Stranke
Osnova
Operativni dio

Stranke

U predmetu C‑472/12,

povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU-a, koji je uputio Corte suprema di cassazione (Italija), odlukom od 13. siječnja 2012., koju je Sud zaprimio 22. listopada 2012., u postupku

Panasonic Italia SpA,

Panasonic Marketing Europe GmbH,

Scerni Logistics Srl

protiv

Agenzia delle Dogane di Milano,

SUD (deseto vijeće)

u sastavu: E. Juhász, predsjednik vijeća, A. Rosas i C. Vajda (izvjestitelj), suci,

nezavisni odvjetnik: Y. Bot,

tajnik: A. Impellizzeri, administratorica,

uzimajući u obzir pisani postupak i nakon rasprave održane 11. prosinca 2013.,

uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:

– za Panasonic Italia SpA, Panasonic Marketing Europe GmbH i Scerni Logistics Srl, P. Vander Schueren, advocaat , i G. Cambareri i L. Pierallini, avvocati ,

– za talijansku vladu, G. Palmieri, u svojstvu agenta, uz asistenciju G. Albenzija, avvocato dello Stato ,

– za Europsku komisiju, L. Keppenne, D. Recchia i B.-R. Killmann, u svojstvu agenata,

odlučivši, nakon što je saslušao nezavisnog odvjetnika, da u predmetu odluči bez njegova mišljenja,

donosi sljedeću

Osnova

Presudu

1. Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje kombinirane nomenklature (u daljnjem tekstu: KN) iz Priloga I. Uredbi Vijeća (EEZ) br. 2658/87 od 23. srpnja 1987. o tarifnoj i statističkoj nomenklaturi i o Zajedničkoj carinskoj tarifi (SL L 256, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 2., svezak 12., str. 3.), u verzijama koje uzastopno proizlaze iz Uredbe Komisije (EZ) br. 2388/2000 od 13. listopada 2000. (SL L 264, str. 1.), Uredbe Komisije (EZ) br. 2031/2001 od 6. kolovoza 2001. (SL L 279, str. 1.), Uredbe Komisije (EZ) br. 1832/2002 od 1. kolovoza 2002. (SL L 290, str. 1.) i Uredbe Komisije (EZ) br. 1789/2003 od 11. rujna 2003. (SL L 281, str. 1.).

2. Zahtjev je upućen u okviru spora između Panasonic Italia SpA, Panasonic Marketing Europe GmbH i Scerni Logistics Srl, s jedne strane, te Agenzia delle Dogane di Milano (carinski ured u Milanu, u daljnjem tekstu: Agenzia), s druge strane, u vezi s tarifnim razvrstavanjem zaslona u plazma-tehnologiji u KN.

Pravni okvir

Harmonizirani sustav nazivlja i brojčanog označivanja robe

3. Vijeće za carinsku suradnju, koje je postalo Svjetska carinska organizacija (WCO), uspostavljeno je konvencijom kojom se stvara navedeno vijeće sklopljenom u Bruxellesu 15. prosinca 1950. Harmonizirani sustav nazivlja i brojčanog označivanja robe (u daljnjem tekstu: HS) izradio je WCO i uspostavljen je međunarodnom konvencijom o Harmoniziranom sustavu nazivlja i brojčanog označivanja robe (u daljnjem tekstu: Konvencija o HS-u) sklopljenom u Bruxellesu 14. lipnja 1983. i odobrenom, s Protokolom o njezinim izmjenama od 24. lipnja 1986., u ime Europske ekonomske zajednice Odlukom Vijeća 87/369/EEZ od 7. travnja 1987. (SL L 198, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 2., svezak 6., str. 3.).

4. Na temelju članka 3. stavka 1. Konvencije o HS-u, svaka se ugovorna strana obvezuje uskladiti svoje tarifne i statističke nomenklature s HS-om, koristiti se svim njegovim tarifnim brojevima i podbrojevima kao i pripadajućim brojčanim oznakama te slijediti brojčani niz navedenog sustava. Svaka se ugovorna strana također obvezuje primijeniti opća pravila za tumačenje HS-a kao i sve napomene za odjeljke, poglavlja i podbrojeve HS-a te se obvezuje da neće mijenjati njihov opseg.

5. WCO odobrava, pod uvjetima utvrđenima u članku 8. Konvencije o HS‑u, napomene s objašnjenjem i mišljenja o razvrstavanju koje je usvojio Odbor HS-a.

6. U verziji usvojenoj tijekom 2002. godine napomene s objašnjenjem HS‑a koje se odnose na tarifni broj 8471 glase:

„I. Strojevi za automatsku obradu podataka i njihove jedinice

[...]

D. Posebno podnesene jedinice

[...]

Jedinica se može smatrati dijelom sustava za automatsku obradu podataka ako ispunjava sve sljedeće uvjete:

a) da je vrste koja se rabi isključivo ili uglavnom u sustavu za automatsku obradu podataka;

b) da se može povezati na središnju jedinicu bilo izravno bilo preko jedne ili više drugih jedinica; i,

c) da može prihvaćati ili slati podatke u obliku (kodova ili signala) kojim se sustav može koristiti.

Ako jedinica obavlja posebnu funkciju različitu od obrade podataka, razvrstava se u tarifne brojeve koji odgovaraju njezinoj dotičnoj funkciji ili, ako takvi ne postoje, u tarifne brojeve za ostale nespomenute jedinice (vidjeti napomenu 5. E. ovog poglavlja).

[...]

Među navedene sastavne dijelove pripadaju zasloni za strojeve za automatsku obradu podataka koji grafički prikazuju obrađene podatke. Te se jedinice razlikuju od videomonitora i televizijskih prijamnika iz tarifnog br. 8528 u više pogleda i osobito u daljnjim točkama:

1) Zasloni za strojeve za automatsku obradu podataka mogu primiti signal koji dolazi isključivo iz središnjeg dijela stroja za automatsku obradu podataka i stoga ne mogu prikazati sliku u boji iz kompozitnog videosignala čiji valni oblici odgovaraju standardu emitiranja (NTSC, SECAM, PAL, D-MAC ili dr.). U tom smislu opremljeni su posebnim priključcima tipičnima za automatsku obradu podataka (primjerice sučeljem RS-232C, priključcima DIN ili SUB-D) i nisu opremljeni audiopriključkom. Njima upravljaju posebni adapteri (primjerice monokromatski ili grafički) koji su ugrađeni u središnji dio stroja za automatsku obradu podataka.

2) Tim je zaslonima svojstven nizak stupanj elektromagnetskog zračenja. Veličina točki na ekranima koji se rabe u informatičke svrhe, kojima su opremljeni, počinje od 0,41 mm za srednju rezoluciju te se smanjuje kako se rezolucija povećava.

3) Kako bi se prikazivale male slike visoke definicije, točke (pikseli) na ekranu u zaslonima ovog tarifnog broja su manje, a konvergencija veća nego u videomonitorima i televizijskim prijamnicima iz tarifnog br. 8528. (Konvergencija je mogućnost jednog ili više elektronskih topova da aktivira samo jednu točku površine katodnog ekrana bez aktiviranja susjednih točki.)

4) U tim zaslonima videofrekvencija (pojasna širina), što je mjera koja određuje koliko točaka može biti preneseno u sekundi kako bi se oblikovala slika, obično je 15 MHz ili više, dok u slučaju videomonitora iz tarifnog br. 8528 obično ne prelazi 6 MHz. Na tim zaslonima vodoravna frekvencija ovisi o standardima primjenjivanima za različite načine prikazivanja i obično je od 15 kHz do više od 155 kHz. Mnogi tipovi tih zaslona mogu koristiti više vodoravnih frekvencija slike. Vodoravna frekvencija slike videomonitora iz tarifnog br. 8528 je fiksna, obično od 15,6 ili 15,7 kHz, ovisno o televizijskom standardu. Usto, zasloni za strojeve za automatsku obradu podataka ne funkcioniraju u skladu s međunarodnim ili nacionalnim frekvencijskim standardima usvojenima u području javnog emitiranja ili u skladu s frekvencijskim standardima usvojenima u području televizije zatvorenog kruga.

5) Zasloni iz ovog tarifnog broja često imaju ugrađene mehanizme za prilagođavanje nagiba i okretanja oko vlastite osi i filtre protiv reflektiranja i odbljeska te ostale ergonomske oblikovne značajke namijenjene tomu da korisnik na malim udaljenostima na njima radi dugo vremena bez umaranja.

[...]“ [neslužbeni prijevod]

7. U verziji usvojenoj tijekom 2002. godine napomene s objašnjenjem HS‑a koje se odnose na tarifni broj 8528 glase:

„U ovaj tarifni broj ulaze televizijski prijamnici (uključujući videomonitore i videoprojektore), neovisno o tome imaju li ugrađen prijamnik radiodifuzije ili aparat za snimanje ili reprodukciju zvuka ili slike ili nemaju.

Među aparate iz ovog tarifnog broja mogu se navesti:

1) Televizijski prijamnici vrsta koje se rabe u kućanstvu (stolni prijamnici, prijamnici u kućištu itd.), uključujući televizijske prijamnike na kovanice. To uključuje i prijamnike sa zaslonom u tehnologiji tekućih kristala ili u plazma-tehnologiji.

[...]

U ovaj se tarifni broj ne razvrstavaju:

a) Zasloni stroja za automatsku obradu podataka, iako su posebno podneseni (br. 8471).

[...]“ [neslužbeni prijevod]

KN

8. KN, ustanovljen Uredbom br. 2658/87, temelji se na HS-u, iz kojeg preuzima prvih šest znamenki tarifnih brojeva i podbrojeva, dok su sedma i osma znamenka dio njegova vlastitog razvrstavanja.

9. U smislu članka 12. stavka 1. Uredbe br. 2658/87, kako je izmijenjena Uredbom Vijeća (EZ) br. 254/2000 od 31. siječnja 2000. (SL L 28, str. 16.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 2., svezak 2., str. 216.), Komisija svake godine donosi uredbu kojom se reproducira cjelokupna verzija kombinirane nomenklature, zajedno s carinskim stopama, kako proizlazi iz mjera koje su usvojili Vijeće Europske unije ili Komisija. Navedena uredba primjenjuje se od 1. siječnja sljedeće godine.

10. Verzije KN-a primjenjive na činjenice u glavnom postupku, koje se protežu od 2001. do 2004. godine, jesu one koje proizlaze iz Uredbi br. 2388/2000, 2031/2001, 1832/2002 i 1789/2003. Dolje navedene relevantne odredbe KN-a imaju isti tekst u tim različitim verzijama.

11. Opća pravila za tumačenje KN-a koja se nalaze u njegovu prvom dijelu, odsjeku I. A. određuju:

„Razvrstavanje robe u [KN] uređuju sljedeća načela.

[...]

2. a) Smatra se da svako spominjanje proizvoda u nazivu tarifnog broja uključuje i necjelovit ili nedovršen proizvod, pod uvjetom da u stanju u kojem je podnesen posjeduje bitne značajke cjelovitog ili dovršenog proizvoda. Također se smatra da uključuje pozivanje na proizvod koji je cjelovit ili dovršen (ili proizvod koji se primjenom ovog pravila razvrstava kao cjelovit ili dovršen), a podnesen je u nesastavljenom ili rastavljenom stanju.

[...]“ [neslužbeni prijevod]

12. Drugi dio KN-a sadrži odsjek XVI., pod naslovom „Strojevi i mehanički uređaji, električna oprema; njihovi dijelovi; aparati za snimanje i reprodukciju zvuka; aparati za snimanje i reprodukciju televizijske slike i zvuka, njihovi dijelovi i pribor“.

13. Napomene 3. i 5. odsjeka XVI. KN-a glase:

„3. Ako iz konteksta ne proizlazi drukčije, složeni (kombinirani) strojevi koji se sastoje od dvaju ili više strojeva spojenih zajedno u cjelinu i drugi strojevi za obavljanje dviju ili više funkcija koje se nadopunjuju ili izmjenjuju razvrstavaju se kao da se sastoje samo od one sastavnice ili kao da predstavljaju samo onaj stroj koji obavlja glavnu funkciju.

[...]

5. Za potrebe ovih napomena, pod pojmom „stroj” podrazumijeva se bilo koji stroj, uređaj, postrojenje, oprema, aparat ili sprava navedeni u tarifnim brojevima poglavlja 84. ili 85.“ [ neslužbeni prijevod ]

14. Odsjek XVI. KN-a sadrži poglavlje 84., naslovljeno „Nuklearni reaktori, kotlovi, strojevi, aparati i mehanički uređaji; njihovi dijelovi“.

15. Napomena 5. tog poglavlja 84. glasi:

„B. Strojevi za automatsku obradu podataka mogu biti u obliku sustava koji čini različit broj posebnih jedinica. Ne dovodeći u pitanje sljedeći odlomak (E), svaka jedinica može se smatrati dijelom sustava za automatsku obradu podataka ako ispunjava sve sljedeće uvjete:

a) da je vrste koja se rabi isključivo ili uglavnom u sustavu za automatsku obradu podataka;

b) da se može povezati na središnju jedinicu bilo izravno bilo preko jedne ili više drugih jedinica

i

c) da može prihvaćati ili slati podatke u obliku (kodova ili signala) kojim se sustav može koristiti.

C. Posebno podnesene jedinice stroja za automatsku obradu podataka razvrstavaju se u tarifni broj 8471.

[...]

E. Strojevi u koje su ugrađeni strojevi za automatsku obradu podataka ili koji rade povezani s njima, a obavljaju posebne funkcije različite od obrade podataka, razvrstavaju se u tarifne brojeve koji odgovaraju dotičnoj funkciji ili, ako takvi ne postoje, u tarifne brojeve za ostale nespomenute strojeve.“ [ neslužbeni prijevod ]

16. Napomena 7. poglavlja 84. KN-a glasi:

„Ako nije drukčije propisano i uzimajući u obzir odredbe napomene 2. uz ovo poglavlje i napomene 3. uz odsjek XVI., strojeve koji se rabe za više od jedne namjene (višenamjenske strojeve) za potrebe razvrstavanja treba promatrati kao da je njihova glavna namjena istodobno i jedina. Strojevi čija glavna namjena nije obuhvaćena nijednim tarifnim brojem ili strojevi kojima nijedna namjena nije glavna, ako iz konteksta ne proizlazi drukčije, razvrstavaju se u tarifni broj 8479.

[...]“ [neslužbeni prijevod]

17. Tarifni broj 8471 KN-a glasi:

„8471 Strojevi za automatsku obradu podataka i njihove jedinice; magnetni ili optički čitači, strojevi za bilježenje podataka u kodiranom obliku na nosače podataka i strojevi za obradu takvih podataka koji nisu spomenuti ni uključeni na drugome mjestu:

[...]

8471 60 – ulazne ili izlazne jedinice, neovisno o tome sadrže li u istom kućištu jedinice pamtila ili ne:

8471 60 10 – – za uporabu u civilnom zrakoplovstvu

– – ostale:

8471 60 40 – – – pisače

8471 60 50 – – – tipkovnice

8471 60 90 – – – ostale

[...]“ [neslužbeni prijevod]

18. Odsjek XVI. KN-a sadrži također poglavlje 85., naslovljeno „Električni strojevi i oprema i dijelovi za njih; aparati za snimanje i reprodukciju zvuka, aparati za snimanje i reprodukciju televizijske slike i zvuka te dijelovi i pribor za te proizvode“.

19. Tarifni broj 8528 KN-a glasi:

„8528 Televizijski prijamnici, neovisno o tome imaju li ugrađeni prijamnik radiodifuzije ili aparat za snimanje ili reprodukciju zvuka ili slike ili nemaju; videomonitori i videprojektori:

[...]

– Videomonitori:

8528 21 – – u bojama:

[...]

8528 21 90 – – – ostali

[...]“ [neslužbeni prijevod]

Uredba (EZ) br. 754/2004

20. Uredba Komisije (EZ) br. 754/2004 od 21. travnja 2004. o razvrstavanju određene robe u kombiniranu nomenklaturu (SL L 118, str. 32.), koja je stupila na snagu nakon što je došlo do uvoza u glavnom postupku, precizirala je razvrstavanje unutar KN-a nekih zaslona u plazma‑tehnologiji u boji, s dijagonalom ekrana 106 cm, koji imaju značajke opisane u prilogu navedenoj uredbi.

Glavni postupak i prethodna pitanja

21. Tijekom 2001. do 2004. tužitelji u glavnom postupku u Italiju su iz zemalja izvan Europske unije uvezli zaslone u plazma‑tehnologiji čije je značajke sud koji je uputio zahtjev opisao na sljedeći način:

– ti su zasloni monitori u boji s dijagonalom ekrana 106,6 cm;

– u onakvom stanju u kakvom se nalaze u trenutku uvoza, navedeni zasloni mogu reproducirati samo podatke iz stroja za automatsku obradu podataka;

– međutim, zahvaljujući umetanju videokartice u mjesto koje je za to predviđeno, ti zasloni postaju sposobni prenijeti kompozitne AV videosignale i stoga se mogu spojiti na aparate za snimanje i reprodukciju zvuka, čitače DVD-a, videokamere (kamkordere) ili satelitske prijamnike;

– predmetni zasloni u trenutku uvoza nisu imali videokarticu, ali se takva videokartica može kupiti odvojeno po vrlo niskoj cijeni i lako se umeće u za to predviđen prostor;

– u trenutku uvoza ti su zasloni imali dva zvučnika i daljinski upravljač koji mogu poslužiti samo ako se zaslon rabi za prijam kompozitnih AV videosignala, nakon umetanja videokartice, i

– upute za uporabu navedenih zaslona izričito spominju audiovizualne funkcije proizvoda i mogućnost umetanja videokartice za aktiviranje prijma televizijskih signala.

22. U svrhu carinske deklaracije tužitelji u glavnom postupku razvrstali su uvezene zaslone u tarifni broj 8471 60 90 KN-a, kao zaslone koji su isključivo namijenjeni prijenosu slika iz računala, s posljedicom oslobođenja od plaćanja carine i poreza na dodanu vrijednost po stopi od 20 %.

23. Agenzia je, međutim, ocijenila da te zaslone treba razvrstati u tarifni broj 8528 KN-a, koji, među ostalim, uključuje televizijske prijamnike i videomonitore, s posljedicom primjene carinske stope od 14 %.

24. Tužitelji u glavnom postupku podnijeli su tužbe Commissione tributaria provinciale di Milano (pokrajinski porezni sud u Milanu), koja je te tužbe odbila zbog toga što mogućnost da se ti zasloni jednostavnim umetanjem videokartice osposobe za prijam kompozitnih videosignala isključuje njihovo razvrstavanje u tarifni broj 8471 KN-a, s obzirom na to da nije udovoljeno zahtjevu sukladno kojem isti zasloni moraju biti predmet glavne ili prevladavajuće uporabe u sustavu za automatsku obradu podataka.

25. Tužitelji u glavnom postupku su protiv prvostupanjskih presuda podnijeli žalbu Commissione tributaria regionale di Milano (regionalni porezni sud u Milanu). Ona je potvrdila razvrstavanje uvezenih zaslona u tarifni broj 8528 KN-a, ali je presudila da se izrečene upravne sankcije moraju poništiti, uzimajući u obzir objektivne nepouzdanosti tumačenja.

26. I tužitelji u glavnom postupku i Agenzia podnijeli su žalbe u kasacijskom postupku protiv presuda koje su donesene povodom žalbi. U svojoj su žalbi navedeni tužitelji ostali pri stajalištu prema kojem su se uvezeni zasloni morali razvrstati u podbroj 8471 60 90 KN-a, s obzirom na to da na dan uvoza oni nisu imali videokarticu i stoga su mogli služiti samo za prijenos slika iz računala. Agenzia je ponovno istaknula pravilnost razvrstavanja tih zaslona u tarifni broj 8528 KN-a i pobijala to što je žalbeni sud poništio izrečene upravne sankcije.

27. Sud koji je uputio zahtjev iz sljedećih razloga smatra da se uvezeni zasloni moraju razvrstati u tarifni broj 8528 KN-a, koji, među ostalim, uključuje televizijske prijamnike i videomonitore. S jedne strane, prijam kompozitnih videosignala dio je bitnih značajki tih zaslona čak i prije umetanja videokartice, s obzirom na prostor koji je za to izričito predviđen. S druge strane, nijedan ekonomski ili tehnološki razlog ne opravdava koncepciju navedenih zaslona koji mogu primiti kompozitne videosignale samo nakon umetanja videokartice, na način da bi jedino predvidljivo obrazloženje bilo volja da se od povoljnijeg carinskog postupanja predviđenog za zaslone računala zloporabom stekne profit.

28. Sud koji je uputio zahtjev pita se o mogućnosti da retroaktivno primijeni odredbe Uredbe br. 754/2004 na temelju kojih se uvezeni zasloni moraju razvrstati u tarifni broj 8528 KN-a.

29. U tim je okolnostima Corte suprema di cassazione odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

„1) Je li, prije stupanja na snagu Uredbe [br. 754/2004], u tarifni broj 8471 ili u tarifni broj 8528 [KN-a] trebalo razvrstati zaslon u plazma‑tehnologiji u boji (s dijagonalom ekrana 106,6 cm), s dvama zvučnicima i daljinskim upravljačem, koji ima ulazni uređaj već predviđen za čitanje videokartice (vrlo niske cijene, koja se lako nabavlja i umeće), a koja nije uvezana sa zaslonom i koja, kada je jednom umetnuta u zaslon, koji može biti spojen ne samo na strojeve za automatsku obradu podataka već i na aparate za snimanje i reprodukciju zvuka, čitače DVD-a, videokamere (kamkordere) ili satelitske prijamnike, omogućuje primanje kompozitnih AV signala?

2) U slučaju negativnog odgovora na prethodno pitanje [...], nameće [li se] Uredbom [br. 754/2004] razvrstavanje takvog zaslona u tarifni broj 8528 KN-a i, u slučaju pozitivnog odgovora na to pitanje [...], [jesu li] [mjerodavne] odredbe navedene uredbe interpretativne i zbog toga retroaktivne osim kada se primjenjuju prijašnje odredbe koje izražavaju suprotan smisao?“

O prethodnim pitanjima

Prvo pitanje

30. Svojim prvim pitanjem sud koji je uputio zahtjev želi znati treba li zaslone iz glavnog postupka razvrstati u tarifni broj 8471 KN-a ili u tarifni broj 8528 KN-a.

31. Valja navesti da tekst tarifnog broja 8471 KN-a osobito predviđa strojeve za automatsku obradu podataka i njihove jedinice, dok se tekst tarifnog broja 8528 KN-a prije svega odnosi na televizijske prijamnike i videomonitore. U podbroj 8471 60 90 KN-a ponajprije pripadaju ulazne ili izlazne jedinice osim pisača (tiskaljki) i tipkovnica, neovisno o tome sadrže li u istom kućištu jedinice pamtila ili ne, dok podbroj 8528 21 90 KN-a predviđa videomonitore u boji (presuda Kamino International Logistics, C‑376/07, EU:C:2009:105, t. 33.).

32. Međutim, kada je Sudu upućen zahtjev za prethodnu odluku u području tarifnog razvrstavanja, njegova zadaća sastoji se u tome da pojasni kriterije primjene koji će nacionalnom sudu omogućiti pravilno razvrstavanje predmetnih proizvoda u KN, a ne u tome da sam provodi to razvrstavanje, to više što sam Sud ne raspolaže nužno svim elementima koji su za to prijeko potrebni. Tako se čini da je nacionalni sud u boljem položaju da to učini (presude Lohmann i Medi Bayreuth, C‑260/00 do C‑263/00, EU:C:2002:637, t. 26.; Digitalnet i dr., C-320/11, C-330/11, C-382/11 i C‑383/11, EU:C:2012:745, t. 61. kao i X, C‑380/12, EU:C:2014:21, t. 34.).

33. Sud koji je uputio zahtjev za prethodnu odluku trebat će provesti razvrstavanje predmetnih proizvoda iz glavnog postupka u skladu s odgovorom koji će Sud dati na pitanje koje mu je postavljeno (presuda X, EU:C:2014:21, t. 35.).

34. Slijedom toga, prvo pitanje valja preoblikovati na način da sud koji je uputio zahtjev pita Sud o kriterijima koje treba primijeniti kako bi utvrdio trebaju li se zasloni iz glavnog postupka razvrstati u tarifni broj 8471 KN-a ili, ako to nije moguće, u tarifni broj 8528 KN-a.

35. Potrebno je podsjetiti na stalnu sudsku praksu Suda prema kojoj se, u interesu pravne sigurnosti i olakšavanja kontrole, ključan kriterij za tarifno razvrstavanje robe načelno mora tražiti u osobinama i objektivnim svojstvima robe, određenima sadržajem broja KN-a i napomenama odsjeka ili poglavlja (osobito vidjeti presude RUMA, C‑183/06, EU:C:2007:110, t. 27. kao i Medion i Canon Deutschland, C‑208/06 te C‑209/06, EU:C:2007:553, t. 34.).

36. Ključan kriterij za carinsko razvrstavanje robe u KN mora se tražiti u osobinama i objektivnim svojstvima proizvoda kako su prikazani za njihovo carinjenje. Mora postojati mogućnost da se te objektivne osobine i ta objektivna svojstva proizvoda provjere u trenutku carinjenja (presude Foods Import, C‑38/95, EU:C:1996:488, t. 17. kao i Medion i Canon Deutschland, EU:C:2007:553, t. 36.).

37. U tom pogledu iz objektivnih osobina nabrojanih u točki 21. ove presude proizlazi da su u trenutku uvoza zasloni iz glavnog postupka mogli reproducirati samo podatke iz stroja za automatsku obradu podataka, ali da nakon umetanja videokartice u za to predviđen prostor, koja se prodaje odvojeno po vrlo niskoj cijeni, ti zasloni također mogu reproducirati kompozitne videosignale.

38. Iz tih objektivnih osobina također proizlazi da ti zasloni imaju dva zvučnika i daljinski upravljač koji mogu poslužiti samo ako se zasloni rabe za prijam kompozitnih videosignala te da upute za uporabu navedenih zaslona izričito spominju audiovizualne funkcije proizvoda i mogućnost unošenja videokartice za aktiviranje prijma televizijskih signala.

39. U skladu s ustaljenom sudskom praksom, namjena proizvoda može predstavljati objektivan kriterij razvrstavanja ako je svojstvena tom proizvodu, a ta se svojstvenost procjenjuje na temelju njegovih osobina i objektivnih svojstava (vidjeti presude RUMA, EU:C:2007:110, t. 36. i X, EU:C:2014:21, t. 39.).

40. Primjenom te sudske prakse, u svrhu carinskog razvrstavanja zaslona iz glavnog postupka valja uzeti u obzir namjenu koja im je svojstvena, određenu na temelju njihovih objektivnih osobina. Uzimajući u obzir objektivne osobine koje je opisao sud koji je uputio zahtjev, namjena koja je svojstvena zaslonima iz glavnog postupka sastoji se u reproduciranju, s jedne strane, podataka iz stroja za automatsku obradu podataka i, s druge strane, kompozitnih videosignala.

41. Osobito treba istaknuti da je proizvođač navedene zaslone posebno projektirao na način da mogu reproducirati kompozitne videosignale, ugradivši u njih elemente koji omogućuju reprodukciju takvih signala nakon umetanja videokartice vrlo niske cijene u za to predviđen prostor, uključivši dva zvučnika i daljinski upravljač koji mogu poslužiti samo ako se ti zasloni rabe za prijam kompozitnih videosignala i spomenuvši tu funkciju u uputama za uporabu.

42. U tom smislu, okolnosti ovog slučaja moraju se razlikovati od onih koje su dovele do presude Medion i Canon Deutschland (EU:C:2007:553), koje su se odnosile na videokamere (kamkordere) koje su nakon prerađivanja osposobljene za snimanje slika i zvukova iz vanjskih izvora videozapisa, uz one iz ugrađene kamere i mikrofona. Naime, iz navedene presude proizlazi da videokamere (kamkorderi) nisu bile posebno osposobljene za ispunjenje te funkcije i da one postaju sposobne ispunjavati tu funkciju samo nakon relativno složenog prerađivanja (u tom smislu vidjeti presudu Medion i Canon Deutschland, EU:C:2007:553, t. 40. i 42.).

43. Iz prethodno navedenog proizlazi da u svrhu tarifnog razvrstavanja zaslona iz glavnog postupka koji imaju objektivne osobine što ih je opisao sud koji je uputio zahtjev valja uzeti u obzir namjenu koja im je svojstvena, koja se sastoji u reproduciranju, s jedne strane, podataka iz stroja za automatsku obradu podataka i, s druge strane, kompozitnih videosignala.

44. Preostaje utvrditi način za provedbu tarifnog razvrstavanja takvih zaslona, koji mogu reproducirati, s jedne strane, podatke iz stroja za automatsku obradu podataka i, s druge strane, kompozitne videosignale.

45. U presudi Kamino International Logistics (EU:C:2009:105) Sud je već imao prilike donijeti odluku o tome koje kriterije treba primijeniti kako bi se provelo razvrstavanje tih zaslona, koji mogu reproducirati kako podatke iz stroja za automatsku obradu podataka tako i kompozitne videosignale.

46. U toj presudi Sud je podsjetio na ustaljenu sudsku praksu u skladu s kojom su napomene koje prethode poglavljima KN-a kao i napomene s objašnjenjem nomenklature WCO-a važna sredstva za osiguranje jedinstvene primjene zajedničke carinske tarife i kao takve daju vrijedne elemente za njezino tumačenje (vidjeti presude Siemens Nixdorf, C‑11/93, EU:C:1994:206, t. 12. kao i Kamino International Logistics, EU:C:2009:105, t. 32.).

47. U predmetnom slučaju napomena 5. B. točke (a) do (c) poglavlja 84. KN-a propisuje da zasloni poput onih iz glavnog postupka pripadaju u tarifni broj 8471 KN-a kao jedinice stroja za automatsku obradu podataka jer istodobno ispunjavaju tri uvjeta, odnosno da su vrste koja se rabi isključivo ili uglavnom u sustavu za automatsku obradu podataka, da ih se može povezati na središnju jedinicu i da mogu prihvaćati ili slati podatke u obliku kojim se sustav može koristiti (presuda Kamino International Logistics, EU:C:2009:105, t. 41.).

48. Nijedan element spisa koji je podnesen Sudu ne dovodi do zaključka da u glavnom postupku gornji drugi i treći uvjet nisu ispunjeni.

49. Što se tiče prvog gore spomenutog uvjeta, Sud je presudio da jednostavna mogućnost reproduciranja slika iz izvora koji nisu stroj za automatsku obradu podataka ne isključuje mogućnost razvrstavanja zaslona u tarifni broj 8471 KN-a, uzimajući u obzir izričaj napomene 5. B. točke (a) poglavlja 84. KN-a koja se odnosi na jedinice koje se rabe „isključivo ili uglavnom“ u sustavu za automatsku obradu podataka (presuda Kamino International Logistics, EU:C:2009:105, t. 43. do 45.).

50. Što se tiče kriterija koji omogućuju određivanje jesu li zasloni poput onih iz glavnog postupka jedinice vrste koja se rabi „isključivo“ u sustavu za automatsku obradu podataka, Sud je već imao priliku odrediti da valja pribjeći napomenama s objašnjenjem koje se odnose na tarifni broj 8471 HS-a, osobito na stavke 1. do 5. dijela poglavlja I. D. HS-a posvećenog zaslonima strojeva za automatsku obradu podataka (presuda Kamino International Logistics, EU:C:2009:105, t. 59.).

51. Iz tih stavaka proizlazi da se monitori koji se uglavnom rabe u sustavu za automatsku obradu podataka mogu identificirati, osim zahvaljujući činjenici da imaju vrstu priključka prikladnu za spajanje na sustave za automatsku obradu podataka, i drugim tehničkim osobinama, osobito činjenicama da su osmišljeni za rad na male udaljenosti, da nemaju mogućnost reproduciranja televizijskih signala, da imaju nisko elektromagnetsko zračenje, da veličina točki na ekranima počinje od 0,41 mm za srednju rezoluciju te se smanjuje kada se rezolucija povećava, da je njihova pojasna širina 15 MHz ili više kao i da su točke (pikseli) na ekranu manje, a konvergencija veća nego kod videomonitora koji pripadaju u tarifni broj 8528 HS-a (presuda Kamino International Logistics, EU:C:2009:105, t. 60.).

52. U tom je pogledu Komisija istaknula kako se čini da neke objektivne osobine zaslona iz glavnog postupka, opisane u točki 21. ove presude, upućuju na to da oni nisu uglavnom namijenjeni reproduciranju podataka iz stroja za automatsku obradu podataka, osobito zato što njihove značajne mjere odgovaraju dijagonali 106,6 cm, što je veličina točki njihovih zaslona nešto veća od 0,41 i što imaju dva zvučnika i daljinski upravljač koji mogu poslužiti samo ako se zaslon rabi za prijam kompozitnih videosignala.

53. Sud koji je uputio zahtjev za prethodnu odluku, na temelju objektivnih osobina zaslona iz glavnog postupka i osobito onih spomenutih u napomenama s objašnjenjem koje se odnose na tarifni broj 8471 HS-a, posebno u stavcima 1. do 5. dijela poglavlja I. D. HS-a, posvećenog zaslonima strojeva za automatsku obradu podataka, treba odrediti jesu li zasloni iz glavnog postupka monitori koji se uglavnom rabe u sustavu za automatsku obradu podataka i treba li ih stoga razvrstati u podbroj 8471 60 90 KN-a.

54. S obzirom na sva prethodna razmatranja, na prvo pitanje valja odgovoriti tako da, u svrhu tarifnog razvrstavanja zaslona koji imaju objektivne osobine iz glavnog postupka unutar KN-a, valja uzeti u obzir namjenu koja im je svojstvena, a koja se sastoji u reproduciranju, s jedne strane, podataka iz stroja za automatsku obradu podataka i, s druge strane, kompozitnih videosignala. Takvi se zasloni moraju razvrstati u podbroj 8471 60 90 KN-a ako se rabe isključivo ili uglavnom u sustavu za automatsku obradu podataka, u smislu napomene 5. B. točke (a) poglavlja 84. KN-a, ili u podbroj 8528 21 90 KN-a ako to nije tako, što je na sudu koji je uputio zahtjev da utvrdi na temelju objektivnih osobina zaslona iz glavnog postupka i osobito onih spomenutih u napomenama s objašnjenjem koje se odnose na tarifni broj 8471 HS-a, posebno na stavke 1. do 5. dijela poglavlja I. D. HS-a, posvećenog zaslonima strojeva za automatsku obradu podataka.

Drugo pitanje

55. Svojim drugim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita Sud treba li Uredbu br. 754/2004 retroaktivno primijeniti.

56. Uredba br. 754/2004 nalaže razvrstavanje u tarifni broj 8528 21 90 KN‑a zaslona u plazma-tehnologiji u boji, s dijagonalnom ekrana 106 cm i onih koji imaju osobine opisane u prilogu toj uredbi. Iz spisa koji je podnesen Sudu proizlazi da se uvoz proizvoda o kojima je riječ u glavnom postupku dogodio prije stupanja na snagu Uredbe br. 754/2004.

57. Međutim, u skladu s ustaljenom sudskom praksom, retroaktivna primjena uredbe, neovisno o pozitivnim ili negativnim učincima koje bi takva primjena mogla imati za zainteresiranu stranku, protivna je načelu pravne sigurnosti, osim ako postoje dovoljno jasni pokazatelji, bilo u izričaju uredbe ili u njezinim ciljevima, koji omogućuju zaključak da ta uredba ne uređuje samo buduće situacije (presuda Duchon, C‑290/00, EU:C:2002:234, t. 21. i navedena sudska praksa). U predmetnom slučaju nijedan element u preambuli Uredbe br. 754/2004, u tekstu njezinih odredbi ili u njezinu prilogu ne navodi na zaključak da bi se ta uredba trebala primjenjivati retroaktivno.

58. U svakom slučaju, Sud je već imao priliku precizirati da uredba koja određuje uvjete za razvrstavanje u tarifni broj ili podbroj KN-a ne može proizvoditi retroaktivne učinke (u tom smislu vidjeti presude Siemers, 30/71, EU:C:1971:111, t. 8.; Gervais-Danone, 77/71, EU:C:1971:129, t. 8. i Biegi, 158/78, EU:C:1979:87, t. 11.).

59. Slijedom toga, na drugo pitanje valja odgovoriti da Uredbu br. 754/2004 nije moguće retroaktivno primijeniti.

Troškovi

60. Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Operativni dio

Slijedom navedenoga, Sud (deseto vijeće) odlučuje:

1. U svrhu tarifnog razvrstavanja zaslona koji imaju objektivne osobine iz glavnog postupka unutar kombinirane nomenklature iz Priloga I. Uredbi Vijeća (EEZ) br. 2658/87 od 23. srpnja 1987. o tarifnoj i statističkoj nomenklaturi i o Zajedničkoj carinskoj tarifi, u verzijama koje uzastopno proizlaze iz Uredbe Komisije (EZ) br. 2388/2000 od 13. listopada 2000., Uredbe Komisije (EZ) br. 2031/2001 od 6. kolovoza 2001., Uredbe Komisije (EZ) br. 1832/2002 od 1. kolovoza 2002. i Uredbe Komisije (EZ) br. 1789/2003 od 11. rujna 2003., valja uzeti u obzir namjenu koja im je svojstvena, a koja se sastoji u reproduciranju, s jedne strane, podataka iz stroja za automatsku obradu podataka i, s druge strane, kompozitnih videosignala. Takvi se zasloni moraju razvrstati u podbroj 8471 60 90 kombinirane nomenklature ako se rabe isključivo ili uglavnom u sustavu za automatsku obradu podataka, u smislu napomene 5. B. točke (a) poglavlja 84. kombinirane nomenklature, ili u podbroj 8528 21 90 te nomenklature ako to nije tako, što je na sudu koji je uputio zahtjev da utvrdi na temelju objektivnih osobina zaslona iz glavnog postupka i osobito onih spomenutih u napomenama s objašnjenjem koje se odnose na tarifni broj 8471 harmoniziranog sustava uspostavljenog međunarodnom konvencijom o Harmoniziranom sustavu nazivlja i brojčanog označivanja robe sklopljenom u Bruxellesu 14. lipnja 1983. i s Protokolom o njezinim izmjenama od 24. lipnja 1986., posebno na stavke 1. do 5. dijela poglavlja I.D. tog harmoniziranog sustava, posvećenog zaslonima strojeva za automatsku obradu podataka.

2. Uredbu Komisije (EZ) br. 754/2004 od 21. travnja 2004. o razvrstavanju određene robe u kombiniranu nomenklaturu nije moguće retroaktivno primijeniti.