—

za V. i A. Balazsa, S. Dima i A. Muntean, odvjetnici,

—

za rumunjsku vladu, R. Radu kao i R. Haţieganu, E. Gane i A.-L. Crişan, u svojstvu agenata,

—

za grčku vladu, E.‑M. Mamouna, u svojstvu agenta,

—

za Europsku komisiju, D. Martin i C. Gheorghiu, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 7. stavka 2. točke (c) Uredbe Vijeća (EEZ) br. 1408/71 od 14. lipnja 1971. o primjeni sustava socijalne sigurnosti na zaposlene osobe, samozaposlene osobe i članove njihovih obitelji koji se kreću unutar Zajednice, u verziji izmijenjenoj i ažuriranoj Uredbom Vijeća (EZ) br. 118/97 od 2. prosinca 1996. (SL 1997, L 28, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 7., str. 7.), kako je izmijenjena Uredbom (EZ) br. 1992/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. (SL L 392, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 1., str. 260.) (u daljnjem tekstu: Uredba br. 1408/71).

2

Ti zahtjevi upućeni su u okviru sporova između, s jedne strane, V. Balazs i Casa Judeţeană de Pensii Cluj (Okružni zavod za mirovine u Cluju (Rumunjska), u daljnjem tekstu: Casa Judeţeană de Pensii) i, s druge strane, navedenog zavoda i A. Balazsa o dodjeli starosnih mirovina V. i A. Balazsu (u daljnjem tekstu zajedno: supružnici Balazs).

3

Članak 6. Uredbe br. 1408/71 predviđa:

„U skladu s odredbama članaka 7., 8. i članka 46. stavka 4., ova Uredba, s obzirom na osobe i slučajeve koje obuhvaća, zamjenjuje odredbe svake konvencije o socijalnoj sigurnosti koja povezuje:

[...]“

4

Članak 7. stavak 2. točka (c) te uredbe određuje:

„Bez obzira na odredbe članka 6., nastavljaju se primjenjivati:

[...]

5

Članak 94. stavci 1. i 2. navedene uredbe određuju:

„1.   U skladu s ovom Uredbom ne stječe se nikakvo pravo u odnosu na razdoblje prije 1. listopada 1972. ili do dana njezine primjene na državnom području predmetne države članice ili u dijelu državnog područja te države.

2.   Sva razdoblja osiguranja i, prema potrebi, sva razdoblja zaposlenja ili boravišta navršena u skladu sa zakonodavstvom države članice prije 1. listopada 1972. ili prije datuma njegove primjene na državnom području države članice ili u dijelu državnog područja te države, uzimaju se u obzir za određivanje prava stečenih u skladu sa zakonodavstvima ove Uredbe.“

6

Uredba Vijeća (EEZ) br. 574/72 od 21. ožujka 1972. (SL L 74, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 8., str. 3.) u verziji proizašloj, među ostalim, iz Uredbe Vijeća (EZ) br. 1791/2006 od 20. studenoga 2006. (SL L 363, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 1., str. 187.) (u daljnjem tekstu: Uredba br. 574/72) utvrđuje postupak provedbe Uredbe br. 1408/71.

7

Dvostrani sporazum između grčke i rumunjske vlade o konačnom uređenju naknade doprinosa za socijalno osiguranje grčkih političkih izbjeglica povratnika iz Rumunjske, sklopljen 23. veljače 1996. (u daljnjem tekstu: Dvostrani sporazum), nije naveden u Prilogu III. Uredbi br. 1408/71.

8

Članak 1. točke (a) i (e) Dvostranog sporazuma na sljedeći način definiraju pojmove „povratnik“ i „razdoblje osiguranja“:

[...]

9

Članak 2. Dvostranog sporazuma određuje:

„1.   Ugovorne strane uređuju naknadu doprinosa za socijalno osiguranje povratnika u skladu sa stavcima 2. i 3. ovog članka i člankom 3. ovog sporazuma.

2.   Rumunjska se obvezuje Grčkoj isplatiti paušalni iznos kao naknadu za isplatu mirovina i za ona razdoblja osiguranja povratnikâ koja je pokrila Grčka.

3.   Grčka se obvezuje umirovljenim povratnicima isplatiti mirovine i priznati razdoblje osiguranja koje su osiguranici povratnici dovršili u Rumunjskoj u skladu s grčkim zakonodavstvom u području socijalnog osiguranja.“

10

Uskladu s člankom 3. Dvostranog sporazuma, naknada iz članka 2. stavka 2. tog sporazuma iznosi 15 milijuna američkih dolara (USD).

11

Na temelju članka 5. Dvostranog sporazuma, „nakon isplate iznosa od 15 milijuna USD, prestaju sve obveze rumunjske strane glede prava grčkih političkih izbjeglica povratnika u Grčku u području socijalnog osiguranja“.

12

Supružnici Balazs su grčki državljani koji imaju status grčkih političkih izbjeglica povratnika u Grčku. Oni prebivaju u Solunu (Grčka).

13

A. i V. Balazs su se 1948., u dobi od 7, odnosno 9 godina nastanili u Rumunjskoj gdje im je bio priznat status političkih izbjeglica. Oni su uplaćivali doprinose u javni sustav socijalnog osiguranja te države članice tijekom 34 godine, 7 mjeseci i 6 dana, odnosno 28 godina. U Grčku su se vratili 18. kolovoza 1990.

14

Supružnici Balazs su 1998. zatražili od grčkih tijela priznanje razdobljâ zaposlenja u Rumunjskoj. Ta su tijela odlukama od 21. rujna 1998. odredila da razdoblja u kojima su A. i V. Balazs bili zaposleni u Rumunjskoj odgovaraju 9382, odnosno 8351 danu uplaćivanja u sustav socijalnog osiguranja. U okviru tih razdoblja grčka tijela odlučila su priznati samo 4500 dana za potrebe izračuna mirovina.

15

Nakon toga su grčka tijela na toj osnovi supružnicima Balazs dodijelila starosne mirovine.

16

Mirovina koja je bila dodijeljena V. Balazs izračunana je na temelju ukupnog razdoblja osiguranja od 6993 radnih dana, koje odgovara 4500 dana priznatih na temelju razdoblja njezinog zaposlenja u Rumunjskoj i 2493 dana na temelju zaposlenja u Grčkoj. Tako izračunana mjesečna mirovina iznosila je 136.910 grčkih drahmi (GRD) (oko 390 eura).

17

Mirovina koja je bila dodijeljena A. Balazsu izračunana je na temelju ukupnog razdoblja osiguranja od 7733 dana, od kojih je 4500 dana priznato na temelju razdoblja tijekom kojeg je on bio zaposlen Rumunjskoj, a 3233 dana na temelju njegovog zaposlenja u Grčkoj. Tako izračunana mjesečna svota mirovine iznosila je 596,99 eura.

18

V. i A. Balazs su 11. listopada, odnosno 27. studenoga 2007. podnijeli pri Casa Judeţeană de Pensii zahtjeve za dodjelu starosne mirovine na temelju odredbi Uredbe br. 1408/71 i Uredbe br. 574/72.

19

Casa Judeţeană de Pensii je te zahtjeve odbila odlukama od 5. listopada 2011. U tim je odlukama navela da, s obzirom na to da su grčka tijela smatrala da su supružnici Balazs grčke političke izbjeglice povratnici u Grčku, rumunjska tijela nisu tim osobama obvezna dodijeliti mirovine na temelju članka 5. Dvostranog sporazuma.

20

I A. Balazs i V. Balazs su pred Tribunalul Cluj podnijeli žalbu protiv gore navedenih odluka.

21

Tribunalul Cluj je presudama od 26. rujna 2012. poništio navedene odluke i naložio Casa Judeţeană de Pensii da donese nove odluke o dodjeli starosnih mirovina supružnicima Balazs u skladu s Uredbom br. 1408/71 i Uredbom br. 574/72, uzimajući pritom u obzir ukupna razdoblja u kojima su supružnici uplaćivali doprinose u Rumunjskoj. Tribunalul Cluj je pojasnio da su te uredbe primjenjive na zahtjeve supružnika Balazs zato što Dvostrani sporazum nije obuhvaćen člankom 7. stavkom 2. točkom (c) Uredbe br. 1408/71 jer primjena tog sporazuma nije ograničena u vremenu, jer on nije naveden u Prilogu III. te uredbe i jer njegove odredbe očito ne mogu biti smatrane povoljnijima za korisnike s obzirom na to da su oni zahtijevali da ostvaruju pravo na mirovine na temelju navedene uredbe.

22

Casa Judeţeană de Pensii je radi izvršenja tih presuda 20. i 27. veljače donijela dvije nove odluke kojima je, na temelju odredbi Uredbe br. 1408/71, dodijelila V. i A. Balazsu mjesečne starosne mirovine u iznosu od 500 odnosno 405 rumunjskih leua (RON) (približno 100 odnosno 90 eura).

23

I supružnici Balazs i Casa Judeţeană de Pensii su protiv presuda Tribunalul Cluj podnijeli pravne lijekove pred Curtea de Appel de Cluj.

24

Casa Judeţeană de Pensii u biti tvrdi da odredbe Uredbe br. 1408/71 i Uredbe br. 574/72 nisu primjenjive u predmetnom slučaju zbog Dvostranog sporazuma. U skladu s tim sporazumom Rumunjskoj su prestale sve obveze u odnosu na grčke političke izbjeglice nakon što je ispunila svoju obvezu da Helenskoj Republici isplati iznos od 15 milijuna USD.

25

Supružnici Balazs osporavaju obrazloženje presuda Tribunalul Cluj i na temelju odredbi tih uredbi zahtijevaju priznanje njihovih prava na starosnu mirovinu za razdoblja u kojima su uplaćivali doprinose u Rumunjskoj. Oni u biti tvrde da je zbog pristupanja Rumunjske Europskoj uniji ta država članica obvezna primjenjivati Uredbu br. 1408/71 i Uredbu br. 574/72. Naime, Dvostrani sporazum koji je manje povoljan i nije naveden u Prilogu III. Uredbi br. 1408/71 ne ulazi u područje primjene članka 7. stavka 2. točke (c) te uredbe.

26

U tim je okolnostima Curtea de Appel Cluj odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeće prethodno pitanje koje je u odlukama kojima se upućuju zahtjevi za prethodnu odluku u predmetima C‑401/13 i C‑432/13 oblikovano na istovjetan način:

„Treba li odredbe članka 7. stavka 2. točke (c) Uredbe br. 1408/71 tumačiti u smislu da u njihovo područje primjene ulazi Dvostrani sporazum koji su dvije države članice sklopile prije stupanja na snagu navedene uredbe, a kojim su se sporazumjele o prestanku obveza vezanih uz davanja iz socijalnog osiguranja koje jedna država članica duguje državljanima druge države članice koji su imali status političkih izbjeglica na području prve države i koji su se vratili na područje druge države članice, u zamjenu za plaćanje od strane prve države paušalnog iznosa namijenjenog isplati mirovina i pokrivanju razdoblja tijekom kojega su doprinosi za socijalno osiguranje bili uplaćivani u prvoj državi članici?“

27

Rješenjem predsjednika Suda od 4. rujna 2013. predmeti C‑401/13 i C‑432/13 spojeni su u svrhu pisanog i usmenog postupka kao i presude.

28

Sud koji je uputio zahtjev svojim pitanjem u biti pita treba li članak 7. stavak 2. točku (c) Uredbe br. 1408/71 tumačiti u smislu da se Dvostrani sporazum o doprinosima za socijalno osiguranje državljana jedne države potpisnice koji su imali svojstvo političkih izbjeglica na području druge države potpisnice, a koji je sklopljen na dan kada jedna od država potpisnica još uvijek nije bila pristupila Uniji i koji nije naveden u Prilogu III. te uredbe, ne primjenjuje na položaj političkih izbjeglica koje su se vratile u državu porijekla prije sklapanja Dvostranog sporazuma i prije stupanja na snagu navedene uredbe.

29

Najprije valja navesti da Casa Judeţeană de Pensii smatra da se Uredba br. 1408/71 ne primjenjuje u glavnom predmetu zbog Dvostranog sporazuma, osobito zbog njegovog članka 5. na temelju kojega su Rumunjskoj prestale sve obveze u odnosu na grčke političke izbjeglice nakon što je ispunila svoju obvezu da Helenskoj Republici isplati iznos od 15 milijuna USD. Stoga valja ispitati primjenjuje li se Uredba br. 1408/71 na okolnosti o kojima je riječ u glavnom postupku.

30

S tim u vezi valja napomenuti da, u skladu s ustaljenom sudskom praksom, iako novi propis načelno vrijedi samo za buduće vrijeme, on se, u skladu s općepriznatim načelom, osim u slučaju odstupanja, također primjenjuje na buduće učinke situacija koje su nastale tijekom razdoblja valjanosti prijašnjeg zakona (vidjeti presudu Duchon, C‑290/00, EU:C:2002:234, t. 21. i navedenu sudsku praksu).

31

Za potrebe primjene Uredbe br. 1408/71 na buduće učinke situacija koje su nastale tijekom razdoblja valjanosti prijašnjeg zakona članak 94. te uredbe među ostalim u stavku 2. za određivanje prava na davanja predviđa obvezu uzimanja u obzir svih razdoblja osiguranja, zaposlenja ili boravišta navršenih u skladu sa zakonodavstvom države članice prije 1. listopada 1972. ili prije datuma njegove primjene na državnom području te države članice (vidjeti presudu Duchon, EU:C:2002:234, t. 23.).

32

S obzirom na to da je na dan pristupanja Rumunjske Europskoj uniji, odnosno 1. siječnja 2007., u njoj stupila na snagu Uredba br. 1408/71, ista se primjenjuje ratione temporis na situaciju kakva je ona u kojoj se nalaze supružnici Balazs, a koji su se stoga imali pravo pozvati na tu Uredbu počevši od tog dana.

33

Suprotno onome što tvrdi Casa Judeţeană de Pensii, okolnost da Dvostrani sporazum određuje da obveze koje Rumunjska ima glede prava iz socijalnog osiguranja grčkih političkih izbjeglica povratnika u Grčku prestaju nakon isplate iznosa od 15 milijuna USD u tom pogledu nije relevantna.

34

Naime, iz članka 6. Uredbe br. 1408/71 proizlazi da ona, s obzirom na osobe i slučajeve koje obuhvaća i pod određenim uvjetima, zamjenjuje odredbe svake konvencije o socijalnoj sigurnosti koja povezuje dvije ili više država članica. Ta je zamjena obvezna i ne dopušta iznimke osim onih koje su navedene u toj uredbi (vidjeti per analogiam presudu Walder, 82/72, EU:C:1973:62, t. 6. i 7.; presudu Thévenon, C‑475/93, EU:C:1995:371, t. 15. i presudu Rönfeldt, C‑227/89, EU:C:1991:52, t. 22.).

35

Među iznimkama koje su previđene u Uredbi br. 1408/71 nalazi se i ona iz članka 7. stavka 2. točke (c), u skladu s kojom odredbe konvencija o socijalnoj sigurnosti koje su navedene u Prilogu III. toj uredbi ostaju na snazi bez obzira na članak 6. navedene uredbe (presuda Habelt i dr., C‑396/05, EU:C:2007:810, t. 87. i presuda Wencel, C‑589/10, EU:C:2013:303, t. 35.) i pod uvjetom da su navedene konvencije povoljnije za korisnike, ili ako one proizlaze iz posebnih povijesnih okolnosti i ako je njihov učinak ograničen u vremenu.

36

U predmetnom slučaju nije sporno da Dvostrani sporazum nije naveden u Prilogu III. Uredbi br. 1408/71. Iz toga proizlazi da, u situaciji kao što je ona u glavnom postupku, Uredba br. 1408/71, sukladno njezinom članku 6. točki (a), načelno zamjenjuje taj sporazum.

37

Međutim, sud koji je uputio zahtjev i rumunjska vlada pozivaju se na presudu Rönfeldt (EU:C:1991:52) kako bi istaknuli da se Dvostrani sporazum, bez obzira na članak 6. i članak 7. stavak 2. točku (c) Uredbe br. 1408/71, i dalje primjenjuje.

38

U toj presudi Sud je na temelju članaka 45. i 48. UFEU‑a presudio da se, kada je riječ o radnicima migrantima, dvostrane konvencije o socijalnoj sigurnosti moraju nastaviti primjenjivati i nakon stupanja na snagu Uredbe br. 1408/71, bez obzira na to jesu li te konvencije navedene u Prilogu III. toj uredbi ili nisu, ako je takva primjena povoljnija za radnika.

39

Stoga valja utvrditi mogu li se načela razvijena u presudi Rönfeldt (EU:C:1991:52) primijeniti na okolnosti kakve su one u glavnom postupku.

40

Kao prvo, s tim u vezi potrebno je napomenuti da je, kao što je to istaknuto u točki 34. ove presude, načelo zamjene sadržano u članku 6. Uredbe br. 1408/71 obvezno i načelno ne dopušta iznimke.

41

Kao drugo, valja istaknuti da se načela razvijena u presudi Rönfeldt (EU:C:1991:52) temelje na ideji da je zainteresirana osoba imala pravo imati legitimno očekivanje da će se moći pozvati na odredbe dvostrane konvencije koja se jedina primjenjivala na njezinu situaciju u vrijeme kad se odlučila odseliti u drugu državu članicu (vidjeti u tom smislu presudu Kaske, C‑277/99, EU:C:2002:74, t. 27.).

42

Stoga, u okolnostima kao što su one u glavnom postupku, za koje je značajno to da su zainteresirane osobe 1990. napustile Rumunjsku kako bi otišle u Grčku, to jest šest godina prije sklapanja Dvostranog sporazuma, te osobe nisu mogle imati legitimno očekivanje da će se moći pozvati na odredbe Dvostranog sporazuma jer isti nije bio sklopljen u trenutku njihovog povratka u Grčku.

43

U svakom slučaju, valja istaknuti da u glavnom predmetu supružnici Balazs ne zahtijevaju da se na njih primijeni Dvostrani sporazum. Naprotiv, oni žele da se na njih primijeni Uredba br. 1408/71. U tim se okolnostima rumunjska vlada ne može pozivati na presudu Rönfeldt (EU:C:1991:52) kako bi dokazala da se taj sporazum i dalje primjenjuje na situaciju u kojoj se nalaze supružnici Balazs.

44

S obzirom na sva prethodna razmatranja, valja utvrditi da načela razvijena u presudi Rönfeldt (EU:C:1991:52), koja omogućuju da se ne primijene odredbe Uredbe br. 1408/71 i da se nastavi primjenjivati dvostrana konvencija koju ta uredba uobičajeno zamjenjuje, nisu primjenjive u okolnostima kao što su one u glavnom postupku.

45

Iz toga proizlazi da na upućeno pitanje valja odgovoriti na način da članak 7. stavak 2. točku (c) Uredbe br. 1408/71 treba tumačiti u tom smislu da se Dvostrani sporazum o doprinosima za socijalno osiguranje državljana jedne države potpisnice koji su imali svojstvo političkih izbjeglica na području druge države potpisnice, a koji je sklopljen u vrijeme kada jedna od država potpisnica još uvijek nije bila pristupila Uniji i koji nije naveden u Prilogu III. toj uredbi, ne primjenjuje na situaciju političkih izbjeglica koje su se vratile u državu porijekla prije sklapanja Dvostranog sporazuma i prije stupanja na snagu navedene uredbe.

46

Rumunjska vlada od Suda zahtijeva da, ako presudi da Dvostrani sporazum ne ulazi u područje iznimke iz članka 7. stavka 2. točke (c) Uredbe br. 1408/71, vremenski ograniči učinke svoje presude.

47

U prilog svojoj tužbi navedena vlada, s jedne strane, tvrdi da su rumunjska tijela postupala u dobroj vjeri. Naime, najprije, stajalište tih tijela temeljilo se na ustaljenoj sudskoj praksi Suda, osobito na presudi Rönfeldt (EU:C:1991:52). Zatim, iako je Komisija protiv Rumunjske pokrenula postupak radi utvrđivanja da je ta država članica povrijedila obveze koje ima na temelju Uredbe br. 1408/71, stajalište te države članice u okviru tog postupka bilo je nepromijenjeno i Komisija nije reagirala na zahtjev navedene države da organizira stručna savjetovanja i poduzme korake kod grčkih tijela. Osim toga, dobra vjera rumunjskih tijela nije mogla biti dovedena u pitanje činjenicom da su druge države članice, suočene sa sličnim problemima, prihvatile primjenjivati Uredbu 1408/71 jer se sporazumi koje je Helenska Republika sklopila s ostalim državama razlikuju od onoga koji je ona sklopila s Rumunjskom. Napokon, prema mišljenju rumunjske vlade, rumunjska tijela su kod grčkih tijela poduzela korake kako bi razjasnila situaciju.

48

S druge strane, rumunjska vlada Sudu ukazuje na to da bi retroaktivna primjena presude Suda mogla imati ozbiljne financijske posljedice. Prema procjeni Casa Națională de Pensii Publice (Državni zavod za javne mirovine) Rumunjske, dodatna svota koju bi trebalo platiti iznosila bi 38.560.683 RON (oko 8.680.537 eura). Rumunjska vlada također ističe da se trenutno obrađuje približno 800 zahtjeva koji su slični onima supružnika Balazs.

49

U tom pogledu valja podsjetiti na to da, prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda, tumačenje nekog pravnog pravila prava Unije koje potonji daje izvršavajući ovlast koju mu dodjeljuje članak 267. UFEU‑a pojašnjava i precizira značenje i doseg tog pravnog pravila, onako kako ono treba ili je trebalo biti shvaćeno i primijenjeno od trenutka njegovog stupanja na snagu. Iz toga proizlazi da tako tumačeno pravno pravilo sudac može i mora primijeniti čak i na pravne odnose koji su se pojavili i nastali prije presude o zahtjevu za tumačenje ako su usto ispunjeni uvjeti koji omogućuju iznošenje spora o primjeni spomenutog pravnog pravila pred nadležne sudove (vidjeti presudu Santander Asset Management SGIIC i dr., C‑338/11 do C‑347/11, EU:C:2012:286, t. 58. i navedenu sudsku praksu).

50

Samo iznimno Sud može, primjenjujući opće načelo pravne sigurnosti svojstveno pravnom poretku Unije, biti doveden u situaciju da ograniči mogućnost da se zainteresirane osobe pozovu na odredbu koju je protumačio s ciljem dovođenja u pitanje pravnih odnosa ustanovljenih u dobroj vjeri. Dva osnovna kriterija moraju biti ispunjena kako bi se takvo ograničenje moglo uvesti – dobra vjera zainteresiranih osoba i opasnost od ozbiljnih poremećaja (vidjeti presudu Santander Asset Management SGIIC i dr., EU:C:2012:286, t. 59. i navedenu sudsku praksu).

51

Točnije, Sud je pribjegavao tom rješenju samo u vrlo jasno određenim okolnostima, na primjer kada je postojala opasnost od teških ekonomskih učinaka koji bi osobito bili posljedica velikog broja pravnih odnosa nastalih u dobroj vjeri na temelju propisa za koji se smatralo da je valjano na snazi i kada se činilo da su pojedinci i nacionalne vlasti bili poticani na to da usvoje praksu koja nije u skladu s pravom Unije zbog objektivne i značajne nesigurnosti u pogledu dosega odredbi prava Unije, nesigurnosti kojoj je eventualno pridonijela i sama praksa koju su usvojile druge države članice ili Komisija (vidjeti presudu Santander Asset Management SGIIC i dr., EU:C:2012:286, t. 60. i navedenu sudsku praksu).

52

Kao što je nezavisni odvjetnik istaknuo u točkama 98. i 99. svog mišljenja, rumunjska vlada nije dokazala postojanje opasnosti od ozbiljnih poremećaja. Naime, iako ta vlada navodi 800 zahtjeva sličnih onima supružnika Balazs, ona uopće ne spominje ukupan broj osoba koje se nalaze u položaju usporedivom s onim navedenih supružnika. Osim toga, ta vlada nije pojasnila je li u iznos od 38.560.683 RON isto tako uključeno tih 800 sličnih zahtjeva koji se sada obrađuju. U svakom slučaju, na te se zahtjeve ne primjenjuje vremensko ograničenje učinaka presude (vidjeti u tom smislu presudu Bosman, C‑415/93, EU:C:1995:463, t. 144.).

53

Budući da nije ispunjen drugi kriterij iz točke 50. ove presude, nije potrebno ispitati je li ispunjen kriterij koji se odnosi na dobru vjeru zainteresiranih osoba.

54

Iz prethodnih razmatranja proizlazi da ne treba vremenski ograničiti učinke ove presude.

55

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenog, Sud (četvrto vijeće) odlučuje:

Članak 7. stavak 2. točku (c) Uredbe Vijeća (EEZ) br. 1408/71 od 14. lipnja 1971. o primjeni sustava socijalne sigurnosti na zaposlene osobe, samozaposlene osobe i članove njihovih obitelji koji se kreću unutar Zajednice, u verziji izmijenjenoj i ažuriranoj Uredbom Vijeća (EZ) br. 118/97 od 2. prosinca 1996., kako je izmijenjena Uredbom (EZ) br. 1992/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006., treba tumačiti u tom smislu da se Dvostrani sporazum o doprinosima za socijalno osiguranje državljana jedne države potpisnice koji su imali svojstvo političkih izbjeglica na području druge države potpisnice, a koji je sklopljen u vrijeme kada jedna od država potpisnica još uvijek nije bila pristupila Uniji i koji nije naveden u Prilogu III. toj uredbi, ne primjenjuje na situaciju političkih izbjeglica koje su se vratile u državu porijekla prije sklapanja Dvostranog sporazuma i prije stupanja na snagu navedene uredbe.