NAT/951
Uključivanje društvenog aspekta u okolišnoj politici – Osmi program djelovanja za okoliš
MIŠLJENJE
Stručna skupina za poljoprivredu, ruralni razvoj i okoliš
Ususret 2030. – Jačanje društvenog aspekta u okolišnoj politici EU-a – ocjena najvažnijih mjera u području okoliša za prilog Osmom programu djelovanja za okoliš
(razmatračko mišljenje na zahtjev danskog predsjedništva)
Izvjestitelj: Lutz RIBBE
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Zahtjev za savjetovanje:
|
dopis danskog predsjedništva Vijeća, 7/2/2025
|
|
Pravna osnova:
|
članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
|
|
Nadležna stručna skupina:
|
Stručna skupina za poljoprivredu, ruralni razvoj i okoliš
|
|
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:
|
25/6/2025
|
|
Rezultat glasanja
(za/protiv/suzdržani):
|
48/0/2
|
|
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:
|
D/M/YYYY
|
|
Plenarno zasjedanje br.:
|
598
|
|
Rezultat glasanja
(za/protiv/suzdržani):
|
…/…/…
|
1.Zaključci i preporuke
1.1U okviru evaluacije Osmog programa djelovanja za okoliš sredinom provedbenog razdoblja, Europska komisija ispitat će je li potrebno podnijeti zakonodavni prijedlog za prilog Programu djelovanja. Prilog bi sadržavao „popis mjera za postizanje tih ciljeva, kao i odgovarajući vremenski okvir”. Cilj bi bio unapređivanje okolišne politike. Dansko predsjedništvo zatražilo je od Europskog gospodarskog i socijalnog odbora (EGSO) da izradi mišljenje o tom pitanju.
1.2EGSO smatra da zakonodavni prijedlog novog priloga programu djelovanja za okoliš nije prijeko potreban. Nije dovoljno uključiti druga bitna pitanja u već postojeći dugačak popis problema koje treba riješiti. Naprotiv, trebalo bi razmisliti o nekim općim načelima buduće okolišne politike, točnije rečeno politike održivosti, koja je poznata kao simbioza okolišne, socijalne i gospodarske politike.
1.3U ovom se mišljenju stoga utvrđuje niz ključnih područja koja je EGSO već nekoliko puta naveo kao važna, ali kreatori politika nisu na odgovarajući način prihvatili njegove prijedloge. Sada bi svima trebalo biti jasno da je čvrsta zaštita okoliša važan dio rješenja za budućnost, a ne problem, kako se smatra u mnogim državama članicama.
1.4Okolišna politika i dalje se smatra pitanjem kojim se bave „zeleni”. Iako se politika brojnim pitanjima bavi na odgovarajući način, ona postaju neshvatljiva za mnoge građane i građanke, a očito i za mnoge političare i političarke koji se ne bave okolišem, i čine im se nepovezanima sa stvarnošću. Na primjer, kad je riječ o „potrebnoj sustavnoj promjeni” ili o tome da su „ograničenja planeta” premašena, potrebno je objasniti što to znači. Potrebno je mnogo konkretnije predstaviti što to znači, kako će to utjecati na svakodnevni život i radne uvjete građana i građanki i poduzeća te kakav će učinak to imati na druga područja politike. Tek će tada građani postati svjesni tih problema i zabrinuti zbog njih. Međutim, to se neće moći postići niti Osmim programom djelovanja za okoliš niti okolišnom politikom.
1.5EGSO i dalje smatra da je Komisija pod vodstvom Barrosa napravila veliku pogrešku kada nije nastavila provoditi strategiju održivosti koja je tada bila na snazi. Zelenim planom EU je kasnije pokušao nadoknaditi barem jedan dio tog deficita. Međutim, EGSO smatra da zeleni plan ne uzima dovoljno u obzir socijalne posljedice, zbog čega i ne može biti zamjena za strategiju održivosti. Stoga ponovno poziva na izradu „Strategije održivog razvoja EU-a do 2050.” kojom bi se u dovoljnoj mjeri uzela u obzir socijalna dimenzija potrebne transformacije.
1.6Potreba za razvojem nove mjere našeg blagostanja („izvan okvira BDP-a”), kako je opisano u Programu djelovanja za okoliš, zadržava se na razini teorijskih i znanstvenih rasprava među stručnjacima. EGSO se nada da će dansko predsjedništvo uspjeti uvjeriti ministre i ministrice nadležne za financije i gospodarstvo da se uključe tu raspravu i iznesu konkretne prijedloge.
1.7S obzirom na sve veće financijske potrebe mjera održivosti u budućnosti i uz istodobno povećanje natjecanja za proračunska sredstva (obrambena politika), potrebno je osigurati veću učinkovitost trenutačne potrošnje i brzo ukidanje subvencija štetnih za okoliš i zdravlje.
1.8Kreatori politika moraju mnogo ozbiljnije shvaćati znanstvene dokaze i upozorenja, ali i inicijative odozdo prema gore usmjerene na budućnost. Postavljanjem ciljeva politike koji su izvan mogućnosti planeta, kao što je primjerice u klimatskoj politici cilj od 1,5°C, ne može se oblikovati budućnost.
1.9Potrebno je ojačati osviještenost o pitanjima održivosti kako među građanima tako i unutar politike i uprave. To dodatno otežava činjenica da politiku javnog informiranja ponekad potkopavaju skupine koji imaju druge interese.
1.10EGSO poziva na veću uključenost civilnog društva kako bi se ojačala javna potpora za politike EU-a u području okoliša i održivosti. Potrebno je sustavno sudjelovanje u svim mogućim područjima svakodnevnog života, uključujući svijet rada. To je jedini način da se potrebne promjene učine razumljivima i socijalno pravednima.
2.Kontekst mišljenja
2.1Europski parlament i Vijeće usvojili su u svojoj Odluci od 6. travnja 2022. Osmi program djelovanja za okoliš do 2030. EGSO je prethodno komentirao prijedlog Komisije u mišljenju od 27. siječnja 2021. i iznio vrlo kritičke primjedbe o sadržaju i učinku Programa djelovanja za okoliš, kao što je to učinio i u svojem mišljenju o Sedmom programu djelovanja za okoliš.
2.2EGSO je tvrdio da u prijedlogu vidi samo „vrlo marginalnu dodanu vrijednost” s obzirom na to da u prijedlogu dominiraju „opći opisi situacija i izjave o namjeri, a ne sadržaj i djelovanja” te da u njemu nisu opisani „konkretni instrumenti ili mjere”. EGSO je stoga smatrao da se „snažno potvrđuje njegovo stajalište na koje već godinama uvijek iznova upućuje: ne nedostaje znanja o tome što valja učiniti, već je manjkava provedba dobro poznatih mjera, koje su često odavno donesene, kao i politička volja.”
2.3EGSO je stoga pozvao na „temeljitu raspravu o smislu i koristi programâ djelovanja za okoliš te ponavlja svoj poziv na izradu zasebnog „Programa EU-a za održivi razvoj do 2050.”. Način na koji se pritom civilno društvo može bolje integrirati iznesen je u dva ključna mišljenja: „Prijelaz u održiviju europsku budućnost – strategija za 2050.” i „Nitko ne smije biti zapostavljen pri provedbi Programa održivog razvoja do 2030.”. Međutim, ideje i predložene mjere koje su u njima iznesene Europska komisija, Vijeće i Europski parlament gotovo uopće nisu uzeli u obzir.
2.4U navedenoj odluci Europskog parlamenta i Vijeća nisu uzete u obzir bitne kritike EGSO-a. Međutim, u članku 5. ipak je, za razliku od prijedloga Komisije, donesena odluka o preispitivanju sredinom programskog razdoblja kako bi se procijenilo treba li Komisija podnijeti zakonodavni prijedlog kako bi dodala prilog Osmom programu djelovanja za okoliš za razdoblje nakon 2025. koji bi sadržavao „popis mjera za postizanje tih ciljeva, kao i odgovarajući vremenski okvir”.
2.5Buduće dansko predsjedništvo namjerava intenzivno pratiti tu raspravu te je stoga od EGSO-a zatražilo da izradi ovo razmatračko mišljenje. U njemu bi se „mogle procijeniti mjere okolišne politike koje Europski gospodarski i socijalni odbor smatra najvažnijima za EU u razdoblju 2025. – 2030.” te koje smatra potrebnima kako bi se „osiguralo da društveni aspekti budu uključeni u okolišnu politiku EU-a”.
3.Opće napomene
3.1Razna izvješća Europske agencije za okoliš, analize ostvarenja ciljeva održivog razvoja u okviru Programa UN-a do 2030. kao i predstavljeno izvješće o preispitivanju Osmog programa djelovanja za okoliš sredinom programskog razdoblja pokazuju da, iako su donesene mjere dovele do napretka, one nisu dovoljne u većini područja zaštite okoliša. Naime, u preispitivanju Osmog programa djelovanja za okoliš sredinom programskog razdoblja zaključuje se, među ostalim,
·da je potrebno ubrzati tempo smanjenja emisija kako bi se prosječna godišnja stopa smanjenja postignuta u posljednjih 10 godina gotovo utrostručila;
·da je potrebno učiniti više kako bi se postigao cilj neto uklanjanja stakleničkih plinova iz korištenja zemljišta, prenamjene zemljišta i šumarstva pomoću ponora ugljika;
·da i dalje postoje znatni problemi u području politike bioraznolikosti, kao što je daljnje smanjenje populacija čestih vrsta ptica, koje se čak naglo smanjuju kod ptica poljoprivrednih staništa; zbog toga su potrebna veća ulaganja u prirodu, a ciljevi financiranja utvrđeni za 2026. i 2027. možda neće biti ispunjeni;
·da je otisak potrošnje u EU-u premašio granice planeta i povećao se za dodatnih 4 % u razdoblju od 2010. do 2021., a pritisak na preuzimanje zemljišta nije se ublažio; to je posljedica trenutačnih obrazaca potrošnje u prehrambenom, stambenom i prometnom sektoru;
·da nestašica vode sada pogađa gotovo trećinu područja EU-a;
·da često ne nedostaje pravni okvir, ali je manjkava njegova provedba (oko 20 % svih postupaka zbog povrede koje vodi Komisija i dalje se odnosi na okolišnu politiku).
3.2EGSO i dalje ima sumnje, koje je izrazio već u nekoliko navrata, u vezi s (a) voljom političara i političarki za djelovanje i (b) učinkovitošću programa djelovanja za okoliš. Programi djelovanja bez djelovanja i instrumenata ne mogu oblikovati okolišnu politiku. U Osmom programu djelovanja za okoliš utvrđuju se i opisuju otvorena tematska područja na kojima treba raditi te donekle dramatična situacija u kojoj se još uvijek nalazi okolišna politika.
3.3Osim evaluacije Osmog programa djelovanja za okoliš sredinom programskog razdoblja, također i Pregled aktivnosti u području okoliša za 2025. ukazuje na velike deficite politike zaštite okoliša. EGSO smatra da je Pregled aktivnosti u području okoliša za 2025. dobra prilika za utvrđivanje ključnih izazova i najboljih praksi. Rezultati ovog preispitivanja važan su doprinos predloženom prilogu Osmom programu djelovanja za okoliš. Opetovani zaključci različitih pregleda aktivnosti u području okoliša ne smiju se zanemariti te ih je potrebno bolje iskoristiti za ažuriranje strateških područja politika i uklanjanje postojećih nedostataka u provedbi.
3.4EGSO podržava prije svega izjave u programu djelovanja za okoliš i popratnim dokumentima iz kojih je jasno da su danas u mnogim područjima našeg djelovanja potrebne „korjenite promjene”. S pravom se navodi da takva „sustavna promjena podrazumijeva temeljni, transformativni i međusektorski oblik promjene koji podrazumijeva velike pomake i preusmjeravanje u pogledu ciljeva sustava, poticaja, tehnologija, društvenih praksi i normi te u pogledu sustava znanja i pristupa upravljanju”.
3.5Takve izjave nisu ništa novo. Već se u vodećoj inicijativi „Resursno učinkovita Europa” (u okviru tadašnje strategije Europa 2020.) i u Sedmom programu djelovanja za okoliš govori o „temeljnoj transformaciji energetskih, industrijskih, poljoprivrednih i prometnih sustava”. EGSO smatra da je najveći nedostatak dosadašnje politike (u području zaštite okoliša) činjenica da do sada ni približno nije opisano kako bi ta temeljna sustavna promjena trebala konkretno izgledati, koji bi bili učinci na životnu stvarnost svih uključenih strana i kako bi se moglo postići nužno prihvaćanje zainteresiranih strana. EGSO je na to hitno pozivao još prije više od 20 godina.
4.Posebne napomene
4.1EGSO smatra da zakonodavni prijedlog novog priloga programu djelovanja za okoliš nije prijeko potreban. Nije dovoljno uključiti druga bitna pitanja u već postojeći dugačak popis problema koje treba riješiti. Naprotiv, trebalo bi razmisliti o nekim općim načelima buduće okolišne politike, točnije rečeno politike održivosti, koja je poznata kao simbioza okolišne, socijalne i gospodarske politike.
Svijest kao temelj za političko djelovanje
4.2U čovjekovoj je prirodi da stvari čiji značaj ne spoznaje odmah na osobnoj razini ne smatra tolikom prijetnjom i toliko važnima i da ih čak potiskuje. To otežava političko djelovanje. To se može ilustrirati putem dva primjera:
·U društvu s pravom vodimo žestoku raspravu o poginulima na cestama. Svake godine na europskim cestama smrtno strada više od 20 000 ljudi, a gotovo svaki građanin poznaje nekoga tko je već izravno ili neizravno sudjelovao u takvoj nesreći. To izaziva zabrinutost i prihvaćanje protumjera i njihove provedbe. Toplinski valovi uzrokuju triput više smrtnih slučajeva u Europi, a 2021. moglo se 253 000 smrtnih slučajeva povezati sa sitnim česticama, odnosno 12 puta više nego što je bilo stradalih u prometu. No tu je riječ o „anonimnim smrtnim slučajevima”, nitko ne poznaje nekoga u svojem okruženju za koga se može reći da je to bio uzrok smrti. To donosi posljedice na sposobnost provedbe odgovora politika, posebno s obzirom na to da o tom pitanju u velikoj mjeri raspravljaju samo kreatori politika u području okoliša, a ne kreatori zdravstvenih i gospodarskih politika.
·Nova prijetnja vojno-sigurnosnoj situaciji nakon brutalne ruske invazije na Ukrajinu ozbiljno će utjecati na javne proračune. Izdvajaju se milijarde eura kako bi se na tu prijetnju odgovorilo. To je u velikoj mjeri prihvaćeno jer se prijetnja čini očitom. Prijetnja koju klimatske promjene ili gubitak bioraznolikosti predstavljaju za čovječanstvo također je akutna i znatna, ali manje „opipljiva”. Zato je teže odgovoriti politički „tvrdim” mjerama.
4.3pogotovo kad i sami političari ne znaju točno procijeniti dramatičnost situacije. Ponovno dajemo primjer povezan s Osmim programom djelovanja za okoliš. U više je navrata istaknuto da se i „dalje prelaze mogućnosti našeg planeta u određenim područjima”. EGSO je u više navrata naglasio da je važno da se što jasnije opišu granice planeta, zorno objasne posljedice prekoračenja i razviju pokazatelji koji bi trebali služiti kao orijentir za političko djelovanje i koji bi se trebali konkretno pratiti. To dosad nije učinjeno i mi sad plaćamo cijenu toga.
4.4Važno je shvatiti da se mogućnosti planeta ne mogu definirati samo politikom. U prvom je redu na znanstvenoj zajednici da ih identificira; isto kao i za klimatske promjene, primjerice putem Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC). Zadaća politike je da iz toga izvuče potrebne zaključke.
4.5Članak 2. Okvirne konvencije o promjeni klime iz 1992. predviđa: „Krajnji je cilj ove Konvencije [...] da se [...] uspostavi stabilnost koncentracije stakleničkih plinova u atmosferi na razini koja će spriječiti opasno antropogeno uplitanje u klimatski sustav.” U Pariškom sporazumu učinjen je odmak od tog kvalitativnog cilja (poštovanje granica planeta) te je umjesto toga utvrđen političko kvantitativni cilj (1,5 stupnjeva). Političke mjere i izvještavanje o njihovoj uspješnosti ili neuspješnosti sada se ravnaju prema tom cilju.
4.6Cilj od 1,5 °C očito prekoračuje granice planeta: topljenje svih ledenjaka u Europi i polarnog leda kao i sve učestalije vremenske nepogode (oluje, suše, poplave itd.) događaju se i prije prelaska granice od 1,5 stupnjeva. Obavještavanje građana da je već (ili da će uskoro biti) postignut cilj od 1,5 stupnjeva nije dobar znak jer smanjuje potreban pritisak za djelovanje i daje u potpunosti neopravdan osjećaj sigurnosti. Treba isto tako napomenuti da fatalne neće biti samo izravne ekološke i posljedične ekonomske posljedice. O posljedicama eventualnih globalnih migracijskih kretanja za naša društva gotovo se i ne govori.
4.7Stoga je neophodno povećati ulaganja u svijest građana i političara o okolišu te se u tom smislu preporučuje strateška suradnja sa znanstvenom zajednicom, organizacijama za zaštitu okoliša, sindikatima i drugim članovima civilnog društva, kao i odgovarajuće obrazovne inicijative i mjere za njihovo promicanje. To je tim više potrebno s obzirom na činjenicu da se, na primjer, takozvani „društveni” mediji koriste za protupropagandu, uključujući političke krugove (Rusija, koja želi nastaviti prodavati svoje fosilne resurse i stvarati ovisnosti) i sektore koji žele nastaviti zarađivati novac koristeći metode proizvodnje koje su štetne za okoliš.
Gospodarski i financijski aspekti
4.8„Strategije rasta” uvijek su visoko na popisu političkih prioriteta, a BDP je i dalje mjera za ocjenjivanje stanja gospodarstva. Da je gospodarski rast bio važan pokretač negativnih trendova u npr. materijalnom otisku i ukupnoj proizvodnji otpada ne pokazuju samo izvješća Europske agencije za okoliš. Radi se na tome da se gospodarski rast odvoji od pritisaka na okoliš, no to još ni približno nije do kraja ostvareno. U tom bi smislu važna bila rasprava o ocjeni našeg blagostanja, odnosno rasprava „BDP i šire”. Nju je trebalo poticati u okviru Osmog programa djelovanja za okoliš, no u stvarnosti nije učinjen nikakav vidljiv napredak koji bi mogao dovesti do sklada među političkim strategijama (strategijama rasta). To se mora hitno promijeniti jer u protivnom postoji rizik od daljnjeg donošenja pogrešnih odluka o gospodarskoj politici i daljnjeg odmicanja od ekonomije dobrobiti. Dansko predsjedništvo moglo bi, na primjer, pokrenuti stratešku raspravu o tome na sastanku ministara gospodarstva i/ili financija.
4.9Mnoge mjere u području zaštite okoliša ne raspolažu dostatnim financijskim sredstvima, o čemu se jasno govori i u Izvješću o preispitivanju Osmog programa djelovanja za okoliš sredinom programskog razdoblja. To dovodi do nezadovoljstva i nepovjerenja među zainteresiranim stranama. Poljoprivrednici, primjerice, često snose teret uvjeta koji proizlaze iz nužnosti očuvanja prirode (kao što je mreža Natura 2000). Tvorci politika obećali su da će im nadoknaditi posljedice eventualnih uvjeta, štetu, gubitak prihoda itd., no to nije učinjeno, a samo je mali dio potrebnih sredstava izdvojen u javnim proračunima.
4.10EGSO stoga ponavlja svoj više puta izrečen zahtjev da se osigura dovoljan iznos proračunskih sredstava. Stalno upućivanje Komisije na mogućnost da se odgovarajuća sredstva za mjere malih razmjera preusmjere iz većih fondova (kao što je Fond za regionalni razvoj) nije realno.
4.11Zahtjevi u pogledu zaštite okoliša za fondove EU-a prilično su formalni i manjkavi. Horizontalno načelo održivog razvoja u kohezijskoj politici zahtijeva strukturnu reformu kako bi se postiglo više. Općenito, od ključne je važnosti učinkovitija potrošnja već dodijeljenih sredstava. To bi se, među ostalim, moglo postići izravnijim usmjeravanjem sredstava prema onima koji ostvaruju rezultate. Također je potrebno osigurati uravnoteženu teritorijalnu raspodjelu sredstava.
4.12Potrebni su bolje koordinirani alati i snažniji instrumenti sankcioniranja kako bi se države članice potaknulo na učinkovitiju upotrebu alata za zaštitu okoliša koje je Komisija već stavila na raspolaganje te kako bi se ubrzala provedba postojećeg zakonodavstva.
4.13Financijske potrebe u budućnosti će rasti kako bi se izbjegle još veće štete i troškovi ili promicale inicijative za zaštitu okoliša. Na primjer, ako želimo stvoriti prirodne ponore ugljika i/ili obnoviti izgubljena staništa za životinjske i biljne vrste, jasno je da je to u koliziji s trenutačnom upotrebom poljoprivrednog zemljišta.
4.14I mjerama za zaštitu okoliša i mjerama za očuvanje bioraznolikosti štiti se „javno dobro”, no za njega ne postoji tržište. To znači da država mora stvoriti odgovarajuća „tržišta javnih dobara” kojima se primjerice mogu služiti poljoprivrednici. Međutim, teško će biti pridobiti poljoprivrednike za to da na odgovarajući način prilagode svoju proizvodnju kad im se financijske naknade nude samo za smanjeni prinos ili dodatne troškove. EGSO je često pozivao na to da „javna dobra” za poljoprivrednike postanu nov, dugoročan i jasno predvidljiv izvor prihoda. „Poticajna komponenta” preduvjet je za sudjelovanje gospodarstva u politici utemeljenoj na kriterijima održivosti.
4.15Predstojeće srednjoročno financijsko planiranje EU-a bit će u tom smislu test. U vrijeme proračunskih ograničenja, i uz povećanje financijskih potreba u kontekstu prelaska na veću održivost i vojnu potrošnju, potrebno je, kao prioritet, smanjiti subvencije štetne za okoliš i zdravlje. EGSO na to već godinama poziva, kao i brojni političari i političarke, ali premalo toga se događa. U preostalom razdoblju Osmog programa djelovanja za okoliš nužno treba donijeti neke nepovratne odluke.
Poboljšanje sudjelovanja građana
4.16Kako bi se osiguralo da politika EU-a u području okoliša bude bolje povezana s društvom, potrebno je u većoj mjeri uzeti u obzir strahove i potrebe ljudi. EGSO ponovno upućuje na svoje komentare o tom pitanju iznesene u mišljenjima SC/47 i SC/53. U njima poziva na sustavno sudjelovanje u svim mogućim područjima svakodnevnog života. Tek se tada potrebna transformacija može organizirati na socijalno pravedan način.
4.17Međutim, politika u tom području presporo napreduje. 2015. uspostavljena je Europska energetska unija kako bi se ostvario odmak od fosilnih goriva. Komisija je tada istaknula da želi osmisliti politiku koju čini „energetska unija s građanima u središtu interesa, u kojoj građani preuzimaju odgovornost za energetsku tranziciju, upotrebljavaju nove tehnologije namijenjene za smanjivanje njihovih računa i aktivno sudjeluju na tržištu te u kojoj su osjetljive skupine potrošača zaštićene”. EGSO je u mnogim mišljenjima pozdravio taj participativni pristup, ali je često kritizirao i činjenicu da dosad nije poduprt mjerama. Nije bilo političkog odgovora na brojne prijedloge EGSO-a u tom pogledu. Ne iznenađuje stoga da, iako općenito postoji visoka razina potpore za energiju iz obnovljivih izvora, provedba na terenu često nailazi na veliki otpor, primjerice u planiranju vjetroturbina. U slučajevima u kojima građani zaista imaju koristi od takvih postrojenja (ključna riječ: energija zajednice) otpor je puno manji.
4.18Nakon deset godina energetske unije Komisija predlaže „energetski paket za građane”, u kojem bi utvrđena načela trebala biti konkretizirana. EGSO to pozdravlja i o tome će izraditi zasebno mišljenje. Međutim, potrebno je napomenuti da su se tijekom posljednjih 10 godina razine građanskog angažmana i političkog povjerenja smanjile jer politička obećanja nisu bila ispunjena.
4.19Općenito, kreatori politika trebali bi provesti kritičku analizu svojih komunikacijskih politika i potprograma usmjerenih prema civilnom društvu. Oni su prečesto jednostrani odozgo prema dolje i pokušavaju opravdati donesene političke odluke. To je u načelu ispravno, ali nikad dovoljno. Komunikacija se odvija u dva smjera. EU bi istodobno trebao strateški učiti iz mnogih pristupa odozdo prema gore i više ih integrirati u svoje politike.
4.20Utvrđivanje takvih pristupa i razvoj modela postizanja društvenih kompromisa jedna je od glavnih zadaća EGSO-a. Pozitivan je primjer Platforma za kružno gospodarstvo, uspostavljena na inicijativu EGSO-a.
4.21Postoje brojni daljnji primjeri koji pokazuju da strukturni dijalog s civilnim društvom može donijeti rezultate koje političari i političarke često ne mogu ostvariti. Dobar su primjer „Povjerenstvo za budućnost poljoprivrede” (Zukunftskommission Landwirtschaft) u Njemačkoj i europski ekvivalent, „Strateški dijalog o budućnosti poljoprivrede EU-a”. EGSO preporučuje da se takvi formati upotrebljavaju mnogo više. Međutim, stalno treba biti jasno koje preporuke treba uzeti u obzir i provoditi, a koje ne (i zašto ne). U protivnom postoji rizik od pada razine društvene predanosti i prihvaćanja.
Bruxelles, 26. lipnja 2025.
Predsjednik Stručne skupine za poljoprivredu, ruralni razvoj i okoliš
Peter SCHMIDT
_____________