1.   Za izvoz robe s dvojnom namjenom navedene u Prilogu I. zahtijeva se dozvola.

2.   U skladu s člancima 4., 5., 9. ili 10. dozvola se može zahtijevati i za izvoz na sva ili na određena odredišta određene robe s dvojnom namjenom koja nije navedena u Prilogu I.

1.   Za izvoz robe s dvojnom namjenom koja nije navedena u Prilogu I. zahtijeva se dozvola ako je izvoznik obaviješten od strane nadležnog tijela da predmetna roba jest ili bi mogla biti, u cijelosti ili djelomično, namijenjena za sljedeće:

2.   Ako izvoznik zna da je roba s dvojnom namjenom koju namjerava izvoziti i koja nije navedena u Prilogu I. namijenjena, u cijelosti ili djelomično, za bilo koju upotrebu iz stavka 1. ovog članka, o tome obavješćuje nadležno tijelo. Nadležno tijelo odlučuje je li za taj izvoz potrebna dozvola.

3.   Država članica može donijeti ili zadržati nacionalno zakonodavstvo kojim se uvodi zahtjev u pogledu dozvole za izvoz robe s dvojnom namjenom koja nije navedena u Prilogu I. ako izvoznik ima razloga sumnjati da navedena roba jest ili bi mogla biti, u cijelosti ili djelomično, namijenjena za bilo koju upotrebu iz stavka 1. ovog članka.

4.   Država članica koja uvodi zahtjev u pogledu dozvole u skladu sa stavkom 1., 2. ili 3. odmah obavješćuje svoja carinska tijela i druga relevantna nacionalna tijela te dostavlja drugim državama članicama i Komisiji relevantne informacije o predmetnom zahtjevu u pogledu dozvole, posebno u pogledu predmetne robe i predmetnih krajnjih korisnika, osim ako ne smatra da to nije primjereno u svjetlu prirode transakcije ili osjetljivosti predmetnih informacija.

5.   Države članice razmatraju informacije primljene u skladu sa stavkom 4. i o tome obavješćuju svoja carinska tijela i druga relevantna nacionalna tijela.

6.   Kako bi se omogućilo ispitivanje svih valjanih odbijanja država članica, članak 16. stavci 1.i 2. te od 5. do 7. primjenjuju se u slučajevima koji se odnose na robu s dvojnom namjenom koja nije navedena u Prilogu I.

7.   Sve razmjene informacija koje se zahtijevaju na temelju ovog članka provode se u skladu s pravnim zahtjevima povezanima sa zaštitom osobnih podataka, komercijalno osjetljivih informacija ili zaštićenih obrambenih i vanjskopolitičkih informacija ili informacija o nacionalnoj sigurnosti. Te razmjene informacija provode se s pomoću sigurnih elektroničkih sredstava, uključujući sustav iz članka 23. stavka 6.

8.   Ovom Uredbom ne dovodi se u pitanje pravo država članica da poduzmu nacionalne mjere u okviru članka 10. Uredbe (EU) 2015/479.

1.   Za izvoz robe za kibernadzor koja nije navedena u Prilogu I. zahtijeva se dozvola ako je izvoznik obaviješten od strane nadležnog tijela da predmetna roba jest ili bi mogla biti, u cijelosti ili djelomično, namijenjena za upotrebu u vezi s unutarnjom represijom i/ili počinjenjem ozbiljnih povreda ljudskih prava i međunarodnog humanitarnog prava.

2.   Ako izvoznik zna, u skladu s rezultatima dubinske analize, da je roba za kibernadzor koju namjerava izvoziti i koja nije navedena u Prilogu I. namijenjena, u cijelosti ili djelomično, za bilo koju upotrebu iz stavka 1. ovog članka, izvoznik o tome obavješćuje nadležno tijelo. To nadležno tijelo odlučuje je li za taj izvoz potrebna dozvola. Komisija i Vijeće stavljaju izvoznicima na raspolaganje smjernice, kako je navedeno u članku 26. stavku 1.

3.   Država članica može donijeti ili zadržati nacionalno zakonodavstvo kojim se uvodi zahtjev u pogledu dozvole za izvoz robe za kibernadzor koja nije navedena u Prilogu I. ako izvoznik ima razloga sumnjati da navedena roba jest ili bi mogla biti, u cijelosti ili djelomično, namijenjena za bilo koju upotrebu iz stavka 1. ovog članka.

4.   Država članica koja uvodi zahtjev u pogledu dozvole u skladu sa stavkom 1., 2. ili 3. odmah obavješćuje svoja carinska tijela i druga relevantna nacionalna tijela te dostavlja drugim državama članicama i Komisiji relevantne informacije o predmetnom zahtjevu u pogledu dozvole, posebno u pogledu predmetne robe i predmetnih subjekata, osim ako ne smatra da to nije primjereno u svjetlu prirode transakcije ili osjetljivosti predmetnih informacija.

5.   Države članice razmatraju informacije primljene u skladu sa stavkom 4. i revidiraju ih u svjetlu kriterija iz stavka 1. u roku od 30 radnih dana. One obavješćuju svoja carinska tijela i druga relevantna nacionalna tijela. U iznimnim slučajevima svaka država članica može zatražiti produljenje tog tridesetodnevnog roka. Međutim, produljenje ne smije premašiti 30 radnih dana.

6.   Ako sve države članice obavijeste jedna drugu i Komisiju da bi trebalo uvesti zahtjev u pogledu dozvole za u osnovi istovjetne transakcije, Komisija u seriji C Službenog lista Europske unije objavljuje informacije o robi za kibernadzor i, prema potrebi, odredištima koja podliježu zahtjevima u pogledu dozvole kako su ih priopćile države članice u tu svrhu.

7.   Države članice revidiraju informacije objavljene u skladu sa stavkom 6. najmanje jednom godišnje na temelju relevantnih informacija i analiza koje pruža Komisija. Ako sve države članice obavijeste jedna drugu i Komisiju da bi trebalo izmijeniti ili obnoviti objavljivanje zahtjeva u pogledu dozvole, Komisija u skladu s tim odmah izmjenjuje ili obnavlja informacije objavljene u skladu sa stavkom 6. u seriji C Službenog lista Europske unije.

8.   Kako bi se omogućilo ispitivanje svih valjanih odbijanja država članica, članak 16. stavci 1. i 2. te od 5. do 7. primjenjuju se u slučajevima koji se odnose na robu za kibernadzor koja nije navedena u Prilogu I.

9.   Sve razmjene informacija koje se zahtijevaju na temelju ovog članka provode se u skladu s pravnim zahtjevima povezanima sa zaštitom osobnih podataka, komercijalno osjetljivih informacija ili zaštićenih obrambenih, vanjskopolitičkih informacija ili informacija o nacionalnoj sigurnosti. Te razmjene informacija provode se s pomoću sigurnih elektroničkih sredstava, uključujući sustav iz članka 23. stavka 6.

10.   Države članice razmatraju podupiranje uvrštenja robe objavljene u skladu sa stavkom 6. ovog članka u odgovarajuće međunarodne režime o neširenju oružja ili aranžmane za kontrolu izvoza radi proširenja kontrola. Komisija pruža analize relevantnih podataka prikupljenih u skladu s člankom 23. stavkom 2. i člankom 26. stavkom 2.

11.   Ovom Uredbom ne dovodi se u pitanje pravo država članica da poduzmu nacionalne mjere u okviru članka 10. Uredbe (EU) 2015/479.

1.   Za pružanje brokerskih usluga za robu s dvojnom namjenom navedenom u Prilogu I. zahtijeva se dozvola ako je nadležno tijelo obavijestilo brokera da predmetna roba jest ili bi mogla biti, u cijelosti ili djelomično, namijenjena za bilo koju upotrebu iz članka 4. stavka 1.

2.   Ako broker namjerava pružati brokerske usluge za robu s dvojnom namjenom navedenom u Prilogu I. zna da je ta roba, u cijelosti ili djelomično, namijenjena za bilo koju upotrebu iz članka 4. stavka 1., o tome obavješćuje nadležno tijelo. To nadležno tijelo odlučuje je li za te brokerske usluge potrebna dozvola.

3.   Država članica može proširiti primjenu stavka 1. na nenavedenu robu s dvojnom namjenom.

4.   Država članica može donijeti ili zadržati nacionalno zakonodavstvo kojim se uvodi zahtjev u pogledu dozvole za pružanje brokerskih usluga za robu s dvojnom namjenom, ako broker ima razloga sumnjati da navedena roba jest ili bi mogla biti, u cijelosti ili djelomično, namijenjena za bilo koju upotrebu iz članka 4. stavka 1.

5.   Članak 9. stavci 2., 3. i 4. primjenjuju se na nacionalne mjere iz stavaka 3. i 4. ovog članka.

1.   Provoz robe s dvojnom namjenom koja nije iz Unije navedene u Prilogu I. u svakom trenutku može zabraniti nadležno tijelo države članice u kojoj se nalazi roba ako roba jest ili bi mogla biti, u cijelosti ili djelomično, namijenjena za bilo koju upotrebu iz članka 4. stavka 1.

2.   Prije odluke o zabrani provoza nadležno tijelo u pojedinačnim slučajevima može uvesti zahtjev u pogledu dozvole za konkretni provoz robe s dvojnom namjenom navedene u Prilogu I. ako ta roba jest ili bi mogla biti, u cijelosti ili djelomično, namijenjena za bilo koju upotrebu iz članka 4. stavka 1. Ako se provoz obavlja preko državnog područja nekoliko država članica, nadležno tijelo svake zahvaćene države članice može zabraniti taj provoz preko svojega državnog područja.

Nadležno tijelo može uvesti zahtjev u pogledu dozvole za fizičku ili pravnu osobu ili partnerstvo koje ima ugovor s primateljem u trećoj zemlji i ima ovlast odrediti slanje robe koja prolazi preko carinskog područja Unije.

Ako fizička ili pravna osoba ili partnerstvo nema boravište ili poslovni nastan u carinskom području Unije, nadležno tijelo može uvesti zahtjev u pogledu dozvole za:

3.   Država članica može proširiti primjenu stavka 1. na nenavedenu robu s dvojnom namjenom.

4.   Članak 9. stavci 2., 3. i 4. primjenjuju se na nacionalne mjere iz stavka 3. ovog članka.

1.   Za pružanje usluga tehničke pomoći povezanih s robom s dvojnom namjenom navedenom u Prilogu I. zahtijeva se dozvola ako je nadležno tijelo obavijestilo pružatelja usluga tehničke pomoći da predmetna roba jest ili bi mogla biti, u cijelosti ili djelomično, namijenjena za bilo koju upotrebu iz članka 4. stavka 1.

2.   Ako pružatelj usluga tehničke pomoći namjerava pružati usluge tehničke pomoći za robu s dvojnom namjenom navedenu u Prilogu I. i zna da je ta roba, u cijelosti ili djelomično, namijenjena za bilo koju upotrebu iz članka 4. stavka 1., o tome obavješćuje nadležno tijelo. To nadležno tijelo odlučuje je li za tu tehničku pomoć potrebna dozvola.

3.   Stavci 1. i 2. ne primjenjuju se ako za tehničku pomoć vrijedi sljedeće:

4.   Država članica može proširiti primjenu stavka 1. na nenavedenu robu s dvojnom namjenom.

5.   Država članica može donijeti ili zadržati nacionalno zakonodavstvo kojim se uvodi zahtjev u pogledu dozvole za pružanje tehničke pomoći, ako pružatelj tehničke pomoći koji namjerava pružati tehničku pomoć za robu s dvojnom namjenom ima razloga sumnjati da navedena roba jest ili bi mogla biti, u cijelosti ili djelomično, namijenjena za bilo koju upotrebu iz članka 4. stavka 1.

6.   Članak 9. stavci 2., 3. i 4. primjenjuju se na nacionalne mjere iz stavaka 4. i 5. ovog članka.

1.   Država članica može zabraniti izvoz robe s dvojnom namjenom koja nije navedena u Prilogu I. ili uvesti zahtjev u pogledu dozvole za takav izvoz iz razloga javne sigurnosti, uključujući sprečavanje terorističkih djela, ili u pogledu ljudskih prava.

2.   Države članice obavješćuju Komisiju i ostale države članice o svim mjerama donesenima u skladu sa stavkom 1. bez odgode i navode precizne razloge za navedene mjere. Ako je mjera uspostava nacionalne kontrolne popise, država članice obavješćuju i Komisiju i druge države članice o opisu kontrolirane robe.

3.   Države članice bez odgode obavješćuju Komisiju i ostale države članice o svim izmjenama mjera donesenih u skladu sa stavkom 1., uključujući sve izmjene njihovih nacionalnih kontrolnih popisa.

4.   Komisija objavljuje mjere o kojima je obaviještena u skladu sa stavcima 2. i 3. u seriji C Službenog lista Europske unije. Komisija zasebno, bez odgode i na svim službenim jezicima Unije, objavljuje kompilaciju nacionalnih kontrolnih popisa na snazi u državama članicama. Nakon što je država članica obavijesti o izmjeni svojeg nacionalnog kontrolnog popisa, Komisija bez odgode i na svim službenim jezicima Unije objavljuje ažuriranu kompilaciju nacionalnih kontrolnih popisa na snazi u državama članicama.

1.   Za izvoz robe s dvojnom namjenom koja nije navedena u Prilogu I. zahtijeva se dozvola ako druga država članica uvede zahtjev u pogledu dozvole za izvoz te robe na temelju nacionalnog kontrolnog popisa robe koju je donijela ta država članica u skladu s člankom 9. i koju je objavila Komisija u skladu s člankom 9. stavkom 4. te ako je nadležno tijelo obavijestilo izvoznika da predmetna roba jest ili bi mogla biti, u cijelosti ili djelomično, namijenjena za upotrebe koje su zabrinjavajuće u pogledu javne sigurnosti, uključujući sprečavanje terorističkih djela, ili u pogledu ljudskih prava.

2.   Država članica koja odbije izdati dozvolu koja se zahtijeva na temelju stavka 1. o toj odluci obavješćuje Komisiju i druge države članice.

3.   Država članica koja uvodi zahtjev u pogledu dozvole u skladu sa stavkom 1. ovog članka na izvoz robe s dvojnom namjenom koja nije navedena u Prilogu I. bez odgode obavješćuje svoja carinska tijela i druga relevantna državna tijela o zahtjevu u pogledu dozvole te prema potrebi dostavlja drugim državama članicama i Komisiji relevantne informacije, posebno one povezane s predmetnom robom i predmetnim krajnjim korisnicima. Druge države članice razmatraju tu informaciju i o tome obavješćuju svoja carinska tijela i druga mjerodavna državna tijela.

1.   Za prijenose unutar Unije robe s dvojnom namjenom navedene u Prilogu IV. zahtijeva se dozvola. Roba s dvojnom namjenom navedena u dijelu 2. Priloga IV. nije obuhvaćena općom dozvolom.

2.   Država članica može uvesti zahtjev u pogledu dozvole za prijenos druge robe s dvojnom namjenom s njezina državnog područja u drugu državu članicu u slučajevima u kojima u vrijeme prijenosa vrijedi sljedeće:

3.   Dozvola za prijenos iz stavaka 1. i 2. traži se u državi članici iz koje se roba s dvojnom namjenom prenosi.

4.   U slučajevima u kojima je država članica iz koje se roba treba prenijeti u savjetodavnim postupcima iz članka 14. već prihvatila naknadni izvoz robe s dvojnom namjenom, dozvola za prijenos subjektu izdaje se odmah, osim ako su se okolnosti znatno promijenile.

5.   Država članica koja donese zakonodavstvo kojim se uvodi zahtjev u pogledu dozvole iz stavka 2. bez odgode obavješćuje Komisiju i ostale države članice o mjerama koje je poduzela. Komisija navedene informacije objavljuje u seriji C Službenog lista Europske unije.

6.   Primjena mjera poduzetih u skladu sa stavcima 1. i 2. ne uključuje primjenu unutarnjih graničnih kontrola unutar carinskog područja Unije, već isključivo kontrole koje se obavljaju kao dio uobičajenih kontrolnih postupaka koji se provode na nediskriminirajući način na cijelom carinskom području Unije.

7.   Primjena mjera poduzetih u skladu sa stavcima 1. i 2. ne smije uzrokovati da prijenos iz jedne države članice u drugu podliježe strožim uvjetima od onih koji su propisani za izvoz iste robe u treće zemlje.

8.   Država članica može nacionalnim zakonodavstvom zahtijevati da se za sve prijenose unutar Unije iz te države članice, kad je riječ o robi navedenoj u Prilogu I. kategoriji 5. dijelu 2., koja nije navedena u Prilogu IV., nadležnom tijelu navedene države članice pruže dodatne informacije povezane s navedenom robom.

9.   U relevantnim komercijalnim ispravama koje se odnose na prijenose unutar Unije robe s dvojnom namjenom navedene u Prilogu I. mora se jasno navesti da navedena roba podliježe kontrolama ako se izvozi iz carinskog područja Unije. Te isprave uključuju, posebno, ugovore o prodaji, potvrde narudžbe, fakture ili otpremnice.

1.   Na temelju ove Uredbe mogu se izdavati ili se uvode sljedeće vrste izvoznih dozvola:

Dozvole izdane ili uvedene na temelju ove Uredbe valjane su u cijelom carinskom području Unije.

2.   Individualne izvozne dozvole i globalne izvozne dozvole u skladu s ovom Uredbom dodjeljuje nadležno tijelo države članice u kojoj izvoznik ima boravište ili poslovni nastan.

Ne dovodeći u pitanje članak 2. točku 3., ako izvoznik nema boravište ili poslovni nastan na carinskom području Unije, individualne izvozne dozvole u okviru ove Uredbe dodjeljuje nadležno tijelo države članice u kojoj se nalazi roba s dvojnom namjenom.

Kad god je to moguće, sve individualne izvozne dozvole i globalne izvozne dozvole izdaju se elektronički na obrascima koji sadržavaju barem sve elemente predviđene u uzorcima utvrđenima u odjeljku A Priloga III. u istom redoslijedu.

3.   Individualne izvozne dozvole i globalne izvozne dozvole valjane su do dvije godine, osim ako nadležno tijelo ne odluči drukčije.

Razdoblje valjanosti dozvola za velike projekte utvrđuje nadležno tijelo, no ono ne smije biti dulje od četiri godine, osim u opravdanim okolnostima na temelju trajanja projekta.

4.   Izvoznici nadležnom tijelu dostavljaju sve relevantne informacije potrebne za njihove zahtjeve za individualne i globalne izvozne dozvole kako bi nadležnim državnim tijelima dostavili potpune informacije, posebno o krajnjem korisniku, zemlji odredišta i krajnjoj upotrebi izvezene robe.

Individualne izvozne dozvole podliježu izjavi o namijenjenoj krajnjoj upotrebi robe. Nadležno tijelo može izuzeti određene primjene iz obveze o dostavljanju izjave o namijenjenoj krajnjoj upotrebi robe. Globalne izvozne dozvole mogu podlijegati izjavi o namijenjenoj krajnjoj upotrebi robe, ako je to primjereno.

Izvoznici koji se koriste globalnim izvoznim dozvolama provode programe unutarnje usklađenosti osim ako nadležno tijelo to smatra nepotrebnim zbog drugih informacija koje je uzelo u obzir pri obradi zahtjeva za globalnu izvoznu dozvolu izvoz koju je podnio izvoznik.

Zahtjeve u pogledu izvješćivanja i programa unutarnje usklađenosti koji se odnose na globalne izvozne dozvole definira država članica.

Na zahtjev izvoznika, globalne izvozne dozvole koje sadržavaju količinska ograničenja razdjeljuju se.

5.   Nadležna tijela država članica obrađuju zahtjeve za individualne ili globalne dozvole u razdoblju koje se utvrđuje nacionalnim pravom ili praksom.

6.   Nacionalne opće izvozne dozvole:

Nacionalne opće izvozne dozvole mogu se također primjenjivati na robu ili odredišta navedena u odjeljcima od A do H Priloga II.

Države članice odmah obavješćuju Komisiju o svim izdanim ili izmijenjenim nacionalnim općim izvoznim dozvolama. Komisija te obavijesti objavljuje u seriji C Službenog lista Europske unije.

7.   Nadležno tijelo države članice u kojoj izvoznik ima boravište ili poslovni nastan može izvozniku zabraniti da upotrebljava opće izvozne dozvole Unije ako opravdano posumnja u izvoznikovu sposobnost postupanja u skladu s tom dozvolom ili odredbama zakonodavstva o kontroli izvoza.

Nadležna tijela država članica dužna su razmjenjivati informacije o izvoznicima kojima je zabranjena upotreba opće izvozne dozvole Unije, osim ako nadležno tijelo države članice u kojoj izvoznik ima boravište ili poslovni nastan utvrdi da izvoznik neće pokušati izvoziti robu s dvojnom namjenom kroz drugu državu članicu. Razmjena informacija provodi se s pomoću elektroničkog sustava iz članka 23. stavka 6.

1.   Dozvole za pružanje brokerskih usluga i tehničke pomoći u skladu s ovom Uredbom dodjeljuje nadležno tijelo države članice u kojoj broker ili pružatelj tehničke pomoći ima boravište ili poslovni nastan. Ako broker ili pružatelj tehničke pomoći nema boravište ili poslovni nastan na carinskom području Unije, dozvole za pružanje brokerskih usluga i tehničke pomoći na temelju ove Uredbe dodjeljuje nadležno tijelo države članice iz koje će se pružati usluge brokeringa ili tehnička pomoć.

2.   Dozvole za pružanje brokerskih usluga dodjeljuju se za utvrđenu količinu konkretne robe te se u njima jasno naznačuju lokacija robe u trećoj zemlji podrijetla, krajnjeg korisnika i točna lokaciju krajnjeg korisnika.

U dozvolama za tehničku pomoć jasno se naznačuju krajnji korisnik i točna lokacija krajnjeg korisnika.

Sve dozvole valjane su na cijelom carinskom području Unije.

3.   Brokeri i pružatelji tehničke pomoći dužni su nadležnom tijelu dostaviti sve relevantne informacije potrebne za njihove zahtjeve za dozvole na temelju ove Uredbe, posebno detalje o lokaciji robe s dvojnom namjenom, jasan opis robe i količinu, podatke o trećim osobama uključenima u transakciju, zemlji odredišta i krajnjem korisniku u navedenoj državi te njegovu točnu lokaciju.

4.   Nadležna tijela država članica obrađuju zahtjeve za dozvole za pružanje brokerskih usluga i tehničke pomoći u razdoblju koje se utvrđuje nacionalnim pravom ili praksom.

5.   Kad god je to moguće, sve dozvole za pružanje brokerskih usluga i tehničke pomoći izdaju se elektronički na obrascima koji sadržavaju barem sve elemente predviđene u uzorcima utvrđenima u odjeljku B Priloga III. u istom redoslijedu.

1.   Ako se roba s dvojnom namjenom za koju je podnesen zahtjev za individualnu izvoznu dozvolu za odredište koje nije navedeno u odjeljku A. dijelu 2. Priloga II., ili na bilo koje odredište u slučaju robe s dvojnom namjenom koja je navedena u Prilogu IV., nalazi ili će se nalaziti u jednoj državi članici ili više njih izvan one u kojoj je podnesen zahtjev za dozvolu, ta se činjenica navodi u zahtjevu. Nadležno tijelo države članice kojem je podnesen zahtjev za dozvolu odmah se savjetuje s nadležnim tijelima predmetnih država članica i daje im odgovarajuće informacije. To savjetovanje može se provoditi s pomoću elektroničkog sustava iz članka 23. stavka 6. Države članice s kojima se savjetovalo dužne su u roku od 10 radnih dana iznijeti sve moguće primjedbe na dodjelu takve dozvole, koje su obvezujuće za državu članicu u kojoj je podnesen zahtjev za dozvolu.

Ako u roku od 10 radnih dana ne budu zaprimljene primjedbe, smatra se da države članice s kojima se savjetovalo nemaju primjedbi.

U iznimnim slučajevima bilo koja država članica s kojom se savjetovalo može zatražiti produljenje tog desetodnevnog roka. Međutim, produljenje ne smije premašiti 30 radnih dana.

2.   Ako bi izvoz mogao naštetiti njezinim ključnim sigurnosnim interesima, država članica može zahtijevati da druga država članica ne dodijeli izvoznu dozvolu ili, ako je takva dozvola dodijeljena, zahtijevati njezino poništenje, suspenziju, izmjenu ili opoziv. Država članica koja primi takav zahtjev dužna je odmah započeti neobvezujuće savjetovanje s državom članicom koja podnosi zahtjev, a ona se moraju okončati u roku od 10 radnih dana. U slučaju da država članica koja primi zahtjev odluči dodijeliti dozvolu, ta država članica o tome obavješćuje Komisiju i ostale države članice s pomoću elektroničkog sustava iz članka 23. stavka 6.

1.   Pri odlučivanju o tome hoće li dodijeliti dozvolu ili zabraniti provoz u skladu s ovom Uredbom, države članice uzimaju u obzir sve relevantna razmatranja uključujući:

2.   Uz kriterije iz stavka 1. pri procjenjivanju zahtjeva za globalnu opću izvoznu dozvolu države članice uzimaju u obzir izvoznikovu provedbu programa unutarnje usklađenosti.

1.   Nadležno tijelo koje postupa u skladu s ovom Uredbom može odbiti dodijeliti izvoznu dozvolu i može poništiti, suspendirati, izmijeniti ili opozvati izvoznu dozvolu koju je već dodijelilo. Ako nadležno tijelo odbije, poništi, suspendira, znatno ograniči ili opozove izvoznu dozvolu ili ako utvrdi da se predviđeni izvoz ne smije odobriti, o tome obavješćuje nadležna tijela ostalih država članica i Komisiju te s njima dijeli relevantne informacije. Ako nadležno tijelo države članice suspendira izvoznu dozvolu, na kraju razdoblja suspenzije obavješćuje nadležna tijela država članica i Komisiju o konačnoj procjeni.

2.   Nadležna tijela država članica dužna su preispitati odbijanja dozvola o kojima su obaviještena u skladu sa stavkom 1. u roku od tri godine od primitka obavijesti te ih opozvati, izmijeniti ili obnoviti. Nadležna tijela država članica što prije obavješćuju nadležna tijela ostalih država članica i Komisiju o rezultatima preispitivanja. Odbijanja koja ne budu opozvana ostaju valjana i preispituju se svake tri godine. Tijekom trećeg preispitivanja predmetna država članica dužna je objasniti razloge za zadržavanje tog odbijanja.

3.   Nadležno tijelo dužno je bez odgode obavijestiti nadležna tijela ostalih država članica i Komisiju o svojim odlukama o zabrani provoza robe s dvojnom namjenom donesenima na temelju članka 7. Te obavijesti sadržavaju sve relevantne informacije, uključujući razvrstavanje robe, njezine tehničke parametre, zemlju odredišta i krajnjeg korisnika.

4.   Stavci 1. i 2. ovog članka primjenjuju se i na dozvole za pružanje brokerskih usluga i tehničke pomoći iz članka 13.

5.   Prije nego što nadležno tijelo države članice odluči hoće li dodijeliti dozvolu ili zabraniti provoz u skladu s ovom Uredbe, ono ispituje sva valjana odbijanja ili odluke o zabrani provoza robe s dvojnom namjenom navedene u Prilogu I. koji su doneseni u skladu s ovom Uredbom kako bi se utvrdilo jesu li nadležna tijela neke druge države članice odbila dozvolu ili provoz za u osnovi istovjetnu transakciju. Potom se savjetuje s nadležnim tijelima država članica koje su izdale takva odbijanja ili takve odluke o zabrani provoza kako je predviđeno stavcima 1., 3. i 4. ovog članka.

Nadležno tijela država članica s kojima se savjetovalo u roku od 10 radnih dana obznanjuju smatraju li transakciju o kojoj je riječ u osnovi istovjetnom transakcijom. Ako se u roku od 10 radnih dana na primi nikakva reakcija, zaključuje se da nadležna tijela država članica transakciju o kojoj je riječ ne smatraju u osnovi istovjetnom transakcijom.

Ako je za ispravnu ocjenu transakcije o kojoj je riječ potrebno više informacija, nadležna tijela predmetnih država članica dogovaraju produljenje toga desetodnevnog razdoblja. Međutim, produljenje ne smije premašiti 30 radnih dana.

Ako nakon takvih savjetovanja nadležno tijelo odluči dodijeliti dozvolu ili dopustiti provoz, o tome obavješćuje nadležna tijela drugih država članica i Komisiju te im dostaviti sve relevantne informacije za objašnjenje odluke.

6.   Sve obavijesti potrebne u skladu s ovim člankom daju se s pomoću sigurnih elektroničkih sredstava, uključujući sustav iz članka 23. stavka 6.

7.   Sve informacije razmijenjene u skladu s ovim člankom moraju biti u skladu s člankom 23. stavkom 5. povezanima s povjerljivosti takvih informacija.

1.   Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 18. radi izmjene popisa robe s dvojnom namjenom utvrđenih u prilozima I. i IV., kako slijedi:

2.   Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 18. radi izmjene Priloga II. uklanjanjem određene robe i dodavanjem ili uklanjanjem odredišta iz područja primjene tih općih izvoznih dozvola Unije uz savjetovanje s koordinacijskom skupinom za robu s dvojnom namjenom osnovanom u skladu s člankom 24. i uzimajući u obzir obveze i dužnosti iz relevantnih režima za neširenje oružja i aranžmana za kontrolu izvoza, kao što su izmjene kontrolnih popisa, te relevantnih geopolitičkih zbivanja. Ako je zbog krajnje hitnih razloga potrebno ukloniti pojedina odredišta iz područja primjene opće izvozne dozvole Unije, na delegirane akte donesene na temelju ovog stavka primjenjuje se postupak predviđen u članku 19.

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 17. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od pet godina počevši od 9. rujna 2021. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja razdoblja od pet godina. Delegiranje ovlasti prešutno se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.

3.   Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 17. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv proizvodi učinke sljedećeg dana od dana objave te odluke u Službenom listu Europske unije ili od kasnijeg datuma navedenog u odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.

5.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

6.   Delegirani akt donesen na temelju članka 17. stupa na snagu samo ako ni Europski parlament ni Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću ne dostave primjedbe na njega ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

1.   Delegirani akti doneseni na temelju ovog članka stupaju na snagu bez odgode i primjenjuju se sve dok nije podnesen prigovor u skladu sa stavkom 2. Prilikom priopćenja delegiranog akta Europskom parlamentu i Vijeću navode se razlozi za primjenu hitnog postupka.

2.   Europski parlament ili Vijeće mogu podnijeti prigovor na delegirani akt u skladu s postupkom iz članka 18. stavka 6. U takvom slučaju Komisija bez odgode stavlja dotični akt izvan snage nakon što joj Europski parlament ili Vijeće priopće svoju odluku o podnošenju prigovora.

1.   Pri obavljanju formalnosti za izvoz robe s dvojnom namjenom u carinskom uredu odgovornom za obradu izvozne deklaracije, izvoznik je dužan predočiti dokaz da su dobivene sve potrebne izvozne dozvole.

2.   Od izvoznika se može zahtijevati prijevod svih dokumenata predočenih kao dokaz na službeni jezik države članice u kojoj je izvozna deklaracija predočena.

3.   Ne dovodeći u pitanje ovlasti koje su joj dane na temelju Carinskog zakonika Unije i u skladu s njime, država članica također može, za razdoblje koje ne premašuje razdoblja navedena u stavku 4., suspendirati postupak izvoza sa svojeg državnog područja ili, ako je potrebno, na drugi način spriječiti da roba s dvojnom namjenom koja jest ili nije obuhvaćena valjanom izvoznom dozvolom napusti Uniju preko njezinog državnog područja ako ima:

4.   U slučajevima iz stavka 3. ovog članka država članica iz tog stavka savjetuje se bez odgode s nadležnim tijelom države članice koja je dodijelila izvoznu dozvolu ili koje može djelovati u skladu s člankom 4. stavkom 1. kako bi nadležno tijelo moglo poduzeti radnje u skladu s člankom 4. stavkom 1. ili člankom 16. stavkom 1. Ako to nadležno tijelo odluči zadržati dozvolu ili ne djelovati u skladu s člankom 4. stavkom 1., odgovara u roku od 10 radnih dana, što se na njegov zahtjev u iznimnim okolnostima može produljiti na 30 radnih dana. U tom se slučaju, ili ako odgovor nije zaprimljen u roku od 10 odnosno 30 radnih dana, roba s dvojnom namjenom odmah pušta. Nadležno tijelo države članice koja je dodijelila dozvolu obavješćuje nadležna tijela ostalih država članica i Komisiju.

5.   Komisija može u suradnji s državama članicama izraditi smjernice za potporu međuagencijskoj suradnji između tijela za licenciranje i carinskih tijela.

1.   Države članice mogu odrediti da se carinske formalnosti za izvoz robe s dvojnom namjenom mogu obavljati samo u carinskim uredima koji su za to ovlašteni.

2.   Države članice koje iskoriste mogućnost iz stavka 1. dužne su obavijestiti Komisiju o propisno ovlaštenim carinskim uredima. Komisija navedene informacije objavljuje u seriji C Službenog lista Europske unije.

1.   Države članice bez odgode obavješćuju Komisiju o zakonima i drugim propisima donesenima u okviru provedbe ove Uredbe, uključujući sljedeće:

Komisija je te informacije prosljeđuje ostalim državama članicama i objavljuje ih u seriji C Službenog lista Europske unije.

2.   Države članice, u suradnji s Komisijom, poduzimaju sve odgovarajuće mjere kako bi uspostavile izravnu suradnju i razmjenu informacija između nadležnih tijela radi poboljšanja učinkovitosti režima Unije za kontrolu izvoza te kako bi se osigurali dosljedna i učinkovita provedba te dosljedno i učinkovito izvršavanje kontrola u cijelom carinskom području Unije. Razmjena informacija može obuhvaćati:

3.   Razmjena podataka o licenciranju provodi se najmanje jednom godišnje u skladu sa smjernicama koje sastavlja koordinacijska skupina za robu s dvojnom namjenom osnovana u skladu s člankom 24. i uz uzimanje u obzir pravnih zahtjeva povezanih sa zaštitom osobnih podataka, komercijalno osjetljivih podataka ili zaštićenih obrambenih, vanjskopolitičkih podataka ili podataka o nacionalnoj sigurnosti.

4.   Države članice i Komisija redovno ispituju provedbu članka 15. na temelju informacija podnesenih u skladu s ovom Uredbom i analiza tih podataka. Svi sudionici tih razmjena poštuju povjerljivost tih rasprava.

5.   Uredba Vijeća (EZ) br. 515/97 (14), a posebno njezine odredbe o povjerljivosti informacija, primjenjuje se mutatis mutandis.

6.   Komisija razvija siguran i kodiran sustav uz savjetovanje s koordinacijskom skupinom za robu s dvojnom namjenom osnovanom na temelju članka 24., radi podrške izravnoj suradnji i razmjeni informacija između nadležnih tijela država članica i, prema potrebi, Komisije. Komisija taj sustav, ako je to izvodljivo, povezuje s elektroničkim sustavima dodjele dozvola u domeni nadležnih tijela država članica u mjeri u kojoj je to potrebno u svrhu olakšavanja te izravne suradnje i razmjene informacija. Europski parlament obavješćuje se o proračunu sustava te o njegovu razvoju i funkcioniranju

7.   Obrada osobnih podataka odvija se u skladu s pravilima utvrđenima u uredbama (EU) 2016/679 i (EU) 2018/1725.

1.   Uspostavlja se koordinacijska skupina za robu s dvojnom namjenom kojom predsjeda predstavnik Komisije. Svaka država članica imenuje svojeg predstavnika u toj skupini. Koordinacijska skupina proučava sva pitanja koja se odnose na primjenu ove Uredbe, koja može postaviti predsjednik ili predstavnik pojedine države članice.

2.   Koordinacijska skupina za robu s dvojnom namjenom, kad god to smatra potrebnim, savjetuje se s izvoznicima, brokerima, pružateljima tehničke pomoći i drugim relevantnim dionicima na koje se odnosi ova Uredba.

3.   Koordinacijska skupina za robu s dvojnom namjenom uspostavlja, prema potrebi, tehničke stručne skupine koje čine stručnjaci iz država članica kako bi proučile određena pitanja povezana s provedbom kontrola, uključujući pitanja povezana s ažuriranjem kontrolnih popisa Unije utvrđenih u Prilogu I. Tehničke stručne skupine savjetuju se, prema potrebi, s izvoznicima, brokerima, pružateljima tehničke pomoći i drugim relevantnim dionicima na koje se odnosi ova Uredba.

4.   Komisija podupire program Unije za jačanje kapaciteta za licenciranje i izvršavanje, pa i razvijanjem, u suradnji s koordinacijskom skupinom za robu s dvojnom namjenom, zajedničkog programa za osposobljavanje službenika država članica.

1.   Svaka država članica poduzima odgovarajuće mjere kako bi osigurala pravilno izvršavanje ove Uredbe. Osobito, utvrđuje sankcije koje se primjenjuju na kršenja odredaba ove Uredbe ili odredaba donesenih za njezinu provedbu. Te sankcije moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

2.   Koordinacijska skupina za robu s dvojnom namjenom uspostavlja mehanizam za koordinaciju izvršavanja radi podupiranja razmjene informacija i izravne suradnje između nadležnih tijela i tijela za izvršavanje država članica („mehanizam za koordinaciju izvršavanja”). U okviru mehanizma za koordinaciju izvršavanja države članice i Komisija razmjenjuju relevantne informacije, ako su dostupne, uključujući one o primjeni, prirodi i učinku tih mjera, poduzetih na temelju stavka 1., o izvršavanju primjera najbolje prakse i nedozvoljenom izvozu robe s dvojnom namjenom i/ili povredama ove Uredbe i/ili relevantnog nacionalnog zakonodavstva.

U okviru mehanizma za koordinaciju izvršavanja države članice i Komisija razmjenjuju i informacije o primjerima najbolje prakse nacionalnih tijela za izvršavanje u pogledu revizija koje se temelje na riziku, otkrivanja i progona nedozvoljenog izvoza robe s dvojnom namjenom i/ili drugih mogućih povreda ove Uredbe i/ili relevantnog nacionalnog zakonodavstva.

Razmjena informacija u okviru mehanizma za koordinaciju izvršavanja je povjerljiva.

1.   Komisija i Vijeće, ako je to prikladno, subjektima iz ove Uredbe stavljaju na raspolaganje smjernice i/ili preporuke za najbolju praksu kako bi se osigurala učinkovitost režima Unije za kontrolu izvoza i dosljednost u njegovoj primjeni. Pružanje smjernica i/ili preporuka za najbolju praksu izvoznicima, brokerima i pružateljima tehničke pomoći odgovornost je država članica u kojima oni imaju boravište ili poslovni nastan. U tim smjernicama i/ili preporukama za najbolju praksu posebno se uzimaju u obzir informacijske potrebe MSP-ova.

2.   Komisija, uz savjetovanje s koordinacijskom skupinom za robu s dvojnom namjenom, dostavlja godišnje izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o provedbi ove Uredbe te o aktivnostima, ispitivanjima i savjetovanju koordinacijske skupine za robu s dvojnom namjenom. To je godišnje izvješće javno.

Godišnje izvješće obuhvaća informacije o dozvolama (posebno o broju i vrijednosti po vrstama robe i po odredištima na razini Unije i država članica), odbijanjima i zabranama na temelju ove Uredbe. Godišnje izvješće obuhvaća i informacije o administraciji (posebno o aktivnostima zapošljavanja, usklađenosti i kontakta, namjenskim alatima za licenciranje ili klasificiranje) te o izvršavanju kontrola (posebno o broju povreda i kaznama).

Kad je riječ o robi za kibernadzor, godišnje izvješće obuhvaća konkretne informacije o dozvolama, a posebno o broju zaprimljenih zahtjeva po pojedinačnoj robi, državi članici izdavanja i odredištima na koja se ti zahtjevi odnose, te o odlukama donesenima o tim zahtjevima.

Informacije sadržane u godišnjem izvješću predstavljaju se u skladu s načelima iz stavka 3.

Komisija i Vijeće stavljaju na raspolaganje smjernice o metodologiji za prikupljanje i obradu podataka za pripremu godišnjeg izvješća, uključujući utvrđivanje vrsta robe i dostupnost podataka o izvršavanju.

3.   Države članice Komisiji dostavljaju sve odgovarajuće informacije za pripremu izvješća uz uzimajući u obzir pravne zahtjeve povezane sa zaštitom osobnih podataka, komercijalno osjetljivih informacija ili zaštićenih obrambenih, vanjskopolitičkih informacija ili informacija o nacionalnoj sigurnosti. Uredba (EZ) br. 223/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (15) o europskoj statistici primjenjuje se na informacije razmijenjene ili objavljene na temelju ovog članka.

4.   Komisija između 10. rujna 2026. i 10. rujna 2028. provodi procjenu ove Uredbe i dostavlja glavne zaključke Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru. Nakon 10. rujna 2024. Komisija provodi evaluaciju stavka 5. te izvješćuje Europski parlament, Vijeće i Europski gospodarski i socijalni odbor o glavnim zaključcima.

1.   Izvoznici robe s dvojnom namjenom vode detaljne registre ili evidenciju svojeg izvoza, u skladu s nacionalnim pravom ili praksom na snazi u predmetnoj državi članici. Takvi registri ili evidencija posebno uključuju komercijalne isprave kao što su fakture, manifesti te prijevozni i ostali otpremni dokumenti koji sadržavaju dostatne informacije kojima se može utvrditi sljedeće:

2.   U skladu s nacionalnim pravom ili praksom na snazi u predmetnoj državi članici, brokeri i pružatelji tehničke pomoći dužni su voditi registre ili evidenciju za brokerske usluge ili tehničku pomoć kako bi na zahtjev mogli dokazati opis robe s dvojnom namjenom koja je podlijegala brokerskim uslugama ili tehničkoj pomoći, razdoblje tijekom kojega je roba podlijegala takvim uslugama, odredište i robe te države na koje se te usluge odnose.

3.   Registri ili evidencije i isprave navedeni u stavcima 1. i 2. čuvaju se najmanje pet godina od kraja kalendarske godine u kojoj je obavljen izvoz ili su pružene brokerske usluge ili tehnička pomoć. Na zahtjev se dostavljaju nadležnom tijelu.

4.   Dokumenti i evidencija o prijenosima unutar Unije robe s dvojnom namjenom navedene u Prilogu I. čuvaju se najmanje tri godine od kraja kalendarske godine u kojoj je prijenos izvršen i na zahtjev se moraju dostaviti nadležnom tijelu države članice iz koje je navedena roba prenesena.

1.   Komisija i države članice, ako je to prikladno, održavaju dijaloge s trećim zemljama radi promicanja globalne konvergencije kontrola.

Dijalozima se može podupirati redovna i recipročna suradnja s trećim zemljama, uključujući razmjenu informacija i najbolje prakse kao i izgradnju kapaciteta i kontakt s trećim zemljama. Dijalozima se može poticati i podvrgavanje trećih zemalja čvrstim kontrolama izvoza koje su osmišljene u okviru multilateralnih režima za kontrolu izvoza kao model za najbolju međunarodnu praksu.

2.   Ne dovodeći u pitanje odredbe sporazuma ili protokola o međusobnoj administrativnoj pomoći u carinskim pitanjima koji su sklopljeni između Unije i trećih zemalja, Vijeće može ovlastiti Komisiju da pregovara s trećim zemljama o sporazumima kojima se predviđa međusobno priznavanje kontrola izvoza robe s dvojnom namjenom obuhvaćene ovom Uredbom.

Ti se pregovori vode u skladu s postupcima utvrđenima u članku 207. stavku 3. UFEU-a i u Ugovoru o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju, ovisno o slučaju.