SOC/645
Pošten rad u ekonomiji platformi
MIŠLJENJE
Europski gospodarski i socijalni odbor
Pravedni radni uvjeti u ekonomiji platformi
[razmatračko mišljenje na zahtjev njemačkog predsjedništva]
Izvjestitelj: Carlos Manuel TRINIDADE
|
Zahtjev njemačkog predsjedništva Vijeća:
|
dopis od 18.2.2020.
|
|
|
|
|
Pravni temelj:
|
članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
|
|
|
|
|
Nadležna stručna skupina:
|
Stručna skupina za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo
|
|
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:
|
09/07/2020
|
|
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:
|
18/09/2020
|
|
Plenarno zasjedanje br.:
|
554
|
|
Rezultat glasovanja
(za/protiv/suzdržani):
|
182/23/8
|
1.Zaključci i preporuke
1.1Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) napominje da je svrha ovog mišljenja, koje se donosi na zahtjev njemačkog predsjedništva, davanje referentnog općeg okvira o predmetnoj temi, uz holistički pristup, a s ciljem osiguravanja dostojanstvenog rada u ekonomiji platformi.
1.2EGSO preporučuje da se u rješavanju pitanja u vezi s radom na platformama prvenstveno imaju u vidu ciljevi održivog razvoja, Digitalna agenda i europski stup socijalnih prava.
1.3EGSO napominje da ekonomija platformi još uvijek ima malu ulogu iako ima potencijala za rast.
1.4Odbor napominje da platforme „imaju općenito pozitivan učinak na gospodarstvo” jer doprinose stvaranju radnih mjesta i inovacijama, fleksibilnosti i neovisnosti radnika te osiguravaju prihode za radnike (često dodatne), a ranjivim skupinama omogućavaju pristup zapošljavanju.
1.5EGSO napominje da postoje rizici koji se ne smiju podcijeniti: (i) za radnike, uskraćivanje osnovnih prava, uključujući prava na udruživanje i kolektivno pregovaranje; nesigurnost radnog mjesta; niske plaće; sve veći intenzitet rada; ekstremna fragmentacija rada na globalnoj razini; nepripadanje radnika sustavima socijalne sigurnosti; a (ii) za društvo, povećani rizik od konkurencije na temelju snižavanja socijalnih standarda, što ima štetne posljedice i za poslodavce, koji su podvrgnuti neodrživom konkurentskom pritisku, i za države članice, koje se odriču poreznih prihoda i doprinosa za socijalno osiguranje.
1.6Odbor je svjestan rasprave o konceptima koji se odnose na platforme, posebno u pogledu platformi kao „poslodavaca”, a ne „posrednika između ponude i potražnje”, te „zaposlenika” i „samozaposlenih osoba” jer to utječe na njihova prava.
1.7EGSO poziva Komisiju i države članice da, s obzirom na posljedice koje bi ti koncepti mogli imati u pogledu primjene radnog zakonodavstva i niza prava za zaštitu radnika, ulože napore u njihovo pojašnjavanje.
1.8EGSO preporučuje da EU i države članice usmjere svoje napore prema usklađivanju koncepata kako bi se ostvario dostojanstven rad u ekonomiji platformi. U tu bi svrhu Komisija i države članice trebale kao mjerilo prihvatiti sljedeće: (i) ekonomsku ovisnost i podređeni radni odnos jer su radnici čija egzistencija u najvećoj mjeri ovisi o plaći koju za taj rad primaju zaposleni, a ne samozaposleni; (ii) primjenu načela po kojemu se radnik smatra zaposlenikom ako nema dokaza za suprotno potrebno je temeljito proučiti u svim njezinim dimenzijama; (iii) algoritme koje koriste platforme trebalo bi promatrati na isti način kao i izgovorene ili pisane upute u konvencionalnom radu.
1.9S obzirom na suverenitet država članica u socijalnim pitanjima, EGSO preporučuje izradu smjernica kojima bi se razjasnio radni status na platformama te smatra da je u ekonomiji platformi potrebno poduzeti mjere kako bi se svim radnicima osigurao pristup nizu prava i zaštita, bez obzira na njihov radni status ili vrstu ugovora, čime bi se zajamčilo da pojedini operateri ne mogu steći konkurentsku prednost nepridržavanjem svojih obveza i izbjegavanjem odgovornosti.
1.10EGSO preporučuje da se za potrebe evaluacije, prilagođavanja i usklađivanja postojećih propisa pojasne odgovornosti svih strana koje se bave zdravljem i sigurnošću, zaštitom podataka, osiguranjem i pravnom odgovornošću te sličnim pitanjima.
1.11EGSO ističe da, želimo li osigurati visokokvalitetan rad u ekonomiji platformi, socijalni dijalog i kolektivno pregovaranje moraju imati glavnu ulogu na svim relevantnim razinama, pri čemu je potrebno u potpunosti poštovati autonomiju socijalnih partnera.
1.12EGSO predlaže sastavljanje kodeksa postupanja u suradnji s platformama, radnicima i potrošačima kako bi se objedinila najbolja načela i smjernice o plaćama, radnim uvjetima i kvaliteti usluga.
1.13EGSO poziva Komisiju da uzme u obzir preporuke Europske platforme za rješavanje problema neprijavljenog rada o oporezivanju u ekonomiji platformi.
1.14Odbor upućuje na svoju raniju preporuku da Europska komisija, OECD i Međunarodna organizacija rada (ILO) rade zajedno sa socijalnim partnerima na svim odgovarajućim razinama, kao i sa širim krugom organizacija civilnog društva, u cilju razvijanja odgovarajućih odredbi o pristojnim radnim uvjetima i zaštiti koji su potrebni. EGSO se u tom kontekstu nada da bi zajednički rad mogao dovesti do konvencije Međunarodne organizacije rada o platformama.
1.15EGSO smatra da bi trebalo poduzeti korake kako bi se osiguralo da platforme pružaju informacije koje svim uključenim stranama omogućuju transparentnost i predvidljivost. U tu bi svrhu u svakoj državi članici platforme trebalo registrirati i na razini EU-a uspostaviti bazu podataka radi praćenja razvoja ekonomije platformi.
1.16EGSO podupire rezultate koje je Komisija ostvarila u svom istraživanju ekonomije platformi. Međutim, postoji velik jaz u pogledu dosljednosti i sustavnosti informacija između pojedinačnih zemalja i EU-a. EGSO potiče Komisiju i države članice da udruže svoje napore kako bi se poboljšala kvaliteta informacija koje se temelje na statističkim podacima.
2.Kontekst
2.1Svrha je ovog mišljenja odgovoriti na pitanja koja je njemačko Ministarstvo rada postavilo o radu na platformama utvrđivanjem glavnih izazova i mogućnosti te raspravom o statusu radnika na platformama, instrumentima politike kojima bi se poboljšali radni uvjeti za radnike te o najboljoj regulatornoj praksi.
2.2Trenutačna kretanja iz kojih proizlaze digitalne platforme uključuju nedavne inovacije: internet kao ključnu inovaciju; velike baze podataka (eng. Big Data) koje omogućuju obradu golemih količina podataka; i mobilne uređaje koji potrošačima, radnicima i pružateljima usluga omogućuju pristup mobilnom internetu u svakom trenutku i na svakome mjestu.
2.3Pitanja u vezi s radom na platformama trebalo bi razmatrati i rješavati prvenstveno u svjetlu ciljeva održivog razvoja, Digitalne agende i europskog stupa socijalnih prava.
2.4EGSO upućuje na brojna postojeća mišljenja o digitalnoj transformaciji gospodarstva i pojavi novih oblika rada.
2.5Složenost platformi, nedostatak standardizirane terminologije i nepostojanje statističkih podataka otežavaju procjenu njihova razmjera i rasta. Prema OECD-u, većina studija pokazuje da na platformama radi između 0,5 % i 3 % ukupne radne snage. U skupini od 16 europskih zemalja rad na platformama glavni je posao za samo 1,4 % stanovništva u dobi između 16 i 74 godine (od 0,6 % u Finskoj do 2,7 % u Nizozemskoj). Oko 11 % odraslih u nekom je trenutku radilo na platformi.
2.6Postoji nesigurnost u pogledu budućeg rasta rada platformama jer on ovisi o tehnološkom napretku, novim poslovnim modelima, zaštiti podataka i politici zaštite potrošača. Neki autori procjenjuju da se vrijednost transakcija i prihoda na platformama od 2013. do 2015. gotovo utrostručila. EGSO smatra da bi trebao postojati registar platformi, uglavnom kad je riječ o gospodarskim, radnim i socijalnim aspektima, što bi omogućilo bolje razumijevanje situacije.
2.7Rad na platformama poseban je po tome što uključuje odnos između platforme, radnika i korisnika. Posredništvo se u velikoj mjeri koristi tehnologijom i algoritmima, često je netransparentno i utječe na radne uvjete svojim utjecajem na raspodjelu i organizaciju rada te evaluaciju radnika. Ta „crna kutija posredništva” odlika je rada na platformama.
2.8Prema Eurofoundu, rad na platformama oblik je zapošljavanja koji koristi internetsku platformu kako bi se organizacijama ili pojedincima omogućio pristup drugim organizacijama ili pojedincima u cilju rješavanja problema ili pružanja usluga u zamjenu za plaćanje. Glavne značajke rada na platformama su:
-plaćeni je rad organiziran preko internetske platforme,
-uključene su tri strane: internetska platforma, klijent i radnik,
-cilj je izvršiti određene zadatke ili riješiti određene probleme,
-rad se eksternalizira ili ugovorom dodjeljuje vanjskim izvršiteljima,
-poslovi se dijele na zadatke,
-usluge se pružaju na zahtjev.
2.9Status radnika jedan je od ključnih aspekata rada na platformama. Platforme se uglavnom predstavljaju kao posrednici između ponude i potražnje, a slijedom toga ne kao poslodavci jer ne postoji podređeni radni odnos. U toj se situaciji radnici smatraju „samozaposlenima”, a ne „zaposlenima”, čime se izbjegava primjena zakonodavstva koje regulira zapošljavanje (uključujući zdravlje i sigurnost), socijalnu zaštitu i oporezivanje. Iako EGSO smatra da pravi samozaposleni radnici doista postoje, mišljenja je da bi EU i države članice trebali temeljito proučiti primjenu načela, u svim njegovim dimenzijama, po kojemu se radnik smatra zaposlenikom ako nema dokaza za suprotno. Time bi se osigurala zaštita interesa onih zaposlenika koji glavninu svojih prihoda ostvaruju na platformama. Međutim, EGSO smatra da bi istinski samozaposlenim radnicima trebalo omogućiti da i dalje imaju taj status ako oni izrijekom navedu da to žele.
2.10EGSO prima na znanje velik broj platformi i njihovu raznolikost. Kriteriji za grupiranje različitih vrsta platformi su tip zadatka (koji iziskuju visokokvalificiranu ili niskokvalificiranu radnu snagu), prostor ili fizička lokacija gdje se usluga pruža (putem interneta ili ne) te strana koja odlučuje o postupku odabira (platforma, radnik ili klijent). Neki uzimaju u obzir dodatne kriterije, poput razlika u dodjeli poslova i neovisnosti radnika.
2.11ILO smatra da platforme dovode do posebnih regulatornih problema i spominje niz područja u kojima postoji razlog za zabrinutost, uključujući nisku plaću (koja je većim dijelom ispod minimalne plaće), nedostatak socijalnog osiguranja (to se odnosi na 91 % radnika na platformi Amazon Mechanical Turk), odbijanje rada (devet od deset radnika doživjelo je da im je rad odbijen), plaćanje provizije za rad, što je u suprotnosti s nekoliko Konvencija Međunarodne organizacije rada o zaštiti plaća, zatim nedostatak sindikalnog organiziranja i nepostojanje kolektivnog pregovaranja.
2.12U radu na platformama prisutna je i dimenzija spola i dobi. Muškarci uglavnom dominiraju u uslugama povezanima s razvojem softvera i uslugama prijevoza; žene dominiraju u poslovima prevođenja i pružanja usluga na lokaciji; mladi su relativno prezastupljeni na platformama, osobito u slučajevima kad više od 50 % njihova prihoda dolazi od platformi ili kad na njima rade više od 20 sati tjedno. U nekim okolnostima na platformama počinju sudjelovati i starije osobe. EGSO smatra da su potrebna daljnja istraživanja kako bi se bolje razumjela situacija i definirale odgovarajuće javne politike.
3.Izazovi, mogućnosti i rizici u ekonomijama platformi
3.1Platforme „imaju općenito pozitivan učinak na gospodarstvo” jer pridonose stvaranju poslova i inovacijama, fleksibilnosti i neovisnosti radnika te osiguravaju prihode za radnike (često dodatne), smanjuju prepreke za ulazak na tržište rada i omogućavaju ranjivim skupinama ljudi pristup zapošljavanju. Komisija napominje da „ekonomija suradnje otvara nove mogućnosti zapošljavanja kojima se generiraju prihodi izvan okvira tradicionalnih linearnih radnih odnosa te ljudima omogućuje fleksibilne uvjete rada. To im pruža mogućnost ekonomske aktivnosti kad im tradicionalniji oblici zapošljavanja ne odgovaraju ili su im nedostupni”. Međutim, unatoč tim novim prilikama, EGSO ima dojam da treba provesti dodatne studije o makroekonomskom učinku ekonomije platformi.
3.2Međutim, za radnike, osim one visokokvalificirane, postoje rizici koji se ne smiju podcijeniti, kao što su uskraćivanje osnovnih prava, uključujući pravo na udruživanje i kolektivno pregovaranje; nesigurnost radnog mjesta; problem niske plaće, koji je još naglašeniji zbog prekvalificiranosti; sve veći intenzitet rada; ekstremna fragmentacija rada na globalnoj razini; nepripadanje radnika sustavima socijalne sigurnosti.
3.3Studija Europske agencije za sigurnost i zdravlje na radu (EU-OSHA) pokazuje da rad na platformama donosi povećane fizičke i društvene rizike, i to osobito poslovnu nesigurnost i izloženost različitim opasnostima (prometne nezgode, kemijske opasnosti itd.) i rizicima specifičnim za aktivnosti na internetu (kiberzlostavljanje, posturalni poremećaji, vizualni umor i stres uzrokovan raznim faktorima). EGSO preporučuje da se za potrebe evaluacije, prilagođavanja i usklađivanja postojećih propisa pojasne odgovornosti svih strana koje se bave zdravljem i sigurnošću, zaštitom podataka, osiguranjem i pravnom odgovornošću te sličnim pitanjima.
3.4Ugroženo je i društvo. Kao što je EGSO već naveo, Komisija ukazuje na povećani „rizik od tržišnog natjecanja na temelju snižavanja socijalnih standarda, što šteti poslodavcima koji su izloženi neodrživom tržišnom natjecanju i državama članicama koje se odriču poreznih prihoda i doprinosa za socijalno osiguranje”.
3.5Potrošači su također izloženi riziku u pogledu kvalitete usluga koje im se pružaju jer im je u slučaju nesreće ili problema s uslugom teško saznati tko je odgovoran. EGSO smatra da bolja pravna zaštita radnika predstavlja i povećanje kvalitete za potrošače.
3.6EGSO smatra da je nedavna rasprava o izazovima za radnike na platformama važna i inovativna, osobito u pogledu razvoja modela za analizu koji uključuje tri glavne dimenzije: rad, zapošljavanje i socijalne odnose. Najveći izazovi za platforme su:
3.6.1U dimenziji „rada”: usmjeravanje, nadzor, ocjenjivanje (pomoću algoritma), neovisnost u dodjeli poslova i fizičkom okruženju, posebno za platforme koje uključuju „niskokvalificirane poslove, poslove na lokaciji ili poslove koje određuje klijent”.
3.6.2U dimenziji „zapošljavanja”: status (što predstavlja najveći izazov), određivanje poslodavca i ugovora, posebno za platforme koje nude niskokvalificirane poslove i nisku razinu neovisnosti. Druge izazove, iako zajedničke svim nestandardnim vrstama rada, čine socijalna zaštita, zaštita zdravlja i sigurnosti na radu, prihodi i radno vrijeme.
3.6.3U dimenziji „socijalnih odnosa”: zastupanje, iako je to uobičajeno i u drugim vrstama nestandardnog rada. Fleksibilnost i fragmentacija znatno otežavaju prepoznavanje, udruživanje i zastupanje osoba koje rade na nestandardan način. Štoviše, rad na platformama po naravi je samotan, geografski raštrkan, uglavnom anoniman te podrazumijeva velik protok radnika, koji se međusobno natječu i koji su aktivni na drugim platformama. U pravilu platforme ne preuzimaju funkciju poslodavca i ne pripadaju udrugama poslodavaca, čime ostavljaju svoje radnike, sindikate i političke dužnosnike bez partnera za pregovaranje.
3.6.4Negativno socijalno ponašanje i diskriminacija ozbiljni su izazovi na platformama za niskokvalificirani rad jer su radnici većinom mladi i pripadaju manjinama u nepovoljnom položaju. Uporaba algoritama i situacije u kojima klijenti utječu na dodjelu i izvedbu poslova potiču negativno ponašanje i diskriminaciju.
3.6.1Sve važnije pitanje zaštite podataka, povezano s vlasništvom nad podacima i njihovom upotrebom, velik je i specifičan izazov za radnike na platformama.
4.Status radnika u ekonomiji platformi
4.1Kako bi se olakšalo pravilno i neometano funkcioniranje sustava ekonomije platformi, EGSO smatra da je potrebno uložiti napore na razini EU-a i država članica kako bi se razjasnio i počeo regulirati status radnika na platformama te kako bi se osiguralo da platforme pružaju informacije kojima se svim dionicima osigurava transparentnost, predvidljivost i pravedno postupanje.
4.2Imajući u vidu suverenitet država članica u socijalnim pitanjima, ali i potrebu za pridržavanjem načela usklađivanja koje je u tijeku, EGSO preporučuje da se sastave smjernice kojima se definira radni status na platformama kako bi se radnicima omogućio pristup pravima i zaštiti.
4.3Europsko istraživanje otkriva da 68,1 % radnika na pitanje o svom radnom odnosu odgovara da su zaposleni, a 7,6 % da su samozaposleni. Dakle, većina ispitanika sebe smatra zaposlenicima, bez obzira na to kako ih klasificiraju platforme.
4.4Komisija razmatra i pitanje statusa te smatra da se razlika između zapošljavanja i samozapošljavanja može utvrditi s obzirom na tri kriterija: postojanje podređenosti, prirodu rada i postojanje naknade za rad. Ti su kriteriji utvrđeni kako bi se koncept radnika primijenio u EU-u, ali se u toj komunikaciji dodaje da su sudovi u državama članicama skloni primijeniti isti niz kriterija u okviru nacionalne nadležnosti.
4.5EGSO je sastavio mišljenje u kojem tvrdi da „treba, uz istodobno očuvanje svijesti o nacionalnim odgovornostima, uspostaviti pravni okvir za radnike kojim se detaljno utvrđuje odgovarajući radni status: pristojne plaće i prava na sudjelovanje u kolektivnim pregovorima sve do zaštite od arbitrarnosti i prava radnika da se „isključe” kako bi digitalno radno vrijeme bilo u pristojnim okvirima, itd.”.
4.6U pogledu definicije koncepta radnika, europska sudska praksa usredotočila se na postojanje podređenosti, ekonomski i stvarni karakter usluge te postojanje naknade za rad.
4.7EGSO ističe važnost dviju presuda Suda Europske unije. Jedna čini važnu iznimku u primjeni europskog prava tržišnog natjecanja (C-67/96, Albany), utvrđujući da kad je načelo tržišnog natjecanja u suprotnosti sa socijalnom politikom, kolektivni ugovori za zaposlenike ne potpadaju pod područje prava tržišnog natjecanja. U drugoj je presudi (C‑413/13, FNV Kunsten Informatie) Sud potvrdio kompatibilnost europskog prava tržišnog natjecanja s kolektivnim ugovorima, presudivši da su samozaposleni „lažni samozaposleni”. To ima posebnu važnost za rad na platformama jer omogućuje da se lažno samozaposleni radnici na platformama tretiraju kao da su radnici.
4.8U nekim državama članica, primjerice Italiji i Francuskoj, već postoji sudska praksa koja slijedi ovu smjernicu Suda Europske unije.
4.9Mnogi radnici na platformama nisu obuhvaćeni sustavima socijalne sigurnosti ili nemaju odgovarajuću zaštitu zdravlja i sigurnosti na radu unatoč tome što se to smatra osnovnim pravom i sadržano je u nacionalnom zakonodavstvu, Ugovorima, europskom zakonodavstvu i međunarodnim standardima Međunarodne organizacije rada. Trenutačna pandemijska kriza pokazuje važnost sustava socijalne sigurnosti u demokratskim društvima s obzirom na to da su ti sustavi doprinijeli prihodima velikog dijela stanovništva. Isto tako, kad je riječ o socijalnoj i zdravstvenoj zaštiti, porasla je ranjivost onih koji nisu obuhvaćeni takvim sustavima.
5.Instrumenti politike za poboljšanje radnih uvjeta na digitalnim platformama
5.1EGSO prima na znanje nedavnu raspravu o raznolikosti nacionalnih instrumenata za suočavanje s izazovima koje postavljaju takve platforme. Jedna je skupina alata administrativnog i „tvrđeg” karaktera (zakonodavstvo, sudovi i inspektorati rada); druga je „mekšeg” karaktera (kolektivni ugovori, mjere koje poduzimaju platforme i mjere koje poduzimaju radnici).
5.1.1Zakonodavstvo je opisano kao neuobičajeno i manje usmjereno na poboljšanje radnih uvjeta ili socijalne zaštite nego na rješavanje problema tržišnog natjecanja premda je socijalna zaštita u mnogim zemljama proširena kako bi uključila samozaposlene radnike. U pogledu sudova, postoje nejasnoće o načinu rješavanja sukoba oko statusa, a u zemljama koje su nastojale pojačati rad inspektorata, nastale su poteškoće s mnogim (internetskim) platformama u pogledu obavješćivanja. EGSO smatra da bi se zakonodavstvo o platformama trebalo usredotočiti na najvažnije probleme uređivanja gospodarskih, radnih i socijalnih propisa.
5.1.2Kolektivno pregovaranje – iako vrlo ograničeno (zakonodavstvo u području tržišnog natjecanja otežava kolektivno pregovaranje između „samozaposlenih radnika” i platformi) – u nekim zemljama ipak postoji (prometni i distribucijski sektor). Mjere koje platforme poduzimaju usmjerene su na umanjivanje kritika o njihovu postupanju, pridruživanje sindikatima poslodavaca, samoregulaciju i potpisivanje kodeksa ponašanja te prestanak rada. Radnici poduzimaju drugačije mjere, koje uključuju prosvjede i štrajkove, a one se, osim na platformama za kvalificirani rad na samoj lokaciji, odvijaju i na drugim vrstama platformi, kao što je to slučaj projekta koji je 2016. započeo IG Metall, a koji je zajedno sa švedskim i austrijskim sindikatima doveo do Frankfurtske deklaracije (Fair Crowd Work, 2016.).
5.1.3EGSO smatra da je u ekonomiji platformi važno promicati kodekse postupanja, koje treba sastaviti zajedno s platformama, radnicima i potrošačima.
5.2EGSO napominje da se ovim širokim rasponom sredstava korištenih za utvrđivanje i održavanje pristojnih radnih uvjeta na platformama još nije uspjelo osigurati pravo rješenje. Većina inicijativa odvija se na nacionalnoj razini: skreće se pozornost na promjene, bilo u donošenju određenog zakonodavstva bilo u okviru radnog zakonodavstva, u nekim slučajevima uvođenjem koncepta srednje kategorije između podređenog rada (zaposleni radnik) i samozapošljavanja (samozaposleni radnik). EGSO to rješenje smatra nezadovoljavajućim.
5.3Učestalost obraćanja inspektoratima rada i sudovima razlikuje se među državama članicama. Sudske tužbe rezultirale su neujednačenim presudama: u jednim je slučajevima odlučeno da je radni odnos podređen, a u drugima da su radnici na platformama samozaposleni.
5.4EU i države članice moraju kao mjerilo usvojiti koncept ekonomske ovisnosti i podređenosti. Radnici na platformama čija egzistencija u najvećoj mjeri ovisi o plaći koju primaju za taj rad, i koji rade u odnosu podređenosti, zaposleni su, a ne samozaposleni. Slično tomu, algoritme koje koriste platforme trebalo bi promatrati na isti način kao i izgovorene ili pisane upute u konvencionalnom radu. EGSO je već objavio mišljenje kojima podupire te koncepte.
5.5Inspektorate rada trebalo bi ojačati kako bi posebnu pažnju posvetili radnicima na platformama, da im se pruži zaštita i da se zaustavi nepoštena konkurentska praksa platformi u odnosu na druga poduzeća.
5.6EGSO smatra da radnici moraju imati socijalnu zaštitu i odgovarajuće uvjete zaštite zdravlja i sigurnosti na radu. Europske institucije tvrde da svi radnici moraju imati pristup socijalnom osiguranju bez obzira na vrstu ugovora. Nekoliko je zemalja uspostavilo posebne programe za samozaposlene radnike, koji odražavaju posebne uvjete u kojima rade.
5.7Izvješće Globalne komisije o budućnosti rada predlaže uspostavljanje sustava međunarodnog upravljanja platformama. U tom je pogledu EGSO već prije preporučio da Europska komisija, OECD i ILO surađuju sa socijalnim partnerima na svim odgovarajućim razinama, kao i sa širim krugom organizacija civilnog društva, na razvijanju odgovarajućih odredbi o nužnim pristojnim radnim uvjetima i zaštiti.
5.8Kad je riječ o oporezivanju, EGSO smatra da bi svi sudionici u digitalnom gospodarstvu trebali plaćati porez. EGSO u vezi s tim odobrava preporuke Europske platforme za rješavanje problema neprijavljenog rada da EU donese obvezujući pravni instrument koji: obvezuje platforme da prijave sve transakcije poreznim vlastima zemalja u kojima posluju; pruža relevantnim poreznim tijelima informacije potrebne za osiguravanje usklađenosti s poreznim zakonodavstvom; informira zaposlenike o njihovim poreznim olakšicama i obvezama te štiti radnike od toga da ih se lažno klasificira kao samozaposlene.
6.Najbolje prakse za regulaciju rada na platformama
6.1U skladu s međunarodnim studijama, EGSO smatra da EU i države članice moraju osigurati odgovarajuće politike o regulaciji tržišta rada, socijalnom dijalogu i kolektivnom pregovaranju te vještinama.
6.1.1Kad je riječ o uređivanju tržišta rada, potrebno je poduzeti mjere kako bi se svim radnicima, u skladu s nacionalnim sustavima i praksama, osigurao pristup nizu prava i zaštita, bez obzira na njihov radni status ili vrstu ugovora, kojima bi se zajamčilo da pojedini operateri ne mogu steći konkurentsku prednost nepridržavanjem svojih obveza i izbjegavanjem odgovornosti.
6.1.1.1Siva zona između samozapošljavanja i zapošljavanja mora se svesti na minimum što većom standardizacijom i pojašnjavanjem ovih definicija te smanjenjem nesigurnosti radnika i poslodavaca.
6.1.1.2Lažnom samozapošljavanju mora se stati na kraj jačanjem kapaciteta inspekcije, smanjenjem poticaja za poduzeća da „lažno” klasificiraju radne odnose te velikim kaznama za nepravilne klasifikacije.
6.1.1.3Na međunarodnoj razini, Komisija, OECD i Međunarodna organizacija rada trebali bi pokrenuti zajednički radni postupak, koji bi mogao rezultirati konvencijom Međunarodne organizacije rada o platformama.
6.1.2Neravnoteža snaga između platformi i radnika mora se riješiti socijalnim dijalogom i kolektivnim pregovaranjem. Potrebno je okončati nepoštene tržišne prakse, a plaća, informacije, prava, dužnosti i odgovornosti moraju biti transparentniji.
6.1.2.1Socijalni dijalog treba poboljšati i na razini EU-a i na razini država članica, kao i kolektivno pregovaranje u državama članicama, što će, prema potrebi, zajedno sa zakonodavstvom doprinijeti boljim radnim uvjetima.
6.1.2.2Uloga udruga radnika i poslodavaca ključna je želimo li zastupanje interesa istinski ostvariti u praksi u okviru europskog socijalnog modela.
6.1.3Potrebno je izraditi kodekse postupanja u suradnji s platformama, radnicima i potrošačima kako bi se objedinila najbolja načela i smjernice o plaćanjima, radnim uvjetima i kvaliteti usluga.
6.1.4Države članice moraju radnicima omogućiti obuku i razvoj karijere jer oni uglavnom pripadaju društvenim skupinama u nepovoljnom položaju, bez obzira na to je li riječ o migrantima ili drugim skupinama koje imaju problema u vezi s obukom.
Bruxelles, 18. rujna 2020.
Luca JAHIER
Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora
*
*
*
Napomena: Dodaci u nastavku.
DODATAK 1. — DIGITALNE PLATFORME: PRAKSA
Ovo malo istraživanje namijenjeno je prepoznavanju dobrih praksi na digitalnim platformama, a glavni izvor je dokument Europskog sindikalnog instituta (ETUI): Isabelle Daugareilh i dr., The platform economy and social law: Key issues in comparative perspective (Ekonomija platformi i socijalno pravo: ključna pitanja iz komparativne perspektive), ETUI, 2019.
DP = digitalna platforma
|
|
ZEMLJA
|
PRAKSA
|
|
1
|
Njemačka
|
Sindikat IG Metall, Njemačka udruga za nabavu iz mnoštva i osam digitalnih platformi osnovali su 2017. Ured ombudsmana kako bi se proveo Kodeks ponašanja za radnike u nabavi iz mnoštva.
|
|
2
|
Austrija
|
Potpisan je kolektivni ugovor (2019.) koji uključuje poduzeće za distribuciju obroka i zaposlenike (dostavljače), a stupio je na snagu u siječnju 2020. Radni status nije jasan.
|
|
3
|
Belgija
|
Postoji odbor (Commission administrative de règlement de la relation de travail (Administrativni odbor za uređivanje radnih odnosa)) koji odlučuje o klasifikaciji radnih odnosa.
|
|
4
|
Danska
|
U srpnju 2018. Hilfr (DP za čišćenje) i sindikat sklopili su kolektivni ugovor. Radnici su na početku samozaposleni, ali nakon 100 radnih sati potpisuju ugovor o radu.
|
|
5
|
Španjolska
|
Zaposlenici DP-a Deliveroo osnovali su (2017.) platformu na internetskoj stranici Ridersxderechos kako bi zaštitili svoje interese. Sindikat UGT 2017. je pokrenuo portal Turespuestasindical.
|
|
6
|
Španjolska
|
Konfederacije poslodavaca (Fomento del Trabajo, PIMEC i Fepime) i sindikati (CC OO i UGT) potpisali su 2018. Međustrukovni ugovor za Kataloniju za razdoblje 2018. – 2020. Ugovor sadrži odjeljak o radu na platformama.
|
|
7
|
Francuska
|
Zaposlenici platformi za distribuciju hrane organizirali su se u sindikate (npr. u Bordeauxu).
|
|
8
|
Italija
|
Poseban zakon o radu na digitalnim platformama donesen je 2019. u regiji Lazio. Zakonom se definiraju digitalni radnici i utvrđuju mjerodavna prava.
|
|
9
|
Italija
|
Nacionalni kolektivni ugovor o sektoru logistike iz 2018. uvodi kategoriju „vozača”, koju opisuje kao podređeni radni odnos. Isto vrijedi za kolektivni ugovor s Laconsegnom (digitalnom platformom za dostavu obroka). Te su ugovore odobrili sindikati.
|
|
10
|
Italija
|
Povelja o temeljnim pravima digitalnih radnika (Bolonjska povelja) potpisana 2018. između Općinskog vijeća Bologne (?) i dvije platforme (Sgnam i MyMenu); njome se ne regulira radni status radnika.
|
|
11
|
Portugal
|
Zakon o radu utvrđuje kriterije za pretpostavku postojanja ugovora o radu. Zakon o digitalnim platformama za prijevoz (takozvani „Zakon o Uberu”) izričito upućuje na Zakon o radu u pogledu pravne veze između vozača i platforme.
|
|
12
|
Švicarska
|
Kolektivni ugovor o biciklističkim kuririma potpisan je u veljači 2019. između sindikata i udruge poslodavaca.
|
|
13
|
Europski socijalni partneri:
|
Autonomni okvirni sporazum europskih socijalnih partnera o digitalizaciji – lipanj 2020.
|
DODATAK 2. MIŠLJENJU
Sljedeći amandmani, koji su dobili barem četvrtinu glasova, odbijeni su tijekom rasprave:
Točka 2.9
Izmijeniti kako slijedi:
2.9
Status radnika jedan je od ključnih aspekata rada na platformama. Platforme se uglavnom predstavljaju kao posrednici između ponude i potražnje, a slijedom toga ne kao poslodavci jer ne postoji podređeni radni odnos. U toj se situaciji radnici smatraju „samozaposlenima”, a ne „zaposlenima”, čime se izbjegava primjena zakonodavstva koje regulira zapošljavanje (uključujući zdravlje i sigurnost), socijalnu zaštitu i oporezivanje. Iako EGSO smatra da pravi samozaposleni radnici doista postoje, mišljenja je da bi EU i države članice trebali temeljito proučiti primjenu načela, u svim njegovim dimenzijama, po kojemu se radnik smatra zaposlenikom ako nema dokaza za suprotno s obzirom na temeljne razlike između zaposlenika i samozaposlenih osoba (priroda rada, postojanje podređenosti i plaće). Time bi se osigurala zaštita interesa onih zaposlenika koji glavninu svojih prihoda ostvaruju na platformama. Međutim, EGSO smatra da bi istinski samozaposlenim radnicima trebalo omogućiti da i dalje imaju taj status ako oni izrijekom navedu da to žele.
Obrazloženje
Prema Europskoj komisiji, status radnika kontroverzno je pitanje i jedno od najvažnijih iz perspektive politike kad je rad glavno dobro kojim se trguje putem platforme. Komisija razmatra i pitanje statusa te smatra da se razlika između zapošljavanja i samozapošljavanja može utvrditi s obzirom na tri kriterija: postojanje podređenosti, prirodu rada i postojanje naknade za rad. Ti su kriteriji utvrđeni za primjenu koncepta radnika u EU-u, ali se u komunikaciji Komisije „Europski program za ekonomiju suradnje” dodaje da su sudovi u državama članicama skloni primijeniti isti niz kriterija u okviru nacionalne nadležnosti. S obzirom na te kriterije nema potrebe za dodatnim reguliranjem statusa radnika na europskoj razini. Na nacionalnoj su razini poduzete različite inicijative, u nekim slučajevima uvođenjem koncepta posredničke kategorije između podređenog rada i samozapošljavanja.
Kad je riječ o statusu radnika, važno je napomenuti i da se u nedavnom autonomnom okvirnom sporazumu o digitalizaciji između europskih socijalnih partnera navodi da su njime obuhvaćeni svi radnici i poslodavci u javnom i privatnom sektoru, a on uključuje i aktivnosti koje se koriste internetskim platformama u kojima postoji radni odnos, kako je definirano na nacionalnoj razini.
Rezultat glasovanja
Za:
65
Protiv:
99
Suzdržani:
13
Točka 5.4
Izmijeniti kako slijedi:
5.4
Prilikom primjene općih kriterija za status radnika (podređenost, priroda rada i plaća), EU i države članice trebali bi moraju kao jedno od ključnih mjerilao usvojiti koncept ekonomske ovisnosti i podređenosti da bi osigurali poštene radne uvjete za. R radnikeci na platformama čija egzistencija u najvećoj mjeri ovisi o plaći koju primaju za taj rad, i koji rade u odnosu podređenosti, su zaposleni, a ne samozaposleni. Slično tomu, algoritme koje koriste platforme može se trebalo bi prosmatrati obvezujućima na isti način kao i izgovorene ili pisane upute u konvencionalnom radu. EGSO je već objavio mišljenje koje podupire te koncepte.
Obrazloženje:
Kad je riječ o statusu radnika, važno je napomenuti i da se u nedavnom autonomnom okvirnom sporazumu o digitalizaciji između europskih socijalnih partnera navodi da su njime obuhvaćeni svi radnici i poslodavci u javnom i privatnom sektoru, a on uključuje i aktivnosti koje se koriste internetskim platformama u kojima postoji radni odnos, kako je definirano na nacionalnoj razini.
Rezultat glasovanja
Za:
64
Protiv:
98
Suzdržani:
14
Točka 5.8
Izmijeniti kako slijedi:
5.8
EGSO traži da se u okviru nacionalnih poreznih sustava uzmu u obzir ekonomija suradnje i digitalne platforme, uz poštovanje načela sustava pravednog oporezivanja (dosljednost, predvidljivost i neutralnost) u tom sektoru te da se istovremeno zajamči da svi relevantni subjekti ispunjavaju svoje porezne obveze, što je u javnom interesu. Kad je riječ o oporezivanju, EGSO smatra da bi svi sudionici u digitalnom gospodarstvu trebali plaćati porez. EGSO u vezi s tim odobrava preporuke Europske platforme za rješavanje problema neprijavljenog rada da EU donese obvezujući pravni instrument koji: obvezuje platforme da prijave sve transakcije poreznim vlastima zemalja u kojima posluju; pruža relevantnim poreznim tijelima informacije potrebne za osiguravanje usklađenosti s poreznim zakonodavstvom; informira zaposlenike o njihovim poreznim olakšicama i obvezama te štiti radnike od toga da ih se lažno klasificira kao samozaposlene.
Obrazloženje
EGSO je nedavno usvojio mišljenje o oporezivanju ekonomije suradnje (mišljenje ECO/500 „Oporezivanje ekonomije suradnje – obveze izvješćivanja”) te bi bilo primjerenije uputiti na taj dogovoreni tekst.
Rezultat glasovanja
Za:
64
Protiv:
97
Suzdržani:
14
Točka 1.8
Izmijeniti kako slijedi:
1.8
EGSO preporučuje da EU i države članice usmjere svoje napore prema usklađivanju koncepata kako bi se ostvario dostojanstven rad u ekonomiji platformi. U tu svrhu, i da bi se osigurali pošteni radni uvjeti, posebno za radnike čija egzistencija u najvećoj mjeri ovisi o plaći koju primaju za taj rad, Komisija i države članice trebale bi, prilikom primjene općih kriterija za status radnika (podređenost, priroda rada i plaća), kao mjerilo prihvatiti sljedeće stavke: (i) ekonomsku ovisnost i podređeni radni odnos jer su radnici čija egzistencija u najvećoj mjeri ovisi o plaći koju za taj rad primaju zaposleni, a ne samozaposleni; (ii) primjenu načela po kojemu se radnik smatra zaposlenikom ako nema dokaza za suprotno trebalo bi potrebno je temeljito proučiti u svim njezinim dimenzijama s obzirom na temeljne razlike između zaposlenika i samozaposlenih osoba (priroda rada, postojanje podređenosti i plaće); (iii) algoritme koje koriste platforme može setrebalo bi prosmatrati obvezujućima na isti način kao i izgovorene ili pisane upute u konvencionalnom radu.
Obrazloženje
Prema Europskoj komisiji, status radnika kontroverzno je pitanje i jedno od najvažnijih iz perspektive politike kad je rad glavno dobro kojim se trguje putem platforme. Komisija razmatra i pitanje statusa te smatra da se razlika između zapošljavanja i samozapošljavanja može utvrditi s obzirom na tri kriterija: postojanje podređenosti, prirodu rada i postojanje naknade za rad. Ti su kriteriji utvrđeni za primjenu koncepta radnika u EU-u, ali se u komunikaciji Komisije „Europski program za ekonomiju suradnje” dodaje da su sudovi u državama članicama skloni primijeniti isti niz kriterija u okviru nacionalne nadležnosti. S obzirom na te kriterije nema potrebe za dodatnim reguliranjem statusa radnika na europskoj razini. Na nacionalnoj su razini poduzete različite inicijative, u nekim slučajevima uvođenjem koncepta posredničke kategorije između podređenog rada i samozapošljavanja.
Kad je riječ o statusu radnika, važno je napomenuti i da se u nedavnom autonomnom okvirnom sporazumu o digitalizaciji između europskih socijalnih partnera navodi da su njime obuhvaćeni svi radnici i poslodavci u javnom i privatnom sektoru, a on uključuje i aktivnosti koje se koriste internetskim platformama u kojima postoji radni odnos, kako je definirano na nacionalnoj razini.
Rezultat glasovanja
Za:
63
Protiv:
99
Suzdržani:
15
Točka 1.13
Izmijeniti kako slijedi:
1.13
EGSO traži da se u okviru nacionalnih poreznih sustava uzmu u obzir ekonomija suradnje i digitalne platforme, uz poštovanje načela sustava pravednog oporezivanja (dosljednost, predvidljivost i neutralnost) u tom sektoru te da se istovremeno zajamči da svi relevantni subjekti ispunjavaju svoje porezne obveze, što je u javnom interesu. EGSO poziva Komisiju da uzme u obzir preporuke Europske platforme za rješavanje problema neprijavljenog rada o oporezivanju u ekonomiji platformi.
Obrazloženje
EGSO je nedavno usvojio mišljenje o oporezivanju ekonomije suradnje (mišljenje ECO/500 „Oporezivanje ekonomije suradnje – obveze izvješćivanja”) te bi bilo primjerenije uputiti na taj dogovoreni tekst.
Rezultat glasovanja
Za:
62
Protiv:
99
Suzdržani:
15