(1)

Perfluoroalkilne tvari (PFAS) u širokoj su primjeni u industriji i kućanstvima, među ostalim u premazima otpornima na mrlje za tkanine i tepihe, premazima otpornima na ulje za papir i karton koji dolaze u dodir s hranom, vatrogasnim pjenama, površinski aktivnim tvarima za rudarstvo i naftne bušotine, sredstvima za laštenje podova i pripravcima insekticida. Njihova raširena upotreba i dugotrajno zadržavanje u okolišu uzrokuju široko rasprostranjeno onečišćenje okoliša. Kontaminacija hrane tim tvarima nastaje uglavnom zbog bioakumulacije u vodenim i kopnenim prehrambenim lancima te upotrebe materijala koji dolaze u dodir s hranom, a sadržavaju perfluoroalkilne tvari. Perfluorooktan sulfonska kiselina (PFOS) i perfluorooktanska kiselina (PFOA) i njihove soli su perfluoroalkilne tvari koje se u hrani i ljudima nalaze u najvišim koncentracijama.

(2)

Na zahtjev Komisije Europska agencija za sigurnost hrane („Agencija”) ažurirala je 2020. u svojem mišljenju o riziku za ljudsko zdravlje povezanom s perfluoroalkilnim tvarima (1) svoju procjenu rizika PFOS-a i PFOA-a i proširila je na perfluorononansku kiselinu (PFNA) i perfluoroheksan sulfonsku kiselinu (PFHxS), uzimajući u obzir najnovije znanstvene informacije i podatke o pojavi prikupljene u skladu s Preporukom Komisije 2010/161/EU (2). Agencija je zaključila da dijelovi europske populacije prekoračuju prihvatljivi tjedni unos. Po svemu sudeći su jaja, riba i drugi morski prehrambeni proizvodi, meso i mesni proizvodi znatno doprinijeli izloženosti ljudi perfluoroalkilnih tvarima. Agencija je zaključila da hrana životinjskog podrijetla znatno pridonosi ljudskoj izloženosti perfluoroalkilnim tvarima. Agencija je zaključila da se perfluoroalkilne tvari prenose iz hrane za životinje u hranu dobivenu od životinja, uz jasne razlike između vrsta životinja i vrsta perfluoroalkilnih tvari. Perfluoroalkilne tvari tako se mogu prenijeti i iz tla koje progutaju životinje iz stočnog uzgoja i iz vode za piće za životinje.

(3)

Kako bi se osigurala visoka razina zaštite zdravlja ljudi, u Uredbi Komisije (EU) 2023/915 (3) utvrđene su najveće dopuštene količine perfluoroalkilnih tvari u određenoj hrani životinjskog podrijetla.

(4)

Prisutnost perfluoroalkilnih tvari u hrani za životinje ili u tlu na kojem se hrane životinje može uzrokovati neusklađenost hrane životinjskog podrijetla s najvećim dopuštenim količinama za hranu životinjskog podrijetla.

(5)

Trenutačno su za utvrđivanje stope prijenosa iz hrane za životinje u hranu životinjskog podrijetla i raspravu o mogućoj potrebi za utvrđivanjem najvećih dopuštenih količina perfluoroalkilnih tvari u hrani za životinje dostupni samo ograničeni podaci o prisutnosti perfluoroalkilnih tvari u hrani za životinje. Stoga bi trebalo prikupiti podatke o pojavi perfluoroalkilnih tvari u hrani za životinje i u tlu za slučaj da prisutnost perfluoroalkilnih tvari u hrani životinjskog podrijetla može biti povezana s prisutnošću perfluoroalkilnih tvari u tlu. Osim toga, prisutnost perfluoroalkilnih tvari u vodi za piće mogla bi dovesti do prisutnosti perfluoroalkilnih tvari u hrani životinjskog podrijetla, ali dostupno je dovoljno podataka o praćenju prisutnosti perfluoroalkilnih tvari u vodi za piće.

(6)

Kako bi se kvantificirale koncentracije perfluoroalkilnih tvari u količinama u kojima se pojavljuju, trebalo bi primjenjivati dovoljno osjetljive metode. To bi trebalo poticati preporučivanjem ciljnih granica kvantifikacije.

(7)

Kako bi se osigurala reprezentativnost uzoraka u seriji, države članice trebale bi slijediti postupak uzorkovanja utvrđen u Uredbi Komisije (EZ) br. 152/2009 (4),