—

za X, B. Schuver, advocaat,

—

za nizozemsku vladu, B. Koopman i C. Wissels, u svojstvu agenata,

—

za grčku vladu, M. Tassopoulou i G. Papagianni, u svojstvu agenata,

—

za Europsku komisiju, C. Barslev i W. Roels, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodno pitanje odnosi se na tumačenje članka 43. UEZ‑a.

2

Zahtjev je podnesen u okviru spora između X i Minister van Financiën (Ministarstva financija) u vezi sa zahtjevom na ispunjenje upućenim stranci zbog neplaćanja poreza na osobna vozila i motocikle (u daljnjem tekstu: VM porez) prilikom prve uporabe određenog motornog vozila na nizozemskoj cestovnoj mreži.

3

Članak 1. stavak 1. Zakona iz 1992. o porezu na osobna vozila i motocikle (Wet op de belasting van personenauto’s en motorrijwielen 1992, SL, 1992., br. 709., u daljnjem tekstu: Zakon iz 1992.) propisuje da su osobna motorna vozila podložna plaćanju tog poreza.

4

Na temelju članka 1. stavaka 2. i 5. Zakona iz 1992., VM porez dospijeva prilikom upisa vozila u nizozemski registar motornih vozila. Međutim, ako je osobno vozilo ili motocikl koji nije registriran u Nizozemskoj stavljen na raspolaganje fizičkoj ili pravnoj osobi koja boravi ili ima sjedište u toj državi članici, obveza plaćanja tog poreza dospijeva počevši od prve uporabe toga motornog vozila na nizozemskoj cestovnoj mreži.

5

Članak 5. stavak 2. navedenog zakona predviđa da je za osobno vozilo ili motocikl obveznik plaćanja poreza VM osoba koja stvarno upotrebljava to vozilo.

6

Na temelju članka 9. stavka 1. navedenog zakona, visina tog poreza za osobno vozilo, uz mogućnost njegovog smanjenja ili povećanja sukladno istoj odredbi, iznosi 45,2 % kataloške neto cijene vozila. Ta cijena odgovara prodajnoj cijeni vozila koju proizvođač ili uvoznik preporučuje preprodavatelju, umanjenoj za porez na dodanu vrijednost.

7

U odnosu na nova motorna vozila kataloška neto cijena utvrđuje se prema danu kada mu je dodijeljena registracijska oznaka u Nizozemskoj. Kad je riječ o rabljenim vozilima, njihova kataloška neto cijena utvrđuje se u odnosu na dan njihove prve uporabe, neovisno o tome je li ona izvršena na nizozemskom području.

8

U odnosu na prvu uporabu na nizozemskoj cestovnoj mreži osobnih vozila ili motocikla koji nisu registrirani u Nizozemskoj, a stavljeni su na raspolaganje fizičkoj ili pravnoj osobi koja boravi ili ima sjedište u toj državi članici, nacionalni propis o kojemu se raspravlja u glavnom postupku predviđa, radi plaćanja VM poreza, primjenu kataloške neto cijene za rabljena vozila.

9

S ciljem naplate navedenog poreza na rabljena vozila, u obzir se uzima već proteklo vrijeme uporabe a visina poreza umanjuje se za određeni postotak.

10

Osoba X belgijska je državljanka. Od 1998. koristi ortodontsku ordinaciju u Nizozemskoj, i u toj državi članici posjeduje kuću u kojoj boravi sa svojim partnerom za vrijeme dok je ordinacija otvorena. Izvan tog vremena par boravi u apartmanu koji je iznajmio u Belgiji.

11

X posjeduje vozilo koje je kupila u Belgiji tijekom 2004. i upotrebljava ga u toj državi članici i u Nizozemskoj, kako za privatne tako i za poslovne svrhe. Iz spisa proizlazi da se polovica udaljenosti koju X uporabom tog vozila svake godine prevaljuje odnosi na Belgiju, a polovica na Nizozemsku.

12

X je registrirala svoje vozilo u Belgiji te je s osnove belgijskog poreza za stavljanje vozila u promet platila iznos od 4.957 eura.

13

Dana 19. srpnja 2006. nizozemska porezna služba utvrdila je da X upotrebljava svoje vozilo na nizozemskoj cestovnoj mreži ne podmirivši VM porez. Zbog toga joj je upućen zahtjev na ispunjenje koji glasi na iznos od 17.315 eura.

14

X je uložila prigovor protiv navedenog zahtjeva na ispunjenje, koji je Belastinginspecteur (porezni inspektor) ipak potvrdio, s obrazloženjem da je stranka boravila u Nizozemskoj i da je svoje vozilo upotrebljavala na nizozemskim javnim cestama.

15

Nakon što je Rechtbank te Leeuwarden usvojio žalbu X podnesenu protiv odluke Belastinginspecteura, Gerechtshof te Leeuwarden usvojio je priziv Minister van Financiën i ukinuo presudu Rechtbank te Leeuwarden.

16

Prema Gerechtshof te Leeuwarden, X se ne može s uspjehom pozvati na načelo proporcionalnosti s obzirom na to da je njezino vozilo bilo dugotrajno upotrebljavano uglavnom u Nizozemskoj i da VM porez ne predstavlja prepreku slobodama koje su zajamčene pravom Unije. U tom pogledu okolnost da je belgijski porez za stavljanje vozila u promet plaćen ne oslobađa X od obveze plaćanja VM poreza za svoje vozilo prema nizozemskim propisima, s obzirom na to da ima boravište u Nizozemskoj.

17

X je sudu koji je uputio zahtjev podnijela žalbu u kasacijskom postupku protiv presude Gerechtshof te Leeuwarden. Prema sudu koji je uputio zahtjev, jasno je da X prema nizozemskim propisima ima boravište u Nizozemskoj, premda to ne isključuje mogućnost da se prema belgijskim propisima može smatrati da ima boravište i u Belgiji. U tom pogledu, u mjeri u kojoj potonja činjenica nije osporena, sud koji je uputio zahtjev polazi od pretpostavke da X također ima boravište u Belgiji i da je njezino vozilo također namijenjeno dugotrajnoj uporabi u toj državi članici.

18

U tim je okolnostima Hoge Raad der Nederlanden odlučio prekinuti postupak i postaviti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

19

Uvodno valja navesti da sud koji je uputio zahtjev u svojim pitanjima ne ukazuje na odredbu ili odredbe prava Unije u odnosu na koje Sud treba dati svoje očitovanje.

20

U sličnim je okolnostima Sud već naveo da je na njemu da iz ukupnosti elemenata koje je dao nacionalni sud, a posebno iz obrazloženja odluke o upućivanju zahtjeva, zaključi koji su to relevantni elementi prava Unije, imajući u vidu predmet spora u glavnom postupku (presuda od 5. svibnja 2011., Bartlett i dr., C‑537/09, Zb., str. I‑3417., točka 36.).

21

U ovom slučaju, imajući u vidu činjenicu da je X samozaposlena belgijska državljanka koja je samozaposleni ortodont u Nizozemskoj i da joj je zahtjev na ispunjenje u pitanju upućen tijekom mjeseca srpnja 2006., potrebno je da Sud ocijeni pitanja koja je postavio sud koji je uputio zahtjev u odnosu na slobodu poslovnog nastana iz članka 43. UEZ‑a.

22

Prema tome, pitanja koja je postavio sud koji je uputio zahtjev, koja valja sagledati zajedno, treba shvatiti tako da se njima u biti traži odgovor treba li članak 43. UEZ‑a tumačiti tako da se on protivi propisu države članice koji predviđa porez koji se plaća prilikom prve uporabe motornog vozila na nacionalnoj cestovnoj mreži za registrirano vozilo i za koje je već plaćen porez prilikom njegove registracije u drugoj državi članici, u slučaju kad je vozilo namijenjeno stvarnoj i dugotrajnoj uporabi uglavnom u tim dvjema državama članicama ili kad je takvo vozilo doista upotrebljavano na taj način.

23

U tom smislu valja podsjetiti na to da, osim nekih iznimaka koje nisu od značaja za glavni postupak, oporezivanje motornih vozila nije usklađeno na razini Europske unije. Države članice su, dakle, slobodne izvršavati svoje porezne ovlasti pod uvjetom da ih izvršavaju poštujući pravo Unije (vidjeti presudu od 26. travnja 2012., van Putten i dr., C‑578/10 do C‑580/10, točku 37. i tamo navedenu sudsku praksu, kao i rješenje od 27. travnja 2012., Notermans‑Boddenberg, C‑114/11, točku 21.).

24

U odnosu na porez na registraciju vozila, stalna je sudska praksa da država članica može odrediti plaćanje poreza na registraciju motornog vozila koje je registrirano u drugoj državi članici kad je to vozilo uglavnom namijenjeno za stalnu uporabu na području prve države članice ili kad je doista upotrebljavano na taj način (vidjeti gore navedenu presudu van Putten i dr., točku 46., kao i gore navedeno rješenje Notermans‑Boddenberg, točku 26.).

25

Posebno glede VM poreza, Sud je imao prilike utvrditi da, ako su vozila neregistrirana u Nizozemskoj uglavnom namijenjena za stalnu uporabu na nizozemskom području ili su doista upotrebljavana na taj način, ne postoji razlika u postupanju prema osobi koja boravi u Nizozemskoj i koja upotrebljava takvo vozilo, i prema osobi koja pod istim uvjetima upotrebljava vozilo koje je registrirano u toj državi članici, s obzirom na to da je potonjem vozilu, također namijenjenom stalnoj uporabi uglavnom na nizozemskom području, već određen VM porez prilikom njegove registracije u Nizozemskoj (vidjeti gore navedenu presudu van Putten i dr., točku 50., kao i gore navedeno rješenje Notermans‑Boddenberg, točku 27.).

26

Također, u tim je uvjetima već presuđeno da je naplata VM poreza prilikom prve uporabe nizozemske cestovne mreže za motorno vozilo koje nije registrirano u Nizozemskoj opravdana, kao i u slučaju plaćanja poreza koji se određuje prilikom registracije vozila u Nizozemskoj, utoliko što se, kako to proizlazi iz Zakona iz 1992., prilikom određivanja poreza uzima u obzir amortizacija vozila u trenutku te prve uporabe (vidjeti gore navedenu presudu van Putten i dr., točku 51., kao i gore navedeno rješenje Notermans‑Boddenberg, točku 28.).

27

Sud koji je uputio zahtjev pita dovodi li sama činjenica, da je vozilo namijenjeno uglavnom stvarnoj i dugotrajnoj uporabi ili se doista tako upotrebljava, ne samo na nizozemskom području nego i na području države članice njegove registracije, do ograničenja u izvršavanju poreznih ovlasti tih dviju država članica.

28

U odnosu na to valja podsjetiti da, kada ne postoji usklađenost propisa na razini Unije, određeni nedostaci koji mogu proizaći iz usporednog izvršavanja poreznih ovlasti različitih država članica, pod uvjetom da izvršavanje ovlasti nije diskriminirajuće, ne predstavljaju ograničenje slobode kretanja (vidjeti presudu od 8. prosinca 2011., Banco Bilbao Vizcaya Argentaria, C‑157/10, Zb.,. str. I‑13023., točku 38.).

29

Osim toga, kao što je navela nezavisna odvjetnica u točki 48. mišljenja, referirajući se na gore navedenu presudu Banco Bilbao Vizcaya Argentaria (točku 39.), čak pretpostavljajući da su razlozi donošenja VM poreza i belgijskog poreza na stavljanje u promet istovjetni, valja podsjetiti da države članice nisu dužne uskladiti vlastiti porezni sustav sa sustavom oporezivanja drugih država članica s ciljem uklanjanja dvostrukih nameta.

30

U ovom slučaju, bez obzira na to upotrebljava li X vozilo o kojemu se raspravlja u glavnom postupku za privatne svrhe ili radi dolaska na svoje radno mjesto koje se nalazi u drugoj državi članici, zakonodavstvo o kojemu se raspravlja u glavnom postupku ne ide nauštrb stranci u usporedbi sa samozaposlenom osobom koja je već obveznik VM poreza, s obzirom na to da se porez određuje svakoj osobi koja ima boravište u Nizozemskoj, bez obzira na to izvršava li takvu djelatnost bilo u trenutku upisa motornog vozila u nizozemski registar motornih vozila bilo prilikom prve uporabe takvog vozila, registriranog u drugoj državi članici, na nizozemskoj cestovnoj mreži (vidjeti u tom smislu u odnosu na članak 39. UEZ‑a gore navedeno rješenje Notermans‑Boddenberg, točku 30.).

31

Iz navedenog proizlazi da porezni nedostaci koje je pretrpjela X, s obzirom na to što je izvršavala svoju djelatnost prije izvršavanja slobode poslovnog nastana u Nizozemskoj, a koje ne proizlaze iz diskriminirajućeg načina izvršavanja poreznih ovlasti dviju država članica, ne krše članak 43. UEZ‑a

32

Imajući u vidu sve navedene okolnosti, valja odgovoriti na postavljena pitanja tako da članak 43. UEZ‑a treba tumačiti tako da se on ne protivi propisu države članice koji predviđa porez koji se plaća prilikom prve uporabe nacionalne cestovne mreže za registrirano vozilo za koje je već plaćen porez prilikom njegove registracije u drugoj državi članici, u slučaju kad je vozilo namijenjeno stvarnoj i dugotrajnoj uporabi uglavnom u tim dvjema državama članicama ili kad je takvo vozilo stvarno već upotrebljavano na taj način, pod uvjetom da taj porez nije diskriminirajući.

33

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenog, Sud (drugo vijeće) odlučuje:

Članak 43. UEZ‑a treba tumačiti tako da se ne protivi propisu države članice koji predviđa porez koji se plaća prilikom prve uporabe nacionalne cestovne mreže za registrirano vozilo za koje je već plaćen porez prilikom njegove registracije u drugoj državi članici, u slučaju kad je vozilo namijenjeno stvarnoj i dugotrajnoj uporabi uglavnom u tim dvjema državama članicama ili kad je takvo vozilo stvarno već upotrebljavano na taj način, pod uvjetom da taj porez nije diskriminirajući.