—

za D. Bowmana, P. Ringhofer, Rechtsanwalt,

—

za Pensionsversicherungsanstalt, J. Milchram, A. Ehm i T. Mödlagl, Rechtsanwälte,

—

za Europsku komisiju, B.-R. Killmann i D. Martin, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članaka 21. i 28. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja) kao i članka 2. stavaka 1. i 2., članka 6. i članka 1. Direktive Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenoga 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja (SL 2000., L 303, str. 16.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 1., str. 69.).

2

Zahtjev je upućen u okviru spora između Daniela Bowmana i Pensionsversicherungsanstalt (agencija za mirovinsko osiguranje, u daljnjem tekstu: uprava), u vezi s odlukom potonje koja se temelji na odredbi kolektivnog ugovora koja propisuje rok za napredovanje iz prvog u drugi stupanj tablice plaća koji je puno dulji od onoga koji se primjenjuje na naredne stupnjeve.

3

Prema članku 1. Direktive 2000/78 „svrha ove Direktive je utvrditi opći okvir za borbu protiv diskriminacije na temelju vjere ili uvjerenja, invaliditeta, dobi ili spolnog opredjeljenja u vezi sa zapošljavanjem i obavljanjem zanimanja, kako bi se u državama članicama ostvarila primjena načela jednakog postupanja.”

4

Članak 2. te direktive propisuje:

5

Članak 6. stavak 1. iste direktive, naslovljen „Opravdano različito postupanje na temelju dobi” propisuje:

„Neovisno o članku 2. stavku 2., države članice mogu predvidjeti da se različito postupanje na temelju dobi neće smatrati diskriminacijom, ako su, u kontekstu nacionalnog prava, te razlike objektivno i razumno opravdane legitimnim ciljem, uključujući legitimnu politiku zapošljavanja, tržište rada i strukovno obrazovanje te ako su načini ostvarivanja tog cilja primjereni i nužni.

Takvo različito postupanje može, između ostalog, uključivati:

[…]”

6

Prije 80. izmjene tog kolektivnog ugovora Dienstordnung A für die Angestellten bei den Sozialversicherungsträgern Österreichs (režim A primjenjiv na zaposlenike austrijskih agencija za osiguranje socijalne sigurnosti, u daljnjem tekstu: DO.A) propisivao je:

„Članak 13.: Razdoblja službe koja treba uzeti u obzir kod razvrstavanja u tablice plaća

[…]

Članak 40.: Razvrstavanje u tablice plaća; napredovanje

[…]”

7

Nakon 80. izmjene DO.A‑e, kojom je također usvojena prijelazna odredba za radnike zaposlene prije 1. siječnja 2011., te odredbe glase:

„Članak 13.: Razdoblja koja treba uračunati kod razvrstavanja u tablice plaća

[…]

[…]

[…]

„Članak 40.: Razvrstavanje u tablice plaća; napredovanje

[…]

[…]”

8

D. Bowman, rođen 28. srpnja 1961., zaposlen je u službi uprave od 1. travnja 1988. na temelju privatnopravnog ugovora o radu. Na taj ugovor primjenjuje se DO.A, tj. kolektivni ugovor. Njegova plaća računa se na temelju razvrstavanja provedenog u trenutku njegova zapošljavanja a da mu pritom nisu bila uračunata ispunjena razdoblja školovanja. D. Bowman je od tada proveo dvije godine u višem stupnju, u skladu s odredbama DO.A‑e i primio povećanje plaće u skladu sa svojim napredovanjem.

9

U odnosu na zaposlenike uprave koji nisu bili napunili 18 godina na dan svojeg zapošljavanja, prije 80. izmjene članak 40. stavak 2. DO.A‑e propisivao je da se oni mlađi od 16, 17 i 18 godina razvrstavaju u pripadajući stupanj a, b i c platnog razreda koji se primjenjuje na temelju članka 37. DO.A‑e. Tek nakon što su ti isti zaposlenici napunili 18 godina, prešli su u prvi stupanj u koji su bili razvrstani svi zaposlenici uprave koji su bili zaposleni nakon navršenih 18 godina, ali istovremeno nisu imali koristi od prethodnih razdoblja usporedivih s razdobljima aktivnosti. Također, nije se moglo uračunati nijedno razdoblje obrazovanja. Nadalje, plaća predviđena za stupnjeve a, b i c bila je uvelike niža od one predviđene za prvi stupanj. Ista aktivnost ili funkcija bila je dakle različito plaćena, ovisno o dobi u kojoj je bila obavljana.

10

Članak 40. stavak 2. stavljen je izvan snage 80. izmjenom DO.A‑e i nije bio zamijenjen, tako da su stupnjevi a, b i c bili brisani. Razvrstavanje svakog zaposlenika uprave koji prije dana svojeg zapošljavanja nije ispunio razdoblja koja su trebala biti uzeta u obzir radi izračuna njegova karijernog puta provodi se nakon te izmjene neovisno o dobi koju je taj zaposlenik navršio u vrijeme stupanja u službu. Takav zaposlenik izravno je razvrstan u prvi stupanj. Novi režim nije izmijenio plaću koja pripada potonjem stupnju dotičnog platnog razreda, tako da su svi zaposlenici u dobi od najmanje 18 godina dobili znatno povećanje plaće koje je, sukladno odgovarajućem platnom razredu, iznosilo od 100 do 200 EUR mjesečno.

11

Nakon 80. izmjene DO.A‑e napredovanje u drugi stupanj moglo je uslijediti tek po proteku pet godina. Nadalje, napredovanje u iduće stupnjeve bilo je moguće svaki put nakon napunjene dvije godine službe. Ta dvogodišnja napredovanja okončavaju se s 18. stupnjem, a sljedeće napredovanje predviđeno je po isteku četiri godine. Nakon toga takozvanog „dodatka na dob” nije predviđeno daljnje napredovanje.

12

Prije zapošljavanja u službi uprave D. Bowman školovao se u austrijskoj državnoj gimnaziji od 1. rujna 1976. do 30. lipnja 1979., odnosno dvije godine i deset mjeseci. Nakon što je 80. izmjena DO.A‑e otvorila mogućnost uračunavanja razdobljâ školovanja, D. Bowman je 17. svibnja 2012. podnio zahtjev za ponovni izračun razdoblja školovanja koja su prethodila njegovu stupanju u službu uprave radi određivanja datuma napredovanja u skladu s člankom 13. DO.A‑e, u verziji koja proistječe iz 80. izmjene tog kolektivnog ugovora. Slijedom navedenog, D. Bowman je od uprave zahtijevao plaćanje bruto iznosa od 3655,20 EUR, uvećanog za kamate i troškove i buduće isplate plaće koja bi odgovarala razvrstavanju u platni razred F, rang I, stupanj 17. te određivanje 1. listopada 2012. kao datuma svojeg idućeg napredovanja.

13

Uprava je 27. svibnja 2012. odlučila da, u skladu s DO.A‑om u verziji primjenjivoj nakon njezine 80. izmjene, karijerno napredovanje D. Bowmana može biti ispunjeno u najviše tri godine, ali da iz njega ne može proizaći nikakvo povećanje platnog razreda ni izmjena datuma za napredovanje zato što, nakon te izmjene, do napredovanja u drugi stupanj može doći samo po okončanju pet godina a ne dvije godine, kako je bilo predviđeno dotad.

14

Arbeits- und Sozialgericht Wien (Radni i socijalni sud u Beču, Austrija) usvojio je tužbu koju je D. Bowman uložio protiv te odluke uprave. Taj sud smatrao je da produljenje roka za napredovanje iz prvog u drugi stupanj predstavlja neizravnu diskriminaciju na temelju dobi.

15

Oberlandesgericht Wien (Visoki zemaljski sud u Beču, Austrija) usvojio je žalbu protiv te odluke Arbeits- und Sozialgericht Wien (Radni i socijalni sud u Beču) koju je uložila uprava. Žalbeni sud je smatrao da je mogućnost uračunavanja razdoblja školovanja usvojena 80. izmjenom DO.A‑e, u isto vrijeme kao i mjera kojom je omogućeno produljenje roka za napredovanje iz prvog stupnja u drugi stupanj, i da se prema D. Bowmanu postupalo na isti način kao prema drugim radnicima, kako prije tako i nakon te izmjene, tako da on nije bio diskriminiran na temelju dobi.

16

D. Bowman je pred sudom koji je uputio zahtjev, Oberster Gerichtshof (Vrhovni sud, Austrija), protiv te presude uložio reviziju. Taj sud se pita je li produljenje roka za napredovanje iz prvog u drugi stupanj koje je uvela DO.A neizravna diskriminacija na temelju dobi. Napominje osobito da 80. izmjena DO.A‑e nema za cilj dokinuti ranije nejednako postupanje, nego omogućiti vrednovanje karijere putem uračunavanja prethodnih razdoblja. Iako produljenje roka za napredovanje iz prvog stupnja u drugi stupanj može stvarati neizravnu razliku u postupanju na temelju dobi, ona svejedno može biti opravdana.

17

U tim uvjetima Oberster Gerichtshof (Vrhovni sud) odlučio je prekinuti postupak i postaviti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

„Treba li članak 21. Povelje o temeljnim pravima, u vezi s člankom 2. stavcima 1. i 2. kao i s člankom 6. stavkom 1. Direktive 2000/78/EZ te člankom 28. Povelje, tumačiti na način da:

i, u slučaju potvrdnog odgovora, treba li ga tumačiti na način

18

Sud koji je uputio zahtjev u biti pita trebaju li se članak 21. Povelje kao i članak 2. stavci 1. i 2. te članak 6. stavak 1. Direktive 2000/78 tumačiti na način da im se protivi nacionalni kolektivni ugovor, kao što je onaj u pitanju u glavnom postupku, na temelju kojega zaposlenik, koji ima koristi od toga da se u svrhu njegova razvrstavanja u stupanj tablice plaća uračunavaju razdoblja školovanja, mora zadovoljiti rok za napredovanje iz prvog u drugi stupanj tablice plaća koji je puno dulji od onoga koji se primjenjuje između sljedećih stupnjeva.

19

Najprije je potrebno podsjetiti da, prilikom usvajanja mjera što ulaze u područje primjene Direktive 2000/78, koja u području zapošljavanja i obavljanja zanimanja konkretizira načelo nediskriminacije na temelju dobi, a koje se nalazi u članku 21. Povelje, države članice i socijalni partneri moraju djelovati uz poštovanje te direktive (vidjeti u tom smislu presudu od 13. rujna 2011., Prigge i dr., C‑447/09, EU:C:2011:573, t. 48., i od 11. studenoga 2014., Schmitzer, C‑530/13, EU:C:2014:2359, t. 23.).

20

Treba prije svega ispitati dovodi li kolektivni ugovor, kao što je onaj u pitanju u glavnom postupku, do različitog postupanja na temelju dobi, u smislu članka 2. stavka 1. Direktive 2000/78. U tom pogledu valja podsjetiti da, u skladu s tom odredbom, „načelo jednakog postupanja” znači nepostojanje svake izravne ili neizravne diskriminacije na temelju bilo kojeg od razloga iz članka 1. te direktive. Njezin članak 2. stavak 2. točka (a) pobliže određuje da se za potrebe primjene stavka 1. tog članka radi o izravnoj diskriminaciji kada se prema nekoj osobi postupa lošije nego prema drugoj ili kada je došlo do takvog postupanja ili je moglo doći do takvog postupanja u sličnim situacijama zbog bilo kojeg od razloga iz članka 1. iste direktive. U skladu s člankom 2. stavkom 2. točkom (b) Direktive 2000/78, neizravna diskriminacija na temelju dobi postoji u slučaju kada kakva naizgled neutralna odredba, mjerilo ili postupanje dovede u neravnopravan položaj osobe određene dobi u usporedbi s ostalim osobama, osim ako ta odredba, mjerilo ili postupanje nisu objektivno opravdani legitimnim ciljem, a sredstva za postizanje tog cilja su primjerena i nužna.

21

Što se tiče razdobljâ školovanja koja su predmet glavnog postupka, iz zahtjeva za prethodnu odluku proizlazi da, za razliku od režima koji je prethodio 80. izmjeni DO.A‑e, režim uspostavljen tom izmjenom omogućava njihovo uračunavanje ako prelaze minimalno opće obvezno školovanje koje se primjenjuje na to razdoblje studiranja u skladu sa zakonodavstvom o školskom obrazovanju, ali najviše tri godine.

22

Usto, ako je nakon 80. izmjene DO.A‑e rok za napredovanje iz prvog u drugi stupanj tablice plaća produljen za tri godine, napredovanje u tablici plaća odvija se dalje na temelju navršenih godina službe.

23

Iz toga slijedi da, kao što je istaknuo sud koji je uputio zahtjev, kolektivni ugovor, poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku, na temelju kojega zaposlenici koji imaju koristi od toga da se u svrhu njihova razvrstavanja u stupnjeve tablice plaća uračunavaju razdoblja školovanja moraju zadovoljiti rok za napredovanje iz prvog u drugi stupanj tablice plaća koji je puno dulji od onoga koji se primjenjuje na više stupnjeve, ne dovodi do izravnog različitog postupanja na temelju dobi u odnosu na njih.

24

Što se tiče pitanja dovodi li takav kolektivni ugovor do neizravne diskriminacije na temelju dobi, kao što ističe sud koji je uputio zahtjev, valja ispitati stavlja li se njime, premda je sročen na neutralan način, u nepovoljniji položaj mnogo veći broj osoba određene dobi ili određene dobne skupine.

25

U predmetnom slučaju 80. izmjena DO.A‑e rezultirala je time da se za svako napredovanje u drugi stupanj zahtijeva razdoblje službe od napunjenih pet godina, dok do napredovanja od tog stupnja dalje dolazi svaki put nakon dvije godine službe.

26

S tim u vezi valja navesti da se razmatranje suda koji je uputio zahtjev zasniva na premisi da se određivanje roka za napredovanje iz prvog u drugi stupanj tablice plaća, koji je puno dulji od onoga koji se primjenjuje na prijelaz u sljedeće stupnjeve, tiče ponajprije novih radnika koje je zaposlila uprava i koji se ne mogu uspješno pozvati na razdoblja koja su prethodila njihovu stupanju u službu radi razvrstavanja u stupnjeve tablice plaća. Skupinu radnika s nižim plaćama općenito čine mlađe osobe, tako da se, prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev za prethodnu odluku, ne može isključiti da režim uspostavljen 80. izmjenom DO.A‑e stavlja u nepovoljniji položaj mlađe radnike u pogledu plaća.

27

Valja navesti da se u predmetnom slučaju postojanje neizravnog različitog postupanja ne može zasnivati samo na toj tvrdnji.

28

Zapravo, iz spisa priloženog Sudu, s jedne strane, proizlazi da je režimom uspostavljenim 80. izmjenom DO.A‑e predviđeno da razvrstavanje zaposlenika uprave u stupnjeve tablice plaća ovisi osobito, kao što proizlazi iz točke 21. ove presude, o ispunjenim razdobljima školovanja. Ta razdoblja školovanja mogu biti uračunata radi navedenog razvrstavanja neovisno o dobi zaposlenika u trenutku zapošljavanja. Stoga se takav režim zasniva na kriteriju koji nije ni neraskidivo ni neizravno povezan s dobi radnika (vidjeti, po analogiji, presudu od 7. lipnja 2012., Tyrolean Airways Tiroler Luftfahrt Gesellschaft, C‑132/11, EU:C:2012:329, t. 29.).

29

S druge strane, valja navesti da se ne čini da situacija D. Bowmana, zbog kojeg je sud koji je uputio zahtjev postavio ovo pitanje, odgovara onoj radnika na početku profesionalnog iskustva koji se ne može pozvati na korisna razdoblja službe jer se on može, kao što proizlazi iz spisa koji je priložen Sudu, pozvati na određeno razdoblje školovanja kao i na gotovo trideset godina službe u upravi.

30

Prema tome, premda će se na mladog radnika koji je nedavno zaposlen i koji posjeduje malo radnog iskustva, a koji zahtijeva da mu se uračunaju razdoblja školovanja radi razvrstavanja u stupnjeve tablice plaća, u konkretnom slučaju primjenjivati produžetak roka za napredovanje u okviru prvog stupnja, kao što pokazuje situacija D. Bowmana, na starijeg radnika koji se može pozvati na značajno razdoblje službe u upravi i koji postavlja identičan zahtjev bit će jednako tako i na istoj osnovi, potencijalno ili retroaktivno, primjenjiv isti produžetak.

31

Stoga, kao što proizlazi iz odgovora uprave na pisano pitanje Suda, kolektivni ugovor poput onoga u glavnom postupku, u dijelu u kojem predviđa uračunavanje razdobljâ školovanja i produžetak roka za napredovanje u okviru prvog stupnja tablice plaća, primjenjuje se na isti način na sve radnike koji podnose zahtjev za takvo uračunavanje, što uključuje i retroaktivnu primjenu na radnike koji su već dosegnuli više stupnjeve.

32

Iz toga slijedi da, kao što je istaknuo sud koji je uputio zahtjev, kolektivni ugovor, poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku, na temelju kojega zaposlenici koji imaju koristi od toga da se u svrhu njihova razvrstavanja u stupnjeve tablice plaća uračunavaju razdoblja školovanja moraju zadovoljiti rok za napredovanje iz prvog u drugi stupanj tablice plaća koji je puno dulji od onoga koji se primjenjuje na više stupnjeve, ne dovodi do izravnog različitog postupanja na temelju dobi u odnosu na njih.

33

Slijedom toga, na postavljeno pitanje valja odgovoriti tako da članak 2. stavke 1. i 2. Direktive 2000/78 treba tumačiti na način da mu se ne protivi nacionalni kolektivni ugovor poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku, na temelju kojega zaposlenik koji ima koristi od toga da se u svrhu njegova razvrstavanja u stupnjeve tablice plaća uračunavaju razdoblja školovanja mora zadovoljiti produljeni rok za napredovanje iz prvog u drugi stupanj tablice plaća ako se to produljenje primjenjuje na sve zaposlenike koji imaju koristi od uračunavanja tih razdoblja, što uključuje i retroaktivnu primjenu na radnike koji su već dosegnuli više stupnjeve.

34

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenoga, Sud (šesto vijeće) odlučuje:

Slijedom toga, na postavljeno pitanje valja odgovoriti tako da članak 2. stavke 1. i 2. Direktive Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenoga 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja treba tumačiti na način da mu se ne protivi nacionalni kolektivni ugovor poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku, na temelju kojega zaposlenik koji ima koristi od toga da se u svrhu njegova razvrstavanja u stupnjeve tablice plaća uračunavaju razdoblja školovanja, mora zadovoljiti produljeni rok za napredovanje iz prvog u drugi stupanj tablice plaća ako se to produljenje primjenjuje na sve zaposlenike koji imaju koristi od uračunavanja tih razdoblja, što uključuje i retroaktivnu primjenu na radnike koji su već dosegnuli više stupnjeve.