TEN/707
Univerzalan pristup dugoročno pristojnom, održivom
i cjenovno pristupačnom stanovanju
MIŠLJENJE
Stručna skupina za promet, energiju, infrastrukturu i informacijsko društvo
Univerzalan pristup dugoročno pristojnom, održivom i cjenovno pristupačnom stanovanju
(samoinicijativno mišljenje)
Izvjestitelj: Raymond HENCKS
Suizvjestitelj: András EDELÉNYI
|
Odluka Plenarne skupštine:
|
20/02/2020
|
|
Pravni temelj:
|
pravilo 32. stavak 2. Poslovnika
|
|
|
(samoinicijativno mišljenje)
|
|
|
|
|
Nadležna stručna skupina:
|
Stručna skupina za promet, energiju, infrastrukturu i informacijsko društvo
|
|
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:
|
03/09/2020
|
|
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:
|
DD/MM/GGGG
|
|
Plenarno zasjedanje br.:
|
…
|
|
Rezultat glasovanja
(za/protiv/suzdržani):
|
…/…/…
|
1.Zaključci i preporuke
1.1Kao posljedica zdravstvene, gospodarske i socijalne krize uzrokovane bolešću COVID-19, goruće pitanje nedostatka cjenovno pristupačnog stanovanja s kojim se države članice suočavaju već godinama ponovno je došlo do izražaja, posebno kad je riječ o beskućnicima, kućanstvima s premalo stambenog prostora, stanovnicima radničkih četvrti te sezonskim radnicima i imigrantima, žrtvama uvjeta stanovanja koji su izravno utjecali na stopu zaraze u društvu. Iako je stambena politika u nadležnosti država članica, zbog nedostatka pristojnog i pristupačnog stambenog prostora u Europskoj uniji (EU) potreban je europski akcijski plan za stanovanje s usklađenim skupom mjera koji će građanima biti jasan i kojim će se državama članicama te europskim regijama i gradovima pomoći da na održiv način povećaju ponudu socijalnih i cjenovno pristupačnih stanova te da se učinkovito bore protiv beskućništva.
1.2EU prije svega mora osigurati primjenu stvarnog univerzalnog prava na stanovanje, posebno donošenjem sektorskih propisa u okviru redovnog zakonodavnog postupka kojima se utvrđuju načela i uvjeti za osiguravanje, provedbu i financiranje cjenovno pristupačnih i pristojnih stanova u skladu s člankom 14. Ugovora o funkcioniranju EU-a (UFEU).
1.3U tom kontekstu Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) pozdravlja inicijativu Komisije da se uspostavi veza između europskog stupa socijalnih prava i europskog semestra, što bi u području stambene politike trebalo rezultirati boljim praćenjem reforme socijalnog stanovanja, dostupnosti i cjenovne pristupačnosti stanova, te učinkovitosti naknada za troškove stanovanja. EGSO insistira na savjetovanju s predstavnicima organiziranog civilnog društva o stambenoj politici prije donošenja preporuka za pojedine zemlje u okviru europskog semestra, te poziva na više manevarskog prostora za dugoročna ulaganja u socijalnu infrastrukturu i na njezino isključivanje iz računa javne uprave pri izračunu javnog deficita.
1.4Osnivanje „europskog fonda za ulaganja u cjenovno pristupačno, pristojno i adekvatno stanovanje” namijenjenog izgradnji i održavanju jeftinih stanova omogućilo bi EU-u da svoje djelovanje i politike učini razumljivijima i dosljednijima za europske građane, posebno u kontekstu budućeg plana za zgrade u okviru zelenog plana i budućeg akcijskog plana europskog stupa socijalnih prava.
1.5Na temelju izvješća koje će države članice 2020. morati podnijeti Europskom odboru za sistemske rizike (ESRB) o opsegu potencijalne precijenjenosti cijena stambenih nekretnina i aktivnostima poduzetima u skladu s preporukama ESRB-a ili obrazloženjima koja treba dostaviti u slučaju da u tom pogledu ništa nije poduzeto, ključni su rano utvrđivanje slabosti koje mogu dovesti do financijske krize i odgovarajuća reakcija.
1.6Europska komisija trebala bi što prije provesti reviziju odluke o uslugama od općeg gospodarskog interesa u pogledu ciljne skupine socijalnog stanovanja i navesti da se stambena politika ne može ograničiti samo na pomoć osobama na granici praga siromaštva, već da se njome mora jamčiti pristojan, cjenovno pristupačan dugoročan smještaj za sve građane, posebno beskućnike, mlade parove, samohrane roditelje ili velike obitelji, zaposlene te, općenito, srednju klasu zahvaćenu europskom stambenom krizom. U tom bi kontekstu Komisija trebala predložiti zajedničku definiciju pojma previsokih troškova stanovanja, usklađenu metodologiju za procjenu prekomjernih troškova stanovanja i normativne akte protiv špekulativne akumulacije praznih stambenih jedinica i građevinskih zemljišta te regulirati praksu prenamjene cjenovno pristupačnog stambenog prostora u prostor za kratkoročni najam u turističke svrhe.
1.7Naposljetku, EGSO poziva Komisiju da svake godine organizira europski sastanak na vrhu o cjenovno pristupačnom stanovanju koji bi okupio sve dionike radi rasprave o provedbi i praćenju tog europskog akcijskog plana za cjenovno pristupačno stanovanje na temelju godišnjeg izvješća o stanju stanovanja u EU-u.
2.Opće napomene
2.1Iako je pristup pomoći za stanovanje utvrđen u Povelji Europske unije o temeljnim pravima, a pristup socijalnom stanovanju ili pomoći za primjereno stanovanje uključen u europski stup socijalnih prava, priznavanje „prava na pristojno stanovanje” nije u potpunosti ugrađeno u tekstove EU-a jer ono nema stvarnu operativnu narav. To je vidljivo iz snažnog rasta broja beskućnika i osoba u lošem smještaju ili kućanstava koja se suočavaju s previsokim troškovima stanovanja. U praksi europski građani nemaju stvarno pravo na pristojno i cjenovno pristupačno stanovanje jer je to pravo ograničeno na pomoć za stanovanje, socijalni smještaj ili privremeni nužni smještaj ako se smatra da je to potrebno, u skladu sa zakonima i praksom država članica te ovisno o raspoloživosti odgovarajućeg smještaja.
2.2Stambeno tržište ne uspijeva zadovoljiti sve potrebe. Kontinuirano poskupljenje stambenog prostora dovelo je do veće nejednakosti diljem Europe, pa sve više kućanstava odvaja više od 40 % svog proračuna na stanovanje, što predstavlja preveliki trošak; 11 % europskih građana nalazi se u situaciji u kojoj više od 40 % svojih osobnih prihoda (bez naknade za stanovanje) troše na stanovanje, dok svaka dvadeseta osoba živi u prenapučenom stambenom objektu bez osnovnih uvjeta.
2.3Gospodarske i demografske strukture i razine cijena među državama članicama znatno se razlikuju. Osim toga, postoji velika razlika u cijenama između glavnih gradova, gradova srednje veličine i ostatka teritorija.
2.4Tržišta stambenih nekretnina u velikom broju europskih metropola, velikih gradova i prigradskih područja u EU-u karakterizira snažan rast potražnje povezan s mobilnošću kućanstava u potrazi za radnim mjestima, suočenih s ograničenom ponudom stambenih nekretnina zbog nestašice zemljišta, povećanja troškova izgradnje i gustoće naseljenosti te špekulativnih praksi ulagača. Zemljište je oskudan resurs, a njegova je upotreba povezana sa sve većom konkurencijom među različitim namjenama: stanovanje, javna infrastruktura, poljoprivreda, šumarstvo, komercijalno ili industrijsko iskorištavanje, promet, biološka raznolikost, zemljište za navodnjavanje, slobodno vrijeme itd., tako da je cijena zemljišta često glavni faktor nepristupačnosti stanovanja. Poskupljenje stambenog prostora u metropolskim središtima i prigradskim područjima očituje se u sve većoj stambenoj isključenosti, beskućništvu i lošim uvjetima stanovanja, no sada se širi i na mlade, samohrane roditelje, velike obitelji, zaposlene osobe i srednju klasu općenito, te ih prisiljava da se presele iz europskih metropola u ruralna područja zbog prekomjernih troškova stanovanja.
To pak, u različitoj mjeri, dovodi do povećanja troškova stanovanja u ruralnim područjima, a time i, među ostalim, do socijalne segregacije, stvaranja isključivo stambenih područja (spavaonica), povećane mobilnosti, promjene krajobraza, prenamjene zemljišta te povećanja infrastrukture i troškova za zajednicu.
2.5Države članice imaju široko diskrecijsko pravo pri utvrđivanju, organizaciji i financiranju svojih socijalnih usluga od općeg interesa, uključujući stanovanje. Međutim, ta ih nadležnost ne izuzima od obveze poštovanja vrijednosti Unije (ljudsko dostojanstvo, jednakost, nediskriminacija, ljudska prava itd.) i njezinih propisa o stanovanju, posebno Protokola br. 26 o uslugama od općeg interesa priloženog UFEU-u, kojim se države članice poziva da osiguraju visoku razinu kvalitete, sigurnosti i financijske dostupnosti, jednak tretman i promicanje univerzalnog pristupa i pravâ korisnikâ. Komisija, kao čuvarica Ugovora, stoga ima važnu ulogu te je pozvana intervenirati ako države članice ne ispunjavaju svoje obveze.
No u okviru propisa o državnim potporama Komisija znatno smanjuje ovlasti država članica svojom odlukom da socijalno stanovanje mora biti namijenjeno isključivo kućanstvima u najvećoj oskudici, iako stambena kriza pogađa mnogo šire stanovništvo. Isto tako, javno tijelo može prodavati građevinsko zemljište u okviru programa izgradnje cjenovno pristupačnih stanova samo po tržišnoj cijeni i tek nakon što se ta cijena utvrdi složenim postupkom.
2.6Osim toga, zbog velikog smanjenja javnih ulaganja u socijalno i cjenovno pristupačno stanovanje u državama članicama, do kojega je došlo zbog povlačenja komercijalnih banaka iz financiranja tih ulaganja, gospodarske i proračunske krize te Pakta o stabilnosti i rastu, rastuća potražnja nije se mogla zadovoljiti dodatnom ponudom stambenih nekretnina na tržištu, posebno s obzirom na sve češću praksu privatizacije postojećeg fonda socijalnih stanova u nekim državama članicama.
2.7Internetske platforme usmjeravaju tu tenziju na lokalna stambena tržišta koncentriranjem potražnje povezane s međunarodnim migracijama i razvojem globalnih platformi za turistički smještaj, što je u najprivlačnijim gradovima dovelo do uklanjanja cjenovno pristupačnih stanova s tržišta njihovim pretvaranjem u stanove za kratkoročni smještaj. Tome valja dodati i strategije međunarodnih društava kapitala (mirovinski fondovi, osiguravajuća društva, fondovi privatnog kapitala itd.) koja, s obzirom na vrlo nisku razinu financijske dobiti (kamatne stope, dividende itd.), masovno ulažu u nekretnine, što opet povećava cijene.
2.8ESRB u svojim preporukama od 31. listopada 2016. napominje da su prethodne financijske krize pokazale da neodrživa kretanja na tržištima nekretnina mogu imati ozbiljne posljedice za stabilnost financijskog sustava i gospodarstva u cjelini. ESRB je 2019. devet država članica uputio „upozorenje o srednjoročnim slabostima u pogledu stambenih nekretnina”.
2.9Pandemija bolesti COVID-19 paralizirala je tržište nekretnina. Nakon zdravstvene krize postoji rizik od ozbiljnih posljedica u stambenom sektoru. Kad je riječ o ponudi, tijela javne vlasti mogla bi znatno smanjiti potporu kućanstvima i ulaganja u socijalno stanovanje zbog gospodarskih i socijalnih izdataka za borbu protiv posljedica pandemije, koje će znatno utjecati na buduće javne proračune. Kad je riječ o potražnji, broj kućanstava koja više nemaju prihode potrebne da si na tržištu stambenih nekretnina priskrbe smještaj povećat će se razmjerno rastu nezaposlenosti i nesigurnosti radnih mjesta.
2.10Plan za zgrade u okviru zelenog plana i europskog stupa socijalnih prava mora se iskoristiti, uzimajući u obzir politike i prakse država članica, kako bi stambene politike EU-a postale konkretne i jasne, posebno pozivanjem svih njegovih financijskih institucija (ESB, EIB, EIF) i programa InvestEU da ponovno pokrenu javna ulaganja i znatno povećaju povoljne dugoročne zajmove te jamstva za ulagače i građevinski sektor u korist krajnjeg potrošača.
3.Previsoki troškovi stanovanja
3.1Neosporno je da se brojna kućanstva suočavaju s previsokim troškovima stanovanja, što je njihov glavni izdatak i prekomjerno opterećenje nauštrb drugih osnovnih potreba, što brojne europske građane izlaže velikom riziku od prezaduženosti, smanjenja društvenog statusa ili isključenosti.
3.2Na razini EU-a ne postoji konsenzus o definiciji previsokih troškova stanovanja i njihovih sastavnica. Eurostat smatra da su previsoki izdaci za stanovanje oni koji prelaze 40 % raspoloživih prihoda, dok se u raznim dokumentima Komisije tom granicom smatra trećina raspoloživih prihoda. Osim toga, zbog zdravstvene krize kućanstva s niskim prihodima ne mogu se osloniti na svoje rezerve u trenutku plaćanja najamnine te su time još više izložena riziku od prezaduženosti.
3.3K tome, u EU-u je definicija previsokih troškova stanovanja redovito predmet metodoloških rasprava jer svi nacionalni zavodi za statistiku ne primjenjuju iste metode ocjenjivanja. Pri razvoju zajedničkih osnova potrebno je uzeti u obzir socioekonomsku stvarnost.
3.4Previsoki troškovi smještaja više ne utječu samo na najugroženije stanovništvo, odnosno ono u blizini praga siromaštva, nego i na osobe kojima su prihodi s jedne strane previsoki da bi mogle iskoristiti socijalno stanovanje, a s druge strane preniski da bi zadovoljile uvjete privatnog tržišta. U puno je slučajeva pristojan smještaj u gradu ili na rubnim dijelovima blizu mjesta rada postao cjenovno nepristupačan. Te su osobe prisiljene odseliti se daleko od svojeg mjesta rada. Stoga se, ako i imaju koristi od nižih troškova stanovanja izvan velikih urbanih sredina, suočavaju s drugim troškovima, poteškoćama u pogledu mobilnosti, ekološkim potrebama i drugim dodatnim ograničenjima. Istiskivanje srednje klase iz središta gradova dovodi do funkcionalnih neravnoteža, sve veće potražnje za stanovima i povećanja cijena najma te većeg onečišćenja uzrokovanog putovanjima između doma i mjesta rada.
3.5Stambene politike država članica stoga se ne mogu ograničiti samo na cilj pružanja pomoći ranjivim osobama da pronađu „krov nad glavom”, već se moraju pobrinuti za prilagođavanje stanovanja obiteljskoj situaciji, promicati kvalitetu stanovanja, osobito poboljšanjem postojećih stanova, odnosno osigurati pristojne i cjenovno pristupačne stanove za sve građane u slučajevima kad postoji kvantitativna i kvalitativna potreba.
4.Socijalno stanovanje
4.1Zbog raznolikosti pristupa i koncepata u državama članicama ne postoji jedinstveni europski model socijalnog stanovanja. Međutim, većina ukazuje na postojanje zajedničkih trendova: decentralizacija u korist regionalnih i lokalnih vlasti, veća usmjerenost na najosjetljivije stanovništvo, smanjenje javnih ulaganja u ponudu socijalnih stanova i vrednovanje postojećeg fonda prodajom socijalnih stanova za najam, ponekad zato što najmodavci socijalnih stanova više ne mogu jamčiti usklađenost sa standardima i obnovu.
4.2Socijalno stanovanje ili jeftino stanovanje u EU-u jest utjelovljenje prava na stanovanje, koje svakoj osobi koja za tim ima potrebu mora zajamčiti pristup pristojnom stanovanju po pristupačnoj cijeni te tako ispuniti obveze država članica i EU-a koje proizlaze iz brojnih konvencija, deklaracija, povelja i ugovora potpisanih na europskoj i međunarodnoj razini.
4.3Komisija je, donoseći odluke u svojstvu europskog tijela nadležnog za tržišno natjecanje, u svojoj koncepciji socijalnog stanovanja vrlo restriktivna: ona je utvrdila da socijalno stanovanje koje ima pravo na izuzeće od obveze prijave državne potpore mora biti namijenjeno isključivo za „socijalno ugrožene građane ili socijalne skupine koje se nalaze u nepovoljnijem položaju, kojima je zbog ograničene platežne sposobnosti do stambenog prostora nemoguće doći po tržišnim uvjetima”. Ta restriktivna definicija socijalnog stanovanja danas više ne odgovara razmjerima europske stambene krize i obvezama pružanja javnih usluga koje su države članice nametnule najmodavcima socijalnih stanova, koje se kreću od načela „stan na prvom mjestu” za beskućnike do pristupačnih stanova ili stanova po srednjim cijenama za srednju klasu u europskim velikim gradovima.
4.4U Komunikaciji iz 2006. Komisija je socijalno stanovanje klasificirala kao jednu od socijalnih usluga od općeg interesa na koje se primjenjuje načelo supsidijarnosti i koje (u načelu) državama članicama daju široku diskrecijsku ovlast da ih definiraju, organiziraju i financiraju.
4.5Međutim, pri ostvarivanju te diskrecijske slobode države članice moraju uzeti u obzir sudsku praksu Suda EU-a, prema kojoj se gotovo sve usluge koje se pružaju u području socijalnih pitanja (osim sustava socijalne sigurnosti koji se temelje na solidarnosti) smatraju gospodarskim djelatnostima.
4.6Prema tome, u nedostatku posebnog pravnog okvira za socijalno stanovanje, na socijalno stanovanje primjenjuju se odredbe EU-a koje se odnose na usluge od općega gospodarskog interesa, osobito članak 14. UFEU-a i Protokol br. 26 priložen Ugovoru iz Lisabona.
4.7Iz toga proizlazi da Unija i njezine države članice, svaka u okviru svojih ovlasti i u okviru područja primjene Ugovorâ, moraju osigurati da se izgradnja socijalnih stanova odvija na temelju načela i uvjeta, osobito gospodarskih i financijskih, koji im omogućuju ispunjavanje njihovih zadaća.
4.8Gospodarskim subjektima u području socijalnog stanovanja dostupna su znatna europska sredstva za sufinanciranje izgradnje ili toplinske obnove socijalnih stanova i primjerenog smještaja za marginalizirane zajednice, među ostalim putem europskih fondova, EIB-a, Razvojne banke Vijeća Europe, Junckerova plana br. 2 za strateška ulaganja, investicijskog fonda koji će se osnovati u okviru zelenog plana za Europu i plana oporavka „New Generation EU”, posebno Fonda za pravednu tranziciju, inicijative REACT-EU i programa InvestEU.
Stoga Europska investicijska banka (EIB) i Europski investicijski fond (EIF) daju dugoročne zajmove za potporu gospodarskim subjektima u području socijalnog stanovanja, javno-privatnim partnerstvima (JPP), agregacijskim strukturama, posredničkim bankama i projektnim društvima. U nekim slučajevima većeg rizika potrebna je potpora Europskog fonda za strateška ulaganja (EFSU). Stoga bi ta dugoročna ulaganja u socijalnu infrastrukturu trebalo učiniti jasnijima europskim građanima.
4.9Nacrt plana za zgrade u okviru zelenog plana i njegova cilja „vala toplinske obnove” zgrada, uključujući socijalne i privatne stanove, morat će obuhvatiti i poseban investicijski fond i potpore strukturiranju lokalnih sektora toplinske obnove, koji stvaraju lokalna radna mjesta i izvor su ekonomije razmjera, kao što je primjer projekta „Energiesprong”, koji sufinancira EU.
4.10Na razini država članica postoji niz mjera za promicanje održivog stanovanja, među ostalim izgradnjom stambenih objekata niskih cijena i pojedinačnim potporama kojima se podupire stvaranje potrebnog početnog kapitala za odobravanje stambenog kredita kako bi se smanjio mjesečni teret otplate stambenog kredita, pomaže kućanstvima u najnepovoljnijem položaju da unajmljuju pristojne i primjerene stanove ili podupire održiva energetska sanacija stambenih zgrada i iskorištavanje energije iz obnovljivih izvora. Međutim, na razini država članica poticajne ili porezne politike nisu usklađene i ne promiču uvijek socijalnu raznolikost kad je riječ o stanovanju. Osim toga, svaka država članica trebala bi pružiti neovisnu uslugu koja pruža maksimalne informacije i savjete o svim vrstama informacija o individualnim potporama za stanovanje i državnim potporama za javne i privatne razvojne subjekte u vezi s izgradnjom subvencioniranih stambenih jedinica.
4.11Sve te inicijative i potpore ipak ne uspijevaju riješiti nedostatak cjenovno pristupačnih i pristojnih stanova. EGSO stoga smatra da bi Komisija trebala predložiti europski akcijski plan za pristojno i cjenovno pristupačno stanovanje u kontekstu provedbe 19. načela europskog stupa socijalnih prava i budućeg plana za zgrade u okviru zelenog plana.
5.Europski akcijski plan za pristojno i cjenovno pristupačno stanovanje: dugoročno ulaganje za Europu koja je bliža svojim građanima i regijama
5.1Iako je stambena politika u nadležnosti država članica, zbog nedostatka odgovarajućeg stambenog prostora s kojim se EU suočava potreban je europski akcijski plan za pristojno i cjenovno pristupačno stanovanje koji obuhvaća usklađen i jasan skup mjera kojima će se državama članicama te europskim regijama i gradovima pomoći da na održiv način povećaju ponudu socijalnih i cjenovno pristupačnih stanova na lokalnim tržištima stambenih nekretnina, uz istodobno jačanje njihove energetske učinkovitosti.
5.2Na europskoj razini ne postoji univerzalna definicija stvarnog prava na stanovanje s obzirom na to da svaka osoba ili obitelj koja se suočava s posebnim poteškoćama ima pravo samo na pomoć zajednice kako bi imala pristup pristojnom stambenom prostoru ili ga zadržala. Osim toga, bez odgovarajuće stambene ponude pravo na stanovanje, iako je izvršivo, ostaje samo teoretsko. EGSO stoga poziva na to da se stvarno pravo na stanovanje prizna u pravu Europske unije.
5.3Komisija mora osigurati da to pravo bude popraćeno proaktivnom politikom za potporu dugoročnim ulaganjima potrebnima za javno planiranje socijalne i cjenovno pristupačne stambene ponude, u kojoj bi socijalna raznolikost i propisani minimalni standardi kvalitete trebali biti opće pravilo. EGSO traži od Europskog parlamenta i Vijeća Europske unije da donošenjem sektorskih propisa u okviru redovnog zakonodavnog postupka utvrde načela i uvjete za osiguravanje, provedbu i financiranje cjenovno pristupačnog stanovanja u skladu s člankom 14. UFEU-a.
5.4Komisija bi trebala provesti reviziju odluke o uslugama od općega gospodarskog interesa u pogledu ciljne skupine korisnikâ prava na socijalno stanovanje i navesti da se stambena politika ne može ograničiti samo na pomoć osobama na granici praga siromaštva, već da se njome mora jamčiti pristojan, cjenovno pristupačan dugoročan smještaj za sve građane, uključujući beskućnike i žrtve europske nestašice odgovarajućih stanova. Osim toga, potrebno je predvidjeti odredbe kojima se uređuje špekulativna akumulacija praznih stanova i građevinskih zemljišta te praksa neiznajmljivanja stanova između dva najmoprimca, čime bi se odvojilo vlasništvo nad stambenom nekretninom od njezine upotrebe, što je opće dobro, opći interes i mora moći biti obuhvaćena posebnim okvirom kako bi bila dostupna.
5.5Isto tako, Komisija bi trebala predložiti zajedničku definiciju cjenovno pristupačnog stanovanja i previsokih troškova stanovanja, te usklađenu metodologiju za procjenu prekomjernih troškova stanovanja.
5.6Na temelju izvješća koje će države članice 2020. morati podnijeti Europskom odboru za sistemske rizike o opsegu potencijalne precijenjenosti cijena stambenih nekretnina i aktivnostima poduzetima u skladu s preporukama ESRB-a ili obrazloženjima koja treba dostaviti u slučaju da u tom pogledu ništa nije poduzeto, ključno je rano utvrditi slabosti koje mogu dovesti do financijske krize. EGSO smatra da će navedeno izvješće 2021. trebati izmijeniti dodatnim izvješćem kako bi se uzele u obzir moguće posljedice krize uzrokovane bolešću COVID 19.
5.7U tom kontekstu EGSO pozdravlja inicijativu Komisije da se uspostavi veza između europskog stupa socijalnih prava i europskog semestra, što bi u području stambene politike trebalo dovesti do boljeg praćenja reforme socijalnog stanovanja, dostupnosti i pristupačnosti stanova te učinkovitosti dodjele stanova, ali ustraje u tome da se prije usvajanja preporuka za pojedine zemlje u okviru europskog semestra o stambenoj politici treba savjetovati s predstavnicima organizacija civilnog društva.
5.8Prijedlogom revizije europske kohezijske politike za razdoblje 2021.–2027., o kojem se trenutačno raspravlja u Vijeću Europske unije i Europskom parlamentu, nastoji se povećati proračun za socijalno stanovanje s 2,2 milijarde EUR na 4 milijarde EUR. EGSO poziva na više manevarskog prostora za dugoročna ulaganja u socijalnu infrastrukturu i na njezino isključivanje iz računa javne uprave pri izračunu javnog deficita. EU ne može s jedne strane poticati države članice da osiguraju potrebnu razinu ponovnog ulaganja u socijalnu infrastrukturu, a s druge strane ograničiti ta ulaganja u okviru Pakta o stabilnosti i rastu.
5.9Osnivanje „europskog fonda za ulaganja u cjenovno pristupačno stanovanje” namijenjenog izgradnji i održavanju stanova omogućilo bi EU-u da svoje djelovanje i politike učini razumljivijima i dosljednijima za europske građane, posebno u kontekstu budućeg plana za zgrade u okviru zelenog plana i budućeg akcijskog plana u okviru europskog stupa socijalnih prava.
5.10EGSO poziva Komisiju da svake godine organizira europski sastanak na vrhu o cjenovno pristupačnom stanovanju na kojem bi se okupili svi dionici radi rasprave o provedbi i praćenju tog europskog akcijskog plana za cjenovno pristupačno stanovanje na temelju godišnjeg izvješća o stanju stanovanja u EU-u.
5.11Naposljetku, EGSO smatra da je „socijalno stanovanje” često predmet predrasuda ako nije dio općeg interesa u pogledu socijalne raznolikosti i uključenosti, te podsjeća da ulaganja u socijalno stanovanje doprinose povećanju broja radnih mjesta i ekološkoj tranziciji.
Bruxelles, 3. rujna 2020.
Pierre Jean COULON
Predsjednik Stručne skupine za promet, energiju, infrastrukturu i informacijsko društvo
_____________