OBRAZLOŽENJE
1.KONTEKST DELEGIRANOG AKTA
Uredbom (EU) 2021/1153 Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavljanju Instrumenta za povezivanje Europe i stavljanju izvan snage uredaba (EU) br. 1316/2013 i (EU) br. 283/2014 („Uredba o CEF-u”) podupiru se infrastruktura i povezivost u Europi u tri sektora: prometnom, energetskom i digitalnom.
Za razdoblje financiranja 2021. – 2027. u dio revidiranog programa CEF-a koji se odnosi na energetiku uvedena je nova kategorija prihvatljivih projekata, odnosno „prekogranični projekti u području obnovljive energije”, kako je definirano u članku 7. Uredbe o CEF-u. To je omogućeno proširenjem pravne osnove Uredbe o CEF-u na članak 194. UFEU-a.
Novom se kategorijom prihvatljivih projekata dopunjuje infrastrukturna potpora predviđena Uredbom o TEN-E-u. Komisija je u prosincu 2020. predložila reviziju te uredbe radi njezina usklađivanja sa zelenim planom i ambicioznijim ciljevima dekarbonizacije do 2030. Potpora revidiranog programa CEF-a za obnovljivu energiju podudara se i s većim ambicijama utvrđenima u Planu za postizanje klimatskog cilja do 2030. i strategijama EU-a za energiju iz obnovljivih izvora na moru, integraciju energetskog sustava i vodik.
Od ukupnog proračuna CEF-a za energetiku, koji iznosi 5,83 milijarde EUR u tekućim cijenama, 15 % (tj. 875 milijuna EUR) namijenjeno je prekograničnim projektima u području obnovljivih izvora energije, ovisno o uvođenju na tržište. Ako se dosegne prag od 15 % Komisija će povećati udio na 20 %, što će također ovisiti o uvođenju na tržište. Komisija će redovito ocjenjivati uvođenje na tržište, a ako se potražnja pokaže nedostatnom, neiskorišteni proračun preusmjerit će na ispunjavanje ciljeva Uredbe o transeuropskim energetskim mrežama. Od 2024. neiskorišteni proračun može se upotrijebiti i za sufinanciranje mehanizma EU-a za financiranje energije iz obnovljivih izvora.
Nova sastavnica (15 % proračuna CEF-a za energetiku) u okviru Uredbe o CEF-u odgovara paketu „Čista energija za sve Europljane” i njegovoj usmjerenosti na regionalnu i prekograničnu suradnju radi uvođenja energije iz obnovljivih izvora u Europi. Direktivom o energiji iz obnovljivih izvora zahtijeva se da Komisija, kako bi poduprla ambicije država članica u području obnovljivih izvora energije, utvrdi poticajni okvir koji će uključivati iskorištavanje fondova EU-a za poboljšanje regionalne suradnje među državama članicama te između država članica i trećih zemalja. Nova sastavnica CEF-a dio je tog poticajnog okvira zajedno s Platformom Unije za obnovljivi razvoj i mehanizmom Unije za financiranje energije iz obnovljivih izvora.
Direktivom o energiji iz obnovljivih izvora utvrđuju se i četiri mehanizma koji se mogu upotrebljavati za suradnju: statistički prijenosi (članak 8.), zajednički projekti država članica (članak 9.), zajednički projekti država članica i zemalja izvan EU-a (članak 11.) i zajednički programi potpore (članak 13.). Kako bi bili prihvatljivi za financiranje, za prekogranične projekte obnovljive energije mora se koristiti jedan od ta četiri mehanizma suradnje.
Prekogranični projekti u području obnovljive energije doprinose i cilju CEF-a da 60 % njegova proračuna bude namijenjeno projektima povezanima s klimom. Financiranje u okviru te sastavnice računa se 100 % doprinosa ciljevima u području klime, pod uvjetom da su za bioenergiju ispunjeni kriteriji održivosti iz Direktive o energiji iz obnovljivih izvora.
Suradnja u uvođenju obnovljivih izvora energije može dovesti do troškovno učinkovitijeg širenja ako se iskoriste lokacije s najboljim potencijalom, ako se resursi udruže i ako se planira i uvodi proizvodnja energije iz obnovljivih izvora. Suradnja može pospješiti, među ostalim u okviru platformi za regionalnu suradnju kao što su makroregionalne strategije EU‑a, daljnje usklađivanje politika u području obnovljivih izvora energije i poduprijeti rad koji je u tijeku u okviru regionalnih foruma za energiju (Energetske suradnje zemalja Sjevernog mora (NSEC), Plana međupovezanosti baltičkog energetskog tržišta (BEMIP), Energetske povezanosti središnje i jugoistočne Europe (CESEC), Petostranog foruma itd.). Može doprinijeti strateškom uvođenju tehnologija za obnovljive izvore energije kako bi se održala i ojačala pozicija EU-a kao tehnološkog predvodnika u području obnovljivih izvora energije. Tim bi se projektima ujedno trebalo doprinijeti dekarbonizaciji, dovršetku unutarnjeg energetskog tržišta i poboljšanju sigurnosti opskrbe promicanjem prekogranične suradnje država članica u području planiranja, razvoja i troškovno učinkovitog iskorištavanja obnovljivih izvora energije.
Nova sastavnica dopunjuje druge mogućnosti financiranja obnovljive energije sredstvima EU‑a, s posebnim naglaskom na prekograničnu suradnju radi optimiranja nacionalnih mjera za uvođenje obnovljive energije. Ulaganja u obnovljive izvore energije istaknuta su i u Mehanizmu za oporavak i otpornost (RRF). Komisija je primjerice utvrdila zajednički cilj financiranja 40 % dodatnog kapaciteta od 500 GW potrebnog do 2030. u okviru vodeće inicijative POWER Up, kao i u financiranju kohezijske politike, uključujući program Interreg. Bespovratna sredstva iz CEF-a mogu se kombinirati sa zajmovima, jamstvima ili dokapitalizacijama u okviru fonda InvestEU. Kombiniranjem tržišnog financiranja, nacionalnog financiranja i financiranja sredstvima EU-a (npr. u okviru RRF-a, CEF-a, programa InvestEU i drugih programa) trebalo bi se omogućiti da udio energije iz obnovljivih izvora u konačnoj potrošnji do 2030. iznosi barem 32 % (preispitivanje cilja u tijeku), što bi pomoglo da EU ostvari ugljičnu neutralnost do 2050.
Brzina uvođenja energije iz obnovljivih izvora morat će se udvostručiti tijekom sljedećeg desetljeća. Posebno je to slučaj s povećanjem udjela obnovljivih izvora električne energije, koje treba ići ukorak s elektrifikacijom sektora koji koriste energiju i očekivanim udvostručenjem udjela električne energije u konačnoj potražnji za energijom do 2050. Nova sastavnica CEF-a za energiju iz obnovljivih izvora može pomoći u uvođenju obnovljivih izvora energije u sektorima u kojima se upotrebljava energija i olakšavanju integracije sektora (uključujući u okviru sinergijskih mjera CEF-a), čime može znatno doprinijeti široj energetskoj tranziciji.
Prihvatljiva su sva ulaganja u proizvodnju koja se temelji na bilo kojem od obnovljivih izvora navedenih u Direktivi o energiji iz obnovljivih izvora. Ulaganja se primjerice mogu odnositi na projekte u području električne energije, grijanja i hlađenja ili prometa, kao i na projekte u kojima su obnovljivi izvori energije integrirani u šire ulagačke projekte ili se upotrebljavaju u okviru takvih projekata, npr. izvoz vodika iz obnovljivih izvora. Za financiranje iz CEF-a prihvatljivi su i projekti u kojima se kombiniraju različite tehnologije obnovljivih izvora energije, koji sadržavaju komponentu skladištenja (na lokaciji i izvan nje) i/ili koji integriraju lokaciju proizvodnje iz obnovljivih izvora u mrežu/sustav grijanja. Takvi projekti moraju se uspostaviti mehanizmom suradnje u skladu s člancima od 8. do 13. Direktive o energiji iz obnovljivih izvora. U takvim je projektima moguće, ali nije nužno fizičko povezivanje dviju ili više država članica. Mehanizmi suradnje mogu se upotrebljavati za razmjenu statističkih podataka o obnovljivim izvorima energije u odnosu na financijski prijenos („statistički prijenos”) ili se mogu odnositi na cijeli program potpore s različitim projektima („zajednički program potpore”), a ne na povezivanje s određenim projektom.
2.SAVJETOVANJA PRIJE DONOŠENJA AKTA
Komisija je tijekom pripreme ovog delegiranog akta u 2019. provela nekoliko neformalnih savjetovanja s predstavnicima država članica i dionicima. Dva su se temeljila na pripremnoj studiji. Na prvom sastanku, održanom 3. lipnja 2019., na kojem je sudjelovalo više od 70 sudionika (uključujući predstavnike 16 država članica, nositelja projekata, subjekata u opskrbi, udruženja za obnovljivu energiju i skladištenje, IRENA-e, EIB-a, nevladinih organizacija i Europske komisije) prikupljene su korisne informacije za završnu verziju studije kojom se podupire priprema ovog delegiranog akta. Na drugoj, neslužbenoj radionici s predstavnicima država članica i dionicima, održanoj 13. prosinca 2019., predstavljeno je trenutačno stajalište i prikupljene povratne informacije o zahtjevima za analizu troškova i koristi na temelju preporuka iz završne studije.
Treća neformalna razmjena stajališta o najvažnijim elementima delegiranog akta i pripadajućim smjernicama za prekogranične projekte u području obnovljive energije održana je 28. studenoga 2019. na Sastanku o usklađenom djelovanju u okviru Direktive o energiji iz obnovljivih izvora. Riječ je o forumu stručnjaka iz država članica koji osigurava strukturirani dijalog među nacionalnim tijelima koja provode Direktivu o energiji iz obnovljivih izvora.
Naposljetku, stručna skupina CEF-a sastala se 17. rujna i 28. listopada 2021. kako bi raspravila nacrt delegiranog akta.
Nacrt delegiranog akta objavljen je radi prikupljanja povratnih informacija u razdoblju od 21. listopada do 18. studenoga 2021. Nije održano otvoreno javno savjetovanje jer to nije važna stavka u programu rada Komisije.
Povratne informacije općenito su potvrdile važnost ciljane potpore projektima u području energije iz obnovljivih izvora s prekograničnom vezom. U nekim je primjedbama izražena zabrinutost u pogledu zahtjeva prihvatljivosti kojim se isključuju samostalni projekti skladištenja energije, međutim Komisija smatra da takvi projekti samo neizravno doprinose ostvarivanju cilja EU-a za energiju iz obnovljivih izvora do 2030. pa bi glavna komponenta projekata u području energije iz obnovljivih izvora u okviru CEF-a trebala biti tehnologija proizvodnje energije iz obnovljivih izvora kako bi se na najučinkovitiji način ispunili ciljevi Uredbe o CEF-u.
3.PRAVNI ELEMENTI DELEGIRANOG AKTA
Uredbom o CEF-u uvodi se nova prihvatljiva kategorija projekata, odnosno „prekogranični projekti u području obnovljive energije”. Opći je cilj tih projekata promicanje prekogranične suradnje država članica u planiranju, razvoju i troškovno učinkovitom iskorištavanju obnovljivih izvora energije te doprinos dekarbonizaciji, dovršetku unutarnjeg energetskog tržišta, jačanju sigurnosti opskrbe i inovacija te olakšavanju njihove integracije putem postrojenja za skladištenje energije.
U skladu s člankom 7. Uredbe o CEF-u ovim se delegiranim aktom utvrđuju posebni kriteriji za odabir i pojedinosti postupka za odabir prekograničnih projekata u području obnovljive energije. Njime se predviđa da u prvoj fazi nositelji projekta, uključujući države članice, općenito mogu zatražiti da njihov projekt dobije status prekograničnog projekta u području obnovljive energije pa stoga bude uvršten na popis prihvatljivih projekata („popis”). Nositelj projekta može odlučiti podnijeti zahtjev za status prekograničnog projekta u području obnovljive energije za svoj projekt, ali ne i podnijeti zahtjev za financijsku potporu CEF-a. U drugoj fazi projekti s popisa mogu se prijaviti za potporu CEF-a u obliku bespovratnih sredstava za studije i radove.
Ovaj delegirani akt ima tri poglavlja: opće poglavlje o predmetu akta i definicijama (poglavlje I.), poglavlje u kojem se utvrđuju kriteriji odabira za popis prekograničnih projekata u području obnovljive energije (poglavlje II.) i poglavlje u kojem se utvrđuje postupak odabira za popis projekata (poglavlje III.).
U poglavlju II. utvrđuju se prihvatljive tehnologije, komponente i ulaganja, pojašnjava vrsta i oblik potrebnog mehanizma suradnje te propisuje da bi se u zahtjevu trebale dokazati socioekonomske neto koristi projekta. Komisija će za taj potonji zahtjev objaviti detaljnu metodologiju za izradu analize troškova i koristi.
U poglavlju III. predviđa se osnivanje Skupine za prekogranične projekte u području obnovljive energije („Skupina”). Skupina bi trebala sastaviti nacrt popisa prihvatljivih projekata na temelju kojeg će Komisija donijeti konačan popis projekata. U tom se poglavlju utvrđuju i postupak i zahtjevi za uvrštenje u nacrt i konačni popis, kao i odredbe o praćenju provedbe projekata s popisa te o informiranju i promidžbi.
DELEGIRANA UREDBA KOMISIJE (EU) …/...
оd 21.12.2021.
o dopuni Uredbe (EU) 2021/1153 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu posebnih kriterija za odabir i pojedinosti postupka za odabir prekograničnih projekata u području obnovljivih izvora energije
EUROPSKA KOMISIJA,
uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,
uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2021/1153 Europskog parlamenta i Vijeća od 7. srpnja 2021. o uspostavljanju Instrumenta za povezivanje Europe i stavljanju izvan snage uredaba (EU) br. 1316/2013 i (EU) br. 283/2014, a posebno njezin članak 7. stavak 2.,
budući da:
(1)Direktivom (EU) 2018/2001 Europskog parlamenta i Vijeća uveden je novi, obvezujući cilj Unije u pogledu obnovljive energije za 2030. Njime se promiče i upotreba mehanizama suradnje kao djelotvornih alata kojima se doprinosi ostvarenju tog cilja.
(2)Uredbom (EU) 2021/1153 proširuje se područje primjene instrumenta izvan transeuropskih mreža na proizvodnju energije iz obnovljivih izvora te se uspostavlja nova kategorija projekata za financiranje u okviru Instrumenta za povezivanje Europe (CEF) – „prekogranični projekti u području obnovljive energije”.
(3)Cilj prekograničnih projekata u području obnovljive energije („prekogranični projekti obnovljive energije”) trebao bi biti omogućivanje troškovno učinkovitog uvođenja energije iz obnovljivih izvora u Uniji, potpora ostvarenju obvezujućeg cilja Unije za energiju iz obnovljivih izvora do 2030. kako je navedeno u Direktivi (EU) 2018/2001 i doprinos strateškoj primjeni inovativnih tehnologija u području energije iz obnovljivih izvora. Projektima bi se ujedno trebalo doprinijeti dekarbonizaciji, dovršetku unutarnjeg energetskog tržišta i poboljšanju sigurnosti opskrbe promicanjem prekogranične suradnje država članica u području planiranja, razvoja i troškovno učinkovitog iskorištavanja obnovljivih izvora energije.
(4)Kako bi bili prihvatljivi za financiranje, prekogranični projekti u području obnovljive energije prvo bi trebali biti uvršteni na popis prekograničnih projekata obnovljive energije. Službeni status „prekograničnog projekta u području obnovljive energije” može donijeti koristi kao što su veća prepoznatljivost, veća sigurnost za ulagače i snažnija potpora država članica.
(5)Nositelj projekta čiji je projekt odabran za uvrštavanje na popis prekograničnih projekata u području obnovljive energije može se prijaviti i za financiranje u skladu s Uredbom (EU) 2021/1153 za studije ili radove povezane s tim projektom.
(6)Ciljevi, opći kriteriji koje treba ispuniti i postupak koji treba slijediti za prekogranične projekte u području obnovljivih izvora energije predviđeni su u dijelu IV. Priloga Uredbi (EU) 2021/1153. Člankom 7. te uredbe Komisija se ovlašćuje za donošenje delegiranog akta kojim se utvrđuju posebni kriteriji za odabir i pojedinosti postupka za odabir prekograničnih projekata koje treba uvrstiti na popis prekograničnih projekata u području obnovljive energije.
(7)Prekogranične projekte obnovljive energije trebalo bi uspostaviti mehanizmom suradnje. Taj mehanizam može biti u bilo kojem obliku sporazuma o suradnji iz članaka 8., 9., 11. i 13. Direktive (EU) 2018/2001 i može se uspostaviti između dviju ili više država članica te između jedne ili više država članica i jedne ili više zemalja izvan EU-a. Kako bi se taj kriterij ispunio, važno je dokazati određeni stupanj potpore uključenih država članica i, prema potrebi, zemalja izvan EU-a. Stoga bi trebalo predočiti pisanu izjavu kojom se izražava spremnost da se pruži potpora projektu putem sporazuma o suradnji, koju je potvrdila odgovorna institucija u svim državama članicama sudionicama i, prema potrebi, u zemljama izvan EU-a. Ne postoje posebna ograničenja u pogledu oblika izjave.
(8)U skladu s člankom 11. Uredbe (EU) 2021/1153 za program su prihvatljivi pravni subjekti, uključujući zajedničke pothvate, koji imaju poslovni nastan u državi članici. Stoga takvi subjekti mogu podnijeti zahtjev uspostavljen sporazumom o suradnji za zajednički projekt, uključujući projekt koji uključuje zemlju izvan EU-a, u skladu s člancima 9. i 11. Direktive (EU) 2018/2001. Međutim, u posebnom slučaju zajedničkog programa potpore, u skladu s člankom 13. Direktive (EU) 2018/2001 samo država članica može podnijeti zahtjev. Ako je mehanizam suradnje u obliku pojedinačnog statističkog prijenosa u skladu s člankom 8. Direktive (EU) 2018/2001, s njim nije povezano dodatno ulaganje pa će stoga potpora u okviru CEF-a možda biti potrebna samo za studije u skladu s člankom 7. stavkom 3. Uredbe (EU) 2021/1153.
(9)U skladu s dijelom IV. točkom 2. podtočkama (b) i (c) Priloga Uredbi (EU) 2021/1153 prekogranični projekti trebali bi pružiti učinkovitije rješenje za uvođenje obnovljivih izvora energije u usporedbi s projektima koje provodi samo jedna od država članica sudionica. Stoga se uz uspostavljanje mehanizma suradnje koji bi se uvrstio na popis prekograničnih projekata u području obnovljive energije moraju dokazati i socioekonomske neto koristi projekta.
(10)Socioekonomske neto koristi prekograničnog projekta u području obnovljivih izvora energije trebalo bi dokazati s pomoću analize troškova i koristi kojom su obuhvaćeni svi elementi dijela IV. točke 3. Priloga Uredbi (EU) 2021/1153 koju je pripremio nositelj projekta. Komisija će zajedno s ovim delegiranim aktom objaviti metodologiju kojom se utvrđuje kako bi se trebala provesti analiza troškova i koristi te kako bi Komisija trebala procijeniti usklađenost projekta s općim kriterijima.
(11)U dijelu IV. Priloga Uredbi (EU) 2021/1153 utvrđuju se glavni koraci u postupku za odabir projekta koji će se uvrstiti na popis prekograničnih projekata u području obnovljivih izvora energije. Postupak za odabir obuhvaćat će sljedeće korake: (a) Komisija provodi prvu evaluaciju zahtjeva za prekogranični projekt u području obnovljivih izvora energije u odnosu na opće kriterije, (b) Komisija osniva Skupinu za prekogranične projekte u području obnovljivih izvora energije s nadležnošću za donošenje nacrta popisa i praćenje provedbe projekata s popisa s ciljem održavanja njihova statusa, (c) Skupina izražava suglasnost o nacrtu popisa i (d) Komisija donosi konačni popis i preispituje ga svake dvije godine.
(12)Komisija bi pri donošenju konačnog popisa prekograničnih projekata u području obnovljive energije trebala nastojati osigurati odgovarajuću geografsku ravnotežu. Može se poslužiti i regionalnim grupacijama za odabir projekata imajući na umu da trenutačno nisu sve države članice dio takve grupacije i da se prekogranična suradnja u pogledu uvođenja obnovljivih izvora energije može odvijati i između zemalja koje nemaju fizičku granicu.
(13)Prekogranični projekti obnovljive energije mogu uključivati različite tehnologije koje se smatraju prihvatljivima. To su, na primjer, proizvodnja energije iz obnovljivih izvora iz energije vjetra na moru i na kopnu, solarne energije, održive biomase, energije oceana, geotermalne energije ili kombinacije tih izvora, njihovi konekcijski vodovi za priključivanje na mrežu i dodatni elementi kao što su postrojenja za skladištenje ili konverziju.
(14)Kako bi se izravno omogućilo ostvarivanje cilja EU-a za energiju iz obnovljivih izvora do 2030., u prekogranične projekte uvijek bi trebalo biti uključeno postrojenje za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora. Dodatne komponente projekta koje izravno omogućuju ostvarivanje cilja EU-a za energiju iz obnovljivih izvora do 2030. i troškovno učinkovito uvođenje energije iz obnovljivih izvora doprinosom učinkovitoj integraciji proizvodnje iz obnovljivih izvora mogu zadovoljavati uvjet prihvatljivosti, međutim ne kao samostalni projekti, nego kao sastavni dio prekograničnog projekta koji se provodi zajedno s proizvodnjom energije iz obnovljivih izvora. Takve dodatne komponente mogu biti prekogranična prijenosna mreža, skladištenje toplinske energije, skladištenje u baterijama, skladištenje u obliku komprimiranog i tekućeg zraka, skladištenje u reverzibilnim hidroelektranama i skladištenje u obliku elektrolize vode u kombinaciji sa skladištenjem vodika. Prihvatljiva djelovanja nisu ograničena na sektor električne energije i mogu obuhvaćati druge nositelje energije i potencijalno povezivanje sektora, na primjer, s grijanjem i hlađenjem, pretvaranjem iz električne energije u plin, skladištenjem i prijevozom.
(15)Prekogranični projekti obnovljive energije ne podrazumijevaju nužno fizičko povezivanje država članica koje surađuju. Ti se projekti mogu provoditi na državnom području samo jedne uključene države članice pod uvjetom da su ispunjeni opći kriteriji iz dijela IV. Priloga.
(16)Prekogranični projekti u području obnovljive energije trebali bi biti u skladu s primjenjivim pravnim zahtjevima o održivosti, uštedama emisija stakleničkih plinova i načelom da se „ne nanosi bitna šteta” iz članka 17. Uredbe (EU) 2020/852.
(17)Uredbom (EU) 2021/1153 dopuštena je potpora u okviru programa CEF za studije kojima se pomaže u razvoju i utvrđivanju prekograničnih projekata obnovljive energije, u skladu s člankom 7. stavkom 3. te uredbe. Cilj je tih studija pripremiti mehanizme suradnje za planiranje i uvođenje obnovljivih izvora energije te prevladati početne prepreke uspostavi takve suradnje. Potpora za takve studije može prethoditi uvrštavanju projekta na popis prekograničnih projekata u području obnovljive energije te se može upotrijebiti i za pripremu zahtjeva za uvrštavanje na popis i/ili analizu troškova i koristi.
(18)Projekt kojem je dodijeljena potpora za studiju u skladu s člankom 7. stavkom 3. ne bi trebao imati prednost u postupku uvrštavanja na popis prekograničnih projekata u području obnovljivih izvora energije ni primati financijska sredstva CEF-a za studije i radove. Ostvarivanje koristi od studije u skladu s člankom 7. stavkom 3. ne dovodi ni do obveze podnošenja zahtjeva za uvrštavanje na popis prekograničnih projekata u području obnovljivih izvora energije ni zahtjeva za financiranje iz CEF-a za studije i radove.
(19)S obzirom na to da se rizici i isplativost prihvatljivih projekata mogu razlikovati i da se mogu tijekom vremena mijenjati, moglo bi biti primjereno dopustiti da se dio raspoloživih sredstava za prekogranične projekte obnovljive energije osigura doprinosima operacijama mješovitog financiranja ili mehanizmom za mješovito financiranje u okviru fonda InvestEU.
(20)Prekogranični projekti obnovljive energije trebali bi u potpunosti ispunjavati sve relevantne odredbe zakonodavstva Unije, a posebno odredbe o održivosti bioenergije, dodjeli kapaciteta na granicama, razdvajanju, tržišnom natjecanju i državnim potporama, bioraznolikosti i zaštiti okoliša.
(21)Svi projekti uvršteni na popis prekograničnih projekata obnovljive energije trebali bi se brzo provesti te bi ih trebalo pomno i redovito pratiti i evaluirati, uz minimalne zahtjeve u pogledu izvješćivanja za nositelje projekata,
DONIJELA JE OVU UREDBU:
POGLAVLJE I.
OPĆE ODREDBE
Članak 1.
Predmet
Ovom se Uredbom utvrđuju posebni kriteriji za odabir i pojedinosti postupka za odabir prekograničnih projekata obnovljive energije u skladu s člankom 7. stavkom 2. Uredbe (EU) 2021/1153.
Članak 2.
Definicije
Za potrebe ove Uredbe, primjenjuju se sljedeće definicije:
(1)„prekogranični projekt obnovljive energije” ili „projekt” znači prekogranični projekt u području energije iz obnovljivih izvora u smislu Uredbe (EU) 2021/1153;
(2)„obnovljiva energija” znači energija iz obnovljivih izvora kako je definirana u članku 2. stavku 1. Direktive 2018/2001;
(3)„nositelj projekta” znači pravni subjekt koji razvija prekogranični projekt u području obnovljive energije, uključujući državu članicu;
(4) „zahtjev” znači zahtjev da Komisija odabere projekt kao prekogranični projekt u području obnovljive energije u skladu s Uredbom (EU) 2021/1153;
(5)„mehanizam suradnje” znači suradnja između barem dvije države članice ili između barem jedne države članice i zemlje koja nije članica EU-a, koja se odvija u skladu s člancima 8., 9., 11. i 13. Direktive 2018/2001;
(6)„sporazum o suradnji” znači formalni sporazum o uspostavi mehanizma suradnje;
(7)„nacrt popisa” znači popis prekograničnih projekata obnovljive energije kako je dogovoren sa Skupinom iz dijela IV. točke 4. podtočke (b) Priloga Uredbi (EU) 2021/1153;
(8)„konačni popis” znači popis prekograničnih projekata obnovljive energije kako ga je utvrdila Komisija u skladu s dijelom IV. točkom 4. podtočkom (g) Priloga Uredbi (EU) 2021/1153;
(9)„država članica domaćin” znači država članica u kojoj je postrojenje za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora fizički smješteno;
(10)„država članica suradnica” znači država članica koja izdvaja financijski doprinos za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora koja je smještena u drugoj državi članici;
(11)„države članice sudionice” uključuje i države članice suradnice i države članice domaćine;
(12)„skladištenje” znači skladištenje energije kako je definirano u članku 2. stavku 59. Direktive (EU) 2019/944.
POGLAVLJE II.
POSEBNI KRITERIJI ZA ODABIR PREKOGRANIČNIH PROJEKATA OBNOVLJIVE ENERGIJE
Članak 3.
Tehnologije, komponente i ulaganja prihvatljiva za odabir
Sljedeće tehnologije, komponente i ulaganja prihvatljivi su kao dio prekograničnih projekata obnovljive energije:
(a)tehnologije proizvodnje koje se temelje na bilo kojem od obnovljivih izvora energije navedenih u Direktivi (EU) 2018/2001;
(b)objekti za skladištenje na lokaciji i izvan nje, pod uvjetom da su sastavni dio projekta i da djelotvorno omogućuju integraciju postrojenja za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora i da su na njega priključeni kao pomoćni sustav;
(c)svaki sustav i komponente koji integriraju informacijske i komunikacijske tehnologije, uključujući sustave i komponente za poboljšanje predvidivosti proizvodnje energije iz obnovljivih izvora i svu opremu ili instalacije nužne za pravilno funkcioniranje ulaganja, uključujući sustave za praćenje i kontrolu, pod uvjetom da su sastavni dio projekta, da djelotvorno omogućuju integraciju postrojenja za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora i da su na njega priključeni kao pomoćni sustav;
(d)spojni vodovi postrojenja za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora na distribucijsku ili prijenosnu mrežu i, ako je primjenjivo, spojni vodovi objekata za skladištenje na prijenosnu ili distribucijsku mrežu, pod uvjetom da su sastavni dio projekta, da djelotvorno omogućuju integraciju postrojenja za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora i da su na njega priključeni kao pomoćni sustav.
(e)pretvaranje električne energije iz obnovljivih izvora u obnovljiva tekuća i plinovita goriva nebiološkog podrijetla, uključujući transformatore ili kompresijska postrojenja, pod uvjetom da su sastavni dio projekta, da djelotvorno omogućuju integraciju postrojenja za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora i da su na njega priključeni kao pomoćni sustav;
(f)sve druge tehnologije, komponente ili ulaganja navedena u relevantnim programima rada CEF-a i pozivima na podnošenje prijedloga u okviru CEF-a koji su sastavni dio projekta, djelotvorno omogućuju integraciju postrojenja za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora i na njega su priključeni kao pomoćni sustav.
Članak 4.
Mehanizmi suradnje za uspostavljanje prekograničnih projekata obnovljive energije i podnošenje zahtjeva
1.Kako bi se projekt uključio u nacrt popisa prekograničnih projekata obnovljive energije, projekt se uspostavlja mehanizmom suradnje.
2.Nositelj projekta koji podnosi zahtjev za uvrštavanje projekta u nacrt popisa prekograničnih projekata obnovljive energije dostavlja pisanu izjavu država članica sudionica i, prema potrebi, trećih zemalja, u kojoj te države izražavaju svoju spremnost za sklapanje sporazuma o suradnji kako bi se pokrenuo prekogranični projekt obnovljive energije. Za izjavu nije propisan poseban format, ali izjavu moraju potpisati ministarstva država članica sudionica zadužena za provedbu sporazuma o suradnji, uključujući ministarstva tranzitnih zemalja, prema potrebi i ako sporazum podrazumijeva upotrebu njihove infrastrukture.
3.Zahtjev koji se uključuje u nacrt popisa uključuje informacije o kriterijima za odabir iz ovog poglavlja.
Članak 5.
Socioekonomske neto koristi prekograničnih projekata obnovljive energije
1.Nositelj projekta koji podnosi zahtjev za uvrštavanje projekta u nacrt popisa prekograničnih projekata obnovljive energije mora dokazati da potencijalne ukupne uštede od uvođenja obnovljivih izvora energije i/ili koristi za integraciju sustava, sigurnost opskrbe ili inovacije povezane s projektom premašuju njegove troškove („socioekonomske neto koristi”).
2.Socioekonomske neto koristi iz prethodnog stavka iskazuju se za razdoblje koje obuhvaća najmanje 15 godina, počevši od prve godine provedbe projekta i odražavajući njegov tehnološki vijek trajanja.
3.Procjena socioekonomskih neto koristi projekta iz prvog stavka temelji se na analizi troškova i koristi koju priprema nositelj projekta. Analiza troškova i koristi uključuje sve elemente iz dijela IV. točke 3. Priloga Uredbi (EU) 2021/1153 i njome se dokazuje postojanje socioekonomskih neto koristi u usporedbi sa sličnim projektom ili projektom obnovljive energije koji provodi jedna od država članica sudionica u sporazumu o suradnji.
POGLAVLJE III.
POSTUPAK ODABIRA ZA POPIS PREKOGRANIČNIH PROJEKATA OBNOVLJIVE ENERGIJE
Članak 6.
Skupina za prekogranične projekte obnovljive energije
1.Komisija osniva Skupinu za prekogranične projekte obnovljive energije („Skupina”) koja se sastoji od jednog predstavnika svake države članice i jednog predstavnika Komisije.
2.Predstavniku svake države članice mogu se pridružiti druge relevantne stranke, kao što su nacionalno regulatorno tijelo, operatori prijenosnih ili distribucijskih sustava ili tijela koja izdaju dozvole.
3.Skupina prema potrebi poziva nositelje prekograničnih projekata u području obnovljivih izvora energije i predstavnike zemalja izvan EU-a koje sudjeluju u prekograničnim projektima obnovljive energije.
4.Skupina može prema potrebi na svoje sastanke pozvati organizacije koje predstavljaju relevantne dionike, uključujući proizvođače, dobavljače, potrošače i organizacije za zaštitu okoliša. Skupina može organizirati rasprave ili savjetovanja ako je to potrebno za provedbu njezinih zadaća.
5.Skupina sastavlja nacrt popisa projekata koji će postati prekogranični projekti obnovljive energije i prati provedbu projekata s konačnog popisa.
6.Skupina donosi svoj poslovnik i njome predsjeda predstavnik Komisije.
Članak 7.
Nacrt popisa prekograničnih projekata obnovljive energije
1.Komisija najmanje jednom godišnje objavljuje poziv na podnošenje zahtjeva za odabir projekta kao prekograničnog projekta obnovljive energije.
2.Nakon evaluacije projekata, u skladu s dijelom IV. točkom 4. podtočkom (c) Priloga Uredbi (EU) 2021/1153, Komisija sastavlja i dostavlja Skupini popis projekata koji ispunjavaju kriterije za odabir utvrđene u dijelu IV. Priloga Uredbi (EU) 2021/1153, zajedno s relevantnim informacijama iz dijela IV. točke 4. podtočke (d) Priloga Uredbi (EU) 2021/1153. Komisija ne podnosi Skupini potpune zahtjeve ni informacije koje je podnositelj zahtjeva naveo kao poslovno osjetljive.
3.Skupina na temelju informacija dobivenih od Komisije sastavlja nacrt popisa projekata koji će postati prekogranični projekti obnovljive energije.
Članak 8.
Konačni popis prekograničnih projekata obnovljive energije
1.Komisija donosi konačni popis prekograničnih projekata obnovljive energije u skladu s člankom 25. stavkom 1. točkom (b) Uredbe (EU) 2021/1153. Projekti na konačnom popisu projekata nisu rangirani.
2.Konačni popis podudara se s nacrtom popisa koji je utvrdila Skupina u skladu s člankom 7. stavkom 3. ove Uredbe. Ako se konačni popis razlikuje od nacrta popisa, Komisija prije donošenja konačnog popisa mora ishoditi pozitivno mišljenje Skupine.
Članak 9.
Preispitivanje konačnog popisa prekograničnih projekata obnovljive energije
1.Komisija preispituje popis barem svake dvije godine.
2.Ne dovodeći u pitanje evaluaciju iz prethodnog stavka, Komisija odmah povlači projekt s konačnog popisa ako utvrdi jedno od sljedećeg:
(a)ocjena projekta temeljila se na netočnim informacijama koje su bile odlučujući čimbenik u evaluaciji; ili
(b)projekt nije u skladu s pravom Unije.
3.Komisija može povući projekt s popisa ako:
(a)je povučeno odobrenje jedne ili svih država članica sudionica; i/ili
(b)nositelj projekta obavijesti Skupinu da se projekt više ne provodi; ili
(c)projekt nije napredovao od uvrštavanja na popis; ili
(d)projekt je dovršen.
4.Prije povlačenja projekta s popisa Komisija se savjetuje sa Skupinom i uzima u obzir relevantne informacije dobivene od članova Skupine.
Članak 10.
Praćenje provedbe projekata uključenih u popis prekograničnih projekata obnovljive energije
1.Nositelj projekta koji je uvršten u konačni popis jednom godišnje Komisiji podnosi izvješće o napretku s relevantnim ažuriranjima specifikacija i provedbe projekta, a Komisija izvješće podnosi Skupini.
2.Ako nositelji projekta u svoje izvješće uključe poslovno osjetljive informacije, oni navode koje se informacije ne objavljuju ni dostavljaju Skupini i to tako da se može utvrditi na koji se projekt informacije odnose. U tom slučaju Komisija Skupini dostavlja informacije o praćenju napretka projekata na objedinjen način.
3.Za potrebe praćenja koje provodi Skupina, izvješće o napretku koje podnosi nositelj projekta uključuje:
(a)ažurirani opis projekta i njegov status;
(b)vremenski raspored za sljedeće: izvedivost, projektiranje, izdavanje dozvola, izgradnju, puštanje u rad;
(c)sve administrativne, pravne, financijske ili druge informacije koje se razlikuju od prethodno dostavljenih informacija.
4.Skupina prati provedbu projekata na temelju informacija o napretku koje je dostavila Komisija.
5.Skupina može dati preporuke koje se odnose na određeni projekt kako bi se izbjegla moguća kašnjenja u provedbi. To može uključivati mjere koje treba poduzeti u jednoj ili više država članica.
Članak 11.
Informiranje i promidžba
1.Komisija objavljuje informacije o projektima uvrštenima u konačni popis projekata tako da su lako dostupne široj javnosti.
2.Komisija objavljuje samo informacije o projektu koje nisu poslovno osjetljive, kao što su opis projekta, status, raspored provedbe ili lokacija.
3.Nositelj projekta uvrštenog u konačni popis na svojoj internetskoj stranici objavljuje barem informacije navedene u prethodnom stavku i ažurira ih najmanje svakih šest mjeseci.
Članak 12.
Stupanje na snagu
Ova Uredba stupa na snagu trećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.
Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.
Sastavljeno u Bruxellesu 21.12.2021.
Za Komisiju
Predsjednica
Ursula VON DER LEYEN