POZIV NA OČITOVANJE ZA INICIJATIVU (bez procjene učinka)

Naziv inicijative	Zajednički okvir osposobljavanja za fizioterapeute
Vodeća glavna uprava – nadležni odjel	EMPL B5
Vjerojatna vrsta inicijative	Delegirani akt Komisije o uspostavi zajedničkog okvira osposobljavanja za profesiju fizioterapeuta
Okvirni rok	Treće tromjesečje 2026.
Dodatne informacije	—
Ovaj je dokument isključivo informativne prirode. Njegov sadržaj ne prejudicira konačnu odluku Komisije o nastavku rada na inicijativi ni njezinu konačnom sadržaju. Svaki element inicijative opisan u ovom dokumentu može se promijeniti, uključujući rokove.

A. Politički kontekst, definicija problema i provjera supsidijarnosti

Politički kontekst

Predsjednica Komisije von der Leyen u svojim je političkim smjernicama najavila Inicijativu za prenosivost vještina kojom bi se osiguralo da se vještine stečene u jednoj zemlji priznaju u drugoj. U skladu s Komunikacijom o Uniji vještina inicijativa bi obuhvaćala mjere za proširenje automatskog priznavanja na druge regulirane profesije. Komisija je u programu rada za 2026. najavila da u trećem tromjesečju ove godine namjerava donijeti paket mjera za pravednu mobilnost radne snage, uključujući Inicijativu za prenosivost vještina.

Prilikom revizije Direktive o stručnim kvalifikacijama 2013. uvedena je mogućnost uspostave zajedničkih okvira osposobljavanja kojima se omogućuje automatsko priznavanje stručnih kvalifikacija pod određenim uvjetima utvrđenima u članku 49.a.

Cilj je ove inicijative uspostaviti takav okvir za proširenje automatskog priznavanja na profesiju fizioterapeuta, koja je trenutačno obuhvaćena općim sustavom priznavanja iz Direktive 2005/36/EZ.

Problem na koji se inicijativa odnosi

Na području EU-a je aktivno više od 600 000 fizioterapeuta 1 . Sve države članice reguliraju profesiju fizioterapeuta ili obrazovanje i osposobljavanje kojim se stječe to zvanje. Od 1999. kvalifikacije više od 65 000 fizioterapeuta priznate su u državi članici koja nije njihova matična država članica. Istodobno rastu potrebe za fizikalnom terapijom jer europsko stanovništvo stari, pa sve više ljudi treba dugotrajnu skrb, liječenje kroničnih bolesti i rehabilitaciju.

Dosad je svaki fizioterapeut koji je želio raditi u nekoj drugoj državi članici morao koristiti opći sustav priznavanja. Taj sustav znači da se za svaki pojedinačni zahtjev uspoređuje osposobljavanje podnositelja zahtjeva s kvalifikacijama propisanima u zemlji u kojoj fizioterapeut želi raditi, što često podrazumijeva opsežnu dokumentaciju, brojne dokaze i razne provjere. To stvara troškove i za podnositelje zahtjeva i za države članice i može dugo trajati, čime se otežava slobodno kretanje stručnjaka.

Uspostavom zajedničkog okvira osposobljavanja omogućilo bi se automatsko priznavanje kvalifikacija fizioterapeuta koje ispunjavaju određene standarde Europskog kvalifikacijskog okvira (EQF) u pogledu razine te stečenog znanja, vještina i kompetencija, dok bi za druge fizioterapeute i dalje vrijedio opći sustav priznavanja kvalifikacija. Time bi se smanjila papirologija, snizili troškovi i omogućilo brže donošenje odluka i za nadležna tijela i za fizioterapeute, pa bi se fizioterapeuti mogli lakše kretati na jedinstvenom tržištu.

Temelj za mjere EU-a (pravna osnova i provjera supsidijarnosti)

Pravna osnova

Pravna osnova ove inicijative utvrđena je u Direktivi o stručnim kvalifikacijama. Člankom 49.a stavkom 4. Komisija se ovlašćuje za donošenje delegiranog akta o uspostavi zajedničkog okvira osposobljavanja u skladu s postupkom utvrđenim u članku 57.c Direktive.

Praktična potreba za mjerama EU-a

Ovom se inicijativom rješava pitanje na koje države članice ne bi mogle samostalno djelotvorno odgovoriti. Iako obrazovanje i osposobljavanje ostaju u nacionalnoj nadležnosti, prekogranično priznavanje kvalifikacija relevantno je za jedinstveno tržište. Uspostavom zajedničkog okvira osposobljavanja na razini EU-a olakšava se suradnja među nacionalnim tijelima, smanjuje administrativno opterećenje i skraćuju postupci priznavanja za stručnjake koji traže posao izvan svoje zemlje. Inicijativom se ne usklađuju nacionalni kurikulumi niti zamjenjuju nacionalni sustavi osposobljavanja, već se ona temelji na sličnostima u regulativi, obrazovanju i osposobljavanju koji već postoje u državama članicama.

B. Ciljevi inicijative i vizija njihova ostvarenja

Vjerojatni učinci i utjecaji

Buduće praćenje

Sve države članice reguliraju profesiju fizioterapeuta ili obrazovanje i osposobljavanje kojim se stječe to zvanje. Cilj je ove inicijative ubrzati priznavanje kvalifikacija fizioterapeuta, pri čemu će postojeći opći sustav priznavanja i dalje biti dostupan. Definirat će se skup zajedničkih znanja, vještina i kompetencija na temelju kojih bi se moglo odobriti automatsko priznavanje kvalifikacija. Time bi se fizioterapeutima olakšalo priznavanje kvalifikacija i rad u drugoj državi članici.

Za kvalifikacije koje ne ispunjavaju standarde zajedničkog okvira osposobljavanja i dalje će se koristiti postojeći opći sustav priznavanja, koji uključuje mogućnost kompenzacijskih mjera (razdoblja prilagodbe ili provjere osposobljenosti) u slučajevima u kojima postoje znatne razlike između osposobljavanja stečenog u jednoj državi članici i standarda u državi članici u kojoj fizioterapeut želi raditi.

Cilj je ove inicijative uspostaviti zajednički okvir osposobljavanja na razini koja će što većem broju fizioterapeuta koji ispunjavaju uvjete u jednoj državi članici omogućiti automatsko priznavanje kvalifikacija u drugoj državi članici.

To će fizioterapeutima olakšati da steknu pravo na rad u toj državi na način koji će biti brži, tražiti manje dokumenata i općeniti biti manje administrativno opterećenje i za stručnjake i za nadležna tijela u odnosu na trenutačne provjere u okviru općeg sustava priznavanja.

Očekuje se da će se olakšati prekogranična mobilnost fizioterapeuta. To bi pomoglo u rješavanju problema nedostatka radne snage i vještina u zdravstvenim sustavima i sustavima skrbi te bi se poboljšale mogućnosti za razvoj karijere i usklađivanje ponude i potražnje za radnim mjestima između kvalificiranih fizioterapeuta i pružatelja zdravstvene zaštite.

C. Bolja regulativa

Procjena učinka

Ovom se inicijativom ne uvodi nova politika i ne stvaraju nove pravne obveze. Aktivira se mogućnost koja već postoji u Direktivi o stručnim kvalifikacijama koja je na snazi od 2013. Konačni učinak inicijative ovisit će o broju država članica koje budu sudjelovale u zajedničkom okviru osposobljavanja, broju kvalifikacija koje odluče prijaviti i budućim trendovima mobilnosti fizioterapeuta.

Strategija savjetovanja

Cilj savjetovanja

Nakon što je 2024. osnovala podskupinu za zajedničke okvire osposobljavanja i prepoznala profesiju fizioterapije kao profesiju od interesa za uspostavu takvog zajedničkog okvira, Komisija se tijekom pripreme ove inicijative savjetovala s nacionalnim koordinatorima za stručne kvalifikacije, stručnjacima za fizioterapiju i strukovnim udruženjima. O tom se pitanju raspravljalo na četiri sastanka podskupine od lipnja 2024. do prosinca 2025., kao i u korespondenciji i u komentarima podnesenima u razdoblju između tih sastanaka.

Prikupljeni dokazi pokazali su da postoji dovoljno zajedničkih aspekata za uspostavu zajedničkog okvira osposobljavanja za fizioterapeute na temelju članka 49.a Direktive o stručnim kvalifikacijama. Cilj je ovog poziva na očitovanje prikupiti dodatne informacije kako bi se procijenio opseg konvergencije i usporedivosti nacionalnih sustava obrazovanja i osposobljavanja te kvalifikacija i analiziralo može li se na temelju tih aspekata uvesti automatsko priznavanje kvalifikacija fizioterapeuta u okviru zajedničkog okvira osposobljavanja.

Ciljani dionici

Komisija se obraća nacionalnim tijelima odgovornima za obradu zahtjeva za priznavanje, nacionalnim strukovnim udruženjima fizioterapeuta, socijalnim partnerima, fizioterapeutima kvalificiranima u jednoj državi članici koji su zatražili priznavanje svojih kvalifikacija u drugoj državi članici ili su to razmatrali te stručnjacima u tom području da se očituju u razdoblju od četiri tjedna od objave ovog poziva.

Komisija prikuplja povratne informacije o trenutačnim trendovima na tržištu rada i očekivanjima poslodavaca i zaposlenika u području fizioterapije, o sličnostima i razlikama u obrazovanju i osposobljavanju među državama članicama, o najbitnijim znanjima, vještinama i kompetencijama fizioterapeuta, o razini na kojoj bi se taj okvir trebao uspostaviti, uzimajući u obzir Europski kvalifikacijski okvir 2 i druge relevantne definicije, i o ključnim aspektima koje bi trebalo obuhvatiti zajedničkim okvirom osposobljavanja kako bi se osigurala njegova usklađenost s nacionalnim standardima, pružila potpora stručnjacima i zaštitila sigurnost pacijenata.