PRESUDA SUDA (deseto vijeće)

14. rujna 2017. ( *1 )

„Povreda obveze države članice – Direktiva 91/271/EEZ – Pročišćavanje komunalnih otpadnih voda – Članak 4. stavci 1. i 3. – Sekundarno pročišćavanje ili ekvivalentno pročišćavanje”

U predmetu C‑320/15,

povodom tužbe zbog povrede obveze na temelju članka 258. UFEU‑a, podnesene 26. lipnja 2015.,

Europska komisija, koju zastupaju G. Zavvos i E. Manhaeve, u svojstvu agenata,

tužitelj,

protiv

Helenske Republike, koju zastupa E. Skandalou, u svojstvu agenta,

tuženika,

koju podupire:

Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske, koju zastupaju C. Brodie i J. Kraehling, u svojstvu agenta,

intervenijent,

SUD (deseto vijeće),

u sastavu: M. Berger, predsjednica vijeća, A. Borg Barthet (izvjestitelj) i E. Levits, suci,

nezavisni odvjetnik: M. Bobek,

tajnik: R. Schiano, administrator,

uzimajući u obzir pisani postupak i nakon rasprave održane 25. siječnja 2017.,

saslušavši mišljenje nezavisnog odvjetnika na raspravi održanoj 30. ožujka 2017.,

donosi sljedeću

Presudu

Europska komisija svojom tužbom od Suda zahtijeva da utvrdi da je Helenska Republika povrijedila svoje obveze na temelju članka 4. stavaka 1. i 3. Direktive Vijeća 91/271/EEZ od 21. svibnja 1991. o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda (SL 1991., L 135, str. 40.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 1., str. 5.), kako je izmijenjena Uredbom (EZ) br. 1137/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2008. (SL 2008., L 311, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 4., str. 144.) (u daljnjem tekstu: Direktiva 91/271), jer nije osigurala odgovarajuću razinu pročišćavanja komunalnih otpadnih voda aglomeracija Prosotsani, Doxato, Eleftheroupoli, Vagia, Galatista, Desfina i Chanioti, čiji je populacijski ekvivalent (p. e.) između 2000 i 10000, kao i aglomeracije Polychrono, čiji je p. e. između 10000 i 15000.

Pravni okvir

U skladu s člankom 1. Direktive 91/271:

„Ova se Direktiva odnosi na prikupljanje, pročišćavanje i ispuštanje komunalnih otpadnih voda, te pročišćavanje i ispuštanje otpadnih voda iz određenih industrijskih sektora.

Cilj Direktive je zaštita okoliša od štetnih utjecaja ispuštanja gore navedenih otpadnih voda.”

Članak 2. te direktive određuje:

„Za potrebe ove Direktive:

1.	‚komunalne otpadne vode’ su otpadne vode iz kućanstava ili mješavina otpadnih voda iz kućanstava s industrijskim otpadnim vodama i/ili oborinskim vodama;

[…]

5.	‚sabirni sustav’ je sustav odvodâ u kojima se prikupljaju i odvode komunalne otpadne vode;

6.	‚1 p. e. (populacijski ekvivalent)’ je organsko biorazgradivo opterećenje koje ima petodnevnu biokemijsku potražnju kisika (BPK5) od 60 g kisika dnevno;

[…]

8.	‚sekundarno pročišćavanje’ je pročišćavanje komunalnih otpadnih voda procesom koji općenito obuhvaća biološko pročišćavanje sa sekundarnim taloženjem ili druge procese u kojima se poštuju zahtjevi utvrđeni u tablici 1. Priloga I.;

[…]”

Članak 4. navedene direktive propisuje:

„1. Države članice će osigurati da se komunalne otpadne vode koje ulaze u sabirne sustave prije ispuštanja podvrgnu sekundarnom pročišćavanju ili ekvivalentnom pročišćavanju kako slijedi:

[…]

–	najkasnije do 31. prosinca 2005. za sva ispuštanja iz aglomeracija s p. e. između 10000 i 15000,

–	najkasnije do 31. prosinca 2005. za ispuštanja u slatke vode i estuarije iz aglomeracija s p. e. između 2000 i 10000.

[…]

3. Ispuštanja iz stanica za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda opisanih u stavcima 1. i 2. moraju zadovoljavati odgovarajuće zahtjeve iz Priloga I. dijela B. […]

[…]”

Prilog I. Direktivi 91/271, naslovljen „Zahtjevi za komunalne otpadne vode”, glasi:

„[…]

Ispuštanje iz stanica za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda u prihvatne vode […]

1.	Stanice za pročišćavanje otpadnih voda moraju se osmisliti ili modificirati tako da se prije ispuštanja u prihvatne vode mogu dobiti ogledni uzorci ulaznih otpadnih voda ili pročišćene vode koja otječe.

2.	Ispuštanja iz stanica za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda podvrgnutih pročišćavanju u skladu s člancima 4. i 5. moraju ispunjavati zahtjeve utvrđene u tablici 1.

[…]

Referentne metode za praćenje i procjenu rezultata

1.	Države članice osiguravaju da se primijeni metoda praćenja koja odgovara barem niže opisanoj razini zahtjeva. Metode različite od onih navedenih u stavcima 2., 3. i 4. mogu se koristiti pod uvjetom da se može dokazati da se dobivaju ekvivalentni rezultati. […]

2.	Uzorci razmjerni protoku ili na osnovi vremena kroz 24-satno razdoblje prikupljaju se na istoj dobro određenoj točki na izlazu i prema potrebi na ulazu u stanicu za pročišćavanje radi praćenja pridržavanja zahtjeva za ispuštene otpadne vode utvrđenih u ovoj Direktivi. […]

Minimalni godišnji broj uzoraka utvrđuje se prema veličini stanice za pročišćavanje i prikuplja u redovnim vremenskim razmacima tijekom godine:

–	2000 do 9999 p. e.: 12 uzoraka u prvoj godini. četiri uzorka u sljedećim godinama, ako se može dokazati da je voda tijekom prve godine u skladu s odredbama ove Direktive; ako jedan od četiri uzorka nije u skladu, 12 uzoraka mora se uzeti u sljedećoj godini.

–	10000 do 49999 p. e.: 12 uzoraka.

[…]”

6	Tablica 1. u Prilogu I. Direktivi 91/271 sadržava zahtjeve koji se odnose na ispuštanja iz stanica za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda obuhvaćenih, među ostalim, člankom 4. te direktive.

Predsudski postupak

Komisija je dopisom od 29. svibnja 2007. od grčkih tijela zatražila da joj u roku od šest mjeseci dostave podatke, među ostalim, u vezi sa svojim obvezama pročišćavanja komunalnih otpadnih voda, kako su utvrđene u članku 4. Direktive 91/271, za 2007. Iako nisu postupila u skladu s tim zahtjevom u određenom roku, ta tijela ipak su dostavila zatražene podatke dvije godine kasnije, nakon što im je poslan upitnik za 2009.

8	Budući da je na temelju tih podataka zaključila da su 62 grčke aglomeracije povrijedile članak 4. Direktive 91/271, Komisija je dopisom od 5. listopada 2010. od grčkih tijela zatražila određena pojašnjenja.

Nakon što je razmotrila informacije koje su joj grčka tijela podnijela u svojem odgovoru od 21. prosinca 2010., Komisija je Helenskoj Republici 17. lipnja 2011. uputila pismo opomene, u kojem je navela da smatra da je potonja povrijedila svoje obveze na temelju članka 4. Direktive 91/271 u pogledu te 62 aglomeracije i stoga ju je pozvala da podnese svoje očitovanje.

10	Helenska Republika odgovorila je na to pismo 11. kolovoza 2011. pruživši informacije o spomenutim aglomeracijama.

11	Dana 1. lipnja 2012. Komisija je Helenskoj Republici uputila obrazloženo mišljenje u kojem je navela da je ta država članica nastavila s kršenjem odredbi Direktive 91/271. Pozvala je tu državu članicu da podnese svoje očitovanje u roku od dva mjeseca od primitka tog obrazloženog mišljenja.

Dopisima od 20. srpnja 2012. i 20. ožujka 2013. Helenska Republika odgovorila je na spomenuto obrazloženo mišljenje tvrdeći da će četiri aglomeracije ispuniti zahtjeve Direktive 91/271 po završetku različitih projekata financiranih operativnim programom „Okoliš i održivi razvoj” i da osam drugih aglomeracija ima operativnu stanicu za pročišćavanje otpadnih voda čiji su izlazni podaci u skladu sa zahtjevima te direktive.

13	Komisija je 21. veljače 2014. Helenskoj Republici uputila dopunsko obrazloženo mišljenje jer osam aglomeracija – odnosno Prosotsani, Doxato, Eleftheroupoli, Vagia, Desfina, Galatista, Polychrono i Chanioti – i dalje nije ispunjavalo zahtjeve Direktive 91/271.

Helenska Republika u svojem odgovoru od 22. travnja 2014. na dopunsko obrazloženo mišljenje priznala je da će četiri od osam predmetnih aglomeracija u potpunosti ispuniti spomenute zahtjeve tek nakon što budu okončani sufinancirani projekti. Što se tiče četiriju ostalih aglomeracija, napomenula je da, iako imaju stanice za pročišćavanje koje djeluju u skladu s odredbama Direktive 91/271, one nisu poslale dovoljan broj uzoraka u skladu s tom direktivom, tako da „nije [bilo] moguće ocijeniti novije operativne podatke”.

15	Nezadovoljna objašnjenjima koja je pružila Helenska Republika, Komisija je odlučila podnijeti predmetnu tužbu.

O tužbi

Komisija svojom tužbom prigovara Helenskoj Republici da je povrijedila svoje obveze na temelju članka 4. stavaka 1. i 3. Direktive 91/271 jer nije osigurala sekundarno pročišćavanje ili ekvivalentno pročišćavanje ispuštenih komunalnih otpadnih voda za aglomeraciju s p. e. između 10000 i 15000 i za sedam aglomeracija s p. e. između 2000 i 10000.

U tom pogledu valja podsjetiti da, prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda, postojanje povrede obveze treba procjenjivati u odnosu na položaj države članice kakav je postojao u trenutku isteka roka određenog u obrazloženom mišljenju i da Sud ne može uzeti u obzir naknadno nastale promjene (presuda od 10. travnja 2014., Komisija/Italija, C‑85/13, neobjavljena, EU:C:2014:251, t. 31. i navedena sudska praksa).

Slijedi da u predmetnom slučaju – s obzirom na to da je dopunskim obrazloženim mišljenjem proslijeđenim 21. veljače 2014., koje je Helenska Republika primila istog dana, potonjoj određen rok od dva mjeseca od njegova primitka za usklađivanje s obvezama koje proizlaze iz Direktive 91/271 – postojanje navodne povrede treba ocijeniti s obzirom na 21. travnja 2014.

Slijedom toga, u svrhu ispitivanja osnovanosti ove tužbe valja utvrditi može li se na taj datum smatrati dokazanim da Helenska Republika, kao što to tvrdi Komisija, nije bila usklađena sa zahtjevima iz članka 4. stavka 1. spomenute direktive u pogledu aglomeracija Prosotsani, Doxato, Eleftheroupoli, Vagia i Galatista kao i s onima iz članka 4. stavka 3. iste direktive u pogledu aglomeracija Polychrono, Chanioti i Desfina.

Helenska Republika u svojim je pismenima navela da ne osporava činjenicu da na datum određen u dopunskom obrazloženom mišljenju ispuštanje komunalnih otpadnih voda aglomeracija Prosotsani, Doxato, Eleftheroupoli, Vagia i Galatista nije bilo usklađeno sa zahtjevima iz članka 4. stavka 1. te direktive.

Međutim, u skladu s njegovom ustaljenom sudskom praksom, na Sudu je da utvrdi postoji li povreda obveze koja se stavlja na teret, čak i ako zainteresirana država članica tu povredu ne osporava (presuda od 10. ožujka 2016., Komisija/Španjolska, C‑38/15, neobjavljena, EU:C:2016:156, t. 29. i navedena sudska praksa).

U tom pogledu treba podsjetiti da članak 4. stavak 1. druga i treća alineja Direktive 91/271 nameće državama članicama preciznu obvezu glede rezultata koji treba postići, koja je izražena na jasan i nedvosmislen način, a u skladu s kojom komunalne otpadne vode koje ulaze u sabirne sustave moraju podvrgnuti sekundarnom pročišćavanju ili ekvivalentnom pročišćavanju, bilo prije svih ispuštanja, kada potječu iz aglomeracija s p. e. između 10000 i 15000, bilo prije ispuštanja u slatke vode i estuarije, kada potječu iz aglomeracija s p. e. između 2000 i 10000.

23	Osim toga, u skladu s člankom 4. stavkom 3. spomenute direktive, to sekundarno ili ekvivalentno pročišćavanje mora se provoditi putem stanica za pročišćavanje čija ispuštanja zadovoljavaju zahtjeve utvrđene u Prilogu I. dijelu B te direktive.

Međutim, u predmetnom slučaju, kao što je to priznala Helenska Republika u svojim pismenima, iz informacija pruženih Sudu proizlazi da na datum određen u dopunskom obrazloženom mišljenju u aglomeracijama spomenutima u točki 20. ove presude još nisu bili okončani radovi potrebni za izgradnju ili poboljšanje stanica za pročišćavanje otpadnih voda i da stoga ispuštanja komunalnih otpadnih voda iz tih aglomeracija nisu bila podvrgnuta sekundarnom ili ekvivalentnom pročišćavanju iz članka 4. stavka 1. Direktive 91/271.

25	Iz toga slijedi da na datum određen u dopunskom obrazloženom mišljenju ispuštanja komunalnih otpadnih voda iz aglomeracija Prosotsani, Doxato, Eleftheroupoli, Vagia i Galatista nisu bila, kao što je to priznala Helenska Republika, usklađena s odredbama članka 4. stavka 1. spomenute direktive.

26	Što se tiče aglomeracija Polychrono, Chanioti i Desfina, iz podnesaka koje su stranke podnijele proizlazi da je Helenska Republika Komisiji u redovnim vremenskim razmacima dostavila različite brojeve uzoraka za 2011. do 2014. godine.

Što se tiče rezultata tih uzoraka, Komisija je u pogledu aglomeracije Polychrono utvrdila da, od 84 uzorka podnesena za 2012. i 2013., sedam prelazi dopuštene vrijednosti, da uzorci uzeti za aglomeraciju Chanioti između 2012. i 2014. nemaju dokaznu vrijednost jer su nepravilno uzeti i da, od 14 uzoraka uzetih za aglomeraciju Desfina u redovnim vremenskim razmacima između 2011. i 2013., dva prelaze propisane vrijednosti.

Iako je Komisija na raspravi izričito izjavila, odgovarajući na pitanje Suda u tom pogledu, da odustaje od zahtjeva da se uzimanje dvanaest uzoraka, odnosno jednog mjesečno, proteže na cijelu godinu kako bi se mogla dokazati usklađenost predmetnih postrojenja sa zahtjevima iz članka 4. stavka 3. Direktive 91/271 u vezi s njezinim Prilogom I. dijelom B, ipak je tijekom rasprave napomenula da uzorci koje je podnijela Helenska Republika nisu bili ogledni u pogledu kvalitete, s obzirom na nepostojanje uzoraka koji bi omogućili usporedno ispitivanje i neuzimanje u obzir relevantnosti vremena u koje se uzorci moraju uzeti.

29	S tim u vezi, treba podsjetiti da je Komisija u pogledu aglomeracija Polychrono, Chanioti i Desfin Helenskoj Republici i u predsudskoj fazi i u tužbi prigovorila da je povrijedila svoje obveze na temelju članka 4. stavka 3. Direktive 91/271 zbog broja podnesenih uzoraka.

30	Međutim, kao prvo, zahtjev koji se odnosi na relevantnost vremena u koje treba uzeti uzorke ne ulazi u zahtjeve iz Priloga I. dijela B te direktive i stoga u obveze koje države članice imaju na temelju njezina članka 4.

Kao drugo i u svakom slučaju, valja podsjetiti da je u kontekstu postupaka zbog povrede obveze cilj predsudskog postupka dati odnosnoj državi članici priliku, s jedne strane, da se uskladi s obvezama koje proizlaze iz prava Unije te, s druge strane, da učinkovito iznese razloge svoje obrane u odnosu na prigovore koje je navela Komisija. Slijedom toga, predmet tužbe koja se podnosi na temelju članka 258. UFEU‑a određen je predsudskim postupkom predviđenim tom istom odredbom. Regularnost tog postupka osnovno je jamstvo koje se želi ostvariti UFEU‑om, ne samo radi zaštite prava odnosne države članice nego i radi toga da se osigura da će predmet eventualnog postupka pred sudom biti jasno definiran spor (presuda od 11. rujna 2014., Komisija/Njemačka, C‑525/12, EU:C:2014:2202, t. 21. i navedena sudska praksa).

32	Međutim, Komisija je u svojoj tužbi, kao i u predsudskoj fazi, Helenskoj Republici prigovorila samo to da je podnijela uzorke koji zbog nedovoljnog broja nisu bili ogledni te nije dovela u pitanje kvalitetu uzoraka koji su joj proslijeđeni.

33	Slijedi da prigovori u vezi s nepostojanjem uzoraka koji omogućuju usporedno ispitivanje i neuzimanjem u obzir relevantnosti vremena u koje se uzorci moraju uzeti izlaze iz okvira predmetnog postupka zbog povrede obveze, pa ih zato treba odbaciti kao nedopuštene.

U tim okolnostima – s obzirom na to da iz ispitivanja podataka koje je Helenska Republika iznijela u svojem odgovoru na tužbu proizlazi da je ona Komisiji podnijela nekoliko uzoraka koji pokazuju učinkovitost sekundarnog pročišćavanja komunalnih otpadnih voda nakon puštanja u pogon sabirnih sustava spomenutih aglomeracija i da je Komisija navela da odustaje od zahtjeva da se uzimanje dvanaest uzoraka, odnosno jednog mjesečno, proteže na cijelu godinu – valja smatrati da je bilo dokazano da su ispuštanja iz stanica za pročišćavanje aglomeracija Polychrono, Chanioti i Desfina na datum određen u dopunskom obrazloženom mišljenju zadovoljavala zahtjeve iz članka 4. stavka 3. Direktive 91/271, tako da povreda koja se stavlja na teret u pogledu tih aglomeracija nije dokazana.

S obzirom na sva prethodna razmatranja, treba utvrditi da je Helenska Republika povrijedila svoje obveze na temelju članka 4. stavka 1. Direktive 91/271 jer nije osigurala sekundarno pročišćavanje ili ekvivalentno pročišćavanje komunalnih otpadnih voda iz aglomeracija Prosotsani, Doxato, Eleftheroupoli, Vagia i Galatista, čiji je p. e. između 2000 i 10000.

Troškovi

Na temelju članka 138. stavka 3. Poslovnika, Sud može podijeliti troškove ili odlučiti da svaka stranka snosi vlastite troškove ako stranke djelomično uspiju u svojim zahtjevima. S obzirom na to da je Komisijina tužba tek djelomično usvojena, valja odlučiti da će svaka stranka snositi vlastite troškove.

Slijedom navedenoga, Sud (deseto vijeće) proglašava i presuđuje:

Helenska Republika povrijedila je svoje obveze na temelju članka 4. stavka 1. Direktive Vijeća 91/271/EEZ od 21. svibnja 1991. o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda, kako je izmijenjena Uredbom (EZ) br. 1137/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2008., jer nije osigurala sekundarno pročišćavanje ili ekvivalentno pročišćavanje komunalnih otpadnih voda iz aglomeracija Prosotsani, Doxato, Eleftheroupoli, Vagia i Galatista, čiji je p. e. između 2000 i 10000.

2.	U preostalom dijelu tužba se odbija.

3.	Komisija i Helenska Republika snose vlastite troškove.

Potpisi

( *1 ) Jezik postupka: grčki