|
MIŠLJENJE
|
|
Europski gospodarski i socijalni odbor
|
|
Jačanje snage kolektivnog pregovaranja u cijeloj Europskoj uniji
|
|
_____________
|
|
Jačanje snage kolektivnog pregovaranja u cijeloj Europskoj uniji
[samoinicijativno mišljenje]
|
|
|
|
SOC/767
|
|
|
|
Izvjestitelj: Philip Von Brockdorff
|
|
|
|
Odluka Plenarne skupštine:
|
25/01/2023
|
|
Pravna osnova:
|
pravilo 52. stavak 2. Poslovnika
|
|
|
(samoinicijativno mišljenje)
|
|
Nadležna stručna skupina:
|
Stručna skupina za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo
|
|
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:
|
21/06/2023
|
|
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:
|
12/07/2023
|
|
Plenarno zasjedanje br.:
|
580
|
|
Rezultat glasanja
(za/protiv/suzdržani):
|
152/4/9
|
1.Zaključci i preporuke
1.1EGSO napominje da je kolektivno pregovaranje ključan instrument radnih odnosa (naravno, pod pretpostavkom da su poslodavci i sindikati voljni pregovarati) i upućuje na nedavna istraživanja u kojima se navodi da članstvo u sindikatima, kad pređe određenu razinu, doprinosi smanjenju dohodovne nejednakosti unutar zemlje i time ublažava ukorijenjene razlike među različitim slojevima društva.
1.2EGSO ističe važan zaključak iz izvješća OECD-a da usklađivanje plaća ima ključnu ulogu u pomaganju socijalnim partnerima da u obzir uzmu makroekonomske učinke sporazuma o plaćama na konkurentnost. EGSO napominje i da se u istom izvješću OECD-a naglašava uloga dinamičnog i snažnog kolektivnog pregovaranja u promicanju produktivnosti, konkurentnosti i gospodarskog rasta.
1.3EGSO smatra da sindikati, zajedno s organizacijama poslodavaca, i dalje imaju važnu ulogu u oblikovanju gospodarske i socijalne politike i politike zapošljavanja. Međutim, broj radnika obuhvaćenih kolektivnim ugovorima na razini poduzeća ili sektorskim kolektivnim ugovorima i dalje se smanjuje, čime se oslabljuje pregovaračka snaga sindikata.
1.4Stoga je potrebno pronaći načine da sindikati, poslodavci i vlade dobiju na važnosti na dinamičnom tržištu rada i utvrditi mogućnosti za osiguravanje održivosti pouzdanih i stabilnih struktura za socijalni dijalog (uključujući snagu kolektivnog pregovaranja) i poštovanje autonomije socijalnih partnera i nacionalnih radnih odnosa.
1.5EGSO smatra da socijalni partneri trebaju utvrditi odgovarajuće strukture za kolektivno pregovaranje i, po potrebi, za trostrani i dvostrani socijalni dijalog. EGSO uviđa i da vlade imaju ključnu ulogu u prepoznavanju važnosti kolektivnog pregovaranja osiguravanjem poticajnih uvjeta za olakšavanje njegove provedbe, zaštitu od diskriminirajućih praksi i sprečavanje pokušaja ograničavanja radnika u ostvarivanju njihova zakonskog prava na sindikalno djelovanje.
1.6EGSO napominje da se europskim stupom socijalnih prava potiče socijalne partnere da pregovaraju o kolektivnim ugovorima u područjima koja su za njih važna, poštujući pritom njihovu autonomiju i pravo na industrijsku akciju.
1.7EGSO napominje i da novi oblici rada poput ekonomije platformi stvaraju nove izazove za radne odnose. Ta je nova stvarnost oslabila tradicionalnu ulogu sindikata kao institucije koja predstavlja organizirane radnike, kao i ulogu organizacija poslodavaca kao ključnih dionika na tržištu rada.
1.8EGSO napominje da su inovacije na radnom mjestu ključne za uspjeh svakog poduzeća te stoga preporučuje da se u okviru postupka kolektivnog pregovaranja inovacijski procesi na radnom mjestu smatraju dijelom kolektivnog pregovaranja i socijalnog dijaloga općenito.
1.9 EGSO smatra da će, s obzirom na intenzivnu globalnu konkurenciju i povećane energetske troškove, možda biti potrebno pronaći ravnotežu u kojoj se u obzir uzimaju zajednički interesi poput viših životnih troškova radnika, a istodobno priznaje da socijalni dijalog, koji uključuje i kolektivno pregovaranje, može doprinijeti povećanju produktivnosti na radnom mjestu.
1.10Isto tako, EGSO smatra da se kolektivnim pregovaranjem i socijalnim dijalogom može poduprijeti industrijska strategija u promjenjivim gospodarskim uvjetima, u skladu s nacionalnim radnim odnosima. Možda će biti potreban određeni stupanj fleksibilnosti, no to bi trebalo podlijegati dogovoru socijalnih partnera i ne bi smjelo ugroziti kolektivna prava ili radne uvjete.
1.11EGSO napominje da je najširi i najstabilniji obuhvat kolektivnog pregovaranja u Europi u onim zemljama u čijim sustavima pregovaranja sudjeluje više poslodavaca, u kojima se pregovori uglavnom odvijaju na sektorskoj ili, u nekim slučajevima kao što je Belgija, čak i na međusektorskoj razini.
1.12Naposljetku, EGSO poziva vlade da u odgovarajućim slučajevima javnu nabavu koriste kao dopunsko sredstvo za promicanje i priznavanje kolektivnog pregovaranja.
2.Opće napomene
2.1Kolektivno pregovaranje ključan je proces u radnim odnosima kojim se utvrđuju pravedne plaće i radni uvjeti u svim gospodarskim sektorima i koji uključuje poslodavce s jedne i sindikate s druge strane. Kolektivno pregovaranje provodi se već dugi niz godina, no članstvo u sindikatima s godinama stalno opada. Istraživanja pokazuju da s padom članstva slabi pregovaračka moć sindikata, što utječe na stečena radnička prava i kolektivno pregovaranje. Slično tome, važno je da poduzeća sudjeluju u relevantnim udrugama poslodavaca kako bi se ojačao postupak kolektivnog pregovaranja, a istraživanja pokazuju da takve organizacije imaju ključnu ulogu u promicanju usklađenosti s pravnim standardima, standardima rada i standardima zaštite zdravlja i sigurnosti na radu, i to posebno u neformalnom gospodarstvu.
2.2Daljnje istraživanje ukazuje i na važnost sindikata u uspostavi ravnoteže snaga koja podupire socijalnu pravdu i gospodarski napredak. Empirijski rezultati pokazuju da se odnos dohodovne nejednakosti i stope sindikalne gustoće može opisati putanjom u obliku obrnutog slova U. Dohodovna nejednakost u početku raste kako se sve više zaposlenih učlanjuje u sindikat, doseže vrhunac putanje u obliku obrnutog slova U kad sindikalna gustoća iznosi između 35 % i 39 %, nakon čega slijedi pad dohodovne nejednakosti kako se sindikalna gustoća nastavlja povećavati. Dakle, istraživanje upućuje na to da članstvo, kako raste iznad određenog raspona, pridonosi smanjenju dohodovne nejednakosti unutar zemlje.
2.3Iako se poslovne inovacije, konkurentnost i produktivnost smatraju ključnim pokretačima gospodarskog rasta u visoko konkurentnom globalnom okruženju, one u velikoj mjeri ovise o uloženom radu i dodanoj vrijednosti koju radnici donose postizanjem inovativnosti, konkurentnosti i produktivnosti. Sve to temelji se na aktivnom sudjelovanju i doprinosu socijalnih partnera.
2.4Kao što je EGSO naveo u svojem prethodnom mišljenju, stvaranje dugoročne vrijednosti i dalje je dužnost izvršnih direktora, koji to postižu ostvarivanjem dugoročnih interesa, pa stoga treba poticati jačanje njihove odgovornosti za održivost poduzeća. Europska savjetodavna skupina za financijsko izvještavanje (EFRAG) to je izričito navela u svojim predloženim zahtjevima za izvješćivanje o okolišnim, socijalnim i upravljačkim čimbenicima u skladu s Direktivom o korporativnom izvješćivanju o održivosti (CSRD), pri čemu se od prihvatljivih poduzeća zahtijeva da objavljuju koliko je njihovih radnika obuhvaćeno kolektivnim pregovaranjem i socijalnim dijalogom jer se samosvjesna, angažirana i cijenjena radna snaga smatra jednim od ključnih načela dugoročne održivosti poduzeća.
2.5Gospodarska otpornost i održivost neizravno podupiru socijalnu koheziju jer se mogu postići samo davanjem prednosti dodanoj vrijednosti koju rad donosi gospodarstvu. Ta prednost prevladava u gospodarstvima u kojima kolektivno pregovaranje i socijalni dijalog cvatu i stvaraju ravnotežu ekonomske moći koja uz pomoć tehnologije i ljudskog kapitala promiče poduzetničke inovacije, konkurentnost i produktivnost.
2.6Unatoč opadanju sindikalne gustoće u cijelom EU-u, EGSO smatra da sindikati i dalje imaju važnu, iako u nekim državama članicama sve manju, ulogu u oblikovanju gospodarske i socijalne politike i politike zapošljavanja. No, broj radnika obuhvaćenih kolektivnim ugovorima se smanjuje. U nekim državama članicama zabrinutost izaziva i reprezentativnost organizacija poslodavaca. Stoga je važno da socijalni partneri, podržani okvirom koji im omogućava djelovanje, pronađu načine na koje će osigurati da kolektivno pregovaranje i socijalni dijalog služe svojoj svrsi kao relevantni i smisleni instrumenti, u skladu s nacionalnim okolnostima i praksama. EGSO napominje da je kolektivno pregovaranje temeljno pravo utemeljeno Ustavom Međunarodne organizacije rada. Kolektivno pregovaranje je i sredstvo kojim poslodavci, njihove organizacije i sindikati mogu uspostaviti pravedne plaće i radne uvjete, vodeći pritom računa o nacionalnim gospodarskim i socijalnim interesima. U tom kontekstu EGSO upućuje na Konvenciju MOR-a br. 87 o slobodi udruživanja i zaštiti prava na organiziranje, što je, kao i pravo na neudruživanje, jedno od temeljnih prava i radnika i poslodavaca. Dobri radni odnosi pretpostavljaju da su i poslodavci i sindikati voljni pregovarati. Dokazi pokazuju da to nije uvijek slučaj.
2.7Stoga je cilj ovog mišljenja istražiti razloge za zaustavljanje tog pada i posljedice načina na koje se to može učiniti, naglasiti ulogu sindikata, poslodavaca i vlada na dinamičnom tržištu rada i utvrditi prilike koje se pružaju za osiguravanje održivosti pouzdanih i solidnih struktura kolektivnog pregovaranja, uz istovremeno poštovanje autonomije socijalnih partnera i nacionalnih radnih odnosa.
3.Posebne napomene
3.1Kako je navedeno u mišljenju SOC/764 „Jačanje socijalnog dijaloga”, razina predanosti socijalnom dijalogu i njegove učinkovitosti (i implicitno kolektivnog pregovaranja) razlikuje se od zemlje do zemlje. Međutim, EGSO smatra da je na nacionalnim socijalnim partnerima da se dogovore o obliku kolektivnog pregovaranja koji najbolje odgovara kontekstu pojedine zemlje.
3.2EGSO priznaje da vlade imaju ključnu ulogu u prepoznavanju važnosti kolektivnog pregovaranja osiguravanjem uvjeta koji olakšavaju njegovu provedbu, štite od diskriminirajućih praksi i sprečavaju pokušaje ograničavanja radnika u ostvarivanju njihova zakonskog prava na sindikalno djelovanje. Taj bi tripartitni okvir trebao odražavati glavne točke iz preporuke Komisije o jačanju socijalnog dijaloga, s naglaskom na osiguravanju socijalne pravednosti uz istodobno poticanje blagostanja i otpornosti Europe.
3.3EGSO napominje da se europskim stupom socijalnih prava socijalne partnere potiče da pregovaraju o kolektivnim ugovorima, poštujući pritom njihovu autonomiju i pravo na industrijsku akciju. Nadalje, EGSO poziva na savjetovanje sa socijalnim partnerima o osmišljavanju i provedbi gospodarskih i socijalnih politika te politika zapošljavanja. Međutim, izražava žaljenje zbog toga što se savjetovanja ne provode s istim uvjerenjem i predanošću u cijelom EU-u. EGSO napominje i da se, u skladu s europskim stupom socijalnih prava i prema potrebi, sporazumi sklopljeni među socijalnim partnerima provode na razini EU-a i na razini njegovih država članica. To načelo pretpostavlja da je osigurana minimalna razina zaštite.
3.4Svijet rada i dalje se mijenja i nove radne prakse oblikuju radni život milijuna Europljana i Europljanki. Novi oblici rada u okviru ekonomije platformi stvorili su velike izazove u radnim odnosima. EGSO smatra da je ta nova stvarnost utjecala i na sindikate i na organizacije poslodavaca i da joj se i jedni i drugi trebaju brzo prilagoditi, ali štiteći pritom temeljna prava radnika u duhu direktive koju je predložila Komisija o radnicima koji rade putem platformi.
3.5Kolektivno pregovaranje ključno je za egzistenciju i važnost sindikata i za osiguravanje ravnoteže moći između poslodavaca i radnika. EGSO smatra da bi kolektivno pregovaranje, ali i socijalni dijalog općenito, trebali podržavati i inovacije na radnom mjestu kako bi se povećala produktivnost i suočilo s mogućim promjenama u radnim praksama koje utječu na dobrobit i radni život radnika. EGSO priznaje da to predstavlja dodatan izazov za sindikate. Međutim, poslodavci bi, naravno, trebali ostati odgovorni za odluke koje se donose na razini poduzeća. Preporučujemo da se, uz poštovanje nacionalnih sustava radnih odnosa, kao dio važne uloge socijalnog dijaloga i kolektivnog pregovaranja prizna i uloga sindikata u inovacijskim procesima na radnom mjestu.
3.6Važno je istaknuti nalaze iz izvješća OECD-a u kojem se ponavlja da je kolektivno pregovaranje ključno radničko pravo kojim se može poboljšati i uspješnost na radnom mjestu. U istom se izvješću sa zabrinutošću zaključuje da je to pravo pod pritiskom zbog općeg pogoršanja radnih odnosa i porasta novih, često nesigurnih, oblika zapošljavanja. U izvješću se potvrđuje da je kolektivno pregovaranje u cijelom EU-u pod pritiskom i da postoji velika politička potreba za djelovanjem. Navode se i svi potrebni dokazi za jačanje kolektivnog pregovaranja na način koji bi ga učinio fleksibilnijim i prilagodljivijim promjenama u svijetu rada. U tom kontekstu EGSO smatra da treba pronaći ravnotežu koja uzima u obzir zajedničke interese kao što su povećanje životnih troškova za radnike i sve jača globalna konkurencija, a uvažava da se kolektivnim pregovaranjem i socijalnim dijalogom, uz pomoć inovacija na radnom mjestu i poticanja razvoja vještina, može jačati produktivnost. Nadalje, kolektivno pregovaranje i socijalni dijalog mogli bi podupirati industrijsku strategiju u mijenjanju gospodarskih uvjeta na temelju nacionalnih radnih odnosa. Iako bi fleksibilnost koju dogovore socijalni partneri trebala služiti kao sredstvo za prilagodbu promjenjivim okolnostima i usklađivanje potreba poduzeća i njihovih radnika, ona ne bi smjela ugroziti kolektivna prava ili biti nauštrb radnih uvjeta. Nadalje, ako je uređena zakonodavstvom ili kolektivnim pregovaranjem, fleksibilnost rada koristi i radnicima i poslodavcima.
3.7Kad je riječ o ugovorima na razini poduzeća i sektorskim ugovorima u postupku kolektivnog pregovaranja, ne postoji formula za utvrđivanje jesu li jedni primjenjiviji od drugih. Međutim, u cilju povećanja obuhvata kolektivnog pregovaranja, kako je navedeno u Direktivi o primjerenim minimalnim plaćama, na socijalnim je partnerima u pojedinačnim državama članicama da provedu analizu prednosti i nedostataka obaju oblika ugovora i utvrde jesu li sektorski kolektivni ugovori ili kolektivni ugovori na razini poduzeća ili pak njihova kombinacija najbolji način za povećanje obuhvata kolektivnog pregovaranja. Na primjer, istraživanje pokazuje da je najveći i najstabilniji obuhvat kolektivnog pregovaranja u Europi u onim zemljama u čijim sustavima pregovaranja sudjeluje više poslodavaca, u kojima se pregovori uglavnom odvijaju na sektorskoj ili, u nekim slučajevima kao što je Belgija, čak i na međusektorskoj razini. Naravno, u radu na povećavanju obuhvata u obzir se moraju uzeti okolnosti koje prevladavaju u svakoj zemlji.
3.8EGSO je svjestan činjenice da će povećanje broja članova sindikata i organizacija poslodavaca i dalje biti velik izazov pa, s obzirom na to da socijalni dijalog i kolektivno pregovaranje jesu i trebaju biti dobrovoljni, preporučuje da se socijalni partneri u pojedinačnim državama članicama pozabave tim problemom i u tu svrhu istraže odgovarajuće metode za osiguravanje održivog članstva u svojim organizacijama.
3.9EGSO uviđa da postoje velike razlike među nacionalnim sustavima radnih odnosa zbog različitih gospodarskih i političkih situacija u državama članicama. Kako navodi Komisija, kolektivno pregovaranje obilježeno je pomakom prema decentraliziranom pregovaranju na razini poduzeća.
Dokazi pokazuju da je obuhvat kolektivnog pregovaranja obično veći u slučaju centraliziranog pregovaranja, viših stopa organiziranosti poslodavaca i primjene proširenja kolektivnih ugovora na stranke koje nisu potpisnice.
3.10EGSO ističe i važan zaključak iz izvješća OECD-a da usklađivanje plaća ima ključnu ulogu u pomaganju socijalnim partnerima da u obzir uzmu poslovne cikluse i makroekonomske učinke kolektivnih ugovora na konkurentnost. Nadalje, EGSO smatra da će pregovarački proces ovisiti o okolnostima koje prevladavaju na razini poduzeća, bez obzira na to radilo se o malim ili velikim poduzećima.
3.11EGSO potiče socijalne partnere da sustave kolektivnog pregovaranja učine relevantnijima i u tu svrhu procijene kako bi se kolektivnim pregovaranjem na svim razinama na uravnotežen način mogla osigurati dodana vrijednost za radnike i poslodavce u svim sektorima gospodarstva i društva. U tom je kontekstu važno napomenuti najnovije izvješće OECD-a o izgledima za zapošljavanje u kojem se naglašava uloga dinamičnog i snažnog kolektivnog pregovaranja u promicanju produktivnosti, konkurentnosti i gospodarskog rasta.
3.12EGSO primjećuje važnu ulogu koju vlade imaju ili bi mogle imati u dijalogu s poslodavcima i sindikatima za bližu suradnju i u podupiranju makroekonomskih politika. Vlade su naravno i same važni poslodavci i često pregovaraju sa sindikatima radnika, što u nekim državama članicama služi kao primjer cjelokupnom gospodarstvu. Nadalje, vlade imaju ključnu ulogu u osiguravanju odgovarajućih uvjeta za industrijski mir, stabilnost cijena, povećanu produktivnost i nediskriminirajuće obrasce zapošljavanja. Da bi se postigli ti ciljevi i istovremeno poštovala autonomija socijalnih partnera, EGSO poziva na jačanje kolektivnog pregovaranja radi ostvarenja boljih rezultata za poduzeća i radnike. Kao jednu od mjera preporučujemo vladama da u odgovarajućim slučajevima javnu nabavu koriste kao dopunsko sredstvo za promicanje i priznavanje kolektivnog pregovaranja, kao što je navedeno u dvama prethodnim mišljenjima EGSO-a.
3.13Kako je prethodno navedeno, u kolektivnom pregovaranju možda će biti potrebna fleksibilnost. Međutim, EGSO smatra da sve dogovorene izmjene kolektivnih ugovora moraju koristiti objema stranama i na uravnotežen način zadovoljavati njihove interese. Iako treba promicati sporazume na nacionalnoj i sektorskoj razini, EGSO uviđa da, kad je riječ o pregovorima na razini poduzeća, fleksibilnost rada uređena zakonodavstvom ili kolektivnim pregovaranjem može koristiti i poslodavcima i radnicima. Takvi pregovori trebali bi se temeljiti na uzajamnom povjerenju i učinkovitim pregovaračkim strukturama i istodobno ne dozvoliti nazadovanje radnih uvjeta. Međutim, kad god je moguće treba pronaći kompromis u kojem decentralizirani sustavi postaju organiziraniji i omogućuju da se sektorskim kolektivnim ugovorima uspostave opći okvirni uvjeti, a detaljne odredbe prepuštaju pregovorima na razini poduzeća.
Naime, u jednom se istraživanju navodi da se hibridnim sustavima kolektivnog pregovaranja koji uključuju koordinirane sektorske i višerazinske sustave postižu bolji rezultati i za radnike i za poduzeća.
Bruxelles, 12. srpnja 2023.
Oliver RÖPKE
Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora
_____________