|
MIŠLJENJE
|
|
Europski gospodarski i socijalni odbor
|
|
Predviđanje strukturnih i sektorskih promjena i preoblikovanje industrijske kulture
|
|
_____________
|
|
Predviđanje strukturnih i sektorskih promjena i preoblikovanje industrijske kulture – ususret novim granicama oporavka i otpornosti u raznim dijelovima Europe
(samoinicijativno mišljenje)
|
|
|
|
CCMI/184
|
|
|
|
Izvjestitelj: Norbert KLUGE
Suizvjestitelj: Dirk JARRÉ
|
|
Odluka Plenarne skupštine:
|
25/03/2021
|
|
Pravna osnova:
|
pravilo 32. stavak 2. Poslovnika
|
|
|
(samoinicijativno mišljenje)
|
|
Nadležna stručna skupina:
|
Savjetodavno povjerenstvo za industrijske promjene (CCMI)
|
|
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:
|
10/11/2021
|
|
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:
|
08/12/2021
|
|
Plenarno zasjedanje br.:
|
565
|
|
Rezultat glasanja
(za/protiv/suzdržani):
|
143/1/2
|
1.Zaključci i preporuke
1.1Smanjenje emisija CO2 za najmanje 55 % do 2030. ambiciozan je i obvezujući cilj „pravedne tranzicije” koji su EU, države članice, kao i poduzeća u regijama u kojima europski građani žive i rade pozvani ostvariti. Kako bismo ostvarili taj cilj, sada moramo zajednički nastojati predvidjeti posljedice na gospodarski i društveni život i osmisliti odgovarajuće strategije i mjere.
1.2EGSO je uvjeren da će ažurirana industrijska strategija EU-a i paket mjera „Spremni za 55 %” koji je predstavila Europska komisija poduprijeti „pravednu tranziciju”. U tom pogledu pozdravlja novi Socijalni fond za klimatsku politiku kako bi se otklonile socijalne neravnoteže u okviru tog paketa. Pandemija COVID-a 19 ukazala je na potrebu za bržom tranzicijom na održiviji, digitalniji i snažniji socijalni, gospodarski i industrijski model. EGSO posebno napominje da pritom treba voditi računa o regionalnim razlikama i socijalnoj nejednakosti.
1.3Sva ta pitanja već su dio programa politika (npr. zeleni plan, kružno gospodarstvo, pravedna tranzicija, strukturni programi itd.), ali se njima ne bavi na integriran način. EGSO stoga preporučuje da se uzmu u obzir iskustva iz različitih područja politika, država i regija, pri čemu ih treba sagledavati u njihovim razlikama i specifičnostima.
1.4Preduvjet je stvaranje ravnopravnih uvjeta tržišnog natjecanja u gospodarstvu. Pritom je potrebno voditi računa o socijalnom dijalogu između socijalnih partnera i civilnom dijalogu radi zajedničkog stvaranja, što bi trebalo pogodovati stvaranju niza uspješnih poduzeća EU-a, čime bi se pak ojačala gospodarska suverenost EU-a.
1.5Zeleni plan ne može postojati bez integriranog socijalnog plana. EGSO se stoga zalaže za jačanje provedbe europskog stupa socijalnih prava, koji se smatra niti vodiljom EU-a i njegovih država članica za ublažavanje socijalnih posljedica industrijskih promjena. To se u osnovi temelji na socijalnom dijalogu i kolektivnim ugovorima, koji čine osnovu za odluke poduzeća o kojima su radnici primjereno informirani, a njihovi se interesi uzimaju u obzir putem savjetovanja i, prema potrebi, sudjelovanja u nadzoru i upravljanju poduzećem.
1.6EGSO ističe da se gospodarski i ekološki uspjesi prije svega postižu i provode tamo gdje ljudi žive. Tamo se predviđaju i zajednički oblikuju izazovi povezani sa zaštitom klime. Tamo se pojavljuju nove ideje koje se industrijski pretvaraju u globalno konkurentne proizvode i usluge.
1.7„Načini tranzicije”, kako su konceptualizirani u ažuriranoj industrijskoj strategiji EU-a i o kojima se raspravljalo na industrijskom forumu EU-a, pružaju građanima i građankama EU-a potporu i smjernice. Međutim, konkretne polazne točke na regionalnoj razini uvelike se razlikuju te su za postizanje općeg cilja potrebne različite strategije. EGSO stoga poziva Europsku komisiju da pri određivanju okvira i utvrđivanju mjerila za industrijsku strategiju EU-a obrati posebnu pozornost na te različite zahtjeve kako bi mogla fleksibilno odgovoriti na regionalne i sektorske potrebe.
1.8Supsidijarnost se mora promatrati kao sposobnost za stvaranje snažnog resursa za „pravednu tranziciju”. Regije i velegradska područja najbolje poznaju vlastite probleme i mogućnosti. Zbog toga EGSO uviđa da bi obvezujuće ciljeve i načela europske industrijske politike koji su zajednički dogovoreni na razini EU-a trebalo jasno definirati. Važno je imati na umu da se provedba u regijama i velegradskim područjima mora temeljiti na načelu supsidijarnosti.
1.9Situacije i mogućnosti za ispunjavanje klimatskih, socijalnih i okolišnih ciljeva vrlo su različite. Neke industrije i poduzeća mogli bi cilj ostvariti jednostavnije, dok bi drugi mogli imati više poteškoća pri realizaciji. Slabijim je regijama i određenim industrijama stoga potrebna posebna pažnja i potpora. Budući da se opći cilj primjenjuje na čitav lanac vrijednosti, važno je ponajprije se usredotočiti na brže učinke i dalekosežnije promjene.
1.10EGSO napominje da je to načelo prema kojem poduzeća mogu ponovno zadobiti svoju gospodarsku i održivu konkurentnost uz pomoć odlučnih poduzetnika i menadžera te dobro osposobljenih i kvalificiranih radnika. Mala i srednja poduzeća pritom imaju važnu ulogu. Program za jačanje ljudskog kapitala preduvjet je uspješne tranzicije poduzeća.
1.11Države članice trebale bi uz logističku i financijsku potporu Europske unije ojačati strukturna i procesno usmjerena javna ulaganja putem usluga od općeg interesa usmjerenih na stalno poboljšanje povoljnih uvjeta za industrijski i društveni razvoj kojima se mogu povećati regionalni i lokalni kapaciteti radi djelotvornog rješavanja ekoloških, tehnoloških, gospodarskih i socijalnih problema.
1.12EGSO se zalaže za to da se industrijskom strategijom EU-a preduhitri i suzbije sve veće siromaštvo i nejednakost jer zeleni plan mora biti popraćen integriranim socijalnim planom. Stoga bi resurse trebalo usmjeriti tamo gdje su najpotrebniji. Sveobuhvatna politika EU-a o održivosti mora više pridonositi pravdi i sudjelovanju u gospodarstvu u korist ljudi i regija
. Život i rad u Europi trebali bi biti u skladu sa zahtjevima o stvaranju održivosti na temelju uključivog i održivog rasta, dostojanstvenog rada i socijalne pravde.
1.13EGSO podržava tranziciju na kružno gospodarstvo kojim se sprečava rasipna upotreba neobnovljivih resursa i smanjuje ovisnost na međunarodnoj razini. To bi isto tako trebao biti važan dio industrijske strategije EU-a. Stoga bi trebalo izmijeniti okvirne uvjete kako bi se stvorila konkurentska prednost za poduzeća koja se pridržavaju načela kružnog gospodarstva.
2.Pravedna tranzicija kao prilika za industrijski oporavak i rast
2.1Zelenim planom postavljen je jasan i politički obvezujući cilj: u Europi bi do 2030. trebalo biti postignuto ukupno smanjenje emisija stakleničkih plinova za 55 %. To je operacionalizirano mjerama u okviru paketa mjera „Spremni za 55 %” koji je Europska komisija predstavila u srpnju 2021. te više nema prostora za različita tumačenja. Pravednim sustavom međunarodne trgovine treba osigurati zadržavanje razine globalne konkurentnosti poduzeća i ostvarivanje ciljeva zelenog plana. To uključuje prekogranični i transkontinentalni sustav prilagodbe emisija ugljika. Time se potiču trgovinski partneri da se pridruže zemljama koje poštuju ograničenja našega planeta.
2.2Zemlje izvan EU-a sa slabim propisima o zaštiti okoliša povećavaju pritisak na EU, koji ima relativno stroge propise o zaštiti okoliša. Takve globalne interakcije ne smiju rezultirati ekološkim dampingom.
2.3Situacija u svijetu može potaknuti razvoj novih održivih tehnologija koje iskorištavaju jake strane Europe, primjerice njezinu sposobnost provedbe postupnih i radikalnih inovacija kako bi na svjetska tržišta plasirala proizvode koji se oslanjaju na tradicionalne kompetencije za suočavanje s novim izazovima. To zahtijeva pažljivo i vizionarsko predviđanje prirode i opsega promjena te značajno povećanje javnih i socijalnih usluga u cilju suzbijanja socijalnih problema kao što su moguće povećanje siromaštva, beskućništvo, isključenje osoba s invaliditetom i manjina, manje prilika za žene i manje osposobljavanja za olakšavanje ponovnog ulaska na tržište rada.
2.4Statična analiza mogla bi dovesti do zaključka da bi djelovanje u skladu s europskim zelenim planom omogućilo kratkoročnu prednost, kad je riječ o troškovima, konkurentima iz zemalja s manje ambicioznim klimatskim ciljevima u odnosu na europska poduzeća koja su već u tranziciji. Dinamična perspektiva ukazala bi na to da će poduzeća dobiti poticaje za postupne inovacije kojima će svoje proizvodne sustave učiniti energetski učinkovitijima, za prijelaz na obnovljive izvore energije i za primjenu odgovarajućih inovacija. Iako je EU očito predvodnik u nastojanjima da se djelotvorno suzbije klimatska kriza, brza uporaba obnovljivih materijala zahtijeva ambiciozniju provedbu kružnog gospodarstva i otpornost u području opskrbe sirovinama. Posljedična tranzicija bit će uspješna samo ako se dovoljno pažnje posveti socijalnoj dimenziji tog procesa. Načela pravedne tranzicije iz Pariškog klimatskog sporazuma i Smjernica Međunarodne organizacije rada za pravednu tranziciju
usmjeravaju djelovanje u tom pogledu. Stoga su načela pravedne tranzicije orijentir za mjere oporavka jer za sve dionike definiraju jasne odgovornosti poštovanja ljudskih i socijalnih prava, demokratskih vrijednosti i vladavine prava uz nastojanje da nitko ne ostane zanemaren.
2.5Naposljetku, takve promjene i iskustva stečena iz prošlih preobrazbi ukazuju na to da je potreban proces zajedničkog stvaranja koji uključuje političare, uprave, socijalne partnere, organizacije civilnog društva, poduzeća i građane na svim razinama upravljanja u EU-u i u poduzećima. Iskorištavanje još neiskorištene kreativnosti i inovacijskog potencijala stanovnika Europe rezultirat će rješenjima potrebnima za suočavanje s predstojećim izazovima. Raznolikost ideja neprocjenjiv je izvor inovacija u svim sektorima gospodarstva koji će znatno poboljšati tehnološko-znanstveni napredak.
2.6Iskustvo je pokazalo da najveća šansa za provedbu uspješnih i trajnih gospodarskih i socijalnih promjena postoji ako su ciljevi jasno definirani, ako su odgovornosti različitih aktera uključenih u proces preobrazbe određene preciznom strategijom i ako su čitav projekt dogovorile, odobrile i poduprle glavne sile u društvu. Stoga političke snage, gospodarski dionici i civilno društvo moraju djelovati zajedno u sustavu djelotvornog socijalnog dijaloga, kolektivnog pregovaranja i međusobne razmjene informacija, savjetovanja i stvarnog sudjelovanja u postupcima donošenja odluka i zajedničkog stvaranja.
2.7Socijalni dijalog socijalnih partnera i civilni dijalog dionika u društvu mogu igrati osobito važnu ulogu u projektima kojima je cilj uravnoteženje socijalnih, ekoloških i gospodarskih interesa. Stoga je neophodna konkretna provedba europskog stupa socijalnih prava.
3.Regije su ključna mjesta za rad, život i predviđanje socioekonomskog razvoja, a ne samo ekosustavi
3.1Kao što Europska komisija priznaje u svojoj komunikaciji o novoj industrijskoj strategiji EU-a, pandemija bolesti COVID-19 različito je utjecala na različite sektore. Ubrzala je i postojeća kretanja prema digitalizaciji i dekarbonizaciji i povećala rizik od produbljivanja jaza među regijama zbog različitih razina gospodarskog bogatstva i resursa za ulaganje u preobrazbu industrija. Stoga je ključno da industrijski forum i predviđeni načini tranzicije uzmu u obzir te različite učinke.
3.2U interesu je europskog civilnog društva razvijati dobre izglede za zapošljavanje i prihode građana u regijama na koje utječe industrijska preobrazba. Za to moramo uzeti u obzir različita polazišta pojedinih regija i uvidjeti kako stvoriti pozitivne interakcije iz postojećih industrijskih kompetencija. Pri tome važnu ulogu igraju integracija u globalno značajne lance vrijednosti, a ponajprije različiti aspekti koji pridonose takvim lancima vrijednosti. Sektorski pristup Europske komisije temelji se na makropolitičkom pristupu kojim se klasificiraju sve industrije na globalnoj razini. Tim se pristupom ne uzimaju u obzir različite situacije ili međuovisnosti koje postoje u različitim sektorima. Ne uvažavaju se ni različiti zahtjevi u različitim regijama i mora mu se dodati regionalna politička perspektiva.
3.3Europska komisija trenutačno utvrđuje ključne pokazatelje uspješnosti koji bi trebali odražavati uspjeh industrijske strategije EU-a. Komisija je sada uglavnom usmjerena na gospodarski rast i zanemaruje ciljeve iz europskog zelenog plana, promjene koje su nužne za prijelaz na kružno gospodarstvo i socijalnu dimenziju procesa preobrazbe. Od ključne je važnosti da se u industrijskoj strategiji EU-a jasno prepozna i cijeni vrijednost regionalno dostupnih industrijskih vještina, potencijala i kompetencija. To također treba na odgovarajući način uzeti u obzir. Inače zbog usmjerenosti samo na gospodarski rast i s tim povezane mjere i instrumente može doći do neispunjavanja klimatskih ciljeva, propuštanja prilika povezanih s industrijskom preobrazbom i potkopavanja kružnog gospodarstva.
3.4Pri definiranju industrijske strategije i politike na tim temeljima u obzir se moraju uzeti nesigurnost i nepredvidljivost. Politike i različiti načini tranzicije prilagođeni pojedinačnim situacijama moraju biti fleksibilni i moraju se temeljiti na svim kompetencijama koje postoje u regiji ili koje su regiji dostupne u okviru razmjene s drugim regijama i zemljama. Potrebna je otvorenost kao strateški resurs kako bi se utvrdilo što nedostaje i što je hitno potrebno.
3.5Industrijske promjene u svrhu zaštite klime uzrokovat će ozbiljne socijalne probleme ako ciljeve zelenog plana bude trebalo ostvariti u kratkom vremenu koje nam preostaje. Potrošnja ekološki štetnih resursa pitanje je koje treba riješiti i istražiti kako bi se pronašlo socijalno i društveno pravedno rješenje.
3.6Kružno gospodarstvo pozitivno doprinosi industrijskim promjenama u regijama i duž lanaca opskrbe i vrijednosti. Iako je najveća dodana vrijednost u regijama s najnaprednijim industrijama, materijal koji se unosi u kružno gospodarstvo proizvodi se i obrađuje u mjestima gdje je gospodarstvo koje se temelji na znanju manje zastupljeno od gospodarstva visokog energetskog intenziteta. Slabije regije zasigurno mogu imati više koristi od kružnog gospodarstva i mogu postati glavni akteri u tom području.
3.7Usmjerenost na uspjeh industrijskih promjena na regionalnoj razini jasno upućuje na potrebu za snažnom međusobnom povezanošću, bliskom suradnjom i razmjenom kompetencija s drugim regijama, među ostalim i preko nacionalnih granica država članica EU-a. Postoji sveobuhvatni sustav interakcija u kojem su lokalna mala i srednja poduzeća u interakciji s prekograničnim poduzećima.
3.8Postojeće regionalne industrijske kompetencije same za sebe nisu potpuno djelotvorne u kontekstu socioekoloških promjena. Bez obzira na to, mora ih se i može dodatno razvijati ulaganjem u znanje, opremu i osoblje kako bi postale produktivne u promijenjenim okolnostima. To će omogućiti stvaranje novih proizvoda, usluga, tehnologija i prilika. Time će se pak u regijama osigurati gospodarski stabilna poduzeća s atraktivnim radnim mjestima. Upravo je to cilj koji europska industrijska strategija treba ostvariti.
3.9Regiju široko definiraju njezina struktura industrije, njezina poduzeća, radna snaga, kompetencije stanovnika, njezine mogućnosti u području istraživanja i razvoja te specifični proizvodi koje proizvode ili obrađuju njezina poduzeća. Industrijske kompetencije odražavaju velik raspon povijesnih posebnosti.
Lanci opskrbe i vrijednosti imaju vrlo različite regionalne učinke diljem Europe. Globalni kontekst važan je koliko i organizacija u Europi, no ima drugačije učinke. Industrija 4.0 i digitalizacija te informacijske i komunikacijske tehnologije imat će značajan, no vrlo različit utjecaj na europske industrije i gospodarstva općenito. U tom će smislu sredstva za inovacije i razvoj postati još važnija za ublažavanje regionalnih razlika.
3.10Subjekti koji omogućuju industrijske promjene, uključujući novoosnovana poduzeća te mala i srednja poduzeća, mogu biti povezani sa svojim klijentima čak i iz rubnih regija, a privlačna radna mjesta mogu se otvarati i tamo. Konkretno, poduzeća koja se temelje na znanju mogu pridonijeti lancima vrijednosti u velikoj mjeri neovisno o blizini klijentima. Nadalje, strojevima velikih tvornica često se može upravljati na daljinu.
3.11Sektorski pristup Europske komisije ne pokriva sve relevantne razine i aspekte. Njime se jasno ističe važnost sagledavanja tranzicijskih kretanja i iz regionalne perspektive i osiguravanja toga da poduzeća, uključujući poduzeća socijalne ekonomije, budu temelj čitavog političkog djelovanja. Važno je pokazati kako se to odnosi na lance vrijednosti i kako različiti dijelovi pojedinačnih sektora odgovaraju dijelovima drugih sektora.
4.Opcije sveobuhvatnog pristupa tranziciji u cilju socioekonomskog industrijskog razvoja
4.1Iako su inovacije uvelike povezane s novim tehnologijama ili otkrićima znanstvenih istraživanja, postoje i mogućnosti primjene postojećih kompetencija kao temelja za bolje ili nove proizvode i usluge. Nove tehnologije isprepletene su s postojećim tradicionalnim tehnologijama. Ima još jasnih primjera te međusobne povezanosti ustaljenih tradicionalnih načina proizvodnje te postupnih inovacija i modernizacije industrija: uporaba novih i lakših materijala za zrakoplove u vozilima, uporaba lakših materijala u automobilskoj industriji ili primjena biotehnologije u dizajniranju novih medicinskih instrumenata ili usluga.
4.2Napredne infrastrukture informacijske i komunikacijske tehnologije pokretač su za uvođenje novih mogućnosti i pomoć u kreiranju inovativnih i održivih rješenja koja odgovaraju postojećim regionalnim specifičnostima. Na primjer, uporaba 3D pisača otvara mogućnost razvoja i dizajniranja proizvoda na jednom mjestu i njegove fizičke izrade na brojnim drugim mjestima gdje je to potrebno. To pomaže u smanjenju utjecaja prijevoza na okoliš.
4.3Koncepti socijalne ekonomije mogu imati važnu ulogu u socioekonomskim promjenama stvaranjem novih mogućnosti za učenje, život i zapošljavanje te alternativnih infrastruktura za usluge i potporu u lokalnim zajednicama, osobito za skupine u nepovoljnom položaju i ugrožene osobe. U kombinaciji s uslugama od općeg javnog interesa ti koncepti mogu kompetentno i djelotvorno pripremiti društvene i gospodarske aktere za preduvjete i posljedice inovacija i promjena, osobito na regionalnoj razini.
4.4Javne strukture imaju veliku odgovornost za stvaranje povoljnih uvjeta za promjenu i razvoj pružanjem usluga od općeg interesa koje su dostupne svim gospodarskim subjektima.
4.5To je i dio napretka koji je nužan u pogledu usluga od javnog interesa, primjerice organiziranje agencija za kontinuirano dodatno osposobljavanje za potrebno usavršavanje radne snage radi poboljšanja kompetencija radnika i pomoći poduzećima da se nose s inovacijama i promjenama. Kvalificirani radnici tako će postati više vezani za regiju i pridonijeti oblikovanju tekućih, među ostalim i ekoloških, strukturnih promjena.
4.6Za energetski intenzivne industrije postoje brojna zajednička rješenja za dekarbonizaciju, a samim time i mogućnosti zajedničkog ulaganja (npr. čisti vodik, ponovna uporaba uhvaćenog i uskladištenog ugljika). Veća kružnost i industrijska simbioza isto su tako važni aspekti u dekarbonizaciji industrije i pripremi za budućnost s uspješnim poduzećima visoke produktivnosti.
5.Važno je da regionalna tržišta rada osiguraju dostojanstven rad u održivim proizvodnim i uslužnim poduzećima
5.1Regije, poduzeća i njihove gospodarske rezultate treba razumjeti i provesti podrobnu analizu s obzirom na njihove temeljne industrijske kompetencije i radnu snagu. To uključuje i infrastrukturu, položaj, raspodjelu resursa, poduzetnički duh i institucionalni ustroj. To je važno za omogućavanje visokokvalificirane radne snage i predviđanje budućih potreba za vještinama kako bi se izbjegao manjak kvalificirane radne snage (kao što su, primjerice, inženjeri).
5.2Suradnja sa sveučilištima, uključujući sveučilišta specijalizirana za primijenjene znanosti, i istraživačkim institutima može biti korisna za stvaranje novih industrijskih mogućnosti, što pak može rezultirati novim radnim mjestima u postojećim, multinacionalnim, malim i srednjim te novoosnovanim poduzećima.
5.3Na ljudskom planu, regije koje lako primaju i integriraju pridošlice u socioekonomske strukture koje dobro funkcioniraju u povoljnijem su položaju.
5.4U regijama u kojima je kvalificirana radna snaga duboko ukorijenjena u socioekonomske strukture i tu se osjeća dobro mogu se, na temelju djelotvornih mreža formalnih i neformalnih kompetencija, razviti i dinamične industrije i poduzeća s visokom dodanom vrijednošću. Radnici stoga znatno pridonose definiranju inovativnih industrijskih kompetencija regije i podupiranju procesa modernizacije i preobrazbe.
5.5Vještine i specifične kompetencije zaposlenika i njihovo trajno usavršavanje mogu biti osnova za restrukturiranje i promjenu poslovnih modela, uključujući budući rast i nova tržišta. Zanemarivanje i nekorištenje mogućnosti za regionalni razvoj često rezultira trajnim iseljavanjem radnika čime se uvijek slabe sposobnosti i kompetencije koje su regijama potrebne za razvoj i iskorištavanje mogućnosti koje nudi europski zeleni plan.
Bruxelles, 8. prosinca 2021.
Christa Schweng
Predsjednica Europskog gospodarskog i socijalnog odbora
_____________