NAT/841
Ciljevi za obnovu prirode u okviru Strategije EU-a o bioraznolikosti
MIŠLJENJE
Stručna skupina za poljoprivredu, ruralni razvoj i okoliš
Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o obnovi prirode
[COM(2022) 304 final – 2022/0195 (COD)]
|
Kontakt:
|
nat@eesc.europa.eu
|
|
Administrator/ica:
|
Arturo INIGUEZ YUSTE
|
|
Datum dokumenta:
|
16/01/2023
|
Izvjestitelj: Arnold PUECH d'ALISSAC
|
Zahtjev za savjetovanje:
|
Vijeće Europske unije, 11/07/2022
Europski parlament, 05/07/2022
|
|
Pravna osnova:
|
članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
|
|
|
|
|
Nadležna stručna skupina:
|
Stručna skupina za poljoprivredu, ruralni razvoj i okoliš
|
|
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:
|
10/01/2023
|
|
Rezultat glasanja
(za/protiv/suzdržani):
|
50/1/4
|
|
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:
|
DD/MM/YYYY
|
|
Plenarno zasjedanje br.:
|
…
|
|
Rezultat glasanja
(za/protiv/suzdržani):
|
.../.../...
|
1.Zaključci i preporuke
1.1EGSO se slaže s Komisijom i Europskim parlamentom da dosadašnji pristup i mjere poduzete u korist bioraznolikosti nisu učinkoviti te pozdravlja opći cilj Prijedloga uredbe da se pojačaju napori u području obnove prirode kako bi se zaustavio gubitak bioraznolikosti i pokrenuo njezin oporavak u Europi. Stoga će države članice podlijegati pravno obvezujućim obvezama. EGSO napominje da je usvojeni pristup u skladu s odlukama sastanka COP15 održanog u Montrealu.
1.2Međutim, EGSO ima određene primjedbe i zabrinut je u pogledu oblikovanja ciljeva i metodologije koje je definirala Komisija. Najozbiljniji je nedostatak taj što se gospodarski učinak sveobuhvatnih mjera koje se nužno moraju poduzeti u vezi s korisnicima zemljišta – uglavnom privatnima – gotovo ne uzima u obzir. EGSO je već u svojem mišljenju „Strategija EU-a za bioraznolikost do 2030.” naveo da se „ne može očekivati da će troškove zaštite biološke raznolikosti snositi poljoprivrednici i vlasnici šuma”. Pružanje tog „javnog dobra i vrijednosti” trebalo bi za njih predstavljati koristan izvor prihoda. Smatra da se „konkretan naglasak na to pitanje može staviti u novi Plan gospodarskog oporavka ulaganjem u ljudske i materijalne resurse kako bi se osigurala provedba sadržaja strategije.” Ni Komisija ni države članice nisu slijedile ovu preporuku. U prethodnim mišljenjima EGSO je, među ostalim, kritizirao katastrofalno slabo financiranje mjera u vezi s mrežom Natura 2000. Odbor je uvjeren da će i novi pristup koji je usvojila Komisija biti neuspješan ako se ne stave na raspolaganje dostatna financijska sredstva. To je ključno da bi se nadoknadili financijski gubici koje će korisnici zemljišta pretrpjeti kad budu proširili svoje korištenje zemljišta radi osiguravanja veće bioraznolikosti, a i kako bi se nagradile usluge u području bioraznolikosti. EGSO stoga poziva na osnivanje europskog fonda posvećenog bioraznolikosti i na istraživanje novih načina na koje bi različite politike EU-a (ZPP, energija, stanovanje, promet...) mogle doprinijeti postizanju obvezujućih ciljeva predmetne uredbe.
1.3Kad je riječ o financijskim aspektima, EGSO traži da se provede prethodna procjena točne površine poljoprivrednih zemljišta, šuma i vodotoka navedene u Prijedlogu uredbe. Osim toga, EGSO skreće pozornost Komisije na potrebu da se izdvoje financijska sredstva kako bi se nadoknadila šteta prije svega poljoprivrednicima i vlasnicima šuma koji bi mogli u potpunosti izgubiti svoje proizvodne površine.
1.4Iako je obnova prirode nužna u zaštićenim područjima zbog pogoršanja njihova stanja, ne trebaju sva obnovljena područja postati zaštićena područja. U većini područja treba nastojati rehabilitirati ekosustave tako da se pritom ne isključi obavljanje gospodarskih aktivnosti. Rehabilitacija je znanstveni i politički izraz usmjeren na osiguravanje ravnoteže između života i proizvodnje. EGSO preporučuje da se izraz „obnova” zamijeni izrazom „rehabilitacija”. Naime, brojne su studije pokazale da zbog mjera obnove divljine nastaju znatni troškovi, a da se pritom ne osigurava stvarna obnova. Moramo voditi računa o tome što želimo postići: cilj uredbe ne bi trebalo biti vraćanje okoliša u prirodno stanje, nego obnova usluga ekosustava u okolišu, a s time i potpora održivoj i multifunkcionalnoj uporabi tih područja.
Budući da su ljudi s vremenom promijenili prirodu, znanstveno je nemoguće postići „obnovu prirode”. Sve veće klimatske promjene također mogu biti čimbenik zašto se uvjeti nekih ekosustava iz prošlosti više ne mogu postići. S druge strane, osiguravati održivost okoliša promicanjem održivosti usluga ekosustava realan je cilj. Ta je značenjska nijansa jako važna u terminologiji koju upotrebljava Komisija. EGSO podupire provedbu ciljeva rehabilitacije prirode osiguravanjem ekoloških funkcija koje su prilagođene potrebama naših društava, što je politička odluka.
1.5Vremenski okviri i strogi pragovi nisu prikladni za nepredvidljivi karakter prirode. Bilo bi pretjerano državama članicama propisati stroge rokove – umjesto toga, pristup treba prilagoditi stvarnom stanju. Potrebna je veća fleksibilnost kako bi se omogućilo prepoznavanje konkretnih potreba, okolnosti, prilika i polaznih točaka svake zemlje. Prijedlogom uredbe zanemaruje se važnost pažljivog određivanja prioriteta i raspodjele mjera obnove koje bi trebale poduzeti države članice te se time ugrožava ostvarenje visokokvalitetnih rezultata na troškovno učinkovit način. Opravdano je načelo da se odluke donose na razini država članica jer se njime osigurava i ostvarivanje prava vlasnika zemljišta te ono odražava načela supsidijarnosti i proporcionalnosti. Umjesto toga, pristup bi trebalo prilagoditi posebnim okolnostima zemljišta, uzimajući u obzir i budući razvoj i potrebe, kao što je osiguravanje sigurnosti opskrbe hranom, te klimatske uvjete.
1.6Dokument Komisije razočaravajući je u pogledu ukupne procjene učinka, koja bi se trebala posebno usredotočiti na gospodarska, socijalna i prehrambena pitanja, stoga EGSO poziva na dodatnu procjenu učinka.
1.7EGSO preporučuje da se područja uz poljoprivredne površine, koja inicijalno nisu produktivna, ali su također vrlo važna za bioraznolikost, uključe u cilj od 10 %. EGSO naglašava da se u tekstu Komisije utvrđuju posebno ambiciozni ciljevi za poljoprivrednike i podsjeća da je važno uzeti u obzir sva prirodna staništa koja su povoljna za vrste. Važno je potaknuti društvo u cjelini da sudjeluje u poboljšanju naših ekosustava. U vezi s tim EGSO podsjeća na načelo proporcionalnosti mjera (pravedna raspodjela opterećenja i troškova, ali i koristi) među raznim dionicima.
1.8EGSO podupire zadani cilj jer se on odnosi na stratešku ambiciju za budućnost EU-a i preporučuje jačanje ciljeva poticanjem obnove svih vodenih okoliša, uključujući ponovno natapanje tresetišta, osobito pomoću ekstenzivne poljoprivrede.
1.9EGSO je svjestan da nam je u Europi potrebna potpuno nova vodna politika. Stoljetna politika što brže odvodnje vode iz prirode dovela je do brojnih negativnih posljedica na bioraznolikost, a u međuvremenu je, djelomično zbog klimatskih promjena, postao očit i negativan učinak na šumarstvo i poljoprivredu (suša, požari) te na stanovništvo (poplave). EGSO stoga naglašava da se voda mora vratiti prirodi ili se u njoj zadržati, ali pritom ne zanemaruje činjenicu da je ljudsko djelovanje i dalje korisno u mnogim situacijama, primjerice u slučaju održavanja vodotoka.
1.10EGSO preporučuje da se ograniči preuzimanje zemljišta na štetu prirodnih područja. Potiče i stvaranje zelenih površina i otkrivanja tla u gradovima kako bi se do 2030. uspješno ublažili učinci klimatskih promjena.
1.11EGSO podupire provedbu zaštitnog mehanizma u okviru zajedničke ribarstvene politike kad je riječ o ciljevima za obnovu morskog okoliša. Promiče i uvođenje financijske potpore EU-a kako bi se potaknuli pronalazak inovativnih rješenja i unapređenje znanja o tim ekosustavima.
1.12 EGSO naglašava da se gospodarska i socijalna perspektiva moraju u potpunosti uzeti u obzir u kontekstu obnove prirode. Priznavanje i osiguravanje gospodarske i socijalne održivosti preduvjet je za prihvatljivost predloženog zakonodavstva i za njegovu uspješnu provedbu jer će rezultati uvelike ovisiti o motivaciji, potpori i budućem sudjelovanju vlasnika zemljišta i drugih aktera na terenu. Iznimno je važno poštovati prava vlasnika zemljišta putem otvorene komunikacije, aktivnog sudjelovanja i potpune novčane naknade svih mogućih gospodarskih gubitaka. U tom pogledu EGSO ističe potencijal pristupa koji se temelje na dobrovoljnom djelovanju i gospodarskim poticajima.
1.13EGSO preporučuje da se uvede potpora EU-a za stvaranje i razvoj šumarskih industrija koje bi vodile računa o početnim i završnim fazama proizvodnog lanca, čime bi se omogućilo gospodarsko vrednovanje agrošumarstva.
1.14EGSO upozorava na rizik od negativnih posljedica na generacijsku obnovu u poljoprivrednom sektoru i ponovno preporučuje jačanje privlačnosti sela i ruralnih područja osiguravanjem mogućnosti za nastavak gospodarski održivih izvora zarade koji se temelje na održivoj upotrebi prirodnih resursa.
2.Uvod
2.1U globalnom kontekstu znanstvenih saznanja koja upozoravaju na posljedice globalnog zagrijavanja za budućnost našeg društva Europska komisija pokazala je svoj angažman izradom strategije za bioraznolikost s ambicioznim ciljevima za sve države članice do 2030. odnosno 2050. Komisija je 22. lipnja 2022. donijela Prijedlog uredbe o obnovi prirode. Iako su zaštita i obnova prirode u EU-u dosad bile uglavnom obuhvaćene Direktivom o staništu i Direktivom o pticama te ciljevima iz Aichija, Komisija je izabrala novi obvezujući okvir kako bi osigurala da države članice učinkovito provode mjere obnove.
2.2Europska agencija za okoliš potvrdila je na temelju svojeg rada da je danas 81 % zaštićenih područja u EU-u u lošem stanju, dok se stanje poboljšalo na samo 9 % zaštićenih područja. Osim toga, 84 % tresetišta, koja su ključna za hvatanje i skladištenje ugljika i za filtriranje vode, ima loše stanje očuvanosti. U posljednjem desetljeću populacija riba i vodozemaca smanjila se za 71 % odnosno 60 %. Pritom treba reći da više od polovine svjetskog BDP-a ovisi o prirodi i njezinim uslugama te više od 75 % prehrambenih kultura na svijetu ovisi o životinjskom oprašivanju.
2.3Nadalje, predloženi propisi EU-a izneseni su u kontekstu Desetljeća Ujedinjenih naroda za obnovu ekosustava koji vode Program UN-a za zaštitu okoliša i Organizacija Ujedinjenih naroda za prehranu i poljoprivredu. Riječ je o velikom svjetskom pokretu čiji je cilj ubrzati projekte obnove i osigurati održivu budućnost svijeta. Obnova narušenih ekosustava ključna je za postizanje ciljeva održivog razvoja, osobito ciljeva koji se odnose na klimatske promjene, iskorjenjivanje siromaštva i sigurnost opskrbe hranom.
2.4Komisijin pristup, koji se izvorno temeljio na Strategiji za bioraznolikost do 2030. i koji je imao dobrovoljne ciljeve, ubrzo je osnažen prijedlozima obvezujućih odredbi za države članice. Kao i međunarodna zajednica, Komisija je morala brzo reagirati na utvrđeno smanjenje bioraznolikosti i na posljedice koje su istaknute i u nedavnim izvješćima Međuvladinog panela o klimatskim promjenama. Stoga je Komisija tijekom međunarodnih pregovora u okviru Konvencije o biološkoj raznolikosti odlučila preuzeti vodeću ulogu kako bi povela Europu na put prema obnovi svih njezinih ekosustava do 2050.
2.5Prema tome, predmetnim se prijedlogom državama članicama žele nametnuti pravno obvezujući ciljevi. Opći je cilj postići dobro stanje očuvanosti ekosustava na čitavom području EU-a do 2050. Države članice stoga će morati bez odgode uvesti djelotvorne mjere obnove usmjerene na pojedina područja kojima će se do 2030. obuhvatiti barem 20 % kopnenih i morskih područja Unije, a do 2050. svi ekosustavi koje je potrebno obnoviti.
2.6Te odredbe vode računa o ciljevima utvrđenima u Direktivi o staništu i Direktivi o pticama, Okvirnoj direktivi o vodama, Okvirnoj direktivi o morskoj strategiji te Uredbi o invazivnim stranim vrstama, ciljevima zajedničke poljoprivredne politike, ciljevima inicijative EU-a za oprašivače i novom strategijom EU-a za šume do 2030., te su povezane s njima.
2.7Tim tekstom, koji će se izravno uključiti u nacionalne politike država članica, uvode se novosti jer se nastoje pronaći rješenja za probleme povezane i s klimatskim promjenama i s bioraznolikošću. Iako se političare već dugo upozorava na izazove globalnog zagrijavanja, znanstvenici su tek nedavno istaknuli izravnu vezu između klimatskih promjena i velikih posljedica za bioraznolikost. Komisija na posve nov način potiče razmatranje tih pitanja u cjelini, čime nadilazi dosadašnji pristup izoliranih politika.
3.Analiza prijedloga uredbe
3.1Prijedlog uredbe otvara određeni broj važnih pitanja i dvojbi u pogledu odabira ciljeva koji se žele postići u ograničenom roku i odabira definicija i pokazatelja. Iako prethodno utvrđena saznanja ne ostavljaju mjesta nikakvoj sumnji u pogledu nužnosti djelovanja, ipak ostaje činjenica da bi se metodologija koju je odabrala Komisija mogla pokazati idealističkom. Na primjer, Prijedlogom uredbe EU-a nastoji se ojačati pravo država članica u području zaštite okoliša. Međutim, određene se mjere odnose na pojmove iz prava o prirodi, stoga bi se u Prijedlogu uredbe trebalo upućivati na to pravo radi boljeg razumijevanja. Osim toga, u određenim dijelovima trebalo bi pojasniti u kojoj je mjeri poštovana supsidijarnost u odnosu na države članice. Posebno u pogledu članka 10., koji sadržava pokazatelje za obnovu šumskih ekosustava, treba napomenuti da odgovornost za šumarstvo u osnovi snose države članice.
3.2Donošenje mišljenja o Prijedlogu uredbe čiji je cilj obnova stanja ekosustava država članica, a da pritom nisu poznati konkretni izazovi i napori s kojima će se države članice suočiti, ima svoja ograničenja. Naime, Prijedlogom se predviđa izrada i provedba „nacionalnih planova za obnovu” koji će se utvrditi na temelju posljednjih nacionalnih znanstvenih analiza.
3.3Pojmovi koji se upotrebljavaju u Prijedlogu uredbe iznimno su važni jer se njima utvrđuju i usklađuju temelji za ciljeve koje države članice trebaju ostvariti. Iako bi se definicije pojmova kao što su „dobro stanje”, „povoljno referentno područje” i „dostatna kvaliteta i količina staništa vrste” trebale temeljiti na zajednički prihvaćenom znanstvenom jeziku, njihova stvarna provedba može biti problematična. U pozadini tih znanstvenih definicija postoje političke dileme. Kako odabrati „povoljno referentno područje”? Tko će odrediti „dostatnu kvalitetu i količinu staništa vrste”? Nepostojanje prethodnog referentnog praga ograničava jasnoću ciljeva i donošenje informiranog mišljenja o tom tekstu. EGSO naglašava da pri definiranju povoljnog referentnog područja nije znanstveno opravdano temeljiti se na posljednjih 70 godina, a osim toga, uspostavom takve referentne točke ne tretiraju se jednako sve države članice. Nadalje, ako se Prijedlogom predviđa stalno poboljšanje ekosustavâ, ali uz obvezu procjene njihova stanja svake tri godine, što je s ekosustavima kojima je potrebno više ili manje vremena za rehabilitaciju? Upitno je mogu li se u tim kratkim izvještajnim razdobljima izmjeriti značajna poboljšanja. Hoće li se stoga države članice osuđivati, dok je prirodi jednostavno potrebno više vremena za razvoj?
3.4EGSO smatra da se u obnovi prednost treba dati područjima koja su dio postojeće mreže zaštićenih područja, posebno područjima mreže Natura 2000, kako bi se oslobodio njihov puni potencijal. Time se najbolje podupire cilj postizanja dobrog stanja staništa iz Priloga I. Direktivi o staništima. Usmjeravanjem mjera obnove na zaštićena područja ne samo da se osiguravaju dugoročne koristi od mjera obnove, već se pomaže i u izbjegavanju mogućih sukoba interesa povezanih s uporabom zemljišta. EGSO stoga smatra da je vrlo široka i stroga zabrana pogoršanja staništa koja se nalaze i izvan mreže zaštićenih područja neuravnotežena i neproporcionalna.
3.5Mehanizam odgovornosti država članica u provedbi mjera obnove i postizanju ciljeva ne sadržava detaljna pojašnjenja kad je riječ o praćenju provedbe ciljeva. Taj nedostatak pojašnjenja izaziva zabrinutost u pogledu jednakosti mjera među državama članicama, različitim sektorima i različitim skupinama ljudi. Naime, iako odluka da se donese uredba ima stvarne prednosti u smislu usklađivanja napora među državama članicama, njome se državama članicama ne ostavlja dovoljno prostora za donošenje odluka o obnovi na temelju njihovih nacionalnih potreba i okolnosti. Unatoč tome što ciljevi moraju biti popraćeni mehanizmom praćenja i izvješćivanja, svako dodatno administrativno opterećenje mora se svesti na najmanju moguću mjeru. Trebalo bi u najvećoj mogućoj mjeri iskoristiti postojeće nacionalne mehanizme i mehanizme EU-a za kontinuirano ocjenjivanje i izvješćivanje o napretku.
4.Izazovi za poljoprivredu i šumarstvo u EU-u
4.1Opći ciljevi obnove poljoprivrednih ekosustava
EGSO napominje da se većina ciljeva obnove odnosi na privatna poljoprivredna zemljišta. Stoga je uspješna provedba ciljeva moguća samo ako poljoprivrednici u potpunosti to prihvate. Dodatna regulatorna ograničenja u upravljanju, koja bi mogla biti potrebna za povećanje bioraznolikosti na poljoprivrednom zemljištu, ipak mogu predstavljati dodatno opterećenje za već strogo regulirane poljoprivredne djelatnosti. EGSO ističe da se ne može očekivati da će troškove zaštite biološke raznolikosti snositi poljoprivrednici i vlasnici šuma. Pružanje tog „javnog dobra i vrijednosti” trebalo bi za njih predstavljati koristan izvor prihoda. Za uspjeh ciljeva obnove neizbježno će biti potrebna snažna i održiva potpora za muškarce i žene koji rade kako bi prehranili Europu. Upravo je u tom pogledu prijedlog Komisije razočarao jer se ne bavi tim ključnim gospodarskim pitanjem, što je bio slučaj i s prethodnim strategijama i akcijskim programima Komisije za biološku raznolikost. Stoga se može pretpostaviti da će i predmetna uredba vjerojatno doživjeti neuspjeh.
4.2Cilj ponovnog vlaženja isušenih tresetišta predviđen člankom 9. Uredbe
Taj će cilj imati znatne gospodarske učinke na profesionalne djelatnosti, a posebno se odnosi na određene regije nekih država članica. Za te bi regije predloženi cilj mogao biti preambiciozan sa stajališta uravnoteženja raznih ciljeva. EGSO ističe da je za nastavak produktivne upotrebe obnovljenih i ponovno natopljenih tresetišta na druge načine potrebna gospodarska održivost. Štoviše, s obzirom na vremenski okvir predviđen za postizanje tog cilja, 2012. godine je u studiji koju su znanstvenici proveli na više od 620 lokacija ekološke obnove u močvarnim područjima utvrđeno da će se na temelju tih operacija čak i nakon 100 godina u prosjeku obnoviti tek od 65 do 70 % autohtone bioraznolikosti i različitih hidroloških i ekoloških funkcija (pročišćavanje vode, skladištenje ugljika) u usporedbi s odgovarajućim nenarušenim referentnim ekosustavom. Stoga se dovode u pitanje rok za obnovu predviđen Komisijinim vremenskim okvirom i ekološki cilj. Međutim, iako tresetišta čine samo 3 % površine Zemlje, ona zadržavaju jednu trećinu ugljikovog dioksida zarobljenog u tlu i stoga su izrazito važan strateški sektor za borbu protiv klimatskih promjena.
4.3Cilj obnove prirodne povezanosti rijeka predviđen u članku 7.
Nepovoljne klimatske promjene i problemi povezani s gospodarenjem vodama dovode do sve većeg narušavanja okoliša. Voda nije samo od interesa i vrijednosti za prirodu, već je i izazov za održivost, a time i sigurnost. Ponekad je potrebna odvodnja viška vode, a ponekad ju je potrebno zadržati i pomoći prirodnim ciklusima. EGSO se slaže da se, kako bi se obnovila prirodna povezanost rijeka i prirodne funkcije povezanih poplavnih područja, prepreke longitudinalnoj i lateralnoj povezanosti površinskih voda mogu promijeniti, pod strogim tehničkim nadzorom. Međutim, EGSO skreće pozornost na opasnost od poplava koja može biti posljedica uklanjanja vodne infrastrukture. Za obnovu bioraznolikosti potrebna je voda tako da se strateškim intervencijama može stvoriti prilika za gospodarenje vodom i za njezino usmjeravanje prema područjima u kojima je potrebna. Potrebno ju je očuvati u krajobrazima i spriječiti da protječe prebrzo. Ljeto 2022. bilo je za Europu zapanjujući primjer rizika od suše s kojima se suočavamo. EGSO preporučuje dijalog o toj temi uz sudjelovanje organizacija civilnog društva. Preporučuje i poticanje država članica na provedbu projekata za zelenu infrastrukturu koji mogu uključivati poboljšanu obranu od poplava zajedno s održavanjem osjetljivih voda značajnih za paneuropsku biološku raznolikost, kao i razvoj gospodarstva i turizma. U tu svrhu EGSO podsjeća na slučaj rijeka kao što su Dunav ili Laba, koje su prouzročile velike štete zbog poplava.
4.4Cilj zaustavljanja trenda pogoršanja stanja oprašivača
EGSO odlučno podržava tu mjeru koja je najveći izazov za sigurnost opskrbe hranom. Međutim, Odbor napominje da se u Prijedlogu uredbe ne predviđa nikakva mjera koja bi se odnosila na izvore hrane dostupne oprašivačima. Dugoročna održivost tih vrsta ne može se osigurati bez uspostave dostatne medonosne infrastrukture kako bi se osigurala održiva prehrana za oprašivače. Nužna su i mjesta za gniježdenje i netoksični okoliš.
4.5Poljoprivredni ciljevi iz članka 9. Uredbe
EGSO izražava zabrinutost zbog cilja da 10 % korištene poljoprivredne površine ima obilježja krajobraza velike raznolikosti. Posebno je problematično to što se, u skladu s Prilogom IV., ta područja ne smiju koristiti za poljoprivrednu proizvodnju (uključujući ispašu i proizvodnju krme). Ne smije se zaboraviti da u mnogim područjima upravo uzgoj (posebno, na primjer, ispaša na alpskim pašnjacima i livadama košanicama) omogućuje veliku biološku raznolikost. Stoga je pretjerano od samog početka zabraniti gospodarenje na tim područjima i taj bi uvjet trebalo ukloniti. Nadalje, početkom 2022. postali smo itekako svjesni koliko je prehrambena neovisnost važna za suočavanje s brojnim opasnostima na vidiku. Stoga, iako bi se izdvajanjem 10 % korištenog poljoprivrednog zemljišta za navedeni cilj poboljšala bioraznolikost, koja je toliko ključna za poljoprivrednu produktivnost, to bi dovelo i do znatnih gubitaka prinosa. Stoga se cilj od 10 % ne bi trebao usmjeriti samo na poljoprivredna zemljišta, nego bi ga trebalo proširiti i na okolna područja. Na primjer, područja uz ceste i seoske putove izuzetno su važna za bioraznolikost. Na tim bi se površinama mogle postaviti cvjetne trake pogodne za oprašivače i pomoćne kulture. Usto, puna učinkovitost tih krajobraznih obilježja postići će se samo ako budu organizirana u mrežu. Naime, studije su pokazale da je korisno postaviti nekoliko cvjetnih traka povezanih u mrežu, umjesto sadnje velikog otoka cvijeća.
Naposljetku, EGSO podsjeća i na to da treba posvetiti jednaku pozornost svim prirodnim okolišima kako bi sve vrste koje žive u raznim okruženjima od toga mogle imati koristi. Na primjer, vivak ili poljska ševa nemaju gotovo nikakve koristi od živice ili redova biljaka. Stoga se politika očuvanja mora primjenjivati na cijelu površinu ili na cjelokupnu upotrebu površina, i izvan poljoprivrednih i šumskih površina, pri čemu treba uzimati u obzir različite potrebe naših društava.
4.6Ciljevi koji se odnose na šumske ekosustave iz članka 10. Uredbe
Obnova šumskih područja u Europi velik je izazov za prilagodbu naših društava klimatskim promjenama i za doprinos gospodarskih djelatnosti postizanju ciljeva bioraznolikosti. Budući da su već međunarodno poznati, ciljevi iz Prijedloga uredbe dio su sveobuhvatnog pristupa na planetarnoj razini. EGSO podupire političku volju Komisije da potakne države članice na obnovu svojih šumskih područja. Međutim, naglašava važnost uključivanja te obnove u kontekst krajobraza dotičnih zemljopisnih područja i uzimanja u obzir katastrofa povezanih s klimatskim promjenama s kojima se Europa danas suočava (mali požari, megapožari itd.). Upotreba zemljišta u krajobrazu međusobno je povezana i stoga mora biti u skladu i s okolišnim i s društveno-gospodarskim zahtjevima. Na primjer, mjere pošumljavanja na štetu poljoprivrednih zemljišta mogu dovesti do gospodarskih gubitaka za lokalne zajednice i pokazati se neodrživima, dok bi uključivanje autohtonih stabala u agrošumarski pristup moglo biti prikladnije i naići na potporu lokalnog stanovništva. Stoga je važno usmjeriti države članice prema metodama prostornog planiranja kojima bi se uskladili očuvanje prirodnih resursa i gospodarski razvoj. Postizanje cilja koji se odnosi na šumske ekosustave moći će se provesti samo uz održivu potporu stvaranju i uvođenju industrija koje bi vodile računa o početnim i završnim fazama proizvodnog lanca, čime bi se omogućilo gospodarsko vrednovanje agrošumarstva.
5.Izazovi za urbana područja u EU-u
5.1Izazov ponovnog uvođenja prirode u gradove ključni je cilj koji EGSO podupire. Nema sumnje da je ozelenjavanje naših europskih gradova važno za dobrobit građana i za održivost bioraznolikosti. Nesnosne vrućine zabilježene u Europi u srpnju 2022. podsjećaju nas na ključnu ulogu drveća u smanjenju temperature u gradovima. Naime, drveće omogućuje smanjenje površinske temperature za do 12 °C.
5.2Usto, europski gradovi danas zauzimaju velike površine koje ometaju kretanje vrsta i narušavaju njihova staništa. Ključno je usmjeriti države članice prema mjerama za ograničavanje preuzimanja prirodnih područja. Te se mjere ne bi trebale temeljiti na programima kojima se predlažu zamjene zemljišta.
5.3Konačno, cilj obnove bioraznolikosti u gradovima trebalo bi osnažiti uspostavom zelene infrastrukture kao sastavnog dijela razvoja staništa. Parkovi, šetnice ili pak zeleni krovovi i zidovi poboljšavaju gradsku klimu uz niže troškove. U vezi s tim EGSO podsjeća na preporuke iznesene u mišljenju NAT/607.
6.Izazovi za morski okoliš u EU-u
6.1Ciljevi obnove morskog okoliša ključni su za očuvanje bioraznolikosti, uzimajući u obzir broj vrsta i ekosustava koji su dio tog okoliša i njihovu stratešku važnost u borbi protiv klimatskih promjena. EGSO podupire predložene ciljeve za obnovu tog okoliša u kojem se pokazalo da su ljudske aktivnosti uzrokovale neravnotežu ekosustavâ. Osim zaštite vrsta i obnove staništa, valjalo bi donijeti i mjere odgovornog ribolova i smanjenja onečišćenja. EGSO podupire provedbu zaštitnog mehanizma u okviru zajedničke ribarstvene politike kad je riječ o upravljanju negativnim učincima na okoliš. Naime, kako bi se postigli ciljevi koji se odnose na morski okoliš, države članice moraju postići dogovor o zajedničkom upravljanju ribolovnim resursima. Međutim, s obzirom na važnost djelovanja u korist tog okoliša, Komisija bi morala moći intervenirati kako bi osigurala postizanje ciljeva zaštite i obnove.
6.2Usto, EGSO naglašava ključnu ulogu morskog okoliša u borbi protiv klimatskih promjena. Zadržavanje sposobnosti hvatanja ugljika u oceanima od strateške je važnosti za našu budućnost. Zbog toga EU treba predvidjeti financijsku potporu za inovacije i istraživanje kako bi potaknuo pronalazak inovativnih rješenja i unapređenje znanja o tim ekosustavima. Na primjer, istraživanja su pokazala važnost plitkih priobalnih područja koja su glavna staništa za brojne vrste riba, koje ondje rastu prije nego što odu u područja u kojima provode svoj odrasli život. Međutim, ta su područja često degradirana infrastrukturom priobalnih područja (luke, nasipi itd.) i stoga je za njih potrebno pronaći nova rješenja. Tako su u luci Toulon i staroj luci La Seyne-sur-Mer provedeni eksperimenti kojima su u more uronjeni umjetni grebeni i umjetne morske trave. Opći je ekološki izazov te akcije obnova ekoloških funkcija obalnog okoliša.
7.Financijski izazovi za obnovu prirode
7.1EGSO podupire iznimnu političku volju koju je Komisija pokazala donošenjem te ambiciozne i inovativne uredbe za EU. Međutim, podsjeća na to da je politička volja ograničena ako nije popraćena financijskom ambicijom koja je razmjerna preuzetim obvezama. U tom smislu Komisijin rad kojim se nastoji detaljnije utvrditi potencijalne troškove obnove ekosustavâ omogućuje prvi uvid u obveze koje će države članice morati preuzeti, ali ipak izaziva i dvojbe. Naime, u tom se radu upućuje na omjer troškova i koristi 1 naprema 8 za očuvanje bioraznolikosti, ali se ništa ne navodi u pogledu gospodarskog i društvenog učinka koji će imati postizanje tih ciljeva. Kakav će biti gospodarski i društveni učinak mjera obnove poduzetih na zemljištima? EGSO traži da se provede prethodna procjena točne površine poljoprivrednih zemljišta, šuma i vodotoka navedene u Prijedlogu uredbe. EGSO podsjeća i na napomene iznesene u izvješću NAT/786 u kojem su naglašene financijske potrebe koje moraju biti razmjerne izazovima.
Na primjer, mreža Natura 2000 u okviru koje se u Europi nudi jedinstvena mogućnost za poboljšanje kvalitete izvanrednih prirodnih staništa stavlja na raspolaganje samo 20 % obećanih sredstava koja su nužna za provođenje mjera. EGSO pridaje posebnu pozornost financijskim obvezama koje je najavila Komisija. Podsjeća na važnost dodjele sredstava u skladu s očekivanjima jer u suprotnom dodatni propisi neće donijeti nikakve rezultate.
7.2EGSO upozorava na opasnost od toga da ne dođe do generacijske obnove u poljoprivrednom sektoru. Postavljanje ciljeva koji nisu povezani sa stvarnim životom na gospodarstvu dovest će do velikih financijskih poteškoća za taj sektor koji već sad ima poteškoća s obnovom kadra. Komisija treba pridati posebnu pozornost financijskim posljedicama koje su pretrpjela ta gospodarstva kako bi se osigurala dugoročna održivost i istodobno podupro razvoj praksi koje vode računa o klimatskim promjenama.
Bruxelles, 10. siječnja 2023.
Peter Schmidt
Predsjednik Stručne skupine za poljoprivredu, ruralni razvoj i okoliš
_____________