ISSN 1977-0847
Službeni list
Europske unije
L 238
Hrvatsko izdanje
Zakonodavstvo
Godište 64.
6. srpnja 2021.
|
ISSN 1977-0847 |
||
|
Službeni list Europske unije |
L 238 |
|
|
|
||
|
Hrvatsko izdanje |
Zakonodavstvo |
Godište 64. |
|
|
|
|
|
(1) Tekst značajan za EGP. |
|
HR |
Akti čiji su naslovi tiskani običnim slovima su oni koji se odnose na svakodnevno upravljanje poljoprivrednim pitanjima, a općenito vrijede ograničeno razdoblje. Naslovi svih drugih akata tiskani su masnim slovima, a prethodi im zvjezdica. |
II. Nezakonodavni akti
UREDBE
|
6.7.2021 |
HR |
Službeni list Europske unije |
L 238/1 |
DELEGIRANA UREDBA KOMISIJE (EU) 2021/1096
оd 21. travnja 2021.
o izmjeni Uredbe (EU) 2019/787 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu odredbi za označivanje kupaža
EUROPSKA KOMISIJA,
uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,
uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2019/787 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2019. o definiranju, opisivanju, prezentiranju i označivanju jakih alkoholnih pića, upotrebi naziva jakih alkoholnih pića u prezentiranju i označivanju drugih prehrambenih proizvoda, zaštiti oznaka zemljopisnog podrijetla za jaka alkoholna pića, upotrebi etilnog alkohola i destilata poljoprivrednog podrijetla u alkoholnim pićima te stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 110/2008 (1), a posebno njezin članak 50. stavak 3.,
budući da:
|
(1) |
Uredbom (EU) 2019/787 znatno je izmijenjen tekst određenih odredbi o proizvodnji i označivanju jakih alkoholnih pića i prehrambenih proizvoda proizvedenih upotrebom jakih alkoholnih pića kao sastojaka. |
|
(2) |
Konkretno, odredbe za označivanje mješavina koje rezultiraju jakim alkoholnim pićima koje nisu u skladu sa zahtjevima bilo koje kategorije jakih alkoholnih pića proširene su člankom 13. stavkom 3. Uredbe (EU) 2019/787 na kupaže nastale spajanjem jakih alkoholnih pića koja pripadaju različitim oznakama zemljopisnog podrijetla ili spajanjem jakih alkoholnih pića koja pripadaju oznakama zemljopisnog podrijetla i jakih alkoholnih pića koja ne pripadaju nijednoj oznaci zemljopisnog podrijetla. |
|
(3) |
Stoga, prema članku 13. stavku 3. Uredbe (EU) 2019/787, pravni nazivi iz jedne ili više kategorija jakih alkoholnih pića navedenih u Prilogu I. toj uredbi ili jedne ili više oznaka zemljopisnog podrijetla za jaka alkoholna pića mogu se navesti samo na popisu alkoholnih sastojaka koji se nalazi u istom vidnom polju kao i pravni naziv tog jakog alkoholnog pića. To znači da se kategorija jakog alkoholnog pića kojoj pripada kupaža obuhvaćena tom odredbom ne smije upotrebljavati kao njezin pravni naziv. Jedina iznimka predviđena u tom članku odnosi se na kupaže jakih alkoholnih pića koje pripadaju istoj oznaci zemljopisnog podrijetla ili kupaže u kojima nijedno od jakih alkoholnih pića ne pripada oznaci zemljopisnog podrijetla. Za te kupaže to znači da se kao pravni naziv u njihovu opisivanju, prezentiranju i označivanju može upotrebljavati odgovarajuća kategorija jakih alkoholnih pića. |
|
(4) |
Međutim, u skladu s definicijama iz članka 3. stavaka 11. i 12. Uredbe (EU) 2019/787, kupažiranje je spajanje dvaju ili više jakih alkoholnih pića iste kategorije koja se tek neznatno razlikuju u svojem sastavu. Tako proizvedena jaka alkoholna piće stoga nužno pripadaju istoj kategoriji jakih alkoholnih pića kao izvorna jaka alkoholna pića prije kupažiranja. Člankom 10. stavkom 2. te uredbe propisano je da jaka alkoholna pića koja ispunjavaju zahtjeve iz kategorije jakih alkoholnih pića navedene u Prilogu I. toj uredbi kao svoj pravni naziv upotrebljavaju naziv te kategorije. U skladu s tim zahtjevom potrebno je kao pravni naziv za sve mješavine, a ne samo one izuzete člankom 13. stavkom 3. četvrtim podstavkom te uredbe, dopustiti upotrebu naziva kategorije kojoj pripadaju. |
|
(5) |
Stoga, kako bi se ispravila neusklađenost između obveza označivanja kupaža koje proizlaze iz članka 10. stavka 2. i članka 13. stavka 3. Uredbe (EU) 2019/787 te osigurala pravna sigurnost za proizvođače jakih alkoholnih pića i legitimne informacije za potrošače, primjereno je razjasniti odredbe za označivanje koje se primjenjuju na kupaže koje uključuju kupaže nastale spajanjem jakih alkoholnih pića koja pripadaju različitim oznakama zemljopisnog podrijetla ili spajanjem jakih alkoholnih pića koja pripadaju oznakama zemljopisnog podrijetla i jakih alkoholnih pića koja ne pripadaju nijednoj oznaci zemljopisnog podrijetla. Također je potrebno izmijeniti članak 3. stavak 3. i članak 10. stavak 7. te uredbe, koji se odnose na te odredbe za označivanje. |
|
(6) |
Uredbu (EU) 2019/787 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti. |
|
(7) |
U skladu s člankom 51. stavkom 3. Uredbe (EU) 2019/787 i kako bi se izbjegla svaka vrsta regulatornog vakuuma, ova bi se Uredba trebala primjenjivati retroaktivno od 25. svibnja 2021., |
DONIJELA JE OVU UREDBU:
Članak 1.
Uredba (EU) 2019/787 mijenja se kako slijedi:
|
(1) |
u članku 3. točka 3. zamjenjuje se sljedećim:
|
|
(2) |
u članku 10. stavku 7. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:
|
|
(3) |
Članak 13. mijenja se kako slijedi:
|
Članak 2.
Ova Uredba stupa na snagu trećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.
Primjenjuje se od 25. svibnja 2021.
Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.
Sastavljeno u Bruxellesu 21. travnja 2021.
Za Komisiju
Predsjednica
Ursula VON DER LEYEN
|
6.7.2021 |
HR |
Službeni list Europske unije |
L 238/4 |
PROVEDBENA UREDBA KOMISIJE (EU) 2021/1097
оd 1. srpnja 2021.
o odobrenju izmjene specifikacije koja nije manja za naziv upisan u registar zaštićenih oznaka izvornosti i zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla („Garbanzo de Fuentesaúco” (ZOZP))
EUROPSKA KOMISIJA,
uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,
uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1151/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. studenoga 2012. o sustavima kvalitete za poljoprivredne i prehrambene proizvode (1), a posebno njezin članak 52. stavak 2.,
budući da:
|
(1) |
U skladu s člankom 53. stavkom 1. prvim podstavkom Uredbe (EU) br. 1151/2012, Komisija je ispitala zahtjev Španjolske za odobrenje izmjene specifikacije za zaštićenu oznaku zemljopisnog podrijetla „Garbanzo de Fuentesaúco”, registriranu u skladu s Uredbom Komisije (EZ) br. 1485/2007 (2). |
|
(2) |
Budući da predmetna izmjena nije manja u smislu članka 53. stavka 2. Uredbe (EU) br. 1151/2012, Komisija je u skladu s člankom 50. stavkom 2. točkom (a) te Uredbe objavila zahtjev za izmjenu u Službenom listu Europske unije (3). |
|
(3) |
Budući da Komisiji nije dostavljen ni jedan prigovor u smislu članka 51. Uredbe (EU) br. 1151/2012, izmjenu specifikacije potrebno je odobriti, |
DONIJELA JE OVU UREDBU:
Članak 1.
Odobrava se izmjena specifikacije objavljena u Službenom listu Europske unije povezana s nazivom „Garbanzo de Fuentesaúco” (ZOZP).
Članak 2.
Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.
Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.
Sastavljeno u Bruxellesu 1. srpnja 2021.
Za Komisiju,
u ime predsjednice,
Janusz WOJCIECHOWSKI
Član Komisije
(1) SL L 343, 14.12.2012., str. 1.
(2) Uredba Komisije (EZ) br. 1485/2007 od 14. prosinca 2007. o upisu određenih naziva u registar zaštićenih oznaka izvornosti i zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla (Carne de Bísaro Transmontano ili Carne de Porco Transmontano (ZOI), Szegedi szalámi ili Szegedi téliszalámi (ZOI), Pecorino di Filiano (ZOI), Cereza del Jerte (ZOI), Garbanzo de Fuentesaúco (ZOZP), Lenteja Pardina de Tierra de Campos (ZOZP), Λουκούμι Γεροσκήπου (Loukoumi Geroskipou) (ZOZP), Skalický trdelník (ZOZP)) (SL L 330, 15.12.2007., str. 13.).
|
6.7.2021 |
HR |
Službeni list Europske unije |
L 238/5 |
UREDBA KOMISIJE (EU) 2021/1098
оd 2. srpnja 2021.
o izmjeni priloga II., III. i IV. Uredbi (EZ) br. 396/2005 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu maksimalnih razina ostataka za 24-epibrasinolid, ekstrakt lukovice Allium cepa L., ciflumetofen, fludioksonil, fluroksipir, natrijev 5-nitrogvaiakolat, natrijev o-nitrofenolat i natrijev p-nitrofenolat u ili na određenim proizvodima
(Tekst značajan za EGP)
EUROPSKA KOMISIJA,
uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,
uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 396/2005 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. veljače 2005. o maksimalnim razinama ostataka pesticida u ili na hrani i hrani za životinje biljnog i životinjskog podrijetla i o izmjeni Direktive Vijeća 91/414/EEZ (1), a posebno njezin članak 5. stavak 1. i članak 14. stavak 1. točku (a),
budući da:
|
(1) |
Maksimalne razine ostataka (MRO) za fludioksonil, fluroksipir, natrijev 5-nitrogvaiakolat, natrijev o-nitrofenolat i natrijev p-nitrofenolat utvrđene su u Prilogu II. Uredbi (EZ) br. 396/2005. MRO-i za ciflumetofen utvrđeni su u dijelu A Priloga III. toj Uredbi. Za 24-epibrasinolid i ekstrakt lukovice Allium cepa L. u Uredbi (EZ) br. 396/2005 nisu utvrđeni specifični MRO-i niti su te tvari uvrštene u Prilog IV. toj uredbi te se stoga primjenjuje zadana vrijednost od 0,01 mg/kg utvrđena u članku 18. stavku 1. točki (b) te uredbe. |
|
(2) |
U okviru postupka odobrenja uporabe sredstva za zaštitu bilja koje sadržava aktivnu tvar ciflumetofen na agrumima, marelici, breskvi, rajčici, patlidžanu, krastavcu i hmelju podnesen je zahtjev za izmjenu postojećih MRO-a u skladu s člankom 6. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 396/2005. |
|
(3) |
Za fludioksonil takav je zahtjev podnesen za bazgu. Za fluroksipir takav je zahtjev podnesen za vlasac, lišće celera, peršin, majčinu dušicu/timijan, bosiljak i jestive cvjetove. Za natrijev 5-nitrogvaiakolat, natrijev o-nitrofenolat i natrijev p-nitrofenolat takav je zahtjev podnesen za stolne masline i masline za proizvodnju ulja. |
|
(4) |
U skladu s člankom 8. Uredbe (EZ) br. 396/2005 predmetne države članice ocijenile su te zahtjeve i Komisiji dostavile izvješća o ocjeni. |
|
(5) |
Europska agencija za sigurnost hrane („Agencija”) ocijenila je zahtjeve i izvješća o ocjeni, posebno ispitavši rizike za potrošače i, prema potrebi, za životinje te je dala obrazložena mišljenja o predloženim MRO-ima (2). Ta je mišljenja dostavila podnositeljima zahtjeva, Komisiji i državama članicama te ih učinila dostupnima javnosti. |
|
(6) |
Za sve zahtjeve Agencija je zaključila da su svi uvjeti u pogledu podataka ispunjeni i da su izmjene MRO-a koje su zatražili podnositelji zahtjeva prihvatljive u odnosu na sigurnost potrošača na temelju ocjene izloženosti potrošača za 27 specifičnih europskih potrošačkih skupina. Agencija je uzela u obzir najnovije informacije o toksikološkim svojstvima tvari. Opasnost od prekoračenja prihvatljivog dnevnog unosa ili akutne referentne doze nije utvrđena ni pri izlaganju tim tvarima tijekom cijelog životnog vijeka konzumiranjem svih prehrambenih proizvoda koji ih mogu sadržavati ni pri kratkoročnom izlaganju zbog znatnog konzumiranja predmetnih proizvoda. |
|
(7) |
U kontekstu odobrenja aktivne tvari 24-epibrasinolid, u sažetak dokumentacije dodan je zahtjev za MRO u skladu s člankom 8. stavkom 1. točkom (g) Uredbe (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (3). Taj je zahtjev ocijenila predmetna država članica u skladu s člankom 11. stavkom 2. te uredbe. Agencija je ocijenila zahtjev i dostavila zaključak o stručnom pregledu procjene rizika od uporabe te aktivne tvari kao pesticida u kojem je preporučila uvrštenje 24-epibrasinolida u Prilog IV. Uredbi (EZ) br. 396/2005 (4). |
|
(8) |
Ekstrakt lukovice Allium cepa L. Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2021/81 (5) odobren je kao osnovna tvar. Očekuje se da uvjeti uporabe te tvari neće uzrokovati prisutnost ostataka u hrani ili hrani za životinje koji mogu predstavljati rizik za potrošače. Stoga je primjereno uvrstiti ekstrakt lukovice Allium cepa L. u Prilog IV. Uredbi (EZ) br. 396/2005. |
|
(9) |
Na temelju obrazloženih mišljenja i zaključaka Agencije i uzimajući u obzir čimbenike relevantne za pitanje koje se razmatra potrebne izmjene MRO-a ispunjavaju uvjete iz članka 14. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 396/2005. |
|
(10) |
Uredbu (EZ) br. 396/2005 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti. |
|
(11) |
Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Stalnog odbora za bilje, životinje, hranu i hranu za životinje, |
DONIJELA JE OVU UREDBU:
Članak 1.
Prilozi II., III. i IV. Uredbi (EZ) br. 396/2005 mijenjaju se u skladu s Prilogom ovoj Uredbi.
Članak 2.
Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.
Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.
Sastavljeno u Bruxellesu 2. srpnja 2021.
Za Komisiju
Predsjednica
Ursula VON DER LEYEN
(1) SL L 70, 16.3.2005., str. 1.
(2) Znanstvena izvješća Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) dostupna su na internetu: http://www.efsa.europa.eu:
Reasoned opinion on the modification of the existing maximum residue levels for cyflumetofen in various crops („Obrazloženo mišljenje o izmjeni postojećih maksimalnih razina ostataka za ciflumetofen u raznim kulturama”). EFSA Journal 2021.;19(2):6373.
Reasoned opinion on the modification of the existing maximum residue levels for fludioxonil in elderberries („Obrazloženo mišljenje o izmjeni postojećih maksimalnih razina ostataka za fludioksonil u bazgi”). EFSA Journal 2020.;18(7):6175.
Reasoned opinion on the modification of the existing maximum residue levels for fluroxypyr in chives, celery leaves, parsley, thyme and basil and edible flowers („Obrazloženo mišljenje o izmjeni postojećih maksimalnih razina ostataka za fluroksipir u vlascu, lišću celera, peršinu, majčinoj dušici/timijanu, bosiljku i jestivim cvjetovima.”). EFSA Journal 2020.;18(10):6273.
Reasoned opinion on the modification of the existing maximum residue levels for sodium 5-nitroguaiacolate, sodium o-nitrophenolate and sodium p-nitrophenolate (sodium nitrocompounds) in table olives and olives for oil production („Obrazloženo mišljenje o izmjeni postojećih maksimalnih razina ostataka za natrijev 5-nitrogvaiakolat, natrijev o-nitrofenolat i natrijev p-nitrofenolat u stolnim maslinama i maslinama za proizvodnju ulja.”). EFSA Journal 2020.;18(11):6313.
(3) Uredba (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja i stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 79/117/EEZ i 91/414/EEZ (SL L 309, 24.11.2009., str. 1.).
(4) Conclusion on the peer review of the pesticide risk assessment of the active substance 24-epibrassinolide („Zaključak o stručnom pregledu procjene rizika od uporabe aktivne tvari 24-epibrasinolid kao pesticida”). EFSA Journal 2020.;18(6):6132.
(5) Provedbena uredba Komisije (EU) 2021/81 od 27. siječnja 2021. o odobravanju osnovne tvari ekstrakta lukovice Allium cepa L. u skladu s Uredbom (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja te o izmjeni Priloga Provedbenoj uredbi Komisije (EU) br. 540/2011 (SL L 29, 28.1.2021., str. 12.).
PRILOG
Prilozi II., III. i IV. Uredbi (EZ) br. 396/2005 mijenjaju se kako slijedi:
|
(1) |
U Prilogu II. stupci koji se odnose na fludioksonil, fluroksipir, natrijev 5-nitrogvaiakolat, natrijev o-nitrofenolat i natrijev p-nitrofenolat zamjenjuju se sljedećim: „ Pesticide residues and maximum residue levels (mg/kg)
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
(2) |
U dijelu A Priloga III. stupac koji se odnosi na ciflumetofen zamjenjuje se sljedećim: „ Pesticide residues and maximum residue levels (mg/kg)
|
|
(3) |
U Prilogu IV. abecednim redom umeću se sljedeći unosi: „24-epibrasinolid” i „ekstrakt lukovice Allium cepa L.”. |
(*1) Indicates lower limit of analytical determination
(1) For the complete list of products of plant and animal origin to which MRL's apply, reference should be made to Annex I
(*2) Indicates lower limit of analytical determination
(2) For the complete list of products of plant and animal origin to which MRL's apply, reference should be made to Annex I”
|
6.7.2021 |
HR |
Službeni list Europske unije |
L 238/29 |
UREDBA KOMISIJE (EU) 2021/1099
оd 5. srpnja 2021.
o izmjeni priloga II. i III. Uredbi (EZ) br. 1223/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o kozmetičkim proizvodima
(Tekst značajan za EGP)
EUROPSKA KOMISIJA,
uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,
uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1223/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. studenoga 2009. o kozmetičkim proizvodima (1), a posebno njezin članak 31. stavak 1.,
budući da:
|
(1) |
Tvar 4-[(tetrahidro-2H-piran-2-il)oksi]fenol (uobičajeni naziv: deoksiarbutin, INCI naziv: tetrahidropiraniloksi fenol), koja trenutačno nije uređena Uredbom (EZ) br. 1223/2009, rezultira otpuštanjem 1,4-dihidroksibenzena (INCI naziv: hidrokinon). Hidrokinon je uvršten među tvari zabranjene za uporabu u kozmetičkim proizvodima, navedene pod unosom 1339 u Prilogu II. Uredbi (EZ) br. 1223/2009, uz iznimku unosa 14 u Prilogu III. toj uredbi. |
|
(2) |
Uporabu deoksiarbutina u kozmetičkim proizvodima ocijenio je Znanstveni odbor za sigurnost potrošača (SCCS). U svojem mišljenju donesenom 25. lipnja 2015. (2) SCCS je zaključio da se, zbog zabrinutosti koja se pojavila u pogledu životnog ciklusa proizvoda koji sadržavaju tu tvar, uporaba deoksiarbutina do 3 % u kremama za lice ne može smatrati sigurnom (3). |
|
(3) |
Na temelju tog mišljenja trebalo bi zabraniti uporabu deoksiarbutina u kozmetičkim proizvodima i dodati ga na popis zabranjenih tvari u Prilogu II. Uredbi (EZ) br. 1223/2009. |
|
(4) |
Tvar 1,3-dihidroksi-2-propanon (INCI naziv: dihidroksiaceton) kozmetički je sastojak s prijavljenim funkcijama njege i tamnjenja kože. Dihidroksiaceton trenutačno nije uređen Uredbom (EZ) br. 1223/2009. |
|
(5) |
U svojem mišljenju donesenom 3. i 4. ožujka 2020. (4) SCCS smatra da je dihidroksiaceton siguran kada se upotrebljava kao sastojak boje za kosu u primjenama koje se ne ispiru (neoksidativno) do najveće koncentracije od 6,25 %. Nadalje, SCCS je u tom mišljenju zaključio da se uporaba dihidroksiacetona kao sastojka boje za kosu u primjenama koje se ne ispiru (neoksidativno) do najveće koncentracije od 6,25 %, zajedno s uporabom u losionu za samotamnjenje i kremi za lice do najveće koncentracije od 10 % također smatra sigurnom. |
|
(6) |
Na temelju tih zaključaka potrebno je dodati novi unos u Prilogu III. Uredbi (EZ) br. 1223/2009 kojim će se omogućiti ograničena uporaba dihidroksiacetona u samo neoksidativnim proizvodima za bojenje kose i u proizvodima za samotamnjenje, u najvećoj koncentraciji do 6,25 % odnosno 10 %. |
|
(7) |
Uredbu (EZ) br. 1223/2009 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti. |
|
(8) |
Primjereno je industriji omogućiti razuman rok za prilagodbu novim zahtjevima za uporabu dihidroksiacetona u kozmetičkim proizvodima i za postupno smanjene stavljanja na tržište kozmetičkih proizvoda koji nisu u skladu s tim zahtjevima. |
|
(9) |
Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Stalnog odbora za kozmetičke proizvode, |
DONIJELA JE OVU UREDBU:
Članak 1.
Uredba (EZ) br. 1223/2009 mijenja se u skladu s Prilogom ovoj Uredbi.
Članak 2.
Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.
Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.
Sastavljeno u Bruxellesu 5. srpnja 2021.
Za Komisiju
Predsjednica
Ursula VON DER LEYEN
(1) SL L 342, 22.12.2009., str. 59.
(2) SCCS (Znanstveni odbor za sigurnost potrošača), Mišljenje o deoksiarbutinu – tetrahidropiraniloksi fenolu od 25. lipnja 2015., SCCS/1554/15.
(3) Vidjeti točku 4. mišljenja.
(4) SCCS (Znanstveni odbor za sigurnost potrošača), Mišljenje o dihidroksiacetonu – DHA od 3. i 4. ožujka 2020., SCCS/1612/19.
PRILOG
Uredba (EZ) br. 1223/2009 mijenja se kako slijedi:
|
1. |
u Prilog II. dodaje se sljedeći unos:
|
|||||||||||||||
|
2. |
u Prilog III. dodaje se sljedeći unos:
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
(*1) Od 26. siječnja 2022. proizvodi za bojenje kose i proizvodi za samotamnjenje koji sadržavaju tu tvar i koji nisu u skladu s ograničenjima ne smiju se stavljati na tržište Unije. Od 22. travnja 2022. proizvodi za bojenje kose i proizvodi za samotamnjenje koji sadržavaju tu tvar i koji nisu u skladu s ograničenjima ne smiju se stavljati na tržište Unije.”
|
6.7.2021 |
HR |
Službeni list Europske unije |
L 238/32 |
PROVEDBENA UREDBA KOMISIJE (EU) 2021/1100
оd 5. srpnja 2021.
o uvođenju konačne antidampinške pristojbe i konačnoj naplati privremene pristojbe uvedene na uvoz određenih toplovaljanih plosnatih proizvoda od željeza, nelegiranog čelika ili ostalih legiranih čelika podrijetlom iz Turske
EUROPSKA KOMISIJA,
uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,
uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2016/1036 Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2016. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske unije (1) („osnovna uredba”), a posebno njezin članak 9. stavak 4.,
budući da:
1. POSTUPAK
1.1 Pokretanje postupka
|
(1) |
Europska komisija („Komisija”) pokrenula je 14. svibnja 2020. antidampinški ispitni postupak u vezi s uvozom određenih toplovaljanih plosnatih proizvoda od željeza, nelegiranog čelika ili ostalih legiranih čelika („toplovaljani plosnati čelik” ili „proizvod iz ispitnog postupka”) podrijetlom iz Turske („predmetna zemlja”) na temelju članka 5. osnovne uredbe (2). |
|
(2) |
Komisija je 12. lipnja 2020. pokrenula antisubvencijski ispitni postupak u vezi s uvozom istog proizvoda podrijetlom iz Turske (3). |
1.2 Evidentiranje
|
(3) |
Na temelju zahtjeva podnositelja pritužbe potkrijepljenog potrebnim dokazima Komisija je Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2020/1686 (4) („uredba o evidentiranju”) na temelju članka 14. stavka 5. osnovne uredbe za uvoz predmetnog proizvoda uvela obvezu evidentiranja. |
1.3 Privremene mjere
|
(4) |
U skladu s člankom 19.a osnovne uredbe Komisija je 17. prosinca 2020. stranama dostavila sažetak predloženih privremenih pristojbi i pojedinosti o izračunu dampinških marži i marži dostatnih za uklanjanje štete nanesene industriji Unije. Kako je objašnjeno u uvodnim izjavama 215. i 216. privremene uredbe, primjedbe koje su dostavile strane nisu dovele do promjene marži jer se nije smatralo da su primjedbe administrativne prirode. |
|
(5) |
Komisija je 7. siječnja 2021. Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2021/9 (5) („privremena uredba”) uvela privremenu antidampinšku pristojbu. |
1.4 Daljnji postupak
|
(6) |
Nakon objave bitnih činjenica i razmatranja na temelju kojih je uvedena privremena antidampinška pristojba („privremena objava”) podnositelji pritužbi, Konzorcij koji zastupa interese nekih korisnika, korisnik koji je uvozio dugačke proizvode od čelika, proizvođači izvoznici u uzorku, uvoznik povezan s jednim od proizvođača izvoznika u uzorku, Udruženje turskih izvoznika čelika („ÇİB”) i turska vlada dostavili su pisane podneske u kojima su iznijeli svoja stajališta o privremenim nalazima. Dva proizvođača izvoznika zatražila su i dobila dodatne pojedinosti o izračunu njihovih marži štete. |
|
(7) |
Stranama koje su to zatražile omogućeno je da budu saslušane. Održana su saslušanja s trima proizvođačima izvoznicima u uzorku i turskom vladom. |
|
(8) |
Komisija je nastavila prikupljati i provjeravati sve informacije koje je smatrala potrebnima za svoje konačne nalaze. Pri donošenju konačnih nalaza Komisija je razmotrila primjedbe koje su dostavile zainteresirane strane i prema potrebi revidirala svoje privremene zaključke. |
|
(9) |
Komisija je obavijestila sve zainteresirane strane o bitnim činjenicama i razmatranjima na temelju kojih je namjeravala uvesti konačnu antidampinšku pristojbu na uvoz određenih toplovaljanih plosnatih proizvoda od željeza, nelegiranog čelika ili ostalih legiranih čelika podrijetlom iz Turske („konačna objava”). Svim je stranama odobreno razdoblje unutar kojeg su mogle podnijeti primjedbe na konačnu objavu. |
|
(10) |
Stranama koje su to zatražile omogućeno je da budu saslušane. Održana su saslušanja s trima proizvođačima izvoznicima u uzorku. Osim toga, jedan proizvođač izvoznik u uzorku zatražio je intervenciju službenika za saslušanje u vezi s primjenom članka 18. osnovne uredbe. |
|
(11) |
Nakon konačne objave Komisija je utvrdila administrativnu pogrešku u izračunu konačne dampinške marže jednog od proizvođača izvoznika. Stoga je poslala dodatnu konačnu objavu predmetnom proizvođaču izvozniku i on je dostavio dodatne primjedbe na primljenu dodatnu objavu. |
|
(12) |
Primjedbe koje su dostavile zainteresirane strane razmotrene su i, prema potrebi, uzete u obzir u ovoj Uredbi. |
1.5 Odabir uzorka
|
(13) |
Budući da nije bilo primjedbi u pogledu odabira uzorka, potvrđene su uvodne izjave od 7. do 18. privremene uredbe. |
1.6 Pojedinačno ispitivanje
|
(14) |
Budući da nije bilo primjedbi u pogledu ovog odjeljka, potvrđena je uvodna izjava 19. privremene uredbe. |
1.7 Razdoblje ispitnog postupka i razmatrano razdoblje
|
(15) |
Budući da nije bilo primjedbi u pogledu razdoblja ispitnog postupka („RIP”) i razmatranog razdoblja, potvrđena je uvodna izjava 27. privremene uredbe. |
1.8 Promjena zemljopisnog područja primjene i tvrdnje povezane s postupkom
|
(16) |
Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske od 1. siječnja 2021. više nije dio Europske unije. Stoga se ova Uredba temelji na podacima za Europsku uniju bez Ujedinjene Kraljevine („EU-u s 27 država članica”). Komisija je stoga zatražila od podnositelja pritužbe i proizvođača iz Unije u uzorku da dostave određene dijelove svojih izvornih odgovora na upitnik s podacima samo za EU s 27 država članica. Podnositelj pritužbe i proizvođači iz Unije u uzorku dostavili su tražene podatke. Budući da se makroekonomski pokazatelji objavljeni u privremenoj uredbi razlikuju od makroekonomskih podataka za EU s 27 država članica jer su izuzeti podaci od jednog proizvođača iz Ujedinjene Kraljevine, određeni podaci u tablicama u ovoj Uredbi navode se u rasponima kako se ne bi otkrile povjerljive informacije povezane s tom zainteresiranom stranom. |
|
(17) |
Kad je riječ o dampingu, samo se izvozna prodaja proizvođača izvoznika u uzorku u EU-u s 27 država članica uzimala u obzir za izračun konačnih dampinških marži. |
|
(18) |
Konačno, za potrebe procjene interesa Unije Komisija je upitala kako je povlačenje Ujedinjene Kraljevine iz EU-a utjecalo na odgovore na upitnike koje su dostavili korisnici i uvoznici, konkretno Marcegaglia Carbon Steel SpA, San Polo Lamiere i strane koje zastupa grupa Network Steel. San Polo Lamiere nije odgovorio na Komisijin zahtjev. Ostale su strane izjavile da povlačenje Ujedinjene Kraljevine iz EU-a nije imalo učinka na informacije koje su već dostavile. |
|
(19) |
Komisija je 12. siječnja 2021. bilješkom u dokumentaciji (6) obavijestila društva i udruženja iz Ujedinjene Kraljevine da se više neće smatrati zainteresiranim stranama u postupcima trgovinske zaštite. Samo je Međunarodno udruženje trgovaca čelikom, zainteresirana strana sa sjedištem u Ujedinjenoj Kraljevini koja zastupa interese uvoznika i korisnika, odgovorilo na bilješku podnošenjem obrazloženog zahtjeva da ostane zainteresirana strana u tom postupku. Budući da ta strana ima stalni ured i u Njemačkoj koji predstavlja relevantna poduzeća iz EU-a u EU-u s 27 država članica, Komisija je prihvatila njezin zahtjev. |
|
(20) |
Turska vlada smatrala je da su zbog povlačenja Ujedinjene Kraljevine iz EU-a privremene mjere uvedene 7. siječnja 2021. neutemeljene i protuzakonite jer su se temeljile na podacima za EU s 28 država članica. Turska vlada od Komisije je 29. siječnja 2021. zatražila da ukine privremene mjere i provede analizu na temelju podataka koji ne uključuju Ujedinjenu Kraljevinu. Komisija je zahtjev turske vlade smatrala neutemeljenim jer su privremene mjere proizašle iz nalaza koji su prethodno objavljeni zainteresiranim stranama 2020., dok je Unija još imala 28 država članica. |
|
(21) |
Nadalje, turska vlada i dva proizvođača izvoznika u uzorku tvrdili su da nijedna privremena mjera ne bi trebala ostati na snazi dulje od tri mjeseca s obzirom na članak 11. stavak 2. Sporazuma između Europske zajednice za ugljen i čelik i Republike Turske o trgovini proizvodima obuhvaćenima Ugovorom o osnivanju Europske zajednice za ugljen i čelik („Sporazum između Turske i EZUČ-a”) (7). Međutim, Komisija je smatrala da su odredbe članka 11. Sporazuma između Turske i EZUČ-a primjenjive samo ako se oštećena strana izričito pozove na taj članak. Komisija se u tom ispitnom postupku nije pozvala na odredbe članka 10. ili 11. Sporazuma između Turske i EZUČ-a, pa nije bila obvezna uvesti privremene mjere na razdoblje kraće od šest mjeseci predviđenih u osnovnoj uredbi. |
2. PREDMETNI PROIZVOD I ISTOVJETNI PROIZVOD
2.1 Tvrdnje u pogledu opsega proizvoda
|
(22) |
U privremenoj fazi proizvođač viličara i dijelova za viličare i građevinske strojeve zatražio je izuzeće toplovaljanih proizvoda od šipkastog čelika iz opsega proizvoda iz ispitnog postupka. Komisija je u privremenoj uredbi privremeno utvrdila da toplovaljani proizvodi od šipkastog čelika nisu obuhvaćeni područjem primjene ispitnog postupka jer je toplovaljana šipka veličine 6–12 m dugačak proizvod, a ne plosnat proizvod od čelika. |
|
(23) |
Nakon privremene objave dotična strana ponovila je svoj zahtjev. Napomenula je da su predmetni proizvodi i dalje obuhvaćeni definicijom proizvoda i stoga podložni mjerama. Zbog toga je zatražila izuzeće „proizvoda koji su duži od 6 000 mm” radi izuzimanja istih proizvoda, odnosno određenih toplovaljanih dugačkih šipki koje su obuhvaćene oznakom KN 7226 91 91, jednom od oznaka KN koje podliježu mjerama. Komisija je utvrdila da izuzeće u obliku u kojem ga je predložila strana nije primjenjivo jer uključuje određene proizvode od toplovaljanog plosnatog čelika koje se nastoji obuhvatiti mjerama. U tom pogledu podnositelj pritužbe primijetio je da se dužina od 10 000 mm može odnositi na kolute od toplovaljanog plosnatog čelika, pa čak i na određene proizvode od toplovaljanog plosnatog čelika koji su odrezani na određenu dužinu, i da stoga nije isključivo svojstvo proizvodâ iz zahtjeva za izuzeće. Međutim, podnositelj pritužbe složio se da nije predviđeno da predmetni toplovaljani proizvodi od šipkastog čelika budu obuhvaćeni područjem primjene ispitnog postupka. |
|
(24) |
Komisija je utvrdila da se osnovna svojstva proizvoda iz zahtjeva proizvođača viličara razlikuju od osnovnih svojstava toplovaljanog plosnatog čelika zbog svoje debljine i širine, a ne dužine, što ih čini različitim proizvodima koji imaju različitu namjenu. Stoga je odobreno izuzeće za „proizvode čija je (a) širina do i uključujući 350 mm i (b) čija je debljina 50 mm ili veća, neovisno o dužini proizvoda”. |
|
(25) |
Nakon privremene objave društvo Erdemir Romania S.R.L. zatražilo je izuzeće „magnetskih” toplovaljanih silicijskih proizvoda bez orijentiranih kristala koji su razvrstani u oznaku KN 7225 19 10 jer takve proizvode kupuje samo od svojeg matičnog društva Erdemir iz Turske zbog navodnih praksi proizvođača iz Unije (odnosno visokih cijena i ograničene ponude) i navodnog nepostojanja tržišnog natjecanja s proizvođačima iz Unije. Društvo Erdemir Romania S.R.L tvrdilo je da će, ako se predmetni proizvodi ne izuzmu, to negativno utjecati na to društvo i na cjelokupno rumunjsko gospodarstvo. |
|
(26) |
Prethodno navedeni zahtjev za izuzeće odnosi se na ulazni toplovaljani plosnati čelik koji proizvođaču elektročelika iz Rumunjske isporučuje njegovo matično društvo Erdemir iz Turske. Komisija je utvrdila da se takvi ulazni materijali ne razlikuju od drugih vrsta toplovaljanog plosnatog čelika podložnih mjerama, već da imaju ista obilježja u smislu osnovnih fizičkih, tehničkih i kemijskih svojstava, krajnje upotrebe i zamjenjivosti. Komisija je stoga odbila zahtjev za izuzeće „magnetskih” toplovaljanih silicijskih proizvoda bez orijentiranih kristala razvrstanih u oznaku KN 7225 19 10. Nadalje, nekoliko proizvođača iz Unije proizvodi „magnetske” toplovaljane silicijske proizvode bez orijentiranih kristala, koji izravno konkuriraju uvezenim proizvodima. Komisija ne razumije zašto bi odbijanje izuzeća „katastrofalno” utjecalo na stranu koja je podnijela zahtjev, kako je tvrdila ta strana, s obzirom na razinu primjenjive antidampinške pristojbe na matično društvo. |
2.2 Zaključak
|
(27) |
Budući da nije bilo drugih primjedbi u pogledu opsega proizvoda, Komisija je potvrdila zaključke iz uvodnih izjava od 28. do 33. privremene uredbe, kako su revidirani u uvodnoj izjavi 24. ove Uredbe. |
3. DAMPING
|
(28) |
Nakon privremene i konačne objave Komisija je od triju proizvođača izvoznika u uzorku i od podnositelja pritužbe primila pisane primjedbe na privremene i konačne nalaze o dampingu. |
3.1 Primjena članka 18. osnovne uredbe
|
(29) |
Pojedinosti o primjeni članka 18. osnovne uredbe na informacije koje su dostavila dva povezana proizvođača izvoznika, a koje se odnose na troškove prijevoza iskazane za prodaju na domaćem tržištu, utvrđene su u uvodnim izjavama 26. i od 56. do 59. privremene uredbe. |
|
(30) |
Nakon privremene objave dva povezana proizvođača izvoznika usprotivila su se privremenoj primjeni članka 18. osnovne uredbe u pogledu njihovih troškova domaćeg prijevoza i tvrdila su da u predmetnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za primjenu tog članka. Tvrdili su i da bi ako zaključi drukčije, Komisija mogla prilagoditi samo troškove domaćeg prijevoza na onih putovima isporuke za koje su informacije koje su dostavila društva smatrane netočnima. |
|
(31) |
U primjedbama podnesenima nakon privremene objave podnositelj pritužbe usprotivio se tvrdnji proizvođačâ izvoznika i podržao Komisijinu privremenu primjenu članka 18. osnovne uredbe u pogledu prijevoznih troškova predmetnih proizvođača izvoznika. |
|
(32) |
Nakon konačne objave predmetni proizvođači izvoznici ponovili su svoje tvrdnje. Prvo, tvrdili su da troškove nastale za prijevoz toplovaljanog plosnatog čelika između proizvođača i drugog društva u grupi više ne treba utvrđivati jer je Komisija odlučila izračunati zasebne dampinške marže za oba proizvođača izvoznika iz grupe. Drugo, tvrdili su da je Komisija trebala upotrijebiti informacije dostavljene u odgovoru na dopis poslan u skladu s člankom 18. i prilagoditi samo troškove prijevoza za putove isporuke koji su uključivali skladište/luku povezanog društva unutar grupe kao posredničko prodajno ili dostavno mjesto. Društvo je u vezi s time zatražilo i intervenciju službenika za saslušanje te se saslušanje održalo 6. svibnja 2021. |
|
(33) |
Komisija je analizirala tvrdnju i zaključila da je primjena članka 18. osnovne uredbe u pogledu troškova domaćeg prijevoza proizvođačâ izvoznika bila opravdana. Prvo, iako su nakon primjedbi tih dvaju društava na privremenu objavu za njih provedeni zasebni izračuni, društva su i dalje bila povezane strane, stoga su troškovi unutarnjeg prijevoza i dalje bili relevantni. Drugo, dokumenti koje su društva dostavila u prilog svojoj tvrdnji nisu sadržavali nove informacije i u njima nisu jasno i potpuno raščlanjeni svi putovi isporuke u okviru domaće prodaje proizvoda iz ispitnog postupka, a to bi Komisiji omogućilo da jasno utvrdi i stoga provjeri sve transakcije kod kojih je skladište/luka povezanog društva bilo uključeno kao posredničko prodajno ili distribucijsko mjesto. Iz informacija u dokumentaciji nije se mogla s dovoljnom sigurnošću isključiti mogućnost postojanja drugih putova isporuke za koje bi također trebalo izuzeti neke troškove unutarnjeg prijevoza. |
|
(34) |
U skladu s preporukama službenika za saslušanje Komisija je ponovno procijenila razmjernost prilagodbe troškova domaćeg prijevoza proizvođačâ izvoznika. Komisija je primijetila da se primjena članka 18. osnovne uredbe odnosila samo na ograničeni broj prodajnih transakcija na domaćem tržištu (manje od 10 % za jednog proizvođača izvoznika, oko 20 % za drugog proizvođača izvoznika u grupi) te je ispravila samo prodajne transakcije u kojima su proizvodi isporučeni kupcu. Dakle, prilagodbe za većinu domaćih prodajnih transakcija nisu se promijenile. Nadalje, iako je Komisija primijenila raspoložive podatke, nije u potpunosti odbacila prilagodbu za troškove prijevoza. Umjesto toga, stvarne podatke koje su društva dostavila primijenila je za procjenu troškova prijevoza za putove za koje nije bilo jasno uključuju li povezano posredničko mjesto. Komisija je stoga smatrala da je, s obzirom na činjenice i na potrebu da proizvođači izvoznici potkrijepe zatražene prilagodbe, pristup primijenjen za utvrđivanje prilagodbe za troškove prijevoza za domaće prodajne transakcije razmjeran i da nije nerazuman. |
|
(35) |
Stoga je tvrdnja odbačena, a Komisija je potvrdila zaključke iz uvodnih izjava od 56. do 59. privremene uredbe. |
3.2 Uobičajena vrijednost
|
(36) |
Pojedinosti o izračunu uobičajene vrijednosti utvrđene su u uvodnim izjavama od 38. do 49. privremene uredbe. |
|
(37) |
Jedan proizvođač izvoznik tvrdio je da bi Komisija pri utvrđivanju njegova troška proizvodnje trebala uskladiti ponovno izračunani trošak kupljenih ulaznih materijala s njegovim računovodstvenim podacima. |
|
(38) |
Komisija je razmotrila tu tvrdnju i utvrdila da je opravdana. Metodologijom koju je Komisija u privremenoj fazi primijenila za preraspodjelu troška kupljenog ulaznog materijala kako bi se odrazila razlika u trošku koja proizlazi iz razlika u njegovim tehničkim svojstvima dobiven je veći ukupni trošak tog ulaznog materijala, koji se nije podudarao s računovodstvenim podacima proizvođača izvoznika. Stoga je tvrdnja prihvaćena i Komisija je u konačnom izračunu revidirala trošak kupljenog ulaznog materijala. |
|
(39) |
Jedan proizvođač izvoznik tvrdio je da je Komisija pri utvrđivanju njegova troška proizvodnje trebala prihvatiti iskazanu naknadu za električnu energiju. Tvrdio je da je u svojim privremenim zaključcima Komisija pogrešno shvatila ulogu društva na turskom tržištu električne energije i cjelokupno funkcioniranje sustava YEKDEM, mehanizma potpore za obnovljive izvore energije u Turskoj. Proizvođač izvoznik objasnio je da operator tržišta (EPIAS) sudionicima na tržištu prodaje električnu energiju proizvedenu iz obnovljivih izvora po određenoj cijeni. Međutim, ako se naknadno ispostavilo da je tržišna cijena po kojoj je EPIAS kupio tu električnu energiju bila niža, kupcima električne energije vraćen je iznos te razlike. Stoga je društvo tvrdilo da je naknada za električnu energiju nužna radi odražavanja neto troška električne energije, uzimajući u obzir navedeni povrat. |
|
(40) |
Komisija je analizirala nova objašnjenja i zaključila da je tvrdnja opravdana. Stoga je zahtjev prihvaćen i naknada za električnu energiju uključena je u trošak proizvodnje u konačnom izračunu dampinga društva. |
|
(41) |
Jedan proizvođač izvoznik tvrdio je da je Komisija pri izračunu troška proizvodnje toplovaljanog plosnatog čelika trebala uzeti u obzir samo trošak toplovaljanog plosnatog čelika prodanog na domaćem tržištu, koji je iskazan odvojeno od troška toplovaljanog plosnatog čelika izvezenog u Uniju, umjesto da spoji ta dva dostavljena skupa podataka o troškovima i tako utvrdi jedinstveni trošak proizvodnje za toplovaljani plosnati čelik. Društvo je tvrdilo da se takvim pristupom zanemarila činjenica da se ponuda proizvoda unutar jedne vrste proizvoda definirane u kontrolnom broju proizvoda može razlikovati ovisno o tržišnom odredištu. |
|
(42) |
U primjedbama dostavljenima nakon privremene objave podnositelj pritužbe usprotivio se tvrdnji proizvođača izvoznika tvrdeći da bi troškovi proizvodnje dvaju ili više proizvoda trebali biti jednaki ako su ti proizvodi obuhvaćeni istim kontrolnim brojem proizvoda, čak i ako ih proizvođač odvojeno iskazuje u troškovnom računovodstvenom sustavu. Stoga bi ih trebalo iskazati u istoj tablici troškova proizvodnje. |
|
(43) |
Nakon konačne objave proizvođač izvoznik ponovio je tvrdnju da su se u izračunu uobičajene vrijednosti trebali uzeti u obzir samo troškovi proizvodnje za domaću prodaju, koji su iskazani zasebno od troškova proizvodnje za prodaju u Uniju. |
|
(44) |
Komisija je smatrala da proizvođač izvoznik nije pokazao nikakve činjenične razlike u trošku proizvodnje po tržišnom odredištu kojima bi se opravdao zaseban izračun troškova. Navodne razlike u trošku nastale su jer je društvo dostavilo troškove proizvodnje na temelju svojeg unutarnjeg kodiranja, a ne na temelju kontrolnog broja proizvoda. Komisija je smatrala da nema razloga za razlikovanje troškova proizvodnje za proizvode koji se prodaju na domaćem tržištu i koji se izvoze ako nema činjeničnih razlika u proizvodnom postupku. Budući da proizvođač izvoznik nije dostavio dokaze o drukčijim proizvodnim postupcima za izvoz i za domaću prodaju pod istim kontrolnim brojem proizvoda, Komisija je zaključila da ne može prihvatiti dva skupa troškova. Stoga je ta tvrdnja odbačena. |
|
(45) |
Tri proizvođača izvoznika dostavila su primjedbe o izračunu njihovih domaćih troškova prodaje, općih i administrativnih troškova, posebno u vezi s izuzimanjem ili privremenom preraspodjelom nekih financijskih stavki, kao što su financijski prihodi, pozitivne i negativne tečajne razlike i izvanredni prihodi i gubici radi izračunavanja troškova prodaje, općih i administrativnih troškova. |
|
(46) |
U primjedbama dostavljenima nakon privremene objave podnositelj pritužbe usprotivio se tvrdnjama proizvođačâ izvoznika da izuzeti iznosi nisu povezani s proizvodnjom ili prodajom proizvoda iz ispitnog postupka, već da su rezultat drugih aktivnosti društva, kao što su bankovni depoziti i operacije revalorizacije. |
|
(47) |
Nakon konačne objave tri proizvođača izvoznika ponovila su svoje tvrdnje o izračunu troškova prodaje, općih i administrativnih troškova. |
|
(48) |
Dva povezana proizvođača izvoznika dovela su u pitanje činjenicu da je Komisija ponovno razvrstala neke troškove iz troškova prodane robe u troškove prodaje, opće i administrativne troškove ili u troškove proizvodnje (kao što su troškovi neiskorištenog kapaciteta, rezerviranje za neaktivni materijal) iako nije učinila isto s određenim drugim troškovima iskazanima u troškovima prodane robe. Društva su nadalje tvrdila da je Komisija trebala uzeti u obzir ostvarene pozitivne/negativne tečajne razlike, kao i dobitke/gubitke nastale zbog razlika u vrednovanju. Naposljetku, društva su tvrdila da troškove prodaje, opće i administrativne troškove povezane s prijevozom nije trebalo djelomično ponovno razvrstati u ukupne troškove prodaje, opće i administrativne troškove za povezanog trgovca u grupi jer on nije snosio troškove unutarnjeg prijevoza. Društva su ponovila potonju tvrdnju nakon dodatne konačne objave. Točnije, proizvođači izvoznici tvrdili su da se to pitanje ne može odnositi na povezanog trgovca jer je on posljednja karika u prijevoznom lancu. |
|
(49) |
Kad je riječ o ponovnom razvrstavanju troškova iskazanih pod troškovima prodane robe, društvo je prijavilo određene troškove koji nisu bili uključeni ni u trošak proizvodnje ni u troškove prodaje, opće i administrativne troškove. Stoga je Komisija smatrala da bi ti proizvodi bili pogrešno isključeni iz utvrđivanja uobičajene vrijednosti da ih se nije ponovno razvrstalo u jednu od tih dviju kategorija. Komisija je istodobno smatrala da troškovi koji nisu ponovno razvrstani nisu povezani s proizvodnjom i/ili prodajom proizvoda iz ispitnog postupka (npr. transakcije izvedenicama) ili da veza s proizvodnjom i/ili prodajom proizvoda iz ispitnog postupka nije jasna (npr. razlike u cijenama sirovina). |
|
(50) |
Kad je riječ o pozitivnim/negativnim tečajnim razlikama, Komisija je smatrala da su dobici/gubici od vrednovanja rezultat zaključivanja poslovnih knjiga i da stoga nisu povezani s proizvodnjom i/ili prodajom proizvoda iz ispitnog postupka. Nadalje, društva su objasnila da su pozitivne/negativne tečajne razlike rezultat poslovanja u eurima ili turskim lirama jer je njihova računovodstvena valuta bila američki dolar. Budući da se domaća prodaja obavljala u američkim dolarima, Komisija je smatrala da se ostvarene pozitivne/negativne tečajne razlike ne mogu pripisati domaćoj prodaji, te ih je stoga trebalo uzeti u obzir pri utvrđivanju troškova prodaje, općih i administrativnih troškova koji se koriste u ispitivanju uobičajenog tijeka trgovine. |
|
(51) |
Naposljetku, s obzirom na ponovno razvrstavanje troškova unutarnjeg prijevoza, na koje su primijenjene odredbe članka 18. osnovne uredbe kako je prethodno objašnjeno u uvodnim izjavama od 29. do 35., u mjeri u kojoj se to odnosi na povezanog trgovca Komisija je to smatrala pitanjem na razini grupe društava, uključujući društvo povezanog trgovca. Komisija je u vezi s povezanim trgovcem primijetila da je društvo imalo poslovne prostore na četiri lokacije. Stoga se nije moglo isključiti da je roba prvo prevezena na jednu od drugih lokacija prije nego što je otpremljena kupcu ili prije nego što ju je kupac preuzeo. |
|
(52) |
Komisija je stoga potvrdila svoj pristup iz privremene faze i odbacila je tvrdnje dvaju povezanih proizvođača izvoznika. |
|
(53) |
Jedan proizvođač izvoznik nije se složio s Komisijinim odbacivanjem pozitivnih/negativnih tečajnih razlika, izvanrednih prihoda i financijskih prihoda koje je društvo iskazalo u troškovima prodaje, općim i administrativnim troškovima. Usto je tvrdio je da je Komisija iz troškova prodaje, općih i administrativnih troškova uklonila financijske prihode, ali ne i financijske rashode. |
|
(54) |
Predmetno društvo prema svojoj računovodstvenoj praksi nije moglo zasebno iskazati ostvarene pozitivne/negativne tečajne razlike koje su izravno povezane s proizvodnjom i/ili prodajom proizvoda iz ispitnog postupka. Stoga Komisija nije mogla utvrditi stvarni iznos iskazanih pozitivnih/negativnih tečajnih razlika koji bi se mogao uzeti u obzir pri izračunu troškova prodaje, općih i administrativnih troškova. |
|
(55) |
Komisija je o izvanrednim prihodima primijetila da je u primjedbama na privremenu objavu društvo tvrdilo da se izvanredni prihodi odnose na prodaju i proizvodnju proizvoda iz ispitnog postupka. Međutim, nije dostavilo dokaze kojima bi potkrijepilo tu tvrdnju. Osim toga, Komisija je razjasnila da je odbacila samo jednu stavku iskazanu u izvanrednim prihodima, čija se priroda nije mogla utvrditi na temelju informacija koje je dostavilo društvo. |
|
(56) |
Naposljetku, Komisija je i pažljivo razmotrila informacije iskazane u financijskim prihodima i financijskim rashodima. Komisija je odbacila tvrdnju društva o financijskim prihodima jer oni nisu bili povezani sa svakodnevnim proizvodnim i prodajnim aktivnostima društva, već s financijskim poslovanjem nepovezanim s proizvodnjom i/ili prodajom proizvoda iz ispitnog postupka. Suprotno tome, na temelju informacija koje je društvo dostavilo Komisija je smatrala da su se financijski rashodi društva odnosili na proizvodnju i prodaju toplovaljanog plosnatog čelika. |
|
(57) |
Komisija je stoga potvrdila svoj pristup iz privremene faze i odbacila je tvrdnje proizvođača izvoznika. |
|
(58) |
Jedan proizvođač izvoznik tvrdio je da Komisija nije trebala zanemariti informacije koje je dostavio u privremenoj fazi jer ne postoji vremenska iznimka zbog koje bi Komisija to mogla učiniti sve dok se informacije dostave unutar rokova ispitnog postupka i zainteresirana strana koja je dostavila takve informacije surađuje s Komisijom. |
|
(59) |
Predmetni proizvođač izvoznik osporavao je u privremenoj fazi Komisijine privremene ispravke njegovih provjerenih troškova prodaje, općih i administrativnih troškova te je dostavio dodatne pojedinosti o tome. Komisija je ponovno raspodijelila određene troškove prodaje, opće i administrativne troškove koje je društvo početno raspodijelilo na druge proizvode, uključujući sirovine u proizvodnji toplovaljanog plosnatog čelika koje samo proizvodi. Komisija je pažljivo ispitala dodatne dostavljene informacije i zaključila da se tim informacijama nije dokazalo da je metoda koju je Komisija primijenila za preraspodjelu troškova prodaje, općih i administrativnih troškova nerazumna ili neprimjerena, posebno s obzirom na činjenicu da proizvođač tijekom provjere na daljinu nije otkrio ni pravilno raspodijelio te troškove prodaje, opće i administrativne troškove i da se u primjedbama na privremenu objavu složio da se troškovi prodaje, opći i administrativni troškovi koji se odnose na sirovine za proizvodnju proizvoda iz ispitnog postupka mogu raspodijeliti na proizvod iz ispitnog postupka. Stoga je Komisija odbacila tu tvrdnju. |
|
(60) |
Jedna grupa proizvođača izvoznika usprotivila se privremenoj odluci o spajanju podataka o troškovima i prodaji dvaju proizvodnih subjekata u grupi za potrebe izračuna dampinške marže grupe. Tvrdila je da je Komisija umjesto toga trebala prvo izračunati pojedinačne dampinške marže za dva povezana proizvođača na temelju njihovih vlastitih uobičajenih vrijednosti i izvoznih cijena, a zatim je na temelju toga trebala izračunati jednu ponderiranu prosječnu dampinšku maržu za cijelu grupu. |
|
(61) |
U primjedbama dostavljenima nakon privremene objave podnositelj pritužbe usprotivio se tvrdnji proizvođača izvoznika da je Komisija ispravno postupala s društvima kao s jedinstvenim subjektom s obzirom na prirodu gospodarskih aktivnosti grupe. |
|
(62) |
Komisija je zaključila da je, s obzirom na to da su oba proizvođača izvoznika u grupi dostavila vlastite podatke o troškovima i prodaji na način koji je omogućio razlikovanje i praćenje troškova i tijeka prodaje proizvoda koje pojedinačno proizvodi svaki od dvaju proizvođača izvoznika, bilo moguće i točnije izračunati dvije zasebne dampinške marže i tek potom ih spojiti u jednu ponderiranu prosječnu dampinšku maržu za cijelu grupu. Stoga je ta tvrdnja grupe prihvaćena i dampinška marža je izračunana u skladu s time. |
|
(63) |
Jedan proizvođač izvoznik tvrdio je da je Komisija pogriješila kad je privremeno uključila neke troškove neiskorištenog kapaciteta u njegov trošak proizvodnje te je tvrdio da se ti troškovi odnose samo na proizvode koji nisu proizvod iz ispitnog postupka. |
|
(64) |
Komisija je analizirala informacije koje je dostavio proizvođač izvoznik i utvrdila da je tvrdnja opravdana. Privremeno uključivanje tih troškova neiskorištenog kapaciteta u trošak proizvoda iz ispitnog postupka zapravo je rezultat nesporazuma povezanog s kategorijom proizvoda na koju se ti troškovi odnose. Stoga je tvrdnja prihvaćena i povezani troškovi neiskorištenog kapaciteta uklonjeni su iz troška proizvodnje proizvođača izvoznika. |
|
(65) |
Jedan proizvođač izvoznik ponovio je zahtjev da se uzme u obzir stvarni trošak proizvodnje blokova (ulazni materijal za toplovaljani plosnati čelik) koji snosi njegov povezani dobavljač, a ne kupovna cijena koju naplaćuje povezani dobavljač. Društvo je usto primijetilo da je takav pristup prikladan jer je Komisija u privremenoj fazi spojila podatke dvaju povezanih proizvođača i izračunala jedinstvenu dampinšku maržu. |
|
(66) |
U primjedbama dostavljenima nakon privremene objave podnositelj pritužbe usprotivio se tvrdnji proizvođača izvoznika tvrdeći da bi troškovi blokova trebali biti iskazani kao troškovi proizvođača izvoznika. Budući da se blokovi nisu prenosili na razini troška već na višoj razini, uzimanje u obzir troška blokova povezanog dobavljača imalo bi učinak iskrivljavanja. |
|
(67) |
Komisija je napomenula da u skladu s člankom 2. stavkom 5. osnovne uredbe troškovi upotrijebljeni u izračunu uobičajene vrijednosti razumno odražavaju troškove povezane s proizvodnjom i prodajom proizvoda iz ispitnog postupka kako su evidentirani u računovodstvenim podacima društva. U računovodstvenim podacima proizvođača izvoznika koji je iznio tvrdnju trošak blokova knjižen je na razini kupovne cijene plaćene povezanom dobavljaču. Prodajna cijena blokova za proizvođača izvoznika bila je usporediva s prodajnom cijenom za nepovezane strane i stoga je Komisija smatrala da te cijene razumno odražavaju troškove povezane s proizvodnjom i prodajom proizvoda iz ispitnog postupka. Nadalje, Komisija je dva proizvođača smatrala zasebnim subjektima i zasebno je za njih izračunala damping, pa je dodatni argument o spajanju podataka pri izračunu u privremenoj fazi prestao biti relevantan. Stoga je Komisija potvrdila nalaze donesene u privremenoj fazi. |
|
(68) |
Jedan proizvođač izvoznik tvrdio je da je Komisija pogriješila kad je, pri utvrđivanju njegova troška proizvodnje za toplovaljani plosnati čelik, privremeno prilagodila trošak peleta željezne rudače, pri čemu je razlog za tu prilagodbu bilo to što se njihov trošak temeljio na kupovnim cijenama povezanih strana, tj. nije odražavao stvarnu tržišnu cijenu. Proizvođač izvoznik tvrdio je i da bi se, ako je prilagodba bila potrebna, samo dio nastalih dodatnih troškova mogao pripisati proizvodnji proizvoda iz ispitnog postupka jer se pelete željezne rudače upotrebljavaju i u proizvodnji drugih proizvoda. |
|
(69) |
U primjedbama dostavljenima nakon privremene objave podnositelj pritužbe usprotivio se tvrdnji proizvođača izvoznika i podržao Komisijinu prilagodbu troška peleta željezne rudače s obzirom na to da kupovne cijene plaćene povezanim subjektima nisu bile u skladu s tržišnim uvjetima. |
|
(70) |
Komisija je potvrdila svoj privremeni zaključak da u skladu s člankom 2. stavkom 5. osnovne uredbe trošak peleta željezne rudače za proizvođača izvoznika treba prilagoditi jer su one kupljene gotovo isključivo od povezanih strana po cijenama za koje je utvrđeno da nisu bile u skladu s tržišnim uvjetima. Stoga su te cijene zamijenjene nepovezanom kupovnom cijenom koju je dostavilo društvo. Tvrdnja da bi samo dio nastalih dodatnih troškova trebalo pripisati proizvodnji proizvoda iz ispitnog postupka nije bila iskazana u odgovoru društva na upitnik i točnost tih informacija nije se mogla provjeriti u tako kasnoj fazi ispitnog postupka. Stoga je ta tvrdnja odbačena. |
|
(71) |
Nakon konačne objave proizvođač izvoznik ponovio je argument da je kupovna cijena peleta željezne rudače povezanih strana bila u skladu s tržišnim uvjetima i osporavao je način na koji je Komisija izračunala tu prilagodbu, odnosno to što je sve dodatne troškove pripisala proizvodu iz ispitnog postupka dok je istodobno tvrdila da se pelete željezne rudače upotrebljavaju i u proizvodnji drugih proizvoda. Društvo je u vezi s tom posljednjom točkom osporavalo Komisijin zaključak da su informacije dostavljene za raspodjelu troškova nove i da se ne mogu provjeriti. |
|
(72) |
Komisija je pažljivo preispitala argumente i informacije koje je društvo dostavilo u primjedbama na konačnu objavu. Komisija je primijetila da je povezani dobavljač peleta željezne rudače zaista prodao sirovinu proizvođaču izvozniku uz maržu. Marža je ipak bila znatno manja od one koju je naveo proizvođač izvoznik i znatno manja od marže koja se primjenjuje na prodaju između društava u grupi u skladu s politikom grupe u pogledu transfernih cijena, te se stoga nije činilo da odražava maržu za nepristrane transakcije. Nadalje, društvo nije dostavilo dodatne dokaze da je takva marža bila u skladu s razumnom razinom marže koju bi zahtijevalo nezavisno trgovačko društvo. Kad je riječ o udjelu kupljenih peleta željezne rudače koja se upotrebljava u proizvodnji toplovaljanog plosnatog čelika, Komisija je primijetila da je društvo na nekoliko obrazaca zasebno iskazalo kupnju željezne rudače. Međutim, društvo je trošak željezne rudače koja se upotrebljava u proizvodnji toplovaljanog plosnatog čelika iskazalo bez daljnje raščlambe, pa nije bilo moguće potvrditi detaljniju potrošnju peleta željezne rudače u proizvodnji toplovaljanog plosnatog čelika. Nadalje, podaci u izvješću o kapacitetu koje je proizvođač izvoznik dostavio kao prilog svom početnom odgovoru na upitnik upućuju na to da su se sve kupljene pelete željezne rudače u potpunosti iskoristile za proizvodnju toplovaljanog plosnatog čelika u količini koju je društvo iskazalo. Stoga je Komisija konačno odbacila tu tvrdnju. |
|
(73) |
Nakon konačne objave jedan proizvođač izvoznik tvrdio je da Komisija ne bi trebala dodavati dodatne troškove prodaje, opće i administrativne troškove domaćoj prodaji ostvarenoj preko povezanog proizvođača u grupi da bi iskazala uključenost povezanog trgovca. Taj proizvođač izvoznik posebno je tvrdio da je povezano društvo uključeno u domaću prodaju fakturiralo ostvarene prodaje i opće rashode, uključujući maržu, u skladu s politikom grupe u pogledu određivanja transfernih cijena. Stoga, prema proizvođaču izvozniku troškovi povezanog trgovca već su bili iskazani u njegovim troškovima prodaje, općim i administrativnim troškovima. U tu je svrhu proizvođač izvoznik uputio na trošak usluga grupe koji je povezano društvo naplatilo. |
|
(74) |
Komisija je prvo primijetila da je za iskazivanje troškova prodaje, općih i administrativnih troškova trgovca uključenog u domaću prodaju primijenila konzervativan pristup tako što nije upotrijebila stvarne troškove prodaje, opće i administrativne troškove povezanog proizvođača izvoznika, već troškove prodaje, opće i administrativne troškove drugog povezanog društva u grupi koje je djelovalo samo kao trgovac za određene domaće prodajne transakcije. U tom pogledu Komisija je smatrala da bi troškovi prodaje, opći i administrativni troškovi povezanog proizvođača izvoznika bili nerazmjerno visoki, dok bi se troškove prodaje, opće i administrativne troškove povezanog trgovca moglo smatrati razumnima s obzirom na poslove koje je povezani proizvođač obavljao u okviru domaće prodaje. Osim toga, Komisija je utvrdila da je povezani proizvođač izvoznik zaista naplatio predmetnom proizvođaču izvozniku usluge grupe. Komisija na temelju informacija koje je društvo dostavilo nije mogla zaključiti jesu li se usluge fakturirane proizvođaču izvozniku doista odnosile na troškove nastale preprodajom proizvoda iz ispitnog postupka na domaćem tržištu jer su transakcije knjižene u računovodstvenoj dokumentaciji i/ili izdanim računima bile naznačene samo kao usluge grupe. Nadalje, rashodi za usluge grupe koji su knjiženi u računovodstvenoj dokumentaciji proizvođača izvoznika i pripisani proizvodu iz ispitnog postupka predstavljali su zanemariv udio neto prodaje. S obzirom na nesigurnost povezanu s prirodom usluga grupe knjiženih u računovodstvenoj dokumentaciji predmetnog proizvođača izvoznika i konzervativni pristup koji je Komisija od početka primjenjivala Komisija je odbacila tvrdnju. |
3.3 Izvozna cijena
|
(75) |
Pojedinosti o izračunu izvozne cijene navedene su u uvodnim izjavama 50. i 51. privremene uredbe. Budući da nije bilo primjedbi u pogledu tog odjeljka, Komisija je potvrdila svoje privremene zaključke. |
3.4 Usporedba
|
(76) |
Pojedinosti o usporedbi uobičajene vrijednosti i izvozne cijene navedene su u uvodnim izjavama od 52. do 68. privremene uredbe. |
|
(77) |
Jedan proizvođač izvoznik ponovio je svoju tvrdnju da čini jedinstveni gospodarski subjekt s povezanim trgovcem koji se nalazi u Turskoj, a koji je proizvod iz ispitnog postupka prodavao u Uniju tijekom RIP-a, i stoga je osporavao privremene prilagodbe njegove izvozne cijene izvršene na temelju članka 2. stavka 10. točke (i) osnovne uredbe. Društvo je uputilo na prethodne sudske predmete, posebno povezane s ograničenim opsegom izravnog izvoza proizvođača, pri čemu je tvrdilo da taj izvoz nije dostatan za odbacivanje tvrdnje o jedinstvenom gospodarskom subjektu. Društvo je tvrdilo i da izravna domaća prodaja koju ostvaruje proizvođač nije relevantna za utvrđivanje postojanja jedinstvenog gospodarskog subjekta u smislu izvoza i da je činjenica da proizvođač kontrolira povezanog trgovca bitan aspekt koji treba uzeti u obzir pri procjeni tvrdnje. |
|
(78) |
U primjedbama dostavljenima nakon privremene objave podnositelj pritužbe usprotivio se tvrdnji proizvođača izvoznika i naveo da izravna prodaja koju ostvaruje proizvodni subjekt pokazuje da trgovac djeluje kao povezani preprodavač te je podržao Komisijine prilagodbe izvozne cijene. |
|
(79) |
Komisija je analizirala primjedbe i dokaze u dokumentaciji, posebno okvirni ugovor između proizvođača i povezanog trgovca. Komisija je primijetila da se tim okvirnim ugovorom utvrđuje provizija za prodanu robu i da je proizvođač zadržao dužnosti koje su obično povezane s prodajnim odjelom, dok su dužnosti povezanog trgovca odgovarale dužnostima zastupnika koji pruža uslugu povezanu s izvozom koji obavlja proizvođač. To je bilo u skladu i s relativno višim troškovima prodaje koje je imao proizvođač izvoznik. Nisu dostavljene dodatne informacije o ugovornom odnosu između proizvođača i povezanog trgovca. Komisija je stoga zaključila da okvirni ugovor sadržava klauzule koje nisu u skladu s tvrdnjom da je stvarni gospodarski odnos povezanog trgovca i proizvođača istovjetan odnosu proizvođača i internog prodajnog odjela. Proizvođač se bavio izravnom prodajom, dok je povezani trgovac u njegovo ime za proviziju obavljao aktivnosti povezane s izvozom. Komisija je to uzela u obzir zajedno s nalazima iz privremene faze da je proizvođač ostvario i izravnu prodaju te je zaključila da mora odbaciti tvrdnju o jedinstvenom gospodarskom subjektu. Komisija je stoga potvrdila svoje privremene nalaze iz uvodnih izjava 54. i 55. privremene uredbe. |
|
(80) |
Kad je riječ o relevantnosti izravne izvozne prodaje, nakon konačne objave proizvođač izvoznik u osnovi je ponovio argumente iz primjedbi na privremenu objavu, koje su obrađene u uvodnoj izjavi 54. privremene uredbe i u uvodnoj izjavi 79. ove Uredbe. |
|
(81) |
Proizvođač izvoznik naveo je i da ta izvozna prodaja za većinu njih ne bi predstavljala stvarnu izvoznu prodaju, već bi bila riječ o prodaji domaćim kupcima u skladu s posebnim zakonskim ili carinskim režimima. Komisija je napomenula da pravni režim povezan s izvoznom prodajom nije odlučujući element kad se procjenjuje je li prodaja izvozna i da je činjenica da se obavljala takva izravna prodaja, uz prodaju na domaćem tržištu, dokaz da je proizvođač zadržao funkcije prodaje. |
|
(82) |
Nadalje, proizvođač izvoznik tvrdio je da za utvrđivanje postojanja jedinstvenog gospodarskog subjekta u okviru izvozne prodaje nije relevantna činjenica da je ukupnu domaću prodaju izravno ostvario proizvođač bez sudjelovanja povezanog trgovca. Komisija je napomenula da ta činjenica pokazuje da proizvođač ima potpuno funkcionalan interni prodajni odjel, što je relevantan čimbenik, među ostalim i prema mišljenju Općeg suda (8). |
|
(83) |
Proizvođač izvoznik iznio je nekoliko argumenata povezanih s okvirnim ugovorom koji je sklopio s povezanim trgovcem. Tvrdio je da je takav ugovor između proizvođača izvoznika i povezanog trgovca sklopljen „kako bi postojali dokumentirani dokazi u slučaju državnih/poreznih revizija i kako bi se poštovala pravila o transfernim cijenama”. Komisija je u vezi s time primijetila da iako bi sporazum između proizvođača izvoznika i povezanog trgovca mogao biti relevantan i iz poreznih razloga, to ne umanjuje činjenicu da je njime jasno utvrđeno da je povezani trgovac pružao usluge izvoza za proviziju koja mu se isplaćivala na temelju obavljene prodaje. Proizvođač izvoznik potvrdio je da je u sporazumu jasno utvrđeno da je odgovornost proizvođača izvoznika (proizvođač) da nađe kupce i sklopi potrebne ugovore i dogovore s tim kupcima. Komisija to smatra dokazom da proizvođač izvoznik ima potpuno funkcionalan vlastiti prodajni odjel za izvoznu prodaju i da stoga povezani trgovac ne djeluje kao interni prodajni odjel proizvođača izvoznika. Nadalje, činilo se da proizvođač izvoznik neizravno tvrdi da se prilagodba na temelju članka 2. stavka 10. točke (i) osnovne uredbe može provesti samo u situacijama kad je povezani trgovac zadužen za sve aktivnosti koje obično obavlja prodajni odjel. To nije točno. U članku 2. stavku 10. točki (i) osnovne uredbe riječ je o „provizijama plaćenima za prodaju koja se razmatra” (u predmetnom slučaju to je izvozna prodaja), bez preciziranja vrste pruženih usluga. Prilagodbom na temelju članka 2. stavka 10. točke (i) osnovne uredbe nastoji se osigurati da se svaka provizija koja se zastupniku plaća za izvoznu prodaju kao naknada za usluge koje je taj zastupnik pružio u vezi s tim prodajnim aktivnostima, bez obzira na to o kojim se uslugama radi, na odgovarajući način prilagodi radi usporedivosti s domaćom prodajom. Tvrdnja je stoga odbačena. |
|
(84) |
Proizvođač izvoznik tvrdio je i da odredbu u ugovoru prema kojoj povezani trgovac ne može zadržati nikakvu dobit ili gubitak iz poslovanja povezanog s izvozom proizvoda nije moguće uskladiti s idejom da bi povezani trgovac obavljao poslove slične poslovima zastupnika koji radi na temelju provizije jer zastupnik ne bi prihvatio da se njegova (puna) dobit prenese proizvodnom društvu i da mu se nadoknade samo rashodi povezani s provjerom akreditiva, uređivanjem dokumenata za carinjenje, pripremom potrebne izvozne dokumentacije i osiguranjem naplate. Komisija je primijetila da financijski dogovori između proizvođača izvoznika i povezanog trgovca obuhvaćaju aktivnosti i poslove koje se povezani trgovac prema sporazumu obvezao obaviti za naknadu. Prilagodbom koju je Komisija provela primjenjujući, po analogiji, članak 2. stavak 9. osnovne uredbe, uzeti su u obzir ti poslovi i primjerena naknada za uslugu pruženu po tržišnim uvjetima. Stoga, pitanje prima li povezani trgovac naknadu na temelju provizije koja pokriva usluge izvoza pružene proizvođaču izvozniku pokazuje da povezani trgovac pruža dogovorene usluge u ime proizvođača izvoznika, ali bez primjerene naknade koja uključuje razumnu dobit. Tvrdnja je stoga odbačena. |
|
(85) |
Proizvođač izvoznik tvrdio je da činjenica da je zadržao neke dužnosti koje su obično povezane s prodajnim odjelom ne znači da se ne može utvrditi postojanje jedinstvenog gospodarskog subjekta. Proizvođač izvoznik smatra da prema dugogodišnjoj sudskoj praksi proizvođač i trgovačko društvo i dalje mogu činiti jedinstveni gospodarski subjekt čak i kad proizvođač sam obavlja određene prodajne funkcije. Komisija je primijetila da je prema uvjetima sporazuma proizvođač izvoznik zapravo zadržao većinu, ako ne i sve, dužnosti koje su obično povezane s prodajnim odjelom. Kao što je već navedeno u uvodnoj izjavi 83., to je u suprotnosti s tvrdnjom proizvođača izvoznika da se s povezanim trgovcem treba postupati kao s njegovim internim prodajnim odjelom. Umjesto toga, kako je sam proizvođač izvoznik podsjetio, povezani trgovac za naknadu ili proviziju obavlja dodatne poslove povezane s izvoznom prodajom. Upravo je za te provizije provedena prilagodba na temelju članka 2. stavka 10. točke (i) osnovne uredbe. |
|
(86) |
Komisija je primijetila da je proizvođač izvoznik više puta upućivao na činjenične okolnosti u ispitnom postupku i presudi u predmetu Musim Mas (9). U osnovi se činilo da proizvođač izvoznik neizravno tvrdi da prilagodba na temelju članka 2. stavka 10. točke (i) osnovne uredbe nije opravdana jer činjenice koje se odnose na njega nisu slične onima iz predmeta Musim Mas. Komisija se s tim nije složila. Osnovanost prilagodbe na temelju članka 2. stavka 10. točke (i) osnovne uredbe treba se ispitati na temelju činjenica koje su specifične za svaki pojedini slučaj i na temelju ukupnih dokaza kojima Komisija raspolaže. U presudi u predmetu Musim Mas nije utvrđen minimalni standard koji bi se trebao ispuniti u svakom slučaju. U predmetu Musim Mas Sud se složio s procjenom Vijeća na temelju činjenica utvrđenih u tom predmetu. U svakom slučaju, kao što je prethodno navedeno, nekoliko relevantnih činjenica iz predmeta Musim Mas vrijedi i za situaciju proizvođača izvoznika, a najvažnije je postojanje sporazuma koji nije u skladu sa stajalištem da bi povezani trgovac bio de facto interni prodajni odjel grupe. |
|
(87) |
Proizvođač izvoznik tvrdio je i da postojanje kontrole proizvođača izvoznika nad povezanim trgovcem, činjenica da povezani trgovac ne kupuje od nepovezanih dobavljača i da se proizvođač izvoznik i povezani trgovac nalaze na istoj adresi predstavljaju relevantne čimbenike u utvrđivanju postojanja jedinstvenog gospodarskog subjekta. |
|
(88) |
Komisija je u vezi s time primijetila da ne moraju svi čimbenici koji se zasebno razmatraju upućivati na nepostojanje jedinstvenog gospodarskog subjekta koji uključuje proizvođača izvoznika i povezanog trgovca. Umjesto toga, Komisija mora razmotriti sve uvjete kojima se uređuje odnos između proizvođača izvoznika i povezanog trgovca. Postojanje kontrole nije presudno za zaključak da povezani trgovac nije interni prodajni odjel, nego pruža različite vrste usluga unutar grupe, u ovom slučaju usluge povezane s izvozom. Činjenica da povezani trgovac pruža usluge izvoza za proviziju isključivo u ime proizvođača izvoznika, kao i njegova lokacija, pokazuju samo da povezani trgovac u ovoj fazi ne pruža iste usluge drugim kupcima. To ne znači da je povezani trgovac interni prodajni odjel proizvođača izvoznika. |
|
(89) |
Stoga je na temelju prethodno navedenog Komisija u ovom predmetu smatrala da povezani trgovac obavlja funkcije zastupnika koji obavlja izvozne poslove za proizvođača izvoznika, posebno provjerava primljene akreditive, priprema i prati dokumente povezane s carinjenjem i utovarom, priprema potrebne izvozne isprave nakon utovara i provodi postupke povezane s izvozom, kao što je osiguravanje naplate troškova robe. Povezanom trgovcu isplaćivala se provizija na temelju ostvarene prodaje. Budući da je na takvu naknadu utjecao odnos unutar grupe i primjenjujući, po analogiji, članak 2. stavak 9. osnovne uredbe, smatralo se primjerenim upotrijebiti razumnu profitnu maržu kako bi se izbjegli učinci narušavanja koji mogu proizaći iz internih dogovora između proizvođača izvoznika i povezanog trgovca (10). |
|
(90) |
Zaključno, tvrdnja je odbačena iz svih razloga navedenih u uvodnoj izjavi 54. privremene uredbe i u prethodno navedenim uvodnim izjavama od 79. do 88. |
|
(91) |
Dva proizvođača izvoznika ponovili su tvrdnju da bi Komisija trebala izračunavati damping na tromjesečnoj osnovi. |
|
(92) |
U primjedbama dostavljenima nakon privremene objave podnositelj pritužbe usprotivio se tvrdnjama proizvođačâ izvoznika tvrdeći da u predmetnom slučaju tromjesečni izračun dampinga nije potreban jer manje fluktuacije troškova te inflacija i deprecijacija turske lire ne opravdavaju tromjesečni izračun. |
|
(93) |
Budući da predmetna dva društva nisu dostavila nove dokaze u prilog svojoj tvrdnji zbog kojih bi se promijenila Komisijina procjena, Komisija je zaključila da su potvrđeni privremeni nalazi iz uvodnih izjava od 64. do 68. privremene uredbe, a tvrdnja je odbačena. |
|
(94) |
Nakon konačne objave jedan proizvođač izvoznik ponovio je zahtjev za tromjesečni izračun dampinga. Osim toga, društvo je usporedilo fluktuacije troškova te prosječne stope inflacije i devalvacije turske lire s utvrđenim maržama sniženja cijena kako bi pokazalo navodnu važnost tih čimbenika. Konačno, društvo je primijetilo da iako Komisija predviđa mehanizam indeksacije cijena sirovina u svim postupcima preuzimanja obveza, takve fluktuacije cijena u predmetnom slučaju nisu uzete u obzir pri izračunu dampinške marže. |
|
(95) |
Društvo nije dostavilo nove informacije kojima bi potkrijepilo svoju tvrdnju. Kao što je navedeno u uvodnoj izjavi 68. privremene uredbe, Komisija je smatrala da je, suprotno tvrdnji proizvođača izvoznika, fluktuacija tromjesečnih troškova proizvodnje utjecala uglavnom na četvrtinu RIP-a, dok se prodaja proizvoda iz ispitnog postupka odvijala tijekom cijelog RIP-a, a ukupna fluktuacija troškova, stopa inflacije i devalvacija turske lire nisu bile toliko velike da bi Komisija odstupila od svoje dosljedne prakse izračunavanja dampinške marže na godišnjoj osnovi. Usporedba razine marže sniženja cijena i razlika u troškovima te inflacije i devalvacije tijekom RIP-a koju je proveo proizvođač izvoznik nije bila utemeljena jer se odnosila na dvije potpuno različite procjene, koje međusobno nisu izravno povezane. Kad je riječ o mehanizmima indeksacije cijena u preuzetim obvezama, Komisija napominje da su oni potrebni kako bi se zadržala odgovarajuća najniža uvozna cijena radi sprječavanja zlouporabe i izbjegavanja mjera, a time i primjerenog uklanjanja utvrđenog dampinga i štete. Utvrđivanje dampinga i štete odnosi se na ispitivanje prethodnog razdoblja i stoga te dvije situacije nisu usporedive. |
|
(96) |
Jedan proizvođač izvoznik i dva povezana proizvođača izvoznika osporavali su privremeno odbacivanje prilagodbe s obzirom na konverziju valuta koju su zatražili na temelju ugovora za zaštitu od rizika povezanih s njihovom prodajom u Uniju. Tvrdnja se odnosi na pozitivne/negativne tečajne razlike koje treba primjenjivati pri pretvaranju prodajne vrijednosti u stranim valutama (u ovom slučaju euro) u valutu zemlje izvoznice (turska lira, TRY). Društva su se pozvala na odredbe članka 2. stavka 10. točke (j) osnovne uredbe u kojima se navodi sljedeće: „[…] ako je prodaja neke strane valute na terminskom tržištu izravno vezana na dotičnu izvoznu prodaju, a u tom slučaju primjenjuje se devizni tečaj po kojem se obavlja terminska prodaja”. |
|
(97) |
U primjedbama dostavljenima nakon privremene objave podnositelj pritužbe usprotivio se tvrdnjama proizvođačâ izvoznika tvrdeći da je zaštita od rizika interni postupak i da društva ne mogu tvrditi da bi bez zaštite od rizika prodajna cijena bila veća jer nije očito da bi kupci platili veću cijenu. |
|
(98) |
Komisija je napomenula da je članak 2. stavak 10. točka (j) osnovne uredbe primjenjiv u situacijama u kojima je konverzija valuta potrebna za usporedbu uobičajene vrijednosti i izvozne cijene. Ustaljena je praksa provoditi tu usporedbu u valuti predmetne zemlje. Stoga je u predmetnom slučaju Komisija upotrijebila tursku liru kao valutu usporedbe. Oba društva koja su podnijela zahtjev za prilagodbu s obzirom na konverziju valuta zaštitila su od rizika izvozne prodajne transakcije u eurima. Zaštita od rizika konverzije valuta koji proizlazi iz tih transakcija u svim se slučajevima odnosila na američki dolar. Budući da je u usporedbi upotrijebljena turska lira, a sve transakcije u eurima preračunane su izravno u tursku liru bez konverzije u američki dolar i sve domaće prodajne transakcije izvršene su u turskim lirama, Komisija je smatrala da tečaj konverzije između eura i američkog dolara dogovoren u ugovorima za zaštitu od rizika nije relevantan za usporedbu. Stoga je Komisija odbacila tvrdnju tih triju proizvođača izvoznika. |
|
(99) |
Nakon konačne objave tri proizvođača izvoznika ponovno su zatražila prilagodbu s obzirom na konverziju valuta za prodaju u Uniju kako bi se uzeli u obzir postupci zaštite od valutnog rizika koji proizlazi iz transakcija u eurima. Ponovili su argument da, bez obzira na valutu koja se upotrebljava za usporedbu cijena, dobitak ili gubitak koji proizlazi iz stope konverzije u trenutku zaštite od rizika znatno utječe na usporedbu cijena. Naveli su teoretski primjer narudžbe na domaćem tržištu s jediničnom cijenom u američkim dolarima dogovorene za određeni dan i narudžbe za izvoz s istom jediničnom cijenom u protuvrijednosti u eurima dogovorene za isti dan. Prema izračunu društava, kad se te narudžbe isporuče isti dan i fakturirana vrijednost pretvori izravno iz valute na računu u tursku liru, usporedba tih cijena upućuje na damping iako je cijena dogovorena za dvije narudžbe bila ista na datum izdavanja narudžbi. Zatim su tvrdili da bi trebalo izvršiti prilagodbu za zaštitu od rizika na temelju članka 2. stavka 10. točke (j) ili članka 2. stavka 10. točke (k) osnovne uredbe. |
|
(100) |
Komisija je analizirala tu tvrdnju, posebno teoretski primjer koji navodno dokazuje da bi se tečaj u ugovorima za zaštitu od rizika trebao uzeti u obzir za potrebe usporedbe cijena. Prvo, Komisija je primijetila da iako je matematički točan, primjer ne odražava stvarnost ni poslovnih aktivnosti društava ni izračunâ dampinške marže. Točnije, iz njega proizlazi da se dampinška marža izračunava usporedbom dviju pojedinačnih transakcija koje su izvršene istodobno, što nije slučaj jer Komisija uspoređuje prosječnu uobičajenu vrijednost i prosječnu izvoznu cijenu utvrđenu tijekom RIP-a za svaku vrstu proizvoda. Drugo, primjer se temelji na pretpostavci da se sve narudžbe zaključene određenog dana ispunjavaju u slično vrijeme, što se pokazalo netočnim. Zapravo je jedan od proizvođača izvoznika iznio zasebnu tvrdnju da je vrijeme od završetka proizvodnje do trenutka kad kupac preuzme robu mnogo duže na domaćem tržištu u usporedbi s izvoznom prodajom. Stoga je utvrđeno da je primjer koji su navela društva netočan za ovu situaciju. Nadalje, nijedno društvo nije dostavilo dokaze da su njihove izvozne prodajne transakcije izražene u eurima prvobitno dogovorene u američkim dolarima. Naprotiv, kupoprodajni ugovori i/ili narudžbe u okviru tih izvoznih prodajnih transakcija bile su izravno izražene u eurima bez ikakvog upućivanja na američke dolare. Stoga se smatralo da konverzija eura u turske lire preko američkih dolara nije relevantna. Stoga je Komisija odbila zahtjev za prilagodbu na temelju članka 2. stavka 10. točke (j) osnovne uredbe. |
|
(101) |
Osim toga, iako su društva tvrdila da mogu povezati izvozne transakcije s pojedinačnim postupcima zaštite od rizika, one su se nakon prodaje mogle prilagoditi i u mnogim su slučajevima bile prilagođeni ovisno o razvoju financijskih izgleda kako bi društva ostvarila najveći mogući povrat. Komisija stoga nije smatrala da bi zaštita od rizika mogla biti izravno povezana s predmetnom izvoznom prodajom i da bi se uzimanjem u obzir terminske prodajne cijene riskiralo narušavanje stvarne izvozne cijene. |
|
(102) |
Komisija je odbacila tu tvrdnju i na temelju članka 2. stavka 10. točke (k) jer društva nisu dostavila dokaze da su zbog njihovih aktivnosti zaštite od rizika kupci stalno plaćali različite cijene na domaćem tržištu. |
|
(103) |
Dva proizvođača izvoznika usprotivila su se privremenom odbijanju određenih prilagodbi koje su zatražili za domaću prodaju, od kojih se jedna odnosila na postojanje programa povrata carine, a druga na prilagodbu troška zaliha. Jedan od njih usto je osporavao uvjete plaćanja koje je Komisija upotrijebila za izračun njegovih domaćih troškova kredita. |
|
(104) |
U primjedbama dostavljenima nakon privremene objave podnositelj pritužbe usprotivio se tvrdnjama proizvođačâ izvoznika. Naveo je da isključivo teoretski troškovi ne mogu poslužiti kao prilagodba povrata carine jer se ne može uspostaviti jasna veza između izvezenih proizvoda i neplaćenih carina na uvezene ulazne materijale. Kad je riječ o trošku zaliha, podnositelj pritužbe podržao je Komisijino odbijanje takve prilagodbe jer predmetno društvo nije uspjelo pokazati da su domaće cijene veće za proizvode koji su duže u skladištu. |
|
(105) |
Budući da društva nisu dostavila nove dokaze o prilagodbi povrata carine zbog kojih bi se promijenila Komisijina privremena procjena, potvrđeni su nalazi iz uvodnih izjava od 60. do 63. privremene uredbe, a tvrdnja je odbačena. Prilagodba troška zaliha koju je jedan proizvođač izvoznik zatražio na temelju članka 2. stavka 10. točke (k) osnovne uredbe odnosi se na činjenicu da su u određenim slučajevima domaće prodaje kupci kasnili s preuzimanjem robe, koja je stoga bila duže u skladištu društva. Komisija je zaključila da se ta tvrdnja mora odbaciti jer društvo nije moglo povezati taj navodni trošak s pojedinačnim prodajnim transakcijama ili s konkretnim kupcima i nije uspjelo dokazati da je trošak zaliha utjecao na domaće cijene. Kad je riječ o uvjetima plaćanja upotrijebljenima u izračunu domaćih troškova kredita, predmetno društvo nije dostavilo nove dokaze zbog kojih bi se promijenio privremeni pristup Komisije, odnosno zbog kojih bi se iskazani uvjeti plaćanja, za koje je provjerom na daljinu utvrđeno da nisu u skladu s uvjetima dogovorenima u povezanim kupoprodajnim ugovorima, zamijenili točnijim skupom uvjeta plaćanja koje je dostavilo društvo i koji su provjereni na daljinu. Stoga je ta tvrdnja odbačena. |
|
(106) |
Nakon konačne objave jedan proizvođač izvoznik ponovio je tvrdnju da bi u pogledu njegove domaće prodaje trebalo uzeti u obzir prilagodbe zbog povrata carine i troškova zaliha i ponovno je osporavao uvjete plaćanja koje je Komisija upotrijebila za izračun domaćih troškova kredita. |
|
(107) |
Za prilagodbu zbog povrata carine ponovio je argument da bez obzira na to je li uvozna carina stvarno plaćena, postojanje uvozne carine na ulazni materijal utječe na cijenu koju naplaćuju domaći dobavljači tog ulaznog materijala. |
|
(108) |
Za prilagodbu zbog troškova zaliha društvo je ponovilo argument da je prilagodba zbog takvih troškova slična prilagodbi zbog troškova kredita jer su obje vrste troškova povezane s kašnjenjem u plaćanju. Društvo je dalje tvrdilo da je odbacivanje takve domaće prilagodbe u suprotnosti s prihvaćanjem izvozne prilagodbe zbog troškova prekostojnica za njegovu prodaju u Uniju, pri čemu je tvrdilo da u oba slučaja dolazi do kašnjenja u dolasku robe, što stvara dodatne troškove. |
|
(109) |
Kad je riječ o uvjetima plaćanja koji su upotrijebljeni u izračunu domaćih troškova kredita, društvo je ponovilo da je Komisija trebala izračunati troškove kredita na temelju dogovorenih uvjeta plaćanja, a ne na temelju vremena stvarnog izvršenja plaćanja, jer samo dogovoreni uvjeti plaćanja mogu utjecati na određivanje cijene. |
|
(110) |
U odgovoru na te primjedbe o navodnoj prilagodbi zbog povrata carine, nastavno na privremena razmatranja Komisije da se teoretski trošak ne može uzeti u obzir u izračunu, pokazalo se da se, suprotno navodima društva, pri određivanju domaćih prodajnih cijena koje je naplaćivao proizvođač izvoznik nije uzeo u obzir iznos navedenog povrata carine, zbog kojeg bi u suprotnom došlo do gubitka u prodaji. Stoga je ta tvrdnja odbačena. |
|
(111) |
Kad je riječ o prilagodbi zbog troškova zaliha, Komisija je primijetila da iako su dodatni troškovi skladištenja robe koju kupci kasno preuzmu već uključeni u ukupne troškove prodaje, zatražena prilagodba kojom bi se obuhvatila proizašla odgoda plaćanja i koju je društvo usporedilo s prilagodbom zbog troškova kredita ne može se odobriti jer društvo nije uzelo u obzir moguće kasno preuzimanje kad je zaključilo kupoprodajni ugovor niti ju je moglo povezati s bilo kojim kupcem ili bilo kojom konkretnom transakcijom, što potvrđuje da se zatražena prilagodba nije odražavala u prodajnoj cijeni. Suprotno troškovima prekostojnica, koje je društvo raspodijelilo samo na one izvozne transakcije kod kojih su naknade za prekostojnice stvarno plaćene, društvo nije uspjelo pokazati da se iskazani troškovi zaliha podudaraju s transakcijama na koje se navodno odnose. Stoga je ta tvrdnja odbačena. |
|
(112) |
Kad je riječ o uvjetima plaćanja upotrijebljenima za izračun domaćih troškova kredita, Komisija je smatrala da su točniji stvarni uvjeti plaćanja koje je dostavilo društvo jer je utvrđeno da uvjeti plaćanja koji su iskazani kao uvjeti dogovoreni u narudžbama nisu u skladu sa zapravo dogovorenim uvjetima plaćanja u povezanim narudžbama za uzorak transakcija. Stoga je ta tvrdnja odbačena. |
|
(113) |
Jedna grupa proizvođača izvoznika usprotivila se privremenom odbacivanju zahtjeva za prilagodbu obračuna domaće prodaje na temelju članka 2. stavka 10. točke (c) osnovne uredbe kako bi se uzeli u obzir rabati navodno odobreni nakon izdavanja računa. |
|
(114) |
Društvo je tijekom ispitnog postupka, među ostalim i kad je to zatraženo tijekom provjere na daljinu, objasnilo da nije moglo povezati prilagodbu obračuna evidentiranu u njegovoj računovodstvenoj dokumentaciji s pojedinačnim transakcijama. Na primjer, nije moglo pronaći ni knjižna odobrenja ni knjižna zaduženja koja se odnose na račune čije je vrijednosti trebalo ispraviti prilagodbama obračuna. Komisija je stoga zaključila da tražena prilagodba nije dovoljno potkrijepljena i potvrdila je odbacivanje tvrdnje. |
|
(115) |
Dva povezana proizvođača izvoznika dovela su u pitanje privremeni izračun troškova kredita za prodaju u Uniju. Društva su posebno tvrdila da je Komisija pogriješila kad je iste kamatne stope za eure i američke dolare, koje je utvrdila Turska središnja banka, primijenila na sve proizvođače izvoznike u uzorku s obzirom na to da nije uzela u obzir činjenicu da su kamatne stope na zajmove ovisile o posebnim obilježjima i financijskoj situaciji društava. Tvrdila su da su se umjesto njih trebale upotrijebiti stvarne kamatne stope primjenjive na zajmove društava. |
|
(116) |
U primjedbama dostavljenima nakon privremene objave podnositelj pritužbe usprotivio se tvrdnji proizvođačâ izvoznika i izjavio da je privremena odluka Komisije da ravnomjerno primjenjuje kamatne stope Turske središnje banke bila transparentna i objektivna i da bi je trebalo nastaviti provoditi. |
|
(117) |
Komisija je ispitala tu tvrdnju i zaključila da je za izračun troškova kredita jednog od povezanih proizvođača izvoznika zaista opravdano upotrijebiti ugovornu kamatnu stopu u američkim dolarima koju je proizvođač stvarno platio za kratkoročne zajmove koje su mu nezavisne banke odobrile po tržišnoj cijeni. Stoga je promjena primijenjena u konačnom izračunu. Međutim, za zajam dobiven od banke povezane s proizvođačem Komisija je zaključila da je upotreba prosječne kamatne stope u eurima koju je utvrdila Turska središnja banka opravdana jer ugovorna stopa ne odražava tržišne uvjete. Drugi proizvođač izvoznik u grupi nije imao nepodmirenih zajmova tijekom RIP-a, pa nije bila dostupna posebna kamatna stopa za društvo koja bi mogla poslužiti kao zamjenska vrijednost za izračun prilagodbe troškova kredita. Stoga je bilo opravdano upotrijebiti prosječne kamatne stope koje je utvrdila Turska središnja banka. |
|
(118) |
Nakon konačne objave dva povezana proizvođača izvoznika tvrdila su da je Komisija trebala primijeniti istu kamatnu stopu u američkim dolarima za oba proizvođača u grupi jer su im uvjeti financiranja bili jednaki. Točnije, jedan proizvođač izvoznik dostavio je dodatne informacije koje pokazuju da je predmetni proizvođač izvoznik bio stvarni korisnik jednog od zajmova koje je iskazao povezani proizvođač izvoznik. |
|
(119) |
Komisija je procijenila tu tvrdnju i primijetila da uvjeti financiranja za predmetnog proizvođača izvoznika nisu bili jednaki kao za drugo društvo u grupi, što pokazuje činjenica da je kamatna stopa koja se primjenjivala na zajam predmetnog proizvođača izvoznika bila veća od prosječne kamatne stope ostalih zajmova, a ta stopa još nije uključivala maržu koja se naplaćuje za usluge sjedišta, kao što su društva objasnila tijekom provjere na daljinu i ponovila u primjedbama na konačnu objavu. Na temelju tih činjenica Komisija je odbacila tvrdnju. |
|
(120) |
Nadalje, jedan proizvođač izvoznik tvrdio je da je Komisija trebala upotrijebiti kamatne stope zajmova društva jer je prihvatila takav pristup za drugog proizvođača izvoznika u uzorku. |
|
(121) |
Komisija je smatrala da su ta dva slučaja različita. Drugi proizvođač izvoznik dostavio je informacije o vlastitim zajmovima u početnom odgovoru na upitnik, dok predmetno društvo nije objavilo postojanje kratkoročnih zajmova. Umjesto toga, društvo je predložilo upotrebu međubankovnih kamatnih stopa za utvrđivanje troškova kredita. Komisija je smatrala da društvo neće moći dobiti zajam po međubankovnim kamatnim stopama, pa je te kamatne stope zamijenila prosječnom kamatnom stopom za komercijalne kratkoročne zajmove koje je objavila Turska središnja banka. |
|
(122) |
Osim toga, Komisija je procijenila nove informacije koje je predmetni proizvođač izvoznik dostavio u primjedbama na privremenu objavu i dopunio u primjedbama na konačnu objavu. Komisija je smatrala da se, s obzirom na proturječne informacije navedene u početnom odgovoru na upitnik i u kasnijoj fazi ispitnog postupka, njezina privremena odluka da za utvrđivanje troškova kredita upotrijebi kamatne stope koje je objavila Turska središnja banka ne može smatrati nerazumnom. Stoga je Komisija odbacila tu tvrdnju. |
|
(123) |
Dva povezana proizvođača izvoznika tvrdila su da na podatke o troškovima i prodaji nisu primijenjeni isti tečajevi konverzije valuta. Kad je riječ o podacima o prodaji, upotrijebljen je prosječni mjesečni tečaj konverzije valuta, dok je na podatke o troškovima primijenjen prosječni godišnji tečaj konverzije valuta. |
|
(124) |
U primjedbama dostavljenima nakon privremene objave podnositelj pritužbe usprotivio se tvrdnji proizvođačâ izvoznika i podržao privremeni pristup Komisije u pogledu upotrijebljenih tečajeva konverzije. Smatrao je da bi troškove (koji su utvrđeni u računovodstvenoj dokumentaciji društava za duže vremensko razdoblje) trebalo izračunavati godišnje i konvertirati po prosječnom tečaju za vrijeme RIP-a, dok bi prihode povezane s prodajom trebalo konvertirati u trenutku kad se prihodi ostvare primjenom mjesečnih ili čak dnevnih tečajeva. |
|
(125) |
Komisija je analizirala tu tvrdnju i utvrdila da je opravdana. Stoga je tvrdnja prihvaćena i u konačnom izračunu upotrijebljeni su prosječni mjesečni tečajevi za konvertiranje podataka o troškovima i prodaji društava. |
|
(126) |
Nakon konačne objave proizvođači izvoznici tvrdili su da, s obzirom na to da su sve podatke bitne za izračun dampinga iskazali u američkim dolarima, u skladu s člankom 2. stavkom 10. točkom (j) osnovne uredbe te podatke ne treba konvertirati iz američkih dolara u turske lire za potrebe usporedbe cijena. Društva su uputila na članak 2. stavak 5. osnovne uredbe prema kojem se „troškovi […] uobičajeno izračunavaju na temelju poslovnih knjiga stranke nad kojom se provodi ispitni postupak”, a zbog konvertiranja iznosa troška proizvodnje koje Komisija upotrebljava za izračun uobičajenih vrijednosti iz američkih dolara u turske lire ti su se iznosi razlikovali od iznosa iskazanih u njihovim računovodstvenim podacima. |
|
(127) |
Komisija je prvo primijetila da su proizvođači izvoznici transakcije obavljali u američkim dolarima, eurima i turskim lirama. Stoga je konverzija valuta bila potrebna da bi se vrijednosti iskazale u jednoj valuti za potrebe usporedbe. Drugo, Komisija nije osporavala činjenicu da su društva sama konvertirala sve vrijednosti u američke dolare jer je američki dolar računovodstvena valuta društava. Komisija je ipak smatrala prikladnim upotrijebiti valutu predmetne zemlje za potrebe usporedbe uobičajene vrijednosti i izvozne cijene. Naposljetku, s obzirom na to da su društva iskazala trošak proizvodnje u američkim dolarima i uzimajući u obzir i primjedbe društava na privremenu objavu, Komisija je smatrala opravdanim pretvoriti podatke u tursku liru primjenom mjesečnih tečajeva konverzije. Budući da društva nisu dostavila cjelovite informacije o trošku proizvodnje u turskim lirama, nisu se mogle uzeti u obzir eventualne razlike u odnosu na vrijednosti u turskim lirama, kao dodatnoj valuti koja se upotrebljavala u njihovim računovodstvenim podacima. Stoga je Komisija odbacila tu tvrdnju. |
|
(128) |
Nakon konačne objave jedan proizvođač izvoznik tvrdio je da Komisija pri izračunu cijene njegove prodaje u Uniju nije trebala odbiti određene prilagodbe, odnosno naknadu za udruženje izvoznika i paušalni odbitak za izvoz. |
|
(129) |
Komisija je primijetila da je proizvođač izvoznik iznio tu tvrdnju i u primjedbama na privremenu objavu i o prilagodbama se raspravljalo na saslušanju organiziranom nakon privremene objave. |