Obavijest Komisije

Smjernice o strogoj zaštiti životinjskih vrsta od interesa Zajednice u skladu s Direktivom o staništima

Smjernice o strogoj zaštiti

životinjskih vrsta od interesa Zajednice u skladu s

Direktivom o staništima

SADRŽAJ

PREDGOVOR     4

1. KONTEKST     6

2. ČLANAK 12.     8

2.1. Opća pravna razmatranja    8

2.2. Potrebne mjere za sustav stroge zaštite    11

2.2.1.    Mjere za uspostavu i stvarnu primjenu

   sustava stroge zaštite    11

2.2.2.    Mjere za osiguranje povoljnog stanja očuvanosti    13

2.2.3.    Mjere koje se odnose na situacije opisane u članku 12.    15

2.2.4.    Odredbe članka 12. stavka 1. točaka od (a) do (d) u odnosu na

   tekuće aktivnosti    18

2.3. Posebne odredbe o zaštiti u skladu s člankom 12.    24

2.3.1.    Namjerno hvatanje ili ubijanje primjeraka

   vrsta iz točke (a) Priloga IV.    24

2.3.2.    Namjerno uznemiravanje vrsta iz točke (a) Priloga IV.,

   posebno u vrijeme razmnožavanja, podizanja mladih,

   hibernacije i migracije    26

2.3.3.    Namjerno uništavanje ili uzimanje jaja iz divljine    29

2.3.4.    Oštećivanje ili uništavanje lokaliteta za razmnožavanje ili

   odmor    29

2.3.5.    Držanje, prijevoz i prodaja ili razmjena te ponuda

   na prodaju ili razmjenu primjeraka uzetih iz divljine    40

2.3.6.    Sustav praćenja slučajnog hvatanja i

   ubijanja vrsta iz točke (a) Priloga IV.    40

3. ČLANAK 16.    44    

3.1. Opća pravna razmatranja    45    

3.1.1.    Obveza osiguranja potpunog, jasnog i preciznog

   prenošenja članka 16.    45

3.1.2.    Odgovarajuća opća primjena odstupanja    46

3.2. Strogo nadzirani sustav za odobravanje odstupanja: tri uvjeta    48    

3.2.1.    Dokazivanje jednog od razloga iz

   članka 16. stavka 1. točaka od (a) do (e) (prvi uvjet)    50

3.2.2.    Nepostojanje zadovoljavajuće alternative (drugi uvjet)    61

3.2.3.    Utjecaj odstupanja na stanje očuvanosti (treći uvjet)    64

3.3. Dodatne napomene    67    

3.3.1.    Uloga akcijskih planova za vrste    68

3.3.2.    Procjena učinaka za planove ili projekte i

   zaštitu vrsta    69

3.3.3.    Uloga kompenzacijskih mjera    70

3.3.4.    Odstupanja za više vrsta    71

3.3.5.    „Privremena priroda”: postupanje u slučaju kolonizacije područja

   u razvoju vrsta navedenih u Prilogu IV.    71

3.4. Praćenje odstupanja i izvješćivanje o njima    73    

3.4.1.    Praćenje utjecaja odstupanja    73

3.4.2.    Obveze izvješćivanja u skladu s člankom 16. stavcima 2. i 3.    74

Prilog I. Upućivanja na sudske predmete    76

Prilog II. Popis životinjskih vrsta obuhvaćenih prilozima II., IV. i V.    78

Prilog III. Provedba članka 12. Direktive o staništima –

   primjer vuka    91

   

PREDGOVOR

Zašto objavljujemo ažurirane smjernice o strogoj zaštiti životinjskih vrsta?

Prve smjernice o strogoj zaštiti životinjskih vrsta od interesa Zajednice u skladu s Direktivom o staništima 1 objavljene su 2007. Njihov je cilj bio osigurati bolje razumijevanje odredaba o zaštiti vrsta i posebnih pojmova koji se koriste.

Nakon provjere primjerenosti direktiva EU-a o prirodi (2014.–2016.) Europska komisija donijela je Akcijski plan za prirodu, ljude i gospodarstvo 2 radi promicanja bolje, pametnije i isplativije provedbe direktiva. U mjeri 1. Akcijskog plana poziva se na ažuriranje tih smjernica. To se smatralo potrebnim s obzirom na najnovije presude Suda Europske unije (Sud EU-a) i radi bolje usklađenosti sa širim socioekonomskim ciljevima.

Ove su smjernice rezultat tog postupka revizije. U njima se uzima u obzir praktično iskustvo stečeno provedbom odredaba o zaštiti vrsta iz Direktive o staništima u razdoblju od objave prve verzije smjernica.

Svrha smjernica

Ovaj se dokument u prvom redu odnosi na obveze koje proizlaze iz članaka 12. i 16. Direktive o staništima. Njima se uspostavlja sustav stroge zaštite životinjskih vrsta navedenih u točki (a) Priloga IV. Direktivi i omogućuju odstupanja od tih odredaba pod određenim uvjetima. Dokument se uglavnom temelji na relevantnim presudama Suda EU-a i primjerima sustava zaštite vrsta uspostavljenih u različitim državama članicama.

Dokument je namijenjen nacionalnim, regionalnim i lokalnim tijelima, tijelima za očuvanje i drugim organizacijama koje su odgovorne za provedbu Direktive o staništima ili sudjeluju u njezinoj provedbi te dionicima. Cilj mu je pomoći im u osmišljavanju učinkovitih i pragmatičnih načina primjene odredaba uz potpuno poštovanje pravnog okvira. Provedeno je savjetovanje s državama članicama i ključnim dionicima o različitim nacrtima dokumenta te su njihove primjedbe uzete u obzir.

Ograničenja smjernica

U ovom se vodiču iznosi Komisijino shvaćanje relevantnih odredaba Direktive, ali sam po sebi nije zakonodavan te ne donosi nova pravila, već daje smjernice za primjenu postojećih. Sud EU-a jedini je nadležan za vjerodostojno tumačenje prava EU-a.

Smjernice, koje će se nadalje redovito ažurirati, trebalo bi tumačiti uzimajući u obzir svu novu sudsku praksu o toj temi te iskustvo stečeno u provedbi članaka 12. i 16. u državama članicama.

Struktura dokumenta

Dokument je strukturiran u tri glavna poglavlja. U poglavlju 1. razmatra se mjesto zaštite vrsta u okviru općeg sustava Direktive o staništima. U poglavlju 2. detaljnije se razmatraju relevantne pravne odredbe članka 12. Direktive. U poglavlju 3. razmatraju se mogućnosti odstupanja iz članka 16.

Na početku svakog odjeljka nalazi se sažetak ključnih točaka proizišlih iz analiza (u kurzivu). Potpuna upućivanja na predmete Suda navedene u tekstu nalaze se u Prilogu I. Prilog II. sadržava popis životinjskih vrsta obuhvaćenih odredbama o zaštiti vrsta. U Prilogu III. na primjeru vuka opisuje se kako se smjernice mogu primijeniti.

1.KONTEKST

1.1. Očuvanje vrsta u skladu s Direktivom 92/43/EEZ

(1-1)    U članku 2. stavku 1. utvrđuje se opći cilj Direktive o staništima, a to je „doprinijeti osiguranju biološke raznolikosti putem očuvanja prirodnih staništa i divlje faune i flore na europskom području država članica na koje se Ugovor primjenjuje”.

U skladu s člankom 2. stavkom 2. mjere poduzete u skladu s Direktivom „namijenjene su održavanju ili povratu u povoljno stanje očuvanosti, prirodnih staništa i vrsta divlje faune i flore od interesa Zajednice”. U skladu s člankom 2. stavkom 3. u tim se mjerama „uzimaju u obzir gospodarske, socijalne i kulturne potrebe te regionalne i lokalne karakteristike” 3 .

Stoga je primarni cilj Direktive o staništima održavanje ili povrat u povoljno stanje očuvanosti svih prirodnih staništa i vrsta od interesa Zajednice. U članku 1. točki (i) Direktive definira se značenje pojma „povoljno stanje očuvanosti” vrste 4 .

(1-2)    Kako bi se postigao taj cilj, Direktiva sadržava dva glavna skupa odredaba. Prvi se odnosi na očuvanje prirodnih staništa i staništa vrsta (članci od 3. do 11.), a drugi na zaštitu vrsta (članci od 12. do 16.).

(1-3)    Odredbe o zaštiti vrsta (članci od 12. do 16.) primjenjuju se na cijeli prirodni areal vrsta u državama članicama, unutar i izvan područja mreže Natura 2000. Njima se dopunjuju odredbe o područjima mreže Natura 2000, koje su usmjerene na zaštitu prirodnih staništa i ključnih područja staništa zaštićenih vrsta navedenih u Prilogu II. Direktivi.

(1-4)    Direktiva je obvezujuća u pogledu rezultata koji se mora postići, ali ostavlja državama članicama izbor u pogledu oblika i metoda za postizanje tog rezultata. U ustaljenoj sudskoj praksi pojašnjava se da prenošenje u nacionalno pravo mora biti jasno i precizno, vjerno i s neupitnom obvezujućom snagom (vidjeti predmete Suda EU-a C-363/85, C-361/88, C-159/99, t. 32., C-415/01, t. 21., C-58/02, C-6/04, t. 21., 25. i 26., C-508/04, t. 80.).

(1-5) Pri tumačenju i primjeni odredaba Direktive trebalo bi uzeti u obzir i načelo opreznosti, kako je utvrđeno u članku 191. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), čiji je cilj osigurati višu razinu zaštite okoliša preventivnim donošenjem odluka u slučaju rizika.

(1-6)    Važno je naglasiti i da provedba odredaba Direktive o zaštiti vrsta zahtijeva pristup po vrstama. Države članice stoga bi uvijek trebale razmotriti svoje provedbene mjere s obzirom na predviđeni cilj, dotične vrste i okolnosti svakog slučaja.

(1-7)    Pojmove fleksibilnosti i proporcionalnosti ne bi trebalo pogrešno tumačiti. Njima se ne umanjuju obveze država članica da konkretno djeluju, već se tijelima daje dovoljno manevarskog prostora za prilagodbu načina provedbe posebnim okolnostima (u smislu stanja očuvanosti, ali i u socijalnom, gospodarskom i kulturnom smislu).

(1-8) Prema mišljenju Suda „članci 12., 13. i 16. Direktive o staništima čine usklađen skup odredaba namijenjenih zaštiti populacija dotičnih vrsta i stoga bi se svakim odstupanjem koje nije u skladu s Direktivom povrijedile zabrane iz članaka 12. i 13. te pravilo da se odstupanja smiju odobriti u skladu s člankom 16.” 5 Sud je nadalje pojasnio da „članci od 12. do 14. te članak 15. točke (a) i (b) Direktive čine usklađen skup odredaba kojima se od država članica zahtijeva da uspostave stroge sustave zaštite dotičnih životinjskih i biljnih vrsta” 6 . Bez obzira na pristup koji se primjenjuje u provedbi tih odredaba, one moraju biti u skladu s općim ciljem Direktive, a to je osiguranje bioraznolikosti i održavanje ili povrat u povoljno stanje prirodnih staništa i vrsta od interesa Zajednice.

Prirodni areal vrsta i staništa – dinamični koncept

(1-9) Prirodni areal ugrubo se odnosi na prostorna ograničenja unutar kojih se pojavljuje stanište ili vrsta. Nije isto što i točno određeni lokaliteti (područje koje je stvarno zauzeto) ili područje na kojem se trajno nalaze stanište, vrsta ili podvrsta. Takvi stvarni lokaliteti ili područja mogu biti rascjepkani ili razdvojeni (tj. staništa i vrste ne moraju biti ravnomjerno rasprostranjeni) unutar njihova prirodnog areala. Ako se pokaže da je razdvajanje prirodno, tj. uzrokovano ekološkim čimbenicima, izolirani lokaliteti ne bi se trebali smatrati neprekinutim prirodnim arealom. Na primjer, areal alpske vrste mogu biti Alpe i Pireneji, ali ne i nizinska područja između njih. Međutim, prirodni areal obuhvaća područja kojima se vrste ne koriste trajno: na primjer, areal migratornih vrsta obuhvaća sva kopnena ili vodena područja koja migratorna vrsta nastanjuje, na kojima povremeno boravi, koja prelazi ili prelijeće u bilo kojem trenutku svoje uobičajene migracije 7 .

(1-10) Prirodni areal nije statičan, već je dinamičan te se može smanjivati i proširivati. Prirodni areal može biti jedan aspekt u procjeni uvjeta staništa ili vrste. Ako prirodni areal zbog svoje nedostatne veličine ne omogućuje dugoročni opstanak tog staništa ili vrste, od država članica traži se da utvrde referentnu vrijednost za areal koji bi pružio povoljne uvjete i da rade na tome da se ta vrijednost dostigne, na primjer poticanjem širenja trenutačnog areala.

(1-11) Kad se vrsta ili stanište sami prošire na novu površinu ili područje ili kad se vrsta reintroducira u svoj bivši prirodni areal (u skladu s pravilima iz članka 22. Direktive o staništima), to se područje mora smatrati dijelom prirodnog areala. Slično tome, obnova ili ponovno stvaranje područja staništa ili upravljanje njima te određene poljoprivredne i šumarske prakse mogu pridonijeti proširenju staništa ili prirodnog areala vrste. Međutim, trebalo bi smatrati da su jedinke ili podivljale populacije određene životinjske vrste koje čovjek namjerno ili slučajno introducira na lokacije na kojima se prirodno nikada nisu pojavljivale ili na koje se ne bi prirodno proširile u doglednoj budućnosti, izvan svojeg prirodnog areala te stoga nisu obuhvaćene Direktivom.

2. ČLANAK 12.

Tekst članka 12.

Članak 12. 1. Države članice poduzimaju sve potrebne mjere za uspostavu sustava stroge zaštite životinjskih vrsta navedenih u Prilogu IV., točki (a) u njihovom prirodnom arealu, zabranjujući: (a) sve oblike namjernog hvatanja ili ubijanja primjeraka tih vrsta u divljini; (b) namjerno uznemiravanje tih vrsta, posebno u vrijeme razmnožavanja, podizanja mladih, hibernacije i migracije; (c) namjerno uništavanje ili uzimanje jaja iz divljine; (d) oštećivanje ili uništavanje lokaliteta za razmnožavanje ili odmor. 2. Države članice zabranjuju držanje, prijevoz i prodaju ili razmjenu tih vrsta te ponudu na prodaju ili razmjenu primjeraka uzetih iz divljine, osim onih koji su zakonito uzeti prije provedbe ove Direktive. 3. Zabrana iz stavka 1. točaka (a) i (b) i stavka 2. odnosi se na sve životne faze životinja na koje se ovaj članak primjenjuje. 4. Države članice uspostavljaju sustav praćenja slučajnog hvatanja i ubijanja životinjskih vrsta navedenih u Prilogu IV., točki (a). U svjetlu prikupljenih informacija, države članice poduzimaju podrobnija istraživanja ili mjere očuvanja kako bi se osiguralo da slučajno hvatanje i ubijanje nemaju značajan negativan utjecaj na dotične vrste.

(2-1)    Članak 12. odnosi se na zaštitu vrsta navedenih u točki (a) Priloga IV. Članak se primjenjuje na cijeli prirodni areal vrsta u EU-u i cilj mu je ukloniti izravne prijetnje tim vrstama, a ne njihovim staništima, uz iznimku članka 12. stavka 1. točke (d).

(2-2)    Točka (a) Priloga IV. obuhvaća različite vrste, od velikih kralježnjaka koji trebaju velika područja do malih beskralježnjaka s vrlo malim teritorijima. Neke vrste navode se i u Prilogu II. i stoga se na njih primjenjuju mjere za očuvanje njihovih staništa na posebnim područjima očuvanja (članci od 3. do 10.). Međutim, kad je riječ o vrstama koje se navode samo u točki (a) Priloga IV., članci 12. (za životinjske vrste) i 13. (za biljne vrste) sadržavaju glavne odredbe za postizanje cilja očuvanja iz Direktive kako je navedeno u članku 2.

(2-3)    Prije nego što se detaljno razmotre odredbe članka 12., valja podsjetiti na neka opća pravna razmatranja koja je iznio Sud EU-a.

2.1. Opća pravna razmatranja

(2-4)    Za stvarnu provedbu članka 12. Direktive o staništima potrebno je potpuno, jasno i precizno prenošenje u državama članicama. U skladu s ustaljenom sudskom praksom „provedba odredaba direktiva mora se odlikovati neupitnom obvezujućom snagom te specifičnošću, preciznošću i jasnoćom neophodnima kako bi se ispunili zahtjevi pravne sigurnosti” 8 .

(2-5) Mišljenje je Suda da „za prijenos direktive u nacionalno pravo nije nužno potrebno formalno i doslovno uključivanje njezina sadržaja u izričito, posebno zakonodavstvo te se, ovisno o njezinu sadržaju, može ostvariti općim pravnim okvirom, pod uvjetom da se njime osigurava potpuna primjena direktive na dovoljno jasan i precizan način” 9 . Prema ustaljenoj sudskoj praksi, kako bi se ispunio zahtjev pravne sigurnosti, pojedinci bi trebali imati pravo na jasan i točno određen pravni položaj koji im omogućuje da se upoznaju s punim opsegom svojih prava i, prema potrebi, da ih zaštite pred nacionalnim sudovima 10 .

Različite vrste ograničenja mogu biti sadržane u zakonodavstvu u različitim oblicima. Međutim, neovisno o obliku, ograničenje mora biti dovoljno jasno, precizno i strogo. Na primjer, smatra se da zabrana uporabe pesticida koja će vjerojatno imati ozbiljne štetne učinke na prirodnu ravnotežu ne izražava dovoljno jasno, precizno i strogo potrebu za zabranom oštećivanja lokaliteta za razmnožavanje ili odmor zaštićenih životinja kako je utvrđeno u članku 12. stavku 1. točki (d) 11 .

(2-6)    Sve odredbe kojima se uspostavlja okvir stroge zaštite trebale bi se posebno odnositi na vrste iz Priloga IV. i ispunjavati sve zahtjeve utvrđene u članku 12. Sud 12 je naglasio važnost toga u predmetu Caretta caretta (glavata želva). Na zahtjev Suda da utvrdi važeće odredbe u svojemu pravnom sustavu za koje smatra da ispunjavaju zahtjeve iz članka 12., „grčka vlada samo je navela niz zakona i drugih propisa, a da pritom nije uputila ni na jednu konkretnu odredbu koja bi mogla ispuniti te zahtjeve”.

S obzirom na posebnu prirodu članka 12., Sud je presudio da opće zakonodavne ili administrativne odredbe, npr. puko ponavljanje teksta članka 12. u nacionalnom zakonodavstvu, ne ispunjavaju uvijek zahtjeve za zaštitu vrsta niti jamče stvarnu provedbu tog članka. Formalno prenošenje članka 12. u nacionalno zakonodavstvo nije samo po sebi dovoljno da se zajamči njegova djelotvornost. Mora se dopuniti dodatnim provedbenim odredbama kako bi se osigurala stroga zaštita na temelju specifičnosti te posebnih problema i prijetnji s kojima se suočavaju vrste ili skupine vrsta navedene u Prilogu IV.

(2-7)    Pri prenošenju Direktive države članice moraju poštovati značenje pojmova i koncepata koji se koriste u Direktivi kako bi se osigurala ujednačenost u njezinu tumačenju i primjeni 13 . To znači i da bi nacionalnim mjerama za prenošenje trebalo osigurati potpunu primjenu Direktive bez izmjene njezinih uvjeta, selektivne primjene njezinih odredaba ili dodavanja dodatnih uvjeta ili odstupanja koji nisu predviđeni Direktivom 14 .

Kako je Sud istaknuo, „vjerno prenošenje postaje posebno važno u slučaju kao što je ovaj, u kojem je upravljanje zajedničkom baštinom povjereno državama članicama na njihovim državnim područjima [...]. Iz toga slijedi da su u kontekstu Direktive [o staništima], kojom se utvrđuju složena i tehnička pravila u području prava okoliša, države članice posebno dužne osigurati da je njihovo zakonodavstvo namijenjeno prenošenju te direktive jasno i precizno” 15 .

Na primjer, prenošenje članka 12. stavka 1. točke (d) kojim se zabranjuje oštećivanje ili uništavanje samo lokaliteta za razmnožavanje i odmor koji su „jasno uočljivi” ili „savršeno poznati i utvrđeni kao takvi” ili samo namjerno oštećivanje ili uništavanje lokaliteta za razmnožavanje ili odmor 16 smatra se izmjenom sadržaja članka 12. stavka 1. točke (d) i ograničavanjem njegova područja primjene. Tom se odredbom od država članica zahtijeva da zabrane uništavanje „svih” lokaliteta za razmnožavanje i odmor, bilo namjerno ili ne, a ne samo onih koji su dobro poznati. Isključuje se i izuzeće zakonitih djela od zabrane iz članka 12. stavka 1. točke (d). Takvo prenošenje stoga nije u skladu s člankom 12. stavkom 1. točkom (d) jer se njime ne zabranjuje uništavanje, bilo namjerno ili na drugi način, „svih” lokaliteta za razmnožavanje i odmor.

(2-8)    Osim toga, „puka upravna praksa, kojoj je svojstveno da je tijela mogu svojevoljno mijenjati, ne može se smatrati pravilnim ispunjavanjem obveze država članica kojima je direktiva upućena, u skladu s člankom 189. Ugovora” 17 . Sud je tu odluku potvrdio u drugom predmetu 18 . Samo postojanje nacionalne sudske prakse bez konkretne pravne odredbe ne može se smatrati pravilnim ispunjavanjem obveze potpunog prenošenja Direktive. Nasuprot tome, „postojanje upravne prakse kojom se povređuje pravo Zajednice može dovesti do povrede obveza, čak i ako je samo primjenjivo nacionalno zakonodavstvo u skladu s tim pravom” 19 .

2.2. Potrebne mjere za sustav stroge zaštite

(2-9)    Članak 12. stavak 1. Direktive o staništima obvezuje države članice da poduzmu „sve potrebne mjere za uspostavu sustava stroge zaštite” vrsta navedenih u Prilogu IV. u njihovu prirodnom arealu. Postavlja se nekoliko pitanja u pogledu definicije nekih korištenih pojmova. Iako se u Direktivi jasno navode zabrane, ne definira se detaljno, na primjer, što se podrazumijeva pod „potrebnim” mjerama ili „sustavom” stroge zaštite.

(2-10) Stoga je važno podsjetiti da bi pri tumačenju i provedbi članka 12. stavka 1. točaka od (a) do (d) trebalo uzeti u obzir cilj Direktive utvrđen u članku 2. Prema tome, Direktivom se državama članicama daje određeni manevarski prostor pri uspostavi „sustava” stroge zaštite vrsta navedenih u Prilogu IV. Međutim, ta diskrecijska ovlast podliježe ograničenjima i mora ispunjavati nekoliko minimalnih zahtjeva koji su navedeni u nastavku.

2.2.1.Mjere za uspostavu i stvarnu primjenu sustava stroge zaštite

(2-11)    Potpuna i djelotvorna primjena članka 12. zahtijeva, s jedne strane, uspostavu usklađenog pravnog okvira, tj. donošenje posebnih zakona i drugih propisa za djelotvornu zabranu aktivnosti navedenih u članku 12. i, s druge strane, primjenu konkretnih mjera za provedbu tih odredaba na terenu radi zaštite vrsta navedenih u Prilogu IV. Ta dvostruka zaštitna mjera ključna je za primjenu članka 12.

Sud je potvrdio taj pristup u predmetima C-103/00 (o zaštiti vrste Caretta caretta na Zakintosu 20 ), C-518/04 (o zaštiti vrste Vipera schweizeri na Milosu 21 ), C-183/05 (o zaštiti nekoliko vrsta iz Priloga IV. u Irskoj 22 ), C-383/09 (o zaštiti vrste Cricetus cricetus u Francuskoj 23 ) i C-504/14 (o zaštiti vrste Caretta caretta na području Kiparisije 24 ).

(2-12) Prema tome, člankom 12. stavkom 1. zahtijeva se uspostava i uvođenje sustava stroge zaštite kojim se djelotvorno zabranjuju aktivnosti navedene u toj odredbi. Stoga je za odgovarajući sustav stroge zaštite vrsta iz Priloga IV. potreban i skup usklađenih i koordiniranih preventivnih mjera. To bi se, prema potrebi, trebalo primjenjivati i na prekograničnu koordinaciju između susjednih država članica, konkretno kad dijele istu populaciju zaštićene vrste.

Sud je u predmetu Cricetus cricetus (C-383/09) utvrdio da prenošenje odredbe iz članka 12. stavka 1. točke (d) zahtijeva, uz donošenje sveobuhvatnog zakonodavnog okvira, i provedbu konkretnih i posebnih zaštitnih mjera te donošenje usklađenih i koordiniranih preventivnih mjera 25 (vidjeti i predmete C‑518/04 26 i C‑183/05 27 ). Takav sustav stroge zaštite stoga mora omogućiti djelotvorno sprečavanje oštećivanja ili uništavanja lokaliteta za razmnožavanje ili odmor životinjskih vrsta navedenih u točki (a) Priloga IV. Direktivi o staništima (vidjeti predmet C‑103/00 28 ).

U predmetu Skydda Skogen (C‑473/19 i C‑474/19) Sud je potvrdio da je za postizanje ciljeva Direktive o staništima zapravo važno da nadležna tijela mogu predvidjeti aktivnosti koje bi bile štetne za vrste zaštićene tom direktivom, neovisno o tome je li predmet aktivnosti o kojoj je riječ ubijanje ili uznemiravanje tih vrsta 29 .

(2-13) To proizlazi izravno iz pojma „sustav stroge zaštite”, pri čemu se uzima u obzir i potreba za uspostavljanjem veze između donesenih mjera i ciljeva članka 12. te Direktive općenito. Te mjere moraju pridonijeti cilju dugoročnog održavanja vrste ili obnove populacije u njezinu staništu te se moraju djelotvorno provoditi.

Navedeno je tumačenje potkrijepljeno uvodnim izjavama 3. 30 i 15. 31 Direktive, u kojima se poticanje čovjekove aktivnosti i mjere upravljanja navode kao nužni za održavanje ili povrat vrsta u povoljno stanje očuvanosti. Same uvodne izjave nemaju obvezujući pravni učinak i nikada ne mogu imati prednost u odnosu na materijalne odredbe Direktive, ali jasno ukazuju na namjeru. Stoga, iako se Sud ne služi preambulom za izravno obrazloženje presude, ona se i dalje često upotrebljava kao pomoć pri tumačenju materijalnih odredaba sekundarnog zakonodavstva 32 .

(2-14) Potreba za konkretnim, usklađenim i koordiniranim preventivnim mjerama za provedbu zahtjeva za strogu zaštitu vrsta iz Priloga IV. ne podrazumijeva nužno uspostavu novih struktura ili postupaka odobravanja na nacionalnoj razini. Na primjer, države članice mogu prilagoditi postojeće postupke planiranja za projekte koji mogu utjecati na vrste iz Priloga IV. kako bi ispunile zahtjeve iz članka 12. To znači da se procjena utjecaja na vrste i njihove lokalitete za razmnožavanje i odmor može ugraditi u postojeće procese donošenja odluka na različitim razinama u državi članici, uključujući, na primjer, odluke o planiranju korištenja zemljišta ili postupke procjene utjecaja planova i projekata na okoliš.

Kad je riječ o tekućim aktivnostima, države članice mogu primijeniti postupke planiranja, propise ili kodekse najbolje prakse (koji moraju biti dovoljno detaljni i jasni) kao alate za provedbu odredaba članka 12. Međutim, kako je objašnjeno u odjeljku 2.3.4., takvi pristupi i alati dopuna su formalnoj pravnoj zaštiti, a ne zamjena za nju.

2.2.2. Mjere za osiguranje povoljnog stanja očuvanosti

(2-15)    Pri tumačenju članka 12. mora se uzeti u obzir cilj Direktive o staništima utvrđen u članku 2., koji se bez razlike primjenjuje na staništa i vrste navedene u svim prilozima. Stoga bi stroge zaštitne mjere donesene na temelju članka 12. trebale osigurati ili pridonijeti održavanju ili povratu u povoljno stanje očuvanosti vrsta od interesa Zajednice navedenih u Prilogu IV.

(2-16)    Nadalje, članak 12. mora se tumačiti s obzirom na članak 1. točku (i), u kojoj se definira povoljno stanje očuvanosti vrste. To podrazumijeva da se o mjerama koje treba poduzeti mora odlučivati na temelju konkretnih okolnosti svake situacije i uzimajući u obzir posebnosti svake vrste. Na primjer, značajke vrste, kao što je stanje očuvanosti, mogu opravdati konkretnije ili intenzivnije zaštitne mjere.

U predmetu Cricetus cricetus (C-383/09, t. 37. i 25.) Sud je naveo da provedene mjere „nisu prikladne za djelotvorno sprečavanje oštećivanja ili uništavanja lokaliteta za razmnožavanje ili odmor europskog hrčka”. Sud je smatrao da „unatoč primjeni mjera utvrđenih u planu oporavka [europskog hrčka] (2007.–2011.) i uzajamnih obveza stranaka uključenih u zaštitu vrste, dosad ostvareni biološki rezultati nisu dovoljni za zaštitu te vrste u Francuskoj”. Stoga je „iznimno važno znatno i brzo poboljšati mjere u korist europskog hrčka kako bi se u kratkom roku ostvarili biološki rezultati koji pokazuju oporavak vrste.” To znači da se sustav stroge zaštite mora prilagoditi potrebama i stanju očuvanosti vrste.

2.2.3. Mjere koje se odnose na situacije opisane u članku 12.

(2-17)    Opseg i vrsta mjera poduzetih za uspostavu sustava stroge zaštite ograničeni su popisom zabrana i drugih obveza iz članka 12. (vidjeti i odjeljak 2.3. u nastavku). Stoga se poduzete mjere moraju odnositi na aktivnosti kojima se ugrožavaju same vrste (članak 12. stavak 1. točke od (a) do (c), članak 12. stavci 2., 3. i 4.) ili određeni elementi njihovih staništa (članak 12. stavak 1. točka (d)). Članak 12. stavak 1., sam ili s člankom 2., ne obvezuje države članice da poduzmu proaktivne mjere upravljanja staništima 34 , već samo zahtijeva mjere za djelotvornu zabranu svih aktivnosti navedenih u članku 12. stavku 1. Osim toga, člankom 12. stavkom 4. propisuje se da „[u] svjetlu prikupljenih informacija, države članice poduzimaju podrobnija istraživanja ili mjere očuvanja kako bi se osiguralo da slučajno hvatanje i ubijanje nemaju značajan negativan utjecaj na dotične vrste”.

(2-18) Različite vrste mjera mogu biti potrebne za vrste navedene u Prilogu IV. i za različite situacije. To može varirati ovisno o različitim ekološkim zahtjevima vrsta te o posebnim problemima i prijetnjama s kojima se suočavaju vrste ili skupine vrsta. Odgovornost je nacionalnih tijela da utvrde mjere koje su potrebne za djelotvornu provedbu zabrana iz članka 12. stavka 1. i osiguravanje stroge zaštite vrsta.

(2-19) Stoga su države članice obvezne uvesti zabranu u zakonodavstvo (u skladu s člankom 12. stavkom 1.) te stvarno primjenjivati i provoditi tu zabranu, što uključuje preventivne mjere (informiranje o zabranama koje su na snazi, praćenje itd.). Iz teksta članka 12. i članka 1. točke (i) te cilja „održavanja” povoljnog stanja očuvanosti isto tako proizlazi da su države članice vezane obvezama iz članka 12. i prije no što se potvrdi da se brojnost vrste smanjila ili opasnost od nestanka zaštićene vrste postala stvarnost 35 . Čak i ako vrsta ima povoljno stanje očuvanosti i vjerojatno će ga zadržati u doglednoj budućnosti, države članice trebale bi poduzeti i preventivne mjere za njezinu zaštitu od aktivnosti navedenih u članku 12.

Sud EU-a pojasnio je da „provedba sustava zaštite propisanog u članku 12. stavku 1. točkama (a) do (c) Direktive o staništima ne zahtijeva postojanje opasnosti da će određena aktivnost imati štetne učinke na stanje očuvanosti pojedinih životinjskih vrsta” 36 i „da se zaštita koju pruža navedena odredba ne prestaje primjenjivati na vrste koje su postigle povoljno stanje očuvanosti” 37 . Nadalje, „s obzirom na to da provedba sustava zaštite predviđenog člankom 12. stavkom 1. točkom (d) te direktive ne ovisi o broju primjeraka dotične vrste, ona ne može [...] biti uvjetovana postojanjem opasnosti od štetnih učinaka na stanje očuvanosti te vrste”  38 .

(2-20)    To je stajalište potkrijepljeno u predmetima C-103/00, C-518/04, C-183/05 i C-383/09, u kojima je Sud naglasio važnost preventivne prirode poduzetih mjera 39 . Sud je odbio argument grčke vlade da je potrebno dokazati smanjenje broja gnijezda kako bi se dokazalo nepostojanje stroge zaštite vrste Caretta caretta. Prema mišljenju Suda „činjenica da se ne čini da se broj gnijezda te vrste smanjio u posljednjih 15 godina sama po sebi ne dovodi u pitanje taj zaključak” (zaključak da ne postoji sustav za strogu zaštitu vrste Caretta caretta).

Sud je presudio da prenošenje članka 12. od država članica zahtijeva ne samo donošenje sveobuhvatnog zakonodavnog okvira već i provedbu praktičnih i konkretnih zaštitnih mjera u tom pogledu te da sustav stroge zaštite podrazumijeva donošenje usklađenih i koordiniranih preventivnih mjera 40 . Sustav stroge zaštite stoga mora omogućiti učinkovito sprečavanje oštećivanja ili uništavanja lokaliteta za razmnožavanje ili odmor životinjskih vrsta navedenih u točki (a) Priloga IV. Direktivi o staništima (vidjeti u tom smislu predmet C‑103/00, Komisija protiv Grčke, Zbornik sudske prakse za 2002., I‑1147, t. 39.).

(2-21)    Takav se pristup temelji i na članku 191. UFEU-a, prema kojem je „politika Unije u području okoliša usmjerena [...] prema postizanju visokog stupnja zaštite” i temelji se na načelu opreznosti te načelu preventivnog djelovanja. Preventivnim mjerama predviđaju se i otklanjanju prijetnje i rizici s kojima se vrsta može suočiti. Stoga bi za neke vrste preventivne mjere trebale biti dio „potrebnih mjera” za uspostavu sustava stroge zaštite.

2.2.4. Odredbe članka 12. stavka 1. točaka od (a) do (d) i članka 12. stavka 4. u odnosu na tekuće aktivnosti

(2-22) Primjena zaštitnih propisa može se jasno povezati s postupcima odobravanja projekata (npr. građevinski i infrastrukturni projekti), ali njihova primjena u slučaju aktivnosti koje se ponavljaju i raširene su, kao što su poljoprivreda, šumarstvo ili ribarstvo 43 , može biti složenija.

Direktiva se ipak primjenjuje i na te aktivnosti. Sud EU-a pojasnio je da se zabrane iz članka 12. stavka 1. točaka od (a) do (c) Direktive o staništima mogu primjenjivati na aktivnosti, kao što su šumarski radovi ili prostorno uređenje, čija svrha očito nije hvatanje, ubijanje ili uznemiravanje životinjskih vrsta ili namjerno uništavanje ili skupljanje jaja 44 . Po analogiji, isto vrijedi i za zabranu iz članka 12. stavka 1. točke (d) Direktive o staništima.

Države članice stoga moraju osigurati ispunjavanje obveza zaštite vrsta iz Priloga IV. i u slučaju tekućih aktivnosti. To ne znači nužno da je potrebno uvesti nove strukture ili postupke odobravanja na nacionalnoj razini. Države članice najvjerojatnije će imati uspostavljene postupke planiranja, propise ili kodekse najbolje prakse koji bi se mogli prilagoditi kako bi se uključile odredbe članka 12. Međutim, neovisno o pristupu odabranom za primjenu zahtjeva iz članka 12. na tekuće aktivnosti (uspostava novog mehanizma ili prilagodba postojećih), države članice moraju osigurati da se zahtjevi stroge zaštite ispunjavaju na odgovarajući način. Budući da se poljoprivreda, šumarstvo i ribarstvo znatno razlikuju po tom pitanju, svako se područje razmatra zasebno u nastavku.

(2-23)    Kad je riječ o poljoprivredi 45 , više država članica odlučilo se za preventivne mjere kako bi osigurale usklađenost s člankom 12. To može uključivati, na primjer, izradu dovoljno detaljnih i jasnih smjernica i kodeksa ponašanja (čak i ako nisu pravno obvezujući). Korisno je napomenuti da osnovna pravila o poljoprivrednoj praksi često uključuju zaštitu određenih obilježja krajobraza, kao što su živice, bare itd., koji mogu biti i staništa vrsta navedenih u Prilogu IV. Međutim, areal dotičnih vrsta vrlo je širok te su u nekim slučajevima države članice smatrale primjerenim izraditi detaljnije smjernice za pojedine vrste.

Direktivom se ipak zahtijeva da se takvim pristupima i alatima dopunjuje, a ne zamjenjuje formalna pravna zaštita, tj. ako se ti alati (npr. kodeksi ponašanja, najbolja praksa) zanemaruju ili ne provode pravilno, moraju postojati pravni postupci za djelotvornu provedbu sustava stroge zaštite vrsta u skladu s člankom 12.

(2-24)    U tom kontekstu trebalo bi naglasiti da je pojava zaštićenih vrsta na poljoprivrednom zemljištu često rezultat tradicionalnih praksi korištenja zemljišta i poljoprivrednih praksi, obično ekstenzivne prirode. Očito je da bi trebalo poticati nastavak praksi korištenja zemljišta koje jasno pridonose stanju očuvanosti vrste koja se razmatra. Uz zahtjeve iz članka 12. stavka 1., potrebno je pratiti i ocjenjivati slučajno hvatanje ili ubijanje zaštićenih životinjskih vrsta povezano s takvim tekućim aktivnostima u skladu s člankom 12. stavkom 4.

(2-25)    Primjena članka 12. na šumarstvo u nekim je aspektima složenija jer je vjerojatnije da su stabla namijenjena za sječu ujedno i stanište (lokalitet za razmnožavanje ili odmor) vrsta iz Priloga IV. Specifičnosti sektora, tj. dugi proizvodni ciklusi i, posljedično, potreba za dugoročnim planiranjem, pridonose posebnim izazovima očuvanja vrsta u šumama.

U potrazi za praksama održivog gospodarenja šumama koje su u skladu sa zahtjevima očuvanja države članice razvile su različite pristupe rješavanju tog pitanja. Postojeći pristupi variraju od detaljnog planiranja šumarstva i prethodnog odobrenja planova gospodarenja šumama ili općih kodeksa prakse do prethodne obavijesti o prijedlozima za sječu kako bi se tijelima za okoliš omogućilo da interveniraju ako su eventualno uključene poznate populacije zaštićenih vrsta.

Kao i u slučaju poljoprivrednih praksi, tim preventivnim pristupima može se osigurati zaštita dotičnih vrsta, pod uvjetom da se učinkovito priopće i da se provedu uz dobru volju i dostatna sredstva. Gospodarski poticaji mogu pomoći u promicanju prihvaćanja takvog pristupa, kao u slučaju sustava za izdavanje šumarskih dozvola, kojim se može zahtijevati usklađenost s određenim odredbama o zaštiti okoliša, uključujući bioraznolikost i zaštitu vrsta. Pristupe će, naravno, možda trebati prilagoditi i uskladiti sa zahtjevima zaštite vrsta iz Priloga IV. Međutim, takvi pristupi nisu apsolutno jamstvo, osim ako je potpuno prethodno odobrenje planova gospodarenja šumama obvezno, te se stoga (kako je prethodno navedeno) moraju podržati sustavom pravne zaštite i izvršavanja zakonodavstva.

 (2-26) Mjere u području šumarstva bile bi u skladu s člankom 12. i ako bi se isplanirale tako da se izbjegne bilo koja od situacija navedenih u tom članku. Primjerenim preventivnim pristupom moglo bi se izbjeći sukobe sa zabranama iz članka 12. ako bi isključivao sve štetne šumarske prakse kad je vrsta najosjetljivija, npr. tijekom razmnožavanja. Izvan sezone razmnožavanja mjere propisane člankom 12. trebalo bi utvrditi na pojedinačnoj osnovi i na temelju ekoloških potreba vrste, u idealnom slučaju u okviru planova gospodarenja šumama 46 i kako bi se spriječilo oštećivanje ili uništavanje lokaliteta za razmnožavanje ili odmor.

Sud EU-a pojasnio je da bi se šumarski radovi trebali temeljiti na preventivnom pristupu uzimajući u obzir potrebe očuvanja dotičnih vrsta te da bi se trebali planirati i provoditi tako da se ne povrijede zabrane koje proizlaze iz članka 12. stavka 1. točaka od (a) do (c) Direktive o staništima, uzimajući u obzir, kako proizlazi iz članka 2. stavka 3. te direktive, gospodarske, socijalne, kulturne te regionalne i lokalne zahtjeve 47 . Po analogiji, isto vrijedi i za zabranu iz članka 12. stavka 1. točke (d) Direktive o staništima.

(2-27) Drugi je primjer aktivnosti koje se ponavljaju održavanje javne infrastrukture. Mjere održavanja mogu se osmisliti tako da pomažu u očuvanju i povezivanju staništa strogo zaštićenih vrsta, kao što je livadna gušterica (Lacerta agilis) na željezničkim prugama (npr. pažljivim održavanjem zelenih površina uz cestu, željezničkog tucanika i riječne vegetacije). Države članice mogu izraditi smjernice za dobru praksu za takve mjere održavanja i tako pridonijeti usklađivanju sa zahtjevima Direktive o staništima.

(2-28) Države članice mogu primjenjivati i dobrovoljne mjere, kao što su ugovori za šumarske, okolišne i klimatske usluge te očuvanje šuma u okviru zajedničke poljoprivredne politike, kako bi pridonijele provedbi odredaba članka 12. Takve mjere omogućuju uspješno povezivanje preventivnog pristupa s (dobrovoljnim) proaktivnim upravljanjem staništima. Međutim, njima se može dopuniti, ali ne i zamijeniti formalna pravna zaštita.

(2-29) Primjena članka 12. na ribarstvo zahtijeva regulaciju ribolovnih aktivnosti kako bi se spriječili negativni učinci na strogo zaštićene vrste, kao što su oštećivanje njihovih lokaliteta za razmnožavanje ili odmor, namjerno hvatanje ili ubijanje tih vrsta ili njihov usputni ulov ribolovnim alatima. Potrebne preventivne mjere mogle bi se provoditi alatima za planiranje, kao što su planovi upravljanja ribarstvom, ili putem povlastica za ribolov, uključujući posebne zahtjeve. Kako bi se osigurala odgovarajuća i djelotvorna zaštita, trebale bi se temeljiti na dobrom poznavanju rizika koje predstavljaju određene vrste ribolovnog alata. Osim toga, posebnu pozornost trebalo bi posvetiti područjima na kojima postoji rizik od interakcije koja dovodi do slučajnog ulova.

Budući da je očuvanje morskih bioloških resursa u isključivoj nadležnosti Europske unije u okviru zajedničke ribarstvene politike, potrebne mjere moraju se provoditi u sklopu tog okvira politike. Osnovna primjenjiva pravila utvrđena su u Uredbi (EU) br. 1380/2013, u kojoj se primjenjuje pristup upravljanju ribarstvom temeljen na ekosustavu kako bi se ograničio utjecaj na okoliš i osigurala usklađenost sa zakonodavstvom u području zaštite okoliša. Za provedbu potrebnih preventivnih mjera mogu se primjenjivati različiti alati za upravljanje ribarstvom, kao što su alati iz Uredbe o tehničkim mjerama (Uredba (EU) 2019/1241 49 ).

U okviru procesa regionalizacije u skladu s tom uredbom države članice moraju Komisiji dostaviti zajedničke preporuke za donošenje delegiranih akata koji sadržavaju potrebne mjere. Opće je pravilo da države članice mogu primjenjivati potrebna pravila i preventivne mjere na ribarske flote koje plove pod njihovom zastavom. Mjere za druge flote koje obavljaju ribolov na morskom području država članica potrebno je provesti delegiranim aktima Komisije. U skladu s Uredbom br. 1380/2013 države članice mogu donijeti hitne mjere koje se primjenjuju na sva plovila pod određenim uvjetima kako bi ublažile ozbiljnu prijetnju vrstama. Mogu poduzeti i nediskriminirajuće mjere unutar 12 nautičkih milja od svojih polaznih crta, koje se primjenjuju na sva plovila pod određenim uvjetima.

S obzirom na činjenicu da je usputni ulov jedan od glavnih pritisaka na zaštićene morske vrste, a, prema trenutačnim saznanjima, posebno na kitove, kornjače i morske ptice, vrlo je važno donijeti i provesti učinkovite preventivne mjere koje se odnose na relevantne ribolovne aktivnosti. U tu bi se svrhu trebalo poslužiti mehanizmima dostupnima u okviru zajedničke ribarstvene politike, konkretno Uredbom o tehničkim mjerama (Uredba (EU) 2019/1241). Preventivne mjere mogu, na primjer, uključivati izmjene ili ograničenja određenih vrsta ribolovnog alata, prostornu/vremensku regulaciju ribolovnih aktivnosti (npr. potpuna zabrana uporabe određenog ribolovnog alata unutar područja na kojem takav alat predstavljaju prijetnju stanju očuvanosti vrsta na tom području ili prijetnju njihovim staništima) ili razvoj alternativnih alata.

 

(2-30)    Opći je zaključak koji se može izvući iz ovog odjeljka da bi se tekuće aktivnosti u idealnom slučaju trebale provoditi tako da se izbjegnu sukobi s odredbama o zaštiti vrsta. Prednost je takvog pristupa i potencijalna zaštita osobe koja se bavi određenom aktivnošću (npr. od kaznenog progona) sve dok se pridržava tih mjera. U tu se svrhu može služiti alatima kao što su instrumenti planiranja, sustavi prethodnog odobrenja, kodeksi ponašanja i praktične informacije ili smjernice. Takve mjere trebale bi:

a)biti dio „potrebnih mjera” koje su u skladu s člankom 12. nužne za „uspostavu i provedbu učinkovitog sustava stroge zaštite”;

b)uključivati zahtjeve stroge zaštite;

c)osigurati da se u okviru svih štetnih djelovanja u potpunosti uzimaju u obzir potrebe očuvanja dotične vrste ili populacije te da su takva djelovanja popraćena pravnim okvirom za strogu zaštitu kojim se osigurava da ih regulatorna tijela mogu provesti na odgovarajući način u slučaju neusklađenosti (ispunjeni su aspekti pravne sigurnosti); i

d)pridonijeti utvrđivanju odgovarajućih razina nadzora (koji se zahtijeva u članku 11. Direktive) i načina njihova financiranja.

2.3.Posebne odredbe o zaštiti u skladu s člankom 12.

2.3.1. Namjerno hvatanje ili ubijanje primjeraka vrsta iz točke (a) Priloga IV.

(2-31)    Člankom 12. stavkom 1. točkom (a) zabranjuju se svi oblici namjernog hvatanja ili ubijanja 50 primjeraka vrsta navedenih u točki (a) Priloga IV. u divljini. U skladu s člankom 12. stavkom 3. ta se zabrana primjenjuje na sve životne faze životinja. U skladu s člankom 1. točkom (m) „primjerak znači bilo koju životinju ili biljku, bilo živu ili mrtvu, koja pripada nekoj od vrsta navedenih u Prilogu IV. i Prilogu V., svaki njezin dio ili derivat, kao i na ostalu robu za koju se čini, na temelju popratnog dokumenta, pakiranja, oznake ili etikete, ili na temelju svih drugih okolnosti, da su dijelovi ili derivati životinja ili biljaka tih vrsta”.

(2-32)    U predmetu Caretta caretta, C-103/00 (t. 37.) Sud se pozvao na element „nakane” i naveo da je „zabranjena [...] vožnja mopeda na plažama na kojima se želva razmnožava te su postavljene obavijesti o prisutnosti njezinih gnijezda na plažama. Morsko područje oko Gerakasa i Dafnija klasificirano je kao apsolutno zaštićeno područje te su ondje postavljene posebne obavijesti.” Prema mišljenju Suda činjenica da su se, unatoč informacijama dostupnima javnosti o potrebi zaštite tih područja, ljudi koristili mopedima na plaži te da su se na okolnom morskom području nalazile pedaline i mala plovila 51 predstavljala je namjerno uznemiravanje želvi u vrijeme razmnožavanja u smislu članka 12. stavka 1. točke (b). Stoga se čini da Sud „tumači pojam ‚namjerno’ u smislu svjesnog prihvaćanja posljedica” 52 .

(2-33)    U predmetu C-221/04 53 obrazloženje Suda bilo je preciznije. Komisija je u tom predmetu podnijela tužbu Sudu jer je Španjolska povrijedila obveze iz članka 12. stavka 1. točke (a) u pogledu zaštite vidre (Lutra lutra) time što su tijela regije Castilla y León odobrila zamke u nekoliko privatnih lovišta. Sud je podsjetio na zaključke iz predmeta Caretta caretta i naveo da se „za ispunjenje uvjeta ‚namjerne radnje’ iz članka 12. stavka 1. točke (a) Direktive mora dokazati da je počinitelj djela imao namjeru hvatanja ili ubijanja primjerka zaštićene životinjske vrste ili je barem prihvatio mogućnost takvog hvatanja ili ubijanja” 54 .

Sud je to upotrijebio kao „potreban kriterij” i utvrdio u tom predmetu da se sporna dozvola odnosila na lov na lisice i stoga sama po sebi nije imala za cilj dopustiti hvatanje vidri. Osim toga, Sud je naglasio da prisutnost vidri na tom području nije službeno dokazana tako da nije utvrđeno ni da su španjolska tijela znala da bi mogla ugroziti vidre izdavanjem spornih dozvola za lov na lisice. Sud je stoga zaključio da nisu ispunjeni potrebni kriteriji za utvrđivanje da je hvatanje ili ubijanje primjerka zaštićene životinjske vrste bilo namjerno 55 .

U predmetu C-340/10 Sud je utvrdio da Cipar nije ispunio svoje obveze iz članka 12. stavka 1. jer je tolerirao aktivnosti koje su ozbiljno ugrozile ekološke karakteristike jezera Paralimni te nije poduzeo zaštitne mjere potrebne za održavanje populacije vrste Natrix natrix cypriaca (ciparska bjelouška) i potrebne mjere za uspostavu i primjenu sustava stroge zaštite te vrste.

(2-34)    Na temelju pristupa Suda u predmetima C-103/00 i C-221/04 „namjerne” radnje treba shvatiti kao radnje koje poduzima osoba koja zna da će te radnje dovesti do hvatanja ili ubijanja vrste navedene u Prilogu IV. ili svjesno prihvaća mogućnost takvog kaznenog djela.

Drugim riječima, odredba se ne primjenjuje samo na osobu koja doista namjerava uhvatiti ili ubiti primjerak zaštićene vrste nego i na osobu koja je dovoljno informirana i svjesna najvjerojatnijih posljedica svoje radnje, ali je ipak poduzima, što dovodi do hvatanja ili ubijanja primjeraka (npr. kao neželjena, ali prihvaćena nuspojava) (uvjetna nakana).

Nacionalna tijela trebala bi svim odgovarajućim sredstvima proaktivno pružati informacije o pojavi zaštićenih vrsta i o svim postojećim pravilima za njihovu zaštitu. Primjer su obavijesti na plažama o prisutnosti gnijezda želvi na plažama u predmetu Caretta caretta.

(2-35)    Ta potreba za informiranjem vrlo je važna i za slučajno ulovljene vrste tijekom ribolovnih operacija koje se provode u suprotnosti s pravilima o ribolovu. EU je donio određena pravila za zaštitu kitova od hvatanja i ubijanja ribolovnim alatom. Uredbom 2019/1241 određenim se plovilima zabranjuje da se na određenim posebnim područjima služe nekim vrstama ribolovnog alata ako se istodobno ne služe i aktivnim akustičnim uređajima za odvraćanje, čime se može spriječiti zaplitanje obalnih dupina u ribarske mreže (vidjeti i odjeljak 2.3.6.). U takvim slučajevima države članice moraju osigurati ne samo djelotvornu kontrolu i provedbu uporabe akustičnih uređaja za odvraćanje već i potpuno informiranje ribara o toj obvezi.

2.3.2. Namjerno uznemiravanje vrsta iz točke (a) Priloga IV., posebno u vrijeme razmnožavanja, podizanja mladih, hibernacije i migracije

(2-36)    Člankom 12. stavkom 1. točkom (b) zabranjuje se namjerno uznemiravanje vrsta iz Priloga IV., posebno u vrijeme razmnožavanja, podizanja mladih, hibernacije i migracije, kada su vrste osjetljivije 57 . U skladu s člankom 12. stavkom 3. ta se zabrana odnosi na sve životne faze dotičnih vrsta.

2.3.2.a) Namjerno uznemiravanje

(2-37)    Članci 12. i 1. Direktive o staništima ne sadržavaju definiciju pojma „uznemiravanje” 58 . Odredba nije izričito ograničena na „znatno” uznemiravanje, kao što je uznemiravanje iz članka 6. stavka 2. Direktive, ali područje primjene odredbe mora se tumačiti uzimajući u obzir glavni cilj Direktive.

Kako je već navedeno, provedba sustava zaštite propisanog u članku 12. stavku 1. točkama od (a) do (d) Direktive o staništima „ne zahtijeva postojanje opasnosti da će određena aktivnost imati štetne učinke na stanje očuvanosti pojedinih životinjskih vrsta” 59 i „zaštita koju pruža navedena odredba ne prestaje [se] primjenjivati na vrste koje su postigle povoljno stanje očuvanosti” 60 .

Jasno je da bi svaku aktivnost kojom se namjerno uznemirava određenu vrstu u mjeri u kojoj to može utjecati na njezine izglede za preživljavanje, uspješno razmnožavanje ili reproduktivnu sposobnost ili koja dovodi do smanjenja područja koje vrsta nastanjuje ili do premještanja ili raseljavanja vrste trebalo smatrati „uznemiravanjem” u smislu članka 12.

(2-38) S obzirom na specifičnosti životnog ciklusa (posebno njihovu reprodukcijsku strategiju ili pokretljivost) i često složene socijalne interakcije nekih životinja, uznemiravanje jedinki često može utjecati na brojnost populacija. Na primjer, to bi moglo biti slučaj ako se uznemirava skotna ženka ili odvaja majka od mladunčeta kod velikih i izrazito pokretnih životinja male plodnosti i dugog životnog vijeka, kao što su morski sisavci.

(2-39) Općenito, intenzitet, trajanje i učestalost uznemiravanja važni su parametri pri procjeni njegova utjecaja na određenu vrstu. Razine osjetljivosti ili odgovori vrsta na istu vrstu uznemiravanja bit će različiti, što se mora uzeti u obzir. Čimbenici koji uzrokuju uznemiravanje jedne vrste možda neće uzrokovati uznemiravanje druge vrste. Osim toga, osjetljivost jedinke određene vrste može biti različita ovisno o godišnjem dobu ili određenim razdobljima u njezinu životnom ciklusu (npr. razdoblje razmnožavanja).

U članku 12. stavku 1. točki (b) uzima se u obzir ta mogućnost i naglašava da bi namjerno uznemiravanje trebalo zabraniti, posebno u osjetljivo vrijeme razmnožavanja, podizanja mladih, hibernacije i migracije. Mora se uzeti u obzir i da uznemiravanje (uzrokovano npr. bukom, izvorom svjetlosti) ne utječe uvijek izravno na tjelesni integritet vrste. Njegov utjecaj na vrste može biti i negativan (među ostalim, jer su prisiljene trošiti mnogo energije za bijeg: na primjer, kao posljedica uznemiravanja tijekom hibernacije šišmiši se zagrijavaju i polijeću pa je zbog velikog gubitka energije manje vjerojatno da će preživjeti zimu).

(2-40) Stoga je potreban pristup na pojedinačnoj osnovi. Nadležna tijela morat će posvetiti posebnu pažnju pri odlučivanju o razini uznemiravanja koja se smatra štetnom, uzimajući u obzir posebne značajke dotičnih vrsta i situaciju, kako je prethodno objašnjeno. Na primjer, opetovano uznemiravanje kitova koje uzrokuju brodovi za promatranje kitova moglo bi znatno utjecati na pojedinačne primjerke i imati negativne posljedice za lokalnu populaciju. S druge strane, sporadično uznemiravanje koje vjerojatno ne utječe negativno na jedinke ili lokalnu populaciju, kao što je zastrašivanje vuka da ne uđe u tor za ovce kako bi se spriječila šteta, ne bi se trebalo smatrati uznemiravanjem u skladu s člankom 12.

(2-41) Uznemiravanje mora biti i „namjerno” kako bi bilo obuhvaćeno područjem primjene članka 12. stavka 1. točke (b) (za definiciju „namjernog” vidjeti odjeljak 2.3.1.). Ponovno, u predmetu Caretta caretta, C-103/00, Sud je analizirao svaku od aktivnosti na plažama za razmnožavanje kako bi utvrdio uzročnu vezu između tih aktivnosti i uznemiravanja vrste. Utvrdio je, prvo, da vožnja mopedom na plaži na kojoj se razmnožava vrsta Caretta caretta vjerojatno uznemirava tu vrstu, uglavnom zbog buke, osobito u vrijeme polaganja jaja, inkubacije i izlijeganja te tijekom kretanja mladih želvi prema moru. Prisutnost malih plovila u blizini plaža na kojima se razmnožavaju želve također je prijetnja njihovim životima i dobrobiti. To je bilo dovoljno da Sud donese zaključak o postojanju namjernog uznemiravanja dotične vrste u vrijeme razmnožavanja u smislu članka 12. stavka 1. točke (b).

   

2.3.2.b)    Razdoblja razmnožavanja, podizanja mladih, hibernacije i migracije

(2-42)    Razdoblja razmnožavanja, podizanja mladih, hibernacije i migracije smatraju se posebno osjetljivim razdobljima za određenu vrstu u pogledu uznemiravanja. Međutim, u Direktivi o staništima nema definicije tih pojmova. Budući da točka (a) Priloga IV. Direktivi sadržava vrlo širok raspon vrsta koje su vrlo različite u ekološkom, biološkom i bihevioralnom smislu, potrebno je ponovno primijeniti pristup „po vrstama” pri definiranju razdoblja razmnožavanja, podizanja mladih, hibernacije i migracije (ako se ta razdoblja uopće primjenjuju).

(2-43)    Za potrebe članka 12. trebalo bi primjenjivati sljedeće definicije:

— razdoblje razmnožavanja i podizanja mladih: može uključivati (prema potrebi) razdoblje udvaranja, parenja, izrade gnijezda ili odabira lokaliteta za polaganje jaja ili okot, razdoblja koćenja ili polaganja jaja, odnosno proizvodnje potomstva u slučaju nespolnog razmnožavanja, razdoblja razvoja jaja i izlijeganja te podizanja mladih,

— razdoblje hibernacije: hibernacija je razdoblje kada životinja postaje neaktivna i ostaje u stanju spavanja, tromosti ili odmora, obično zimi. Takvo stanje obično prate snižena tjelesna temperatura te usporeni otkucaji srca i disanje. Hibernacija omogućuje životinji da preživi teške uvjete jer troši manje energije nego kad je aktivna (npr. neki šišmiši, glodavci, vodozemci ili gmazovi),

— razdoblje migracije: migracija je periodično kretanje primjeraka s jednog područja na drugo kao prirodan dio njihova životnog ciklusa, obično kao odgovor na sezonske promjene ili promjene u opskrbi hranom.

2.3.3. Namjerno uništavanje ili uzimanje jaja iz divljine

(2-44)    Člankom 12. stavkom 1. točkom (c) zabranjuje se namjerno uništavanje ili uzimanje jaja iz divljine.

2.3.4. Oštećivanje ili uništavanje lokaliteta za razmnožavanje ili odmor

(2-45)    Članak 12. stavak 1. točka (d) samostalna je odredba. Ona se, za razliku od drugih zabrana iz članka 12., ne odnosi izravno na primjerke, već se njome želi zaštititi važne elemente njihovih staništa jer se zabranjuje oštećivanje ili uništavanje lokaliteta za razmnožavanje ili odmor. Osim toga, izraz „namjerno” upotrebljava se u članku 12. stavku 1. točkama (a), (b) i (c), ali ne i u točki (d).

2.3.4.a)    Posljedice neuključivanja riječi „namjerno” u članak 12. stavak 1. točku (d)

(2-46)    U skladu s člankom 12. stavkom 1. točkama od (a) do (c) zabranjene su samo namjerne radnje, koje se moraju spriječiti, dok se u skladu s točkom (d) namjerna radnja ne zahtijeva kao nužan preduvjet 65 . Člankom 12. stavkom 1. točkom (d) zahtijeva se zabrana svih radnji koje za posljedicu imaju oštećivanje ili uništavanje lokaliteta za razmnožavanje ili odmor, neovisno o tome jesu li namjerne ili nisu 66 .

Sud je nadalje potvrdio da je „neograničavanjem zabrane iz članka 12. stavka 1. točke (d) Direktive na namjerne radnje, što je učinio u pogledu radnji iz članka 12. stavka 1. točaka od (a) do (c), zakonodavac Zajednice pokazao svoj cilj da bolje zaštiti lokalitete za razmnožavanje ili odmor od radnji koje uzrokuju njihovo oštećivanje ili uništavanje. S obzirom na važnost ciljeva zaštite bioraznolikosti koji se nastoje postići Direktivom, nipošto nije neproporcionalno da zabrana iz članka 12. stavka 1. točke (d) nije ograničena na namjerne radnje” 67 .

(2-47)    U kaznenom pravu razlikuju se namjerne i nenamjerne radnje. „Namjerno” se odnosi i na situacije u kojima nije postojala izravna nakana da se postigne rezultat koji je proizašao, ali je osoba trebala uzeti u obzir posljedice koje bi mogle proizići iz radnje. To jasno pokazuje da je cilj izostavljanja riječi „namjerno” iz točke (d) bio u njezino područje primjene uključiti i nenamjerne radnje koje dovode do oštećivanja ili uništavanja. Time ta odredba dobiva posebnu dimenziju: potrebno je djelotvorno zabraniti, tj. spriječiti svako oštećivanje ili uništavanje lokaliteta za razmnožavanje ili odmor.

(2-48)    Međutim, to ne znači da se člankom 12. stavkom 1. točkom (d) Direktive zahtijevaju proaktivne mjere upravljanja staništima (npr. aktivno upravljanje livadama za leptire). Ipak, kako bi se lokaliteti za razmnožavanje ili odmor zaštitili od oštećivanja ili uništavanja, jednostavna zabrana u pravnom tekstu nije dovoljna, već mora biti popraćena odgovarajućim mehanizmom za izvršavanje zakonodavstva, uključujući preventivne mjere. U okviru sustava stroge zaštite države članice trebale bi predvidjeti prijetnje s kojima bi se lokaliteti mogli suočiti zbog čovjekova djelovanja i poduzeti mjere kako bi se oni koji bi mogli (namjerno ili nenamjerno) počiniti kazneno djelo upoznali s važećom zabranom i postupali u skladu s njom.

(2-49) U prvom predmetu Caretta caretta 68 Sud je utvrdio da postojanje objekata na plaži na kojoj se ta vrsta razmnožava može dovesti do oštećivanja ili uništavanja lokaliteta za razmnožavanje u smislu članka 12. stavka 1. točke (d) Direktive 69 . Važno je napomenuti da Sud nije zahtijevao da ti objekti budu „nezakoniti”. Sama činjenica da su ondje izgrađeni i da mogu uzrokovati oštećivanje i uništavanje bila je prevladavajući argument za Sud. Stoga je izgradnja objekata na plaži koja je klasificirana kao „apsolutno zaštićeno područje” i na kojoj su uz to „postavljene posebne obavijesti” dovoljna da se utvrdi povreda članka 12. stavka 1. točke (d).

(2-50) Sud je u predmetu C-441/17 (koji se odnosi na zaštitu određenih vrsta saproksilnih kornjaša, i to Buprestis splendens, Cucujus cinnaberinus, Phryganophilus ruficollis i Pytho kolwensis, u Bjelovješkoj šumi, Poljska) 70 pojasnio da se zabrane iz članka 12. Direktive o staništima primjenjuju neovisno o broju primjeraka vrsta obuhvaćenih strogom zaštitom. Nedavno je ponovio da „provedba sustava zaštite predviđenog člankom 12. stavkom 1. točkom (d) te direktive ne ovisi o broju primjeraka dotične vrste” 71 . Drugim riječima, činjenica da je neka vrsta jako prisutna na određenoj lokaciji i da njezino preživljavanje na tom području nije ugroženo ne umanjuje obveze stroge zaštite vrsta. Te bi činjenice umjesto toga trebalo uzeti u obzir u postupku odobravanja odstupanja. Točan je i suprotan scenarij, tj. činjenica da je područje lokalitet za razmnožavanje ili odmor samo jedne jedinke ili nekoliko jedinki vrste navedene u točki (a) Priloga IV. ne umanjuje obvezu zaštite tog područja od radnji kojima ga se može oštetiti ili uništiti.

(2-51)    S druge strane, bit će slučajeva u kojima se pogoršanje prirodnih staništa odvija prirodno (među ostalim prirodnom sukcesijom nakon prestanka određene uporabe zemljišta kao što je poljoprivreda) ili je oštećivanje uzrokovano nepredvidljivim događajima i stanište više nije prikladan lokalitet za razmnožavanje ili odmor određenih vrsta. U slučaju da nije poduzeta nikakva radnja koja bi uzrokovala oštećivanje ili uništavanje lokaliteta za razmnožavanje ili odmor, već je do njega došlo prirodnim putem, ne primjenjuje se članak 12. stavak 1. točka (d) 72 .

2.3.4.b)    Utvrđivanje lokaliteta za razmnožavanje i odmor

(2-52)    S obzirom na ciljeve Direktive, lokaliteti za razmnožavanje i odmor zahtijevaju strogu zaštitu jer su ključni za životni ciklus životinja te su vrlo važni elementi cijelog staništa vrste 74 , nužni za njezino preživljavanje. Njihova je zaštita izravno povezana sa stanjem očuvanosti vrste. Odredbu članka 12. stavka 1. točke (d) trebalo bi stoga tumačiti tako da joj je cilj zaštititi ekološku funkcionalnost lokaliteta za razmnožavanje i odmor. Tako se člankom 12. stavkom 1. točkom (d) propisuje da se takvi lokaliteti ne smiju oštetiti ili uništiti čovjekovom aktivnošću kako bi i dalje mogli pružati sve što je određenoj životinji potrebno za odmor ili uspješno razmnožavanje.

(2-53) U predmetu C-383/09, prema tumačenju nezavisne odvjetnice Kokott, „lokaliteti za razmnožavanje i odmor” nisu samo jazbine već i okolna staništa. Sud je presudio da obveze iz članka 12. stavka 1. točke (d) nisu ispunjene ne samo zbog izravnog uništavanja jazbina nego i zbog procesa urbanizacije te promjena strukture usjeva na širem području 75 .

(2-54) Stoga iz članka 12. stavka 1. točke (d) proizlazi da takve lokalitete za razmnožavanje i odmor treba zaštititi i kad se koriste samo povremeno ili su čak napušteni 76 , ali postoji razumno velika vjerojatnost da će se dotična vrsta vratiti na njih. Ako, na primjer, brojni šišmiši koriste određenu špilju za hibernaciju svake godine (jer vrsta ima naviku svake se godine vratiti u isto zimsko sklonište), funkcionalnost te špilje kao lokaliteta za hibernaciju trebalo bi zaštititi i ljeti kako bi je šišmiši mogli ponovno koristiti zimi.

(2-55)    Teško je utvrditi opće kriterije za lokalitete za razmnožavanje i odmor jer su u točki (a) Priloga IV. navedene vrste iz brojnih taksona s mnogo strategija životnog ciklusa. Nije moguće dati strogu definiciju „lokaliteta za razmnožavanje” i „lokaliteta za odmor” koja će se primjenjivati na sve taksone. Stoga se pri svakom tumačenju pojmova „lokaliteti za razmnožavanje” i „lokaliteti za odmor” moraju uzeti u obzir ta raznolikost i različiti prevladavajući uvjeti. Cilj je sljedećih općih definicija pružiti određene smjernice u tom pogledu, pri čemu se te definicije temelje na pretpostavci da se dotični lokaliteti mogu utvrditi i razumno razgraničiti. Trebale bi se primjenjivati kao kontrolni popis elemenata koje je potrebno uzeti u obzir jer se neće svi elementi primjenjivati na sve vrste. Na njemu se mogu utvrditi i nedostaci u znanju o vrstama. Dvije definicije u nastavku navedene su u zasebnim odjeljcima iako će u praksi često biti povezane i preklapat će se te bi ih se stoga moglo razmatrati zajedno.

(2-56)    Za potrebe članka 12. trebalo bi primjenjivati definicije navedene u nastavku.

·Lokaliteti za razmnožavanje

Razmnožavanje se ovdje definira kao parenje, rađanje mladih (uključujući polaganje jaja) ili proizvodnja potomstva u slučaju nespolnog razmnožavanja. Lokalitet za razmnožavanje ovdje se definira kao područja potrebna za parenje i porod te obuhvaća i blizinu gnijezda ili lokaliteta za porod ako potomstvo ovisi o takvim lokalitetima. Lokalitet za razmnožavanje nekih vrsta uključivat će i povezane strukture potrebne za određivanje i obranu područja. Lokalitet za razmnožavanje vrsta koje se razmnožavaju nespolno definiran je kao područje potrebno za proizvodnju potomaka. Lokaliteti za razmnožavanje koji se redovito koriste, bilo tijekom godine ili između godina, moraju biti zaštićeni čak i ako nisu nastanjeni.

Lokalitet za razmnožavanje stoga može uključivati:

1.područja za udvaranje;

2.područja za parenje;

3.područja za izradu gnijezda ili odabir lokaliteta za polaganje jaja ili porod;

4.mjesta koja se koriste za porod ili polaganje jaja odnosno proizvodnju potomaka u slučaju nespolnog razmnožavanja;

5.mjesta za razvoj i izlijeganje jaja;

6.lokalitete za gnijezdo ili porod ako ih nastanjuju mladi koji ovise o tom lokalitetu; i

7.šira staništa za uspješno razmnožavanje, uključujući područja za hranjenje.

·Lokaliteti za odmor

Lokaliteti za odmor ovdje su definirani kao područja ključna za održavanje životinje ili skupine životinja kada nisu aktivne. Lokalitet za odmor vrsta koje imaju sesilnu fazu definira se kao mjesto pričvršćivanja. Lokaliteti za odmor uključivat će strukture koje životinje stvaraju kako bi funkcionirale kao lokaliteti za odmor, kao što su skloništa, jazbine ili skrovišta. Lokaliteti za razmnožavanje koji se redovito koriste, bilo tijekom godine ili između godina, moraju biti zaštićeni čak i ako nisu nastanjeni.

Lokaliteti za odmor koji su nužni za preživljavanje mogu uključivati jednu strukturu ili više njih i obilježja staništa potrebnih za:

1.termoregulatorno ponašanje, npr. Lacerta agilis (livadna gušterica);

2.odmor, spavanje ili oporavak, npr. skloništa vrste Nyctalus leisleri (mali večernjak);

3.skrivanje, zaštitu ili utočište, npr. jame vrste Macrothele calpeiana; i

4.hibernaciju, npr. mjesta za spavanje šišmiša i skrovišta vrste Muscardinus avellanarius (puh orašar).

(2-57)    Pravilna provedba članka 12. stavka 1. točke (d) zahtijeva dobro poznavanje ekologije (biologija, staništa, veličina populacije, rasprostranjenost i dinamika) i ponašanja vrsta (životni ciklus, organizacija, interakcija unutar vrste i među vrstama).

Primjeri lokaliteta za razmnožavanje i odmor

	Lokalitet za razmnožavanje	Lokalitet za odmor
Triturus cristatus (veliki vodenjak)	U bari koju koriste za parenje mužjaci imaju pojedinačna područja na kojima se odvijaju udvaranje i parenje. Jaja se polažu pojedinačno na emergentnim biljkama i sazrijevaju u razdoblju od 12 do 18 dana. Mlade ličinke izliježu se i slobodno plivaju. Bara je stoga lokalitet za razmnožavanje.	Tijekom kopnene faze života T. cristatus koristi se utočištima kao što su kamenje, skloništa u stablima i trupci za skrivanje tijekom dana. Sličnim se utočištima koristi i u vrijeme hibernacije (u hladnim regijama) ili ljetnog mirovanja (u toplim regijama). Tijekom vodene faze života odrasli i ličinke utočište pronalaze u potopljenoj i emergentnoj vegetaciji. T. cristatus se širi na susjedne bare. Zdrave populacije vrste T. cristatus koriste se nizom bara i kreću se između njih te se šire na prikladno povezano kopneno stanište. Jedinke se mogu kretati otprilike 1 km od svoje natalne bare. Stoga su lokaliteti za odmor vrste T. cristatus bare koje nastanjuju i susjedno kopneno stanište koje ih podržava tijekom kopnenog dijela životnog ciklusa.
Nyctalus leisleri (mali večernjak)	U vrijeme razmnožavanja mužjaci žive odvojeno od ženki. Mužjaci u jesen uspostavljaju područja za parenje u dupljama stabala. Parenje se odvija krajem jeseni, a ženke odgađaju oplodnju do proljeća. Mladi se rađaju u porodiljnom skloništu i ovise o majci sve do odbijanja od sise u ljeto. Područja za razmnožavanje i porodiljna skloništa stoga su lokaliteti za razmnožavanje. Tom strogom primjenom definicije izostavljaju se zimska skloništa, koja su obuhvaćena pojmom „lokaliteti za odmor” iz članka 12. stavka 1. točke (d).	Za hibernaciju N. leisleri je šišmiš koji uglavnom boravi na drveću i hibernira zimi. Zimi sklonište pronalazi u dupljama stabala, zgradama te povremeno u špiljama i tunelima s odgovarajućom mikroklimom. Koristit će se i umjetnim kutijama kao skloništem. Skloništa u stablima nalaze se u parkovima, gradskim područjima te bjelogoričnim i crnogoričnim šumama. Skloništa moraju biti na relativno tihim mjestima jer šišmiši probuđeni iz zimskog sna troše vrijedne zalihe energije koje zimi ne mogu nadomjestiti. Dnevna skloništa tijekom aktivnog razdoblja (u proljeće) također su važna za sve vrste šišmiša i zahtijevaju relativno tiho mjesto tijekom dana, isto tako u rupama i pukotinama starih stabala i zgrada. Ovisno o lokaciji kolonija može imati više ljetnih skloništa, od kojih veća mogu poslužiti kao porodiljna skloništa, dok će mužjaci živjeti sami ili u malim skupinama. Tijekom migracije Poznato je da N. leisleri migrira u nekim dijelovima svojeg europskog areala: utvrđeno je da jedinke prstenovane u Njemačkoj zimu provode u Francuskoj i Švicarskoj (Nacionalno izvješće za 2003. 77 ). Nisu poznati točni migracijski obrasci. Međutim, čini se da su druge populacije više sedentarne te se njihova porodiljna i zimska skloništa nalaze na istoj lokaciji. Skloništa kojima se N. leisleri služi za odmor tijekom dana i za hibernaciju lokaliteti su za odmor.

	Lokalitet za razmnožavanje	Lokalitet za odmor
Maculinea arion (veliki pjegavi plavac)	Vrsti M. arion potreban je lokalitet s biljnom hranom za ličinke (vrste Thymus), domaćinom i izvorom hrane za ličinke (mravlja gnijezda vrsta Myrmica) za dovršetak razvoja. Jajašca polaže u pupoljku cvijeta Thymus, gdje se ona hrane i razvijaju. U određenoj fazi ličinke padaju s biljke i privlače mrava, koji ih podiže i prenosi u mravlje gnijezdo. Ličinke se nastavljaju razvijati unutar gnijezda i hrane se mravljim ličinkama. Učahuruju se unutar gnijezda i preobražavaju u odrasle životinje početkom ljeta. Lokalitet za razmnožavanje vrste M. arion bit će lokalitet s biljkama vrsta Thymus blizu mjesta preobrazbe u odrasle životinje i s mravljim gnijezdom vrsta Myrmica, u kojem se ličinke i kukuljice razvijaju.	Ta vrsta nema jasno definirane lokalitete za odmor osim onih koji su potrebni za razvoj ličinki i učahurenje. Te su životne faze obuhvaćene definicijom lokaliteta za razmnožavanja na lijevoj strani.
Osmoderma eremita (mirišljavi samotar)	Lokaliteti za odmor i razmnožavanje zapravo su istoznačni kad je riječ o vrsti O. eremita. Ta saproksilna vrsta većinu života provodi u šupljinama odraslih bjelogoričnih stabala, obično vrste Quercus, koje su ispunjene truleži. Velik udio jedinki ne napušta natalno stablo. Parenje se odvija u supstratu, a jajašca se polažu duboko unutar supstrata. Razvoj od jajašca do samotara traje nekoliko godina. Kukuljice se razvijaju ujesen i preobražavaju u odrasle životinje krajem proljeća ili početkom ljeta. Lokalitetom za odmor vrste O. eremita smatra se niz odraslih i velikim dijelom šupljih bjelogoričnih stabala, obično vrste Quercus s truleži, koje vrsta koristi.

(2-58)    Primjer vrste Triturus cristatus (vidjeti prethodni okvir) pokazuje da se kod nekih vrsta s malom rasprostranjenošću lokaliteti za razmnožavanje i odmor mogu preklapati. U takvim je slučajevima važno zaštititi funkcionalno održivo i koherentno područje za vrstu koje uključuje njezine lokalitete za odmor i razmnožavanje te druga područja koja se smatraju nužnima za održavanje ekološke funkcionalnosti lokaliteta za razmnožavanje i/ili odmor. Definiranje „lokalne” populacije takve vrste moglo bi biti korisno pri utvrđivanju takvog područja.

(2-59)    Potrebno je razmotriti i kako postupati s vrstama koje trebaju velika područja u kontekstu članka 12. Poseban problem koji predstavljaju vrste koje trebaju velika područja već je prepoznat u članku 4. stavku 1. Direktive. Ovdje bi bilo preporučljivo ograničiti definiciju lokaliteta za razmnožavanje i odmor na lokalitet koji se može jasno razgraničiti, npr. skloništa šišmiša, zimski brlozi medvjeda ili nastambe vidre, ili druga područja za koja se može jasno utvrditi da su važna za razmnožavanje ili odmor.

(2-60)    U predmetu Caretta caretta Sud nije definirao lokalitete za razmnožavanje i odmor vrsta te je primijenio pristup na pojedinačnoj osnovi/po vrstama. Sud je u tom predmetu naglasio važnost zaljeva Laganas kao „važne regije za razmnožavanje zaštićene vrste Caretta caretta” 78 . Na tom su području postojali fizički i biološki čimbenici bitni za razmnožavanje vrste (pomorsko područje i plaže za polaganje jaja). Teško je utvrditi opću definiciju „lokaliteta za razmnožavanje” i „lokaliteta za odmor” zbog širokog raspona razlika u ekološkim karakteristikama vrsta. Potrebno je uzeti u obzir najnovije spoznaje o ekologiji i ponašanju vrsta.

2.3.4.c) Pojam „oštećivanje”

(2-61)    Ni članak 12. stavak 1. točka (d) ni članak 1. Direktive o staništima ne sadržavaju definiciju pojma „oštećivanje” iako je on prisutan i u drugim odredbama Direktive (npr. u članku 6. stavku 2.).

(2-62)    Oštećivanje se općenito može definirati kao fizičko pogoršanje koje utječe na stanište (u ovom slučaju na lokalitet za razmnožavanje ili odmor). Za razliku od uništavanja, pogoršanje se može odvijati sporo i postupno smanjiti funkcionalnost lokaliteta. Oštećivanje stoga ne mora odmah dovesti do gubitka funkcionalnosti lokaliteta. Međutim, negativno bi utjecalo na funkcionalnost u smislu kvalitete ili količine prisutnih ekoloških elemenata i s vremenom bi moglo dovesti do njezina potpunog gubitka. Zbog širokog raspona vrsta navedenih u točki (a) Priloga IV. oštećivanje određenog lokaliteta za razmnožavanje ili odmor mora se procijeniti na pojedinačnoj osnovi.

(2-63)    Pri određivanju i izbjegavanju uzroka oštećivanja ili čak gubitka funkcionalnosti razmnožavanja ili odmora važno je utvrditi jasnu uzročno-posljedičnu vezu između jedne aktivnosti ili više aktivnosti izazvanih čovjekovom aktivnošću i oštećivanja ili uništavanja lokaliteta za razmnožavanje ili odmor. Očito je da se uzroci oštećivanja mogu nalaziti unutar ili izvan te čak i na određenoj udaljenosti od razmatranog lokaliteta za razmnožavanje ili odmor. Takve je uzroke i aktivnosti zatim potrebno kontrolirati tako da se oštećivanje i uništavanje mogu spriječiti. Samo jasan uvid u uzroke omogućit će tijelima da djeluju na odgovarajući način i spriječe daljnje ili buduće oštećivanje ili uništenje.

(2-64) Stoga se toleriranje aktivnosti kojima se izravno ili neizravno pogoršava ili oštećuje stanište zaštićenih vrsta može smatrati povredom članka 12. stavka 1., što je Sud prepoznao u predmetu C-340/10. Sud je u tom predmetu zaključio da prekomjerno vađenje vode i druge štetne aktivnosti u blizini jezera Paralimni mogu imati značajan negativan utjecaj na stanište ciparske bjelouške i na očuvanje te vrste, posebno u godinama suše. Cipar je toleriranjem te vrste aktivnosti povrijedio svoje obveze iz članka 12. stavka 1.

(2-65)    Analiza članka 12. stavka 1. točke (d) kao cjeline neophodna je za određivanje granica onoga što se može smatrati „oštećivanjem”. Svrha je članka 12. uvesti sustav stroge zaštite vrsta iz točke (a) Priloga IV. Izričita zaštita lokaliteta za razmnožavanje i odmor uz zaštitu samih vrsta, a da se pritom ne navodi kvalifikacija „namjerno”, pokazuje važnost koja se tim područjima dodjeljuje Direktivom. Ta posebna zaštita od oštećivanja ili uništavanja lokaliteta za razmnožavanje i odmor očito je povezana s bitnom funkcijom tih lokaliteta, koji moraju i dalje pružati sve elemente potrebne određenoj životinji (ili skupini životinja) za razmnožavanje ili odmor.

(2-66)    Primjeri aktivnosti koje mogu dovesti do oštećivanja u skladu s člankom 12. stavkom 1. točkom (d):

-zatrpavanje dijelova mrijestilišta velikog vodenjaka (Triturus cristatus) ili drugih strogo zaštićenih vodozemaca, čime se (ukupno) smanjuje njihova funkcija kao lokaliteta za razmnožavanje,

-pogoršanje funkcije dijelova jazbine hrčka kao lokaliteta za razmnožavanje i odmor uzrokovano dubokim oranjem,

-građevinski radovi na dijelu rijeke koja je lokalitet za odmor i razmnožavanje atlantske jesetre (Acipenser sturio) ili drugih strogo zaštićenih riba,

-odvodnja zemljišta ili druge aktivnosti koje uzrokuju promjene u hidrologiji koje ozbiljno ugrožavaju ekološke karakteristike staništa i utječu na populaciju vrste Natrix natrix cypriaca (ciparska bjelouška, vidjeti odjeljak 2.33.),

-sječa/uklanjanje mrtvih ili umirućih stabala koja su važna staništa određenih strogo zaštićenih vrsta saproksilnih kornjaša iz Priloga IV. 79 (Buprestis splendens, Cucujus cinnaberinus, Phryganophilus ruficollis i Pytho kolwensis),

-izgradnja kuća, odmarališta, cesta i druge infrastrukture te svjetlosno onečišćenje ili ribolovne aktivnosti na područjima razmnožavanja glavate želve (Caretta caretta) ili u njihovoj blizini 80 .

2.3.4.d) Mjere za osiguravanje kontinuirane ekološke funkcionalnosti lokaliteta za razmnožavanje ili odmor

(2-67) Mjere koje se primjenjuju kako bi se osigurala kontinuirana ekološka funkcionalnost (dalje u tekstu „mjere za KEF”) preventivne su mjere čiji je cilj smanjenje ili čak uklanjanje negativnog utjecaja aktivnosti na lokalitete za razmnožavanje ili odmor zaštićenih vrsta. Međutim, one ih također mogu nadilaziti i uključivati aktivnosti kojima se aktivno poboljšava određeni lokalitet za razmnožavanje ili odmor tako da lokalitet ni u jednom trenutku ne trpi posljedice smanjenja ili gubitka ekološke funkcionalnosti. To bi moglo uključivati, na primjer, proširenje lokaliteta ili stvaranje novih staništa na lokalitetu za razmnožavanje ili odmor, ili u izravnom funkcionalnom odnosu s tim lokalitetom, kako bi se održala njegova funkcionalnost. Dakako, održavanje ili poboljšanje ekološke funkcionalnosti povezane s takvim mjerama za dotične vrste trebalo bi biti jasno vidljivo.

(2-68)    Takve se mjere mogu primijeniti samo u situacijama u kojima je uspostavljen sustav odobrenja ili planiranja s formalnim postupcima i u kojima nadležna tijela mogu procijeniti jesu li mjere poduzete za očuvanje funkcionalnosti lokaliteta za „razmnožavanje” ili „odmor” dovoljne. Mjere za KEF mogu se razmotriti kad postoji mogućnost da određena aktivnost utječe samo na dijelove lokaliteta za razmnožavanje ili odmor. Ako lokalitet za razmnožavanje ili odmor, kao rezultat mjera za KEF, ostane barem jednake (ili veće) površine i zadrži jednaku (ili postigne bolju) razinu kvalitete za dotičnu vrstu, neće doći do oštećivanja funkcionalnosti, kvalitete ili cjelovitosti lokaliteta. Ključno je održavati ili poboljšavati kontinuiranu ekološku funkcionalnost lokaliteta. Stoga je važno pratiti djelotvornost mjera za KEF.

(2-69)    U skladu s načelom opreznosti, ako predložene mjere (npr. nositelja projekta u kontekstu projekta) ne jamče kontinuiranu ekološku funkcionalnost lokaliteta, ne bi ih se trebalo smatrati usklađenima s člankom 12. stavkom 1. točkom (d). Da bi se postupalo u skladu s člankom 12. stavkom 1. točkom (d), mora postojati visok stupanj sigurnosti da su mjere dovoljne da se izbjegne svako oštećivanje ili uništavanje, a one bi trebale biti uvedene u odgovarajućem vremenu i obliku kako bi se izbjeglo bilo kakvo oštećivanje ili uništavanje. Procjena vjerojatnosti uspjeha mora se provesti na temelju objektivnih informacija i u okviru karakteristika i posebnih uvjeta okoliša dotičnog lokaliteta.

(2-70) Odgovarajuće mjere za KEF kojima se osigurava da neće doći do oštećivanja funkcije, kvalitete ili cjelovitosti područja imat će sveukupan pozitivan utjecaj u pogledu zaštite dotičnih vrsta.

(2-71)    Mjere za KEF mogle bi biti sastavni dio specifikacija aktivnosti ili projekta. Mogle bi biti i sastavni dio preventivnih mjera u okviru sustava stroge zaštite radi usklađivanja s člankom 12. stavkom 1. točkom (d).

(2-72)    Na temelju definicije lokaliteta za razmnožavanje i odmor (vidjeti odjeljak 2.3.4.b), prethodno navedeni pristup čini se posebno relevantnim kad je riječ o životinjama s malim arealima u kojima su lokaliteti za razmnožavanje ili odmor definirani kao „funkcionalne jedinice” (tj. primjenjuje se širi pristup). Ovdje je potrebno naglasiti da država članica mora biti dosljedna u definiranju lokaliteta za razmnožavanje i odmor određene vrste, a slijedom toga i u osiguravanju njihove zaštite u cijelom svojem području.

(2-73)    Mjere za KEF razlikuju se od kompenzacijskih mjera u užem smislu (uključujući kompenzacijske mjere na temelju članka 6. stavka 4. Direktive o staništima). Kompenzacijskim mjerama nastoji se nadoknaditi specifične negativne učinke na vrstu te se stoga podrazumijeva da je došlo ili dolazi do oštećivanja ili uništavanja lokaliteta za razmnožavanje ili odmor. To nije slučaj s mjerama za KEF kojima se osigurava da kontinuirana ekološka funkcionalnost lokaliteta za razmnožavanje ili odmor ostane potpuno nepromijenjena (u kvantitativnom i kvalitativnom smislu) nakon odvijanja aktivnosti. U slučaju oštećivanja ili uništavanja lokaliteta za razmnožavanje ili odmor potrebno je odstupanje na temelju članka 16. kad god su ispunjeni uvjeti koji u njemu utvrđeni. Odjeljak 3.2.3.b odnosi se na primjenu kompenzacijskih mjera u skladu s člankom 16.

2.3.5.Držanje, prijevoz i prodaja ili razmjena te ponuda na prodaju ili razmjenu primjeraka uzetih iz divljine

(2-74)    Za vrste navedene u točki (a) Priloga IV. u članku 12. stavku 2. navedeno je sljedeće: „Države članice zabranjuju držanje, prijevoz i prodaju ili razmjenu tih vrsta te ponudu na prodaju ili razmjenu primjeraka uzetih iz divljine, osim onih koji su zakonito uzeti prije provedbe ove Direktive.” U članku 12. stavku 3. navodi se da se zabrane iz članka 12. stavka 1. točaka (a) i (b) te članka 12. stavka 2. odnose na sve životne faze vrsta navedenih u točki (a) Priloga IV.

2.3.6.Sustav praćenja slučajnog hvatanja i ubijanja vrsta navedenih u točki (a) Priloga IV.

(2-75) Člankom 12. stavkom 4. zahtijeva se uspostava sustava za nadzor slučajnog ulova i ubijanja životinjskih vrsta navedenih u točki (a) Priloga IV. Sustav praćenja mora biti dovoljno pouzdan da bi se mogli dobiti pouzdani podaci o utjecaju svih aktivnosti koje bi mogle uključivati rizik od slučajnog hvatanja i ubijanja dotičnih vrsta. Prikupljene informacije moraju omogućiti pouzdanu procjenu slučajnog hvatanja i ubijanja koja, s rezultatima praćenja njihova stanja očuvanosti, može dovesti do utemeljene odluke o tome jesu li mjere očuvanja potrebne da bi se osiguralo da nema značajnog negativnog utjecaja na dotične vrste.

Primjeri uključuju praćenje usputnog ulova kitova ili morskih kornjača ribolovnim alatima ili njihova ubijanja udarcima brodova, praćenje uginuća šišmiša oko vjetroturbina ili praćenje životinja pregaženih na cesti (npr. vodozemaca tijekom proljetnih migracija). U predmetu C-308/08, Sud se bavio pitanjem provedbe članka 12. stavka 4. povezanim s iberijskim risom (Lynx pardinus) u Andaluziji i zabilježio je postojanje sustava za praćenje slučajnog ubijanja iberijskog risa u cestovnom prometu (vidjeti uokvireni tekst u nastavku).

(2-76) Sustavno praćenje i prikupljanje pouzdanih podataka o slučajnom hvatanju i ubijanju ključan je preduvjet za provedbu učinkovitih mjera očuvanja. Na primjer, kad je riječ o usputnom ulovu ribolovnim alatima, sustav za praćenje može se temeljiti na podacima koje države članice prikupe u sklopu Okvira za prikupljanje podataka za ribarstvo 82 . Uredbom 2017/1004 utvrđena su pravila o prikupljanju i korištenju bioloških, okolišnih, tehničkih i socioekonomskih podataka o sektoru ribarstva te upravljanju njima, čime se pridonosi ciljevima zajedničke ribarstvene politike i zakonodavstva o okolišu. Suvremene tehnologije praćenja, kao što su alati za elektroničko daljinsko praćenje (REM) koji uključuju televizijski sustav zatvorenog kruga i senzore, imaju velik potencijal. Najnovija otkrića u području umjetne inteligencije mogu olakšati automatsko preispitivanje velikih količina podataka dobivenih alatima za REM. Takvi alati za praćenje nadležnim tijelima pružaju troškovno isplativa i održiva sredstva za praćenje i uzimanje u obzir slučajnog ulova osjetljivih vrsta. Takvi alati za REM sve se više koriste širom svijeta kao rješenje za različita pitanja povezana s praćenjem ribarstva, u scenarijima u kojima je za prikupljanje podataka te za nadzorne i provedbene svrhe potrebno troškovno učinkovito kontinuirano praćenje.

Države članice obvezne su uvesti nacionalne planove rada u skladu s višegodišnjim programom EU-a za prikupljanje podataka. Takav program za razdoblje 2020.-2021. usvojen je Delegiranom odlukom Komisije (EU) 2019/910 i Provedbenom odlukom Komisije (EU) 2019/909. Program uključuje obvezu prikupljanja podataka o slučajnom ulovu svih ptica, sisavaca, gmazova i riba zaštićenih u skladu sa zakonodavstvom Europske unije i međunarodnim sporazumima. Podatke za sve vrste ribolova i plovila moraju prikupljati znanstveni promatrači tijekom izleta na ribarskim plovilima ili sami ribari u očevidnicima.

U slučajevima u kojima podaci prikupljeni tijekom izleta promatrača ne pružaju dovoljan uvid u slučajni ulov za potrebe krajnjih korisnika, države članice moraju uspostaviti druge metodologije, na primjer uporabu elektroničkog daljinskog praćenja (REM) kamerama na plovilima koja bilježe izvlačenje alata i ulova. Metode i kvaliteta prikupljanja podataka moraju biti primjerene predviđenim svrhama i trebale bi slijediti najbolje prakse i relevantne metodologije koje preporučuju relevantna znanstvena tijela. Njima bi se trebao obuhvatiti udio flote koji je dovoljan za pružanje pouzdane procjene usputnog ulova. Prikupljanje podataka o slučajnom ulovu zaštićenih i osjetljivih vrsta u okviru relevantnih uredbi i direktiva te provedba odgovarajućih mjera očuvanja zahtijevaju blisku međusektorsku i međuinstitucijsku suradnju, provedbu pravila i odgovarajuću podršku ribarima, ali i podršku samih ribara.

(2-77) Za vrste koje trebaju velika područja, kao što su kitovi koji se kreću vodama država članica, ključna je suradnja s drugim zemljama u prirodnom arealu vrsta jer se praćenje i mjere odnose na ribarska plovila iz različitih zemalja. Stoga je korisno naglasiti da su obveze iz članka 12. zajednička odgovornost država članica. To stajalište potkrijepljeno je tekstom prethodno navedenih odredaba i nadnacionalnim ciljem Direktive, a to je zaštita vrsta i staništa od interesa Zajednice u njihovu prirodnom arealu, kao i obvezom lojalne suradnje u okviru Ugovora. Stoga, iako primarnu odgovornost za provedbu članka 12. snosi država članica na čijem području obitava određena vrsta, i druge države članice moraju surađivati ako je takva suradnja nužna za ispunjenje njihovih pravnih obveza. Isto vrijedi i za praćenje te provedbu mjera očuvanja.

(2-78) Na temelju informacija prikupljenih sustavom praćenja, države članice moraju poduzeti daljnja istraživanja ili mjere očuvanja potrebne da bi osigurale da slučajan ulov i ubijanje nemaju značajan negativan utjecaj na dotične vrste. Stoga je ključno i raspolagati pouzdanim informacijama o populaciji, području rasprostranjenosti i stanju očuvanosti određene vrste, što zahtijeva potpunu provedbu praćenja u skladu s člankom 11. Direktive.

(2-79) Iako u članku 12. stavku 4. nije definiran „značajan negativan utjecaj” 83 , može se shvatiti da to uključuje detaljno ispitivanje učinka slučajnog ulova i ubijanja na stanje subpopulacija i populacija vrsta te u konačnici na ostvarivanje ili održavanje povoljnog stanja očuvanosti. Značaj utjecaja morat će se procjenjivati na pojedinačnoj osnovi, uzimajući u obzir povijest životnog vijeka vrste, opseg i trajanje negativnog utjecaja te stanje očuvanosti i trendove u pogledu dotičnih vrsta. Na primjer, utjecaj se može smatrati značajnim ako se vrsta nalazi u nepovoljnom stanju očuvanosti i ako se broj jedinki te vrste dodatno smanji zbog slučajnog ulova i ubijanja, posebno ako to utječe na izglede za njezin oporavak u budućnosti. Utjecaj bi se trebao smatrati značajnim i ako redovito dolazi do slučajnog ulova i ubijanja velikog broja životinja, što može utjecati na subpopulaciju ili lokalnu populaciju dotične vrste. U slučaju nedostatka podataka o stanju očuvanosti i/ili stvarnoj razini slučajnog ulova i ubijanja, trebalo bi primjenjivati načelo opreznosti.

(2-80) Druga aktivnost koja može uzrokovati slučajno ubijanje strogo zaštićenih morskih vrsta pomorski je promet, posebno u sudarima životinja s brodovima (udarci brodova). Države članice mogle bi razmotriti širok raspon preventivnih mjera, uključujući smanjenje brzine plovila ili preusmjeravanje prometa. Takve će se mjere načelno morati provoditi u skladu s pravilima Međunarodne pomorske organizacije (IMO). Ovisno o opsegu predloženih mjera i njihovu utjecaju na uobičajeni pomorski promet te u skladu s Direktivom 2002/59/EZ, mjere će se možda će trebati provesti podnescima EU-a IMO-u.

(2-81) Neke vojne aktivnosti, posebno uporaba aktivnih sonara u morskom okolišu ili odlaganje ili uništavanje neeksplodiranog streljiva, mogle bi uzrokovati ubijanje osjetljivih vrsta kao što su kitovi. Vojne aktivnosti nisu izuzete od odredaba iz članka 12., stoga su mornarice raznih država članica razvile političke inicijative za uporabu vojnog sonara, uzimajući u obzir potrebu da se što više smanji mogući utjecaj na okoliš. Na primjer, mogu se odrediti zone opreza na mjestima gdje su te sonarne aktivnosti ograničene. To bi trebalo učiniti poštujući postojeće međunarodno zakonodavstvo koje je uglavnom uređeno u okviru Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora, uključujući posebne odredbe u vezi s posebnim pravima i obvezama ratnih brodova.

3. ČLANAK 16.

Tekst članka 16.

1. Pod uvjetom da ne postoji zadovoljavajuća alternativa i da odstupanje ne šteti održavanju populacija dotičnih vrsta u povoljnom stanju očuvanosti u njihovom prirodnom arealu, države članice mogu odstupiti od odredaba članaka 12., 13., 14. i 15. točaka (a) i (b): (a) u interesu zaštite divlje faune i flore te očuvanja prirodnih staništa; (b) radi sprečavanja ozbiljne štete, posebno na usjevima, stoci, šumama, ribnjacima i vodama te ostalim tipovima imovine; (c) u interesu javnog zdravlja i javne sigurnosti ili zbog ostalih imperativnih razloga prevladavajućeg javnog interesa, uključujući interese socijalne ili gospodarske prirode te korisnih posljedica od primarnog značaja za okoliš; (d) za potrebe istraživanja i obrazovanja, repopulacije i reintrodukcije tih vrsta te za to potrebnih postupaka razmnožavanja, uključujući umjetno razmnožavanje biljaka; (e) kako bi dopustile, pod strogo nadziranim uvjetima, na selektivnoj osnovi i u ograničenom razmjeru, uzimanje ili držanje određenih primjeraka vrsta navedenih u Prilogu IV., u ograničenom broju koji utvrđuju nadležna državna tijela. 2. Države članice Komisiji svake dvije godine dostavljaju izvješće, u obliku koji odredi odbor, o odstupanjima koja se primjenjuju u skladu sa stavkom 1. Komisija daje mišljenje o tim odstupanjima u roku od najviše 12 mjeseci nakon zaprimanja izvješća i obrazlaže ga odboru. 3. Izvješćima se točno navode: (a) vrste koje su predmet odstupanja i razlog odstupanja, uključujući prirodu rizika, s, ako je to potrebno, osvrtom na neprihvaćene alternative i korištene znanstvene podatke; (b) sredstva, naprave ili metode dozvoljene za hvatanje ili ubijanje životinjskih vrsta i razlog njihove uporabe; (c) okolnosti kada su i gdje su takva odstupanja odobrena; (d) tijelo ovlašteno za proglašenje potrebnih uvjeta i provjeru njihovog poštivanja te za odlučivanje koja se sredstva, naprave ili metode mogu koristiti, u kojim granicama, čijim posredstvom, te koje osobe izvršavaju taj zadatak; (e) korištene mjere nadzora i dobiveni rezultati.

(3-1)    Člankom 16. Direktive predviđena je mogućnost odstupanja, uključujući odstupanja od sustava stroge zaštite životinjskih vrsta utvrđenog u okviru članka 12.

(3-2)    Člankom 16. ograničeno je područje primjene odstupanja od ograničenja i zabrana iz članka 12. Odstupanja ne moraju biti samo opravdana u odnosu na opći cilj Direktive nego i podlijegati trima posebnim uvjetima (vidjeti odjeljak 3.2.).

(3-3)    Neispunjenje bilo kojeg od tih uvjeta čini odstupanje nevažećim. Nadležna tijela država članica stoga moraju temeljito razmotriti sve opće i posebne zahtjeve prije nego što odobre odstupanja.

3.1. Opća pravna razmatranja

3.1.1. Obveza osiguranja potpunog, jasnog i preciznog prenošenja članka 16.

(3-4)    Prenošenjem članka 16. u nacionalno pravo mora se jamčiti da nadležna tijela provode odredbe o odstupanju. Valja napomenuti da je Direktiva obvezujuća u pogledu rezultata koji treba postići, no ostavlja državama članicama izbor u pogledu načina postizanja tog rezultata. Međutim, Sud je utvrdio granice tog manevarskog prostora. Stoga nacionalno prenošenje sustava odstupanja u okviru članka 16. mora biti u skladu sa svim općim načelima prava EU-a i nizom zahtjeva, kako je objašnjeno u nastavku.

(3-5)    U skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije 84  „prijenos Direktive u nacionalno pravo ne zahtijeva nužno formalno i doslovno preuzimanje njezinih odredaba u izričito i posebno zakonodavstvo. Prijenos se može ostvariti općim pravnim okvirom, ovisno o sadržaju Direktive, ako se tako osigurava učinkovita primjena Direktive na dovoljno jasan i precizan način”. Same administrativne odredbe, koje su po svojoj prirodi promjenjive prema volji nadležnih tijela i kojima nedostaje prikladan publicitet, ne mogu se smatrati valjanim izvršenjem obveza države članice na temelju UFEU-a i Direktive 85 .

(3-6) U skladu s tim, primjena zahtjeva iz članka 16. u praksi nije zamjena za formalno prenošenje. U predmetu C-46/11 Sud je potvrdio da pravilna provedba odredaba Direktive sama po sebi ne može pružiti jasnoću i preciznost koje su potrebne za ispunjenje načela pravne sigurnosti. Osim toga, same administrativne prakse ne mogu se smatrati provedbom obveze država članica da prenesu Direktivu 86 u nacionalno pravo.

(3-7)    Nadalje, odredbe direktiva moraju se provoditi s neupitnom obvezujućom snagom te selektivnošću, preciznošću i jasnoćom koje su potrebne za ispunjenje zahtjeva pravne sigurnosti 87 . Sud je opširnije objasnio svoje stajalište u predmetu C-339/87 i naveo da se „kriteriji koje države članice moraju ispuniti da bi odstupile od zabrana utvrđenih u Direktivi moraju biti ponovljeni u posebnim nacionalnim odredbama jer vjerno prenošenje postaje osobito važno kad je državama članicama povjereno upravljanje zajedničkom baštinom koja se nalazi na njihovu teritoriju”. U presudi od 20. listopada 2005. Sud je primijenio ovu sudsku praksu na Direktivu o staništima i upozorio da su „u kontekstu Direktive o staništima, kojom se utvrđuju složena i tehnička pravila u području prava okoliša, države članice posebno dužne osigurati da je njihovo zakonodavstvo namijenjeno prenošenju te direktive jasno i precizno” 88 .

(3-8)    Kao što je Sud zaključio, u odnosu na članak 16. Direktive o staništima, kriteriji na temelju kojih države članice mogu odstupiti od zabrana propisanih Direktivom moraju biti nedvosmisleno ponovljeni u odredbama nacionalnog prava. Pritom članak 16. Direktive o staništima treba usko tumačiti jer se njime precizno definiraju okolnosti u okviru kojih države članice mogu odstupiti od članaka od 12. do 15. Direktive 89 . Sud je to stajalište ponovio u predmetu C-46/11 90 .

(3-9) Pri prenošenju članka 16. države članice moraju slijediti značenje izraza i pojmova koji se koriste u Direktivi kako bi se osigurala njihova ujednačenost u tumačenju i primjeni 91 . To podrazumijeva i da se nacionalnim mjerama za prenošenje mora osigurati potpuna primjena Direktive, bez izmjene njezinih uvjeta i bez dodavanja dodatnih uvjeta ili odstupanja koji nisu predviđeni Direktivom 92 . Na primjer, u predmetu C-6/04 93 Sud je utvrdio da je odstupanje kojim se odobravaju postupci koji vode do ubijanja zaštićenih vrsta i oštećivanja ili uništavanja njihovih lokaliteta za razmnožavanje i odmor, uz uvjet da su takvi postupci zakoniti i ne mogu se razumno izbjeći, „suprotno duhu i svrsi Direktive o staništima i tekstu njezina članka 16.”

U predmetu C-183/05 94 Sud je smatrao da odstupajuće uređenje u okviru irskog zakonodavstva (odjeljak 23. stavak 7. točka (b) Zakona o divljim vrstama) nije u skladu s člancima 12. i 16. Direktive. Prema irskom zakonodavstvu postupci kojima se nenamjerno ometaju ili uništavaju lokaliteti za razmnožavanje ili odmor divljih vrsta ne smatraju se kaznenim djelima. Prema mišljenju Suda ta odredba ne samo da ne ispunjava zahtjeve iz članka 12. stavka 1. točke (d) Direktive, kojim se zabranjuju takvi postupci, bez obzira na to jesu li namjerni ili ne, nego i nadilazi ono što je predviđeno u članku 16. Direktive jer se Direktivom na iscrpan način utvrđuju uvjeti pod kojima se mogu odobriti odstupanja.

(3-10)    Nacionalnim odredbama mora se osigurati da se svi uvjeti utvrđeni u članku 16. strogo i temeljito prenesu, a ne da se primijene samo neke odredbe. U predmetu C-98/03 95 Sud je utvrdio da njemačko zakonodavstvo (članak 43. stavak 4. Saveznog zakona o zaštiti prirode) nije u skladu s člankom 16. jer odstupanja ne podliježu svim uvjetima utvrđenima u tom članku.

U predmetu C-508/04 96 , Sud je pojasnio da „nacionalne odredbe u okviru kojih odobravanje odstupanja od zabrana utvrđenih člancima od 12. do 14. i člankom 15. točkama (a) i (b) Direktive ne podliježe svim kriterijima i uvjetima utvrđenima u članku 16. Direktive, nego nepotpuno, samo njihovim određenim dijelovima, ne mogu činiti sustav usklađen s člankom 16.”. U predmetu C-46/11 Sud je utvrdio da poljsko zakonodavstvo nije u skladu s člankom 16. jer odstupanja ne podliježu svim kriterijima i uvjetima navedenima u tom članku.

3.1.2. Odgovarajuća opća primjena odstupanja

(3-11) Odobrenje odstupanja iz članka 16. mora biti zadnje rješenje 97 . Nacionalna tijela nadležna za odobravanje odstupanja moraju uzeti u obzir da se odstupanja moraju tumačiti i provoditi restriktivno kako bi se izbjeglo ugrožavanje općeg cilja i ključnih odredaba Direktive 98 . U predmetu C-6/04 Sud je razjasnio da se to načelo primjenjuje i u kontekstu članka 16. 99 U predmetu C-674/17 Sud EU-a presudio je da „odstupanje na temelju članka 16. stavka 1. Direktive o staništima može činiti samo konkretnu i preciznu primjenu kako bi se odgovorilo na konkretne zahtjeve i posebne situacije” 100 .

(3-12)    Kad je riječ o mjerama koje treba poduzeti u skladu s člankom 12. Direktive o staništima, istaknuta je potreba da se odgovarajuće i učinkovite mjere provedu na provjerljiv način i u dovoljnoj mjeri. Isti se pristup može primijeniti i na sustav odstupanja. Njegovom pravilnom primjenom osigurava se da odobravanje odstupanja nije u suprotnosti s ciljem Direktive 101 . U predmetu C-6/04 Sud je upozorio da „članci 12., 13. i 16. Direktive o staništima čine usklađen skup odredaba za zaštitu populacija dotičnih vrsta kako bi svako odstupanje koje nije u skladu s tom direktivom bilo kršenje zabrana iz članaka 12. i 13. te pravila da se odstupanja mogu odobriti u skladu s člankom 16.”

U pravilu, stupanj ozbiljnosti bilo kojeg uvjeta ili „testa” povećat će se sa stupnjem ozbiljnosti mogućeg utjecaja odstupanja na vrstu ili populaciju.

(3-13)    Odobravanje odstupanja podrazumijeva da su nadležna tijela osigurala ispunjenje svih uvjeta navedenih u članku 16. Države članice isto tako moraju osigurati da kumulativni učinci odstupanja ne dovedu do utjecaja koji je protivan ciljevima članka 12. i cijele Direktive 102 .

(3-14) Stoga se primjenom odstupanja često najbolje upravlja unutar nacionalnog okvira za očuvanje kako bi se osiguralo da, sveukupno gledajući, kumulativni utjecaj odstupanja za određenu vrstu ne budu štetan za održavanje povoljnog stanja očuvanosti vrste na nacionalnoj i/ili biogeografskoj razini unutar države članice. U svakom slučaju, države članice moraju imati pregled nad odstupanjima i nadzirati primjenu odstupanja na nacionalnoj razini (i, prema potrebi, pregled koji se odnosi na prekograničnu populaciju). To bi moglo zahtijevati, ovisno o organizacijskoj strukturi u državi članici, da regionalna ili lokalna tijela razmotre učinke odstupanja izvan vlastitog državnog područja.

Primjer načina na koji nacionalno tijelo može oblikovati primjenu odstupanja odobrenih na njezinu državnom području može se pronaći u predmetu C-342/05. U tom predmetu Sud razjašnjava da se „s obzirom na činjenicu da odluke o izdavanju dozvola za lov vukova podliježu i regionalnom ograničenju maksimalnog broja primjeraka vrste koji se mogu ubiti u svakom okrugu za gospodarenje divljači, to se ne može smatrati protivnim članku 16. stavku 1. Direktive o staništima. Spomenuto ograničenje, koje se postavlja prema broju primjeraka vrste koji se mogu ubiti bez ugrožavanja dotične vrste, samo je okvir unutar kojeg okruzi za gospodarenje divljači mogu izdati dozvole za lov ako su, osim toga, ispunjeni uvjeti iz članka 16. stavka 1. Direktive o staništima.” 103 Drugim riječima, moguće je postaviti maksimalnu granicu broja primjeraka vrste koji se mogu ubiti (kako bi se izbjegao negativan utjecaj na stanje očuvanosti), ali to ne uklanja potrebu da svako odstupanje ispunjava sve uvjete iz članka 16. stavka 1.

3.2. Strogo nadzirani sustav za odobravanje odstupanja: tri uvjeta

(3-15) U članku 16. utvrđena su tri uvjeta koja moraju biti zadovoljena prije odobravanja odstupanja:

1) dokazivanje jednog ili više razloga navedenih u članku 16. stavku 1. točkama od (a) do (d) ili dopuštanje, pod strogo nadziranim uvjetima, na selektivnoj osnovi i u ograničenom opsegu, uzimanja ili držanja određenih primjeraka vrsta navedenih u Prilogu IV. u ograničenom broju koji odrede nadležna nacionalna tijela (slovo „e”);

2) nepostojanje zadovoljavajuće alternative; i

3) jamstvo da odstupanje ne šteti održavanju populacija u povoljnom stanju očuvanosti.

Treći uvjet odražava sveobuhvatni cilj Direktive o staništima, a to je doprinos bioraznolikosti očuvanjem prirodnih staništa te divlje faune i flore (članak 2. stavak 1.). Poduzete mjere moraju biti osmišljene na način da se njima održavaju ili obnavljaju zaštićena prirodna staništa i vrste divlje faune i flore u povoljnom stanju očuvanosti. U njima se moraju uzeti u obzir i gospodarski, socijalni i kulturni zahtjevi te regionalne i lokalne karakteristike (članak 2. stavci 2. i 3.).

Prije provjere drugog i trećeg uvjeta, zahtjev mora zadovoljiti prvi uvjet. U praksi nema smisla razmatrati zadovoljavajuće alternative i utjecaj na stanje očuvanosti ako aktivnost nije u skladu s člankom 16. stavkom 1. točkama od (a) do (e).

(3-16)    Države članice svejedno moraju osigurati da su sva tri uvjeta zadovoljena. Teret dokazivanja da svako odstupanje zadovoljava sve uvjete na nadležnim je tijelima, kao što je Sud razjasnio u predmetu C-342/05: „Budući da su člankom 16. stavkom 1. predviđeni sustavi izuzeća koji se moraju usko tumačiti i nametati tijelu koje donosi odluku teret dokazivanja postojanja potrebnih uvjeta za svako odstupanje, države članice dužne su osigurati da se sve aktivnosti koje utječu na zaštićene vrste odobravaju samo na temelju odluka koje sadržavaju jasno i dostatno obrazloženje koje upućuje na razloge, uvjete i zahtjeve iz članka 16. stavka 1. Direktive o staništima” 104 .

Dijagram tijeka odobravanja odstupanja u skladu s člankom 16. stavkom 1.

3.2.1.PRVI UVJET: dokazivanje jednog od razloga iz članka 16. stavka 1. točaka od (a) do (d) ili dopuštanje, pod strogo nadziranim uvjetima, na selektivnoj osnovi i u ograničenom opsegu, uzimanja ili držanja određenih primjeraka vrsta navedenih u Prilogu IV. u ograničenom broju koji odrede nadležna nacionalna tijela (članak 16. stavak 1. točka (e))

(3-17) Odstupanja se odobravaju jer postoje poseban problem ili situacija koje je potrebno riješiti. Odstupanja se moraju temeljiti na najmanje jednoj od opcija iz članka 16. stavka 1. točaka (a), (b), (c), (d) i (e). Posebna odstupanja koja nisu opravdana nijednim od tih razloga/opcija suprotna su i duhu i svrsi Direktive o staništima i teksta članka 16 105 .

U predmetu C-508/04 106 Sud je utvrdio da austrijsko zakonodavstvo nije u skladu s člankom 16. stavkom 1. Direktive, djelomično zato što razlozi za odstupanje na temelju austrijskog zakonodavstva (tj. gospodarsko upravljanje poljoprivrednim ili šumskim dobrom, proizvodnja pića i izgradnja postrojenja) nisu obuhvaćeni nijednim od iscrpno navedenih razloga/opcija iz članka 16. stavka 1. Direktive.

(3-18)    Pri odobravanju odstupanja cilj koji se nastoji postići mora biti jasno i precizno naveden, a nacionalno tijelo mora, s obzirom na čvrste znanstvene podatke, utvrditi da su odstupanja primjerena za ostvarivanje tog cilja, opravdati izbor razloga/opcija u skladu s člankom 16. stavkom 1. točkama od (a) do (e) i provjeriti jesu li ispunjeni posebni uvjeti 107 .

(a) U interesu zaštite divlje faune i flore te očuvanja prirodnih staništa

(3-19) Prvi razlog za odobravanje odstupanja zaštita je divlje flore i faune te očuvanje prirodnih staništa. U članku 16. stavku 1. točki (a) nisu navedene ni vrsta obuhvaćene faune, flore ili prirodnih staništa, kao ni vrsta prijetnji. S obzirom na opći cilj Direktive, vjerojatnije je da će ranjive, rijetke, ugrožene ili endemske vrste i prirodna staništa (na primjer, one navedene u prilozima Direktivi o staništima) biti obuhvaćene ovim razlogom, čime bi se učinkovito ciljalo na smanjenje negativnog utjecaja određene vrste na njih. Bilo bi neobično dati prednost interesima uobičajene i uspješne vrste u odnosu na interese vrste koja ispunjava kriterije iz članka 1. točke (g) Direktive.

(3-20)    Nadležno tijelo treba temeljito ispitati, na pojedinačnoj osnovi, mogu li interesi zaštite staništa ili vrste od interesa Zajednice opravdati utjecaj na druge vrste od interesa Zajednice, na primjer u slučaju kad vrstu koja je plijen lokalno ugrožava određena vrsta zvijeri 108 . Prije razmatranja odobrenja odstupanja radi zaštite vrste koja je plijen, nadležno tijelo trebalo bi procijeniti i riješiti pitanja svih drugih mogućih prijetnji (npr. oštećivanje staništa, prekomjerni lov, uznemiravanje, konkurencija domaćih vrsta). Procjena bi trebala obuhvatiti stanje očuvanosti vrsta obuhvaćenih mogućim odstupanjem u odnosu na stanje očuvanosti dotičnih „faune, flore i staništa”, dugoročni utjecaj na pogođenu populaciju ili populacije, dugoročnu učinkovitost u smanjenju prijetnje itd. Procjena bi trebala slijediti načelo proporcionalnosti: prouzročeni nepovoljni učinci ne smiju biti nerazmjerni ciljevima koji se nastoje ostvariti.

 (b) Radi sprečavanja ozbiljne štete, posebno na usjevima, stoci, šumama, ribnjacima i vodama te ostalim tipovima imovine

(3-21) Drugi je razlog za odobravanje odstupanja sprečavanje ozbiljne štete, posebno na usjevima, stoci, šumama, ribnjacima i vodama te ostalim tipovima imovine. Pri tom odstupanju uzimaju se u obzir gospodarski interesi, a šteta koju treba spriječiti mora biti ozbiljna, kao što je navedeno. Međutim, taj popis nije sveobuhvatan. Njime mogu biti obuhvaćene i druge vrste imovine. Ozbiljna šteta odnosi se na posebne interese, tj. dovodi ili bi mogla dovesti, među ostalim, do izravnog ili neizravnog gospodarskog i/ili financijskog gubitka, pada vrijednosti imovine ili do gubitka proizvodnog materijala.

(3-22)    Međutim, kako je Sud istaknuo u presudi u predmetu C-46/11, članak 16. stavak 1. točka (b) ne dopušta nadležnim tijelima da odstupe od zabrana utvrđenih u članku 12. samo zato što poštovanje tih zabrana donosi promjenu u poljoprivrednim i šumarskim aktivnostima ili aktivnostima povezanima s uzgojem ribe. U presudi u predmetu C-46/11 Sud je naveo da se člankom 16. stavkom 1. točkom (b) ne dopušta odstupanje od zabrana iz članka 12. jer bi poštovanje tih zabrana onemogućilo korištenje tehnologija uobičajenih u poljoprivredi, šumarstvu ili uzgoju ribe 109 .

(3-23)    U presudi u usporedivom postupku odstupanja u skladu s člankom 9. Direktive 2009/147/EZ o pticama, Sud je napomenuo da svrha Direktive nije spriječiti manju štetu, već samo ozbiljnu štetu, tj. onu koja prelazi određeni stupanj štete 110 . Iz toga slijedi da se puke smetnje i uobičajeni poslovni rizici ne mogu smatrati opravdanim razlozima za odobrenje odstupanja. Sve što se smatra ozbiljnom štetom trebalo bi procijeniti na pojedinačnoj osnovi kad se pojavi problem.

(3-24)    Sud je pojasnio da „članak 16. stavak 1. Direktive o staništima ne zahtijeva da se pretrpi ozbiljna šteta prije donošenja mjera odstupanja” 111 . Budući da je cilj te odredbe „spriječiti” ozbiljnu štetu, nije nužno da je do nje već došlo, dovoljna je vjerojatnost nastanka ozbiljne štete. No puka činjenica da postoji mogućnost nastanka štete nije dovoljna, već vjerojatnost nastanka štete i opseg štete moraju biti veliki. Velika vjerojatnost nastanka ozbiljne štete mora se temeljiti na dostatnim dokazima. Osim toga, mora postojati dovoljno dokaza da se rizik od ozbiljne štete u velikoj mjeri može pripisati vrstama na koje se odstupanje odnosi i da mora postojati velika vjerojatnost da će doći do ozbiljne štete u slučaju nepoduzimanja mjera. Iskustvo bi trebalo biti pokazatelj visoke vjerojatnosti nastanka štete.

(3-25)    Pri odobravanju odstupanja države članice moraju moći dokazati da je svaka metoda nadzora koja se primjenjuje u okviru odstupanja djelotvorna i trajna u sprečavanju ili ograničavanju ozbiljne štete, npr. da je posebno usmjerena na lokaciju i vrijeme nanošenja ili mogućeg nanošenja štete te na pojedince koji uzrokuju štetu itd. U predmetu C-342/05 112 Sud je utvrdio da Finska nije ispunila obveze iz članka 12. stavka 1. i članka 16. stavka 1. točke (b) Direktive o staništima time što je dopustila lov na vukove na preventivnoj osnovi, a da pritom nije utvrđeno hoće li se lovom spriječiti ozbiljna šteta u smislu članka 16. stavka 1. točke (b). Iz toga proizlazi da bi odstupanja trebala biti usmjerena na potrebne razmjere, čak i kad je riječ o pojedinačnim primjercima vrste (npr. jedan problem medvjeđe vrste).

(3-26)    Odstupanja za sprečavanje ozbiljne štete uglavnom se odobravaju za vrste koje imaju značajan utjecaj na različite sektore, kao što su velike zvijeri, vrsta Castor fiber, i u manjoj mjeri, Lutra lutra. To su tematski primjeri vrsta čija prisutnost i širenje mogu dovesti do niza sukoba s ljudskim interesima u različitim državama članicama. Ublažavanje tih sukoba može zahtijevati razvoj sveobuhvatnih strategija za očuvanje i prilagodbu, kad je to moguće, ljudskih praksi koje dovode do sukoba radi razvoja kulture suživota. Za spomenuto ublažavanje može biti potrebna i izrada planova koji su na lokalnoj razini prilagođeni posebnim značajkama vrsta i aktivnostima na koje se utječe, a koji mogu uključivati odstupanja u skladu s člankom 16. stavkom 1. točkom (b).

(3–27) Europska komisija podržala je više projekata i inicijativa u okviru programa LIFE kojima su razvijene smjernice za dobru praksu po pitanju upravljanja sukobima koji uključuju zaštićene vrste (npr. Platforma EU-a o suživotu između ljudi i velikih zvijeri 113 opisana u okviru u nastavku). Smjernice povezane s pojedinim vrstama izrađene su na nacionalnoj ili regionalnoj razini u nekoliko država članica 114 Kad se planira tražiti odstupanje, savjetuje se istražiti mjere, prakse i instrumente predložene u ovim smjernicama ili iskušane drugdje radi pronalaska rješenja koja su najbolje prilagođena lokalnim uvjetima za smanjenje šteta i sukoba, u skladu s načelom proporcionalnosti.

(c) U interesu javnog zdravlja i javne sigurnosti ili zbog ostalih imperativnih razloga prevladavajućeg javnog interesa, uključujući interese socijalne ili gospodarske prirode te korisnih posljedica od primarnog značaja za okoliš

(3-28) Treći su mogući razlog za odobravanje odstupanja „imperativni razlozi prevladavajućeg javnog interesa”. Navedeni pojam nije definiran u Direktivi, no u stavku su spomenuti razlozi javnog interesa, poput javnog zdravlja i javne sigurnosti. Njime su obuhvaćeni i drugi nenavedeni razlozi, kao što su razlozi socijalne ili gospodarske prirode, razlozi koji imaju korisne posljedice od primarnog značaja za okoliš itd. (popis nije sveobuhvatan).

(3-29) U drugim područjima prava EU-a u kojima se pojavljuju slični pojmovi, na primjer u području slobodnog kretanja robe, Sud Europske unije presudio je da se prevladavajućim zahtjevima ili javnim interesom opravdavaju nacionalne mjere kojima se ograničava načelo slobodnog kretanja. Sud je u tom kontekstu prepoznao javno zdravlje, zaštitu okoliša i ostvarivanje opravdanih ciljeva gospodarske i socijalne politike kao takve imperativne zahtjeve.

(3-30)    Isti se pojam spominje i u članku 6. stavku 4. Direktive. Sud dosad nije naveo nikakvu sudsku praksu vezanu za tumačenju tog specifičnog pojma, ali se može smatrati da bi se prevladavajuća razmatranja u kontekstu plana ili projekta trebalo jednako primjenjivati na odstupanja. Analiza Komisije navedena u dokumentu sa smjernicama povezanima s člankom 6. 116 korisna je u pojašnjenju tog pojma.

(3-31)    Kao prvo, iz sadržaja teksta jasno proizlazi da samo javni interesi, koje promiču javna ili privatna tijela, mogu biti uravnoteženi s ciljevima očuvanja iz Direktive. Stoga se projekti koji su potpuno u interesu društava ili pojedinaca načelno ne smatraju projektima od javnog interesa.

(3-32)    Kao drugo, „prevladavajuća” priroda tog javnog interesa mora biti istaknuta. To znači da nisu sve vrste javnog interesa socijalne ili gospodarske prirode same po sebi dostatne, posebno u kontekstu konkretne važnosti interesa koji se štite Direktivom. Potrebno je pažljivo uspostaviti ravnotežu između interesa. Također je razumno pretpostaviti da javni interes u većini slučajeva može prevladati samo ako je riječ o dugoročnom interesu, kratkoročni interesi koji donose samo kratkoročnu korist ne bi bili dovoljni da nadoknade dugoročne interese očuvanja vrsta.

(3-33)    Nadležno tijelo mora temeljito ispitati „prevladavajuću” prirodu javnog interesa na pojedinačnoj osnovi i postići odgovarajuću ravnotežu s općim javnim interesom za postizanje ciljeva Direktive. Razumno je smatrati, kao i za članak 16. stavak 1. točku (b), da primjena odstupanja iz članka 16. stavka 1. točke (c) ne zahtijeva da se šteta za ljudsko zdravlje ili sigurnost pretrpi prije donošenja mjera odstupanja. Međutim, pri primjeni tog odstupanja države članice moraju moći dokazati, uz dovoljno dokaza, vezu između odstupanja i navedenih ciljeva prevladavajućeg javnog interesa.

(3-34) Odstupanja povezana s pojedinom vrstom, u kontekstu prevladavajućih javnih interesa, mogu biti potrebna za ostvarivanje planova ili projekata koji utječu na područja mreže Natura 2000, podložno zahtjevima iz članka 6. stavaka od 3. do 4. Stoga bi se mjerama prevencije, ublažavanja i kompenzacije predviđenima člankom 6. trebalo obuhvatiti i vrste obuhvaćene odstupanjima. Kako bi se osigurala dosljednost i ujednačili postupci iz članka 16. s procjenama iz članka 6., preporučuje se, prema potrebi, ujednačiti i provjeru uvjeta odstupanja (nedostatak zadovoljavajućih alternativnih rješenja i štetnih učinaka na vrstu) u kontekstu procjene prihvatljivosti, kad je to primjenjivo.

(d) Za potrebe istraživanja i obrazovanja, repopulacije i reintrodukcije tih vrsta te za to potrebnih postupaka razmnožavanja, uključujući umjetno razmnožavanje biljaka

(3-35)    Takvim bi se odstupanjima moglo, na primjer, obuhvatiti označivanje određenih jedinki vrste u istraživačke svrhe (npr. ogrlice za praćenje) da bi se bolje razumjelo njihovo ponašanje ili u okviru projekata očuvanja čiji je cilj ponovno uvođenje vrsta. Očito je da se u sklopu istraživačkih projekata moraju razmotriti i alternativne metode. Na primjer, ako istraživanje uključuje ubijanje primjerka vrste, trebalo bi poticati korištenje leševa i uzoraka uzetih iz primjeraka vrste koji su ubijeni iz drugih razloga. 117 Osim toga, potrebno je dokazati da svrha takvih istraživanja prevladava nad interesima stroge zaštite vrste.

(3-36) Uzimanje jaja, hvatanje i uzgoj u zatočeništvu, prijenos vrsta itd. mogu se dopustiti u svrhu obnove narušene populacije, povećanja njihove genetske raznolikosti ili reintrodukcije vrste. Međutim, iako je cilj tih odstupanja očuvanje vrsta, ona bi mogla imati nekoliko negativnih utjecaja, uključujući one koji se odnose na ekološke, socijalne i gospodarske aspekte te brige za dobrobit životinja. Zbog toga se pri odobravanju te vrste odstupanja savjetuje oslanjanje na najbolje dostupne podatke, mehanizme, alate (smjernice IUCN-a za ponovno uvođenje vrsta i drugo uvođenje u svrhu očuvanja/prijenosa vrsta 118 ) i relevantna iskustva specifična za određenu vrstu radi povećanja izgleda za uspjeh i sprečavanja mogućih rizika za reintroduciranu vrstu ili druge.

Ako je vrsta za koju se provodi repopulacija ili reintrodukcija navedena i u Prilogu IV. i Prilogu II. Direktivi o staništima, a odredišna područja nalaze se izvan mreže Natura 2000, nadležna tijela trebala bi ocijeniti i mogućnost/potrebu za određivanjem temeljnih područja za razmnožavanje i hranjenje repopuliranih ili reintroduciranih populacija vrsta u sklopu mreže Natura 2000, posebno za prioritetne vrste. Nadalje, moguće alternative ponovnom uvođenju ili prijenosu vrsta moraju prethodno biti ocijenjene kao manje učinkovite ili mora biti vidljivo da nisu izvedive kao sredstvo za postizanje konkretnih i jasno definiranih ciljeva očuvanja reintrodukcije ili prijenosa vrsta.

(e) Kako bi dopustile, pod strogo nadziranim uvjetima, na selektivnoj osnovi i u ograničenom razmjeru, uzimanje ili držanje određenih primjeraka vrsta navedenih u Prilogu IV., u ograničenom broju koji utvrđuju nadležna državna tijela

(3-37) Peti i zadnji razlog za odobrenje odstupanja uzimanje je ili držanje određenih primjeraka vrsta navedenih u Prilogu IV., pod strogo nadziranim uvjetima, na selektivnoj osnovi i u ograničenoj mjeri.

(3-38) Suprotno odredbama iz članka 16. stavka 1. točaka od (a) do (d), u članku 16. stavku 1. točki (e) nije naveden cilj koji se želi postići primjenom ovog odstupanja. Međutim, pri oslanjanju na članak 16. stavak 1. točku (e) svejedno se mora navesti cilj i on mora biti u potpunosti opravdan. Cilj također mora biti u skladu s općim ciljevima Direktive. U predmetu C-674/17 Sud EU-a pojasnio je da „ciljevi na koje se poziva u prilog odstupanju u odluci o odstupanju moraju biti jasno i precizno utvrđeni te potkrijepljeni”. Sud smatra i da se izuzeće na temelju članka 16. stavka 1. Direktive o staništima „može činiti samo konkretnu i preciznu primjenu kako bi se odgovorilo na konkretne zahtjeve i posebne situacije” 119 . Stoga je jasno da mora postojati konkretan cilj za odobravanje odstupanja.

(3-39) U predmetu C-674/17 120 Sud EU-a presudio je da „cilj odstupanja na temelju članka 16. stavka 1. točke (e) Direktive o staništima u načelu se ne može miješati s ciljevima odstupanjâ na temelju članka 16. stavka 1. točaka (a) do (d) te direktive, na način da prva odredba može služiti kao temelj za donošenje odstupanja samo u slučajevima u kojima druge odredbe nisu relevantne” i da „[č]lanak 16. stavak 1. točka (e) Direktive o staništima, dakle, ne može predstavljati opću pravnu osnovu za odobravanje odstupanja iz članka 12. stavka 1. te direktive a da se pritom druge slučajeve iz članka 16. stavka 1. navedene direktive i navedeni sustav stroge zaštite ne liši njihova korisnog učinka”.

Članak 16. stavak 1. točka (e) stoga nije opća pravna osnova za odobravanje odstupanja, nego se može primijeniti samo ako ciljevi koji se žele postići odstupanjem nisu obuhvaćeni člankom 16. stavkom 1. točkama od (a) do (d). U suprotnom bi odredbe iz članka 16. stavka 1. točaka od (a) do (d) i sustav stroge zaštite izgubili svoj korisni učinak. U ovom konkretnom slučaju Sud EU-a izričito se bavio problemom krivolova zaštićene vrste, što je i prepoznao kao veliki izazov pri očuvanju ugroženih vrsta. Sud je utvrdio da se borba protiv krivolova načelno može navesti kao metoda doprinosa održavanju ili obnovi povoljnog stanja očuvanosti dotičnih vrsta i sukladno tome predstavljati cilj iz članka 16. stavka 1. točke (e) Direktive o staništima 121 .

(3-40) Iz presude u predmetu C-674/17 proizlazi da se člankom 16. stavkom 1. točkom (e) ne ograničava raspon ciljeva koji se mogu opravdano ostvariti odstupanjem. Osim suzbijanja krivolova, i drugi razlozi mogu opravdati primjenu članka 16. stavka 1. točke (e), pod uvjetom da je cilj odstupanja u skladu s općim ciljem Direktive da se održi i obnovi povoljno stanje očuvanosti dotičnih vrsta.

Međutim, u predmetu C-674/17 Sud EU-a presudio je i da je „na nacionalnom tijelu da na temelju čvrstih znanstvenih podataka, uključujući, prema potrebi, usporedive podatke koji se odnose na posljedice lova radi gospodarenja stanjem očuvanosti vukovima, potkrijepi pretpostavku da odobrenje lova radi gospodarenja doista može smanjiti nezakonit lov, i to u mjeri koja će imati neto pozitivan učinak na stanje očuvanosti populacije vukova, uzimajući pritom u obzir broj predviđenih odstupanja i najnovije procjene broja nezakonitih ulova” 122 .

Sud EU-a naglasio je i da se „valja smatrati da samo postojanje nezakonite aktivnosti, kao što je krivolov ili poteškoće pri njegovu nadzoru, nije dovoljno da bi država članica bila oslobođena obveze osiguranja zaštite vrsta zaštićenih na temelju Priloga IV. Direktivi o staništima. Naprotiv, u takvoj situaciji je na državi članici da prednost dâ, s jedne strane, čvrstom i učinkovitom nadzoru te nezakonite aktivnosti i, s druge strane, primjeni mjere koje ne uključuju nepoštovanje zabrana uspostavljenih na temelju članaka 12. do 14. i članka 15. točaka (a) i (b) te direktive.” 123

(3-41) Čak i kad se dokaže da se odstupanje temelji na opravdanom cilju koji ispunjava gore navedene uvjete, ono se može odobriti samo ako ispunjava i niz drugih kriterija, odnosno mora se odnositi samo na ograničen broj primjeraka vrste, mora se primjenjivati selektivno i u ograničenoj mjeri te se mora provoditi pod strogo nadziranim uvjetima 124 . Svaki od tih kriterija pojašnjen je u nastavku.

·Ograničeni broj

(3-42)    Riječ je o relativnom kriteriju koji se treba razmatrati u odnosu na razinu populacije vrste, njezinim godišnjim stopama razmnožavanja i smrtnosti te je izravno povezan sa stanjem očuvanosti te vrste 125 . Stoga je ključno odrediti prag za broj jedinki vrste koji se može uzeti/držati. U predmetu C-674/17 Sud EU-a pojasnio je da se radi o broju koji ovisi o razini populacije (broju jedinki), njezinu stanju očuvanosti i biološkim značajkama. „Ograničeni broj” trebat će se utvrditi, pod odgovornošću nadležnog nacionalnog tijela, na temelju strogih znanstvenih informacija o geografskim, klimatskim, okolišnim i biološkim podacima te s obzirom na stope razmnožavanja i ukupnu godišnju smrtnost zbog prirodnih uzroka, ali i na gubitke prouzročene na drugi način, kao što su nesreće, druga odstupanja (npr. u okviru članka 16. stavka 1. točke (b)) i primjeraka vrste koji „nedostaju”.

Kad je riječ o broju uzetih životinja, nužno je osigurati da on ne predstavlja rizik od značajnog negativnog utjecaja na strukturu predmetne populacije, čak i ako sam po sebi ne šteti održavanju populacija dotičnih vrsta u povoljnom stanju očuvanosti u njihovu prirodnom arealu 126 . „Ograničeni broj” mora biti jasno naveden u odlukama o odstupanju 127 . Navedeno bi ograničenje trebalo postaviti na razini populacije, što zahtijeva koordinaciju svih jedinica za upravljanje koje dijele dotičnu populaciju. Kad je riječ o kralježnjacima koji trebaju velika područja, kao što su velike zvijeri, a imaju prekogranične populacije, države članice koje dijele tu populaciju moraju se uskladiti po pitanju utvrđivanja zajedničkog stajališta o tome što se može smatrati ograničenim brojem u svrhu odobravanja odstupanja.

(3-43) Odstupanja se ne bi trebala odobravati ako postoji rizik da bi odstupanje moglo imati značajan negativan utjecaj na očuvanje dotične lokalne populacije u kvantitativnom ili kvalitativnom smislu (npr. na strukturu populacije) (vidjeti i poglavlje 3.2.3.). S obzirom na to da sva odstupanja u svakom slučaju moraju ispunjavati konkretan uvjet iz članka 16. stavka 1. da „ne šteti održavanju populacija dotičnih vrsta u povoljnom stanju očuvanosti u njihovom prirodnom arealu”, izričito pozivanje u članku 16. stavku 1. točki (e) na „ograničeni broj” upućuje na to da je zakonodavac predvidio veću razinu ograničenja.

(3-44)    Pojam „ograničenog broja” koji se odnosi na strogo zaštićene vrste u znatnoj je mjeri restriktivniji od „najviše održive kvote” ili „optimalnog održivog prinosa” za vrste koje podliježu lovu i koje su navedene u Prilogu V. Direktivi. Uvjet „ograničenog broja” u skladu je sa stupnjem zaštite koji se Direktivom traži za vrste koje se ne mogu iskoristiti. Navedeni je uvjet restriktivniji od općeg uvjeta odstupanja kojim se osigurava održavanje populacija dotičnih vrsta u povoljnom stanju očuvanosti. Zbog toga je ovaj uvjet restriktivniji od „održivog” korištenja koje se zahtijeva za vrste iz Priloga V. na temelju članka 14., čime se osigurava da je njihovo iskorištavanje u skladu s održavanjem povoljnog stanja očuvanosti vrste 128 .

(3-45)    Prag „ograničenog broja” trebalo bi odrediti na temelju posebnih kriterija za svaku vrstu jer on ovisi o ekološkim zahtjevima svake vrste. Kriteriji mogu uključivati prostorni opseg rasprostranjenosti, fragmentaciju staništa i krajolika, dostupnost plijena, društvenu organizaciju vrsta, obrasce i razine prijetnje, uključujući bolesti, onečišćenje i zagađivače, nezakonitu i slučajnu smrtnost te klimatske promjene. U svim slučajevima, gornja granica „ograničenog broja” „mora se odrediti na temelju strogih znanstvenih podataka” 129 .

·Pod strogo nadziranim uvjetima, na selektivnoj osnovi i u ograničenoj mjeri

(3-46) Navedena kvalifikacija jasno pokazuje da je zakonodavac EU-a namjeravao postaviti značajna ograničenja. Načelo strogo nadziranih uvjeta također podrazumijeva da svaka primjena te vrste odstupanja mora uključivati jasna odobrenja koja moraju biti povezana s određenim osobama ili skupinama osoba, mjestima, vremenima i količinama. Izraz „u ograničenoj mjeri” potvrđuje to tumačenje. To podrazumijeva i potrebu za strogim teritorijalnim, vremenskim i osobnim nadzorom radi provedbe odstupanja i osiguranja usklađenosti.

(3-47)    S druge strane, načelo selektivnosti znači da dotična aktivnost mora biti vrlo konkretna po pitanju učinka i usmjerena na određene jedinke pojedine vrste ili čak jednog spola ili dobne skupine unutar vrste (npr. samo zrelih mužjaka), isključujući sve ostale. Taj je pristup potkrijepljen specifikacijom iz članka 16. stavka 1. točke (e) prema kojoj uzimanje ili držanje mora biti ograničeno na „određene primjerke vrste”. To znači i da bi se selektivnost određenih tehničkih aspekata trebala moći provjeriti.

U predmetu C-674/17 Sud EU-a naglasio je taj aspekt svojom presudom: „Kad je riječ o uvjetima koji se odnose na selektivnost i ograničenost uzimanja ili držanja određenih jedinki vrsta, valja smatrati da se njima nalaže da se odstupanje odnosi na broj jedinki koji je određen u najužem, najkonkretnijem i najprimjerenijem mogućem obliku, uzimajući u obzir cilj koji se predmetnim odstupanjem želi postići. Stoga, s obzirom na razinu predmetne populacije vrste, njezino stanje očuvanosti i biološke značajke, odstupanje može biti nužno ograničiti ne samo na dotičnu vrstu ili njezine tipove ili skupine jedinki nego i na pojedinačno određene jedinke.” 130 .

U istoj presudi pojašnjen je i izraz „pod strogo nadziranim uvjetima” na sljedeći način: „..., osobito podrazumijeva da se tim uvjetima kao i načinom na koji se nadzire njihovo poštovanje može osigurati selektivnost i ograničenost uzimanja ili držanja jedinki dotičnih vrsta. Tako nadležno nacionalno tijelo za svako odstupanje koje se temelji na toj odredbi mora osigurati da su uvjeti predviđeni u toj odredbi ispunjeni prije njegova donošenja te a posteriori nadzirati njegov utjecaj. Naime, nacionalnim propisom mora se osigurati da se zakonitost odluka kojima se odobravaju odstupanja na temelju te odredbe i način na koji se te odluke primjenjuju, uključujući poštovanje njihovih uvjeta koji se osobito odnose na mjesto, datum, količinu i tipove ciljanih jedinki, učinkovito i pravodobno nadziru.” 131 .

(3-48)    Uvjet „selektivne osnove” odražava zabranu u okviru članka 15. točke (a) povezane s korištenjem neselektivnih sredstava za ulov i ubijanje navedenih u točki (a) Priloga VI. za uzimanje, hvatanje ili ubijanje, u okviru odstupanja, vrsta navedenih u Prilogu IV. točki (a). Metoda koja se koristi za hvatanje ili zatočenje mora biti selektivna ako se primjenjuju odstupanja iz članka 16. stavka 1. točke (e).

3.2.2. DRUGI UVJET: nepostojanje zadovoljavajuće alternative

(3-49)    U skladu s člankom 16. stavkom 1. države članice moraju biti sigurne da ne postoji zadovoljavajuća alternativa prije primjene odstupanja. Radi se o sveobuhvatnom uvjetu koji se primjenjuje na sva odstupanja. Nadležna nacionalna tijela dužna su provesti potrebne usporedbe i ocijeniti alternativna rješenja. Međutim, ta diskrecijska ovlast podliježe nekoliko ograničenja.

(3-50) Na temelju sudske prakse Suda po pitanju usporedive odredbe članka 9. Direktive o pticama 79/409/EEZ 132 , posebno u predmetu C-10/96, analiza nepostojanja „druge zadovoljavajuće alternative” može imati tri dijela: koji problem ili konkretnu situaciju treba riješiti? Postoje li druga rješenja? Hoće li se u slučaju potvrdnog odgovora time riješiti problem ili konkretna situacija za koju se traži odstupanje? Sljedeće napomene temelje se na sudskoj praksi Suda EU-a po pitanju usporedive odredbe o odstupanju iz članka 9. Direktive o pticama i mogu se analogno primijeniti na članak 16.

(3-51)    Analiza nepostojanja „druge zadovoljavajuće alternative” pretpostavlja da određeni problem ili situacija postoje i da ih je potrebno riješiti. Nadležna nacionalna tijela pozivaju se da riješe taj problem ili situaciju odabirom najprikladnijih rješenja među mogućim alternativama, kojima će se osigurati najbolja zaštita vrste i istodobno riješiti problem/situacija. Da bi se osigurala stroga zaštita vrsta, potrebno je ocijeniti alternative u odnosu na zabrane navedene u članku 12. Na primjer, one bi mogle uključivati alternativne lokacije projekata, različite razvojne razmjere ili dizajne ili pak alternativne aktivnosti, procese ili metode.

Na primjer, pri procjeni postojanja „drugih zadovoljavajućih alternativa” za mjere iz članka 16. stavka 1. točke (b), čiji je cilj sprečavanje ozbiljnih šteta za usjeve, stoku, šume, ribnjake i vodu ili drugu vrstu imovine, prvo se moraju provesti preventivne nesmrtonosne mjere usklađene s člankom 12. ili ih se u najmanju ruku treba ozbiljno ispitati. U većini slučajeva preventivne mjere za štetu na usjevima ili stoci (kao što su uporaba odgovarajućih ograda, uređaja za odvraćanje divlje faune i flore, stočarskih pasa, pastirski uzgoj ili promjene u praksama upravljanja stokom, kao i promicanje poboljšanja uvjeta staništa ili populacije plijena dotične vrste) mogu u većini slučajeva biti zadovoljavajuća alternativa primjeni odstupanja iz članka 16. stavka 1. točke (b). Druge preventivne mjere, kao što je širenje znanstveno utemeljenih informacija u svrhu smanjenja sukoba (npr. uzgojne metode ili ljudsko ponašanje), mogu biti dio zadovoljavajućih alternativa primjeni smrtonosne kontrole u skladu s odstupanjima u okviru članka 16. stavka 1. točke (b) i članka 16. stavka 1. točke (c).

(3-52)    Pri utvrđivanju postojanja drugog zadovoljavajućeg rješenja za određenu situaciju potrebno je uzeti u obzir sve ekološke, gospodarske i socijalne prednosti i nedostatke kako bi se utvrdila optimalna alternativa za konkretni slučaj. U toj analizi prednosti i nedostataka trebalo bi razmotriti potencijalne negativne učinke mogućih rješenja, kao i mogućnosti te alate za poništavanje ili smanjenje negativnih učinaka. Neto rezultat, u smislu rješavanja problema uz izbjegavanje ili smanjenje sekundarnih učinaka, trebalo bi zatim odvagnuti u odnosu na učinke odstupanja, uzimajući u obzir opći cilj Direktive.

(3-53) Još jednom, pri odobravanju odstupanja, nadležna nacionalna tijela moraju utvrditi da ne postoje zadovoljavajuća alternativna rješenja kojima bi se mogao postići željeni cilj, osobito uzimajući u obzir najbolje relevantne znanstvene spoznaje i stručno znanje, kao i u svjetlu okolnosti koje se odnose na predmetnu specifičnu situaciju te u skladu sa zabranama predviđenima Direktivom o staništima. 133

(3-54) U predmetu C-674/17, na primjer, Sud EU-a smatrao je da samo postojanje nezakonite aktivnosti, kao što je krivolov ili poteškoće pri njegovu nadzoru, nije dovoljno da bi država članica bila oslobođena obveze osiguranja zaštite vrsta zaštićenih na temelju Priloga IV. Direktivi o staništima. U takvoj se situaciji prednost mora dati čvrstom i učinkovitom nadzoru te nezakonite aktivnosti i primjeni mjera koje su u skladu sa zabranama utvrđenima u člancima od 12. do 14. i članku 15. točkama (a) i (b) te direktive. 134

(3-55) Samo kad se u dovoljnoj mjeri dokaže da potencijalne alternative nisu zadovoljavajuće, zato što se njima ne može riješiti određeni problem ili su tehnički neizvedive, te kad su ispunjeni i drugi uvjeti, može se opravdati primjena odstupanja.

Međutim, ako je mjera djelomično zadovoljavajuća, čak i ako se njome problem ne rješava u dovoljnoj mjeri, ali se on svejedno može smanjiti ili ublažiti, trebalo bi je provesti prvu. Odstupanja za smrtonosne intervencije mogu se opravdati samo za problem koji preostane, ako nisu moguće druge metode, no ona moraju biti razmjerna problemu koji ostaje nakon poduzimanja nesmrtonosnih mjera.

(3-56)    Postupak utvrđivanja je li neka alternativa nezadovoljavajuća trebao bi se temeljiti na dobro dokumentiranoj procjeni svih dostupnih mogućnosti, uključujući i aspekt njihove učinkovitosti, na temelju najboljih dostupnih činjenica i podataka. Procjena alternativa mora biti uravnotežena s obzirom na opći cilj održavanja ili povrata u povoljno stanje očuvanosti dotičnih vrsta od interesa Zajednice (stoga se mora uzeti u obzir stanje očuvanosti, utjecaj dodatnog slučajnog ili nezakonitog uklanjanja primjeraka vrste i izglede koje dotična populacija ima). Pri procjeni se može uzeti u obzir i proporcionalnost po pitanju troškova. Međutim, gospodarski trošak ne može biti jedini odlučujući čimbenik u analizi alternativnih rješenja. Konkretno, zadovoljavajuća alternativna rješenja ne mogu se unaprijed odbiti na temelju toga što bi bila preskupa. 135

(3-57)    U svakom slučaju, odobrenje odstupanja iz članka 16. mora biti krajnja mjera 136 . Bitna je zajednička značajka svakog sustava odstupanja da sustav mora biti podređen drugim zahtjevima utvrđenima u Direktivi u interesu očuvanja.

(3-58)    Isti se pristup primjenjuje pri tumačenju izraza „zadovoljavajuće”. S obzirom na iznimnu prirodu sustava odstupanja i obvezu država članica u okviru članka 4. stavka 3. UEU-a da pomažu EU-u u ostvarivanju zadaća, odstupanje bi bilo opravdano samo na temelju objektivnog dokazivanja da ne postoji drugo zadovoljavajuće rješenje 137 .

(3-59)    Nezavisna odvjetnica u predmetu C-342/05 pojasnila je načelo proporcionalnosti prema kojem se 138 „mjera ne može provesti ako se njezin cilj može ostvariti manje drastičnim sredstvima, odnosno zadovoljavajućom alternativom u smislu članka 16. stavka 1. Direktive o staništima”. „Alternativa nije zadovoljavajuća samo ako bi se njome jednako dobro postigli ciljevi odstupanja nego i ako bi nedostaci uzrokovani odstupanjem bili nerazmjerni ciljevima koji se žele postići, a alternativa bi osigurala proporcionalnost”.

(3-60)    Utvrđivanje je li alternativa zadovoljavajuća u danoj činjeničnoj situaciji mora se temeljiti na objektivno provjerljivim čimbenicima, poput znanstvenih i tehničkih razmatranja. S obzirom na iznimnu prirodu sustava odstupanja, ono bi bilo opravdano samo na temelju objektivnog dokazivanja razloga zbog kojih se ne mogu prihvatiti druga zadovoljavajuća rješenja prima facie 139 . Po svemu sudeći, zahtjev da se ozbiljno razmotre druge alternative od primarne je važnosti. Države članice imaju ograničene diskrecijske ovlasti, a kad postoji drugo rješenje, svi argumenti da ono nije zadovoljavajuće moraju biti uvjerljivi. Presuda u predmetu C-182/02 odražava strog pristup Suda po pitanju odstupanja iz Direktive o pticama. Radi utvrđivanja postojanja zadovoljavajućeg rješenja, Sud je ocijenio i „potrebu” i „svrhu” odstupanja 140 .

Ovom se presudom potvrđuje važnost dokazivanja postojanja uvjerljivih razloga za opravdanje odstupanja 141 . Drugo rješenje ne može se utvrditi kao nezadovoljavajuće samo zato što bi uzrokovalo veće neugodnosti ili prisililo korisnike odstupanja na promjenu ponašanja. U tom pogledu argumenti koji se temelje na „duboko ukorijenjenoj tradiciji” ili „povijesnoj i kulturnoj tradiciji” lovačkih praksi nisu dovoljni da bi se opravdala potreba za odstupanjem od Direktive o pticama 142 . Ista logika primjenjuje se na odstupanja iz Direktive o staništima.

(3-61)    Osim toga, rješenje koje se u konačnici odabere, čak i ako uključuje odstupanje, mora biti objektivno ograničeno u mjeri potrebnoj za rješavanje konkretnog problema ili situacije 143 . To znači da odstupanja moraju biti ograničena po pitanju vremena, mjesta, broja uključenih primjeraka vrste, konkretnih uključenih primjeraka, ovlaštenih osoba itd. Potreba da se odstupanje ograniči u mjeri u kojoj je to potrebno za rješavanje problema ponovno je potvrđena u predmetu C-10/96 o usporedivoj odredbi članka 9. Direktive o pticama 144 . Prema mišljenju Suda broj primjeraka obuhvaćenih odstupanjem mora biti „određen na razini koja se objektivno pokaže potrebnom za rješavanje tih problema”. Ta se granica razlikuje od „ograničenih brojeva” iz članka 16. stavka 1. točke (e), koji čine ukupnu „gornju granicu” kad se primjenjuje to posebno odstupanje 145 .

3.2.3.TREĆI UVJET: utjecaj odstupanja na stanje očuvanosti

(3-62)    Prema članku 16. stavku 1. mora biti ispunjen uvjet da odstupanje „ne šteti održavanju populacija dotičnih vrsta u povoljnom stanju očuvanosti u njihovom prirodnom arealu”. Provedba te odredbe trebala bi uključivati procjenu koja se sastoji od dvaju koraka: prvi je od njih procjena stanja očuvanosti konkretnih populacija vrsta u njihovu prirodnom arealu unutar dotične države članice (a možda i izvan nacionalnih granica ako se populacije dijele sa susjednim zemljama), dok se drugi odnosi na procjenu utjecaja odstupanja na stanje očuvanosti dotične konkretne populacije ili populacija. Radi jasnoće „populacija” se ovdje definira kao skupina jedinki iste vrste koje istodobno žive na definiranom zemljopisnom području i mogu se (potencijalno) razmnožavati (tj. dijele zajednički genski bazen) 146 .

3.2.3.a) Opseg procjene

(3-63)    Zatim se postavlja pitanje razine koja se treba uzeti u obzir pri procjeni je li utjecaj odstupanja štetan, neutralan ili bi mogao biti pozitivan za stanje očuvanosti vrste. Prema članku 1. točki (i) u konačnici se mora razmotriti stanje očuvanosti vrste u cijelom njezinu prirodnom arealu. Kroz razgovore s Odborom za staništa dogovoreno je da bi se za potrebe izvješćivanja u skladu s člankom 17. (u vezi s člankom 11.) stanje očuvanosti trebalo procijeniti na biogeografskoj razini u svakoj državi članici. Time bi se u konačnici omogućilo objedinjavanje informacija za čitave biogeografske regije diljem Unije. Stanje očuvanosti vrste unutar određene biogeografske regije u državi članici stoga je vrlo važno u postupku razmatranja odstupanja.

(3-64)    Međutim, procjena utjecaja određenog odstupanja u većini će se slučajeva morati provesti na razini nižoj od biogeografske regije da bi bila značajna u ekološkom smislu. Razina koja se smatra korisnom mogla bi biti (lokalna) populacija. Tekst članka 16., u kojem se spominju „populacije dotičnih vrsta”, potvrđuje to tumačenje.

Dakako, pristup se mora prilagoditi vrsti o kojoj je riječ: kumulativni učinci ubijanja jedinki velikih zvijeri koje trebaju velika područja trebat će se procijeniti na razini populacije (prema potrebi, prekogranično 147 ), dok se utjecaj uništavanja lokaliteta za razmnožavanje u prilično rascjepkanom staništu vodozemaca može bolje procijeniti na pojedinim lokalitetima ili na razini metapopulacije 148 .

U skladu s ustaljenom sudskom praksom, odstupanja se moraju primjenjivati na odgovarajući način kako bi se odgovorilo na konkretne zahtjeve i posebne situacije 149 . Iz toga proizlazi da su procjene na nižim razinama obično ključne jer se odstupanjima moraju rješavati konkretni problemi i osigurati odgovarajuća rješenja. Stoga se odstupanja moraju odobriti za određeno mjesto jer se njihov primarni utjecaj odnosni na lokalnu razinu. Procjena na nižoj razini tada bi se morala provesti u odnosu na situaciju u većem opsegu (npr. biogeografskom, prekograničnom ili nacionalnom) kako bi se dobila potpuna slika stanja.

U presudi u predmetu C-674/17 o odstupanjima za vukove Sud EU-a slijedi spomenuto obrazloženje navodeći da prije odobravanja odstupanja nacionalna tijela moraju procijeniti stanje očuvanosti dotične populacije i utjecaj predviđenih odstupanja na lokalnoj razini i na razini državnog područja države članice ili, prema potrebi, na razini dotične biogeografske regije ako se granice te države članice preklapaju s nekoliko biogeografskih regija ili, ako to zahtijeva prirodni areal vrste, u mjeri u kojoj je to moguće, na prekograničnoj razini. Sud EU-a pojasnio je sljedeće: „procjena utjecaja odstupanja na razini područja lokalne populacije obično je nužna kako bi se odredio njegov utjecaj na stanje očuvanosti predmetne populacije na široj razini. [...] Njegove posljedice uglavnom će se najprije osjetiti na lokalnom području na koje se to odstupanje odnosi. Osim toga, [...] stanje očuvanosti populacije na nacionalnoj ili biogeografskoj razini ovisi i o kumulativnom utjecaju različitih odstupanja na lokalnim područjima.” 150 . „Prema tome, takvo se odstupanje ne može donijeti bez prethodne procjene stanja očuvanosti populacija dotičnih vrsta kao i utjecaja koji predviđeno odstupanje na njega može imati kako na lokalnoj razini tako i na razini državnog područja te države članice ili, prema potrebi, na razini obuhvaćene biogeografske regije kad se granice te države članice preklapaju s više biogeografskih regija, ili pak, ako prirodni areal vrste to zahtijeva i, u mjeri u kojoj je to moguće, na prekograničnoj razini.” 151 Međutim, „ne može se prihvatiti da je za tu procjenu potrebno uzeti u obzir dio prirodnog areala dotične populacije koji se proteže na određene dijelove državnog područja treće zemlje, koju ne vežu obveze stroge zaštite vrsta od interesa za Uniju.” 152

(3-65) Kad je ovlaštenje za odobravanje odstupanja dodijeljeno na podnacionalnim razinama (npr. kad ta ovlast leži u rukama regionalne uprave), potrebno je koordinirati te nadzirati odobravanje odstupanja i imati pregled nad njim na razini države članice (i izvan nacionalnih granica u slučaju prekograničnih populacija) kako bi se izbjegao rizik da zbroj odstupanja dovede do štetnih učinaka na stanje očuvanosti populacija dotičnih vrsta u njihovu (nacionalnom) prirodnom arealu (vidjeti i odjeljak 3.1.2.).

3.2.3.b)    Odstupanja i utjecaj na stanje očuvanosti

(3-66) Kao što je istaknuto u primjenjivoj sudskoj praksi Suda EU-a 153 , „prema članku 16. stavku 1. Direktive povoljno stanje očuvanosti tih populacija u njihovu prirodnom arealu preduvjet je za odobravanje odstupanja koja su njime predviđena”. Ni odobravanje odstupanja za vrste u nepovoljnom stanju očuvanosti ni korištenje kompenzacijskih mjera nisu izričito predviđeni Direktivom. Međutim, tumačenjem i provedbom odredbe iz članka 16. stavka 1. tako da se naglasak stavi na postizanje općeg cilja povoljnog stanja očuvanosti, oba se pojma mogu uključiti u tumačenje pod uvjetom da se ni na koji način ne ugrozi postizanje spomenutog cilja.

(3-67)    Povoljno stanje očuvanosti populacija dotičnih vrsta u njihovu prirodnom arealu u načelu je nužan preduvjet za odobravanje odstupanja 154 . Međutim, u predmetu C-342/05, nakon što je utvrdio da stanje očuvanosti vuka u Finskoj nije povoljno, Sud je smatrao 155 da su odobrenja odstupanja za ubijanje primjeraka vukova i dalje moguća u „iznimnim slučajevima” i „kad je propisno utvrđeno da se odstupanjem ne može pogoršati nepovoljno stanje očuvanosti tih populacija ili spriječiti njihov povrat u povoljno stanje očuvanosti”. Ubijanje ograničenog broja primjeraka vrste može imati zanemariv učinak na cilj iz članka 16. stavka 1. Direktive o staništima, a to je održavanje ili povrat populacije vukova u povoljno stanje očuvanosti u njihovu prirodnom arealu. Takvo bi odstupanje stoga moglo biti neutralno za dotične vrste. Stoga, ako stanje očuvanosti dotične vrste nije povoljno, odstupanje se može odobriti samo u okviru opravdanja da se vrsta nalazi u iznimnim okolnostima i samo ako se stanje očuvanosti ne pogorša i ako se ne spriječi njezin povrat u povoljno stanje (neutralan učinak) te pod uvjetom da su ispunjeni i svi ostali potrebni uvjeti iz članka 16. U predmetu C-342/05 Sud je utvrdio da su nadležna nacionalna tijela zapravo odobrila odstupanja „bez oslanjanja na procjenu stanja očuvanosti vrste, bez jasnog i dostatnog obrazloženja o nepostojanju zadovoljavajuće alternative te bez konkretnog utvrđivanja jedinki vukova koje uzrokuju ozbiljnu štetu i koje bi se moglo ubiti”. Osim toga, Sud je naveo da su takva odstupanja „koja se ne temelje na procjeni učinka ubijanja vukova koje odobravaju u svrhu održavanja populacije te vrste u povoljnom stanju očuvanosti u njezinu prirodnom arealu te koja ne sadržavaju jasno i dostatno obrazloženje u pogledu nepostojanja zadovoljavajuće alternative protivna članku 16. stavku 1. Direktive o staništima” 156 . U predmetu C-674/17 Sud EU-a naglasio je da se prethodno spomenuta procjena učinka planiranih odstupanja na povoljno stanje očuvanosti mora provesti s obzirom na načelo opreznosti. 157 Drugim riječima, država članica se, „ako nakon ispitivanja najboljih dostupnih znanstvenih podataka i dalje postoji znatna nesigurnost u pogledu pitanja hoće li takvo odstupanje štetiti održavanju ili povratu populacija vrste kojoj prijeti izumiranje u povoljno stanje očuvanosti, mora suzdržati od njegova donošenja ili primjene” 158 .

Sličan pristup trebalo bi primijeniti kad stanje očuvanosti dotične vrste nije poznato. U tom slučaju ne bi bilo moguće utvrditi utjecaj odstupanja na stanje očuvanosti, tako da se odstupanje ne bi moglo odobriti.

(3-68)    Dakako, što su stanje očuvanosti i trendovi manje povoljni, to je manja vjerojatnost da se odstupanje može opravdano, osim u najiznimnijim okolnostima.

Također je jasno da se takav pristup odstupanjima najbolje može provesti unutar jasnog i pomno razvijenog okvira mjera za očuvanje vrsta. Ponovno je, kao i u slučaju zaštitnih mjera, ključna stavka u procjeni i opravdavanju primjene odstupanja stanje očuvanosti vrste. Stoga je važno ne samo razmotriti trenutačno stanje očuvanosti već i istražiti kako se ono mijenja.

(3-69) S obzirom na trenutačno stanje očuvanosti pogođene vrste stalno i trenutačno stanje lokalne populacije vrste na određenom zemljopisnom području mogli bi se razlikovati od ukupnog stanja očuvanosti populacija u biogeografskoj regiji u državi članici (ili čak u prirodnom arealu). Stoga bi stanje očuvanosti na svim razinama trebalo biti poznato i primjereno ocijenjeno prije donošenja odluke o odobrenju odstupanja.

(3-70) Odstupanje se ne može odobriti ako na bilo kojoj razini štetno utječe na stanje očuvanosti ili na postizanje povoljnog stanja očuvanosti vrste. Drugim riječima, ako je izgledno da će odstupanje imati značajan negativan utjecaj na dotičnu populaciju (ili izglede za tu populaciju) ili čak na lokalnu populaciju u državi članici, nadležno tijelo ne bi ga trebalo odobriti. Neto rezultat odstupanja trebao bi biti neutralan ili pozitivan za relevantne populacije vrste.

(3-71) Ako podaci nisu dovoljno čvrsti i pouzdani kako bi se dokazalo da je stanje očuvanosti povoljno i/ili kako bi se osiguralo da odstupanje ne utječe negativno na stanje očuvanosti, trebalo bi primijeniti načelo opreznosti (u kojem se zahtijeva da ciljevi očuvanja imaju prednost u slučaju nesigurnosti) i ne bi trebalo odobriti nikakva odstupanja. Kako je Sud EU-a naveo u predmetu C-674/17, „također valja istaknuti da se država članica, u skladu s načelom opreznosti iz članka 191. stavka 2. UFEU‑a, ako nakon ispitivanja najboljih dostupnih znanstvenih podataka i dalje postoji znatna nesigurnost u pogledu pitanja hoće li takvo odstupanje štetiti održavanju ili povratu populacija vrste kojoj prijeti izumiranje u povoljno stanje očuvanosti, mora suzdržati od njegova donošenja ili primjene.” 159

(3-72) Ako su stalno i trenutačno stanje vrsta različiti na različitim zemljopisnim razinama, u procjeni bi prvo trebalo razmotriti razinu lokalne populacije, a zatim utjecaj odstupanja na populaciju biogeografske regije, uzimajući u obzir i kumulativni učinak drugih odstupanja za iste vrste u toj biogeografskoj regiji.

3.3.Dodatne napomene

(3-73)    Pri procjeni bi li odstupanje moglo naštetiti održavanju povoljnog stanja očuvanosti populacija vrste, posebno bi trebalo razmotriti sljedeće elemente:

a) jesu li potrebne (odgovarajuće, učinkovite i provjerljive) mjere učinkovito utvrđene, primijenjene i provedene za određenu vrstu u državi članici kako bi se osigurala njezina stroga zaštita i postiglo povoljno stanje očuvanosti;

b) utvrditi da odstupanje ne djeluje protiv potrebnih mjera, da ih ne čini neučinkovitima ili da ih ne neutralizira;

c) pomno pratiti utjecaj (uključujući kumulativni utjecaj) odstupanja i izvući pouke za budućnost.

3.3.1.Uloga akcijskih planova za vrste

(3-74) Jedan od načina osiguravanja odgovarajuće primjene odstupanja, kao dijela strogog sustava zaštite, bila bi izrada i provedba sveobuhvatnih akcijskih planova za vrste ili planova za očuvanje/upravljanje iako to nije propisano Direktivom. Cilj tih planova trebao bi biti zaštita vrsta i obnavljanje ili održavanje povoljnog stanja očuvanosti. Trebali bi uključivati ne samo potrebne mjere iz članka 12. nego i mjere za potporu ili obnovu održivosti populacije, njezina prirodnog areala i staništa vrsta. Planovi bi tad mogli pružiti koristan okvir kojim bi se moglo voditi pri odobravanju odstupanja, pod uvjetom da se odstupanja i dalje odobravaju na pojedinačnoj osnovi, da su ispunjeni svi ostali uvjeti iz članka 16. i da je dokazano da odstupanje ne šteti održavanju populacija dotičnih vrsta u povoljnom stanju očuvanosti.

(3-75) Na primjer, odstupanja u svrhu sprečavanja ozbiljnih šteta na usjevima ili imovini mogu dugoročno biti manje učinkovita po pitanju rješavanju problema ako se provode neovisno o bilo kojoj drugoj mjeri za tu vrstu. Međutim, ako su odstupanja popraćena nizom drugih mjera (npr. nesmrtonosna rješenja, preventivne mjere, poticaji, kompenzacije itd.), u kontekstu plana za očuvanje/upravljanje vrstama, kao dio strogog sustava zaštite, mogu biti mnogo učinkovitija. Pod takvim bi uvjetima plan za očuvanje/upravljanje vrstama, ako se pravilno provede, mogao pružiti odgovarajući okvir za odobravanje odstupanja u skladu s ciljevima Direktive. Naravno, takve bi planove trebalo redovito ažurirati s obzirom na bolje znanje i rezultate nadzora.

(3-76)    Kako bi se uspostavio odgovarajući okvir za odobravanje odstupanja, planovi očuvanja/upravljanja vrstama trebali bi se temeljiti na pouzdanim i ažuriranim znanstvenim informacijama o stanju i trendovima populacije vrsta te bi njihov glavni cilj trebao biti održavanje ili povrat vrste u povoljno stanje očuvanosti (uz navođenje uvjeta koje je potrebno ispuniti za taj cilj). Planovi bi trebali uključivati pouzdanu i sveobuhvatnu procjenu svih relevantnih prijetnji i pritisaka na vrstu, kao i analizu postojećih razina smrtnosti zbog prirodnih uzroka ili čimbenika izazvanih djelovanjem čovjeka, poput nezakonitog ubijanja (krivolova) ili slučajnog hvatanja i ubijanja.

(3-77) Na temelju najboljih postojećih informacija i pouzdanih znanstvenih procjena i nadzornih sustava planovima za očuvanje/upravljanje vrstama mogao bi se utvrditi niz usklađenih mjera koje treba provesti i nadzirati kako bi se osiguralo postizanje ili održavanje povoljnog stanja očuvanosti dotične populacije. Samo u tim okolnostima planovi za očuvanje/upravljanje vrstama mogli bi činiti prikladan okvir za odobravanje odstupanja, što pak može pomoći u pojednostavnjenju postupka za odobravanje svakog pojedinačnog odstupanja, pod uvjetom da su ispunjeni i svi potrebni uvjeti iz članka 16.

3.3.2.Procjena učinaka za planove/projekte i zaštitu vrsta

(3-78) Posebne odredbe i postupci iz članka 16. moraju se poštovati i u slučaju planova ili projekata kojima bi se moglo utjecati na zaštićene vrste u EU-u i koji podliježu postupcima procjene u okviru članka 6. stavka 3. Direktive o staništima ili u okviru Direktive o procjeni učinka na okoliš ili Direktive o strateškoj procjeni okoliša. U tom se slučaju postupci procjene učinka koji se provode za planove i projekte mogu upotrijebiti za procjenu učinka na zahtjeve iz članka 12. i za provjeru jesu li ispunjeni uvjeti za odstupanje iz članka 16.

To bi bilo važno, na primjer, kad je izgledno da će izgradnja i/ili provedba projekta uzrokovati oštećivanje ili uništavanje lokaliteta za razmnožavanje ili odmor ili uznemiravanje bilo koje vrste navedene u točki (a) Priloga IV. i koja se pojavljuje na području projekta.

U tim okolnostima valja utvrditi:

—    je li bilo koja vrsta navedena u točki (a) Priloga IV. Direktivi o staništima prisutna na području projekta,

—    nalazi li se bilo koji od lokaliteta za razmnožavanje ili odmor vrsta navedenih u točki (a) Priloga IV. Direktivi o staništima na području projekta,

—    hoće li bilo koja od tih vrsta i/ili njihovih lokaliteta za razmnožavanje ili odmor „osjetiti posljedice” (ubijanje, uznemiravanje, oštećivanje itd.) izgradnje i/ili provedbe projekta i, ako da,

—    jesu li ispunjeni uvjeti iz članka 16.

(3-79) Samo nakon provedbe navedenih provjera može se odobriti odstupanje u skladu s člankom 16. i zakonito provesti projekt (nakon dobivanja odobrenja za provedbu projekta). Ako se na mjestu projekta, na primjer, nalazi mjesto za razmnožavanje vrste iz točke (a) Priloga IV. i ako će biti uništeno izgradnjom ili provedbom projekta, odobrenjem projekta kršio bi se članak 12., osim ako je odobreno odstupanje u okviru članka 16. i ako su ispunjeni uvjeti za odobravanje odstupanja.

(3-80) Ako postoji vjerojatnost da će projekti imati značajan utjecaj na područja mreže Natura 2000, pojedinačno ili u kombinaciji s drugim planovima ili projektima, oni podliježu procjeni prihvatljivosti u okviru članka 6. stavka 3. Direktive, u okviru koje bi se provele i provjere s prethodno navedenog popisa i prema potrebi provele daljnje mjere.

Za projekte koji ne podliježu članku 6. stavku 3. jer vjerojatno neće imati značajan utjecaj na područja mreže Natura 2000, ni pojedinačno ni u kombinaciji s drugim planovima ili projektima, države članice mogu prilagoditi postojeće postupke kako bi ispunile zahtjeve iz članaka 12. i 16. To znači da se provjere iz prethodno navedenog popisa mogu uvrstiti u procjene koje su dio postupaka donošenja odluka na različitim razinama u državi članici, uključujući odluke o planiranju korištenja zemljišta ili postupke procjene učinaka na okoliš za programe, planove i projekte.

Temeljna je svrha točno i brzo utvrditi učinke projekta, uključujući utjecaj na zaštićene vrste navedene u točki (a) Priloga IV. Direktivi o staništima i njihova staništa, prije provedbe projekta. Postupak procjene učinka na okoliš jedno je od mogućih sredstava za to.

(3-81) Usklađivanjem pravnih postupaka mogu se izbjeći pravne komplikacije. U idealnom slučaju, nakon primitka zahtjeva za odobrenje za provedbu projekta koji je obuhvaćen područjem primjene Direktive o procjeni učinka na okoliš započinje procjena učinka na okoliš (barem faza analitičkog pregleda) kako bi se utvrdili svi mogući učinci. Stoga se potreba za odstupanjem može utvrditi bez odgode i može se ocijeniti mogućnost ispunjenja zahtjeva iz članka 16. Direktive o staništima. Ako se spomenuti zahtjevi mogu ispuniti, odobrenje za provedbu projekta može se dati s odobrenjem odstupanja. Ako je zbog zaključaka procjene učinka na okoliš potrebno izmijeniti projekt, odstupanje se može temeljiti na izmijenjenom projektu.

U idealnom slučaju, procjenom učinka na okoliš provedenom nakon podnošenja zahtjeva za jedinstvenu dozvolu obuhvatit će se svi relevantni učinci na okoliš (uključujući utjecaj na vrste navedene u točki (a) Priloga IV. Direktivi o staništima i na njihove lokalitete za razmnožavanje ili odmor) koji se mogu riješiti pri izdavanju dozvole. To se, na primjer, može postići utvrđivanjem uvjeta za ublažavanje negativnog utjecaja i/ili odobravanjem odstupanja od određenih zabrana utvrđenih zakonom ako su ispunjeni uvjeti za odstupanja.

(3-82) Iako na temelju članaka 12. i 16. Direktive o staništima nije obvezno provesti prethodno navedene provjere u okviru procjene prihvatljivosti u skladu s člankom 6. stavkom 3. Direktive o staništima ili u okviru postupka procjene učinka na okoliš, to je najbolji način da se osigura usklađenost s člancima 12. i 16. Direktive o staništima. Postupkom procjene učinka na okoliš može se utvrditi utjecaj na vrste navedene u Prilogu IV. Direktivi o staništima povezane s projektom, kao i moguće posljedice projekta u smislu kršenja bilo koje zabrane iz članka 12. Direktive o staništima. Provedba procjene utjecaja, uključujući višestruka savjetovanja koja su potrebna prije odobrenja odstupanja i samog razvoja, najbolji je način za napredak jer se time olakšava koordinacija u donošenju odluka.

3.3.3.Uloga kompenzacijskih mjera (odstupanja od članka 12. stavka 1. točke (d))

(3-83)    Kompenzacijske mjere moguće je predvidjeti za opravdana odstupanja, načelno od članka 12. stavka 1. točke (d), tj. u slučaju oštećivanja ili uništavanja lokaliteta za razmnožavanje i odmor. Ovisno o biologiji, ekologiji i ponašanju vrsta takve mjere mogu dobro funkcionirati za neke vrste, ali ne i za druge.

Za razliku od mjera ublažavanja kompenzacijske mjere nisu vezane za aktivnost koja uzrokuje oštećivanje ili uništavanje lokaliteta za razmnožavanje ili odmor. Cilj je takvih mjera nadoknaditi konkretne negativne učinke na lokalitet za razmnožavanje ili odmor, što ni u kojem slučaju ne dovodi do negativnog utjecaja na stanje očuvanosti dotične vrste. U idealnom slučaju kompenzacijske mjere trebale bi u jednakoj mjeri odgovarati negativnim učincima na lokalitet za razmnožavanje ili odmor te biti uspostavljene i učinkovite prije nego što dođe do negativnog učinka.

(3-84)     Kompenzacijske mjere ne spominju se u članku 16. i stoga nisu obvezne. Njima se također ne može opravdati ili nadoknaditi kršenje članka 12., ali mogu biti jedan od elemenata kojima se nastoji osigurati usklađenost sa zahtjevom iz članka 16. stavka 1. da nema negativnog utjecaja na stanje očuvanosti dotičnih vrsta.

Kompenzacijske mjere u idealnom bi slučaju trebale:

I)nadoknaditi negativan utjecaj aktivnosti na lokalitete za razmnožavanje i odmor određene vrste, u posebnim okolnostima (na lokalnoj razini populacije);

II)imati dobre izglede za uspjeh i temeljiti se na najboljoj praksi;

III)poboljšati izglede vrste za postizanje povoljnog stanja očuvanosti;

IV)biti učinkovite prije oštećivanja ili uništavanja lokaliteta za razmnožavanje ili odmor ili najkasnije kad oni počnu.

(3-85)    Na taj bi se način kompenzacijskim mjerama moglo zajamčiti da općenito ne dolazi do štetnih učinaka na lokalitete za razmnožavanje i odmor vrsta, bilo na razini populacije ili na biogeografskoj razini. Međutim, njima se ne zamjenjuje niti smanjuje potreba da odstupanjima iz članka 16. zadovolje tri prethodno navedena uvjeta. To znači da se usvajanje kompenzacijskog sustava ne može koristiti za zaobilaženje potrebe za odstupanjem i potrebe za zadovoljavanjem svih triju uvjeta opisanih u poglavlju 3.2.

3.3.4.Odstupanja za više vrsta

(3-86)    Neki projekti (npr. veliki infrastrukturni projekti od javnog interesa, kao što su prometne mreže) mogu utjecati na niz vrsta iz Priloga IV. U tim bi slučajevima trebalo procijeniti utjecaj na svaku od zahvaćenih vrsta i na temelju tih informacija izraditi pregled ukupnog utjecaja kako bi se odabrala najbolja rješenja. Rješenja moraju zadovoljiti i sva tri uvjeta. Nije dovoljno samo navesti broj vrsta koje bi mogle biti pogođene bez poduzimanja daljnjih koraka u procjeni opsega problema i pronalaženju načina za njihovo izbjegavanje.

3.3.5.Privremena priroda: postupanje u slučaju kolonizacije područja u razvoju vrsta navedenih u Prilogu IV.

(3-87) U nekim će slučajevima već odobrene aktivnosti prostornog uređenja (na primjer, izgradnja nove infrastrukture, cesta, kuća itd., ili tekuće aktivnosti iskapanja kamena) dovoditi do stvaranja povoljnih novih staništa na koja će se naseliti vrste navedene u Prilogu IV. Direktivi. Takva tipična obilježja prirode, na primjer na lokalitetima vađenja, mogla bi uključivati nove bare (koja pogoduju vodozemcima i vretencima), otvorene kopnene, pješčane i šljunčane površine (koje privlače kukce i ptice), pionirske travnjake (koji privlače kukce i ptice), litice od mekih materijala (koje pogoduju pticama i solitarnim pčelama) kao i nastajanje područja koja pružaju zaklon (za gmazove, vodozemce i kukce).

Budući da se uspostavom sustava stroge zaštite iz članka 12. ne pravi razlika između privremenih (npr. do 5–10 godina) ili trajnih, umjetno ili prirodno stvorenih okoliša, potrebno je napomenuti da su zaštićene životinjske ili biljne vrste iz Priloga IV. koje se nastanjuju na nova područja zbog dopuštenih aktivnosti prostornog uređenja isto tako u potpunosti obuhvaćene područjem primjene odredaba o zaštiti iz članka 12.

(3-88) Primjena sustava stroge zaštite iz članka 12. na takve slučajeve može predstavljati znatan izazov za nositelje projekata i zemljoposjednike koji će zbog prirode radova možda morati ukloniti ta „privremena” staništa kako bi nastavili s radom kako je dopušteno. Uklanjanje staništa tijekom pripremne ili operativne faze projekta ili faze stavljanja izvan pogona zahtijeva odstupanje u skladu s člankom 16. stavkom 1. ako su ispunjeni uvjeti (vidjeti u nastavku).

Bez pravne sigurnosti da se dotično područje može zakonito koristiti u dopuštenu svrhu kao što je planirano zemljoposjednici ili nositelji projekata možda će htjeti spriječiti dolazak zaštićenih vrsta (na primjer, pesticidima ili obradom tla) u prijelaznom razdoblju kad se zemljište ne uređuje aktivno kako bi se izbjegla dodatna opterećenja, prepreke ili ograničenja povezana s prisutnošću zaštićenih vrsta koje izvorno nisu bile prisutne na njihovu zemljištu. To bi moglo predstavljati propuštenu priliku jer sva dodatna privremena staništa koja se inače ne bi razvila na dotičnom području mogu, pod određenim uvjetima, pridonijeti ispunjenju ciljeva Direktive.

(3-89) Radi takve pravne sigurnosti, a time i poticaja za stvaranje ili održavanje privremenih prirodnih staništa, nositelji projekata mogu zatražiti odstupanje u skladu s člankom 16. u ranoj fazi procesa planiranja ako se zaštićene vrste još nisu naselile na područje, ali ako se takvo naseljavanje može očekivati s određenom sigurnošću (to može biti slučaj, na primjer, ako je vrsta već prisutna na okolnim područjima). Tim bi se oblikom prethodno odobrenog odstupanja omogućilo naknadno uklanjanje obilježja privremene prirode u skladu s razvojnim potrebama projekta. Međutim, pravne norme za takva odstupanja ne mogu biti niže od onih za odstupanja za zaštićene vrste koje su već prisutne i njihova staništa te i dalje moraju ispunjavati sve uvjete iz članka 16. To, među ostalim, znači da u odstupanjima odobrenima prije samog naseljavanja određenih vrsta ili razvoja njihova staništa moraju jasno i precizno biti navedeni ciljevi koji se žele postići odstupanjem 160 .

(3-90) Stoga je važno da se prije nego što se zatraže odstupanja iz članka 16. prvo provede cjelokupno popisivanje područja u cilju otkrivanja svih zaštićenih vrsta, ne samo unutar projektnog područja nego i na okolnim područjima. Time će se osigurati da su utvrđene sve „predvidljive” vrste iz Priloga IV., kao i njihova brojnost te vjerojatnost da će se naseliti na projektno područje. Odluka iz članka 16. može poslužiti za utvrđivanje uvjeta za održavanje kontinuirane ekološke funkcionalnosti staništa vrste u slučaju da se novo naseljeno stanište unutar projektnog područja mora ukloniti za potrebe dopuštenog projekta/aktivnosti. To bi, ne primjer, moglo uključivati stvaranje i zaštitu sličnih staništa izvan projektnog područja i premještanje vrsta unutar projektnog područja na ta staništa, uz dugoročno praćenje. Kao i kod svih odstupanja, ispravna provedba mora se provjeriti i zabilježiti.

(3-91) Za odstupanja koja se odnose na opisane slučajeve privremene prirode potrebno je objektivno opravdanje na temelju jednog od razloga iz članka 16. stavka 1. Odstupanje se može temeljiti na razlozima iz članka 16. stavka 1. točke (a) kojima se opravdava odstupanje „u interesu zaštite divlje faune i flore te očuvanja prirodnih staništa”. Tekst odredbe nije ograničen na odstupanja odobrena radi zaštite biljnih ili životinjskih vrsta od drugih konkurentnih zaštićenih vrsta. Tekst se može tumačiti i tako da je na temelju njega omogućeno odstupanje od sustava stroge zaštite zaštićene vrste u njezinu korist. Izraz „interes” iz odredbe upućuje na to da odstupanje mora omogućiti dodanu vrijednost dotičnoj vrsti. To bi značilo da bi članak 16. stavak 1. točka (a) bio primjenjiv ako se može dokazati da postoji neto korist za dotičnu vrstu koja je omogućena upravo na temelju odobravanja odstupanja.

(3-92) U članku 16. stavku 1. točki (c) predviđa se mogućnost odobrenja odstupanja „zbog […] imperativnih razloga prevladavajućeg javnog interesa, uključujući interese socijalne ili gospodarske prirode te korisnih posljedica od primarnog značaja za okoliš”. Upućivanje na „primarni značaj za okoliš” moglo bi se tumačiti na sličan način kao što je predloženo za upućivanje na „interes zaštite divlje faune i flore te očuvanja prirodnih staništa”, kako je navedeno u članku 16. stavku 1. točki (a), tj. pod pretpostavkom da bi se odstupanje od sustava stroge zaštite za određenu vrstu moglo odobriti i u njezinu korist. Međutim, dodana vrijednost trebala bi biti od „primarnog značaja”, čime se u ovom slučaju određuje viši prag od onog propisanog člankom 16. stavkom 1. točkom (a).

(3-93) Mogućnost primjene odstupanja za privremena prirodna staništa trebala bi se temeljito razmotriti u fazi planiranja projekta te bi trebala uključivati detaljnu znanstvenu procjenu područja na kojem se zaštićene vrste mogu nastaniti u različitim fazama projekta. Faza planiranja trebala bi uključivati procjenu načina na koji se vrste koje su se naselile na privremena staništa mogu očuvati tijekom i nakon projekta, koliko je to moguće, npr. provedbom odgovarajućih mjera ublažavanja i podupiranjem premještanja.

(3-94) Odluka o odstupanju ipak mora ispunjavati sve ostale kriterije utvrđene u članku 16. (nepostojanje alternativa, bez štetnih učinaka na stanje očuvanosti) te bi se njome unaprijed trebale utvrditi obveze strogog nadzora i praćenja 161 . Time će se osigurati da uređenje područja na kojem se nalazi privremeno stanište odgovara predviđenom dolasku/pojavi zaštićenih vrsta na tom području. Tim bi se praćenjem pružili i dokazi potrebni za traženje dodatnog odstupanja kako bi se obuhvatile sve nove pojave koji nisu bile očekivane od samog početka.

3.4.Praćenje odstupanja i izvješćivanje o njima

3.4.1.Praćenje utjecaja odstupanja

(3-95) Nadležna nacionalna tijela moraju provjeriti jesu li ispunjeni svi uvjeti sustava odstupanja prije odobravanja odstupanja, ali i nadzirati utjecaj odstupanja (i učinkovitost svih kompenzacijskih mjera) nakon njihove provedbe 163 . Prema članku 16. stavku 3. točki (e) u izvješćima država članica o odstupanjima moraju se navesti „korištene mjere nadzora i dobiveni rezultati”. To znači da države članice moraju nadzirati i pratiti provedbu odobrenih odstupanja.

Praćenje utjecaja odstupanja isto je tako potrebno kako bi se provjerilo jesu li ona ispravno provedena i je li postignut njihov cilj, uz prilaganje znanstvenih dokaza te, prema potrebi, kako bi se poduzele korektivne mjere. Time bi se trebalo osigurati da se otkrije svaki nenamjerni rizik ili šteta za vrste koji nastaju zbog provedbe odstupanja. Za prikladnu primjenu sustava odstupanja potrebno je da okvirni uvjeti budu ispravni kako pristup ne bi doveo do neželjenih učinaka. Praćenje je ključno za postizanje tog cilja.

(3-96) Nakon provedbe odstupanja nacionalna tijela moraju pratiti i kumulativni učinak svih odstupanja odobrenih na nacionalnom teritoriju za svaku vrstu na koju se odstupanje odnosi, bez obzira na razloge zbog kojih su odobrena te potvrditi početnu procjenu da odstupanja nisu štetna za održavanje populacija vrsta u povoljnom stanju očuvanosti. Rezultati tog praćenja svakako bi se trebali uzeti u obzir u budućim odlukama o odobravanju odstupanja.

(3-97) I to bi praćenje moglo spadati pod obvezu općeg nadzora iz članka 11. Direktive. Bilo bi opravdano da takav nadzor bude prilagođen učincima (uključujući kumulativne učinke i učinke kompenzacijskih mjera) odstupanja koja se provode za vrste za koje se ona učestalo odobravaju ili vrste koje su u nepovoljnom stanju očuvanosti (te su ipak, u iznimnim okolnostima, predmet odstupanja). Bilo bi opravdano i da takav nadzor uključuje praćenje drugih čimbenika koji bi mogli negativno utjecati na stanje očuvanosti vrsta (kao što je nezakonito ubijanje). Takvi se podaci mogu koristiti pri procjeni stanja očuvanosti vrste.

3.4.2.Obveze izvješćivanja u skladu s člankom 16. stavcima 2. i 3.

(3-98) Odstupanja moraju ispunjavati i formalne uvjete iz članka 16. stavaka 2. i 3. Prema riječima Suda u predmetu C-118/94, (predmet Direktive o pticama), ti formalni uvjeti „namijenjeni su tome da ograniče odstupanja na ono što je uistinu potrebno i omoguće Komisiji da ih nadzire”.

(3-99) Države članice ne moraju se savjetovati s Komisijom prije primjene odstupanja, ali su obvezne svake dvije godine podnijeti izvješće Komisiji o provedbi članka 16. U članku 16. stavku 2. nije naveden točan sadržaj tih izvješća. Međutim, jasno je da informacije moraju biti potpune, objektivne te da moraju obuhvaćati sve pojedinosti iz članka 16. stavka 3. Na temelju informacija iz izvješćâ o odstupanju Komisija mora moći nadzirati primjenu članka 16. u državama članicama i provjeravati njihovu usklađenost s Direktivom. Kad Komisija zaključi da se primjenom odstupanja krše zahtjevi Direktive, ima pravo pokrenuti postupak zbog povrede prava protiv dotične države članice.

(3-100) Postojeći obrazac za izvješćivanje o odstupanju uključuje i sve obveze izvješćivanja na temelju članka 9. Konvencije o zaštiti europskih divljih vrsta i prirodnih staništa (Bernska konvencija) 164 , a cilj mu je poboljšati učinkovitost i upotrebljivost izvješćivanja na svim razinama (regionalnoj i nacionalnoj razini te na razini EU-a). Komisija i države članice trenutačno upotrebljavaju novi obrazac za izvješćivanje i novi informatički alat pod nazivom Sustav plus odstupanja od Direktive o staništima i Direktive o pticama (HaBiDeS+) 165 .

(3-101) Novi obrazac sadržava formalne uvjete utvrđene u članku 16. stavku 3. koje je potrebno ispuniti i navesti u svakom odobrenom odstupanju, kao i dodatne informacije (npr. pojedinosti koje služe za bolje razumijevanje razloga, sredstava i metoda, dokaze o posebnim zahtjevima iz članka 16. stavka 1. točke (e), upućivanja na neprihvaćene alternative, dokaze da odstupanje ne šteti stanju očuvanosti populacije) koje olakšavaju razumijevanje obrazloženja nadležnih tijela u pogledu primjene sustava odstupanja iz članka 16.

Prilozi:

Prilog I.:        Upućivanja na sudske predmete

Prilog II.:        Popis vrsta obuhvaćenih prilozima II., IV. i V.

Prilog III.:    Provedba članka 12. Direktive o staništima – primjer vuka

PRILOG I.

Upućivanja na sudske predmete

Odredbe o zaštiti vrsta iz Direktive o staništima

12. studenoga 1969., Stauder protiv Stadt Ulm, predmet C-29/69, ECLI:EU:C:1969:57

27. listopada 1977., Komisija protiv Francuske, predmet C-30/77, ECLI:EU:C:1977:172

12. srpnja 1979., Koschniske protiv Raad van Arbeid, predmet C-9/79, ECLI:EU:C:1979:201

23. svibnja 1985., Komisija protiv Njemačke, predmet C-29/84, ECLI:EU:C:1985:229

9. travnja 1987., Komisija protiv Italije, predmet C-363/85, ECLI:EU:C:1987:196

8. srpnja 1987., Komisija protiv Belgije, predmet C-247/85, ECLI:EU:C:1987:339

8. srpnja 1987., Komisija protiv Italije, predmet C-262/85, ECLI:EU:C:1987:340

23. veljače 1988., Komisija protiv Italije, predmet C-429/85, ECLI:EU:C:1988:83

27. travnja 1988., Komisija protiv Francuske, predmet C-252/85, ECLI:EU:C:1988:202

7. srpnja 1988., Moksel protiv BALM-a, predmet C-55/87, ECLI:EU:C:1988:377

15. ožujka 1990., Komisija protiv Nizozemske, predmet C-339/87, ECLI:EU:C:1990:119

28. ožujka 1990., kazneni postupci protiv G. Vessoso i G. Zanetti, spojeni predmeti C-206 i 207/88, ECLI:EU:C:1990:145

17. siječnja 1991., Komisija protiv Italije, C-157/89, ECLI:EU:C:1991:22

28. veljače 1991., Komisija protiv Njemačke, predmet C-57/89, ECLI:EU:C:1991:89

28. veljače 1991., Komisija protiv Njemačke, predmet C-131/88, ECLI:EU:C:1991:87

30. svibnja 1991., Komisija protiv Njemačke, predmet C-59/89, ECLI:EU:C:1991:225

2. kolovoza 1993., Komisija protiv Španjolske, predmet C-355/90, ECLI:EU:C:1993:331

7. ožujka 1996., WWF Italija protiv Regione Veneto, predmet C-118/94, ECLI:EU:C:1996:86

19. rujna 1996., Komisija protiv Grčke, predmet C-236/95, ECLI:EU:C:1996:341

12. prosinca 1996., Ligue royale belge pour la protection des oiseaux i Société d’études ornithologiques protiv Région Wallonne, predmet C-10/96, ECLI:EU:C:1996:504

19. svibnja 1999., Komisija protiv Francuske, predmet C-225/97, ECLI:EU:C:1999:252

11. studenog 1999., Komisija protiv Italije, predmet C-315/98, ECLI:EU:C:1999:551

7. studenoga 2000., First Corporate Shipping. Predmet C-371/98, ECLI:EU:C:2000:600.

10. svibnja 2001., Komisija protiv Nizozemske, predmet C-144/99, ECLI:EU:C:2001:257

17. svibnja 2001., Komisija protiv Italije, predmet C-159/99, ECLI:EU:C:2001:278

30. siječnja 2002., Komisija protiv Grčke, predmet C-103/00, ECLI:EU:C:2002:60

13. veljače 2003., Komisija protiv Luksemburga, predmet C-75/01, ECLI:EU:C:2003:95

16. listopada 2003., Ligue pour la protection des oiseaux i dr. protiv Premier ministre and Ministre de l'Aménagement du territoire et de l'Environnement, predmet C-182/02, Zb. str. 12105

6. studenoga 2003., Komisija protiv Ujedinjene Kraljevine, predmet C-434/01, ECLI:EU:C:2003:601

20. listopada 2005., Komisija protiv Ujedinjene Kraljevine, predmet C-6/04, ECLI:EU:C:2005:626

15. prosinca 2005., Komisija protiv Finske, predmet C-344/03, ECLI:EU:C:2005:770

10. siječnja 2006., Komisija protiv Njemačke, predmet C-98/03, ECLI:EU:C:2006:3

16. ožujka 2006., Komisija protiv Grčke, predmet C-518/04, ECLI:EU:C:2006:183

18. svibnja 2006., Komisija protiv Španjolske, predmet C-221/04, ECLI:EU:C:2006:329

8. lipnja 2006., Komisija protiv Italije, predmet C-60/05, ECLI:EU:C:2006:378

19. prosinca 2006., Komisija protiv Italije, predmet C-503/06, ECLI:EU:C:2008:279

11. siječnja 2007., Komisija protiv Irske, predmet C-183/05, ECLI:EU:C:2007:14

10. svibnja 2007., Komisija protiv Austrije, predmet C-508/04, ECLI:EU:C:2007:274

14. lipnja 2007., Komisija protiv Finske, predmet C-342/05, ECLI:EU:C:2007:341

20. svibnja 2010., Komisija protiv Španjolske, predmet C-308/08, ECLI:EU:C:2010:281

9. lipnja 2011., Komisija protiv Francuske, predmet C-383/09, ECLI:EU:C:2011:369

26. siječnja 2012., Komisija protiv Poljske, predmet C-192/11, ECLI:EU:C:2012:44

15. ožujka 2012., Komisija protiv Cipra, predmet C-340/10, ECLI:EU:C:2012:143

15. ožujka 2012., Komisija protiv Poljske, predmet C-46/11, ECLI:EU:C:2012:146

10. studenog 2016., Komisija protiv Grčke, predmet C-504/14, ECLI:EU:C:2016:847

17. travnja 2018., Komisija protiv Poljske, predmet C-441/17, ECLI:EU:C:2018:255

10. listopada 2019., prethodna odluka u predmetu C-674/17, ECLI:EU:C:2019:851

11. lipnja 2020.,prethodna odluka u predmetu C‑88/19, ECLI:EU:C:2020:458

4. ožujka 2021., spojeni predmeti C-473/19 i C-474/19 – Föreningen Skydda Skogen, ECLI:EU:C:2021:166

Predmet u tijeku C-477/19 – Magistrat Stadt Wien

PRILOG II.

Popis životinjskih vrsta obuhvaćenih prilozima II., IV. i V.

Direktive o staništima 92/43/EEZ

Vrste iz ovog Priloga navedene su:

Øimenom vrste ili podvrste (podebljanim slovima i kurzivom), ili

Øsvim vrstama koje pripadaju višoj taksonomskoj kategoriji ili određenom dijelu te kategorije. Kratica „spp.” iza imena porodice ili roda znači sve vrste koje pripadaju toj porodici ili rodu.

Zvjezdica (*) ispred imena vrste označava da je riječ o prioritetnoj vrsti iz Priloga II. (u prilozima VI. i V. ne pravi se razlika između prioritetnih i neprioritetnih vrsta).

U ovoj su tablici konsolidirani sljedeći prilozi:

PRILOG II.: VRSTE OD INTERESA ZAJEDNICE ČIJE OČUVANJE ZAHTIJEVA ODREĐIVANJE POSEBNIH PODRUČJA OČUVANJA

PRILOG IV: VRSTE OD ZNAČAJA ZA ZAJEDNICU I KOJIMA JE POTREBNA STROGA ZAŠTITA

PRILOG V: VRSTE OD INTERESA ZAJEDNICE ČIJE UZIMANJE U DIVLJINI I ISKORIŠTAVANJE MOŽE BITI PODLOŽNO MJERAMA UPRAVLJANJA

Ime vrste	Prilog			Geografska ograničenja
	II.	IV.	V.
ŽIVOTINJE
KRALJEŽNJACI
SISAVCI
INSECTIVORA
Erinaceidae
Erinaceus algirus		X
Soricidae
Crocidura canariensis		X
Crocidura sicula		X
Talpidae
Galemys pyrenaicus	X	X
CHIROPTERA
Microchiroptera
Rhinolophidae
Rhinolophus blasii	X	X
Rhinolophus euryale	X	X
Rhinolophus ferrumequinum	X	X
Rhinolophus hipposideros	X	X
Rhinolophus mehelyi	X	X
Vespertilionidae
Barbastella barbastellus	X	X
Miniopterus schreibersi	X	X
Myotis bechsteini	X	X
Myotis blythii	X	X
Myotis capaccinii	X	X
Myotis dasycneme	X	X
Myotis emarginatus	X	X
Myotis myotis	X	X
Sve ostale vrste podreda Microchiroptera		X
Megachiroptera
Pteropodidae
Rousettus aegiptiacus	X	X
RODENTIA
Gliridae
Sve vrste osim Glis glis i Eliomys quercinus		X
Myomimus roachi	X	X
Sciuridae
*Marmota marmota latirostris	X	X
* Pteromys volans (Sciuropterus russicus)	X	X
Spermophilus citellus (Citellus citellus)	X	X
* Spermophilus suslicus (Citellus suslicus)	X	X
Sciurus anomalus		X
Castoridae
Castor fiber	X	X	X	Prilog II.: osim estonskih, latvijskih, litavskih, finskih i švedskih populacija Prilog IV.: osim estonskih, latvijskih, litavskih, poljskih, finskih i švedskih populacija Prilog V.: finske, švedske, latvijske, litavske, estonske i poljske populacije
Cricetidae
Cricetus cricetus		X	X	Prilog IV.: osim mađarskih populacija Prilog V.: mađarske populacije
Mesocricetus newtoni	X	X
Microtidae
Dinaromys bogdanovi	X	X
Microtus cabrerae	X	X
* Microtus oeconomus arenicola	X	X
* Microtus oeconomus mehelyi	X	X
Microtus tatricus	X	X
Zapodidae
Sicista betulina		X
Sicista subtilis	X	X
Hystricidae
Hystrix cristata		X
CARNIVORA
Canidae
* Alopex lagopus	X	X
Canis aureus			X
*Canis lupus	X	X	X	Prilog II.: osim estonske populacije; grčke populacije: samo južno od 39. paralele; španjolske populacije: samo one južno od Duera; latvijske, litavske i finske populacije Prilog IV.: osim grčkih populacija sjeverno od 39. paralele; estonske populacije, španjolske populacije sjeverno od Duera; latvijske, litavske, poljske, slovačke, bugarske populacije i finske populacije unutar područja upravljanja sobovima kako je određeno u stavku 2. finskog Zakona br. 848/90 od 14. rujna 1990. o upravljanju sobovima Prilog V.: španjolske populacije sjeverno od Duera, grčke populacije sjeverno od 39. paralele, finske populacije unutar područja upravljanja sobovima kako je određeno u stavku 2. finskog zakona br. 848/90 od 14. rujna 1990. o upravljanju sobovima, bugarske, latvijske, litavske, estonske, poljske i slovačke populacije
Ursidae
* Ursus arctos	X	X		Prilog II.: osim estonskih, finskih i švedskih populacija
Mustelidae
* Gulo gulo	X
Lutra lutra	X	X
Martes martes			X
Mustela eversmanii	X	X
Mustela putorius			X
* Mustela lutreola	X	X
Vormela peregusna	X	X
Felidae
Felis silvestris		X
Lynx lynx	X	X	X	Prilog II.: osim estonskih, latvijskih i finskih populacija Prilog IV.: osim estonske populacije Prilog V.: estonska populacija
* Lynx pardinus	X	X
Phocidae
Halichoerus grypus	X		X
*Monachus monachus	X	X
Phoca hispida bottnica	X		X
*Phoca hispida saimensis	X	X
Phoca vitulina	X		X
Svi ostale vrste porodice Phocidae			X
Viverridae
Genetta genetta			X
Herpestes ichneumon			X
DUPLICIDENTATA
Leporidae
Lepus timidus			X
ARTIODACTYLA
Cervidae
* Cervus elaphus corsicanus	X	X
Rangifer tarandus fennicus	X
Bovidae
* Bison bonasus	X	X
Capra aegagrus (prirodne populacije)	X	X
Capra ibex			X
Capra pyrenaica (osim Capra pyrenaica pyrenaica)			X
* Capra pyrenaica pyrenaica	X	X
Ovis gmelini musimon(Ovis ammon musimon) (prirodne populacije – Korzika i Sardinija)	X	X
Ovis orientalis ophion (Ovis gmelini ophion)	X	X
* Rupicapra pyrenaica ornata (Rupicapra rupicapra ornata)	X	X
Rupicapra rupicapra (osim Rupicapra rupicapra balcanica, Rupicapra rupicapra ornata i Rupicapra rupicapra tatrica)			X
Rupicapra rupicapra balcanica	X	X
*Rupicapra rupicapra tatrica	X	X
CETACEA
Phocoena phocoena	X	X
Tursiops truncatus	X	X
Sve ostale vrste reda Catacea		X
GMAZOVI
CHELONIA (TESTUDINES)
Testudinidae
Testudo graeca	X	X
Testudo hermanni	X	X
Testudo marginata	X	X
Cheloniidae
* Caretta caretta	X	X
* Chelonia mydas	X	X
Lepidochelys kempii		X
Eretmochelys imbricata		X
Dermochelyidae
Dermochelys coriacea		X
Emydidae
Emys orbicularis	X	X
Mauremys caspica	X	X
Mauremys leprosa	X	X
SAURIA
Lacertidae
Algyroides fitzingeri		X
Algyroides marchi		X
Algyroides moreoticus		X
Algyroides nigropunctatus		X
Dalmatolacertaoxycephala		X
Dinarolacerta mosorensis	X	X
Gallotia atlantica		X
Gallotia galloti		X
Gallotia galloti insulanagae	X	X
* Gallotia simonyi	X	X
Gallotia stehlini		X
Lacerta agilis		X
Lacerta bedriagae		X
Lacerta bonnali (Lacerta monticola)	X	X
Lacerta monticola	X	X
Lacerta danfordi		X
Lacerta dugesi		X
Lacerta graeca		X
Lacerta horvathi		X
Lacerta schreiberi	X	X
Lacerta trilineata		X
Lacerta viridis		X
Lacerta vivipara pannonica		X
Ophisops elegans		X
Podarcis erhardii		X
Podarcis fifolensis		X
Podarcis hispanica atrata		X
Podarcis lilfordi	X	X
Podarcis melisellensis		X
Podarcis milensis		X
Podarcis muralis		X
Podarcis peloponnesiaca		X
Podarcis pityusensis	X	X
Podarcis sicula		X
Podarcis taurica		X
Podarcis tiliguerta		X
Podarcis wagleriana		X
Scincidae
Ablepharus kitaibelli		X
Chalcides bedriagai		X
Chalcides ocellatus		X
Chalcides sexlineatus		X
Chalcides simonyi(Chalcides occidentalis)	X	X
Chalcides viridianus		X
Ophiomorus punctatissimus		X
Gekkonidae
Cyrtopodion kotschyi		X
Phyllodactylus europaeus	X	X
Tarentola angustimentalis		X
Tarentola boettgeri		X
Tarentola delalandii		X
Tarentola gomerensis		X
Agamidae
Stellio stellio		X
Chamaeleontidae
Chamaeleo chamaeleon		X
Anguidae
Ophisaurus apodus		X
OPHIDIA (SERPENTES)
Colubridae
Coluber caspius		X
*Coluber cypriensis	X	X
Coluber hippocrepis		X
Coluber jugularis		X
Coluber laurenti		X
Coluber najadum		X
Coluber nummifer		X
Coluber viridiflavus		X
Coronella austriaca		X
Eirenis modesta		X
Elaphe longissima		X
Elaphe quatuorlineata	X	X
Elaphe situla	X	X
Natrix natrix cetti		X
Natrix natrix corsa		X
* Natrix natrix cypriaca	X	X
Natrix tessellata		X
Telescopus falax		X
Viperidae
Vipera ammodytes		X
* Macrovipera schweizeri (Vipera lebetina schweizeri)	X	X
Vipera seoanni		X		Prilog IV.: osim španjolskih populacija
Vipera ursinii (osim Vipera ursinii rakosiensis i Vipera ursinii macrops)	X	X
* Vipera ursinii macrops	X	X
* Vipera ursinii rakosiensis	X	X
Vipera xanthina		X
Boidae
Eryx jaculus		X
VODOZEMCI
CAUDATA
Salamandridae
Chioglossa lusitanica	X	X
Euproctus asper		X
Euproctus montanus		X
Euproctus platycephalus		X
Mertensiella luschani (Salamandra luschani)	X	X
Salamandra atra		X
* Salamandra aurorae (Salamandra atra aurorae)	X	X
Salamandra lanzai		X
Salamandrina terdigitata	X	X
Triturus carnifex (Triturus cristatus carnifex)	X	X
Triturus cristatus (Triturus cristatus cristatus)	X	X
Triturus dobrogicus (Triturus cristatus dobrogicus)	X
Triturus italicus		X
Triturus karelinii (Triturus cristatus karelinii)	X	X
Triturus marmoratus		X
Triturus montandoni	X	X
Triturus vulgaris ampelensis	X	X
Proteidae
* Proteus anguinus	X	X
Plethodontidae
Hydromantes (Speleomantes) ambrosii	X	X
Hydromantes (Speleomantes) flavus	X	X
Hydromantes (Speleomantes) genei	X	X
Hydromantes (Speleomantes) imperialis	X	X
Hydromantes (Speleomantes) strinatii	X	X
Hydromantes (Speleomantes) supramontis	X	X
ANURA
Discoglossidae
Alytes cisternasii		X
* Alytes muletensis	X	X
Alytes obstetricans		X
Bombina bombina	X	X
Bombina variegata	X	X
Discoglossus galganoi (uključujući Discoglossus jeanneae)	X	X
Discoglossus montalentii	X	X
Discoglossus pictus		X
Discoglossus sardus	X	X
Ranidae
Rana arvalis		X
Rana dalmatina		X
Rana esculenta			X
Rana graeca		X
Rana iberica		X
Rana italica		X
Rana latastei	X	X
Rana lessonae		X
Rana perezi			X
Rana ridibunda			X
Rana temporaria			X
Pelobatidae
Pelobates cultripes		X
Pelobates fuscus		X
* Pelobates fuscus insubricus	X	X
Pelobates syriacus		X
Bufonidae
Bufo calamita		X
Bufo viridis		X
Hylidae
Hyla arborea		X
Hyla meridionalis		X
Hyla sarda		X
RIBE
PETROMYZONIFORMES
Petromyzonidae
Eudontomyzon spp.	X
Lampetra fluviatilis	X		X	Prilog II.: osim finskih i švedskih populacija
Lampetra planeri	X			Prilog II.: osim estonskih, finskih i švedskih populacija
Lethenteron zanandreai	X		X
Petromyzon marinus	X			Prilog II.: osim švedskih populacija
ACIPENSERIFORMES
Acipenseridae
* Acipenser naccarii	X	X
* Acipenser sturio	X	X
Sve ostale vrste Acipenseridae			X
CLUPEIFORMES
Clupeidae
Alosa spp.	X		X
SALMONIFORMES
Salmonidae/Coregonidae
Coregonus spp. (osim Coregonus oxyrhynchus – anadromne populacije u određenim dijelovima Sjevernog mora)			X
* Coregonus oxyrhynchus (anadromne populacije u određenim dijelovima Sjevernog mora)	X	X
Hucho hucho (prirodne populacije)	X		X
Salmo macrostigma	X
Salmo marmoratus	X
Salmo salar (samo u slatkoj vodi)	X		X	Prilog II.: osim finskih populacija
Salmothymus obtusirostris	X
Thymallus thymallus			X
Umbridae
Umbra krameri	X
CYPRINIFORMES
Cyprinidae
Alburnus albidus (Alburnus vulturius)	X
Anaecypris hispanica	X	X
Aspius aspius	X		X	Prilog II.: osim finskih populacija
Aulopyge huegelii	X
Barbus spp.			X
Barbus comiza	X		X
Barbus meridionalis	X		X
Barbus plebejus	X		X
Chalcalburnus chalcoides	X
Chondrostoma genei	X
Chondrostoma knerii	X
Chondrostoma lusitanicum	X
Chondrostoma phoxinus	X
Chondrostoma polylepis (uključujući C. willkommi)	X
Chondrostoma soetta	X
Chondrostoma toxostoma	X
Gobio albipinnatus	X
Gobio kessleri	X
Gobio uranoscopus	X
Iberocypris palaciosi	X
*Ladigesocypris ghigii	X
Leuciscus lucumonis	X
Leuciscus souffia	X
Pelecus cultratus	X		X
Phoxinellus spp.	X
*Phoxinus percnurus	X	X
Rhodeus sericeus amarus	X
Rutilus alburnoides	X
Rutilus arcasii	X
Rutilus frisii meidingeri	X		X
Rutilus lemmingii	X
Rutilus pigus	X		X
Rutilus rubilio	X
Rutilus macrolepidotus	X
Scardinius graecus	X
Squalius microlepis	X
Squalius svallize	X
Cobitidae
Cobitis elongata	X
Cobitis taenia	X			Prilog II.: osim finskih populacija
Cobitis trichonica	X
Misgurnus fossilis	X
Sabanejewia aurata	X
Sabanejewia larvata (Cobitis larvata i Cobitis conspersa)	X
SILURIFORMES
Siluridae
Silurus aristotelis	X		X
ATHERINIFORMES
Cyprinodontidae
Aphanius iberus	X
Aphanius fasciatus	X
* Valencia hispanica	X	X
* Valencia letourneuxi (Valencia hispanica)	X
PERCIFORMES
Percidae
Gymnocephalus baloni	X	X
Gymnocephalus schraetzer	X		X
*Romanichthys valsanicola	X	X
Zingel spp. (osim Zingel asper i Zingel zingel)	X
Zingel asper	X	X
Zingel zingel	X		X
Gobiidae
Knipowitschia croatica	X
Knipowitschia (Padogobius) panizzae	X
Padogobius nigricans	X
Pomatoschistus canestrini	X
SCORPAENIFORMES
Cottidae
Cottus gobio	X			Prilog II.: osim finskih populacija
Cottus petiti	X
BESKRALJEŽNJACI
ANNELIDA
HIRUDINOIDEA – ARHYNCHOBDELLAE
Hirudinidae
Hirudo medicinalis							X
ČLANKONOŠCI
CRUSTACEA
Decapoda
Astacus astacus							X
Austropotamobius pallipes					X		X
* Austropotamobius torrentium					X		X
Scyllarides latus							X
Isopoda
* Armadillidium ghardalamensis					X	X
INSECTA
Coleoptera
Agathidium pulchellum					X
Bolbelasmus unicornis					X	X
Boros schneideri					X
Buprestis splendens					X	X
Carabus hampei					X	X
Carabus hungaricus					X	X
* Carabus menetriesi pacholei					X
* Carabus olympiae					X	X
Carabus variolosus					X	X
Carabus zawadszkii					X	X
Cerambyx cerdo					X	X
Corticaria planula					X
Cucujus cinnaberinus					X	X
Dorcadion fulvum cervae					X	X
Duvalius gebhardti					X	X
Duvalius hungaricus					X	X
Dytiscus latissimus					X	X
Graphoderus bilineatus					X	X
Leptodirus hochenwarti					X	X
Limoniscus violaceus					X
Lucanus cervus					X
Macroplea pubipennis					X
Mesosa myops					X
Morimus funereus					X
* Osmoderma eremita					X	X
Oxyporus mannerheimii					X
Pilemia tigrina					X	X
* Phryganophilus ruficollis					X	X
Probaticus subrugosus					X	X
Propomacrus cypriacus					X	X
*Pseudogaurotina excellens					X	X
Pseudoseriscius cameroni					X	X
Pytho kolwensis					X	X
Rhysodes sulcatus					X
* Rosalia alpina					X	X
Stephanopachys linearis					X
Stephanopachys substriatus					X
Xyletinus tremulicola					X
Hemiptera
Aradus angularis					X
Lepidoptera
Agriades glandon aquilo					X
Apatura metis						X
Arytrura musculus					X	X
* Callimorpha (Euplagia, Panaxia) quadripunctaria					X
Catopta thrips					X	X
Chondrosoma fiduciarium					X	X
Clossiana improba					X
Coenonympha hero						X
Coenonympha oedippus					X	X
Colias myrmidone					X	X
Cucullia mixta					X	X
Dioszeghyana schmidtii					X	X
Erannis ankeraria					X	X
Erebia calcaria					X	X
Erebia christi					X	X
Erebia medusa polaris					X
Erebia sudetica						X
Eriogaster catax					X	X
Euphydryas (Eurodryas, Hypodryas) aurinia					X
Fabriciana elisa						X
Glyphipterix loricatella					X	X
Gortyna borelii lunata					X	X
Graellsia isabellae					X		X
Hesperia comma catena					X
Hypodryas maturna					X	X
Hyles hippophaes						X
Leptidea morsei					X	X
Lignyoptera fumidaria					X	X
Lopinga achine						X
Lycaena dispar					X	X
Lycaena helle					X	X
Maculinea arion						X
Maculinea nausithous					X	X
Maculinea teleius					X	X
Melanargia arge					X	X
* Nymphalis vaualbum					X	X
Papilio alexanor						X
Papilio hospiton					X	X
Parnassius apollo						X
Parnassius mnemosyne						X
Phyllometra culminaria					X	X
Plebicula golgus					X	X
Polymixis rufocincta isolata					X	X
Polyommatus eroides					X	X
Proterebia afra dalmata					X	X
Proserpinus proserpina						X
Pseudophilotes bavius					X	X
Xestia borealis					X
Xestia brunneopicta					X
*Xylomoia strix					X	X
Zerynthia polyxena						X
Mantodea
Apteromantis aptera					X	X
Odonata
Aeshna viridis						X
Coenagrion hylas					X
Coenagrion mercuriale					X
Coenagrion ornatum					X
Cordulegaster heros					X	X
Cordulegaster trinacriae					X	X
Gomphus graslinii					X	X
Leucorrhina albifrons						X
Leucorrhina caudalis						X
Leucorrhinia pectoralis					X	X
Lindenia tetraphylla					X	X
Macromia splendens					X	X
Ophiogomphus cecilia					X	X
Oxygastra curtisii					X	X
Stylurus flavipes						X
Sympecma braueri						X
Orthoptera
Baetica ustulata					X	X
Brachytrupes megacephalus					X	X
Isophya costata					X	X
Isophya harzi					X	X
Isophya stysi					X	X
Myrmecophilus baronii					X	X
Odontopodisma rubripes					X	X
Paracaloptenus caloptenoides					X	X
Pholidoptera transsylvanica					X	X
Saga pedo						X
Stenobothrus (Stenobothrodes) eurasius					X	X
ARACHNIDA
Araneae
Macrothele calpeiana						X
Pseudoscorpiones
Anthrenochernes stellae					X
COELENTERATA
Cnidaria
Corallium rubrum							X
MEKUŠCI
GASTROPODA
Anisus vorticulus					X	X
Caseolus calculus					X	X
Caseolus commixta					X	X
Caseolus sphaerula					X	X
Chilostoma banaticum					X	X
Discula leacockiana					X	X
Discula tabellata					X	X
Discula testudinalis						X
Discula turricula						X
Discus defloratus						X
Discus guerinianus					X	X
Elona quimperiana					X	X
Geomalacus maculosus					X	X
Geomitra moniziana					X	X
Gibbula nivosa					X	X
* Helicopsis striata austriaca					X
Helix pomatia							X
Hygromia kovacsi					X	X
Idiomela (Helix) subplicata					X	X
Lampedusa imitatrix					X	X
*Lampedusa melitensis					X	X
Leiostyla abbreviata					X	X
Leiostyla cassida					X	X
Leiostyla corneocostata					X	X
Leiostyla gibba					X	X
Leiostyla lamellosa					X	X
* Paladilhia hungarica					X	X
Patella feruginea						X
Sadleriana pannonica					X	X
Theodoxus prevostianus						X
Theodoxus transversalis					X	X
Vertigo angustior					X
Vertigo genesii					X
Vertigo geyeri					X
Vertigo moulinsiana					X
BIVALVIA
Anisomyaria
Lithophaga lithophaga						X
Pinna nobilis						X
Unionoida
Margaritifera auricularia						X
Margaritifera durrovensis (Margaritifera margaritifera)					X		X
Margaritifera margaritifera					X		X
Microcondylaea compressa							X
Unio crassus					X	X
Unio elongatulus							X
Dreissenidae
Congeria kusceri					X	X
ECHINODERMATA
Echinoidea
Centrostephanus longispinus						X

PRILOG III.

Provedba članka 12. Direktive o staništima:

primjer vuka

1. Kontekst – uvod

Vuk pripada europskoj zavičajnoj fauni i sastavni je dio naše bioraznolikosti i prirodnog nasljeđa. Kao glavni grabežljivac, on ima važnu ekološku ulogu i pridonosi zdravlju i funkcioniranju ekosustava. Vuk osobito pomaže regulirati gustoću vrsta kojima se hrani 167  (obično su to divlji ungulati, kao što su srna, jelen i divlja svinja, ali i divokoza i los, ovisno o području) te poboljšati njihovo zdravlje selektivnim lovom. Vuk je bio prisutan u cijeloj kontinentalnoj Europi, no do prve polovice 20. stoljeća istrijebljen je iz većine regija i zemalja.

U Izvješću o stanju prirode za 2020. 168 , koje se temelji na podacima koje su dostavile države članice, potvrđuje se da se populacije vukova općenito oporavljaju (stabilno ili uz porast) u EU-u te se ponovno naseljavaju na dijelove svojeg povijesnog areala, iako su postigle povoljno stanje očuvanosti samo u nekim državama članicama 169 . Povratak vuka velik je uspjeh u pogledu očuvanja 170 koji je omogućen pravnom zaštitom, povoljnijim stavovima javnosti te oporavkom vrsta koje su njegov plijen (npr. jelen i divlja svinja) i šumskog pokrova (nakon napuštanja zemljišta u ruralnim područjima).

Istodobno, povratak vuka u regije u kojima ga nije bilo više desetljeća predstavlja znatan izazov za države članice jer se ta vrsta često povezuje s nekoliko vrsta sukoba i može izazvati snažne društvene prosvjede i reakcije u dotičnim ruralnim zajednicama.

Kao i drugim velikim zvijerima, vukovima je potrebna vrlo velika površina, pri čemu jedinke i čopori koriste stotine tisuća četvornih kilometara za svoja područja. Zbog toga se pojavljuju u vrlo niskim gustoćama, a njihove se populacije često šire po vrlo velikim područjima, obično preko mnogih administrativnih granica, unutar zemalja i između njih. Stoga se s biološkog stajališta preporučuje da mjere očuvanja i upravljanja budu što više koordinirane i dosljedne. To ukazuje na potrebu za prekograničnom suradnjom, na primjer primjenom dosljednih i koordiniranih pristupa na razini populacije vukova. Dodatne smjernice dostupne su u Smjernicama za planove upravljanja na razini populacije velikih zvijeri u Europi, koje su izrađene za Europsku komisiju (Linnell i sur., 2008.) 171 .

Vuk je naveden u Prilogu IV. Direktivi o staništima za većinu država članica i regija te se stoga na njega primjenjuju odredbe o strogoj zaštiti iz članka 12. Direktive o staništima, uključujući zabranu svih oblika namjernog hvatanja ili ubijanja jedinki u divljini.