralo da ti znakovi imaju srednji stupanj vizualne i fonetske sličnosti kao i razlike na konceptualnom planu. Na temelju opće ocjene vjerojatnosti dovođenja u zabludu, u smislu članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009, zaključilo je da je kod relevantne javnosti postojala takva vjerojatnost dovođenja u zabludu.

12

Društvo Equivalenza Manufactory tužbom koju je tajništvu Općeg suda podnijelo 4. siječnja 2017. pokrenulo je postupak za poništenje sporne odluke.

13

U prilog svojoj tužbi istaknulo je samo jedan tužbeni razlog, koji se temeljio na povredi članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009.

14

U pobijanoj presudi Opći je sud, kao prvo, istaknuo da suprotstavljeni znakovi ostavljaju različit ukupni dojam na vizualnom planu, da imaju srednji stupanj sličnosti na fonetskom planu i da između njih postoji konceptualna razlika koja proizlazi iz prisutnosti riječi „black” i elementa „by equivalenza” u znaku za koji je zatražena registracija. Kao drugo, Opći je sud na temelju ocjene sličnosti tih znakova u cjelini i uzimajući u obzir uvjete stavljanja na tržište predmetnih proizvoda ocijenio da zbog njihovih vizualnih i konceptualnih razlika navedeni znakovi nisu slični u smislu članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009.

15

Prema tome, budući da nije bio ispunjen jedan od kumulativnih uvjeta za primjenu te odredbe, Opći je sud u točki 56. pobijane presude presudio da je žalbeno vijeće počinilo pogrešku koja se tiče prava time što je utvrdilo postojanje vjerojatnosti dovođenja u zabludu u smislu navedene odredbe.

16

Pobijanom presudom Opći je sud stoga prihvatio jedini tužbeni razlog koji je istaknulo društvo Equivalenza Manufactory te je stoga poništio spornu odluku.

17

EUIPO svojom žalbom zahtijeva od Suda da:

18

Društvo Equivalenza Manufactory zahtijeva od Suda da:

19

U prilog svojoj žalbi EUIPO ističe samo jedan žalbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009. Taj žalbeni razlog sastoji se od četiriju dijelova.

20

Prvim dijelom jedinog žalbenog razloga EUIPO tvrdi da obrazloženje Općeg suda o usporedbi suprotstavljenih znakova sadržava proturječnosti.

21

Tako, s jedne strane, smatrajući u točki 29. pobijane presude da žalbeno vijeće nije moglo zaključiti da ne postoji nikakva sličnost između suprotstavljenih znakova zbog postojanja pet slova „l”, „a”, „b”, „e” i „l”, koja su napisana velikim slovima bijele boje, Opći je sud potvrdio postojanje slabe vizualne sličnosti između tih znakova. Međutim, s druge strane, time što je u točkama 32. i 33. te presude potvrdio da je ukupni dojam koji ostavlja svaki od navedenih znakova vizualno različit, implicitno je odbacio svaki zaključak vizualne sličnosti između tih znakova.

22

EUIPO nadalje dodaje da element „label”, koji je zajednički suprotstavljenim znakovima, za relevantnu javnost nema značenje i da stoga taj element ima razlikovni karakter.

23

Društvo Equivalenza Manufactory odgovara da je Opći sud pravilno i bez proturječja smatrao da nekoliko elemenata vizualne sličnosti nije dovoljno za suzbijanje očitih vizualnih razlika između suprotstavljenih znakova. Naime, te znakove trebalo bi vizualno usporediti s obzirom na sve verbalne i grafičke elemente od kojih se sastoje navedeni znakovi.

24

Okolnost, koju navodi EUIPO, da je element „label”, koji je zajednički suprotstavljenim znakovima, razlikovni ne znači da je on jedini element koji tim znakovima daje razlikovni karakter ili da je on dominantan element. U svakom slučaju, taj argument prije svega proizlazi iz konceptualne usporedbe.

25

Uvodno valja podsjetiti da je pitanje je li obrazloženje presude Općeg suda proturječno ili nedovoljno pravno pitanje koje se može postaviti u okviru žalbe (presude od 18. prosinca 2008., Les Éditions Albert René/OHIM, C‑16/06 P, EU:C:2008:739, t. 74. i od 5. srpnja 2011., Edwin/OHIM, C‑263/09 P, EU:C:2011:452, t. 63.).

26

U točki 29. pobijane presude Opći je sud istaknuo da su utvrđenja žalbenog vijeća, iznesena u točki 28. te presude, prema kojima je, s jedne strane, suprotstavljenim znakovima zajedničko pet slova „l”, „a”, „b”, „e” i „l” i, s druge strane, element „black label” znaka za čiju je registraciju podnesena prijava i elementa „labell” ranijeg žiga napisani su velikim slovima bijele boje, „nisu mogla navesti [to vijeće] na zaključak da ne postoji nikakva sličnost suprotstavljenih znakova”. Na taj je način Opći sud dao do znanja da su, kao što to pravilno ističe EUIPO, ti znakovi, u svakom slučaju barem malo, slični.

27

Međutim, u točki 32. pobijane presude Opći je sud utvrdio da, unatoč tim elementima sličnosti, suprotstavljeni znakovi ostavljaju različit ukupni dojam na vizualnom planu. Opći je sud tako isključio svako utvrđenje sličnosti, makar i slabe, između tih znakova.

28

Iz toga slijedi da je Opći sud, sugerirajući, s jedne strane, da su suprotstavljeni znakovi barem slabo slični na vizualnom planu i isključivši, s druge strane, svaku vizualnu sličnost između tih znakova, u svojoj ocjeni iznio proturječno obrazloženje.

29

Taj zaključak nije doveden u pitanje argumentom društva Equivalenza Manufactory prema kojem je Opći sud pravilno smatrao da navedeni elementi vizualne sličnosti nisu dovoljni da nadoknade vizualne razlike između suprotstavljenih znakova. Naime, taj argument proizlazi iz pogrešnog tumačenja pobijane presude. Tako, kao što to proizlazi iz točke 26. ove presude, Opći sud nije samo ispitao određene elemente vizualne sličnosti između suprotstavljenih znakova. Naprotiv, on je u točki 29. pobijane presude implicitno, ali jasno naveo da ti elementi podrazumijevaju utvrđenje vizualne sličnosti, makar i slabe, između tih znakova, što proturječi zaključku iz točke 32. te presude.

30

S obzirom na prethodna razmatranja, valja prihvatiti prvi dio jedinog žalbenog razloga.

31

Drugim dijelom jedinog žalbenog razloga EUIPO dovodi u pitanje osnovanost konceptualne usporedbe suprotstavljenih znakova koju je proveo Opći sud.

32

S jedne strane, Opći sud nije uzeo u obzir velike nijanse koje je žalbeno vijeće iznijelo u točkama 28. i 31. sporne odluke, iz kojih proizlazi da je konceptualna razlika koju je istaknulo to vijeće bila ograničena i, u konačnici, irelevantna. Suprotno tomu, Opći je sud u točkama 45. i 54. pobijane presude utvrdio postojanje konceptualne razlike između suprotstavljenih znakova. On je propustio obrazložiti tu razliku u odnosu na nijansiranija razmatranja iz te odluke.

33

S druge strane, Opći sud zanemario je izreku svoje presude od 30. studenoga 2006., Camper/OHIM – JC (BROTHERS by CAMPER) (T‑43/05, neobjavljena, EU:T:2006:370, t. 79.), koju je sam citirao, i zanemario je zaključke koje je žalbeno vijeće iz nje izvelo u točki 28. sporne odluke.

34

Društvo Equivalenza Manufactory osporava osnovanost tog dijela.

35

U točkama 42. do 46. pobijane presude Opći je sud presudio da je žalbeno vijeće pravilno istaknulo da postoji konceptualna razlika između suprotstavljenih znakova „koja proizlazi iz postojanja, u znaku [za koji je zatražena registracija], riječi ‚black’ i elementa ‚by equivalenza’”.

36

Međutim, kao što to tvrdi EUIPO, iz tumačenja točaka 28. i 31. sporne odluke proizlazi da je žalbeno vijeće utvrdilo konceptualnu razliku između tih znakova samo u mjeri u kojoj znak za čiju je registraciju podnesena prijava sadržava pridjev „black”.

37

Iz toga slijedi da je Opći sud pogrešno prenio zaključak žalbenog vijeća.

38

Međutim, ništa nije sprečavalo Opći sud da u ovom slučaju izvrši vlastitu ocjenu sličnosti suprotstavljenih znakova na konceptualnom planu, s obzirom na to da je ona pred njim osporena (vidjeti u tom smislu presudu od 18. prosinca 2008., Les Éditions Albert René/OHIM, C‑16/06 P, EU:C:2008:739, t. 47. i 48.).

39

Iz toga slijedi da argument koji se temelji na pogrešci, kako je naveden u točki 37. ove presude, treba odbiti kao bespredmetan.

40

Osim toga, budući da EUIPO pred Sudom osporava ocjenu Općeg suda konceptualne sličnosti suprotstavljenih znakova, valja istaknuti da ta ocjena proizlazi iz činjenične ocjene koja, osim u slučaju iskrivljavanja, nije u nadležnosti Suda u žalbenom postupku (vidjeti u tom smislu presudu od 2. rujna 2010., Calvin Klein Trademark Trust/OHIM, C‑254/09 P, EU:C:2010:488, t. 50.). Budući da EUIPO nije dokazao niti tvrdio da je došlo do iskrivljavanja, tu argumentaciju treba odbaciti kao nedopuštenu.

41

Stoga drugi dio jedinog žalbenog razloga treba odbaciti kao djelomično nedopušten i odbiti kao djelomično bespredmetan.

42

Trećim dijelom jedinog žalbenog razloga EUIPO tvrdi da je Opći sud povrijedio članak 8. stavak 1. točku (b) Uredbe br. 207/2009 zbog metodološke pogreške jer je ispitivao uvjete stavljanja predmetnih proizvoda na tržište i kupovne navike relevantne javnosti u fazi usporedbe sličnosti suprotstavljenih znakova.

43

Međutim, ocjena stupnja sličnosti između tih znakova mora se provesti objektivno, bez uzimanja u obzir kupovnih navika relevantne javnosti ili uvjeta stavljanja na tržište predmetnih proizvoda. U skladu s presudom od 22. lipnja 1999., Lloyd Schuhfabrik Meyer (C‑342/97, EU:C:1999:323, t. 27.), tek nakon objektivnog utvrđivanja tog stupnja potrebno je, u fazi opće ocjene vjerojatnosti dovođenja u zabludu, ispitati uvjete stavljanja na tržište predmetnih proizvoda i ocijeniti važnost koju, s obzirom na te uvjete, treba pridati jednom ili drugom stupnju vizualne, fonetske ili konceptualne sličnosti.

44

Metoda koju je slijedio Opći sud usto bi dovela do apsurdnih rezultata na način da se, ovisno o predmetnim proizvodima, znakovi proglase sličnima ili ne.

45

Četvrtim dijelom tog žalbenog razloga EUIPO prigovara Općem sudu da je povrijedio članak 8. stavak 1. točku (b) Uredbe br. 207/2009 time što je počinio pogreške koje se tiču prava, a koje su utjecale na ocjenu sličnosti suprotstavljenih znakova.

46

Kao prvo, EUIPO osporava metodu koju je slijedio Opći sud jer nije, u sveobuhvatnoj ocjeni, uzeo u obzir sve elemente sličnosti i različitosti između suprotstavljenih znakova. Tako je u točki 28. pobijane presude Opći sud prerano isključio iz svojeg ispitivanja sve elemente vizualne sličnosti između tih znakova zbog vizualnih razlika istaknutih na temelju prve ocjene svih navedenih znakova. Potom je u točkama 53. i 55. te presude upotrijebio te vizualne razlike za drugu ocjenu tih znakova kako bi neutralizirao njihovu fonetsku sličnost. Ta dvostruka neutralizacija, koja se temelji na istim elementima razlikovanja i ukupnom dojmu koji ostavljaju suprotstavljeni znakovi, predstavlja pogrešku koja se tiče prava i iskrivljava načela sudske prakse.

47

Kao drugo, EUIPO tvrdi da je Opći sud počinio pogrešku u metodi time što je proveo neutralizaciju prosječne fonetske sličnosti suprotstavljenih znakova u fazi ocjene sličnosti tih znakova i jer se prerano odrekao svake opće ocjene vjerojatnosti dovođenja u zabludu.

48

Naime, kao prvo, neutralizaciju vizualnih i/ili fonetskih sličnosti zbog konceptualnih razlika treba provesti u fazi opće ocjene vjerojatnosti dovođenja u zabludu, koja se provodi na temelju svih elemenata sličnosti i razlika koje su prvotno istaknute. Ta neutralizacija ne može se sastojati od toga da se jednostavno zanemare prethodno utvrđene sličnosti.

49

Nadalje, ne može se isključiti da sama fonetska sličnost suprotstavljenih znakova može stvoriti vjerojatnost dovođenja u zabludu, čije bi postojanje trebalo ispitati nakon opće ocjene te vjerojatnosti.

50

Naposljetku, opća ocjena vjerojatnosti dovođenja u zabludu može se izostaviti samo ako je isključena svaka sličnost, čak i slaba, između suprotstavljenih znakova, što nije slučaj kada je utvrđen stupanj sličnosti u pogledu jednog od triju relevantnih aspekata, tj. vizualnog, fonetskog ili konceptualnog. Budući da je utvrđena određena sličnost, makar i slaba, trebalo bi provesti opću ocjenu vjerojatnosti dovođenja u zabludu.

51

Društvo Equivalenza Manufactory osporava osnovanost trećeg i četvrtog dijela jedinog žalbenog razloga.

52

Što se tiče trećeg dijela, iako društvo Equivalenza Manufactory u biti prihvaća objašnjenja EUIPO‑a, sažeta u točki 43. ove presude, o metodi analize, kako ona proizlazi iz presude od 22. lipnja 1999., Lloyd Schuhfabrik Meyer (C‑342/97, EU:C:1999:323), ipak smatra da je Opći sud u ovom slučaju postupio u skladu s tom metodom. Naime, Opći sud najprije je na individualiziran, objektivan i detaljan način ocijenio stupanj vizualne, fonetske i konceptualne sličnosti suprotstavljenih znakova, prije nego što je, kao drugo, proveo opću ocjenu njihove sličnosti ili analizu vjerojatnosti dovođenja u zabludu, uzimajući u obzir, samo u potonjoj fazi, kupovne navike relevantne javnosti.

53

Kad je riječ o četvrtom dijelu, društvo Equivalenza Manufactory najprije ističe da za ocjenu stupnja sličnosti između dvaju suprotstavljenih znakova može biti primjereno ocijeniti važnost koju treba pridati vizualnom, fonetskom i konceptualnom aspektu, uzimajući u obzir kategoriju predmetnih proizvoda i uvjete njihova stavljanja na tržište. Međutim, ti proizvodi, tj. parfemi, uvijek se vide prije kupnje, kao što je to pravilno podsjetio Opći sud u točki 51. pobijane presude. Stoga je potrebno pridati veću važnost vizualnim sličnostima u okviru ocjene sličnosti suprotstavljenih znakova u cijelosti ili opće ocjene vjerojatnosti dovođenja u zabludu.

54

Kao prvo, kritizirajući nedostatak jasnoće EUIPO‑ove argumentacije, društvo Equivalenza Manufactory tvrdi da metoda koju je primijenio Opći sud nije zahvaćena nikakvom pogreškom koja se tiče prava. Naime, Opći je sud izvršio dvije različite ocjene, smatrajući, kao prvo, da su suprotstavljeni znakovi vizualno različiti s obzirom na njihove elemente vizualne sličnosti i različitosti, a zatim da su ti znakovi u cijelosti različiti s obzirom na njihove velike vizualne i konceptualne razlike, neovisno o manjim sličnostima uzetima u obzir, i s obzirom na mali utjecaj fonetskog aspekta na predmetnu kategoriju proizvoda.

55

Kao drugo, društvo Equivalenza Manufactory tvrdi da iz teleološkog tumačenja točke 46. i sljedećih pobijane presude proizlazi da je Opći sud proveo opću ocjenu vjerojatnosti dovođenja u zabludu. U svakom slučaju, Opći sud došao bi do istog zaključka da je vodio računa o rijetkim sličnostima između suprotstavljenih znakova u fazi ocjene sličnosti tih znakova u cjelini ili, kasnije, u fazi opće ocjene vjerojatnosti dovođenja u zabludu.

56

Trećim i četvrtim dijelom jedinog žalbenog razloga, koje valja ispitati zajedno, EUIPO u biti prigovara Općem sudu da je primijenio pogrešnu metodu ispitivanja vjerojatnosti dovođenja u zabludu u smislu članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009. EUIPO tako smatra da Opći sud u fazi ocjene sličnosti suprotstavljenih znakova u cjelini nije mogao uzeti u obzir načine stavljanja na tržište predmetnih proizvoda i provesti neutralizaciju sličnosti između tih znakova kako bi isključio svaku sličnost između navedenih znakova i odustao od provedbe opće ocjene vjerojatnosti dovođenja u zabludu.

57

U tom pogledu valja podsjetiti da se, prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda, postojanje vjerojatnosti dovođenja javnosti u zabludu mora ocijeniti općenito uzimajući u obzir sve čimbenike relevantne za predmetni slučaj (presude od 11. studenoga 1997., SABEL, C‑251/95, EU:C:1997:528, t. 22. i od 8. svibnja 2014., Bimbo/OHIM, C‑591/12 P, EU:C:2014:305, t. 20.), među kojima su, osobito, stupanj sličnosti između suprotstavljenih znakova i između predmetnih proizvoda ili usluga te intenzitet ugleda i stupanj razlikovnog karaktera, intrinzičnog ili stečenog uporabom, ranijeg žiga (presuda od 24. ožujka 2011., Ferrero/OHIM, C‑552/09 P, EU:C:2011:177, t. 64.).

58

Opća ocjena vjerojatnosti dovođenja u zabludu u pogledu vizualne, fonetske ili koncepcijske sličnosti suprotstavljenih znakova mora se temeljiti na ukupnom dojmu koji oni ostavljaju. Percepcija znakova koju ima prosječni potrošač proizvoda ili usluga o kojima je riječ ima odlučujuću ulogu u općoj ocjeni navedene vjerojatnosti. U tom smislu, prosječni potrošač obično doživljava jedan žig kao cjelinu i ne upušta se u razmatranje njegovih različitih detalja (presude od 11. studenoga 1997., SABEL, C‑251/95, EU:C:1997:528, t. 23.; od 22. lipnja 1999., Lloyd Schuhfabrik Meyer, C‑342/97, EU:C:1999:323, t. 25. i od 22. listopada 2015., BGW, C‑20/14, EU:C:2015:714, t. 35.).

59

Ta opća ocjena vjerojatnosti dovođenja u zabludu podrazumijeva određenu međuovisnost čimbenika koji se uzimaju u obzir te osobito sličnosti suprotstavljenih znakova i sličnosti predmetnih proizvoda ili usluga. Stoga se nizak stupanj sličnosti između predmetnih proizvoda ili usluga može nadoknaditi visokim stupnjem sličnosti između suprotstavljenih znakova i obratno (presude od 22. lipnja 1999., Lloyd Schuhfabrik Meyer, C‑342/97, EU:C:1999:323, t. 19. i od 18. prosinca 2008., Les Éditions Albert René/OHIM, C‑16/06 P, EU:C:2008:739, t. 46. i navedena sudska praksa).

60

S obzirom na to, u nedostatku bilo kakve sličnosti između ranijeg žiga i znaka za čiju je registraciju podnesena prijava, prepoznatljivost ili ugled ranijeg žiga, istovjetnost ili sličnost predmetnih proizvoda ili usluga nisu dovoljni kako bi se utvrdila vjerojatnost dovođenja u zabludu u smislu članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009 (vidjeti u tom smislu presude od 12. listopada 2004., Vedial/OHIM, C‑106/03 P, EU:C:2004:611, t. 54. i od 2. rujna 2010., Calvin Klein Trademark Trust/OHIM, C‑254/09 P, EU:C:2010:488, t. 53.). Naime, istovjetnost ili sličnost suprotstavljenih znakova nužan je uvjet za primjenu članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009, tako da je ta odredba očito neprimjenjiva kada Opći sud otkloni bilo kakvu sličnost između suprotstavljenih znakova. Samo u slučaju da ti znakovi pokazuju određenu sličnost, iako slabu, taj je sud dužan provesti opću ocjenu kako bi utvrdio postoji li vjerojatnost dovođenja relevantne javnosti u zabludu, unatoč niskom stupnju sličnosti među njima, zbog postojanja drugih relevantnih čimbenika poput opće poznatosti ili ugleda ranijeg žiga (vidjeti u tom smislu presudu od 24. ožujka 2011., Ferrero/OHIM, C‑552/09 P, EU:C:2011:177, t. 65. i 66. i navedenu sudsku praksu).

61

U ovom je slučaju Opći sud na temelju sudske prakse navedene u prethodnoj točki ove presude, na koju se upućuje u točki 16. pobijane presude, u točkama 55. i 56. te presude presudio da, s obzirom na to da suprotstavljeni znakovi, prema cjelokupnom dojmu, nisu slični, nije ispunjen jedan od kumulativnih uvjeta za primjenu članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009, tako da je žalbeno vijeće počinilo pogrešku koja se tiče prava kad je zaključilo da postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu.

62

Opći sud donio je taj zaključak na temelju analize koja se u biti sastoji od dviju faza.

63

Kao prvo, u točkama 26. do 45. pobijane presude Opći sud usporedio je suprotstavljene znakove na vizualnom, fonetskom i konceptualnom planu. U bitnome je u točkama 32., 39. i 45. pobijane presude utvrdio da se suprotstavljeni znakovi razlikuju na vizualnom i konceptualnom planu, ali da imaju srednji stupanj fonetske sličnosti.

64

Kao drugo, u točkama 46. do 54. pobijane presude Opći je sud izvršio ocjenu sličnosti suprotstavljenih znakova u cjelini, koja je predmet ovih dijelova jedinog žalbenog razloga.

65

U tom je okviru smatrao, kao što to proizlazi iz točaka 48. i 51. do 53. te presude, da je, s obzirom na uvjete stavljanja na tržište predmetnih proizvoda, vizualni aspekt suprotstavljenih znakova, u pogledu kojeg su ti znakovi različiti, važniji u ocjeni ukupnog dojma koji oni ostavljaju nego fonetski i konceptualni aspekti navedenih znakova. Osim toga, Opći je sud u točki 54. navedene presude istaknuo da su suprotstavljeni znakovi konceptualno različiti zbog postojanja elemenata „black” i „by equivalenza” u znaku za koji je zatražena registracija.

66

Slijedom toga, iz pobijane presude proizlazi da je Opći sud odustao od provedbe opće ocjene vjerojatnosti dovođenja u zabludu zbog toga što suprotstavljeni znakovi, prema ukupnom dojmu, nisu bili slični. Naime, na temelju ocjene sličnosti tih znakova u cjelini, on je u biti zaključio da unatoč njihovu prosječnom stupnju fonetske sličnosti, navedeni znakovi nisu slični zbog njihovih vizualnih razlika, koje su prevladavajuće s obzirom na uvjete stavljanja na tržište, i konceptualnih.

67

Ta ocjena sadržava pogreške koje se tiču prava.

68

U tom pogledu, kao prvo, valja podsjetiti da je Sud presudio da, kako bi se ocijenio stupanj sličnosti koji postoji između suprotstavljenih znakova, valja odrediti njihov stupanj vizualne, fonetske i konceptualne sličnosti i, prema potrebi, ocijeniti važnost koju treba pridati tim različitim elementima, uzimajući u obzir kategoriju predmetnih proizvoda ili usluga i uvjete pod kojima se stavljaju na tržište (presude od 22. lipnja 1999., Lloyd Schuhfabrik Meyer, C‑342/97, EU:C:1999:323, t. 27. i od 12. lipnja 2007., OHIM/Shaker, C‑334/05 P, EU:C:2007:333, t. 36.).

69

Točno je, kao što je to nezavisni odvjetnik u biti naveo u točkama 53. do 55. svojeg mišljenja, da je tu sudsku praksu sud Unije različito primjenjivao, u smislu da su se uvjeti stavljanja na tržište mogli uzeti u obzir u fazi, ovisno o slučaju, ocjene sličnosti suprotstavljenih znakova ili opće ocjene vjerojatnosti dovođenja u zabludu.

70

Međutim, valja pojasniti da, iako su uvjeti za stavljanje na tržište relevantan čimbenik za primjenu članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009, njihovo uzimanje u obzir spada u fazu opće ocjene vjerojatnosti dovođenja u zabludu, a ne u fazu ocjene sličnosti suprotstavljenih znakova.

71

Naime, kao što je to nezavisni odvjetnik primijetio u točkama 69., 73. i 74. svojeg mišljenja, ocjena sličnosti suprotstavljenih znakova, koja je samo jedna od faza ispitivanja vjerojatnosti dovođenja u zabludu u smislu članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009, podrazumijeva usporedbu suprotstavljenih znakova kako bi se utvrdilo imaju li ti znakovi na vizualnom, fonetskom i konceptualnom planu stupanj sličnosti. Iako se ta usporedba mora temeljiti na cjelokupnom dojmu koji navedeni znakovi ostavljaju u pamćenju relevantne javnosti, ona se ipak mora provesti s obzirom na intrinzična svojstva suprotstavljenih znakova (vidjeti prema analogiji presudu od 2. rujna 2010., Calvin Klein Trademark Trust/OHIM, C‑254/09 P, EU:C:2010:488, t. 46.).

72

Međutim, kao što to EUIPO pravilno ističe, uzimanje u obzir uvjeta za stavljanje na tržište proizvoda ili usluga obuhvaćenih dvama sukobljenim znakovima radi usporedbe tih znakova moglo bi dovesti do apsurdnog rezultata da bi se isti znakovi mogli kvalificirati sličnima ili različitima ovisno o proizvodima i uslugama na koje se odnose i uvjetima u kojima se oni stavljaju na tržište.

73

Iz prethodno navedenog proizlazi da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što je u točkama 48. do 53. i 55. pobijane presude uzeo u obzir uvjete stavljanja na tržište predmetnih proizvoda u fazi ocjene sličnosti suprotstavljenih znakova u cjelini i time što je zbog tih uvjeta dao prednost vizualnim razlikama između tih znakova u odnosu na njihovu fonetsku sličnost.

74

Kao drugo, s obzirom na to da je Opći sud u fazi ocjene sličnosti suprotstavljenih znakova u cjelini također istaknuo njihovu konceptualnu razliku, valja podsjetiti da, prema sudskoj praksi Suda, opća ocjena vjerojatnosti dovođenja u zabludu podrazumijeva da konceptualne razlike između suprotstavljenih znakova mogu neutralizirati fonetske i vizualne sličnosti između tih dvaju znakova, pod uvjetom da barem jedan od njih kod relevantne javnosti ima jasno i određeno značenje, tako da ga ta javnost može izravno spoznati (presuda od 18. prosinca 2008., Les Éditions Albert René/OHIM, C‑16/06 P, EU:C:2008:739, t. 98.; vidjeti također u tom smislu presude od 12. siječnja 2006., Ruiz‑Picasso i dr./OHIM, C‑361/04 P, EU:C:2006:25, t. 20. i od 23. ožujka 2006., Mülhens/OHIM, C‑206/04 P, EU:C:2006:194, t. 35.).

75

U tom pogledu, Sud je u točki 44. presude od 5. listopada 2017., Wolf Oil/EUIPO (C‑437/16 P, neobjavljena, EU:C:2017:737) presudio da je ocjena uvjeta za takvo neutraliziranje dio ocjene sličnosti suprotstavljenih znakova nakon ocjene stupnja vizualne, fonetske i konceptualne sličnosti. Međutim, valja pojasniti da je taj zaključak neodvojivo povezan s iznimnom pretpostavkom u kojoj barem jedan od suprotstavljenih znakova, s gledišta relevantne javnosti, ima jasno i određeno značenje koje ta javnost može izravno spoznati. Iz toga slijedi da Opći sud, samo ako su ispunjeni ti uvjeti, može, u skladu sa sudskom praksom navedenom u prethodnoj točki ove presude, odustati od opće ocjene vjerojatnosti dovođenja u zabludu zato što, zbog konceptualnih razlika između suprotstavljenih znakova i jasnog, određenog i izravno shvatljivog značenja za relevantnu javnost barem jednog od tih znakova, ti znakovi ostavljaju različit ukupni dojam, unatoč postojanju određenih vizualnih ili fonetskih sličnosti među njima.

76

S druge strane, ako nijedan od suprotstavljenih znakova nema takvo jasno, određeno i izravno shvatljivo značenje za relevantnu javnost, Opći sud ne može provesti neutraliziranje odustajanjem od opće analize vjerojatnosti dovođenja u zabludu. Naprotiv, u takvom je slučaju na tom sudu da provede opću analizu te opasnosti uzimajući u obzir sve elemente sličnosti i razlika na istom temelju kao i sve druge relevantne elemente, poput stupnja pozornosti relevantne javnosti (vidjeti u tom smislu presudu od 12. siječnja 2006., Ruiz‑Picasso i dr./OHIM, C‑361/04 P, EU:C:2006:25, t. 21. i 23.) ili stupnja razlikovnog karaktera ranijeg žiga.

77

Iz toga slijedi da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što je u točkama 54. i 55. pobijane presude namjeravao neutralizirati fonetsku sličnost suprotstavljenih znakova s obzirom na njihovu konceptualnu razliku te se odrekao opće analize vjerojatnosti dovođenja u zabludu, iako nije ni utvrdio, pa čak ni provjerio, da u ovom slučaju barem jedan od predmetnih znakova ima, u svijesti relevantne javnosti, jasno i određeno značenje, tako da ga ta javnost može izravno spoznati.

78

Iz prethodno navedenog proizlazi da valja prihvatiti treći i četvrti dio jedinog žalbenog razloga a da nije potrebno ispitati druge argumente koje je EUIPO iznio u pogledu navodne dvostruke neutralizacije vizualnih sličnosti između suprotstavljenih znakova.

79

Slijedom toga, s obzirom na zaključke iz točaka 30. i 78. ove presude, pobijanu presudu valja ukinuti.

80

U skladu s prvim stavkom članka 61. Statuta Suda Europske unije, Sud može, u slučaju ukidanja presude Općeg suda, konačno odlučiti o sporu ako to stanje postupka dopušta. Tomu je tako u ovom slučaju.

81

U prilog svojem zahtjevu za poništenje sporne odluke društvo Equivalenza Manufactory ističe da je žalbeno vijeće počinilo pogreške u ocjeni u fazi usporedbe suprotstavljenih znakova na vizualnom, fonetskom i konceptualnom planu, što je u ocjenu vjerojatnosti dovođenja u zabludu unijelo pogreške.

82

Kao prvo, što se tiče usporedbe suprotstavljenih znakova, društvo Equivalenza Manufactory tvrdi da je žalbeno vijeće pogrešno ocijenilo da su ti znakovi vizualno slični. U biti, to je vijeće znak za koji je podnesena prijava za registraciju pogrešno reduciralo na verbalni element „label”, točnije na pet slova od kojih se sastoji, zanemarujući vrijednost i razlikovni karakter njegovih drugih verbalnih i figurativnih elemenata.

83

Na fonetskom planu, s obzirom na to da suprotstavljeni znakovi imaju različitu intonaciju i ritam, proizvode očito drukčiji zvuk.

84

Na konceptualnom planu riječi „label” i „black” česte su riječi engleskog jezika, koje relevantni potrošači razumiju, dok riječ „labell” nema nikakvo značenje te se stoga smatra maštovitom riječju. Iako je žalbeno vijeće pravilno ocijenilo da su ti znakovi u tom pogledu različiti, ono je propustilo dati dostatnu važnost toj razlici u okviru svoje usporedbe navedenih znakova.

85

Kao drugo, što se tiče opće ocjene vjerojatnosti dovođenja u zabludu, društvo Equivalenza Manufactory tvrdi da su razlike između suprotstavljenih znakova važnije od njihovih elemenata sličnosti. Mnogi parfemi stavljaju se na tržište pod znakovima koji sadržavaju verbalni element „label”, tako da relevantna javnost može identificirati taj pojam. To potvrđuje popis žigova koji je podnijelo društvo Equivalenza Manufactory. Valja uzeti u obzir okolnost da se parfemi uvijek kupuju tako da ih kupac najprije vidi. Ne može se smatrati da se znak za čiju je registraciju podnesena prijava percipira kao varijanta ranijeg žiga s obzirom na razlike između vizualnih elemenata suprotstavljenih znakova, koji su figurativni znakovi.

86

EUIPO osporava sve te argumente.

87

Uvodno valja podsjetiti da je među strankama nesporno da se relevantna javnost sastoji od šire javnosti Češke Republike, Mađarske, Poljske i Slovenije koja pokazuje prosječnu razinu pažnje. Također je nesporno među strankama da su predmetni proizvodi istovjetni.

88

Kad je riječ o usporedbi suprotstavljenih znakova, žalbeno je vijeće u točkama 24. do 28. sporne odluke ocijenilo da ti znakovi imaju srednji stupanj sličnosti u vizualnom i fonetskom pogledu i da su, s obzirom na to da pridjev „black” relevantna javnost razumije, konceptualno različiti.

89

U tom pogledu valja primijetiti da je znak za čiju je registraciju podnesena prijava figurativni znak koji sadržava verbalni element „black label” koji je napisan velikim bijelim slovima u sredini četverokuta crne boje ukrašenog na vrhu dvama stiliziranim listovima. U donjem dijelu tog znaka nalaze se riječi „by equivalenza”, napisane dijagonalno manjim slovima crne boje na bijeloj podlozi. Figurativni elementi navedenog znaka kao i stilizacija njegovih verbalnih elemenata relativno su jednostavni. S obzirom na njegov središnji položaj i njegovu veličinu, verbalni element „black label” predstavlja prevladavajući element tog znaka jer će osobito privući pažnju potrošača. Taj se element pojavljuje kao cjelina u kojoj je pridjev „black” istaknut podebljanim slovima na početku tog elementa.

90

Raniji žig sadržava verbalni element „labell” napisan velikim bijelim slovima u ovalu plave boje. Njegov ovalni oblik, boja i veličina slova nisu originalni. Položaj riječi „labell” u središtu tog oblika i kontrast između bijele boje tih slova i plave pozadine ističu verbalni element „labell”.

91

Kao prvo, tako je na vizualnom planu vidljivo da suprotstavljeni znakovi imaju zajedničkih pet slova „l”, „a”, „b”, „e” i „l”, koja su napisana velikim običnim slovima bijele boje na tamnoj pozadini. Ta su slova jedan od verbalnih elemenata znaka za čiju je registraciju podnesena prijava te prvih pet slova jedinstvenog i dominantnog verbalnog elementa od kojeg se sastoji raniji žig, a koji se sastoji od ukupno šest slova.

92

Suprotno tomu, suprotstavljeni znakovi razlikuju se, s jedne strane, u njihovim bojama i grafičkim elementima. S obzirom na njihovu veličinu, ti elementi imaju u vizualnom dojmu tih znakova nezanemariv položaj. Štoviše, iako su oblik četverokuta i dva stilizirana lista na znaku za čiju je registraciju podnesena prijava sami po sebi relativno jednostavni, njihova kombinacija znatno utječe na vizualni dojam tog znaka.

93

S druge strane, navedeni se znakovi razlikuju zbog postojanja riječi „black” i riječi „by equivalenza” u znaku za koji je zatražena registracija. Iako potonji zauzimaju sekundarno mjesto u znaku za čiju je registraciju podnesena prijava, prvi je istaknut svojim podebljanim slovima i središnjim položajem.

94

S obzirom na elemente spomenute u točkama 89. do 93. ove presude, valja smatrati da je žalbeno vijeće pravilno smatralo da suprotstavljeni znakovi imaju srednji stupanj sličnosti na vizualnom planu.

95

Kao drugo, na fonetskom planu suprotstavljeni znakovi imaju zajednički pojam „label” ili „labell” koji će relevantna javnost izgovoriti na istovjetan način. S druge strane, oni se razlikuju po tome što se, dok se raniji žig sastoji samo od riječi „labell”, koja sadržava dva sloga, znak za koji je zatražena registracija sastoji od četiriju riječi i ukupno devet slogova. Međutim, kao i žalbeno vijeće, valja smatrati da je vjerojatno da potrošači neće izgovoriti izraz „by equivalenza” s obzirom na to da on zauzima sekundaran položaj u znaku za koji je zatražena registracija i da će, s obzirom na dužinu četiriju riječi, potrošači imati tendenciju skratiti izraz „black label by equivalenza” na način da izgovore samo prve dvije riječi koje sadržava.

96

Stoga žalbeno vijeće nije počinilo pogrešku u ocjeni kad je zaključilo da suprotstavljeni znakovi imaju srednji stupanj fonetske sličnosti.

97

Kao treće, na konceptualnom planu valja istaknuti da nije utvrđeno da relevantna javnost razumije značenje engleske riječi „label”, tako da valja smatrati da se raniji žig sastoji od maštovite riječi koja nema značenje. S druge strane, relevantna javnost shvaća pridjev „black” kao temeljnu riječ engleskog jezika, i to kao riječ koja opisuje boju, a također će moći shvatiti riječi „by equivalenza” kao naznaku da predmetni proizvodi potječu od društva Equivalenza Manufactory.

98

S obzirom na prethodno navedeno, proizlazi da suprotstavljeni znakovi imaju srednji stupanj vizualne i fonetske sličnosti te da su ti znakovi konceptualno različiti.

99

Budući da društvo Equivalenza Manufactory tvrdi da konceptualne razlike između suprotstavljenih znakova mogu neutralizirati sličnosti između tih znakova, dovoljno je utvrditi da, u skladu sa sudskom praksom navedenom u točki 74. ove presude, takvo neutraliziranje zahtijeva da barem jedan od dvaju znakova ima jasno i određeno značenje kod relevantne javnosti tako da ih ta javnost može izravno spoznati. Međutim, s obzirom na razmatranja iz točke 97. ove presude, to ne može biti slučaj u ovom predmetu.

100

Što se tiče opće ocjene vjerojatnosti dovođenja u zabludu, valja istaknuti da nije sporno da, kao što je žalbeno vijeće napomenulo u točki 29. sporne odluke, raniji žig ima prosječan razlikovni karakter. Također treba uzeti u obzir činjenicu da relevantna javnost primjenjuje prosječnu razinu pažnje i da su proizvodi obuhvaćeni suprotstavljenim znakovima istovjetni.

101

S obzirom na te elemente, žalbeno je vijeće u točki 32. sporne odluke pravilno zaključilo da za relevantnu javnost postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu između suprotstavljenih znakova.

102

Sama prisutnost u znaku za koji je podnesena prijava za registraciju pojmova „black” i „by equivalenza” nije dovoljna za uklanjanje takve opasnosti. Naime, s jedne strane, iz obrazloženja u točkama 89. do 96. ove presude proizlazi da, unatoč postojanju tih izraza, suprotstavljeni znakovi imaju srednji stupanj sličnosti, na vizualnom i fonetskom planu, koji je pravilno uzet u obzir u ovoj općoj ocjeni vjerojatnosti dovođenja u zabludu. S druge strane, pridjev „black” isključivo je opisan pojam osnovne boje i pojmovi „by equivalenza” nemaju nikakvu analognu naznaku u ranijem žigu.

103

S obzirom na sva prethodna razmatranja, valja odbiti jedini tužbeni razlog koji je istaknulo društvo Equivalenza Manufactory i stoga odbiti tužbu.

104

Na temelju članka 184. stavka 2. Poslovnika Suda, kad je žalba osnovana i Sud sâm konačno odluči u sporu, Sud odlučuje o troškovima. U skladu s člankom 138. stavkom 1. te uredbe, koji se na temelju njezina članka 184. stavka 1. primjenjuje na žalbeni postupak, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove.

105

U ovom slučaju, budući da je EUIPO zatražio da se društvu Equivalenza Manufactory naloži snošenje troškova i da ono nije uspjelo u svojem žalbenom zahtjevu, valja mu naložiti da, osim vlastitih troškova, snosi i troškove EUIPO‑a nastale u vezi s prvostupanjskim postupkom u predmetu T‑6/17 i u vezi sa žalbenim postupkom.

Slijedom navedenog, Sud (četvrto vijeće) proglašava i presuđuje: