(1)

Treća faza ekonomske i monetarne unije („EMU”) započela je 1. siječnja 1999. Vijeće je u sastavu šefova država ili vlada na sastanku u Bruxellesu 3. svibnja 1998. odlučilo da su Belgija, Njemačka, Španjolska, Francuska, Irska, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Austrija, Portugal i Finska ispunili potrebne uvjete za usvajanje eura 1. siječnja 1999. (5).

(2)

Odlukom 2000/427/EZ (6) Vijeće je odlučilo da je Grčka ispunila potrebne uvjete za usvajanje eura 1. siječnja 2001. Odlukom 2006/495/EZ (7) Vijeće je odlučilo da je Slovenija ispunila potrebne uvjete za usvajanje eura 1. siječnja 2007. Odlukama 2007/503/EZ (8) i 2007/504/EZ (9) Vijeće je odlučilo da su Cipar i Malta ispunili potrebne uvjete za usvajanje eura 1. siječnja 2008. Odlukom 2008/608/EZ (10) Vijeće je odlučilo da je Slovačka ispunila potrebne uvjete za usvajanje eura. Odlukom 2010/416/EU (11) Vijeće je odlučilo da je Estonija ispunila potrebne uvjete za usvajanje eura. Odlukom 2013/387/EU (12) Vijeće je odlučilo da je Latvija ispunila potrebne uvjete za usvajanje eura. Odlukom 2014/509/EU (13) Vijeće je odlučilo da je Litva ispunila potrebne uvjete za usvajanje eura. Odlukom (EU) 2022/1211 (14) Vijeće je odlučilo da je Hrvatska ispunila potrebne uvjete za usvajanje eura.

(3)

U skladu s točkom 1. Protokola br. 16. o određenim odredbama koje se odnose na Dansku priloženog Ugovoru o osnivanju Europske zajednice i odlukom koju su šefovi država ili vlada donijeli u Edinburghu u prosincu 1992. Danska je obavijestila Vijeće da neće sudjelovati u trećoj fazi EMU-a. Danska nije zatražila pokretanje postupka iz članka 140. stavka 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU).

(4)

Na temelju Odluke 98/317/EZ Švedska je država članica s odstupanjem u smislu članka 139. stavka 1. UFEU-a. U skladu s člankom 4. Akta o pristupanju iz 2003. Češka, Mađarska i Poljska su države članice s odstupanjem u smislu članka 139. stavka 1. UFEU-a. U skladu s člankom 5. Akta o pristupanju iz 2005. Bugarska i Rumunjska su države članice s odstupanjem u smislu članka 139. stavka 1. UFEU-a.

(5)

Europska središnja banka („ESB”) osnovana je 1. srpnja 1998. Europski monetarni sustav zamijenjen je tečajnim mehanizmom čija je uspostava usuglašena Rezolucijom Europskog vijeća o uspostavi tečajnog mehanizma u trećoj fazi ekonomske i monetarne unije od 16. lipnja 1997. (15). Postupci za tečajni mehanizam u trećoj fazi ekonomske i monetarne unije (ERM II) utvrđeni su u Sporazumu od 16. ožujka 2006. između ESB-a i nacionalnih središnjih banaka država članica izvan europodručja kojim se utvrđuju operativni postupci za tečajni mehanizam u trećoj fazi ekonomske i monetarne unije (16).

(6)

Člankom 140. stavkom 2. UFEU-a utvrđuju se postupci za prestanak odstupanja dotičnih država članica. Komisija i ESB najmanje jednom svake dvije godine ili na zahtjev države članice s odstupanjem izvješćuju Vijeće u skladu s postupkom iz članka 140. stavka 1. UFEU-a.

(7)

Nacionalno zakonodavstvo država članica, uključujući statute nacionalnih središnjih banaka, prema potrebi treba prilagoditi kako bi se osigurala usklađenost s člancima 130. i 131. UFEU-a te Statutom Europskog sustava središnjih banaka i Europske središnje banke („Statut ESSB-a i ESB-a”). Izvješća Komisije i ESB-a sadržavaju detaljnu ocjenu usklađenosti zakonodavstva Bugarske s člancima 130. i 131. UFEU-a te Statutom ESSB-a i ESB-a.

(8)

U skladu s člankom 1. Protokola br. 13 o konvergencijskim kriterijima priloženog UFEU-u kriterij stabilnosti cijena iz članka 140. stavka 1. prve alineje UFEU-a znači da država članica ima razinu stabilnosti cijena koja je održiva te prosječnu stopu inflacije, promatrano tijekom godine dana prije provjere, koja ne prelazi za više od 1,5 postotnih bodova stopu inflacije u najviše tri države članice koje su ostvarile najbolje rezultate s obzirom na stabilnost cijena. Inflacija se za potrebe utvrđivanja kriterija stabilnosti cijena mjeri harmoniziranim indeksima potrošačkih cijena (HIPC) određenima u Uredbi (EU) 2016/792 Europskog parlamenta i Vijeća (17). Kako bi se ocijenio kriterij stabilnosti cijena, inflacija države članice mjeri se postotnom promjenom aritmetičke sredine 12 mjesečnih indeksa u odnosu na aritmetičku sredinu 12 mjesečnih indeksa prethodnog razdoblja. Komisija i ESB u svojim su izvješćima uzeli referentnu vrijednost izračunanu kao jednostavnu aritmetičku sredinu stopa inflacije triju država članica koje su ostvarile najbolje rezultate s obzirom na stabilnost cijena uvećanu za 1,5 postotnih bodova. Tijekom jednogodišnjeg razdoblja koje je završilo u travnju 2025. izračunana referentna vrijednost inflacije bila je 2,8 %, pri čemu su Irska, Finska i Italija bile tri države članice koje su ostvarile najbolje rezultate s obzirom na stabilnost cijena, uz stope inflacije od 1,2 % u Irskoj, 1,3 % u Finskoj i 1,4 % u Italiji.

(9)

U skladu s člankom 2. Protokola br. 13 kriterijem proračunskog stanja iz članka 140. stavka 1. druge alineje UFEU-a zahtijeva se da država članica u trenutku provjere ne bude predmet Odluke Vijeća o postojanju prekomjernog deficita iz članka 126. stavka 6. UFEU-a.

(10)

U skladu s člankom 3. Protokola br. 13 kriterijem sudjelovanja u tečajnom mehanizmu Europskog monetarnog sustava iz članka 140. stavka 1. treće alineje UFEU-a zahtijeva se da je država članica poštovala normalan raspon fluktuacija predviđen tečajnim mehanizmom (ERM) Europskog monetarnog sustava bez ozbiljnih napetosti barem u posljednje dvije godine prije provjere. Država članica osobito nije smjela samoinicijativno devalvirati bilateralnu središnju stopu svoje valute u odnosu na euro u tom razdoblju. Od 1. siječnja 1999. ERM II osigurava okvir za ocjenjivanje ispunjavanja tečajnog kriterija. Pri ocjenjivanju je li taj kriterij ispunjen Komisija i ESB u svojim su izvješćima provjerili dvogodišnje razdoblje koje je završilo 19. svibnja 2025.

(11)

U skladu s člankom 4. Protokola br. 13 kriterij konvergencije kamatnih stopa iz članka 140. stavka 1. četvrte alineje UFEU-a znači da je, tijekom promatrane godine dana prije provjere, država članica imala prosječnu nominalnu dugoročnu kamatnu stopu koja ne prelazi za više od dva postotna boda stopu u najviše tri države članice koje su ostvarile najbolje rezultate s obzirom na stabilnost cijena. Za ocjenu konvergencije kamatnih stopa primijenjen je kriterij usporedivih kamatnih stopa desetogodišnjih referentnih vrijednosti državnih obveznica. Kako bi ocijenili je li ispunjen kriterij kamatne stope, Komisija i ESB u izvješćima su uzeli u obzir referentnu vrijednost izračunanu tako da je jednostavna aritmetička sredina nominalnih dugoročnih kamatnih stopa triju država članica koje su ostvarile najbolje rezultate s obzirom na stabilnost cijena uvećana za dva postotna boda. Referentna vrijednost temelji se na dugoročnim kamatnim stopama u Irskoj (2,8 %), Finskoj (2,9 %) i Italiji (3,7 %) te je u dvanaestomjesečnom razdoblju koje je završilo u travnju 2025. iznosila 5,1 %.

(12)

U skladu s člankom 5. Protokola br. 13 Komisija je osigurala podatke koji se koriste pri ocjeni ispunjavanja konvergencijskih kriterija. Komisija je osigurala proračunske podatke nakon što su države članice dostavile izvješća do 1. travnja 2025. u skladu s Uredbom Vijeća (EZ) br. 479/2009 (18).

(13)

Na temelju izvješća koja su predstavile Komisija i ESB o napretku Bugarske u ispunjavanju njezinih obveza u pogledu ostvarivanja ekonomske i monetarne unije zaključeno je da je nacionalno zakonodavstvo u Bugarskoj, uključujući statut nacionalne središnje banke, usklađeno s člancima 130. i 131. UFEU-a te sa Statutom ESSB-a i ESB-a.

(14)

Na temelju izvješća koja su predstavile Komisija i ESB o napretku Bugarske u ispunjavanju njezinih obveza u pogledu ostvarivanja ekonomske i monetarne unije zaključeno je sljedeće kad je riječ o tome ispunjava li Bugarska konvergencijske kriterije navedene u četiri alineje članka 140. stavka 1. UFEU-a: prosječna stopa inflacije u Bugarskoj u dvanaestomjesečnom razdoblju koje je završilo u travnju 2025. iznosila je 2,7 %, što je ispod referentne vrijednosti, a preispitivanjem brojnih pokazatelja nisu utvrđeni razlozi za zabrinutost u pogledu održivosti stabilnosti cijena; Bugarska nije predmet odluke Vijeća o postojanju prekomjernog deficita; Bugarska je članica mehanizma ERM II od 10. srpnja 2020. i u dvogodišnjem razdoblju koje je prethodilo ocjeni devizni tečaj leva (BGN) nije bio izložen ozbiljnim napetostima te Bugarska nije samoinicijativno devalvirala bilateralnu središnju stopu BGN-a u odnosu na euro. Naposljetku, u dvanaestomjesečnom razdoblju koje je završilo u travnju 2025. dugoročna kamatna stopa u Bugarskoj iznosila je u prosjeku 3,9 %, što je znatno ispod referentne vrijednosti.

(15)

S obzirom na ocjenu pravne usklađenosti i ispunjavanja konvergencijskih kriterija te dodatnih čimbenika Bugarska ispunjava potrebne uvjete za usvajanje eura,