1

Svojom tužbom Europska komisija od Suda zahtijeva da utvrdi da je Kraljevina Belgija, usvajanjem i zadržavanjem na snazi porezne olakšice za doprinose koji se plaćaju u okviru mirovinske štednje, u dijelu u kojem se ta olakšica primjenjuje samo na plaćanja u korist institucija ili fondova s poslovnim nastanom u Belgiji, povrijedila obveze koje proizlaze iz članaka 56. i 63. UFEU‑a.

2

U skladu s člankom 34. stavcima 1. do 3. Zakona o porezima na dohodak iz 1992. (code des impôts sur les revenus 1992, u daljnjem tekstu: CIR 1992):

„1.   Mirovine, rente i nadomjesne isplate obuhvaćaju, bez obzira na osobu dužnika, korisnika, kvalifikaciju i način utvrđivanja i dodjeljivanja:

[...]

2.   Dohodak od mirovinske štednje obuhvaća:

[...]

3.   Oporezivi iznos štednje iz stavka 2., 1° odgovara kapitaliziranom iznosu svih neto uplata na štedni račun, po stopi od 4,75% godišnje, koje se uzimaju u obzir za poreznu olakšicu.

[...]“

3

Članak 39. stavak 2., 3° CIR 1992 navodi da su mirovine, dopunske mirovine, rente, kapital, ušteđevine i otkupne vrijednosti oslobođene od poreza ako proizlaze iz štednog računa ili ugovora o štednom osiguranju koji nisu uključivali poreznu olakšicu predviđenu člankom 145/1., 5° istog zakona.

4

Članak 145/1. CIR 1992 propisuje:

„U granicama i pod pretpostavkama propisanim člancima 145/2. do 145/16. određuje se porezna olakšica koja se obračunava na sljedeće izdatke […]:

[...]

[...]“

5

Članak 145/8., prvi podstavak CIR 1992 glasi:

„Iznosi koji se uzimaju u obzir za olakšicu u okviru mirovinske štednje u skladu s člankom 145/1., 5°, jesu iznosi koji su konačno plaćeni u Belgiji:

6

Članak 145/11. CIR 1992 propisuje da je društvo za upravljanje fondom mirovinske štednje, koje ima odobrenje u skladu s člankom 145/16. istog zakona, dužno ulagati imovinu navedenog fonda kao i prihode od te imovine, uz odbitak troškova, isključivo kroz ulaganja predviđena člankom 145/11. i u skladu s ondje predviđenim ograničenjima.

7

Na temelju članaka 145/12. i 145/13. navedenog zakona, odredbe članka 145/11. primjenjuju se kako na individualne štedne račune tako i na mirovinska osiguranja.

8

Člankom 145/15. CIR 1992 određuje se:

„Za otvaranje kolektivnih ili individualnih štednih računa ovlaštene su isključivo institucije navedene u članku 56. stavku 1. Kralj, ukazom o kojem se raspravljalo u Vijeću ministara i u skladu s pretpostavkama koje On odredi, može isto ovlaštenje dodijeliti brokerskim društvima osnovanim u skladu s belgijskim pravom.

Za sklapanje ugovora o mirovinskoj štednji ovlaštena su isključivo društva za osiguranje koja obavljaju poslove životnog osiguranja u skladu sa Zakonom od 9. srpnja 1975. o nadzoru društava za osiguranje.“

9

U članku 145/16., 1° CIR 1992, kolektivni štedni račun definira se kao udjeli u fondovima mirovinske štednje odobreni od strane ministra financija u skladu s pretpostavkama koje propisuje Kralj, a radi stvaranja ušteđevine koja će biti na raspolaganju za slučaj doživljenja ili smrti.

10

Članak 63/5. stavak 1. Kraljevskog ukaza o provedbi Zakona o porezima na dohodak iz 1992. (u daljnjem tekstu: AR/CIR 1992) propisuje da, u prva dva mjeseca po isteku kalendarske godine u kojoj su plaćeni doprinosi u okviru mirovinske štednje, institucije i društva navedeni u članku 145/15. CIR 1992. dostavljaju Upravi za izravne poreze primjerak potvrde koju su predali svakom imatelju štednog računa ili ugovaratelju mirovinske štednje.

11

Članak 63/6. stavak 1. AR/CIR 1992 navodi koje dokumente mora podnijeti društvo za upravljanje u prilog zahtjeva za odobrenje osnivanja belgijskog investicijskog fonda u svojstvu fonda mirovinske štednje. Stavak 2. istog članka obvezuje društvo za upravljanje da obavijesti ministra financija o obveznim izmjenama navedenih dokumenata te da mu dostavi godišnja izvješća.

12

U skladu s člankom 63/7. AR/CIR 1992, poštivanje pretpostavki navedenih u članku 145/11 CIR 1992 utvrđuje se na temelju dokumenata koje društvo za upravljanje dostavlja ministru financija, najkasnije u roku od mjesec dana od isteka svakog kalendarskog tromjesečja računajući od odobrenja za osnivanje fonda, i koji detaljno prikazuju stanje osnovanog fonda na kraju posljednjeg bankarskog radnog dana svakog pojedinog mjeseca u svakom konkretnom kalendarskom tromjesečju.

13

Člankom 63/8. AR/CIR 1992 propisane su pretpostavke u kojima se fondu mirovinske štednje može oduzeti odobrenje.

14

Pismom od 18. listopada 2006. Komisija je pozvala Kraljevinu Belgiju da se očituje o suglasnosti određenih odredaba belgijskog zakonodavstva u području poreznih olakšica za plaćanja izvršena u okviru mirovinske štednje s Ugovorom o EZ‑u i Sporazumom o Europskom gospodarskom prostoru od 2. svibnja 1992. (SL 1994, L 1, str. 3.). Navedena država članica podnijela je 8. veljače 2007. odgovor na ovo pismo.

15

Dana 22. ožujka 2010. Komisija je Kraljevini Belgiji uputila obrazloženo mišljenje u kojem je izrazila stav prema kojem ta država članica nije ispunila obveze koje proizlaze iz članaka 56. i 63. UFEU‑a, kao i članaka 31. i 40. Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru, te ju je pozvala da poduzme mjere potrebne za postupanje u skladu s navedenim mišljenjem u roku od dva mjeseca od primitka mišljenja.

16

Nezadovoljna odgovorom Kraljevine Belgije na navedeno mišljenje od 13. srpnja 2010., Komisija je podnijela ovu tužbu.

17

Komisija, s jedne strane, ističe da upravljanje fondom mirovinske štednje predstavlja uslugu u smislu članka 56. UFEU‑a. Nadalje smatra da činjenica, da uplate doprinosa u takve fondove daju pravo na poreznu olakšicu samo ako je riječ o uplatama u korist financijskih institucija s poslovnim nastanom u Belgiji, otežava slobodno pružanje usluga kako primateljima tih usluga tako i pružateljima usluga koji nemaju poslovni nastan na belgijskom državnom području.

18

S druge strane, deponiranje sredstava na individualni ili kolektivni račun, kao i plaćanje premije osiguranja za slučaj doživljenja, predstavljaju kretanje kapitala u smislu članka 63. UFEU‑a. Davanje porezne olakšice isključivo za depozite i plaćanja kod institucija s poslovnim nastanom u Belgiji predstavlja prepreku slobodnom kretanju kapitala utoliko što se belgijske deponente i ugovaratelje osiguranja odvraća od plaćanja za mirovinsku štednju kod institucija koje nemaju poslovni nastan na belgijskom državnom području.

19

Prema shvaćanju Komisije, ove prepreke ne može se opravdati potrebom da se osigura koherentnost belgijskog fiskalnog sustava. S tim u svezi, Sud je u svojoj presudi od 30. siječnja 2007., Komisija/Danska (C‑150/04, , str. I‑1163.), već odbio argument simetričnosti nacionalnih pravila koja isključuju oporezivanje isplata ako s njima povezani depoziti i plaćanje premija nisu uključivali porezne olakšice.

20

Osim toga, Komisija smatra da Kraljevina Belgija nije uspjela ostvariti zahtjev koherentnosti fiskalnog sustava kad je riječ o ugovorima za izbjegavanje dvostrukog oporezivanja sklopljenim s drugim državama članicama jer priličan broj navedenih ugovora ovlast za oporezivanje mirovine i drugih sličnih dohodaka daje državi u kojoj je korisnik mirovine rezident. U slučaju ugovora koji ovlast za oporezivanje daju državi podrijetla navedenog dohotka, zahtjev fiskalne koherentnosti ne bi mogao opravdati konkretne prepreke jer bi ta država mogla oporezivati isplate koje prima uplatitelj doprinosa čak i ako bi se on preselio u drugu državu ugovornicu.

21

Kad je riječ o opravdanju koje se temelji na zaštiti građana koji ulažu u mirovinsku štednju, Komisija smatra da se sigurnost uloženih sredstava može jamčiti bez zahtjeva da se doprinosi i premije plaćaju isključivo institucijama ili fondovima s poslovnim nastanom u Belgiji jer obveze iz belgijskih propisa u pogledu ulaganja, odobrenja i sastavljanja izvješća mogu ispunjavati i financijske institucije s poslovnim nastanom u drugim državama članicama. Nadzor nad ispunjavanjem obveza u pogledu sastavljanja izvješća moguć je s obzirom na to da podnošenje izvješća predstavlja pretpostavku za dobivanje i zadržavanje odobrenja izdanog u korist institucije ili fonda. Pored toga, za dobivanje informacija od uplatitelja doprinosa i nadzor nad stranom financijskom institucijom, Kraljevina Belgija mogla se osloniti na Direktivu Vijeća 77/799/EEZ od 19. prosinca 1977. o međusobnoj pomoći nadležnih tijela država članica u području izravnog i neizravnog oporezivanja (SL L 336, str. 15.), kako je izmijenjena Direktivom Vijeća 92/12/EEZ od 25. veljače 1992. (SL L 76, str. 1., u daljnjem tekstu: Direktiva 77/799).

22

Kraljevina Belgija priznaje da konkretno belgijsko pravno uređenje mirovinske štednje predstavlja ograničenje slobodnom pružanju usluga kao i slobodnom kretanju kapitala. Ipak ističe da se takvo ograničenje može opravdati važnim razlozima u općem interesu.

23

S tim u svezi, kao prvo, poziva se na internu koherentnost fiskalnog sustava i navodi da je belgijsko uređenje mirovinske štednje u skladu s presudama od 28. siječnja 1992., Bachmann (C-204/90, Zb., str. I-249.), i Komisija/Belgija (C-300/90, Zb., str. I-305.), u kojima je Sud posebno zahtijevao postojanje izravne veze između fiskalne koristi i stvarnog nedostatka. Naime, dok su isplate mirovine načelno oporezive na temelju članka 34. stavka 1., 3° CIR 1992, one se, međutim, na temelju članka 39. stavka 2., 3° navedenog zakona oslobađaju od poreza ako porezna olakšica iz članka 145/1., 5° istog zakona nije bila odobrena za uplate na račune mirovinske štednje ili za premije štednog osiguranja, kao što je slučaj kada tim računima i štednim osiguranjem upravljaju institucije koje nemaju poslovni nastan u Belgiji.

24

Kraljevina Belgija, osim toga, ističe da se trudila osigurati fiskalnu koherentnost na razini ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja dodjeljivanjem nadležnosti za oporezivanje mirovina i drugih sličnih dohodaka državi podrijetla, no priznaje da isto nije uspjela postići u ugovorima sklopljenim s određenim državama članicama.

25

Kao drugo, Kraljevina Belgija poziva se na nužnost učinkovitog fiskalnog nadzora. S jedne strane, naglašava da belgijska porezna uprava može provoditi nadzor nad dodjeljivanjem porezne olakšice za plaćanja koja se vrše u okviru mirovinske štednje i osigurati ubiranje poreza na iznose koji se isplaćuju, među ostalim, na temelju članka 63/5. AR/CIR 1992, koji propisuje obveze financijskih institucija i fondova mirovinske štednje u pogledu obavještavanja porezne uprave o potvrdama koje izdaju uplatiteljima doprinosa.

26

S druge strane, Kraljevina Belgija poziva se na zaštitu interesa štediša kako bi im osigurala isplatu mirovine po dospijeću u budućnosti. Navedena zaštita jamči se člankom 145/11. istog zakona te člancima 63/6. i 63/8. AR/CIR 1992, koji, među ostalim, propisuju postupak za dobivanje odobrenja za fond mirovinske štednje, mogućnost oduzimanja odobrenja, kao i obveze u pogledu ulaganja i sastavljanja izvješća. Navedena država članica smatra da odredbe prava Unije u području razmjene informacija između država članica propisuju složene i spore postupke koji nikako ne jamče poštivanje obveza od strane institucija i fondova s poslovnim nastanom u drugim državama članicama.

27

U skladu sa stalnom sudskom praksom, iako se izravno oporezivanje nalazi u nadležnosti država članica, one ga moraju provoditi uz poštivanje prava Unije (vidjeti presudu od 25. listopada 2012., Komisija/Belgija, C‑387/11, t. 36. i ondje navedenu sudsku praksu).

28

Na samom početku valja podsjetiti da su pogodnosti u području mirovinske štednje koje na raspolaganje stavljaju financijske institucije i društva za osiguranje, uključujući društva za upravljanje fondom odobrene mirovinske štednje, usluge u smislu članka 57. UFEU‑a. Naime, treba istaknuti da takve usluge uključuju pogodnosti koje se obično stavljaju na raspolaganje uz naknadu čija se pak bitna značajka sastoji u tome da ta naknada predstavlja ekonomsku protučinidbu pogodnostima o kojima je riječ (vidjeti presudu od 3. listopada 2002., Danner, C-136/00, Zb., str. I-8147., t. 26.).

29

Iz perspektive jedinstvenog tržišta i radi ostvarenja ciljeva tog tržišta, također valja naglasiti da se članak 56. UFEU‑a protivi primjeni bilo kojeg nacionalnog propisa koja za učinak ima da je između država članica teže pružati usluge, u smislu članka 57. UFEU‑a, nego što je slučaj s pružanjem usluga isključivo unutar jedne države članice (vidjeti gore navedenu presudu Komisija/Danska, t. 38., kao i presudu od 6. lipnja 2013., Komisija/Belgija, C‑383/10, t. 42.).

30

U konkretnom slučaju, Kraljevina Belgija ne osporava činjenicu da sporne odredbe u CIR 1992 predstavljaju prepreku slobodnom pružanju usluga.

31

Naime, činjenica da doprinosi plaćeni u okviru mirovinske štednje daju pravo na poreznu olakšicu predviđenu člankom 145/1., 5° CIR 1992 samo ako su doprinosi plaćeni financijskim institucijama s poslovnim nastanom u Belgiji ima za učinak da je slobodno pružanje usluga u području mirovinske štednje teže iz drugih država članica nego što je slučaj s pružanjem tih usluga isključivo unutar Kraljevine Belgije. Ovo uređenje mirovinske štednje može jednako odvratiti uplatitelje doprinosa od sklapanja ugovora o individualnom ili kolektivnom štednom računu ili ugovora o štednom osiguranju s financijskim institucijama koje imaju poslovni nastan izvan Kraljevine Belgije u drugoj državi članici, kao i ove institucije od pružanja usluga na belgijskom tržištu (vidjeti u tom smislu gore navedenu presudu Danner, t. 31. te presudu od 5. srpnja 2007., Komisija/Belgija, C‑522/04, , str. I‑5701., t. 39.).

32

Međutim, iz ustaljene sudske prakse proizlazi da se nacionalne mjere koje mogu otežati ili učiniti manje privlačnim ostvarivanje temeljnih sloboda zajamčenih Ugovorom o FEU mogu ipak dopustiti pod uvjetom da teže ostvarenju cilja od općeg interesa, da su prikladne za ostvarenje tog cilja i da ne prelaze ono što je nužno za postizanje zadanog cilja (vidjeti osobito gore navedenu presudu od 6. lipnja 2013., Komisija/Belgija, t. 49. i ondje navedenu sudsku praksu).

33

Prema također ustaljenoj sudskoj praksi, kada nacionalne vlasti usvoje mjeru koja odstupa od načela zaštićenog pravom Unije, na njima je da u svakom pojedinom slučaju dokažu da je gore navedeni uvjet ispunjen. Uz opravdavajuće razloge na koje se država članica može pozivati, ista država članica mora provesti analizu prikladnosti i proporcionalnosti mjere koju usvaja, kao i analizu posebnih dokaza koji potkrepljuju njezinu argumentaciju (vidjeti presudu od 14. lipnja 2012., Komisija/Nizozemska, C‑542/09, t. 81. i ondje navedenu sudsku praksu).

34

Kraljevina Belgija se, kao prvo, poziva na nužnost očuvanja koherentnosti belgijskog fiskalnog sustava ukazujući na simetričnost spornog uređenja prema kojem se prihodi od mirovinske štednje oporezuju ako su plaćanja izvršena u okviru štednje uključivala porezne olakšice odnosno oslobađaju se od oporezivanja ako takve olakšice nisu primijenjene.

35

S tim u svezi, Sud je već prihvatio mogućnost prema kojoj nužnost očuvanja koherentnosti fiskalnog uređenja može opravdati ograničenje ostvarivanju sloboda zajamčenih Ugovorom o FEU, ali ta nužnost iziskuje postojanje izravne veze između fiskalne koristi i odgovarajućeg nedostatka s druge strane (vidjeti u tom smislu gore navedenu presudu Komisija/Danska, t. 70., kao i presudu od 4. srpnja 2013. Argenta Spaarbank, C‑350/11, t. 41. i 42.).

36

U konkretnom slučaju doista postoji veza između porezne olakšice na koju pravo daju doprinosi uplaćeni u okviru mirovinske štednje i oporezivanja prihoda od te štednje. Naime, na temelju članka 39. stavka 2., 3° CIR 1992, mirovine, dopunske mirovine, rente, kapital, ušteđevine i otkupne vrijednosti oslobođene su od poreza ako proizlaze iz štednog računa ili ugovora o štednom osiguranju koji nisu uključivali poreznu olakšicu predviđenu člankom 145/1., 5° istog zakona (vidjeti u tom smislu gore navedenu presudu Bachmann, t. 21. i presudu od 28. siječnja 1992., Komisija/Belgija, t. 14.).

37

Međutim, kao što je Sud utvrdio u točki 71. gore navedene presude Komisija/Danska u svezi s uređenjem koje je propisivalo sličnu vezu između doprinosa za mirovinsko osiguranje kao porezno priznatih izdataka i oporezivanja pripadajućih isplata, rizik koji može naštetiti koherentnosti belgijskog sustava u pitanju ne proizlazi toliko iz činjenice da bi se financijska institucija koja vodi mirovinsku štednju nalazila u drugoj državi članici, nego u promjeni rezidentnosti uplatitelja doprinosa između dana uplate doprinosa za mirovinsku štednju i primanja dohotka od te štednje.

38

Naime, ako uplatitelj doprinosa, koji je ugovorio mirovinsku štednju s financijskom institucijom s poslovnim nastanom u Belgiji, ostvari poreznu olakšicu za doprinose uplaćene u okviru navedene mirovinske štednje, a zatim, prije nego što dohotci od te štednje dospiju za isplatu, promijeni rezidentnost u korist druge države članice, Kraljevina Belgija gubi ovlast za oporezivanje tih dohodaka ako je s tom državom članicom sklopila ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja prema kojem su mirovine i drugi slični dohotci oporezivi samo u državi u kojoj je primatelj tih dohodaka rezident (vidjeti u tom smislu gore navedenu presudu Komisija/Danska, t. 72.).

39

Nasuprot tome, ugovaranje mirovinske štednje s financijskom institucijom s poslovnim nastanom izvan Kraljevine Belgije u drugoj državi članici samo po sebi ne može naštetiti koherentnosti spornog pravnog uređenja. Naime, Kraljevinu Belgiju ništa ne sprječava u ostvarivanju ovlasti oporezivanja dohodaka od mirovinske štednje koje bi financijska institucija s poslovnim nastanom u drugoj državi članici isplaćivala uplatitelju doprinosa koji bi i dalje bio belgijski rezident u trenutku isplaćivanja tih dohodaka kao protučinidbe za izvršene uplate doprinosa kojima je odobrena porezna olakšica (vidjeti u tom smislu presudu Komisija/Danska, t. 73.).

40

Slijedom toga, sporno pravno uređenje koje općenito odbija dodijeliti poreznu olakšicu za doprinose uplaćene u okviru mirovinske štednje koju bi vodila financijska institucija s poslovnim nastanom izvan Kraljevine Belgije u drugoj državi članici ne može se opravdati nužnošću očuvanja koherentnosti fiskalnog sustava.

41

Kao drugo, Kraljevina Belgija pokušava opravdati pravno uređenje u pitanju ukazujući na nužnost učinkovitog fiskalnog nadzora.

42

S tim u svezi valja ustvrditi da, prema stalnoj sudskoj praksi, učinkovitost fiskalnog nadzora može opravdati ograničenje temeljnih sloboda (gore navedena presuda od 6. lipnja 2013., Komisija/Belgija, t. 51.).

43

Ovdje je potrebno podsjetiti da se država članica može pozivati na Direktivu 77/799 kako bi od nadležnih tijela druge države članice dobila sve informacije koje su joj potrebne za točno utvrđivanje iznosa poreza pokrivenih tom direktivom (vidjeti presudu od 19. studenoga 2009., Komisija/Italija, C‑540/07, str. I‑10983., t. 60.).

44

Osim toga, belgijska porezna tijela ništa ne sprječava da od uplatitelja doprinosa traže dokaze koji su prema njihovom shvaćanju potrebni za točno utvrđivanje dotičnih poreza, kao i da, ovisno o slučaju, odbiju zatraženu poreznu olakšicu ako ti dokazi nisu podneseni (vidjeti u tom smislu presudu od 11. listopada 2007., ELISA C‑451/05, , str. I‑8251., t. 95., kao i gore navedenu presudu od 6. lipnja 2013., Komisija/Belgija, t. 54.).

45

Pod tim pretpostavkama, opravdanje konkretnog pravnog uređenja nužnošću učinkovitog fiskalnog nadzora nije održivo.

46

Pored toga, Kraljevina Belgija ne može se valjano pozivati na zaštitu interesa štediša u smislu jamčenja isplate mirovine u budućnosti kao dio težnji da se osigura učinkovitost fiskalnog nadzora koji ima za cilj borbu protiv poreznih prijevara (vidjeti, per analogiam, presudu od 13. ožujka 2008., Komisija/Španjolska, C‑248/06, t. 34., i presudu od 5. srpnja 2012., SIAT, C‑318/10, t. 44.), a ne zaštitu uplatitelja doprinosa.

47

U dijelu u kojem se takva zaštita može kvalificirati kao važan razlog u općem interesu koji bi se sastojao od zaštite potrošača nameće se zaključak da Kraljevina Belgija nije dokazala da dotične odredbe ne prelaze ono što je nužno za postizanje cilja na koji se poziva.

48

S tim u svezi, Kraljevina Belgija u svom odgovoru na tužbu nije dokazala da, osim općeg isključenja porezne olakšice na mirovinsku štednju za sva plaćanja u korist institucija s poslovnim nastanom ili fondova kojima se upravlja u drugim državama članicama, ne postoje druge mjere za zaštitu potrošača.

49

Pod tim pretpostavkama, opravdanje na temelju zaštite uplatitelja doprinosa ne može se prihvatiti.

50

Iz prethodnih razmatranja proizlazi da prepreku slobodi pružanja usluga koja proizlazi iz konkretnog pravnog uređenja nije moguće opravdati ciljevima na koje se Kraljevina Belgija poziva.

51

Budući da se odredbe Ugovora o FEU o slobodi pružanja usluga protive spornom pravnom uređenju, nije ga potrebno odvojeno ispitati s obzirom na članak 63. UFEU‑a koji se odnosi na slobodno kretanje kapitala (vidjeti u tom smislu navedene presude Komisija/Danska, t. 76. i Komisija/Belgija od 6. lipnja 2013., t. 74.).

52

Stoga valja utvrditi da je Kraljevina Belgija, usvajanjem i zadržavanjem na snazi porezne olakšice za doprinose koji se plaćaju u okviru mirovinske štednje, u dijelu u kojem se ta olakšica primjenjuje samo na plaćanja u korist institucija ili fondova s poslovnim nastanom u Belgiji, povrijedila obveze koje proizlaze iz članka 56. UFEU‑a.

53

Na temelju članka 138. stavka 1. Poslovnika Suda, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove. Budući da je Komisija postavila zahtjev da se Kraljevini Belgiji naloži snošenje troškova i da ona nije uspjela u postupku, Kraljevini Belgiji nalaže se snošenje troškova.

Slijedom navedenog, Sud (deseto vijeće) proglašava i presuđuje: