1. 

Na temelju Direktive 2014/24/EU ( 2 ) dopušteno je iz postupaka javne nabave isključiti ponuditelja koji je pokazao „značajne ili postojane nedostatke tijekom provedbe ključnih zahtjeva iz prethodnog ugovora o javnoj nabavi […] čija je posljedica bila prijevremeni raskid tog prethodnog ugovora” (članak 57. stavak 4. točka (g)).

2. 

Rumunjski sud upućuje Sudu svoje dvojbe u pogledu toga primjenjuje li se ta odredba ako je do „prijevremen[og] raskid[a] prethodnog ugovora” došlo jer je uspješan ponuditelj dio radova dao u podugovor, a da o tome nije obavijestio upravu. Osim toga, taj gospodarski subjekt nije ni u okviru novog postupka nabave (drugog) javnog naručitelja obavijestio o prijevremenom raskidu prethodnog ugovora.

3.

U skladu s uvodnom izjavom 101.:

„Javnim naručiteljima također bi se trebala pružiti mogućnost isključenja gospodarskih subjekata koji su dokazano nepouzdani jer su, primjerice, prekršili okolišne ili društvene obveze, uključujući pravila o dostupnosti za osobe s invaliditetom, ili su počinili ostale oblike teških poslovnih prekršaja, poput kršenja pravila o tržišnom natjecanju ili prava intelektualnog vlasništva. Trebalo bi razjasniti da teški poslovni prekršaji mogu dovesti u pitanje integritet gospodarskog subjekta i tako ga isključiti iz dodjele ugovora o javnoj nabavi neovisno o tome bi li inače imao tehničke i ekonomske sposobnosti za izvršenje ugovora.

Uzimajući u obzir činjenicu da će javni naručitelj biti odgovoran za posljedice svojih mogućih pogrešnih odluka, javni naručitelji također bi trebali biti slobodni razmotriti slučaj postojanja teškog poslovnog prekršaja, u kojem, prije donošenja konačne i obvezujuće odluke o postojanju obvezujućih osnova za isključenje, mogu na bilo koji odgovarajući način dokazati da je gospodarski subjekt prekršio svoje obveze, uključujući obveze vezane uz plaćanje poreza ili doprinosa za socijalno osiguranje, osim ako je drugačije predviđeno nacionalnim pravom. Također bi trebali biti u mogućnosti isključiti natjecatelje ili ponuditelje čija je izvedba u prethodnim ugovorima o javnoj nabavi imala velike nedostatke vezane uz bitne zahtjeve, primjerice, ako natjecatelji ili ponuditelji nisu izvršili isporuku ili svoje obveze, ako su isporučeni proizvod ili pružena usluga imali znatne nedostatke zbog kojih su bili neiskoristivi za potrebe kojima su namijenjeni ili ako su se natjecatelji ili ponuditelji ponašali na neprimjeren način koji dovodi u pitanje pouzdanost gospodarskog subjekta. U nacionalnom pravu trebalo bi predvidjeti maksimalno trajanje takvog isključenja.

Pri primjeni fakultativnih osnova za isključenje, javni naručitelji bi trebali posvetiti osobitu pozornost načelu proporcionalnosti. Manje nepravilnosti bi samo u iznimnim okolnostima trebale dovesti do isključenja gospodarskog subjekta. Ipak, ponovljeni slučajevi manjih nepravilnosti mogu dati povod sumnji u pouzdanost gospodarskog subjekta koja može opravdati njegovo isključenje.”

4.

Članak 57. („Osnove za isključenje”) glasi kako slijedi:

„[…]

4.   Javni naručitelji mogu isključiti ili države članice mogu od njih zahtijevati da isključe iz sudjelovanja u postupku nabave bilo koji gospodarski subjekt u bilo kojoj od sljedećih situacija:

[…]

[…]

[…]

5.   Javni naručitelji u bilo koje vrijeme tijekom postupka isključuju gospodarski subjekt ako se pokaže da se gospodarski subjekt, s obzirom na djela počinjena ili propuštena bilo prije ili tijekom postupka, nalazi u nekoj od situacija iz stavaka 1.i 2.

Javni naručitelji mogu u bilo koje vrijeme tijekom postupka isključiti ili države članice mogu od njih zahtijevati da isključe gospodarski subjekt ako se pokaže da se gospodarski subjekt, s obzirom na djela počinjena ili propuštena bilo prije ili tijekom postupka, nalazi u nekoj od situacija iz stavka 4.

6.   Svaki gospodarski subjekt koji se nalazi u nekoj od situacija iz stavaka 1. i 4. može pružiti dokaze kako bi dokazao da su mjere koje je poduzeo dovoljne da pokažu njegovu pouzdanost bez obzira na postojanje nekog relevantnog razloga za isključenje. Ako se takav dokaz smatra dovoljnim, dotični gospodarski subjekt neće biti isključen iz postupka nabave.

U tu svrhu gospodarski subjekt dokazuje da je platio ili preuzeo obvezu plaćanja naknade bilo kakve moguće štete prouzročene kaznenim djelom ili propustom, da je u potpunosti razjasnio činjenice i okolnosti uz aktivnu suradnju s tijelima nadležnima za provedbu istrage te da je poduzeo konkretne mjere tehničke i organizacijske prirode te mjere za osoblje primjerene za sprječavanje daljnjih kaznenih djela ili propusta.

Mjere koje poduzimaju gospodarski subjekti ocjenjuju se uzimajući u obzir težinu i posebne okolnosti kaznenog djela ili propusta. Ako se smatra da su mjere nedostatne, gospodarski subjekt prima izjavu o razlozima takve odluke.

[…]”

5.

U članku 71. („Podugovaranje”) navodi se:

„[…]

2.   U dokumentaciji o nabavi javni naručitelj može zahtijevati, ili država članica može od njega tražiti da zahtijeva, da ponuditelj u svojoj ponudi navede dio ugovora koji možda namjerava dati u podugovor trećim stranama i sve predložene podugovaratelje.

[…]

5.   U slučaju ugovora o radovima i s obzirom na usluge koje se pružaju u prostoru pod izravnim nadzorom javnog naručitelja, nakon dodjele ugovora i najkasnije nakon što započne izvršenje ugovora, javni naručitelj zahtijeva od glavnog ugovaratelja da naznači javnom naručitelju ime, podatke za kontakt i zakonske predstavnike svojih podugovaratelja uključenih u te radove ili usluge ako je to poznato u tom trenutku. Javni naručitelj od glavnog ugovaratelja traži da obavijesti javnog naručitelja o svim promjenama u tim podacima za vrijeme trajanja ugovora, kao i o podacima koji se traže za sve nove podugovaratelje koje on naknadno uključi u te radove ili usluge.

Neovisno o prvom podstavku, države članice mogu propisati obvezu dostavljanja traženih podataka izravno glavnom ugovaratelju.

Ako je to potrebno za potrebe ovog članka stavka 6. točke (b), uz tražene podatke mogu biti priložene osobne izjave podugovaratelja, kao što je navedeno u članku 59. […]

6.   S ciljem izbjegavanja kršenja obveza iz članka 18. stavka 2., moguće je poduzeti odgovarajuće mjere, kao što su:

[…]

[…]”

6.

Članak 167. glasi:

„(1)   Javni naručitelj isključit će iz postupka sklapanja ugovora o javnoj nabavi ili okvirnog sporazuma svakog gospodarskog subjekta:

[…]

[…]

(8)   Za potrebe članka 1. točke (g) ozbiljnim neispunjavanjem ugovornih obveza smatraju se, na primjer, neizvršavanje ugovora ili isporuka robe, pružanje usluga i izvođenje radova koji su znatno neusklađeni i stoga neprikladni za svoju primjenu u skladu sa svrhom utvrđenom u ugovoru.”

7.

Člankom 171. propisuje se:

„(1)   Svaki gospodarski subjekt koji se nalazi u nekoj od situacija iz članaka 164. i 167. koje podrazumijevaju isključenje iz postupka javne nabave može pružiti dokaze kako bi dokazao da su mjere koje je poduzeo dovoljne da in concreto pokažu njegovu pouzdanost bez obzira na postojanje nekog relevantnog razloga za isključenje.

(2)   Ako javni naručitelj smatra da su dokazi koje je gospodarski subjekt pružio u skladu sa stavkom 1. dovoljni kako bi in concreto dokazao svoju pouzdanost, neće isključiti gospodarskog subjekta iz postupka javne nabave.

(3)   Dokazi koje bi gospodarski subjekt, koji se nalazi u bilo kojoj od situacija iz članaka 164. i 167., mogao pružiti javnom naručitelju, u smislu stavka 1., odnose se na plaćanje koje je izvršio ili obvezu plaćanja koju je gospodarski subjekt preuzeo na ime odgovarajuće naknade za bilo kakvu štetu koja nastane zbog povrede ili druge nezakonite radnje, na iscrpno pojašnjenje gospodarskog subjekta u pogledu činjenica i okolnosti u kojima je počinjena povreda ili nezakonita radnja u okviru aktivne suradnje s tijelima koja provode istragu te na konkretne i primjerene mjere koje gospodarski subjekt donosi u pogledu tehničkih i organizacijskih pitanja te pitanja koja se tiču osoblja, poput prekida suradnje s osobama i organizacijama koje su sudjelovale u protupravnom postupanju, mjere reorganizacije osoblja, primjene sustava nadzora i pozivanja na odgovornost, uspostavljanja strukture unutarnjeg nadzora radi provjere poštovanja zakonskih odredbi i drugih pravnih pravila ili donošenja unutarnjih pravila o odgovornosti i plaćanju naknada štete kako bi se spriječilo počinjenje novih povreda ili drugih nezakonitih radnji.

[…]”

8.

Općina Râmnicu Vâlcea (Rumunjska) društvu Delta Antrepriză de Construcții și Montaj 93 SA (u daljnjem tekstu: Delta) i drugim dvama društvima s kojima je ono činilo privremeno udruženje poduzetnika (UTE1) dodijelila je 3. listopada 2010. ugovor o radovima radi obnove i modernizacije rekreacijskog kompleksa.

9.

Općina je 7. lipnja 2017. odlučila raskinuti ugovor i pritom navela da je UTE1 povrijedio ugovor time što je znatan dio radova dao u podugovor bez njezina prethodnog odobrenja iako je specifikacija sadržavala odredbu prema kojoj nijedan podugovaratelj ne može sudjelovati u izvršavanju ugovora bez odobrenja javnog naručitelja ( 3 ).

10.

Prijevremeni raskid ugovora zbog razloga koji se pripisuju UTE1-u priopćen je 25. srpnja 2017. na internetskoj platformi Sistemul Electronic de Achiziții Publice (elektronički sustav za javnu nabavu, u daljnjem tekstu: elektronički sustav).

11.

Compania Națională de Administrare a Infrastructurii Rutiere SA (Nacionalno poduzeće za upravljanje cestovnom infrastrukturom, u daljnjem tekstu: CNAIR) pokrenula je 27. srpnja 2017. postupak za sklapanje ugovora o javnim građevinskim radovima „Proiectare și execuție lărgire la 4 benzi DN 7 Bâldana‑Titu km 30 + 950 – 52 + 350” (Projekt proširenja na četiri prometne trake državne ceste DN 7 Bâldana‑Titu km 30 + 950 – 52 + 350), u vrijednosti procijenjenoj na 210627629 rumunjskih leva (46806139,78 eura) i u trajanju od 84 mjeseca.

12.

Delta je zajedno s druga dva društva osnovala novo privremeno udruženje poduzetnika (UTE2) te je u postupku sudjelovala kao ponuditelj. U svojoj je prijavi navela da se na nju ne odnosi nijedna osnova za isključenje.

13.

Odbor za ocjenu CNAIR‑a pronašao je prilikom pretraživanja elektroničkog sustava dokument koji je izdala Općina Râmnicu Vâlcea i u kojem je naveden raskid ugovora koji su sklopili UTE1 i ta općina.

14.

Odbor za ocjenu CNAIR‑a je 18. prosinca 2017., nakon saslušanja Delte i Općine Râmnicu Vâlcea, isključio UTE2 iz postupka sklapanja ugovora o proširenju državne ceste. U tu je svrhu naveo da su prijevremeni raskid prethodnog ugovora i izostanak obavijesti o toj okolnosti u drugom postupku osnove za isključenje predviđene u članku 167. stavku 1. točkama (g) i (h) Zakona br. 98/2016.

15.

UTE2 je od javnog naručitelja tražio da poništi odluku o isključenju i ponovno razmotri njegovu ponudu. Budući da se CNAIR nije očitovao, podnio je prigovor Consiliului Național de Soluționare a Contestațiilor (Nacionalno vijeće za rješavanje sporova, u daljnjem tekstu CNSC).

16.

CNSC je 2. veljače 2018. odbio prigovor nakon što je utvrdio sljedeće:

17.

CNSC‑ova odluka pobijana je pred sudom koji je uputio zahtjev 16. veljače 2018. U tužbi je ukratko navedeno (a) da dokument nije prikladan dokaz da Delta nije ozbiljno i opetovano ispunila svoje ugovorne obveze i (b) da, čak i ako odražavaju stvarnost, navodi sadržani u tom dokumentu ne mogu biti razlogom za isključenje jer se ne sastoji od ozbiljnog i opetovanog neispunjavanja ugovornih obveza ( 4 ).

18.

U tim okolnostima Curtea de Apel Bucureşti (Žalbeni sud u Bukureštu, Rumunjska) upućuje Sudu sljedeće prethodno pitanje:

„Može li se članak 57. stavak 4. točku (g) Direktive 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o javnoj nabavi i o stavljanju izvan snage Direktive 2004/18/EZ tumačiti na način da raskid ugovora o javnoj nabavi zbog toga što je dio radova dao u podugovor bez odobrenja javnog naručitelja čini značajan ili postojan nedostatak tijekom provedbe ključnih zahtjeva iz prethodnog ugovora o javnoj nabavi, koji dovodi do isključenja gospodarskog subjekta iz sudjelovanja u postupku javne nabave?”

19.

Tajništvo Suda zaprimilo je odluku kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku 17. travnja 2018.

20.

Pisana očitovanja podnijele su Delta, rumunjska vlada i Europska komisija. Na raspravi održanoj 27. veljače 2019. sudjelovale su Delta, austrijska vlada i Komisija.

21.

Pitanje suda koji je uputio zahtjev odnosi se samo na tumačenje članka 57. stavka 4. točke (g) Direktive 2014/24. Međutim, smatram da se, prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda ( 5 ), njegov odgovor može proširiti na druge odredbe te direktive o istim činjenicama, kako bi sudu koji je uputio zahtjev mogao pružiti elemente prosudbe koji će olakšati njegovu zadaću.

22.

Konkretno, točno je da osnova za isključenje koja se odnosi na prijevremeni raskid ugovora odgovara članku 57. stavku 4. točki (g) Direktive 2014/24. Međutim, u samoj odluci kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku ( 6 ) navodi se da, prema mišljenju Odbora za ocjenu javnog naručitelja, „na predmetnu ponudu također se može primijeniti članak 167. stavak 1. točka (h) Zakona br. 98/2016”. Budući da je tim pravilom osnova za isključenje predviđena člankom 57. stavkom 4. točkom (h) Direktive 2014/24 prenesena u nacionalno zakonodavstvo, odgovor Suda može biti potpuniji ako se proširi na utjecaj potonje osnove na sporne činjenice ( 7 ).

23.

Kao što sam istaknuo u svojem mišljenju u predmetu Meca ( 8 ), u članku 57. stavku 4. Direktive 2014/24, među postupanjima gospodarskih subjekata kojima se može opravdati njihovo isključenje iz postupka nabave, navode se „teški profesionalni propust koji dovodi u pitanje [njihov] integritet” (točka (c)) i „značajn[i] […] nedosta[ci] tijekom provedbe ključnih zahtjeva iz prethodnog ugovora o javnoj nabavi […] čija je posljedica bila prijevremeni raskid tog prethodnog ugovora” (točka (g)).

24.

Iz uvodne izjave 101. Direktive 2014/24 proizlazi da su profesionalni propusti iz točke (c) uglavnom izvanugovorni, odnosno da je riječ o protupravnom postupanju do kojeg u pravilu ne dolazi tijekom ugovornih odnosa. To vrijedi za profesionalne propuste koji se odnose na povredu okolišnih ili društvenih obveza, povredu pravila o tržišnom natjecanju ili prava intelektualnog ili industrijskog vlasništva ili za povredu poreznih obveza ili obveza socijalne sigurnosti. Naprotiv, postupanje iz točke (g) tipična je povreda ugovora.

25.

Točno je međutim da neke povrede ugovora mogu istodobno uključivati neki oblik teškog profesionalnog propusta, odnosno onakav kakav je počinjen u okviru prethodnog upravnog ugovora, koji je dovoljan za raskid ugovornog odnosa.

26.

S tog je gledišta poveznica između tih točaka istovjetna poveznici između lex generalis (točka (c)) i lex specialis (točka (g)), što omogućava pozivanje na ciljeve i opravdanja iz opće odredbe kako bi se utvrdila načela kojih se treba pridržavati prilikom tumačenja pravila iz točke (g).

27.

Obje osnove za isključenje temelje se na elementu koji je ključan u odnosu ponuditelja kojem je ugovor dodijeljen s javnim naručiteljem, odnosno na pouzdanosti ponuditelja na kojoj se temelji povjerenje javnog naručitelja u njega. Iako se u Direktivi 2004/18/EZ ( 9 ) na taj element nije izričito upućivalo, on je obuhvaćen sudskom praksom Suda ( 10 ).

28.

Direktiva 2014/24 uzima u obzir pouzdanost kao ključni element odnosa, osobito kada je riječ o teškom profesionalnom propustu. U skladu s uvodnom izjavom 101. prvim podstavkom, javni naručitelji mogu isključiti „gospodarsk[e] subjek[te] koji su dokazano nepouzdani”. Ista uvodna izjava drugi podstavak obuhvaća ponašanje u prethodnim ugovorima „koj[e] dovodi u pitanje pouzdanost gospodarskog subjekta”.

29.

Važnost koja se pridaje pouzdanosti gospodarskog subjekta navedena je u nekim stavcima (6. i 7.) članka 57. Direktive 2014/24, omogućavajući mu da poduzme mjere kako bi dokazao da zaslužuje povjerenje iako postoji osnova za isključenje. Na taj način element pouzdanosti sadržava osnove za isključenje koje se odnose na subjektivne uvjete natjecatelja.

30.

Stoga, u skladu s ciljem članka 57. Direktive 2014/24, javni naručitelj treba moći slobodno ocijeniti taj element (pouzdanost natjecatelja), a da pritom nije nužno obvezan ocjenama drugih javnih tijela. Na javnim je naručiteljima, i samo na njima, da ocijene opseg propusta koji mogu dovesti do povrede ugovora koja je toliko ozbiljna da opravdava raskid prethodnog ugovora zbog gubitka povjerenja.

31.

Kao što je već navedeno, osnova za isključenje iz članka 57. stavka 4. točke (g) Direktive 2014/24, koja se primjenjuje u ovom predmetu, postoji ako je prilikom izvršavanja prethodnog ugovora gospodarski subjekt pokazao značajne ili postojane nedostatke ( 11 ) tijekom provedbe ključnih zahtjeva, čija je posljedica bila prijevremeni raskid tog prethodnog ugovora.

32.

Iz tog teksta valja prije svega istaknuti da je protupravno postupanje ponuditelja trebalo biti dovoljno ozbiljno („značajno”) da s obzirom na načelo proporcionalnosti opravda prijevremeni raskid ugovora.

33.

Iz usporedbe nekih jezičnih verzija odredbe ( 12 ) proizlazi da je za postojanje osnove za isključenje nužna povreda neke ključne obveze iz prethodnog ugovora o javnoj nabavi. Takva obveza može biti materijalne i formalne prirode jer ništa se ne protivi tomu da postoje formalne obveze koje se smatraju ključnima za izvršavanje ugovora o javnoj nabavi ( 13 ).

34.

Stoga za isključenje nije dovoljan samo jednostran raskid prethodnog ugovora o javnoj nabavi. Javni naručitelj treba obaviti dodatnu zadaću odnosno ocijeniti povredu koja je svojedobno pripisana ugovaratelju te provjeriti jesu li ispunjeni zahtjevi iz članka 57. stavka 4. točke (g) Direktive 2014/24.

35.

Sud ne treba umjesto suda koji je uputio zahtjev ocijeniti činjenice niti procijeniti ozbiljnost povrede zbog koje je Delta isključena. Stoga je na sudu koji je uputio zahtjev da u ovom predmetu utvrdi pretpostavlja li neovlašteno podugovaranje ( 14 ) građevinskih radova na gradskom rekreacijskom objektu značajan nedostatak u izvršenju ugovora koji su sklopili UTE1 i Općina Râmnicu Vâlcea.

36.

Međutim, Sud može sudu koji je uputio zahtjev ponuditi korisne upute kako bi proveo vlastitu procjenu.

37.

Kao prvo, treba odvagnuti sadržaj dokumentacije o nabavi i u kojoj je mjeri ugovaratelj bio dužan javnog naručitelja obavijestiti o svojoj namjeri da dio radova da u podugovor te od njega u tu svrhu zatražiti odobrenje. Prema mišljenju rumunjske vlade, postojale su posebne odredbe na temelju kojih nijedan podugovaratelj nije mogao sudjelovati u izvršavanju ugovora bez odobrenja javnog naručitelja ( 15 ).

38.

Ne treba zaboraviti da u skladu s člankom 71. stavkom 2. Direktive 2014/24 „[u] dokumentaciji o nabavi javni naručitelj može zahtijevati […] da ponuditelj u svojoj ponudi navede dio ugovora koji možda namjerava dati u podugovor trećim stranama i sve predložene podugovaratelje”. Samo na temelju tog podatka javni naručitelj može ocijeniti je li i podugovaratelj pouzdan ( 16 ).

39.

Odredba dokumentacije o nabavi u kojoj se zahtijeva ta prethodna napomena stoga ima čvrstu pravnu osnovu u pravu Unije. Osim toga, njezino uvođenje odgovara cilju Direktive 2014/24 u dijelu u kojem se odnosi na mehanizme priopćavanja namjere podugovaranja i na identitet podugovarateljâ.

40.

Dok je Direktiva 2004/18 u tom smislu nedorečena ( 17 ), s obzirom na to da je u njoj samo navedeno da je preporučljivo uključiti odredbe o podugovaranju kako bi se potaklo uključivanje malog i srednjeg poduzetništva u tržište ugovora o javnoj nabavi ( 18 ), u Direktivi 2014/24 ističe se zbog čega je toliko važna „transparentnos[t] u podugovarateljskom lancu”.

41.

Konkretno, u preambuli Direktive 2014/24 pojašnjava se da „to javnim naručiteljima pruža informaciju o tome tko je prisutan na gradilištima na kojima se izvode radovi […]. Trebalo bi pojasniti da se obveza dostavljanja traženih podataka u svakom slučaju odnosi na glavnog ugovaratelja, ili na temelju posebnih klauzula koje će svaki javni naručitelj trebati uključiti u sve postupke nabave, ili na temelju obveza koje bi države članice propisale glavnom ugovaratelju kroz opće primjenjive odredbe” ( 19 ).

42.

S isključivo regulatornog stajališta, člankom 71. stavkom 6. točkom (b) Direktive 2014/24 propisuje se da „[j]avni naručitelji mogu […] provjeriti ili od njih države članice mogu zatražiti da provjere postoji li osnova za isključenje podugovaratelja u skladu s člankom 57.”. Logično je da se tom provjerom zahtijeva da je uspješni ponuditelj te javne naručitelje prethodno obavijestio o svojoj namjeri da dio radova podugovori.

43.

Na temelju te pretpostavke treba dodatno provjeriti je li povreda obveze obavješćivanja o postojanju podugovaratelja podrazumijevala, u skladu s dokumentacijom o nabavi, prijevremeni raskid ugovora. U takvom slučaju javni naručitelj raskidom ugovora samo „strogo pošt[uje] kriterije koje je sam odredio”, u smislu presude Connexxion Taxi Services ( 20 ).

44.

Kao drugo, sud koji je uputio zahtjev treba ocijeniti je li izravno izvršenje koje treba provoditi samo odabrani ugovaratelj bila ključna obveza za ostvarivanje cilja koji nastoji postići javni naručitelj. U suprotnom, odnosno ako je žalba zbog podugovaratelja u okviru tog ugovora o radovima moguća, čak i ako je povezana s obvezom prethodnog obavješćivanja i posljedičnim administrativnim odobrenjem, treba utvrditi je li izostanak navedene obavijesti (pa stoga i obveznog odobrenja) samo administrativna pogreška koja nije toliko važna i koja se može a posteriori ispraviti ( 21 ).

45.

Kao treće, sud koji je uputio zahtjev može odvagnuti u kojoj je mjeri podugovaranje utjecalo na znatan dio građevinskih radova na rekreacijskom centru i je li intervencija podugovaratelja negativno utjecala na izvođenje tih radova ( 22 ).

46.

Takve su ocjene važne za određivanje mjere isključenja s obzirom na načelo proporcionalnosti ( 23 ). Ako postupanje gospodarskog subjekta koji je povrijedio svoje obveze iz prvog ugovora ne dosegne određenu razinu važnosti (odnosno ako je samo de minimis), moguće je da je njegovo isključenje iz drugog ugovora nedopušteno jer je neproporcionalno.

47.

Kao četvrto, ako se utvrdi postojanje te osnove za isključenje, člankom 57. stavkom 6. Direktive 2014/24 (koji je prenesen u članak 171. Zakona br. 98/2016) i dalje se dopušta dotičnom ponuditelju da pruži dokaze kako bi dokazao da je unatoč svojem prethodnom postupanju dokazano pouzdan ( 24 ).

48.

Naposljetku, Deltina tvrdnja o sporovima koji su u tijeku i koji se odnose na odluku Općine Râmnicu Vâlcea na temelju koje je raskinut UTE1-ov ugovor ( 25 ) nije sama po sebi prepreka primjeni te osnove za isključenje. Kao što sam tvrdio u svojem mišljenju u predmetu Meca ( 26 ), samo pobijanje odluke o prijevremenom raskidu ugovora ne može biti prepreka koja javnom naručitelju onemogućava da ocijeni postupanje, koje je uzrokovalo raskid, i posljedičnu pouzdanost gospodarskog subjekta.

49.

Neke od situacija iz članka 57. stavka 4. točke (h) Direktive 2014/24 kojima se opravdava isključenje gospodarskog subjekta iz postupka javne nabave jesu sljedeće:

50.

Sud se suočio s prvom od tih dviju situacija prilikom tumačenja, u presudi Esaprojekt ( 28 ), odredbe Direktive 2004/18 (odnosno članka 45. stavka 2. točke (g)) kojom se u sličnim okolnostima omogućuje isključenje gospodarskog subjekta iz postupka javne nabave zbog njegova lažnog prikazivanja činjenica javnom naručitelju.

51.

U toj se presudi smatralo da nije nužna ni namjera gospodarskog subjekta da lažno prikaže činjenice, nego da je dovoljno da je odgovoran za „nepažnju određenog stupnja, odnosno nepažnju koja bi mogla imati odlučujući utjecaj na odluke o isključivanju, odabiru ili sklapanju ugovora o javnoj nabavi”. Budući da je u tom slučaju nastala takva okolnost, gospodarski subjekt mogao se smatrati „krivim za ozbiljno” lažno prikazivanje, čime se mogla opravdati „odluk[a] javnog naručitelja da isključi navedenog subjekta iz predmetnog postupka javne nabave” ( 29 ).

52.

U presudi Impresa di Costruzioni Ing. E. Mantovani i Guerrato ( 30 ) raspravljalo se o drugoj situaciji s obzirom na odgovarajuću odredbu iz Direktive 2004/18 ( 31 ). U tom je predmetu ponuditelj u svojoj ponudi prešutio informaciju o kaznenopravnom položaju člana uprave koji je osuđen zbog nekoliko kaznenih djela. Sud je smatrao da je takva okolnost dovoljna da se ponuditelja isključi iz postupka javne nabave ( 32 ).

53.

Iako se na temelju samog teksta članka 57. stavka 4. točke (h) Direktive 2014/24 može činiti da se „ozbiljnost” zahtijeva samo u pogledu dostavljanja lažnih podataka a ne u pogledu prikrivanja informacija, smatram da to nije slučaj. Neovisno o tome je li riječ o aktivnom postupanju (lažno prikazivanje činjenica) ili izostavljanju informacija (prikrivanje), važno je da informacije koje su lažno prikazane ili prikrivene utječu na odluku koju donosi javni naručitelj. Smatram da je to ponovno posljedica načela proporcionalnosti.

54.

Kao što sam već istaknuo, u predmetnom zahtjevu za prethodnu odluku sud koji je uputio zahtjev ne bavi se, za razliku od javnog naručitelja, osnovom za isključenje koju analiziram. ( 33 ). Naime, budući da Delta nije obavijestila CNAIR o raskidu prethodnog ugovora o javnoj nabavi zbog povrede odredbe o podugovaranju, to je tijelo odlučilo primijeniti (zajedno s osnovom za isključenje koja je već analizirana u prethodnom odjeljku) članak 167. stavak 1. Zakona br. 98/2016, odnosno nacionalno pravilo u koje je prenesen članak 57. stavak 4. točku (h) Direktive 2014/24.

55.

U tom kontekstu, ako sud koji je uputio zahtjev smatra prikladnim osvrnuti se i razmotriti drugu osnovu za isključenje koju je primijenio CNAIR, trebat će uzeti u obzir posebne okolnosti u kojima je došlo do prikrivanja informacija i ozbiljnost tog postupanja.

56.

Konkretno, za ocjenu ozbiljnosti prikrivanja informacija od javnog naručitelja nije dovoljno utvrditi da je ponuditelj prešutio postojanje moguće osnove za isključenje. Osim toga, neophodno je odvagnuti opseg izostavljene informacije.

57.

U predmetu poput ovog, u kojem je došlo do službeno utvrđenog raskida prethodnog ugovora ( 34 ), Delta je u skladu s načelom odanosti bila obvezna javnog naručitelja odmah obavijestiti o tom objektivnom podatku te mu dostaviti sve informacije koje smatra neophodnima kako bi dokazao da, prema njegovu mišljenju, nije povrijedio svoje obveze ili da je ta povreda nevažna ( 35 ).

58.

U svakom slučaju, na nacionalnom je sudu da odvagne činjenične okolnosti spora kako bi s obzirom na načelo proporcionalnosti utvrdio je li isključenje ponuditelja na temelju prve ili druge osnove bilo dovoljno opravdano.

59.

S obzirom na prethodna razmatranja, predlažem Sudu da na prethodno pitanje koje mu je uputila Curtea de Apel Bucureşti (Žalbeni sud u Bukureštu, Rumunjska) odgovori na sljedeći način: