1

Svojom žalbom MEGA Brands International, Luxembourg, Zweigniederlassung Zug zatražio je poništenje presude Općeg suda Europske unije Mega Brands/OHIM – Diset (MAGNEXT) (T‑604/11 i T‑292/12, EU:T:2014:56, u daljnjem tekstu: pobijana presuda) jer je Opći sud njome odbio njegovu tužbu za poništenje odluke četvrtog žalbenog vijeća Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM) od 24. travnja 2012. (predmet R 1722/2011‑4), koja se odnosi na postupak povodom prigovora između Diseta SA (u daljnjem tekstu: Diset) i tužitelja.

2

Uredba Vijeća (EZ) br. 40/94 od 20. prosinca 1993. o žigu Zajednice (SL 1994, L 11, str. 1.) stavljena je izvan snage i zamijenjena Uredbom Vijeća br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Zajednice (SL L 78, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.), koja je stupila na snagu 13. travnja 2009.

3

Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe br. 207/2009, koji odgovara članku 8. stavku 1. točki (b) Uredbe br. 40/94, predviđa:

„Na temelju prigovora nositelja ranijeg žiga, žig za koji je podnesena prijava za registraciju neće se registrirati:

[...]

4

Članak 8. stavak 2. točka (a) Uredbe br. 207/2009, koji odgovara članku 8. stavku 2. točki (a) Uredbe br. 40/94, određuje:

„Za potrebe stavka 1., ,raniji žigovi’ znači:

[...]“

5

Tužitelj je 21. siječnja 2008. podnio OHIM‑u prijavu za registraciju kao žiga Zajednice sljedećeg figurativnog znaka:

6

Proizvodi za koje je zatražena registracija su iz razreda 28. Nicanskog sporazuma o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga radi registracije žigova od 15. lipnja 1957., kako je revidiran i izmijenjen, a odgovaraju sljedećem opisu: igre i igračke, osobito višedijelne graditeljske igre, njihovi dijelovi, oprema i sastavni elementi.

7

Tužitelj je 29. ožujka 2010. podnio OHIM‑u drugu prijavu za registraciju znaka kao žiga Zajednice, za sljedeći verbalni znak:

8

Ta je registracija zatražena za iste proizvode poput onih navedenih u točki 6. ove presude.

9

Diset je 5. rujna 2008. i 17. lipnja 2010., temeljem članka 42. Uredbe br. 40/94 i članka 41. Uredbe br. 207/2009, podnio dva prigovora na registraciju predmetnih žigova, za proizvode navedene u točki 6. ove presude. Ti su se prigovori osobito temeljili na španjolskom ranijem verbalnom žigu MAGNET 4, prijavljenom 20. srpnja 2003. i registriranom 9. prosinca 2003. za proizvode iz razreda 28. Nicanskog sporazuma, a koji odgovaraju sljedećem opisu: „igre, igračke, gimnastički i sportski predmeti koji nisu obuhvaćeni drugim razredima, ukrasi za božićna drvca.“

10

U prilog navedenim prigovorima istaknuti su razlozi iz članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 40/94 i iste odredbe Uredbe br. 207/2009. Ti su se prigovori temeljili na svim proizvodima obuhvaćenima ranijim žigom i bili su usmjereni protiv svih proizvoda za koje je zatražena registracija predmetnih žigova.

11

Odlukama od 19. srpnja 2010. i 21. lipnja 2011. odjel za prigovore OHIM‑a usvojio je Disetove prigovore.

12

Odlukama od 27. rujna 2011. i 24. travnja 2012. četvrto žalbeno vijeće OHIM‑a odbilo je tužiteljeve žalbe protiv odluka navedenog odjela za prigovore.

13

Dana 28. studenoga 2011. (predmet T‑406/11) i 3. srpnja 2012. (predmet T‑292/12) tužitelj je tajništvu Općeg suda podnio dvije tužbe za poništenje odluka žalbenog vijeća OHIM‑a.

14

U prilog svakoj od tužbi tužitelj je istaknuo jedan tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 40/94 i iste odredbe Uredbe br. 207/2009.

15

Nakon što je spojio dva predmeta u svrhu donošenja presude, Opći je sud najprije u točki 19. pobijane presude utvrdio da tužitelj nije pobijao zaključke žalbenog vijeća ni glede definicije relevantne javnosti, za koju se smatra da se sastoji od prosječnih, razumno pažljivih i opreznih hispanofonih potrošača, ni glede djelomične istovjetnosti proizvoda obuhvaćenih suprotstavljenim žigovima.

16

Opći je sud zatim ispitao vizualnu, fonetsku i konceptualnu sličnost suprotstavljenih znakova, čiju je ocjenu žalbenog vijeća tužitelj pobijao.

17

Glede, najprije, vizualne i fonetske sličnosti suprotstavljenih znakova, Opći je sud presudio:

18

Glede, kao drugo, usporedbe suprotstavljenih znakova s konceptualnog gledišta, Opći je sud podržao, u točki 26. pobijane presude, ocjenu žalbenog vijeća prema kojoj postojanje pridjeva „magnético“ u španjolskom jeziku, kojim se relevantna javnost uobičajeno koristi za označavanje predmeta koji ima magnetska svojstva, ima za posljedicu to da će relevantna javnost povezati raniji žig s predmetima koji imaju takva svojstva. On smatra da je u tom kontekstu žalbeno vijeće ispravno utvrdilo da ne postoji konceptualna sličnost između figurativnog žiga i verbalnog žiga za čiju je registraciju podnesena prijava, s jedne strane, i ranijeg žiga, s druge strane.

19

Opći je sud na temelju tih zaključaka u točki 29. pobijane presude zaključio da raniji žig ima vrlo slabu sličnost s prijavljenim figurativnim žigom i srednju sličnost s prijavljenim verbalnim žigom.

20

Naposljetku, Opći je sud ispitao argumentaciju kojom je tužitelj osporavao da raniji žig ima srednji razlikovni karakter.

21

S tim u svezi, Opći je sud, nakon što je podsjetio da će relevantna javnost povezati raniji žig s predmetima koji imaju magnetska svojstva, u točki 32. pobijane presude naveo da je tužitelj pred OHIM‑om predočio niz dokaza koji pokazuju da je isticanje magnetskih svojstava igara i igračaka uobičajena praksa trgovaca u predmetnom sektoru. U tim okolnostima, u točki 33. presude utvrdio je da raniji žig MAGNET 4 prenosi poruku koju relevantna javnost može povezati sa svojstvima proizvoda za koje je registriran, a koji su istovjetni onima obuhvaćenima prijavljenim figurativnim i verbalnim žigovima. Opći je sud zaključio da raniji žig nije imao srednji, nego slab razlikovni karakter.

22

S obzirom na sva navedena razmatranja, Opći je sud u točki 34. pobijane presude utvrdio da je žalbeno vijeće počinilo pogrešku u ocjeni potvrdivši postojanje vjerojatnosti dovođenja u zabludu između prijavljenog figurativnog žiga i ranijeg žiga.

23

Međutim, Opći je sud u točki 35. te presude zaključio da, s obzirom na to da je sličnost između prijavljenog verbalnog žiga i ranijeg žiga izraženija, treba podržati zaključak žalbenog vijeća da treba priznati vjerojatnost dovođenja u zabludu između tih žigova, uzimajući u obzir istovjetnost njima obuhvaćenih proizvoda i unatoč slabom razlikovnom karakteru ranijeg žiga.

24

Slijedom toga, Opći je sud u predmetu T‑604/11 poništio odluku četvrtog žalbenog vijeća u svezi s figurativnim žigom

,a u predmetu T‑292/12 odbio zahtjev za poništenje odluke tog istog vijeća u svezi s verbalnim žigom MAGNEXT.

25

Žalitelj zahtijeva od Suda da:

26

OHIM zahtijeva od Suda da:

27

U prilog svojoj žalbi žalitelj se poziva na povredu članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009 i nedostatak obrazloženja pobijane presude.

28

Ovaj je žalbeni razlog podijeljen na četiri dijela.

29

Žalitelj ističe da je Opći sud u svojoj ocjeni vjerojatnosti dovođenja u zabludu iskrivio činjenice i povrijedio načela utvrđena sudskom praksom, s jedne strane, kvalificirajući kao dominantan element „MAGNET“ ranijeg žiga MAGNET 4, iako je utvrdio da je taj element opisan, i, kao drugo, ne uzevši u obzir broj „4“, koji je sastavni dio žiga.

30

OHIM smatra da je ta argumentacija nedopuštena ili, podredno, očito neosnovana.

31

Kao što je to Opći sud u točki 21. pobijane presude ispravno naveo, opća ocjena vjerojatnosti dovođenja u zabludu glede vizualne, fonetske i konceptualne sličnosti suprotstavljenih znakova mora se temeljiti na sveukupnom dojmu koji oni pružaju, uzimajući osobito u obzir njihove razlikovne i dominantne elemente (vidjeti osobito presude OHIM/Shaker, C‑334/05 P, EU:C:2007:333, t. 35. i Nestlé/OHIM, C‑193/06 P, EU:C:2007:539, t. 34.).

32

Ocjena sličnosti između dvaju žigova ne može se ograničiti na to da se uzme u obzir samo jedan dio složenog žiga te ga se usporedi s drugim žigom. Upravo suprotno, usporedba se treba provesti ispitivanjem svakog od predmetnih žigova kao cjeline, što ne isključuje mogućnost da pod određenim okolnostima jedan ili više njegovih elemenata dominira nad dojmom cjeline koji složeni žig ostavlja na relevantnu javnost (vidjeti osobito presude OHIM/Shaker, EU:C:2007:333, t. 41. i United States Polo Association/OHIM, C‑327/11 P, EU:C:2012:550, t. 57.).

33

U ovom slučaju u stadiju ocjene fonetske i vizualne sličnosti suprotstavljenih znakova Opći je sud u točki 25. pobijane presude zaključio da pojam „magnet“ u ranijem žigu MAGNET 4 treba smatrati dominantnim elementom.

34

Budući da tužitelj tvrdi da je takva kvalifikacija nespojiva s opisnim karakterom koji je Opći sud tom pojmu priznao u točki 26. pobijane presude, dovoljno je napomenuti da se, čak i ako za verbalni element treba smatrati kao da ima isključivo opisni karakter, taj karakter ne protivi priznavanju dominantnog karaktera tog elementa u svrhu ocjene sličnosti suprotstavljenih znakova (vidjeti u tom smislu rješenje Muñoz Arraiza/OHIM, C‑388/10 P, EU: C: 2011: 185, t. 65.).

35

Slijedom toga, valja utvrditi da prvi dio žalbenog razloga koji se temelji na povredi članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009 treba odbiti.

36

Budući da tužitelj prigovara Općem sudu da u svojoj ocjeni vjerojatnosti dovođenja u zabludu nije uzeo u obzir broj „4“ , koji je sastavni dio ranijeg žiga, iz čitanja članka 25. pobijane presude zaključuje se da se Opći sud u svrhu ocjene vizualne i fonetske sličnosti suprotstavljenih znakova ograničio na utvrđenje da se verbalni žig za koji je podnesena prijava za registraciju, MAGNEXT, od elementa „magnet“ ranijeg žiga MAGNET 4 razlikuje samo po velikom slovu „X“.

37

Naravno, neuzimanje u obzir broja „4“, koji se nalazi u žigu MAGNET 4, mora se povezati s kvalifikacijom, izričito danom u istoj točki 25. navedene presude, elementa „magnet“ kao dominantnog elementa tog žiga.

38

Iz sudske prakse navedene u točki 32. ove presude proizlazi da se u određenim okolnostima ocjena sličnosti može obaviti isključivo na temelju dominantnog elementa složenog žiga. Međutim, ta se sudska praksa odnosi samo na iznimne situacije (rješenje Repsol/OHIM, C‑466/13 P, EU:C:2014:2331, t. 83.), a ocjena sličnosti moći će se obaviti isključivo na temelju dominantnog elementa samo ako su svi ostali dijelovi žiga zanemarivi u ukupnom dojmu koji on proizvodi (vidjeti osobito presude Aceites del Sur Coosur/Koipe, C‑498/07 P, EU:C:2009:503, t. 62. i United States Polo Association/OHIM, EU:C:2012:550, t. 57.).

39

Opći se sud, dakle, u točki 25. pobijane presude ograničio na potvrđivanje dominantnog karaktera elementa „magnet“ u ranijem žigu te nije dao nikakvu analizu karakteristika drugog elementa prisutnog u navedenom žigu, odnosno broja „4“, iz čega proizlazi da je taj element zanemariv.

40

Iako se točka 25. pobijane presude, kao što je to istaknuo OHIM, odnosi na njezinu točku 22., u vezi s vizualnom sličnošću prijavljenog figurativnog žiga i ranijeg žiga, potonja točka spominje samo zaključak Općeg suda da broj „4“ nije prisutan u prijavljenom figurativnom žigu i ne sadrži nikakvu ocjenu vizualnog dojma koji taj broj proizvodi u kontekstu ranijeg žiga, iz čega proizlazi da je taj dojam zanemariv.

41

Glede točke 23. pobijane presude, koja se odnosi na fonetsku sličnost prijavljenog figurativnog žiga i ranijeg žiga, na koju upućuje i točka 25. te presude, u njoj se ne spominje prisutnost broja „4“ u ranijem žigu. Posebice, ona se ni na koji način ne poziva na izgovor tog broja kao „cuatro“, što je oblik iz španjolskog jezika kojim se koristi javnost koja se smatra relevantnom za taj žig, i ne sadrži nikakvu ocjenu iz koje bi proizlazilo da je fonetski dojam koji proizvodi taj zvuk zanemariv.

42

Prema tome, treba utvrditi da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava jer nije obavio usporedbu predmetnih žigova ispitivanjem svakog od njih u cjelini.

43

Drugi dio žalbenog razloga koji se temelji na povredi članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009 stoga je osnovan.

44

Tužitelj prigovara Općem sudu da je iskrivio činjenice zaključivši da postoji srednja fonetska sličnost između suprotstavljenih žigova, dok je stupanj fonetske sličnosti između žiga o kojem je riječ u predmetu T‑604/11 i ranijeg žiga ocijenio vrlo slabim. Dakle, figurativni žig i verbalni žig MAGNEXT, o kojem je riječ u ovom predmetu, sastavljeni su od istih slova i stoga se jednako izgovaraju.

45

Tužitelj također prigovara da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava ocijenivši suprotstavljene žigove vizualno srednje sličnima, dok je verbalni žig MAGNEXT, kao i figurativni žig, sastavljen od dvaju elemenata, „mag“ i „next“, i da je potonji, koji odgovara poznatom engleskom pojmu „next“, trebalo smatrati dominantnim elementom.

46

OHIM smatra da je ta argumentacija nedopuštena ili, podredno, očito neosnovana.

47

U skladu s člankom 256. stavkom 2. drugim podstavkom UFEU‑a i člankom 58. prvim podstavkom Statuta Suda Europske unije, žalba je ograničena na pravna pitanja. Opći sud jedini je nadležan za utvrđivanje i ocjenu relevantnih činjenica kao i za ispitivanje dokaznih elemenata koji su mu podneseni. Ocjena tih činjenica i dokaznih elemenata stoga, osim u slučaju njihova iskrivljavanja, nije pravno pitanje koje je kao takvo podložno nadzoru Suda u okviru postupka povodom žalbe (vidjeti osobito presude Nestlé/OHIM, EU:C:2007:539, t. 53. i United States Polo Association/OHIM, EU:C:2012:550, t. 62.).

48

Ocjena fonetske i vizualne sličnosti suprotstavljenih žigova činjenična je ocjena (vidjeti u tom smislu osobito rješenje Longevity Health Products/OHIM, C‑311/14 P, EU:C:2015:23, t. 34. i navedenu sudsku praksu) i stoga može biti predmet žalbe samo u slučaju iskrivljavanja tih činjenica.

49

S tim u svezi treba podsjetiti da, kao što to proizlazi iz ustaljene sudske prakse Suda, takvo iskrivljavanje mora jasno proizlaziti iz dokumenata u spisu, bez potrebe za obavljanjem nove procjene činjenica i dokaza (vidjeti osobito rješenje Mundipharma/OHIM, C‑669/13 P, EU:C:2014:2308, t. 33. i navedenu sudsku praksu).

50

U ovom slučaju treba utvrditi da, iako tužitelj tvrdi da se pobijana presuda temelji na iskrivljavanju činjeničnih i dokaznih elemenata na temelju kojih je Opći sud ocijenio fonetsku i vizualnu sličnost suprotstavljenih znakova, argumenti koje on iznosi u prilog toj tvrdnji u biti su ograničeni na ponavljanje navoda već iznesenih u podnescima Općem sudu i ne sadrže nikakvu posebnu pravnu argumentaciju, osim navodno pogrešne ocjene pojedinih činjenica Općeg suda, kojom bi se moglo dokazati njihovo iskrivljavanje u pobijanoj presudi.

51

Iz toga slijedi da treći i četvrti dio žalbenog razloga koji se temelji na povredi članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009 treba odbaciti kao nedopuštene.

52

Žalitelj tvrdi da Opći sud u točki 35. pobijane presude nije detaljno obrazložio razloge koji bi, uzimajući u obzir ispravnu ocjenu vizualne i fonetske sličnosti suprotstavljenih znakova, opravdavali zaključak da postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu između tih znakova. Presuda je stoga nedostatno obrazložena.

53

OHIM smatra da je pobijana presuda u dovoljnoj mjeri obrazložena.

54

U skladu s ustaljenom sudskom praksom, obveza obrazlaganja, koja se nameće Općem sudu sukladno članku 36. Statuta Suda, primjenjivom na Opći sud na temelju članka 53. prvog podstavka tog statuta, i članka 81. Poslovnika Općeg suda, ne nalaže Općem sudu da pruži obrazloženje kojim bi se, iscrpno i točku po točku, odgovorilo na sve argumente koje su iznijele stranke u sporu i to obrazloženje, dakle, može biti implicitno, pod uvjetom da se njime omogućuje zainteresiranim osobama da saznaju razloge zbog kojih Opći sud nije prihvatio njihove argumente, a Sudu da raspolaže dostatnim elementima za izvršavanje svojeg nadzora (presude Edwin/OHIM, C‑263/09 P, EU:C:2011:452, t. 64. i Isdin/Bial‑Portela, C‑597/12 P, EU:C:2013:672, t. 21. i navedena sudska praksa).

55

U ovom je slučaju potrebno istaknuti da je točka 35. pobijane presude, u kojoj je Opći sud utvrdio postojanje vjerojatnosti dovođenja u zabludu između suprotstavljenih znakova, zaključna točka koja se implicitno, ali jasno primjenjuje na zaključke donesene u prethodnim točkama te presude – s jedne strane, glede vizualne, fonetske i konceptualne sličnosti između verbalnog žiga za koji je podnesena prijava za registraciju i ranijeg žiga te, s druge strane, glede razlikovnog karaktera potonjeg.

56

Što se tiče zaključaka Općeg suda glede vizualne i fonetske sličnosti suprotstavljenih žigova, koje tužitelj osporava tvrdeći da oni mogu podržati zaključak koji taj sud izvodi glede postojanja vjerojatnosti dovođenja u zabludu, u točkama 33. i 36. ove presude već je navedeno da je Opći sud u odnosu na žig MAGNET 4 uzeo u obzir samo element „magnet“, koji je kvalificirao dominantnim, ne uzimajući u obzir broj „4“.

57

Opći sud dakle, s jedne strane, nije dao nikakvo obrazloženje, čak ni implicitno, na temelju kojega bi se mogli vidjeti razlozi zbog kojih je kvalificirao element „magnet“ kao dominantan (vidjeti točku 39. ove presude).

58

S druge strane, Opći sud nije obrazložio, pa ni implicitno, ni odluku da ne uvrsti broj „4“ u svoju ocjenu sličnosti suprotstavljenih žigova (vidjeti točke 39. do 41. ove presude).

59

Iz toga slijedi da, s obzirom na to da je utemeljeno na ocjeni vizualne i fonetske sličnosti suprotstavljenih žigova koja je nedostatno obrazložena, utvrđenje Općeg suda o postojanju vjerojatnosti dovođenja u zabludu u točki 35. pobijane presude nije dovoljno obrazloženo.

60

S obzirom na prethodna razmatranja, osobito iz točaka 42. 43. i 59. ove presude, točku 4. izreke pobijane presude treba ukinuti.

61

Sukladno članku 61. prvom stavku Statuta Suda, Sud u slučaju ukidanja odluke Općeg suda može ili sam konačno odlučiti o sporu ili, ako je o njemu odlučeno, vratiti predmet na ponovno suđenje Općem sudu.

62

Sud u ovom slučaju smatra da stanje postupka ne dopušta da konačno odluči o sporu jer Opći sud mora dovršiti ocjenu činjenica kako bi se mogla dati opća ocjena vjerojatnosti dovođenja u zabludu, sukladno zahtjevima iz članka 8. stavka 1. Uredbe br. 207/2009.

63

S obzirom na to, predmet valja vratiti na ponovno odlučivanje Općem sudu.

64

S obzirom na to da predmet valja vratiti Općem sudu, o troškovima žalbenog postupka odlučit će se naknadno.

Slijedom navedenoga, Sud (šesto vijeće) proglašava i presuđuje: