SOC/798
Nasilje nad ženama kao pitanje ljudskih prava
MIŠLJENJE
Stručna skupina za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo
Nasilje nad ženama kao pitanje ljudskih prava: trenutačno stanje u pogledu mjera u EU-u
(samoinicijativno mišljenje)
Izvjestitelj: José Antonio MORENO DÍAZ
Suizvjestiteljica: Dovilė JUODKAITĖ
|
Savjetnici/ice:
|
Lidia FERNANDEZ MONTES (za izvjestitelja, Skupina II.)
Ugnė GRIGAITĖ (za suizvjestiteljicu, Skupina III.)
Laura Nuño Gómez (za Skupinu II.)
|
|
|
|
|
Odluka Plenarne skupštine:
|
18/1/2024
|
|
Pravna osnova:
|
pravilo 52. stavak 2. Poslovnika
|
|
|
(samoinicijativno mišljenje)
|
|
|
|
|
Nadležna Stručna skupina:
|
Stručna skupina za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo
|
|
Datum usvajanja u Stručnoj skupini
|
4/2/2025
|
|
Rezultat glasanja
(za/protiv/suzdržani):
|
96/1/1
|
|
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:
|
D/M/YYYY
|
|
Plenarno zasjedanje br.:
|
…
|
|
Rezultat glasanja (za/protiv/suzdržani):
|
…/…/…
|
1.Zaključci i preporuke
1.1Nasilje nad ženama i djevojčicama predstavlja kršenje ljudskih prava i jedan je od najtvrdokornijih oblika rodne diskriminacije. Na globalnoj razini Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) navodi da oko 30 % žena tijekom života doživi nasilje intimnog partnera.
1.2Bilo kakav oblik nasilja nad ženama, prije svega u kontekstu obiteljskih ili bračnih odnosa, značajan je problem za javno zdravlje i zdravlje pojedinaca i njime se krše ljudska prava žena.
1.3EGSO smatra da to pitanje treba hitno riješiti pa poziva na ratifikaciju Konvencije Međunarodne organizacije rada br. 190 o nasilju i uznemiravanju (posebno njezine Preporuke 206.) i Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija), koju treba promicati Europska unija u svim državama članicama.
1.4EGSO smatra da bi Direktiva (EU) 2024/1385 o suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u obitelji trebala uključivati sve oblike nasilja nad ženama koji još nisu obuhvaćeni, na primjer, institucionalno nasilje, pornografiju, reproduktivno iskorištavanje, neizravno nasilje, kemijskim sredstvima uzrokovana potčinjenost i uznemiravanje na ulici, kao i seksualno i rodno uvjetovano uznemiravanje i prisilnu sterilizaciju žena s invaliditetom.
1.5EGSO smatra da u tu direktivu kao oblik nasilja treba uključiti i seksualno nasilje i silovanje, kao i kriminalizaciju koja se temelji na izostanku pristanka (po uzoru na Istanbulsku konvenciju). Potrebno je definirati „pristanak” u vezi sa seksualnim nasiljem. Pojam seksualnog nasilja temelji se na tome postoji li pristanak ili ne.
1.6EGSO smatra da bi nasilje nad ženama i djevojčicama, uključujući silovanje, trebalo uvrstiti među teška kaznena djela s prekograničnim elementima iz članka 83. stavka 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU).
1.7EGSO smatra da bi trebalo uključiti posebne mjere u okviru socijalnog dijaloga, kolektivnog pregovaranja i nužnih pregovora sa socijalnim partnerima kako bi se potaknulo zapošljavanje i promicanje zapošljivosti žrtava rodno uvjetovanog nasilja, uz veću zaštitu privatnosti žrtava i sigurno okruženje za sve žene, i suzbilo seksualno uznemiravanje na radnom mjestu.
1.8Posebnu pozornost treba posvetiti i ženama i djevojčicama koje pripadaju etničkim ili kulturnim manjinama, kao što su Romkinje i migrantice, naročito one čiji je administrativni status nezakonit.
1.9Žene s invaliditetom suočavaju se s višestrukom i intersekcijskom diskriminacijom zbog roda i invaliditeta. Iako je vjerojatnije da će žene s invaliditetom doživjeti nasilje u obitelji, obveza raščlanjivanja statističkih podataka prema invaliditetu ne spominje se u Direktivi i stoga je treba uključiti.
1.10EGSO izražava zabrinutost zbog toga što se u završnim člancima ne spominje kriminalizacija prisilne sterilizacije, a takvo bi nasilje trebalo smatrati javnozdravstvenim pitanjem s dugoročnim posljedicama.
1.11EGSO je zabrinut zbog toga što prostitucija nije navedena kao oblik nasilja nad ženama, po uzoru na Direktivu 2011/36/EU o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava. Također smatra da su kao oblici nasilja nad ženama u Direktivu (EU) 2024/1385 trebali biti uključeni trudnoća uz novčanu naknadu i reproduktivno iskorištavanje.
1.12EGSO sa zabrinutošću primjećuje da se ograničenja slobodnog i sigurnog dobrovoljnog prekida trudnoće, kao i uznemiravanje žena, posebno u blizini klinika, ne smatraju posebnim oblicima nasilja nad ženama.
1.13EGSO je izuzetno zabrinut zbog stajališta da se nasilje nad ženama i djevojčicama negira kao poseban oblik nasilja zbog toga što su žene jer se time zadržavaju patrijarhalne strukture, koje prije svega podržavaju fundamentalističke vjerske skupine. Zabrinut je i zbog aktivnosti ekstremne desnice, koja ugrožava cilj ravnopravnosti žena i muškaraca i negira strukturno nasilje nad ženama i djevojčicama i njihovu diskriminaciju, čime ugrožava vrijednosti i načela iz članka 2. UFEU-a.
1.14Budući da obrazovanje ima ključnu ulogu u oblikovanju rodnih uloga i stereotipa, trebalo bi staviti veći naglasak na njezinu preventivnu ulogu, uključujući spolni odgoj, u svim fazama obrazovanja. U institucijsku suradnju trebalo bi izričito uključiti obrazovnu zajednicu, različite organizacije civilnog društva (prije svega organizacije za ljudska prava i feminističke organizacije), relevantne socijalne partnere i zajednice, kako bi se spriječilo i suzbilo rodno uvjetovano nasilje.
2.Opće napomene
2.1Nasilje nad ženama i djevojčicama predstavlja kršenje ljudskih prava i jedan je od najtvrdokornijih oblika rodne diskriminacije: najozbiljniji i najokrutniji slučaj takvog nasilja je ubojstvo žena zato što su žene, a naziva se femicid. Analiza statističkih podataka pokazuje da su dvije od deset žena doživjele fizičko ili seksualno nasilje od strane partnera ili prijatelja, a tri od deset žena od strane člana uže ili šire obitelji; 50 % žena doživjelo je seksualno uznemiravanje i u EU-u su svakog dana najmanje dvije žene ubijene od strane intimnog partnera ili člana obitelji.
2.2Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) navodi da oko 30 % žena tijekom života doživi nasilje intimnog partnera. Regionalne su razlike značajne.
2.3Svjetska zdravstvena organizacija navodi da je nasilje nad ženama, prije svega u kontekstu obiteljskih ili bračnih odnosa, značajan problem za javno zdravlje i zdravlje pojedinaca i da se njime krše ljudska prava žena. To ujedno ukazuje na razmjere rodne neravnopravnosti i diskriminacije s kojima se suočavaju žene. Takvo nasilje može imati dugotrajne posljedice na fizičko, mentalno, spolno i reproduktivno zdravlje žena i one se mogu osjećati tijekom cijelog života.
2.4EGSO smatra da je izuzetno važno i hitno riješiti to pitanje pa stoga poziva na ratifikaciju Konvencije Međunarodne organizacije rada o nasilju i uznemiravanju (Konvencija ILO-a br. 190) u svim državama članicama, a posebno njezine Preporuke 206 o nasilju i uznemiravanju, kao i Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija), koju treba promicati u svim državama članicama.
2.5EGSO pozdravlja Direktivu (EU) 2024/1385 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u obitelji kao sveobuhvatno zakonodavstvo za učinkovitu borbu protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Direktivom se na razini EU-a kriminaliziraju određeni oblici nasilja nad ženama na internetu i izvan njega te se od država članica zahtijeva da uvedu stroge mjere prevencije, zaštite, pristupa pravosuđu, potpore, koordinacije i suradnje između nadležnih tijela.
2.6Glavna je svrha ovog mišljenja dati procjenu nedostataka utvrđenih u konačnom tekstu Direktive, uključujući oblike i načine izražavanja nasilja nad ženama i djevojčicama koji njome nisu obuhvaćeni. Cilj mu je pružiti perspektivu koja istinski razmatra zajedničku sveobuhvatnu politiku protiv rodno uvjetovanog nasilja i u okviru Unije nudi sveobuhvatnu i učinkovitu strategiju protiv tog oblika kršenja ljudskih prava.
2.7EGSO smatra da bi ta direktiva trebala uključivati sve oblike nasilja nad ženama koji još nisu obuhvaćeni, na primjer, institucionalno nasilje, pornografiju, reproduktivno iskorištavanje, neizravno nasilje, kemijskim sredstvima uzrokovana potčinjenost i uznemiravanje na ulici, kao i seksualno i rodno uvjetovano uznemiravanje i prisilnu sterilizaciju žena s invaliditetom.
2.8EGSO smatra da je važno osigurati veću zaštitu privatnosti žrtava jer bi trenutačni tekst članka 20. mogao zadirati u privatnost žrtava i dovesti do prosudbe o njihovom ponašanju, a to bi dovelo do sekundarne viktimizacije.
2.9S tim u vezi, EGSO smatra da u tu direktivu kao oblik nasilja treba uključiti i seksualno nasilje i silovanje, kao i kriminalizaciju koja se temelji na izostanku pristanka. Kad se radi o seksualnom nasilju, ključno je uvesti definiciju „pristanka”. Pojam seksualnog nasilja temelji se na tome postoji li pristanak ili ne.
2.10EGSO smatra da bi nasilje nad ženama i djevojčicama, uključujući silovanje, trebalo uvrstiti među teška kaznena djela s prekograničnim elementima iz članka 83. stavka 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU).
2.11EGSO smatra da bi trebalo uključiti posebne mjere u okviru socijalnog dijaloga, kolektivnog pregovaranja i nužnih pregovora sa socijalnim partnerima kako bi se potaknulo zapošljavanje i promicanje zapošljivosti žrtava rodno uvjetovanog nasilja, uz veću zaštitu privatnosti žrtava i sigurno okruženje za sve žene, i suzbilo seksualno uznemiravanje na radnom mjestu, kao što je već dogovoreno 2007. u autonomnom okvirnom sporazumu o uznemiravanju i nasilju na radnom mjestu.
2.12Posebnu pozornost treba posvetiti i ženama i djevojčicama koje pripadaju etničkim ili kulturnim manjinama, kao što su Romkinje i migrantice, naročito migrantice čiji je administrativni status nezakonit.
2.13 EGSO također smatra da bi Direktiva (EU) 2024/1385 trebala biti više usmjerena na žene s invaliditetom i izražava zabrinutost zbog toga što se u njoj ne spominje kriminalizacija prisilne sterilizacije.
2.14Međusobna povezanost roda, invaliditeta i nasilja vrlo je složena pojava. Žene s invaliditetom suočavaju se s višestrukom i intersekcijskom diskriminacijom zbog roda i invaliditeta. Tom su riziku najizloženije žene s mentalnim poteškoćama i psihosocijalnim i intelektualnim teškoćama. S obzirom na to, takvo bi nasilje trebalo smatrati javnozdravstvenim pitanjem s dugoročnim posljedicama.
2.15Iako podaci iz cijelog svijeta pokazuju da je, u usporedbi sa ženama bez invaliditeta, dva do pet puta vjerojatnije da će žene s invaliditetom doživjeti nasilje u obitelji, kao i znatan utjecaj koje ono ima na fizičko i mentalno zdravlje i dobrobit žena s invaliditetom, Direktiva ne sadrži obvezu raščlanjivanja statističkih podataka prema invaliditetu.
2.16EGSO je zabrinut zbog toga što prostitucija nije navedena kao oblik nasilja nad ženama, po uzoru na Direktivu 2011/36/EU o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava, u kojoj se predlaže da države članice poduzmu mjere potrebne da korištenje usluga čiji je predmet iskorištavanje prostitucije drugih i drugi oblici seksualnog iskorištavanja postanu kazneno djelo.
2.17EGSO također smatra da bi mjere iz članka 11. Direktive 2011/36/EU trebalo odvojiti od odredbi članka 6. stavka 3. Direktive Vijeća 2004/81/EZ, u kojem se navodi da razdoblje za razmišljanje ne omogućuje pravo na boravak.
2.18Također smatra da su kao oblici nasilja nad ženama u Direktivu (EU) 2024/1385 trebali biti uključeni trudnoća uz novčanu naknadu i reproduktivno iskorištavanje.
2.19Odbor smatra da bi upućivanje žrtava službama za potporu trebalo biti ne samo besplatno, pravovremeno i koordinirano, već i prioritetno i hitno. Važno je da službe za potporu uspostave „osnovni paket” usluga i da se potpora žrtvama počne smatrati posebnim područjem o kojem bi trebalo podići svijest i koje treba posebno pratiti.
2.20EGSO ističe da je opći okvir EU-a za zaštitu prava žrtava svih kaznenih djela (uključujući Strategiju EU-a za prava žrtava za razdoblje 2020. – 2025. i prijedlog revizije Direktive o pravima žrtava) horizontalan i da se primjenjuje na sve žrtve kaznenih djela. Pritom naglašava da žrtvama treba osigurati sveobuhvatna prava, potporu i usluge kojima se u obzir uzima sva njihova raznolikost.
2.21Odredbe o pravu na potporu i zaštitu trebale bi se temeljiti na individualnim potrebama žrtava, što znači da su nadležna tijela dužna osigurati da se u pojedinačnim procjenama uzimaju u obzir osobne karakteristike žrtava, uključujući spol i rod.
Prema Direktivi o pravima žrtava, žrtve nasilja nad ženama i nasilja u obitelji smatraju se ranjivim žrtvama kojima je potrebna specijalizirana potpora i mjere zaštite, primjerice, besplatna psihološka potpora koja se ranjivim žrtvama pruža sve dok im je potrebna.
2.22EGSO pozdravlja programe osposobljavanja i informiranja stručnjaka koji su u velikoj mjeri obuhvaćeni člankom 36. Direktive. EGSO je već pozvao na pružanje informacija, komunikaciju i pružanje podrške žrtvama rodno uvjetovanog nasilja na temelju njihovih potreba kako bi se olakšalo prijavljivanje i učinkovit kazneni progon takvih kaznenih djela.
2.23EGSO je zabrinut zbog nedostatka koordinacije između općih službi (npr. službi za pružanje fizičke i psihičke zdravstvene skrbi) i specijaliziranih službi za borbu protiv nasilja nad ženama. Od presudne je važnosti međusektorska suradnja specijaliziranih službi za potporu žrtvama, službi socijalne skrbi, sektora fizičke i psihičke zdravstvene skrbi, tijela kaznenog progona i pravosuđa.
2.24EGSO napominje da je u Direktivi (EU) 2024/1385 zdravstvene usluge, uključujući skrb o mentalnom zdravlju i usluge spolnog i reproduktivnog zdravlja, trebalo uvrstiti na popis osnovnih službi za potporu žrtvama. EGSO poziva države članice EU-a da uklone sve prepreke koje sprečavaju pristup hitnoj kontracepciji i besplatnom dobrovoljnom prekidu trudnoće nakon silovanja.
2.25S obzirom na ulogu koju obrazovanje ima u oblikovanju rodnih uloga i stereotipa, trebalo bi staviti veći naglasak na njezinu preventivnu ulogu, uključujući spolni odgoj, u svim fazama obrazovanja. Osim toga, u institucijsku suradnju trebalo bi izričito uključiti obrazovnu zajednicu, različite organizacije civilnog društva (prije svega organizacije za ljudska prava i feminističke organizacije), relevantne socijalne partnere i zajednice. Edukacija i dostupne informacije o reproduktivnom zdravlju trebale bi biti ciljane i prilagođene specifičnim potrebama žena i djevojčica, među ostalim dostupne u lako čitljivim i razumljivim formatima, kako bi se doprlo do žena i djevojčica u raznim kulturnim i društvenim skupinama, žena s različitim vrstama invaliditeta, nepismenih žena i žena koje pripadaju drugim ranjivim skupinama.
2.26Mediji imaju važnu ulogu u dijeljenju informacija koje mogu nastaviti širiti ili zaustaviti štetne diskurse o rodno uvjetovanom nasilju, oni doprinose društvenim i javnim odgovorima na rodno uvjetovano nasilje i utječu na njih. Stoga bi prilikom izvješćivanja o rodno uvjetovanom nasilju trebalo slijediti načela profesionalnosti i etike.
2.27EGSO smatra da prepreke koje sprečavaju pristup spolnom i reproduktivnom zdravlju i pravima predstavljaju poseban oblik nasilja nad ženama, npr. ginekološko i porodničarsko nasilje, i da ih takvima treba i smatrati.
2.28EGSO sa zabrinutošću primjećuje da se postojeća ograničenja slobodnog i sigurnog dobrovoljnog prekida trudnoće, kao i uznemiravanje žena, posebno u blizini klinika, ne smatraju posebnim oblicima nasilja nad ženama. U okviru prava žena na vlastitu seksualnost i reproduktivnih prava, mora im se zajamčiti pravo na slobodno odlučivanje o dobrovoljnom prekidu trudnoće i pravo na pobačaj. S obzirom na sustavne napade fundamentalističkih i ekstremnih desničarskih skupina, EGSO smatra da je potrebno uvesti pravne mjere u državama članicama kako bi se zajamčilo ne samo postojanje tih prava, nego i njihovo slobodno ostvarivanje.
2.29Odbor također sa zabrinutošću primjećuje da se u Direktivi ne razmatra pitanje prava siročadi žena koje su bile žrtve nasilja da u potpunosti ostvare svoj život u uvjetima slobode i jednakosti.
2.30EGSO traži od pružatelja usluga mentalnog zdravlja da razviju načine za liječenje i ostvarivanje dobrobiti i da zajamče sigurnost osoba koje su preživjele nasilje intimnih partnera i seksualno nasilje. Svi stručnjaci za mentalno zdravlje trebali bi dobro razumjeti rodno uvjetovanu prirodu i dinamiku različitih vrsta nasilja nad ženama, a posebno obiteljskog nasilja, spolnog nasilja i nasilja intimnih partnera, njihove posljedice na mentalno zdravlje i intersekciju tih vrsta nasilja i mentalnog zdravlja s drugim oblicima ugnjetavanja, uključujući rasizam, transfobiju, diskriminaciju na temelju invaliditeta i siromaštvo.
2.31Nepružanje skrbi, usluga i potpore u području mentalnog zdravlja ženama žrtvama nasilja, koje zbog traume koju stvara to nasilje bez iznimke trpe teške psihičke posljedice, ozbiljno je kršenje ljudskih prava. Osim toga, njihova se ljudska prava krše i ako nemaju pristup mogućnostima koje bi im mogle pomoći da ponovno izgrade svoj život, npr. pristup primjerenom životnom standardu i socijalnoj zaštiti, rehabilitaciji i habilitaciji, radu i zapošljavanju te pravdi.
2.32EGSO je izuzetno zabrinut zbog stajališta da se nasilje nad ženama i djevojčicama negira kao poseban oblik nasilja zbog toga što su žene jer se time zadržavaju patrijarhalne strukture, koje prije svega podržavaju fundamentalističke vjerske skupine. Zabrinut je i zbog aktivnosti ekstremne desnice, koja ugrožava cilj ravnopravnosti žena i muškaraca i negira strukturno nasilje i diskriminaciju koju trpe žene i djevojčice, čime ugrožava vrijednosti i načela iz članka 2. UFEU-a.
3.Posebne napomene
3.1Za potrebe pripreme ovog samoinicijativnog mišljenja predviđene su misije u dvije zemlje kako bi se analizirale nacionalne perspektive i provedba postojećih i budućih pravnih zahtjeva za zaštitu žrtava rodno uvjetovanog nasilja i nasilja u obitelji. Za posjet su odabrane Litva i Španjolska. Sažetak glavnih ishoda posjeta tim zemljama, u kojem se ističu mišljenja organizacija civilnog društva, socijalnih partnera i nadležnih nacionalnih tijela o ovoj temi, nalazi se u Prilogu 1.
Bruxelles, 4. veljače 2025.
Predsjednica Stručne skupine za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo
Cinzia del Rio
*
*
*
NAPOMENA:
Prilozi u nastavku.
ANNEX 1
For the purpose of the preparation of this Own initiative Opinion two country missions were developed in order to analyse national perspectives and implementation of existing and future legal requirements to protect victims of gender based violence and domestic violence. Lithuania and Spain were chosen as the two countries to visit. A summary of the main outcomes from the country visits highlighting input on the topic from the Civil Society Organisations (CSOs) and social partners, as well as responsible national authorities are reflected in this annex.
SPAIN
Spain scored 76.7 on the 2024 Gender Equality Index prepared by the European Institute for Gender Equality (EIGE), while the EU average is 71.0.. Likewise, in the Global Gender Gap Index 2023 drawn up by the World Economic Forum, Spain occupies position 18 out of 155 analysed (with 79.1%), having reduced the gap between women and men compared to 2022.
A broad regulatory framework and public policies have been developed in this regard by different levels of government, especially the State Pact. However, further progress is needed on fostering greater inter-administrative cooperation, better financing at all levels, and increased support for women’s organisations.
1Prevention
1.1All Spanish educational laws include education on and prevention of gender-based violence, with a focus on coeducation. However, it is regrettable that the Catholic Church and ultraconservative sectors continue oppose affective-sexual education and equality, especially considering that part of the educational model is managed by religious organisations.
1.2Efforts have been made to fight gender based violence since 1994, including ongoing measures, such as training for primary healthcare professionals and the State Security Forces and Corps (FCSE).
1.3A comprehensive and coordinated data collection model is also being developed, aimed at reviewing it to take into account intersectionality and include a specific study on women with disabilities.
1.4Far-right sectors, including parties with representation in parliament, express their denial of violence against women.
2Protection
2.1Adaptation of services and resources is offered to women with disabilities (including facilitators) and to migrant women, providing them access to interpreters.
2.2Not all of the rights contained in Organic Law 10/2022 on the Comprehensive Guarantee of Sexual Freedom related to victim status accreditation, labour rights, and the number of 24-hour crisis centres have been effectively implemented. Implementation depends on each autonomous community, generating regional inequalities.
2.3There are attacks on women’s rights from far-right sectors, particularly regarding the right to voluntary termination of pregnancy. In this regard, organisations believe it would be beneficial to have an initiative similar to the French model, constitutionalising that right.
2.4Second-order violence is experienced by professionals working with victims of gender-based violence.
3Prosecution
3.1An important pillar of Organic Law 1/2004 on Comprehensive Measures for Protection against Gender-Based Violence is the provision of free legal advice for victims, regardless of their resources, with the victim deciding whether or not to have legal assistance when filing the report. However, the FCSE sometimes fail to provide proper guidance in this regard before the report is made.
3.2Non-reporting persists, as indicated by the 2019 National Survey on Violence Against Women. Entities point out that the lack of a specialised training for the judicial sector is one of the main causes for this.
3.3Regarding the enforcement of sentences there is a sense of impunity, , especially when victims are minors and sentences are substituted with community service or courses, sometimes in agreement with the prosecution.
3.4The VioGen system for risk assessment is an advanced set of algorithms, but it is not sufficient. In this regard, there is a need for greater transparency, an independent audit or the participation of women’s organisations. The same recommendation applies to the implementation of Onvios, the system designed to tackle sexual violence.
3.5Specialized courts have been created for violence against women. However, judges holding the office in such courts are not always specialized.
LITHUANIA
Lithuania is one of the five European Union countries that have signed but not ratified the Istanbul Convention on preventing and combating violence against women and domestic violence. Lithuania scored 65.8 on the 2024 Gender Equality Index released by the European Institute for Gender Equality (EIGE). However, the domain of "Violence" is not included in this calculation of the Index score. The Lithuanian score is 5.2 points below the score for the EU as a whole. Accordingly, Lithuania ranks 16th in the EU on the Gender Equality Index, moving its ranking up by one place since 2023. Within the Global Gender Gap Index 2023 drawn up by the World Economic Forum, Lithuania has closed at least 80% of its gap and returns to the top 10 economies, taking 9th place.
Lithuania has recently undertaken some legislative reforms in the fields of equal opportunities, disability rights, and ensuring the protection from sexual harassment not only of term-contract employees and civil servants, but also job-seekers. Amendments to the legislation on protection from domestic violence ensure providing for temporary protection orders in cases of domestic violence, and abolishing the institute of private prosecution. Yet, there is still a lack of a comprehensive regulation on gender-based violence explicitly protecting women. The seven forms of violence against women that are defined in the Directive are not covered by Lithuanian national laws. Only the general field of domestic violence is regulated in Lithuania.
4Prevention
4.1The Law on Protection from Domestic Violence was introduced in 2011, and the related institutional framework has been developed to ensure prevention, protection from and prosecution for domestic violence. On 1 July 2023, a new version of this Law entered into force. Despite some positive developments, the Law has still remained gender-neutral. Moreover, the key provision that domestic violence is a violation of human rights has been removed from the Law.
4.2Since 2011, a network of Specialised Complex Support Centres has been developed throughout Lithuania to ensure the provision of specialised services to victims of domestic violence.
4.3There have been some preventative measures introduced, but they are fragmented, often project based initiatives
with no regular funding, mainly carried out by women’s NGOs
. More coordinated measures for awareness raising campaigns against gender-based violence and trainings for professionals are foreseen in the national development programme with 1.7 million allocated to start in 2025.
4.4Since 1 July 2023, amendments to the Law on Protection from Domestic Violence established the function for the Ministry of Education, Science and Sports to ensure the compulsory integration into pre-school, pre-primary and general education curricula of topics such as gender equality, prevention of domestic violence, respect for the dignity of every person, mutual assistance, socio-emotional skills, non-violent conflict resolution and the right to personal integrity. This takes into account the abilities and ages of all students and seeks to coordinate the development of the competence of teaching staff in the fields of prevention, recognition of domestic violence and the provision of support to persons at risk of or affected by domestic violence.
4.5The new version of the Life Skills Curriculum, which also includes gender equality and sexuality, was approved by the Ministry of Education, Science and Sports in October 2022 and implementation started in September 2023. Although the programme focuses on gender stereotypes, the concept of gender equality is not precisely defined, leaving room for different interpretations. Moreover, there is a lack of systemic teaching of gender equality-related topics, and there is no reference to gender-based violence. According to NGOs, there is a lack of information and a question mark surrounding the qualifications of the teachers who would be teaching these lessons.
4.6There is a lack of comprehensive data collection models in Lithuania, gaps exist in collecting and making publicly available information about the number of reports made to the police, the number of pre-trial investigations opened, the number of pre-trial investigations closed, the number of cases brought to court and the number of cases trialled as well as the number of perpetrators sentenced.
5Protection
5.1The new amendments to the Law on Protection from Domestic Violence have introduced a Domestic Violence Protection Warrant ("the Warrant") which is a preventive protection measure by which an adult who raises the risk of domestic violence is ordered to temporarily move out of the place of residence shared with a person who is at risk of domestic violence, not to visit their place of residence, not to approach them and/or children living with them, not to communicate with them, and not to seek contact with them. This preventive measure, not involving criminal law, is imposed by the police officer first on the scene, immediately for a period of not less than 15 days. Yet, there have been cases where the same person was granted the Warrant as many as eight or even more times. This suggests that there is still no well thought out and clearly regulated procedure for moving from a preventive measure to the application of the criminal law, even if it fails several times.
5.2As for victim support services and resources in Lithuania, they often fail to ensure that women with various disabilities are appropriately supported, and that information and all services are accessible to them. Even though there are obligatory accessibility requirements (both physical and informational) for all public services, no additional funding is provided to ensure such accessibility.
5.3In Lithuania, there are still legal provisions allowing forced sterilisation for women with disabilities placed under guardianship.
6Prosecution
6.1The issue of "non-reporting" persists in Lithuania.
6.2According to NGOs not enough attention is paid to recurrent cases of violence. There are complaints that state interventions are ineffective and insufficient to deter the perpetrator, and that the violence continues. Typically, only a very small number of cases reach court, but even then the penalties are inadequate.
6.3There is no judicial specialisation in Lithuania.
_____________