8.6.2021

Službeni list Europske unije

L 202/1

UREDBA (EU) 2021/887 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 20. svibnja 2021.

o osnivanju Europskog stručnog centra za industriju, tehnologiju i istraživanja u području kibersigurnosti i mreže nacionalnih koordinacijskih centara

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 173. stavak 3. i članak 188. prvi stavak,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (2),

budući da:

(1)

Većina stanovništva Unije povezana je na internet. Svakodnevni život ljudi i gospodarstva postaju sve više ovisni o digitalnim tehnologijama. Građani i poduzeća postaju sve izloženiji ozbiljnim kibersigurnosnim incidentima, a mnoga poduzeća u Uniji dožive barem jedan kibersigurnosni incident svake godine. To naglašava potrebu za otpornošću, jačanjem tehnoloških i industrijskih sposobnosti te za upotrebu visokih standarda i cjelovitih rješenja u području kibersigurnosti, koji obuhvaćaju ljude, proizvode, postupke i tehnologiju u Uniji, kao i potrebu za vodećim položajem Unije u područjima kibersigurnosti i digitalne autonomije. Kibersigurnost se može poboljšati i podizanjem razine osviještenosti o kibersigurnosnim prijetnjama te razvojem kompetencija, kapaciteta i sposobnosti diljem Unije te istodobno temeljito uzimajući u obzir društvene i etičke posljedice i razloge za zabrinutost.

(2)

Slijedom strategije za kibersigurnost koju su Komisija i Visoki predstavnik Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku (Visoki predstavnik) predstavili Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru te Odboru regija u zajedničkoj komunikaciji od 7. veljače 2013. naslovljenoj „Strategija Europske unije za kibersigurnost: otvoren, siguran i zaštićen kiberprostor” („Strategija za kibersigurnost iz 2013.”) Unija je postojano povećavala svoje aktivnosti kako bi odgovorila na sve veće kibersigurnosne izazove. Cilj Strategije za kibersigurnost iz 2013. bio je poticanje pouzdanog, sigurnog i otvorenog kiberekosustava. Unija je 2016. donošenjem Direktive (EU) 2016/1148 Europskog parlamenta i Vijeća (3) o sigurnosti mrežnih i informacijskih sustava donijela prve mjere u području kibersigurnosti.

(3)	U rujnu 2017. Komisija i Visoki predstavnik predstavili su zajedničku komunikaciju naslovljenu „Otpornost, odvraćanje i obrana: jačanje kibersigurnosti EU-a” s ciljem daljnjeg jačanja otpornosti Unije na kibernapade, odvraćanja od njih i odgovora na njih.

(4)

Šefovi država i vlada na sastanku na vrhu o digitalnoj budućnosti u Tallinnu u rujnu 2017. pozvali su na to da Unija postane globalna predvodnica u području kibersigurnosti do 2025. kako bismo osigurali povjerenje i zaštitu građana, potrošača i poduzeća na internetu te ostvarili slobodan, sigurniji i zakonom uređen internet i izrazili svoju namjeru da pri (ponovnoj) izgradnji sustava i rješenja informacijskih i komunikacijskih tehnologija (IKT) više upotrebljavaju rješenja otvorenog kôda i otvorene norme osobito na način da se izbjegne ovisnost o prodavaču, uključujući one koji su razvijeni ili se promiču u programima Unije za interoperabilnost i normizaciju, kao što je ISA2.

(5)

Europski stručni centar za industriju, tehnologiju i istraživanja u području kibersigurnosti („Stručni centar”) osnovan ovom Uredbom trebao bi doprinijeti povećanju sigurnosti mrežnih i informacijskih sustava, uključujući internet i ostalu infrastrukturu ključnu za funkcioniranje društva, kao što su promet, zdravstvo, energetika, digitalna infrastruktura, voda, financijska tržišta i bankovni sustavi.

(6)

Znatan poremećaj u radu mrežnih i informacijskih sustava može utjecati na pojedine države članice i cijelu Uniju. Stoga je visoka razina sigurnosti mrežnih i informacijskih sustava u cijeloj Uniji podjednako ključna i za društvo i za gospodarstvo. Unija trenutačno ovisi o neeuropskim pružateljima kibersigurnosti. Međutim, u strateškom je interesu Unije osigurati da zadrži i razvije bitne istraživačke i tehnološke kapacitete u području kibersigurnosti s ciljem zaštite mrežnih i informacijskih sustava građana i poduzeća, a posebno kako bi zaštitila ključne mrežne i informacijske sustave i pružila ključne kibersigurnosne usluge.

(7)

U Uniji postoji bogato stručno znanje i iskustvo u području istraživanja, tehnologije i industrijskog razvoja u području kibersigurnosti, ali napori industrijskih i istraživačkih zajednica fragmentirani su, neusklađeni i nedostaje im zajednička misija, što sprečava konkurentnost i učinkovitu zaštitu mreža i sustava u tom području. Potrebno je udružiti i umrežiti te napore i stručno znanje te ih učinkovito upotrijebiti za jačanje i nadopunu postojećih kapaciteta i vještina u području istraživanja, tehnologije i industrije na razini Unije i na nacionalnoj razini. Iako se sektor IKT-a suočava s važnim izazovima, kao što je zadovoljavanje potražnje za kvalificiranim radnicima, može imati koristi od zastupljenosti različitih dijelova društva u cjelini, postizanja uravnotežene rodne zastupljenosti, etničke raznolikosti i nediskriminacije osoba s invaliditetom, kao i olakšavanja pristupa znanju i osposobljavanju budućim stručnjacima za kibersigurnost, uključujući obrazovanje tih stručnjaka u neformalnim kontekstima, primjerice u okviru projekata koji obuhvaćaju besplatni softver otvorenog kôda, projekata civilne tehnologije, u novoosnovanim poduzećima i mikropoduzećima.

(8)

Mala i srednja poduzeća (MSP-ovi) ključni su dionici u Unijinom sektoru kibersigurnosti i zbog svoje prilagodljivosti mogu pružiti najsuvremenija rješenja. Međutim, MSP-ovi koji nisu specijalizirani za kibersigurnost također su više izloženi kibersigurnosnim incidentima jer uspostava učinkovitih rješenja za kibersigurnost zahtijeva veća ulaganja i stručna znanja. Stoga je potrebno da Stručni centar i mreža nacionalnih koordinacijskih centara („Mreža”) pruže potporu MSP-ovima tako da im olakšaju pristup znanju i prilagode pristup rezultatima istraživanja i razvoja kako bi se MSP-ovima omogućilo da se dostatno zaštite te kako bi se MSP-ovima koji su aktivni u području kibersigurnosti omogućilo da budu konkurentni i doprinesu vodećem položaju Unije u području kibersigurnosti.

(9)	Stručno znanje postoji izvan industrijskog i istraživačkog konteksta. U nekomercijalnim i pretkomercijalnim projektima, koji se nazivaju „projekti civilne tehnologije”, primjenjuju se otvorene norme, otvoreni podaci i besplatni softver otvorenog kôda u interesu društva i za javno dobro.

(10)

Područje kibersigurnosti raznoliko je. Relevantni dionici uključuju dionike iz javnih subjekata, država članica i Unije, kao i iz industrije, civilnog društva, primjerice sindikata, udruga potrošača, zajednice koja primjenjuje besplatni softver otvorenog kôda te akademske i istraživačke zajednice, i druge subjekte.

(11)

U zaključcima Vijeća usvojenima u studenome 2017. Komisija je pozvana da brzo provede procjenu učinka dostupnih mogućnosti za uspostavu mreže centara za stručnost u području kibersigurnosti i osnivanje Europskog centra za istraživanje i stručnost u području kibersigurnosti te da do sredine 2018. predloži relevantni pravni instrument za stvaranje takve mreže i takvog centra.

(12)

Unija i dalje nema dovoljno tehnoloških i industrijskih kapaciteta i sposobnosti da samostalno zaštiti svoje gospodarstvo i kritičnu infrastrukturu te postane globalni predvodnik u području kibersigurnosti. Razina strateške i održive koordinacije i suradnje industrija, istraživačkih zajednica u području kibersigurnosti i vlada, nedostatna je. Unija se suočava s nedovoljnim ulaganjima i ograničenim pristupom znanju i iskustvu, vještinama i objektima u području kibersigurnosti, a malo se Unijinih rezultata istraživanja i inovacija u području kibersigurnosti pretvara u utrživa rješenja ili se široko uvode u cijelo gospodarstvo.

(13)

Osnivanje i Stručnog centra i Mreže, s mandatom za provođenje mjera kojima se podupiru industrijske tehnologije i mjera u području istraživanja i inovacija, najbolji je način za postizanje ciljeva ove Uredbe, a njome se istodobno pružaju najveći gospodarski i društveni učinak i učinak na okoliš te štite interesi Unije.

(14)

Stručni centar trebao bi biti glavni instrument Unije za udruživanje ulaganja u istraživanje, tehnologiju i industrijski razvoj u području kibersigurnosti i za provedbu relevantnih projekata i inicijativa zajedno s Mrežom. Stručni centar trebao bi upravljati financijskom potporom za kibersigurnost iz Okvirnog programa za istraživanja i inovacije Obzor Europa (Obzor Europa) uspostavljenog Uredbom (EU) 2021/695 Europskog parlamenta i Vijeća (4) i programa Digitalna Europa uspostavljenog Uredbom (EU) 2021/694 Europskog parlamenta i Vijeća (5) te bi trebao biti otvoren za druge programe, ako je to primjereno. Ovaj pristup trebao bi doprinijeti stvaranju sinergija i koordiniranju financijske potpore za inicijative Unije u području istraživanja i razvoja, inovacija, tehnološkog i industrijskog razvoja u području kibersigurnosti, kao i izbjegavanju nepotrebnog udvostručavanja.

(15)	Važno je osigurati da se poštuju temeljna prava i etičko postupanje tijekom provedbe istraživačkih projekta u području kibersigurnosti koje podupire Stručni centar.

(16)

Stručni centar ne bi trebao obavljati operativne kibersigurnosne zadaće, kao što su zadaće povezane s timovima za odgovor na računalne sigurnosne incidente (CSIRT-ovi), uključujući praćenje kiberincidenata i postupanje s njima. Međutim, Stručni centar trebao bi moći olakšati razvoj infrastruktura IKT-a u službi industrija, posebice MSP-ova, istraživačkih zajednica, civilnog društva i javnog sektora, u skladu s misijom i ciljevima utvrđenima u ovoj Uredbi. Ako CSIRT-ovi i drugi dionici nastoje promicati prijavljivanje i otkrivanje slabosti, Stručni centar i članovi zajednice stručnjaka za kibersigurnost („Zajednica”) trebali bi, u okviru svojih zadaća i izbjegavajući pritom svako udvostručavanje s Agencijom Europske unije za kibersigurnost (ENISA), kako je osnovana Uredbom (EU) 2019/881 Europskog parlamenta i Vijeća (6), moći poduprijeti te dionike na njihov zahtjev.

(17)

Namjera je da Stručni centar, Zajednica i Mreža imaju koristi od iskustva i široke zastupljenosti relevantnih dionika koja proizlazi iz ugovornog javno-privatnog partnerstva za kibersigurnost između Komisije i Europske organizacije za kibersigurnost (ECSO) tijekom trajanja Okvirnog programa za istraživanja i inovacije Obzor 2020. (2014. – 2020.) koji je uspostavljen Uredbom (EU) br. 1291/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (7), od iskustava stečenih iz četiriju pilot-projekata koji su pokrenuti početkom 2019. u okviru programa Obzor 2020., odnosno CONCORDIA, ECHO, SPARTA i CyberSec4Europe, i iz pilot-projekta te pripremnog djelovanja za revizije besplatnih računalnih programa otvorenog kôda (EU FOSSA), za upravljanje Zajednicom i zastupljenost Zajednice u Stručnom centru.

(18)

U pogledu opsega izazova koji predstavlja kibersigurnost i u pogledu ulaganja u kapacitete i sposobnosti u području kibersigurnosti u drugim dijelovima svijeta, Uniju i države članice trebalo bi potaknuti da podignu razinu financijske potpore za istraživanje i razvoj u tom području te uvođenje kibersigurnosti. Kako bi se stvorile ekonomije razmjera i postigla usporediva razina zaštite u cijeloj Uniji, države članice trebale bi uložiti napore u okvir Unije aktivnim doprinosom radu Stručnog centra i Mreže.

(19)

Kako bi potaknuli konkurentnost Unije i visoke standarde u području kibersigurnosti na međunarodnoj razini, Stručni centar i Zajednica trebali bi poticati razmjenu dostignuća u području kibersigurnosti, među ostalim u pogledu proizvoda i procesa, standarda i tehničkih normi s međunarodnom zajednicom, ako je to relevantno za misiju Stručnog centra, ciljeve i zadaće. Relevantne tehničke norme mogle bi u svrhu ove Uredbe obuhvaćati izradu referentnih implementacijskih računalnih programa, uključujući one koji se izdaju u okviru licencija za otvorene norme.

(20)	Sjedište Stručnog centra nalazi se u Bukureštu.

(21)

Pri pripremi svojeg godišnjeg programa rada (godišnji program rada) Stručni centar trebao bi obavijestiti Komisiju o potrebama za sufinanciranjem na temelju planiranih doprinosa država članica za sufinanciranje zajedničkih djelovanja kako bi Komisija pri pripremi nacrta općeg proračuna Unije za sljedeću godinu mogla uzeti u obzir odgovarajući doprinos Unije.

(22)

Pri pripremi programa rada za program Obzor Europa u vezi s pitanjima povezanima s kibersigurnošću, među ostalim u kontekstu procesa savjetovanja s dionicima, a posebno prije donošenja tog programa rada, Komisija bi trebala uzeti u obzir doprinos Stručnog centra te bi trebala taj doprinos proslijediti programskom odboru programa Obzor Europa.

(23)

Kako bi se podupro Stručni centar u njegovoj ulozi u području kibersigurnosti i olakšala uključenost Mreže te kako bi se državama članicama osigurala snažna upravljačka uloga, Stručni centar trebalo bi osnovati kao tijelo Unije s pravnom osobnošću na koje se treba primjenjivati Delegirana uredba Komisije (EU) 2019/715 (8). Stručni centar bi trebao imati dvostruku ulogu, poduzimanje posebnih zadaća u okviru industrije, tehnologije i istraživanja u području kibersigurnosti kako je utvrđeno u ovoj Uredbi i istodobno upravljanje financiranjem povezanim s kibersigurnošću iz nekoliko programa, osobito iz programa Obzor Europa i programa Digitalna Europa te po mogućnosti i iz drugih programa Unije. Takvo upravljanje trebalo bi biti u skladu s pravilima primjenjivima na te programe. Međutim, s obzirom na to da bi financijska sredstva za funkcioniranje Stručnog centra prvenstveno proizlazila iz programa Obzor Europa i programa Digitalna Europa, potrebno je da se Stručni centar smatra partnerstvom za potrebe izvršenja proračuna, uključujući tijekom faze izrade programa.

(24)	Kao rezultat doprinosa Unije, pristup rezultatima aktivnosti Stručnog centra i rezultatima projekata treba biti otvoren koliko god je to moguće i zatvoren koliko je to potrebno, a ponovna upotreba takvih rezultata treba, prema potrebi, biti moguća.

(25)

Stručni centar trebao bi olakšavati i koordinirati rad Mreže. Mrežu bi trebao činiti po jedan nacionalni koordinacijski centar iz svake države članice. Nacionalni koordinacijski centri za koje je Komisija utvrdila da imaju potrebni kapacitet za upravljanje sredstvima radi ostvarivanja misije i ciljeva utvrđenih u ovoj Uredbi, trebali bi primati izravnu financijsku potporu Unije, uključujući bespovratna sredstva koja se dodjeljuju bez poziva na podnošenje prijedloga, kako bi mogli obavljati svoje aktivnosti u vezi s ovom Uredbom.

(26)

Nacionalni koordinacijski centri trebali bi biti subjekti javnog sektora, ili subjekti s većinskim javnim udjelom, koji obavljaju funkcije javne uprave na temelju nacionalnog prava, među ostalim i delegiranjem, te bi ih trebale odabirati države članice. Funkcije nacionalnog koordinacijskog centra u određenoj državi članici trebao bi moći obavljati subjekt koji obavlja druge funkcije proizišle na temelju prava Unije, poput funkcija nacionalnog nadležnog tijela, jedinstvene kontaktne točke u smislu Direktive (EU) 2016/1148 ili bilo koje druge uredbe Unije, ili digitalno-inovacijskog centra u smislu Uredbe (EU) 2021/694. Drugi subjekti javnog sektora ili subjekti koji obavljaju funkcije javne uprave u državi članici trebali bi moći nacionalnom koordinacijskom centru u toj državi članici pomagati u obavljanju njegovih funkcija.

(27)

Nacionalni koordinacijski centri trebali bi imati potreban administrativni kapacitet, posjedovati industrijsko, tehnološko i istraživačko stručno znanje u području kibersigurnosti ili mu imati pristup te bi trebali moći djelotvorno surađivati i usklađivati se s industrijom, javnim sektorom i istraživačkom zajednicom.

(28)

Obrazovanje u državama članicama trebalo bi odražavati važnost posjedovanja odgovarajuće osviještenosti i vještina u području kibersigurnosti. U tu svrhu, uzimajući u obzir ulogu ENISA-e i ne dovodeći u pitanje nadležnosti država članica u području obrazovanja, nacionalni koordinacijski centri zajedno s relevantnim javnim tijelima i dionicima trebali bi doprinositi promicanju i širenju obrazovnih programa u području kibersigurnosti.

(29)

Nacionalni koordinacijski centri trebali bi moći od Stručnog centra primati bespovratna sredstva za pružanje financijske potpore trećim stranama u obliku bespovratnih sredstava. Izravni troškovi nacionalnih koordinacijskih centara za pružanje financijske potpore trećim stranama i upravljanje njome trebali bi biti prihvatljivi za financiranje u okviru relevantnih programa.

(30)

Stručni centar, Mreža i Zajednica trebali bi pomoći u razvoju i širenju najnovijih kibersigurnosnih proizvoda, usluga i procesa. Istodobno bi Stručni centar i Mreža trebali promicati kibersigurnosne sposobnosti industrije na strani potražnje, posebno podupiranjem razvojnih inženjera i operatora u sektorima kao što su promet, energija, zdravstvo, financije, tijela javne uprave, telekomunikacije, proizvodnja i svemir, kako bi tim razvojnim inženjerima i operaterima pomogli u rješavanju kibersigurnosnih izazova, primjerice s provedbom integrirane sigurnosti. Stručni centar i Mreža također bi trebali podupirati normizaciju i uvođenje kibersigurnosnih proizvoda, usluga i procesa uz istodobno promicanje, ako je to moguće, provedbe europskog okvira za kibersigurnosnu certifikaciju kako je uspostavljen Uredbom (EU) 2019/881.

(31)

S obzirom na brze promjene u području kiberprijetnji i kibersigurnosti, Unija treba biti sposobna za brzu i stalnu prilagodbu novim dostignućima u tom području. Stoga bi Stručni centar, Mreža i Zajednica trebali biti dovoljno fleksibilni kako bi osigurali zahtijevanu sposobnost odgovora na takva dostignuća. Oni bi trebali olakšati projekte koji će subjektima pomoći da stalno izgrađuju sposobnosti za poboljšanje svoje otpornosti i otpornosti Unije.

(32)

Stručni centar trebao bi podupirati Zajednicu. Stručni centar trebao bi provoditi dijelove programa Obzor Europa i programa Digitalna Europa relevantne za kibersigurnost u skladu s višegodišnjim programom rada Stručnog centra (višegodišnji program rada), godišnjim programom rada te postupkom strateškog planiranja programa Obzor Europa dodjelom bespovratnih sredstava i drugih oblika financiranja, u prvome redu nakon natječajnog poziva na podnošenje prijedloga. Stručni centar trebao bi olakšavati prijenos stručnog znanja u okviru Mreže i Zajednice te podupirati zajednička ulaganja Unije, država članica ili industrije. Posebnu pozornost trebalo bi posvetiti potpori MSP-ovima u području kibersigurnosti, kao i mjerama kojima se pomaže u prevladavanju nedostatka vještina.

(33)	Tehnička pomoć za pripremu projekata trebala bi se pružiti na potpuno objektivan i transparentan način kojim se osigurava da svi potencijalni korisnici dobiju iste informacije te se izbjegava sukob interesa.

(34)

Stručni centar trebao bi poticati i podupirati dugoročnu stratešku suradnju i koordinaciju aktivnosti Zajednice, koja bi uključivala veliku, otvorenu, interdisciplinarnu i raznoliku skupinu europskih dionika uključenih u kibersigurnosnu tehnologiju. Zajednica bi trebala uključivati istraživačke subjekte, industrije i javni sektor. Zajednica bi, posebice uz pomoć Strateške savjetodavne skupine, trebala doprinijeti aktivnostima Stručnog centra, višegodišnjem programu rada te godišnjem programu rada. Zajednica bi također trebala imati koristi od aktivnosti jačanja zajedništva Stručnog centra i Mreže, ali ne bi trebala inače imati prednost kod poziva na podnošenje prijedloga ili natječaja. Zajednica bi trebala biti sastavljena od kolektivnih tijela i organizacija. Istodobno, kako bi se iskoristilo cjelokupno stručno znanje u području kibersigurnosti u Uniji, Stručni centar i njegova tijela trebali bi moći zatražiti stručno znanje fizičkih osoba kao ad hoc stručnjaka.

(35)	Stručni centar trebao bi surađivati i osiguravati sinergije s ENISA-om te bi od ENISA-e trebao dobivati relevantan doprinos prilikom definiranja prioriteta u pogledu financiranja.

(36)

Kako bi se odgovorilo na potrebe na strani ponude i potražnje u području kibersigurnosti, zadaća Stručnog centra da industrijama pruži znanje i tehničku pomoć u području kibersigurnosti trebala bi se odnositi na proizvode, procese i usluge IKT-a i na sve druge tehnološke proizvode i procese u koje treba ugraditi kibersigurnost. I javni bi sektor mogao, ako to zatraži, imati koristi od potpore Stručnog centra.

(37)

Kako bi se stvorilo održivo okruženje kibersigurnosti, važno je da se integrirana sigurnost upotrebljava kao načelo u procesu razvoja, održavanja, upravljanja radom i ažuriranja infrastruktura, proizvoda i usluga, posebice podupiranjem najsuvremenijih sigurnih metoda razvoja, odgovarajućeg sigurnosnog testiranja i revizija sigurnosti, hitnim stavljanjem na raspolaganje ažuriranja kojima se ispravljaju poznate slabosti ili prijetnje te, ako je to moguće, omogućavanjem trećim stranama da izrađuju i dostavljaju ažuriranja nakon odgovarajućeg isteka vijeka trajanja proizvoda. Integriranu sigurnost trebalo bi jamčiti tijekom cijelog životnog vijeka proizvoda, usluga ili procesa IKT-a, i to postupcima oblikovanja koji se stalno razvijaju s ciljem smanjenja štete od zlonamjernog iskorištavanja.

(38)

Budući da bi Stručni centar i Mreža trebali nastojati poboljšati sinergije i koordinaciju između kibersigurnosti u civilnoj i obrambenoj sferi, projekti na temelju ove Uredbe koji se financiraju iz programa Obzor Europa trebali bi se provoditi u skladu s Uredbom (EU) 2021/695 kojom se predviđa da aktivnosti istraživanja i inovacija koje se provode u okviru programa Obzor Europa trebaju biti isključivo usmjerene na civilnu primjenu.

(39)

Ova se Uredba prije svega primjenjuje na civilna pitanja, ali aktivnosti država članica na temelju ove Uredbe mogu odražavati specifičnosti država članica u slučajevima u kojima kibersigurnosnu politiku provode tijela koja imaju i civilne i vojne zadaće, trebalo bi težiti komplementarnosti i trebalo bi izbjegavati preklapanja s instrumentima financiranja povezanima s obranom.

(40)	Ovom Uredbom trebalo bi osigurati odgovornost i transparentnost Stručnog centra i onih poduzetnika koji primaju financijska sredstva, u skladu s Uredbama relevantnih programâ.

(41)

Provedba projekata uvođenja, posebno projekata uvođenja koji se odnose na uvođenje infrastruktura i sposobnosti na razini Unije ili putem postupka zajedničke nabave, mogla bi se podijeliti na različite faze provedbe, kao što su zasebni natječaji za projektiranje hardvera i arhitekturu softvera, njihovu proizvodnju, rad i održavanje, pri čemu bi jedno poduzeće moglo sudjelovati samo u jednoj od faza te bi se, ako je to moguće, moglo zahtijevati da korisnici u jednoj ili više tih faza ispunjavaju određene uvjete u smislu vlasništva ili kontrole na europskoj razini.

(42)

Uzimajući u obzir njezino stručno znanje u području kibersigurnosti i njezin mandat u skladu s kojim djeluje kao referentna točka za savjetovanje i stručno znanje u području kibersigurnosti za institucije, tijela, urede i agencije Unije te za relevantne dionike Unije te s obzirom na doprinose koje putem svojih zadaća prikuplja, ENISA bi trebala imati aktivnu ulogu u aktivnostima Stručnog centra, uključujući izradu agende, izbjegavajući pritom svako udvostručavanje njihovih zadaća, posebice zbog njezine uloge stalnog promatrača u Upravnom odboru Stručnog centra. U pogledu izrade agende, godišnjeg programa rada i višegodišnjeg programa rada, izvršni direktor Stručnog centra i Upravni odbor trebali bi u obzir uzeti sve relevantne strateške savjete i doprinose ENISA-e, u skladu s poslovnikom Upravnog odbora.

(43)	Ako dobiju financijski doprinos iz općeg proračuna Unije, nacionalni koordinacijski centri i subjekti koji su dio Zajednice trebali bi objaviti činjenicu da se odnosne aktivnosti provode u kontekstu ove Uredbe.

(44)

Troškove koji proizlaze iz osnivanja Stručnog centra te administrativnih i koordinacijskih aktivnosti Stručnog centra trebale bi financirati Unija i države članice proporcionalno dobrovoljnim doprinosima država članica zajedničkim djelovanjima. Kako bi se izbjeglo dvostruko financiranje, te aktivnosti ne bi trebale istodobno primati doprinose iz drugih programa Unije.

(45)	Upravni odbor, koji bi trebao biti sastavljen od predstavnikâ iz država članica i Komisije, trebao bi definirati opće usmjerenje rada Stručnog centra te bi trebao osigurati da Stručni centar obavlja svoje zadaće u skladu s ovom Uredbom. Upravni odbor trebao bi donijeti agendu.

(46)

Upravnom odboru trebalo bi povjeriti ovlasti potrebne za donošenje proračuna Stručnog centra. Trebao bi provjeriti izvršenje proračuna, donijeti odgovarajuća financijska pravila te uspostaviti transparentne radne postupke za donošenje odluka Stručnog centra, među ostalim za donošenje, uzimajući u obzir agendu, godišnjeg programa rada i višegodišnjeg programa rada. Upravni odbor trebao bi donijeti svoj poslovnik, imenovati izvršnog direktora i odlučivati o svakom produljenju ili prestanku mandata izvršnog direktora.

(47)

Upravni odbor trebao bi nadzirati strateške i provedbene aktivnosti Stručnog centra te osigurati usklađenost tih aktivnosti. U godišnjem izvješću Stručni centar poseban naglasak trebao bi staviti na strateške ciljeve koje je ostvario i, ako je potrebno, predložiti djelovanja za daljnje poboljšanje ostvarenja tih strateških ciljeva.

(48)

Kako bi Stručni centar mogao pravilno i djelotvorno funkcionirati, Komisija i države članice trebale bi osigurati da osobe koje će biti imenovane u Upravni odbor imaju odgovarajuća stručna znanja i iskustvo u područjima njegova djelovanja. Komisija i države članice također bi trebale nastojati ograničiti fluktuaciju svojih predstavnika u Upravnom odboru kako bi se osigurao kontinuitet njegovog rada.

(49)

S obzirom na poseban status i odgovornost Stručnog centra za provedbu sredstava Unije, posebice onih iz programa Obzor Europa i programa Digitalna Europa, Komisija bi trebala imati 26 % ukupnog broja glasova u Upravnom odboru kada se radi o odlukama koje se odnose na sredstva Unije, radi maksimiziranja dodane vrijednosti Unije tih odluka, osiguravajući pritom da su te odluke zakonite i usklađene s prioritetima Unije.

(50)	Za nesmetano funkcioniranje Stručnog centra nužno je da se njegov izvršni direktor imenuje na transparentan način, na temelju zasluga, dokazanih administrativnih i rukovoditeljskih vještina te sposobnosti i iskustva relevantnih za kibersigurnost, te da svoje dužnosti obavlja potpuno neovisno.

(51)

Stručni centar trebao bi imati Stratešku savjetodavnu skupinu kao savjetodavno tijelo. Strateška savjetodavna skupina, koja bi trebala biti sastavljena od predstavnika privatnog sektora, organizacija potrošača, akademske zajednice i drugih relevantnih dionika, trebala bi pružati savjete na temelju redovitog dijaloga između Stručnog centra i Zajednice. Strateška savjetodavna skupina trebala bi se usredotočiti na pitanja koja su važna za dionike i s tim pitanjima upoznati Upravni odbor i izvršnog direktora. Zadaće Strateške savjetodavne skupine trebale bi obuhvatiti pružanje savjeta u vezi s agendom, godišnjim programom rada i višegodišnjim programom rada. Zastupljenost različitih dionika u Strateškoj savjetodavnoj skupini trebala bi biti uravnotežena, uz obraćanje posebne pozornosti na zastupljenost MSP-ova, kako bi se osigurala odgovarajuća zastupljenost dionika u radu Stručnog centra.

(52)

Doprinosi država članica sredstvima Stručnog centra mogli bi biti financijski ili u naravi. Takvi financijski doprinosi mogli bi se, na primjer, sastojati od bespovratnih sredstava koja država članica dodjeljuje korisniku u toj državi članici kojima se dopunjuje financijska potpora Unije dana za projekt u okviru godišnjeg programa rada. S druge strane, doprinosi u naravi bi obično bili dani ako je sam subjekt države članice korisnik financijske potpore Unije. Na primjer, ako Unija subvencionira aktivnost nacionalnog koordinacijskog centra po stopi financiranja od 50 %, preostali troškovi aktivnosti obračunali bi se kao doprinos u naravi. Još jedan primjer, ako subjekt države članice prima financijsku potporu Unije za stvaranje ili nadogradnju infrastrukture koju će dionici dijeliti u skladu s godišnjim programom rada, povezani nesubvencionirani troškovi obračunavali bi se kao doprinosi u naravi.

(53)

U skladu s relevantnim odredbama o sukobu interesa Delegirane uredbe (EU) 2019/715, Stručni centar trebao bi uspostaviti pravila o sprečavanju, utvrđivanju i rješavanju sukoba interesa te upravljanju njime u vezi sa svojim članovima, tijelima i osobljem, Upravnim odborom, kao i Strateškom savjetodavnom skupinom i Zajednicom. Države članice trebale bi osigurati sprečavanje, utvrđivanje i rješavanje sukoba interesa u vezi s nacionalnim koordinacijskim centrima, u skladu s nacionalnim pravom. Stručni centar trebao bi primjenjivati i relevantno pravo Unije o javnom pristupu dokumentima kako je navedeno u Uredbi (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (9). Stručni centar trebao bi obrađivati osobne podatke u skladu s Uredbom (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća (10). Stručni centar trebao bi se pridržavati odredaba prava Unije koje se primjenjuju na institucije Unije i nacionalnog prava u vezi s postupanjem s podacima, posebno s postupanjem s osjetljivim neklasificiranim podacima i klasificiranim podacima EU-a.

(54)

Financijske interese Unije i država članica trebalo bi zaštititi proporcionalnim mjerama tijekom cjelokupnog ciklusa rashoda, uključujući sprečavanje, otkrivanje i istraživanje nepravilnosti, povrat izgubljenih, pogrešno plaćenih ili nepravilno upotrijebljenih sredstava te, prema potrebi, administrativne i financijske sankcije u skladu s Uredbom (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća (11) („Financijska uredba”).

(55)

Stručni centar trebao bi raditi na otvoren i transparentan način. Trebao bi pravodobno dostavljati sve relevantne informacije i promicati svoje aktivnosti, uključujući aktivnosti informiranja i obavješćivanja šire javnosti. Poslovnici Upravnog odbora Stručnog centra i Strateške savjetodavne skupine trebali bi biti javno dostupni.

(56)	Unutarnji revizor Komisije trebao bi u pogledu Stručnog centra imati jednake ovlasti kakve ima u pogledu Komisije.

(57)	Komisija, Revizorski sud i Europski ured za borbu protiv prijevara trebali bi imati pristup svim potrebnim informacijama i prostorijama Stručnog centra radi provođenja revizija i istraga bespovratnih sredstava, ugovorâ i sporazumâ koje je potpisao Stručni centar.

(58)

S obzirom na to da ciljeve ove Uredbe, odnosno jačanje konkurentnosti i kapaciteta Unije, zadržavanje i razvoj istraživačkih, tehnoloških i industrijskih kapaciteta Unije u području kibersigurnosti, povećanje konkurentnosti Unijine industrije kibersigurnosti i pretvaranje kibersigurnosti u konkurentnu prednost za druge industrije Unije, ne mogu dostatno ostvariti države članice same zbog činjenice da su postojeća, ograničena sredstva raspršena i zbog opsega potrebnih ulaganja, nego se oni radi izbjegavanja nepotrebnog udvostručavanja tih napora, pomoći u postizanju kritične mase ulaganja, osiguranja najbolje uporabe javnog financiranja te osiguranja promidžbe visoke razine kibersigurnosti u svim državama članicama, na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji (UEU). U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

Opće odredbe i načela Stručnog centra i Mreže

Članak 1.

Predmet i područje primjene

1. Ovom Uredbom osnivaju se Europski stručni centar za industriju, tehnologiju i istraživanja u području kibersigurnosti („Stručni centar”) i mreža nacionalnih koordinacijskih centara („Mreža”). Njome se utvrđuju pravila za imenovanje nacionalnih koordinacijskih centara i pravila za uspostavu zajednice stručnjaka za kibersigurnost („Zajednica”).

2. Stručni centar ima ključnu ulogu u provedbi programa Digitalna Europa u dijelu koji se odnosi na kibersigurnost, a posebno u odnosu na djelovanja u vezi sa člankom 6. Uredbe (EU) 2021/694 i doprinosi provedbi programa Obzor Europa, a posebno u vezi s odjeljkom 3.1.3. stupa II. Priloga I. Odluci Vijeća (EU) 2021/764 (12).

3. Države članice zajednički doprinose radu Stručnog centra i Mreže.

4. Ovom Uredbom ne dovode se u pitanje nadležnosti država članica koje se odnose na javnu sigurnost, obranu, nacionalnu sigurnost i aktivnosti države u područjima kaznenog prava.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

1.	„kibersigurnost” znači sve aktivnosti koje su potrebne za zaštitu od kiberprijetnji mrežnih i informacijskih sustava, korisnika tih sustava i drugih osoba na koje one utječu;

2.	„mrežni i informacijski sustav” znači mrežni i informacijski sustav kako je definiran u članku 4. točki 1. Direktive (EU) 2016/1148;

„kibersigurnosni proizvodi, usluge i procesi” znači komercijalni i nekomercijalni proizvodi, usluge ili procesi IKT-a čija je posebna svrha da se od kiberprijetnji zaštite mrežni i informacijski sustavi ili da se osigura povjerljivost, integritet i dostupnost podataka koji se obrađuju ili pohranjuju u mrežnim i informacijskim sustavima, te kibersigurnost korisnika tih sustava i drugih osoba na koje te kiberprijetnje utječu;

4.	„kiberprijetnja” znači svaka moguća okolnost, događaj ili djelovanje koji bi mogli oštetiti, poremetiti ili na drugi način negativno utjecati na mrežne i informacijske sustave, korisnike tih sustava i druge osobe;

„zajedničko djelovanje” znači djelovanje koje je uključeno u godišnji program rada i za koje se prima financijska potpora iz programa Obzor Europa, programa Digitalna Europa ili drugih programa Unije, kao i financijska potpora ili potpora u naravi od jedne ili više država članica, a koje se provodi putem projekata koji uključuju korisnike koji imaju poslovni nastan u tim državama članicama i koji primaju financijsku potporu ili potporu u naravi od tih država članica;

6.	„doprinos u naravi” znači prihvatljivi troškovi nacionalnih koordinacijskih centara i drugih javnih subjekata kada oni sudjeluju u projektima koji se financiraju u okviru ove Uredbe, a ti se troškovi ne financiraju iz doprinosa Unije ili iz financijskih doprinosa država članica;

7.	„europski centar za digitalne inovacije” znači europski centar za digitalne inovacije kako je definiran u članku 2. točki (e) Uredbe (EU) 2021/694;

„agenda” znači sveobuhvatna i održiva strategija za industriju, tehnologiju i istraživanja u području kibersigurnosti u kojoj se utvrđuju strateške preporuke za razvoj i rast europskog industrijskog, tehnološkog i istraživačkog sektora u području kibersigurnosti i strateški prioriteti za aktivnosti Stručnog centra i nije obvezujuća u pogledu odluka koje treba donijeti o godišnjim programima rada;

„tehnička pomoć” znači pomoć Stručnog centra nacionalnim koordinacijskim centrima ili Zajednici u obavljanju njihovih zadaća pružanjem znanja ili olakšavanjem pristupa stručnom znanju u vezi s istraživanjima, tehnologijom i industrijom u području kibersigurnosti, olakšavanjem umrežavanja, podizanjem razine osviještenosti i promicanjem suradnje, ili znači pomoć Stručnog centra zajedno s nacionalnim koordinacijskim centrima dionicima u pogledu pripreme projekata u vezi s misijom Stručnog centra i Mreže i ciljeva Stručnog centra.

Članak 3.

Misija Stručnog centra i Mreže

1. Misija Stručnog centra i Mreže je pomagati Uniji da:

(a)

ojača svoju vodeću ulogu i stratešku autonomiju u području kibersigurnosti zadržavanjem i razvojem istraživačkih, akademskih, društvenih, tehnoloških i industrijskih kapaciteta i sposobnosti Unije u području kibersigurnosti koji su potrebni za jačanje povjerenja i sigurnosti, uključujući povjerljivost, integritet i dostupnost podataka, u digitalno jedinstveno tržište;

(b)	podupire tehnološke kapacitete, sposobnosti i vještine Unije u pogledu otpornosti i pouzdanosti infrastrukture mrežnih i informacijskih sustava, uključujući kritičnu infrastrukturu i često upotrebljavani hardver i softver u Uniji; i

(c)	poveća globalnu konkurentnost Unijine industrije kibersigurnosti, osigura visoke standarde u području kibersigurnosti u cijeloj Uniji i pretvori kibersigurnost u konkurentnu prednost za druge industrije Unije.

2. Prema potrebi, Stručni centar i Mreža obavljaju svoje zadaće u suradnji s ENISA-om i Zajednicom stručnjaka.

3. U skladu sa zakonodavnim aktima kojima se uspostavljaju relevantni programi, osobito program Obzor Europa i program Digitalna Europa, Stručni centar upotrebljava relevantna financijska sredstva Unije tako da doprinosi misiji iz stavka 1.

Članak 4.

Ciljevi Stručnog centra

1. Stručni centar ima opći cilj promicanja istraživanja i inovacija u području kibersigurnosti te uvođenja kibersigurnosti, kako bi se ispunila misija iz članka 3.

2. Stručni centar ima sljedeće posebne ciljeve:

(a)	unapređivanje kapaciteta, sposobnosti, znanja i infrastrukture u području kibersigurnosti u korist industrije, posebice MSP-ova, istraživačkih zajednica, javnog sektora i civilnog društva, prema potrebi;

(b)	promicanje otpornosti u području kibersigurnosti, prihvaćanje najboljih praksi u području kibersigurnosti, načela integrirane sigurnosti i certifikacije sigurnosti digitalnih proizvoda i usluga, na način kojim se nadopunjuju nastojanja drugih javnih subjekata;

(c)	doprinošenje snažnom europskom kibersigurnosnom ekosustavu koji okuplja sve relevantne dionike.

3. Stručni centar provodi posebne ciljeve navedene u stavku 2.:

(a)	uspostavljanjem strateških preporuka za istraživanje i inovacije u području kibersigurnosti te uvođenje kibersigurnosti, u skladu s pravom Unije i utvrđivanjem strateških prioriteta za aktivnosti Stručnog centra;

(b)	provedbom djelovanja u okviru relevantnih programa financiranja sredstvima Unije u skladu s relevantnim programima rada i zakonodavnim aktima Unije kojima se uspostavljaju ti programi financiranja;

(c)	jačanjem suradnje i koordinacije među nacionalnim koordinacijskim centrima te sa Zajednicom i unutar nje; i

(d)	ako je to relevantno i prikladno, stjecanjem infrastrukture i usluga IKT-a i upravljanjem njima kada je to potrebno za ispunjavanje zadaća iz članka 5. i u skladu s odgovarajućim programima rada iz članka 5. stavka 3. točke (b).

Članak 5.

Zadaće Stručnog centra

1. Radi ispunjenja svoje misije i ciljeva, Stručni centar ima sljedeće zadaće:

(a)	strateške zadaće; i

(b)	provedbene zadaće.

2. Strateške zadaće iz stavka 1. točke (a) sastoje se od:

(a)	osmišljavanja i praćenja provedbe agende;

(b)

u okviru agende i višegodišnjeg programa rada, izbjegavajući pritom svako udvostručavanje aktivnosti s ENISA-om i uzimajući u obzir potrebu za stvaranjem sinergije između kibersigurnosti i drugih dijelova programa Obzor Europa i programa Digitalna Europa:

utvrđivanja prioriteta za rad Stručnog centra u vezi s:

1.	jačanjem istraživanja i inovacija u području kibersigurnosti, obuhvaćajući cijeli inovacijski ciklus, te uvođenjem tih istraživanja i inovacija;

2.	razvojem industrijskih, tehnoloških i istraživačkih kapaciteta, sposobnosti i infrastrukture u području kibersigurnosti;

3.	jačanjem kibersigurnosnih i tehnoloških vještina i kompetencije u industriji, tehnologiji i istraživanju, te na svim relevantnim obrazovnim razinama, podupirući rodnu ravnotežu;

4.	uvođenjem kibersigurnosnih proizvoda, usluga i procesa;

5.	podupiranjem prihvaćanja kibersigurnosnih proizvoda, usluga i procesa na tržištu, čime se doprinosi misiji iz članka 3.;

6.	podupiranjem prihvaćanja i integracije najsuvremenijih kibersigurnosnih proizvoda, usluga i procesa od strane javnih tijela i na njihov zahtjev, industrija na strani potražnje i drugih korisnika;

ii.	pružanja potpore industriji kibersigurnosti, a posebice MSP-ovima, s ciljem jačanja izvrsnosti, kapaciteta i konkurentnosti Unije u vezi s kibersigurnošću, među ostalim radi povezivanja s potencijalnim tržištima i mogućnostima uvođenja kibersigurnosti te privlačenja ulaganja; i

iii.	pružanja potpore i tehničke pomoći novoosnovanim poduzećima, MSP-ovima, mikropoduzećima, udrugama i pojedinačnim stručnjacima u području kibersigurnosti te kibersigurnosnim tehnološkim projektima civilne tehnologije;

(c)	osiguravanja sinergije i suradnje među relevantnim institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije, osobito s ENISA-om, uz izbjegavanje bilo kakvog udvostručavanja aktivnosti s tim institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije;

(d)	koordiniranja nacionalnih koordinacijskih centara putem Mreže i osiguravanja redovite razmjene stručnog znanja;

(e)	pružanja stručnih savjeta državama članicama u vezi s industrijom, tehnologijom i istraživanjima u području kibersigurnosti, među ostalim u vezi s nabavom i uvođenjem tehnologija;

(f)	olakšavanja suradnje i razmjene stručnog znanja među svim relevantnim dionicima, posebice članovima Zajednice;

(g)	sudjelovanja na Unijinim, nacionalnim i međunarodnim konferencijama, sajmovima i forumima povezanima s misijom, ciljevima i zadaćama Stručnog centra u svrhu razmjene mišljenja i relevantnih najboljih praksi s drugim sudionicima;

(h)

olakšavanja upotrebe rezultata istraživačkih i inovacijskih projekata u djelovanjima povezanima s razvojem kibersigurnosnih proizvoda, usluga i procesa, uz istodobno nastojanje da se izbjegne fragmentacija i udvostručavanje napora te preuzimanje dobre prakse u području kibersigurnosti i kibersigurnosnih proizvoda, usluga i procesa, osobito onih koje su razvili MSP-ovi i onih koji se koriste softverom otvorenog kôda.

3. Provedbene zadaće iz stavka 1. točke (b) sastoje se od:

(a)

koordinacije rada Mreže i Zajednice te upravljanja njime kako bi se ispunila misija iz članka 3., osobito podupiranjem novoosnovanih poduzeća, MSP-ova, mikropoduzeća, udruga u području kibersigurnosti te projekata civilne tehnologije u području kibersigurnosti u Uniji i olakšavanje njihova pristupa stručnom znanju, financiranju, ulaganjima i tržištima;

(b)

uspostave i provedbe godišnjeg programa rada, u skladu s agendom i višegodišnjim programom rada, za dijelove koji se odnose na kibersigurnost:

i.	programa Digitalna Europa, a posebno djelovanjâ u vezi s člankom 6. Uredbe (EU) 2021/694;

ii.

zajedničkih djelovanja za koja se prima potpora na temelju odredaba programa Obzor Europa koje se odnose na kibersigurnost, a posebno u vezi s odjeljkom 3.1.3. stupa II. Priloga I. Odluci (EU) 2021/764 te u skladu s višegodišnjim programom rada i postupkom strateškog planiranja programa Obzor Europa; i

iii.	drugih programa Unije ako je to predviđeno relevantnim zakonodavnim aktima Unije;

(c)	podupiranja, ako je to prikladno, postizanja posebnog cilja br. 4 „Napredne digitalne vještine” kako je utvrđeno u članku 7. Uredbe (EU) 2021/694 u suradnji s europskim centrima za digitalne inovacije;

(d)	pružanja stručnih savjeta Komisiji o industriji, tehnologiji i istraživanjima u području kibersigurnosti kad Komisija priprema nacrte programâ rada u skladu s člankom 13. Odluke (EU) 2021/764;

(e)

provedbe ili omogućivanja uvođenja infrastrukture IKT-a i olakšavanja nabave takve infrastrukture, u korist društva, industrije, javnog sektora, na zahtjev država članica, istraživačkih zajednica i operatora ključnih usluga, među ostalim putem doprinosa država članica i financijskih sredstava Unije za zajednička djelovanja, u skladu s agendom, godišnjim programom rada i višegodišnjim programom;

(f)	podizanje razine osviještenosti o misiji Stručnog centra i Mreže te o ciljevima i zadaćama Stručnog centra;

(g)

ne dovodeći u pitanje civilnu prirodu projekata koji će se financirati iz programa Obzor Europa i u skladu s uredbama (EU) 2021/695 i (EU) 2021/694, povećavanje sinergije i koordinacije između civilnih i obrambenih aspekata kibersigurnosti olakšavanjem razmjene:

i.	znanja i informacija u vezi s tehnologijama i aplikacijama s dvojnom namjenom;

ii.	rezultata, zahtjeva i najboljih praksi; i

iii.	informacija u vezi s prioritetima relevantnih programa Unije.

4. Stručni centar obavlja zadaće iz stavka 1. u bliskoj suradnji s Mrežom.

5. U skladu s člankom 6. Uredbe (EU) 2021/695 i podložno sporazumu o doprinosu kako je definiran u članku 2. točki 18. Financijske uredbe, Stručnom centru može se povjeriti provedba dijelova, u okviru programa Obzor Europa, koji se odnose na kibersigurnost, a koje ne sufinanciraju države članice, posebno u vezi s odjeljkom 3.1.3. stupa II. Priloga I. Odluci (EU) 2021/764.

Članak 6.

Imenovanje nacionalnih koordinacijskih centara

1. Do 29. prosinca 2021. svaka država članica imenuje po jedan subjekt koji ispunjava kriterije utvrđene u stavku 5. da djeluje kao njezin nacionalni koordinacijski centar za potrebe ove Uredbe. Svaka država članica o tom subjektu obavješćuje Upravni odbor bez odgode. Takav subjekt može biti subjekt koji već ima poslovni nastan u toj državi članici.

Rok iz prvog podstavka ovog stavka produljuje se za razdoblje tijekom kojeg Komisija treba dostaviti mišljenje iz stavka 2.

2. Država članica može u svakom trenutku od Komisije zatražiti mišljenje o tome ima li subjekt koji je država članica imenovala ili namjerava imenovati da djeluje kao njezin nacionalni koordinacijski centar potrebnu sposobnost za upravljanje sredstvima radi ostvarivanja misije i ciljeva utvrđenih u ovoj Uredbi. Komisija dostavlja svoje mišljenje toj državi članici u roku od tri mjeseca od primitka zahtjeva države članice.

3. Na temelju obavijesti države članice o subjektu kako je navedeno u stavku 1., Upravni odbor taj subjekt uvrštava na popis kao nacionalni koordinacijski centar najkasnije u roku od tri mjeseca nakon obavijesti. Stručni centar objavljuje popis imenovanih nacionalnih koordinacijskih centara.

4. Država članica može u svakom trenutku imenovati novi subjekt svojim nacionalnim koordinacijskim centrom za potrebe ove Uredbe. Na imenovanje svakog novog subjekta primjenjuju se stavci 1., 2. i 3.

5. Nacionalni koordinacijski centar je subjekt javnog sektora ili subjekt čiji je većinski vlasnik država članica koji obavlja funkcije javne uprave na temelju nacionalnog prava, među ostalim putem delegiranja, i ima kapacitet podupirati Stručni centar i Mrežu u ispunjavanju njihove misije iz članka 3. ove Uredbe. On posjeduje istraživačko i tehnološko stručno znanje u području kibersigurnosti ili mu ima pristup. On ima kapacitet surađivati djelotvorno i koordinirati aktivnosti s industrijom, javnim sektorom, akademskom i istraživačkom zajednicom te građanima, kao i s tijelima imenovanima na temelju Direktive (EU) 2016/1148.

6. Nacionalni koordinacijski centar u svakom trenutku može zahtijevati da mu se prizna da ima potrebnu sposobnost za upravljanje sredstvima radi ostvarivanja misije i ciljeva utvrđenih ovom Uredbom, u skladu s uredbama (EU) 2021/695 i (EU) 2021/694. U roku od tri mjeseca od podnošenja tog zahtjeva Komisija procjenjuje ima li taj nacionalni koordinacijski centar takvu sposobnost i donosi odluku.

Ako je Komisija državi članici dala pozitivno mišljenje u skladu s postupkom utvrđenim u stavku 2., to se mišljenje smatra odlukom o priznavanju da relevantni subjekt ima potrebnu sposobnost za potrebe ovog stavka.

Najkasnije 29. kolovoza 2021., nakon savjetovanja s Upravnim odborom, Komisija izdaje smjernice o procjeni iz prvog podstavka, uključujući specifikaciju uvjeta za priznavanje i načinu na koji se provode mišljenja i procjene.

Prije donošenja mišljenja iz stavka 2. i odluke iz prvog podstavka ovog stavka, Komisija u obzir uzima sve informacije i dokumentaciju koje je dostavio nacionalni koordinacijski centar koji je podnio zahtjev.

Svaka odluka o odbijanju priznavanja da nacionalni koordinacijski centar ima potrebnu sposobnost za upravljanje sredstvima radi ostvarivanja misije i ciljeva utvrđenih u ovoj Uredbi mora biti uredno obrazložena uz navođenje zahtjeva koje nacionalni koordinacijski centar koji je podnio zahtjev još nije ispunio čime se opravdava odluka o odbijanju priznavanja. Svaki nacionalni koordinacijski centar čiji je zahtjev za priznavanje odbijen može u svakom trenutku ponovno podnijeti svoj zahtjev s dodatnim informacijama.

Države članice obavješćuju Komisiju u slučaju promjena u vezi s nacionalnim koordinacijskim centrom, primjerice sastava nacionalnog koordinacijskog centra, pravnog oblika nacionalnog koordinacijskog centra ili drugih relevantnih aspekata koji utječu na njegovu sposobnost za upravljanje sredstvima radi ostvarivanja misije i ciljeva utvrđenih u ovoj Uredbi. Nakon što primi takve informacije Komisija može preispitati svoju odluku o priznavanju ili odbijanju priznavanja da nacionalni koordinacijski centar ima potrebnu sposobnost za upravljanje sredstvima na odgovarajući način.

7. Mreža se sastoji od svih nacionalnih koordinacijskih centara o kojima su države članice obavijestile Upravni odbor.

Članak 7.

Zadaće nacionalnih koordinacijskih centara

1. Nacionalni koordinacijski centri imaju sljedeće zadaće:

(a)	djeluju kao kontaktne točke na nacionalnoj razini za Zajednicu podupirući Stručni centar u ostvarivanju njegove misije i ciljeva, posebno u koordiniranju Zajednice putem koordinacije članova Zajednice u svojim državama članicama;

(b)	pružaju stručno znanje i aktivno doprinose strateškim zadaćama iz članka 5. stavka 2., uzimajući u obzir relevantne nacionalne i regionalne izazove za kibersigurnost u različitim sektorima;

(c)

promiču, potiču i olakšavaju sudjelovanje civilnog društva, industrije, osobito novoosnovanih poduzeća i MSP-ova, akademskih i istraživačkih zajednica i drugih dionika na nacionalnoj razini u prekograničnim projektima i u djelovanjima u području kibersigurnosti koja se financiraju putem relevantnih programa Unije;

(d)	pružaju tehničku pomoć dionicima tako što ih podupiru u fazi podnošenja zahtjeva za projekte kojima upravlja Stručni centar u vezi s njegovom misijom i ciljevima te uz potpuno poštovanje pravila dobrog financijskog upravljanja, posebice u vezi sa sukobom interesa;

(e)	nastoje uspostaviti sinergiju s relevantnim aktivnostima na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini, primjerice nacionalnim politikama za istraživanje, razvoj i inovacije u području kibersigurnosti, a posebno s onim politikama koje su navedene u nacionalnim strategijama za kibersigurnost;

(f)	provode posebna djelovanja za koje je Stručni centar dodijelio bespovratna sredstva, među ostalim pružanjem financijske potpore trećim stranama u skladu s člankom 204. Financijske uredbe pod uvjetima navedenima u dotičnim sporazumima o dodjeli bespovratnih sredstava;

(g)	ne dovodeći u pitanje nadležnosti država članica za obrazovanje i uzimajući u obzir relevantne zadaće ENISA-e, surađuju s nacionalnim tijelima u vezi s mogućim doprinosima promicanju i širenju obrazovnih programa u području kibersigurnosti;

(h)	promiču i šire relevantne rezultate rada Mreže, Zajednice i Stručnog centra na nacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini;

(i)	ocjenjuju zahtjeve za članstvo u Zajednici subjekata koji imaju poslovni nastan u istoj državi članici kao i nacionalni koordinacijski centar;

(j)	zagovaraju i promiču uključenost relevantnih subjekata u aktivnosti koje proizlaze iz Stručnog centra, Mreže i Zajednice te prate, prema potrebi, razinu uključenosti u istraživanje i dostignuća u području kibersigurnosti i uvođenje kibersigurnosti te dodjelu iznosa javne financijske pomoći za njih.

2. Za potrebe ovog članka stavka 1. točke (f), financijska potpora trećim stranama može se pružati u bilo kojem obliku doprinosâ Unije utvrđenih u članku 125. Financijske uredbe, među ostalim u obliku jednokratnih iznosa.

3. Na temelju odluke kako je navedeno u članku 6. stavku 6. ove Uredbe nacionalni koordinacijski centri mogu primiti bespovratna sredstva od Unije u skladu s člankom 195. prvim stavkom točkom (d) Financijske uredbe u vezi s obavljanjem zadaća iz ovog članka.

4. Nacionalni koordinacijski centri, prema potrebi, surađuju putem Mreže.

Članak 8.

Zajednica stručnjaka za kibersigurnost

1. Zajednica doprinosi misiji Stručnog centra i Mreže iz članka 3. te jača, razmjenjuje i širi stručno znanje u području kibersigurnosti u cijeloj Uniji.

2. Zajednica se sastoji od industrije, uključujući MSP-ove, akademskih i istraživačkih organizacija, drugih relevantnih udruga civilnog društva te, prema potrebi, relevantnih europskih organizacija za normizaciju, javnih subjekata i drugih subjekata koji se bave operativnim i tehničkim pitanjima u području kibersigurnosti te prema potrebi od dionika iz sektora koji imaju interes u području kibersigurnosti i koji se suočavaju s kibersigurnosnim izazovima. Zajednica okuplja glavne dionike u vezi s tehnološkim, industrijskim, akademskim i istraživačkim kapacitetima u području kibersigurnosti u Uniji. Ona uključuje nacionalne koordinacijske centre, prema potrebi europske centre za digitalne inovacije, kao i institucije, tijela, urede i agencije Unije s odgovarajućim stručnim znanjem, kao što je ENISA.

3. Samo subjekti s poslovnim nastanom u državama članicama registriraju se kao članovi Zajednice. Oni moraju dokazati da mogu doprinijeti misiji i da imaju stručno znanje u području kibersigurnosti u vezi s barem jednim od sljedećih područja:

(a)	akademska zajednica, istraživanje ili inovacije;

(b)	industrijski razvoj ili razvoj proizvoda;

(c)	osposobljavanje i obrazovanje;

(d)	djelatnosti informacijske sigurnosti ili odgovora na incidente;

(e)

etika;

(f)	formalna i tehnička normizacija i specifikacija.

4. Stručni centar registrira subjekte, na njihov zahtjev, kao članove Zajednice nakon što nacionalni koordinacijski centar države članice u kojoj ti subjekti imaju poslovni nastan procijeni ispunjavaju li ti subjekti kriterije iz stavka 3. ovog članka. Tom se procjenom uzimaju u obzir i sve relevantne nacionalne procjene koje su nacionalna nadležna tijela provela iz sigurnosnih razloga. Takve registracije nisu vremenski ograničene, ali ih Stručni centar može u svakom trenutku opozvati ako relevantni nacionalni koordinacijski centar smatra da dotični subjekt više ne ispunjava kriterije iz stavka 3. ovog članka ili ako je obuhvaćen člankom 136. Financijske uredbe, ili zbog opravdanih sigurnosnih razloga. Ako je članstvo u Zajednici opozvano zbog sigurnosnih razloga, odluka o opozivu mora biti proporcionalna i obrazložena. Nacionalni koordinacijski centri nastoje postići uravnoteženu zastupljenost dionika u Zajednici i aktivno poticati sudjelovanje, osobito MSP-ova.

5. Nacionalni koordinacijski centri potiču se na suradnju putem Mreže kako bi se uskladio način na koji primjenjuju kriterije iz stavka 3. i postupci za procjenu i registraciju subjekata iz stavka 4.

6. Stručni centar registrira relevantne institucije, tijela, urede i agencije Unije kao članove Zajednice nakon što provede procjenu radi potvrde da ta institucija, tijelo, ured ili agencija Unije ispunjava kriterije iz stavka 3. ovog članka. Takve registracije nisu vremenski ograničene, ali ih Stručni centar može u svakom trenutku opozvati ako smatra da institucija, tijelo, ured ili agencija Unije više ne ispunjava kriterije iz stavka 3. ovog članka ili je obuhvaćena člankom 136. Financijske uredbe.

7. Predstavnici institucija, tijela, ureda i agencija Unije mogu sudjelovati u radu Zajednice.

8. Subjekt registriran kao član Zajednice imenuje svoje predstavnike kako bi se osigurao učinkovit dijalog. Ti predstavnici moraju imati stručno znanje u vezi s istraživanjem, tehnologijom ili industrijom u području kibersigurnosti. Zahtjeve može detaljnije odrediti Upravni odbor, bez neopravdanog ograničavanja subjekata u imenovanju njihovih predstavnika.

9. Zajednica putem svojih radnih skupina, a osobito putem Strateške savjetodavne skupine, izvršnom direktoru i Upravnom odboru pruža strateške savjete o agendi, godišnjem programu rada i višegodišnjem programu rada, u skladu s poslovnikom Upravnog odbora.

Članak 9.

Zadaće članova Zajednice

Članovi Zajednice:

(a)	podupiru Stručni centar u ostvarivanju njegove misije i ciljeva te u tu svrhu blisko surađuju sa Stručnim centrom i nacionalnim koordinacijskim centrima;

(b)	prema potrebi sudjeluju u formalnim ili neformalnim aktivnostima i radnim skupinama iz članka 13. stavka 3. točke (n) radi obavljanja posebnih aktivnosti kako je predviđeno godišnjim programom rada; i

(c)	prema potrebi podupiru Stručni centar i nacionalne koordinacijske centre u promicanju posebnih projekata.

Članak 10.

Suradnja Stručnog centra s ostalim institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije te međunarodnim organizacijama

1. Kako bi se osigurala usklađenost i komplementarnost te pritom izbjeglo udvostručavanje napora, Stručni centar surađuje s relevantnim institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije, među ostalim s ENISA-om, Europskom službom za vanjsko djelovanje, Glavnom upravom Zajedničkog istraživačkog centra Komisije, te Europskom izvršnom agencijom za istraživanje, Izvršnom agencijom Europskog istraživačkog vijeća i Europskom izvršnom agencijom za zdravlje i digitalno gospodarstvo uspostavljenima Provedbenom odlukom Komisije (EU) 2021/173 (13), relevantnim europskim centrima za digitalne inovacije, Europskim centrom za kiberkriminal pri Agenciji Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva osnovanoj Uredbom (EU) 2016/794 Europskog parlamenta i Vijeća (14), Europskom obrambenom agencijom u vezi sa zadaćama iz članka 5. ove Uredbe i drugim relevantnim subjektima Unije. Stručni centar može, prema potrebi, surađivati i s međunarodnim organizacijama.

2. Suradnja, kako je navedena u stavku 1. ovog članka, može se odvijati u okviru radnih aranžmana. Ti se aranžmani podnose na odobrenje Upravnom odboru. Svaka razmjena klasificiranih podataka odvija se u okviru administrativnih aranžmana sklopljenih u skladu s člankom 36. stavkom 3.

POGLAVLJE II.

Ustrojstvo Stručnog centra

Članak 11.

Članstvo i struktura

1. Članice Stručnog centra jesu Unija, koju zastupa Komisija, i države članice.

2. Struktura Stručnog centra osigurava ostvarivanje ciljeva iz članka 4. i zadaća iz članka 5. te se sastoji od:

(a)	Upravnog odbora;

(b)	izvršnog direktora;

(c)	Strateške savjetodavne skupine.

Odjeljak I.

Upravni odbor

Članak 12.

Sastav Upravnog odbora

1. Upravni odbor sastoji se od po jednog predstavnika svake države članice i dvaju predstavnika Komisije koji djeluju u ime Unije.

2. Svaki član Upravnog odbora ima zamjenika. Taj zamjenik predstavlja člana u slučaju odsutnosti člana.

3. Članovi Upravnog odbora koje imenuju države članice i njihovi zamjenici osoblje su javnog sektora svoje države članice i imenovani su na temelju njihovog znanja u polju istraživanja, tehnologije i industrije u području kibersigurnosti, njihove sposobnosti da osiguraju koordinaciju djelovanja i stajališta sa svojim nacionalnim koordinacijskim centrima ili njihovih relevantnih upravljačkih, administrativnih i proračunskih vještina. Komisija imenuje svoje članove Upravnog odbora i njihove zamjenike na temelju njihovog znanja u području kibersigurnosti, tehnologije ili njihovih relevantnih upravljačkih, administrativnih i proračunskih vještina te njihove sposobnosti da osiguraju koordinaciju, sinergiju i, u mjeri u kojoj je to moguće, zajedničke inicijative među različitim sektorskim ili horizontalnim politikama Unije koje uključuju kibersigurnost. Komisija i države članice nastoje ograničiti fluktuaciju svojih predstavnika u Upravnom odboru kako bi se osigurao kontinuitet rada Upravnog odbora. Komisija i države članice nastoje postići uravnoteženu zastupljenost muškaraca i žena u Upravnom odboru.

4. Mandat članova Upravnog odbora i njihovih zamjenika traje četiri godine. Taj se mandat može obnoviti.

5. Članovi Upravnog odbora na neovisan i transparentan način osiguravaju zaštitu misije, ciljeva, identiteta i autonomije Stručnog centra te da su njegova djelovanja u skladu s tom misijom i tim ciljevima.

6. Prema potrebi, Upravni odbor može pozvati promatrače da sudjeluju na njegovim sastancima, uključujući predstavnike relevantnih institucija, tijela, ureda i agencija Unije te članove Zajednice.

7. Predstavnik ENISA-e stalni je promatrač u Upravnom odboru. Upravni odbor može pozvati predstavnika Strateške savjetodavne skupine da prisustvuje na njegovim sastancima.

8. Izvršni direktor sudjeluje na sastancima Upravnog odbora, ali nema pravo glasa.

Članak 13.

Zadaće Upravnog odbora

1. Upravni odbor ima sveukupnu odgovornost za strateško usmjeravanje i rad Stručnog centra te nadzire provedbu njegovih aktivnosti i odgovoran je za sve zadaće koje nisu posebno dodijeljene izvršnom direktoru.

2. Upravni odbor donosi svoj poslovnik. Taj poslovnik sadržava posebne postupke kojima se prepoznaje i izbjegava sukob interesa te osigurava povjerljivost svih osjetljivih informacija.

3. Upravni odbor donosi potrebne strateške odluke, a osobito u pogledu:

(a)	osmišljavanja i donošenja agende te praćenja njezine provedbe;

(b)

s obzirom na prioritete politika Unije i agendu, donošenja višegodišnjeg programa rada koji sadržava zajedničke industrijske, tehnološke i istraživačke prioritete utemeljene na potrebama koje su utvrdile države članice u suradnji sa Zajednicom, a prema kojima je potrebno usmjeriti financijsku potporu Unije, uključujući ključne tehnologije i područja za razvoj vlastitih sposobnosti Unije u području kibersigurnosti;

(c)

donošenja godišnjeg programa rada za provedbu relevantnih sredstava Unije, osobito dijelova programa Obzor Europa u mjeri u kojoj ih dobrovoljno sufinanciraju države članice i programa Digitalna Europa, koji se odnose na kibersigurnost, u skladu s višegodišnjim programom rada Stručnog centra te postupkom strateškog planiranja programa Obzor Europa;

(d)	donošenja godišnje računovodstvene dokumentacije i bilance stanja Stručnog centra te godišnjeg izvješća o njegovu radu, na temelju prijedloga izvršnog direktora;

(e)	donošenja posebnih financijskih pravila Stručnog centra u skladu s člankom 70. Financijske uredbe;

(f)	kao dio godišnjeg programa rada, dodjeljivanja sredstava iz proračuna Unije temama za zajednička djelovanja Unije i država članica;

(g)	kao dio godišnjeg programa rada i u skladu s odlukama iz točke (f) ovog podstavka te u skladu s uredbama (EU) 2021/695 i (EU) 2021/694, opisivanja zajedničkih djelovanja iz točke (f) ovog podstavka i utvrđivanja uvjetâ za provedbu tih zajedničkih djelovanja;

(h)	donošenja postupka za imenovanje izvršnog direktora te imenovanja i razrješenja izvršnog direktora, produljenje njegovog mandata, davanja smjernica izvršnom direktoru i praćenja njegovog rada;

(i)	donošenja smjernica za ocjenjivanje i registriranje subjekata kao članova Zajednice;

(j)	donošenja radnih aranžmana iz članka 10. stavka 2.;

(k)	imenovanja računovodstvenog službenika;

(l)	donošenja godišnjeg proračuna Stručnog centra, uključujući odgovarajući plan radnih mjesta u kojem se navodi broj privremenih radnih mjesta prema funkcijskoj skupini i prema razredu te broj članova ugovornog osoblja i upućenih nacionalnih stručnjaka iskazano u ekvivalentima punog radnog vremena;

(m)	donošenja pravilâ o transparentnosti za Stručni centar i pravilâ za sprečavanje sukobâ interesa te za postupanje u takvim slučajevima, među ostalim u pogledu članova Upravnog odbora, u skladu s člankom 42. Delegirane uredbe (EU) 2019/715;

(n)	osnivanja radnih skupina unutar Zajednice, prema potrebi uzimajući u obzir savjete koje je pružila Strateška savjetodavna skupina;

(o)	imenovanja članova Strateške savjetodavne skupine;

(p)	donošenja pravilâ o naknadi troškova za članove Strateške savjetodavne skupine;

(q)	uspostavljanja mehanizma praćenja kako bi se osiguralo da se dotična sredstva kojima Stručni centar upravlja izvršavaju u skladu s agendom, misijom, višegodišnjim programom rada i pravilima programa koji su izvor relevantnog financiranja;

(r)	osiguravanja redovitog dijaloga i uspostavljanja djelotvornog mehanizma suradnje sa Zajednicom;

(s)	utvrđivanja komunikacijske politike Stručnog centra na temelju preporuke izvršnog direktora;

(t)

prema potrebi, utvrđivanja pravila kojima se provodi Pravilnik o osoblju za dužnosnike Europske unije i Uvjeti zaposlenja ostalih službenika Europske unije, utvrđeni u Uredbi Vijeća (EEZ, Euratom, EZUČ) br. 259/68 (15) („Pravilnik o osoblju” i „Uvjeti zapošljavanja”) u skladu s člankom 30. stavkom 3. ove Uredbe;

(u)	prema potrebi, utvrđivanja pravila o upućivanju nacionalnih stručnjaka u Stručni centar i o angažiranju pripravnika u skladu s člankom 31. stavkom 2.;

(v)	donošenja sigurnosnih pravila za Stručni centar;

(w)

donošenja strategije za suzbijanje prijevara i korupcije koja je razmjerna rizicima od prijevare i korupcije te donošenja sveobuhvatnih mjera, u skladu s primjenjivim zakonodavstvom Unije, za zaštitu osoba koje prijavljuju povrede prava Unije, uzimajući u obzir analizu troškova i koristi mjera koje treba provoditi;

(x)	ako je potrebno, donošenja metodologije za izračun dobrovoljnog financijskog doprinosa i doprinosa u naravi država članica doprinositeljica u skladu s uredbama (EU) 2021/695 i (EU) 2021/694 ili bilo kojim drugim primjenjivim propisima;

(y)	u kontekstu godišnjeg programa rada i višegodišnjeg programa rada, osiguravanja dosljednosti i sinergije s dijelovima programa Digitalna Europa i programa Obzor Europa kojima ne upravlja Stručni centar, kao i s drugim programima Unije;

(z)	donošenja godišnjeg izvješća o provedbi strateških ciljeva i prioriteta Stručnog centra, prema potrebi uz preporuku za bolje ostvarenje tih ciljeva i prioriteta.

Ako godišnji program rada sadržava zajednička djelovanja, on sadržava informacije o dobrovoljnim doprinosima država članica zajedničkim djelovanjima. Prema potrebi, u prijedlozima, osobito u prijedlogu godišnjeg programa rada, procjenjuje se potreba primjene sigurnosnih pravila iz članka 33. ove Uredbe, uključujući postupak za samoprocjenu sigurnosti u skladu s člankom 20. Uredbe (EU) 2021/695.

4. U pogledu odlukâ iz stavka 3. točaka (a), (b) i (c) izvršni direktor i Upravni odbor uzimaju u obzir sve relevantne strateške savjete i doprinose ENISA-e, u skladu s poslovnikom Upravnog odbora.

5. Upravni odbor odgovoran je za osiguravanje da se preporuke sadržane u izvješću o provedbi i u evaluaciji iz članka 38. stavaka 2. i 4. na odgovarajući način slijede.

Članak 14.

Predsjednik i sastanci Upravnog odbora

1. Upravni odbor među svojim članovima bira predsjednika i zamjenika predsjednika na razdoblje od tri godine. Mandat predsjednika i zamjenika predsjednika može se produljiti jednom na temelju odluke Upravnog odbora. Međutim, ako članstvo predsjednika i zamjenika predsjednika u Upravnom odboru prestane u bilo kojem trenutku tijekom njihova mandata, mandat im automatski istječe na taj datum. Zamjenik predsjednika po službenoj dužnosti mijenja predsjednika ako predsjednik nije u mogućnosti obavljati svoje zadaće. Predsjednik sudjeluje u glasovanju.

2. Upravni odbor održava redovite sastanke najmanje tri puta godišnje. Pri izvršavanju svojih zadaća može održavati izvanredne sastanke na zahtjev Komisije, na zahtjev jedne trećine svojih članova, na zahtjev predsjednika ili na zahtjev izvršnog direktora.

3. Izvršni direktor sudjeluje u raspravama Upravnog odbora, osim ako Upravni odbor odluči drukčije, ali nema pravo glasa.

4. Upravni odbor može, od slučaja do slučaja, pozvati druge osobe da prisustvuju njegovim sastancima u svojstvu promatrača.

5. Predsjednik može pozvati predstavnike Zajednice da sudjeluju na sastancima Upravnog odbora, ali oni nemaju pravo glasa.

6. Članovima Upravnog odbora i njihovim zamjenicima na sastancima mogu, podložno poslovniku Upravnog odbora, pomagati savjetnici ili stručnjaci.

7. Stručni centar Upravnom odboru pruža usluge tajništva.

Članak 15.

Pravila o glasovanju Upravnog odbora

1. Upravni odbor u raspravama nastoji postići suglasnost. Glasovanje se održava ako članovi Upravnog odbora ne postignu suglasnost.

2. Ako Upravni odbor ne postigne suglasnost o pitanju, onda donosi odluke većinom od najmanje 75 % glasova svih svojih članova, pri čemu se predstavnici Komisije u tu svrhu smatraju jednim članom. Odsutni član Upravnog odbora može svoje pravo glasa prenijeti na zamjenika ili, u odsutnosti zamjenika, na drugog člana. Nijedan član Upravnog odbora ne smije predstavljati više od jednog drugog člana.

3. Odluke Upravnog odbora o zajedničkim djelovanjima i upravljanju njima kako je navedeno u članku 13. stavku 3. točkama (f) i (g) donose se kako slijedi:

(a)	odluke o dodjeli sredstava iz proračuna Unije zajedničkim djelovanjima iz članka 13. stavka 3. točke (f) te odluka o uključivanju takvih zajedničkih djelovanja u godišnji program rada donose se u skladu sa stavkom 2. ovog članka;

(b)

odluke koje se odnose na opis zajedničkih djelovanja i kojima se utvrđuju uvjeti za njihovu provedbu iz članka 13. stavka 3. točke (g) donose države članice sudionice i Komisija podložno pravu glasa članova razmjerno njihovim odgovarajućim doprinosima tom zajedničkom djelovanju izračunatim u skladu s metodologijom donesenom na temelju članka 13. stavka 3. točke (x).

4. Za odluke koje se donose na temelju članka 13. stavka 3. točaka (b), (c), (d), (e), (f), (k), (l), (p), (q), (t), (u), (w), (x) i (y) Komisija ima 26 % ukupnog broja glasova u Upravnom odboru.

5. Za odluke različite od onih iz stavka 3. točke (b) i stavka 4., svaka država članica i Unija imaju po jedan glas. Glas Unije zajednički daju dva predstavnika Komisije.

6. Predsjednik sudjeluje u glasovanju.

Odjeljak II.

Izvršni direktor

Članak 16.

Imenovanje i razrješenje izvršnog direktora te produljenje njegova mandata

1. Izvršni direktor stručna je i osoba velikog ugleda u područjima rada Stručnog centra.

2. Izvršni direktor zapošljava se kao član privremenog osoblja Stručnog centra na temelju članka 2. točke (a) Uvjeta zapošljavanja.

3. Izvršnog direktora imenuje Upravni odbor s popisa kandidata koji predlaže Komisija, nakon otvorenog, transparentnog i nediskriminirajućeg postupka odabira.

4. Za potrebe sklapanja ugovora s izvršnim direktorom Stručni centar predstavlja predsjednik Upravnog odbora.

5. Mandat izvršnoga direktora traje četiri godine. Prije kraja tog razdoblja Komisija provodi procjenu u kojoj se uzimaju u obzir ocjena uspješnosti izvršnog direktora te buduće zadaće i izazovi Stručnog centra.

6. Na prijedlog Komisije kojim se uzima u obzir procjena iz stavka 5., Upravni odbor može jedanput produljiti mandat izvršnog direktora za razdoblje od najdulje četiri godine.

7. Izvršni direktor čiji je mandat produljen ne sudjeluje u još jednom postupku odabira za isto radno mjesto.

8. Izvršni direktor može biti razriješen dužnosti samo odlukom Upravnog odbora na prijedlog Komisije ili najmanje 50 % država članica.

Članak 17.

Zadaće izvršnog direktora

1. Izvršni direktor odgovoran je za rad Stručnog centra i svakodnevno upravljanje njime te je njegov zakonski zastupnik. Izvršni direktor odgovoran je Upravnom odboru i obavlja svoje dužnosti potpuno neovisno u okviru ovlasti koje su mu dodijeljene. Izvršnog direktora podupire osoblje Stručnog centra.

2. Izvršni direktor neovisno obavlja barem sljedeće zadaće:

(a)	provodi odluke koje je donio Upravni odbor;

(b)	pomaže Upravnom odboru u njegovom radu, pruža usluge tajništva za njegove sastanke i pruža sve informacije koje su potrebne za izvršavanje njegovih dužnosti;

(c)

nakon savjetovanja s Upravnim odborom i Komisijom te uzimajući u obzir doprinos nacionalnih koordinacijskih centara i Zajednice, izrađuje i podnosi Upravnom odboru na usvajanje agendu te u skladu s njom i nacrt godišnjeg programa rada i nacrt višegodišnjeg programa radaStručnog centra, uključujući opseg poziva na podnošenje prijedloga, poziva na iskaz interesa i poziva na podnošenje ponuda koji su potrebni za provedbu godišnjeg programa rada i odgovarajuće procjene rashoda koje su predložile države članice i Komisija;

(d)

izrađuje i podnosi Upravnom odboru na donošenje nacrt godišnjeg proračuna, uključujući odgovarajući plan radnih mjesta iz članka 13. stavka 3. točke (l) u kojem se navodi broj privremenih radnih mjesta u svakom razredu i funkcijskoj skupini te broj članova ugovornog osoblja i upućenih nacionalnih stručnjaka iskazano u ekvivalentima punog radnog vremena;

(e)	provodi godišnji program rada i višegodišnji program rada i o tome izvješćuje Upravni odbor;

(f)

izrađuje nacrt godišnjeg izvješća o radu Stručnog centra koje uključuje informacije o odgovarajućim rashodima te provedbi agende i višegodišnjeg programa rada; prema potrebi, to je izvješće popraćeno prijedlozima za daljnje poboljšanje ostvarenja ili za preoblikovanje strateških ciljeva i prioriteta;

(g)	osigurava provedbu djelotvornih postupaka praćenja i evaluacije u vezi s radom Stručnog centra;

(h)	izrađuje plan djelovanja koji se nadovezuje na zaključke izvješća o provedbi i evaluacije iz članka 38. stavaka 2. i 4. te, svake dvije godine, podnosi izvješća o napretku Europskom parlamentu i Komisiji;

(i)	sastavlja sporazume s nacionalnim koordinacijskim centrima i sklapa ih;

(j)	odgovoran je za administrativna i financijska pitanja te pitanja povezana s osobljem, uključujući izvršenje proračuna Stručnog centra, uzimajući u obzir savjete primljene od relevantne funkcije unutarnje revizije, u skladu s odlukama iz članka 13. stavka 3. točaka (e), (l), (t), (u), (v) i (w);

(k)	odobrava pokretanje poziva na podnošenje prijedloga i upravlja njima, u skladu s godišnjim programom rada, te upravlja sporazumima i odlukama o dodjeli bespovratnih sredstava koji su ih njih proizašli;

(l)	odobrava popis djelovanja odabranih za financiranje na temelju rang-liste koju je izradila skupina neovisnih stručnjaka;

(m)	odobrava pokretanje poziva na podnošenje ponuda i upravlja njima, u skladu s godišnjim programom rada, te upravlja ugovorima koji su iz njih proizašli;

(n)	odobrava ponude odabrane za financiranje;

(o)	podnosi nacrte godišnje računovodstvene dokumentacije i bilance stanja relevantnoj funkciji unutarnje revizije i nakon toga Upravnom odboru;

(p)	osigurava provedbu procjena rizika i upravljanja rizikom;

(q)	potpisuje pojedinačne sporazume, odluke i ugovore o dodjeli bespovratnih sredstava;

(r)	potpisuje ugovore o nabavi;

(s)

izrađuje plan djelovanja koji se nadovezuje na zaključke iz izvješćâ o unutarnjoj ili vanjskoj reviziji i istrage Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF) osnovanog Odlukom Komisije 1999/352/EZ, EZUČ, Euratom (16) i izvješćuje Komisiju o napretku dvaput godišnje te redovito izvješćuje Upravni odbor;

(t)	izrađuje nacrt financijskih pravila koja se primjenjuju na Stručni centar;

(u)	uspostavlja djelotvoran i učinkovit sustav unutarnje kontrole i osigurava njegovo funkcioniranje te izvješćuje Upravni odbor o svakoj bitnoj promjeni u tom sustavu;

(v)	osigurava učinkovitu komunikaciju s institucijama Unije te na poziv podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću;

(w)	poduzima druge mjere koje su potrebne za ocjenjivanje ostvarivanja misije i ciljeva Stručnog centra;

(x)	izvršava sve ostale zadaće koje mu povjeri ili delegira Upravni odbor.

Odjeljak III.

Strateška savjetodavna skupina

Članak 18.

Sastav Strateške savjetodavne skupine

1. Strateška savjetodavna skupina ima najviše 20 članova. Članove imenuje Upravni odbor, na prijedlog izvršnog direktora, među predstavnicima članova Zajednice koji nisu predstavnici institucija, tijela, ureda i agencija Unije. Prihvatljivi su samo predstavnici članova koji nisu pod kontrolom treće zemlje ili subjekta s poslovnim nastanom u trećoj zemlji. Imenovanje se provodi u skladu s otvorenim, transparentnim i nediskriminirajućim postupkom. Sastavom Strateške savjetodavne skupine Upravni odbor nastoji postići uravnoteženu zastupljenost Zajednice među subjektima u području znanosti, industrije i civilnog društva, industrijama na strani potražnje i ponude, velikim poduzećima i MSP-ovima, kao i uravnotežene zastupljenosti u pogledu geografskog podrijetla i roda. Također se nastoji postići međusektorska ravnoteža, uzimajući u obzir koheziju Unije i svih njezinih država članica u istraživanju, industriji i tehnologiji u području kibersigurnosti. Sastavom Strateške savjetodavne skupine treba omogućiti sveobuhvatan, kontinuiran i trajan dijalog između Zajednice i Stručnog centra.

2. Članovi Strateške savjetodavne skupine moraju imati stručno znanje u pogledu istraživanja, industrijskog razvoja, ponude, provedbe i uvođenja profesionalnih usluga ili proizvoda u području kibersigurnosti. Zahtjeve u pogledu tog stručnog znanja detaljnije određuje Upravni odbor.

3. Postupci u vezi s imenovanjem članova Upravnog odbora Strateške savjetodavne skupine i postupci za rad Strateške savjetodavne skupine određuju se u poslovniku Upravnog odbora i objavljuju se.

4. Mandat članova Strateške savjetodavne skupine je dvije godine. Taj se mandat može obnoviti jedanput.

5. Strateška savjetodavna skupina može pozvati predstavnike Komisije i drugih institucija, tijela, ureda i agencija Unije, osobito ENISA-e, da sudjeluju u njezinu radu i da ga podupiru. Strateška savjetodavna skupina može pozvati dodatne predstavnike Zajednice u svojstvu promatrača, savjetnika ili stručnjaka, prema potrebi, od slučaja do slučaja, kako bi se uzela u obzir dinamika dostignuća u području kibersigurnosti. Članovi Upravnog odbora mogu prisustvovati sastancima Strateške savjetodavne skupine kao promatrači.

Članak 19.

Funkcioniranje Strateške savjetodavne skupine

1. Strateška savjetodavna skupina sastaje se najmanje triput godišnje.

2. Strateška savjetodavna skupina daje savjete Upravnom odboru o osnivanju radnih skupina u okviru Zajednice u skladu s člankom 13. stavkom 3. točkom (n) o posebnim pitanjima koja su važna za rad Stručnog centra, kad god se ta pitanja izravno odnose na zadaće i područja nadležnosti iz članka 20. Prema potrebi, te su radne skupine podložne općoj koordinaciji jednog ili više članova Strateške savjetodavne skupine.

3. Strateška savjetodavna skupina bira svojeg predsjednika običnom većinom svojih članova.

4. Tajništvo Strateške savjetodavne skupine osiguravaju izvršni direktor i osoblje Stručnog centra, koristeći se postojećim sredstvima i vodeći računa o ukupnom radnom opterećenju Stručnog centra. Sredstva dodijeljena za potporu Strateškoj savjetodavnoj skupini navode se u nacrtu godišnjeg proračuna.

5. Strateška savjetodavna skupina donosi svoj poslovnik običnom većinom svojih članova.

Članak 20.

Zadaće Strateške savjetodavne skupine

Strateška savjetodavna skupina redovito se savjetuje sa Stručnim centrom u vezi s obavljanjem aktivnosti Stručnog centra, te osigurava komunikaciju sa Zajednicom i drugim relevantnim dionicima. Strateška savjetodavna skupina također:

(a)

uzimajući u obzir doprinose Zajednice i radnih skupina iz članka 13. stavka 3. točke (n) prema potrebi, unutar rokova koje je utvrdio Upravni odbor, daje izvršnom direktoru i Upravnom odboru strateške savjete i strateški doprinos u vezi s agendom, godišnjim programom rada i višegodišnjim programom rada i te savjete i doprinos stalno ažurira;

(b)	savjetuje Upravni odbor o osnivanju radnih skupina unutar Zajednice u skladu s člankom 13. stavkom 3. točkom (n) za posebna pitanja koja su važna za rad Stručnog centra;

(c)	podložno suglasnosti Upravnog odbora odlučuje o javnim savjetovanjima i organizira javna savjetovanja koja su otvorena za sve javne i privatne dionike koji imaju interes u području kibersigurnosti s ciljem prikupljanja informacija za strateške savjete iz točke (a).

POGLAVLJE III.

Financijske odredbe

Članak 21.

Financijski doprinosi Unije i država članica

1. Stručni centar financira Unija, dok se zajednička djelovanja financiraju sredstvima Unije i dobrovoljnim doprinosima država članica.

2. Administrativne i operativne troškove zajedničkih djelovanja pokrivaju Unija i države članice koje doprinose zajedničkim djelovanjima, u skladu s uredbama (EU) 2021/695 i (EU) 2021/694.

3. Doprinos Unije Stručnom centru za pokrivanje administrativnih i operativnih troškova obuhvaća sljedeće:

(a)	iznos do 1 649 566 000 EUR iz programa Digitalna Europa, što uključuje do 32 000 000 EUR za administrativne troškove;

(b)

iznos iz programa Obzor Europa za zajednička djelovanja, među ostalim za administrativne troškove, koji je jednak iznosu koji su države članice doprinijele na temelju stavka 7. ovog članka i ne prelazi iznos utvrđen u postupku strateškog planiranja programa Obzor Europa koji se treba provesti na temelju članka 6. stavka 6. Uredbe (EU) 2021/695 u godišnjem programu rada i višegodišnjem programu rada;

(c)	iznos iz drugih relevantnih programa Unije, ako je potreban za provedbu zadaća ili ostvarivanje ciljeva Stručnog centra, podložno odlukama donesenima u skladu s pravnim aktima Unije kojima se uspostavljaju ti programi.

4. Najveći doprinos Unije plaća se iz odobrenih sredstava u općem proračunu Unije dodijeljenih programu Digitalna Europa, posebnom programu za provedbu programa Obzor Europa, koji je uspostavljen Odlukom (EU) 2021/764, te drugim programima i projektima koji su unutar područja djelovanja Stručnog centra ili Mreže.

5. Stručni centar provodi djelovanja u vezi s kibersigurnošću iz programa Digitalna Europa i programa Obzor Europa u skladu s člankom 62. stavkom 1. prvim podstavkom točkom (c) podtočkom iv. Financijske uredbe.

6. Doprinosi iz programâ Unije, osim onih navedenih u stavcima 3. i 4. koji su dio sufinanciranja Unije za program koji provodi jedna od država članica, ne uzimaju se u obzir pri izračunu najvećeg mogućeg financijskog doprinosa Unije iz tih stavaka.

7. Države članice dobrovoljno sudjeluju u zajedničkim djelovanjima putem dobrovoljnih financijskih doprinosa i/ili doprinosa u naravi. Ako država članica sudjeluje u zajedničkom djelovanju, financijskim doprinosom te države članice pokrivaju se administrativni troškovi razmjerno njezinu doprinosu tom zajedničkom djelovanju. Administrativni troškovi zajedničkih djelovanja pokrivaju se financijskim doprinosom. Operativni troškovi zajedničkih djelovanja mogu se pokriti financijskim doprinosom ili doprinosom u naravi, kako je predviđeno programom Obzor Europa i programom Digitalna Europa. Doprinosi svake države članice mogu biti u obliku potpore koju ta država članica pruža u okviru zajedničkog djelovanja korisnicima s poslovnim nastanom u toj državi članici. Doprinosi u naravi država članica sastoje se od prihvatljivih troškova nacionalnih koordinacijskih centara i drugih javnih subjekata kada sudjeluju u projektima koji se financiraju na temelju ove Uredbe, umanjeni za bilo kakav doprinos Unije tim troškovima. U slučaju projekata koji se financiraju iz programa Obzor Europa, prihvatljivi troškovi izračunavaju se u skladu s člankom 36. Uredbe (EU) 2021/695. U slučaju projekata koji se financiraju iz programa Digitalna Europa prihvatljivi troškovi izračunavaju se u skladu s Financijskom uredbom.

Predviđeni iznos ukupnih dobrovoljnih doprinosa država članica zajedničkim djelovanjima u okviru programa Obzor Europa, među ostalim financijskih doprinosa za administrativne troškove, utvrđuje se kako bi ga se uzelo u obzir u postupku strateškog planiranja programa Obzor Europa koje treba provesti u skladu s člankom 6. stavkom 6. Uredbe (EU) 2021/695, uz doprinos Upravnog odbora. Za djelovanja u okviru programa Digitalna Europa, neovisno o članku 15. Uredbe (EU) 2021/694, države članice mogu dati doprinos troškovima Stručnog centra koji se sufinanciraju iz programa Digitalna Europa, koji je niži od iznosa određenih u stavku 3. točki (a) ovog članka.

8. Nacionalno sufinanciranje djelovanja koja se podupiru programima Unije koji nisu program Obzor Europa ni program Digitalna Europa smatra se nacionalnim doprinosom država članica ako je taj doprinos dio zajedničkih djelovanja te ako su uključeni u program rada Stručnog centra.

9. Za potrebe procjene doprinosa iz stavka 3. ovog članka i članka 22. stavka 2. točke (b) troškovi se utvrđuju u skladu s uobičajenom praksom troškovnog računovodstva dotične države članice, primjenjivim računovodstvenim standardima dotične države članice i primjenjivim međunarodnim računovodstvenim standardima te međunarodnim standardima financijskog izvještavanja. Troškove ovjerava neovisni vanjski revizor kojeg imenuje dotična država članica. Ako postoji sumnja u pogledu certificiranja, Stručni centar može provjeriti metodu vrednovanja.

10. Ako bilo koja država članica ne ispuni svoje obveze u pogledu financijskog doprinosa ili doprinosa u naravi zajedničkim djelovanjima, izvršni direktor o tome obavješćuje dotičnu državu članicu pisanim putem i određuje razuman rok u kojem se takav propust treba ispraviti. Ako propust ne bude ispravljen u tom roku, izvršni direktor saziva sastanak Upravnog odbora kako bi se odlučilo treba li opozvati pravo glasa države članice sudionice koja nije ispunila obveze ili poduzeti druge mjere dok ta država članica ne ispuni svoje obveze. Pravo glasa u vezi sa zajedničkim djelovanjima države članice koja nije ispunila svoje obveze suspendira se dok ih ne ispuni.

11. Komisija može otkazati, razmjerno smanjiti ili suspendirati financijski doprinos Unije zajedničkim djelovanjima ako države članice doprinositeljice ne doprinose, doprinose samo djelomično ili kasne s doprinosima iz stavka 3. točke (b). Otkaz, smanjenje ili suspenzija financijskog doprinosa Unije od strane Komisije razmjerni su, u pogledu iznosa i vremena, propustu država članica da plate doprinos, djelomičnom plaćanju doprinosa ili kašnjenju s plaćanjem doprinosa.

12. Države članice doprinositeljice svake godine do 31. siječnja izvješćuju Upravni odbor o vrijednosti doprinosa iz stavka 7. za zajedničko djelovanje s Unijom koji su plaćeni svake prethodne financijske godine.

Članak 22.

Troškovi i sredstva Stručnog centra

1. Administrativni troškovi Stručnog centra u načelu se pokrivaju financijskim doprinosima Unije na godišnjoj osnovi. Dodatne financijske doprinose države članice doprinositeljice pružaju razmjerno svojim dobrovoljnim doprinosima zajedničkim djelovanjima. Ako se dio doprinosa za administrativne troškove ne iskoristi, može se namijeniti za financiranje operativnih troškova Stručnog centra.

2. Operativni troškovi Stručnog centra pokrivaju se:

(a)	financijskim doprinosom Unije;

(b)	dobrovoljnim financijskim doprinosima ili doprinosima u naravi država članica doprinositeljica u slučaju zajedničkih djelovanja.

3. Sredstva Stručnog centra unesena u njegov proračun sastoje se od sljedećih doprinosa:

(a)	financijskih doprinosa Unije troškovima poslovanja i administrativnim troškovima;

(b)	dobrovoljnih financijskih doprinosa država članica doprinositeljica administrativnim troškovima u slučaju zajedničkih djelovanja;

(c)	dobrovoljnih financijskih doprinosa država članica doprinositeljica operativnim troškovima u slučaju zajedničkih djelovanja;

(d)	svih prihoda koje ostvaruje Stručni centar;

(e)	svih drugih financijskih doprinosa, sredstava i prihoda.

4. Sve kamate obračunane na temelju doprinosa koje su Stručnom centru uplatile države članice doprinositeljice smatraju se prihodom Stručnog centra.

5. Sva sredstva Stručnog centra i njegovih aktivnosti upotrebljavaju se za ostvarivanje njegovih ciljeva.

6. Stručni centar vlasnik je sve imovine koju je sam stvorio ili koja mu je prenesena radi ostvarivanja njegovih ciljeva. Ne dovodeći u pitanje primjenjiva pravila relevantnog programa financiranja, o vlasništvu nad imovinom nastalom ili stečenom zajedničkim djelovanjima odlučuje se u skladu s člankom 15. stavkom 3. točkom (b).

7. Osim u slučaju likvidacije Stručnog centra, članicama doprinositeljicama Stručnog centra ne isplaćuje se višak prihoda nad rashodima te on ostaje u vlasništvu Stručnog centra.

8. Stručni centar blisko surađuje s drugim institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije, uz dužno poštovanje njihovih mandata i ne udvostručujući postojeće mehanizme suradnje, kako bi ostvario koristi od sinergije s njima i, ako je to moguće i primjereno, kako bi smanjio administrativne troškove.

Članak 23.

Financijske obveze

Financijske obveze Stručnog centra ne smiju prekoračiti iznos raspoloživih financijskih sredstava ili financijskih sredstava koja njegovi članovi namjenjuju za njegov proračun.

Članak 24.

Financijska godina

Financijska godina traje od 1. siječnja do 31. prosinca.

Članak 25.

Donošenje proračuna

1. Izvršni direktor svake godine sastavlja nacrt izvješća o procjeni prihoda i rashoda Stručnog centra za sljedeću financijsku godinu te ga prosljeđuje Upravnom odboru zajedno s nacrtom plana radnih mjesta iz članka 13. stavka 3. točke (l). Prihodi i rashodi moraju biti uravnoteženi. Rashodi Stručnog centra uključuju rashode za osoblje, administrativne i infrastrukturne rashode te rashode za poslovanje. Administrativni rashodi svode se na najmanju moguću mjeru, među ostalim preraspodjelom osoblja ili radnih mjesta.

2. Upravni odbor svake godine, na temelju nacrta izvješća o procjeni prihoda i rashoda iz stavka 1., sastavlja izvješće o procjeni prihoda i rashoda Stručnog centra za sljedeću financijsku godinu.

3. Upravni odbor do 31. siječnja svake godine Komisiji šalje izvješće o procjeni prihoda i rashoda iz stavka 2. ovog članka, koji je dio nacrta jedinstvenog programskog dokumenta iz članka 32. stavka 1. Delegirane uredbe (EU) 2019/715.

4. Na temelju izvješća o procjeni prihoda i rashoda iz stavka 2. ovog članka Komisija one procjene koje smatra potrebnima za plan radnih mjesta iz članka 13. stavka 3. točke (l) ove Uredbe i iznos doprinosa na teret općeg proračuna unosi u nacrt proračuna Unije koje podnosi Europskom parlamentu i Vijeću u skladu s člancima 313. i 314. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU).

5. Europski parlament i Vijeće odobravaju odobrena sredstava za doprinos Stručnom centru.

6. Europski parlament i Vijeće donose plan radnih mjesta iz članka 13. stavka 3. točke (l).

7. Zajedno s godišnjim programom rada i višegodišnjim programom rada Upravni odbor donosi proračun Stručnog centra. Proračun postaje konačan nakon konačnog donošenja općeg proračuna Unije. Upravni odbor prema potrebi prilagođava proračun i godišnji program rada Stručnog centra u skladu s općim proračunom Unije.

Članak 26.

Podnošenje računovodstvene dokumentacije Stručnog centra i razrješnice

Stručni centar podnosi privremenu i konačnu računovodstvenu dokumentaciju i razrješnicu u skladu s pravilima i rasporedom iz Financijske uredbe i u skladu s financijskim pravilima Stručnog centra.

Članak 27.

Operativno i financijsko izvješćivanje

1. Izvršni direktor Upravnom odboru podnosi godišnje izvješće o izvršavanju svojih dužnosti u skladu s financijskim pravilima Stručnog centra.

2. Izvršni direktor u roku od dva mjeseca nakon kraja svake financijske godine Upravnom odboru na odobrenje podnosi godišnje izvješće o radu, u kojem izvješćuje o napretku koji je Stručni centar ostvario u prethodnoj kalendarskoj godini, osobito u vezi s godišnjim programom rada za tu godinu te ispunjenjem svojih strateških ciljeva i prioriteta. To izvješće obuhvaća informacije o sljedećim pitanjima:

(a)	provedenim operativnim djelovanjima i odgovarajućim rashodima;

(b)	podnesenim djelovanjima, uključujući pregled prema vrsti sudionika, uključujući MSP-ove, i prema državi članici;

(c)	odabranim mjerama za financiranje, uključujući pregled prema vrsti sudionika, uključujući MSP-ove, te prema zemlji, kao i naznakom doprinosa Stručnog centra pojedinačnim sudionicima i mjerama;

(d)	ostvarenju misije i ciljeva utvrđenih u ovoj Uredbi te prijedlozima o daljnjem radu potrebnom za ostvarenje te misije i tih ciljeva;

(e)	usklađenosti provedbenih zadaća s agendom i višegodišnjim programom rada.

3. Godišnje izvješće o radu objavljuje se nakon što ga odobri upravni odbor.

Članak 28.

Financijska pravila

Stručni centar donosi svoja posebna financijska pravila u skladu s člankom 70. Financijske uredbe.

Članak 29.

Zaštita financijskih interesa Unije

1. Stručni centar poduzima odgovarajuće mjere kojima osigurava da su, dok se provode djelovanja koja se financiraju u okviru ove Uredbe, financijski interesi Unije zaštićeni primjenom preventivnih mjera protiv prijevare, korupcije i svih drugih nezakonitih aktivnosti, redovitim i učinkovitim provjerama i, ako se utvrde nepravilnosti, osiguravanjem povrata pogrešno plaćenih iznosa te, prema potrebi, učinkovitim, proporcionalnim i odvraćajućim administrativnim sankcijama.

2. Stručni centar omogućuje osoblju Komisije i drugim osobama koje Komisija ovlasti te Revizorskom sudu pristup lokacijama i prostorijama Stručnog centra te svim informacijama koje su im potrebne za obavljanje revizija, uključujući informacije u elektroničkom obliku.

3. OLAF može provoditi istrage, uključujući provjere i inspekcije na terenu, u skladu s odredbama i postupcima utvrđenima u Uredbi Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 (17) i Uredbi (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (18) radi utvrđivanja je li došlo do prijevare, korupcije ili bilo koje druge nezakonite aktivnosti, koje utječu na financijske interese Unije, u vezi sa sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava ili ugovorom koji se izravno ili neizravno financira u skladu s ovom Uredbom.

4. Ne dovodeći u pitanje stavke 1., 2. i 3., ugovori i sporazumi o dodjeli bespovratnih sredstava koji su rezultat provedbe ove Uredbe sadržavaju odredbe kojima se izričito ovlašćuju Komisija, Stručni centar, Revizorski sud i OLAF za provedbu takvih revizija i istraga u skladu s njihovim nadležnostima. Ako se provedba mjere povjerava vanjskim izvoditeljima ili dalje delegira, u cijelosti ili djelomično, ili ako to zahtijeva sklapanje ugovora o javnoj nabavi ili dodjelu financijske potpore trećoj strani, u ugovoru ili sporazumu o dodjeli bespovratnih sredstava navodi se obveza ugovaratelja ili korisnika da od bilo koje uključene treće strane zahtijeva izričito prihvaćanje tih ovlasti Komisije, Stručnog centra, Revizorskog suda i OLAF-a.

POGLAVLJE IV.

Osoblje Stručnog centra

Članak 30.

Osoblje

1. Na osoblje Stručnog centra primjenjuju se Pravilnik o osoblju i Uvjeti zapošljavanja te pravila koja su zajednički donijele institucije Unije u svrhu primjene Pravilnika o osoblju i Uvjeta zapošljavanja.

2. U odnosu na osoblje Stručnog centra Upravni odbor izvršava ovlasti koje su Pravilnikom o osoblju dodijeljene tijelu za imenovanje te ovlasti koje su Uvjetima zapošljavanja dodijeljene tijelu nadležnom za sklapanje ugovora („ovlasti tijela za imenovanja”).

3. Upravni odbor u skladu s člankom 110. Pravilnika o osoblju donosi odluku na temelju članka 2. stavka 1. Pravilnika o osoblju i članka 6. Uvjeta zapošljavanja, kojom se odgovarajuće ovlasti tijela za imenovanja delegiraju izvršnom direktoru i kojom se utvrđuju uvjeti pod kojima se to delegiranje ovlasti može suspendirati. Izvršni direktor ovlašten je dalje delegirati te ovlasti.

4. U izvanrednim okolnostima Upravni odbor može donijeti odluku o privremenoj suspenziji delegiranja ovlasti tijela za imenovanja izvršnom direktoru i svakog daljnjeg delegiranja tih ovlasti od strane izvršnog direktora. U takvim slučajevima Upravni odbor samostalno izvršava ovlasti tijela za imenovanja ili ih delegira jednom od svojih članova ili članu osoblja Stručnog centra koji nije izvršni direktor.

5. Upravni odbor donosi provedbena pravila za Pravilnik o osoblju i Uvjete zapošljavanja u skladu s člankom 110. Pravilnika o osoblju.

6. Broj zaposlenika utvrđuje se u planu radnih mjesta iz članka 13. stavka 3. točke (l), u kojem se navodi broj privremenih radnih mjesta prema funkcijskoj skupini i prema razredu te broj članova ugovornog osoblja iskazano u ekvivalentima punog radnog vremena u skladu s godišnjim proračunom Stručnog centra.

7. Ljudski resursi potrebni Stručnom centru pokrivaju se u prvome redu preraspodjelom osoblja ili radnih mjesta iz institucija, tijela, ureda i agencija Unije te dodatnim ljudskim resursima putem zapošljavanja. Osoblje Stručnog centra može se sastojati od privremenog i ugovornog osoblja.

8. Sve troškove povezane s osobljem snosi Stručni centar.

Članak 31.

Upućeni nacionalni stručnjaci i drugo osoblje

1. Stručni centar može angažirati upućene nacionalne stručnjake i drugo osoblje koje nije zaposleno u Stručnom centru.

2. Upravni odbor u dogovoru s Komisijom donosi odluku kojom se utvrđuju pravila o upućivanju nacionalnih stručnjaka u Stručni centar.

Članak 32.

Povlastice i imuniteti

Protokol br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije priložen UEU-u i UFEU-u primjenjuje se na Stručni centar i njegovo osoblje.

POGLAVLJE V.

Zajedničke odredbe

Članak 33.

Sigurnosna pravila

1. Na sudjelovanje u svim djelovanjima koja financira Stručni centar primjenjuje se članak 12. Uredbe (EU) 2021/694.

2. Sljedeća posebna sigurnosna pravila primjenjuju se na djelovanja koja se financiraju iz programa Obzor Europa:

(a)

za potrebe članka 38. stavka 1. Uredbe (EU) 2021/695, kada je to predviđeno u godišnjem programu rada, dodjela neisključivih licencija može biti ograničena na treće strane koje imaju poslovni nastan ili za koje se smatra da imaju poslovni nastan u državi članici i koje su pod kontrolom te države članice ili državljana te države članice;

(b)

za potrebe članka 40. stavka 4. prvog podstavka točke (b) Uredbe (EU) 2021/695, prijenos vlasništva nad rezultatima ili dodjela licencije na pravni subjekt s poslovnim nastanom u pridruženoj zemlji ili u Uniji, ali pod kontrolom trećih zemalja, osnova je za prigovor na prijenos vlasništva nad rezultatima ili na dodjelu isključive licencije u pogledu rezultata;

(c)

za potrebe članka 41. stavka 7. prvog podstavka točke (a) Uredbe (EU) 2021/695, kada je to predviđeno u godišnjem programu rada, odobravanje prava pristupa, kako je definirano člankom 2. točkom 9. te Uredbe, može biti ograničeno na pravni subjekt koji ima poslovni nastan ili za koji se smatra da ima poslovni nastan u državi članici i koji je pod kontrolom te države članice ili državljana te države članice.

Članak 34.

Transparentnost

1. Stručni centar obavlja svoje aktivnosti uz visok stupanj transparentnosti.

2. Stručni centar osigurava da javnost i sve zainteresirane strane pravodobno dobiju odgovarajuće, objektivne, pouzdane i lako dostupne informacije, posebno u vezi s rezultatima njegova rada. Centar objavljuje i izjave o interesima dane u skladu s člankom 43. Ti zahtjevi primjenjuju se i na nacionalne koordinacijske centre, Zajednicu i Stratešku savjetodavnu skupinu, u skladu s relevantnim pravom.

3. Upravni odbor može na prijedlog izvršnog direktora zainteresiranim stranama odobriti da u svojstvu promatrača sudjeluju u određenim aktivnostima Stručnog centra.

4. Stručni centar utvrđuje u poslovniku Upravnog odbora Stručnog centra i Strateške savjetodavne skupine praktične aranžmane za provedbu pravila o transparentnosti iz stavaka 1. i 2. ovog članka. U pogledu djelovanja koja se financiraju iz programa Obzor Europa tim se poslovnikom i aranžmanima uzimaju u obzir odredbe iz Uredbe (EU) 2021/695.

Članak 35.

Rodna ravnoteža

U provedbi ove Uredbe, prilikom imenovanja kandidata ili predlaganja predstavnika, Komisija, države članice i drugi dionici iz institucija i privatnog sektora biraju predstavnike među više kandidata, ako je to moguće, te s ciljem osiguravanja rodne ravnoteže.

Članak 36.

Sigurnosna pravila o zaštiti klasificiranih podataka i osjetljivih neklasificiranih podataka

1. Upravni odbor nakon odobrenja Komisije donosi sigurnosna pravila Stručnog centra. Tim se sigurnosnim pravilima primjenjuju načela i pravila utvrđena u odlukama Komisije (EU, Euratom) 2015/443 (19) i (EU, Euratom) 2015/444 (20).

2. Članovi Upravnog odbora, izvršni direktor, vanjski stručnjaci koji sudjeluju u radu ad hoc radnih skupina i članovi osoblja Stručnog centra poštuju zahtjeve u pogledu povjerljivosti iz članka 339. UFEU-a čak i nakon prestanka njihovih dužnosti.

3. Stručni centar može poduzeti potrebne mjere kako bi olakšao razmjenu informacija relevantnih za njegove zadaće s Komisijom i državama članicama te prema potrebi s relevantnim institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije. Za svaki administrativni aranžman sklopljen u tu svrhu u vezi s razmjenom klasificiranih podataka EU-a (EUCI) ili, ako nema takvog aranžmana, za svako iznimno ad hoc objavljivanje EUCI-ja potrebno je prethodno odobrenje Komisije.

Članak 37.

Pristup dokumentima

1. Na dokumente koje posjeduje Stručni centar primjenjuje se Uredba (EZ) br. 1049/2001.

2. Upravni odbor donosi aranžmane za provedbu Uredbe (EZ) br. 1049/2001 do 29. prosinca 2021.

3. Odluke koje donosi Stručni centar na temelju članka 8. Uredbe (EZ) br. 1049/2001 mogu biti predmetom pritužbe Ombudsmanu na temelju članka 228. UFEU-a ili tužbe pred Sudom Europske unije na temelju članka 263. UFEU-a.

Članak 38.

Praćenje, evaluacija i preispitivanje

1. Stručni centar osigurava trajno i sustavno praćenje i redovnu evaluaciju svojih aktivnosti, uključujući aktivnosti kojima upravljaju nacionalni koordinacijski centri i Mreža. Stručni centar osigurava učinkovito, djelotvorno i pravodobno prikupljanje podataka za praćenje provedbe i rezultata programâ financiranja sredstvima Unije iz članka 4. stavka 3. točke (b) te primateljima sredstava Unije i državama članicama određuje razmjerne zahtjeve u vezi s izvješćivanjem. Zaključci te evaluacije javno se objavljuju.

2. Kada budu dostupne dostatne informacije o provedbi ove Uredbe, a u svakom slučaju najkasnije 30 mjeseci nakon datuma predviđenog u članku 46. stavku 4., Komisija priprema izvješće o provedbi aktivnosti Stručnog centra, uzimajući u obzir preliminarni doprinos Upravnog odbora, nacionalnih koordinacijskih centara i Zajednice. Komisija podnosi to izvješće o provedbi Europskom parlamentu i Vijeću do 30. lipnja 2024. Stručni centar i države članice dostavljaju Komisiji sve potrebne informacije za izradu tog izvješća.

3. U izvješću o provedbi iz stavka 2. navode se procjene:

(a)	radne sposobnosti Stručnog centra u pogledu misije, ciljeva, mandata i zadaća te suradnje i koordinacije s drugim dionicima, osobito nacionalnim koordinacijskim centrima, Zajednicom i ENISA-om;

(b)	rezultata koje je Stručni centar postigao, uzimajući u obzir njegovu misiju, ciljeve, mandat i zadaće, a posebno učinkovitost Stručnog centra u koordinaciji financijskih sredstava Unije i udruživanju stručnog znanja;

(c)	usklađenosti provedbenih zadaća u skladu s agendom i višegodišnjim programom rada;

(d)	koordinacije i suradnje Stručnog centra s programskim odborima programa Obzor Europa i programa Digitalna Europa, posebno radi povećanja usklađenosti i sinergije s agendom, godišnjim programom rada, višegodišnjim programom rada, programom Obzor Europa i programom Digitalna Europa;

(e)	zajedničkih djelovanja.

4. Nakon podnošenja izvješća o provedbi iz stavka 2. ovog članka Komisija provodi evaluaciju Stručnog centra uzimajući u obzir preliminarni doprinos Upravnog odbora, nacionalnih koordinacijskih centara i Zajednice. U toj se evaluaciji prema potrebi upućuje na procjene iz stavka 3. ovog članka ili ih se njome ažurira te se ona provodi prije isteka razdoblja navedenog u članku 47. stavku 1. kako bi se pravodobno utvrdilo je li primjereno produljiti mandat Stručnog centra nakon tog razdoblja. Tom se evaluacijom procjenjuju pravni i administrativni aspekti u pogledu mandata Stručnog centra te potencijal za postizanje sinergije i izbjegavanje fragmentacije s drugim institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije.

Ako Komisija smatra da je nastavak djelovanja Stručnog centra opravdan s obzirom na njegovu misiju, ciljeve, mandat i zadaće, ona može podnijeti zakonodavni prijedlog radi produljenja trajanja mandata Stručnog centra utvrđenog u članku 47.

5. Na temelju zaključaka izvješća o provedbi iz stavka 2. Komisija može poduzeti odgovarajuća djelovanja.

6. Praćenje, evaluacija, postupno smanjivanje i obnova doprinosa iz programa Obzor Europa provode se u skladu s člancima 10., 50. i 52. Uredbe (EU) 2021/695 i s dogovorenim provedbenim mehanizmima.

7. Praćenje, izvješćivanje i evaluacija doprinosa iz programa Digitalna Europa provode se u skladu s člancima 24. i 25. Uredbe (EU) 2021/694.

8. U slučaju likvidacije Stručnog centra, Komisija provodi završnu evaluaciju Stručnog centra u roku od šest mjeseci od likvidacije Stručnog centra, a u svakom slučaju najkasnije dvije godine nakon pokretanja postupka likvidacije iz članka 47. Rezultati te završne evaluacije dostavljaju se Europskom parlamentu i Vijeću.

Članak 39.

Pravna osobnost Stručnog centra

1. Stručni centar ima pravnu osobnost.

2. U svakoj državi članici Stručni centar ima najširu pravnu sposobnost koja se priznaje pravnim osobama na temelju prava te države članice. Osobito, Centar može stjecati pokretnine i nekretnine ili njima raspolagati te može biti stranka u sudskom postupku.

Članak 40.

Odgovornost Stručnog centra

1. Ugovorna odgovornost Stručnog centra uređena je pravom koje se primjenjuje na predmetni sporazum, odluku ili ugovor.

2. U slučaju izvanugovorne odgovornosti Stručni centar dužan je nadoknaditi svu štetu koju uzrokuje njegovo osoblje pri obavljanju svojih dužnosti, u skladu s općim načelima koja su zajednička zakonima država članica.

3. Sva plaćanja Stručnog centra u vezi s odgovornosti iz stavaka 1. i 2. te s time povezani troškovi i izdaci smatraju se rashodima Stručnog centra i pokrivaju se iz njegovih sredstava.

4. Stručni centar isključivo je odgovoran za ispunjavanje svojih obveza.

Članak 41.

Nadležnost Suda Europske unije i mjerodavno pravo

1. Sud Europske unije nadležan je:

(a)	donijeti presudu u skladu s odredbom o arbitraži sadržanom u odlukama koje je donio, ili sporazumima ili ugovorima koje je sklopio, Stručni centar;

(b)	za sporove povezane s naknadama štete koju je osoblje Stručnog centra uzrokovalo pri obavljanju svojih dužnosti;

(c)	u svim sporovima između Stručnog centra i njegova osoblja u okvirima i pod uvjetima koji su utvrđeni u Pravilniku o osoblju.

2. Na sva pitanja koja nisu obuhvaćena ovom Uredbom ili drugim pravnim aktima Unije primjenjuje se pravo države članice u kojoj se nalazi sjedište Stručnog centra.

Članak 42.

Odgovornost Unije i država članica i osiguranje

1. Financijska odgovornost Unije i država članica za dugove Stručnog centra ograničava se na njihove već dane doprinose za administrativne troškove.

2. Stručni centar ugovara i održava odgovarajuće osiguranje.

Članak 43.

Sukob interesa

Upravni odbor donosi pravila za sprečavanje, utvrđivanje i rješavanje sukoba interesa svojih članova, tijela i osoblja, uključujući izvršnog direktora. Ta pravila sadržavaju odredbe kojima je svrha sprečavanje sukoba interesa u pogledu predstavnika članova koji sudjeluju u Upravnom odboru te Strateškoj savjetodavnoj skupini u skladu s Financijskom uredbom, uključujući odredbe o bilo kakvim izjavama o interesima. Nacionalni koordinacijski centri u pogledu sukoba interesa podliježu nacionalnom pravu.

Članak 44.

Zaštita osobnih podataka

1. Stručni centar obrađuje osobne podatke podložno Uredbi (EU) 2018/1725.

2. Upravni odbor donosi provedbene mjere iz članka 45. stavka 3. Uredbe (EU) 2018/1725. Upravni odbor može donijeti dodatne mjere koje su potrebne kako bi Stručni centar primjenjivao tu Uredbu (EU).

Članak 45.

Potpora države članice domaćina

Stručni centar i država članica domaćin u kojoj se nalazi njegovo sjedište mogu sklopiti administrativni sporazum o povlasticama i imunitetima i drugim oblicima potpore koju ta država članica pruža Stručnom centru.

POGLAVLJE VI.

Završne odredbe

Članak 46.

Početna djelovanja

1. Komisija je odgovorna za osnivanje i početni rad Stručnog centra dok on stekne operativnu sposobnost za provedbu vlastitog proračuna. U skladu s pravom Unije Komisija provodi sve potrebne radnje uz sudjelovanje nadležnih tijela Stručnog centra.

2. U svrhu stavka 1. ovog članka, Komisija može imenovati privremenog izvršnog direktora dok izvršni direktor ne preuzme svoje dužnosti nakon što ga Upravni odbor imenuje u skladu s člankom 16. Privremeni izvršni direktor obavlja dužnosti izvršnog direktora i može mu pomagati ograničen broj članova osoblja Komisije. Komisija može privremeno dodijeliti Stručnom centru ograničen broj članova svojeg osoblja.

3. Privremeni izvršni direktor može odobravati sva plaćanja koja su obuhvaćena odobrenim sredstvima iz godišnjeg proračuna Stručnog centra nakon što ga Upravni odbor donese, i može sklapati sporazume i ugovore, uključujući ugovore s osobljem i donositi odluke nakon donošenja plana radnih mjesta iz članka 13. stavka 3. točke (l).

4. U dogovoru s izvršnim direktorom i uz suglasnost Upravnog odbora, privremeni izvršni direktor određuje datum od kojeg će Stručni centar imati sposobnost za provedbu vlastitog proračuna. Od tog datuma nadalje Komisija više ne preuzima obveze i ne izvršava plaćanja za aktivnosti Stručnog centra.

Članak 47.

Trajanje

1. Stručni centar osniva se na razdoblje od 28. lipnja 2021. do 31. prosinca 2029.

2. Osim ako se mandat Stručnog centra produlji u skladu s člankom 38. stavkom 4., postupak likvidacije pokreće se automatski na kraju razdoblja iz stavka 1. ovog članka.

3. U svrhu provedbe postupka likvidacije Stručnog centra, Upravni odbor imenuje jednog ili više likvidatora koji poštuju odluke Upravnog odbora.

4. Pri likvidaciji Stručnog centra njegova se imovina upotrebljava za podmirivanje njegovih obveza i rashoda povezanih s likvidacijom. Sav višak raspodjeljuje se između Unije i država članica doprinositeljica razmjerno njihovu financijskom doprinosu Stručnom centru. Svaki višak koji se dodijeli Uniji vraća se u proračun Unije.

Članak 48.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 20. svibnja 2021.

Za Europski parlament

Predsjednik

D.M. SASSOLI

Za Vijeće

Predsjednica

A.P. ZACARIAS

(1) SL C 159, 10.5.2019., str. 63.

(2) Stajalište Europskog parlamenta od 17. travnja 2019. (još nije objavljeno u Službenom listu) i stajalište Vijeća u prvom čitanju od 20. travnja 2021. (još nije objavljeno u Službenom listu). Stajalište Europskog parlamenta od 19. svibnja 2021. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(3) Direktiva (EU) 2016/1148 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. srpnja 2016. o mjerama za visoku zajedničku razinu sigurnosti mrežnih i informacijskih sustava širom Unije (SL L 194, 19.7.2016., str. 1.).

(4) Uredba (EU) 2021/695 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. travnja 2021. o uspostavi Okvirnog programa za istraživanja i inovacije Obzor Europa, o utvrđivanju pravila za sudjelovanje i širenje rezultata te o stavljanju izvan snage uredbi (EU) br. 1290/2013 i (EU) br. 1291/2013 (SL L 170, 12.5.2021., str. 1.).

(5) Uredba (EU) 2021/694 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2021. o uspostavi programa Digitalna Europa te o stavljanju izvan snage Odluke (EU) 2015/2240 (SL L 166, 11.5.2021., str. 1.).

(6) Uredba (EU) 2019/881 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2019. o ENISA-i (Agencija Europske unije za kibersigurnost) te o kibersigurnosnoj certifikaciji u području informacijske i komunikacijske tehnologije i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 526/2013 (Akt o kibersigurnosti) (SL L 151, 7.6.2019., str. 15.).

(7) Uredba (EU) br. 1291/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o osnivanju Okvirnog programa za istraživanja i inovacije Obzor 2020. (2014. – 2020.) i o stavljanju izvan snage Odluke br. 1982/2006/EZ (SL L 347, 20.12.2013., str. 104.).

(8) Delegirana uredba Komisije (EU) 2019/715 оd 18. prosinca 2018. o okvirnoj financijskoj uredbi za tijela osnovana na temelju UFEU-a i Ugovora o Euratomu na koja se upućuje u članku 70. Uredbe (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 122, 10.5.2019., str. 1.).

(9) Uredba (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (SL L 145, 31.5.2001., str. 43.).

(10) Uredba (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2018. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 45/2001 i Odluke br. 1247/2002/EZ (SL L 295, 21.11.2018., str. 39.).

(11) Uredba (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. srpnja 2018. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije, o izmjeni uredaba (EU) br. 1296/2013, (EU) br. 1301/2013, (EU) br. 1303/2013, (EU) br. 1304/2013, (EU) br. 1309/2013, (EU) br. 1316/2013, (EU) br. 223/2014, (EU) br. 283/2014 i Odluke br. 541/2014/EU te o stavljanju izvan snage Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 (SL L 193, 30.7.2018., str. 1.).

(12) Odluka Vijeća (EU) 2021/764 od 10. svibnja 2021. o uspostavi posebnog programa za provedbu Okvirnog programa za istraživanja i inovacije Obzor Europa te o stavljanju izvan snage Odluke 2013/743/EU (SL L 167 I, 12.5.2021., str. 1.).

(13) Provedbena odluka Komisije (EU) 2021/173 оd 12. veljače 2021. o osnivanju Europske izvršne agencije za klimu, infrastrukturu i okoliš, Europske izvršne agencije za zdravlje i digitalno gospodarstvo, Europske izvršne agencije za istraživanje, Izvršne agencije za Europsko vijeće za inovacije i MSP-ove, Izvršne agencije Europskog istraživačkog vijeća i Europske izvršne agencije za obrazovanje i kulturu i stavljanju izvan snage provedbenih odluka 2013/801/EU, 2013/771/EU, 2013/778/EU, 2013/779/EU, 2013/776/EU i 2013/770/EU (SL L 50, 15.2.2021., str. 9.).

(14) Uredba (EU) 2016/794 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2016. o Agenciji Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva (Europol) te zamjeni i stavljanju izvan snage odluka Vijeća 2009/371/PUP, 2009/934/PUP, 2009/935/PUP, 2009/936/PUP i 2009/968/PUP (SL L 135, 24.5.2016., str. 53.).

(15) SL L 56, 4.3.1968., str. 1..

(16) Odluka Komisije 1999/352/EZ, EZUČ, Euratom od 28. travnja 1999. o osnivanju Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF) (SL L 136, 31.5.1999., str. 20.).

(17) Uredba Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 od 11. studenoga 1996. o provjerama i inspekcijama na terenu koje provodi Komisija s ciljem zaštite financijskih interesa Europskih zajednica od prijevara i ostalih nepravilnosti (SL L 292, 15.11.1996., str. 2.).

(18) Uredba (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. rujna 2013. o istragama koje provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1073/1999 Europskog parlamenta i Vijeća te Uredbe Vijeća (Euratom) br. 1074/1999 (SL L 248, 18.9.2013., str. 1.).

(19) Odluka Komisije (EU, Euratom) 2015/443 od 13. ožujka 2015. o sigurnosti u Komisiji (SL L 72, 17.3.2015., str. 41.).

(20) Odluka Komisije (EU, Euratom) 2015/444 оd 13. ožujka 2015. o sigurnosnim propisima za zaštitu klasificiranih podataka EU-a (SL L 72, 17.3.2015., str. 53.).

8.6.2021

Službeni list Europske unije

L 202/32

UREDBA (EU) 2021/888 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 20. svibnja 2021.

o uspostavi programa Europske snage solidarnosti i o stavljanju izvan snage uredaba (EU) 2018/1475 i (EU) br. 375/2014

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 165. stavak 4., članak 166. stavak 4. i članak 214. stavak 5.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (2),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (3),

budući da:

(1)

Unija izgrađena je na solidarnosti među građanima i među državama članicama. Ta univerzalna i zajednička vrijednost usmjerava djelovanja Unije i pruža jedinstvo koje je nužno za suočavanje s aktualnim i budućim društvenim izazovima, u čemu su mladi Europljani voljni pomoći iskazivanjem solidarnosti u praksi. U članku 2. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) ističe se solidarnost kao jedno od ključnih načela za Uniju. Načelo solidarnosti navedeno je i u članku 21. stavku 1. UEU-a kao jedan od temelja vanjskog djelovanja Unije.

(2)

S obzirom na znatno povećanje humanitarnih potreba u svijetu te kako bi se osnažilo promicanje solidarnosti i vidljivost humanitarne pomoći među građanima Unije, potrebno je poticati solidarnost među državama članicama i s trećim zemljama pogođenima katastrofama uzrokovanima ljudskim djelovanjem ili prirodnim katastrofama.

(3)

Volonterska djelovanja u okviru humanitarne pomoći trebala bi doprinijeti humanitarnom odgovoru utemeljenom na potrebama te bi trebala biti vođena Europskim konsenzusom o humanitarnoj pomoći utvrđenim u Zajedničkoj izjavi Vijeća i predstavnika vlada država članica koji su se sastali u okviru Vijeća, Europskog parlamenta i Europske komisije pod naslovom „Europski konsenzus o humanitarnoj pomoći” (4). Trebalo bi promicati međunarodno humanitarno pravo i pravo o ljudskim pravima.

(4)	Pri promicanju usklađenog međunarodnog odgovora na humanitarne krize trebalo bi, prema potrebi, u obzir uzeti središnju i sveobuhvatnu koordinacijsku ulogu Ureda Ujedinjenih naroda (UN) za koordinaciju humanitarnih poslova.

(5)

Volonterska djelovanja u okviru humanitarne pomoći trebala bi doprinijeti odgovarajućem humanitarnom odgovoru kojim se jača rodna perspektiva u politici Unije u području humanitarne pomoći te promiču odgovarajući humanitarni odgovori na posebne potrebe žena i muškaraca svake dobi. Volonterska djelovanja u okviru humanitarne pomoći trebala bi uzeti u obzir potrebe i kapacitete ljudi koji se nalaze u najranjivijim situacijama, uključujući žene i djecu, te ljude koji su najugroženiji.

(6)	Volonterska djelovanja u okviru humanitarne pomoći trebala bi nastojati doprinijeti većoj djelotvornosti i učinkovitosti humanitarne pomoći Unije, u skladu s načelima dobrog doniranja u humanitarne svrhe.

(7)

U govoru o stanju Unije od 14. rujna 2016. naglašena je potreba ulaganja u mlade i najavljeno je osnivanje Europskih snaga solidarnosti s ciljem stvaranja mogućnosti da mladi diljem Unije smisleno doprinesu društvu, pokažu solidarnost i razviju svoje vještine, omogućujući im time ne samo radno iskustvo nego i neprocjenjivo životno iskustvo.

(8)

Komisija je u svojoj komunikaciji od 7. prosinca 2016. naslovljenoj „Europske snage solidarnosti” naglasila potrebu da se ojačaju temelji za aktivnosti solidarnosti diljem Europe, da se mladima pruže brojnije i bolje mogućnosti za aktivnosti solidarnosti koje obuhvaćaju širok spektar domena, a nacionalnim, regionalnim i lokalnim akterima pruži potpora u njihovim nastojanjima da se suoče s raznim izazovima i krizama. Tom je komunikacijom pokrenuta prva faza Europskih snaga solidarnosti u kojoj su mobilizirani resursi u okviru različitih programa Unije kako bi se mladima diljem Unije ponudile mogućnosti volontiranja, stažiranja ili zaposlenja.

(9)	U kontekstu ove Uredbe solidarnost se shvaća kao osjećaj osobne i kolektivne odgovornosti za opće dobro, koji se izražava kroz konkretno djelovanje.

(10)	Važan je način iskazivanja solidarnosti sudjelovanje u pružanju pomoći ljudima i zajednicama izvan Unije kojima je potrebna humanitarna pomoć, na osnovi temeljnih načela čovječnosti, neutralnosti, nepristranosti i neovisnosti.

(11)	Postoji potreba za daljnjim poticanjem solidarnosti sa žrtvama kriza i katastrofa u trećim zemljama te za općenitim podizanjem svijesti o humanitarnoj pomoći i volontiranju i njihove vidljivosti kao cjeloživotne aktivnosti građana Unije.

(12)	Unija i države članice obvezale su se na provedbu UN-ova Programa održivog razvoja do 2030. i njegovih ciljeva održivog razvoja putem unutarnjih i vanjskih djelovanja.

(13)

U svojim je zaključcima od 19. svibnja 2017. o stavljanju u funkciju humanitarno-razvojne poveznice Vijeće prepoznalo potrebu za jačanjem otpornosti boljim povezivanjem humanitarne pomoći i razvojne suradnje te dodatnim jačanjem operativnih veza među komplementarnim pristupima humanitarne pomoći, razvojne suradnje i sprečavanja sukoba.

(14)

Mladima bi trebalo pružiti lako dostupne i uključive mogućnosti za sudjelovanje u aktivnostima solidarnosti kojima bi mogli izraziti svoj angažman u korist zajednica, uz stjecanje korisnog iskustva, znanja, vještina i kompetencija za svoj osobni, obrazovni, društveni, građanski i profesionalni razvoj, čime bi povećali svoju zapošljivost. Tim bi se aktivnostima solidarnosti trebala podupirati i mobilnost mladih volontera te međukulturna osviještenost i međukulturni dijalog.

(15)

Aktivnosti solidarnosti koje se nude mladima trebale bi omogućivati konkretne i korisne doprinose mladih. One bi trebale odgovarati na nezadovoljene potrebe društva te doprinositi jačanju zajednica i građanskog sudjelovanja. Aktivnosti solidarnosti mladima bi trebale ponuditi mogućnost stjecanja dragocjenog znanja, vještina i kompetencija. Trebale bi biti financijski pristupačne mladima i provoditi se u sigurnim i zdravim uvjetima.

(16)

Program Europske snage solidarnosti („Program”) jedinstvena su ulazna točka za aktivnosti solidarnosti u cijeloj Uniji i izvan nje. Kako bi se povećala djelotvornost financiranja sredstvima Unije i učinak Programa, Komisija bi trebala nastojati uspostaviti sinergije među svim relevantnim programima na dosljedan način, a da one pritom ne dovedu do toga da se sredstva upotrebljavaju za ostvarivanje ciljeva koji nisu među onima utvrđenima u ovoj Uredbi. Potrebno je osigurati usklađenost i komplementarnost s drugim relevantnim politikama Unije, kao što je strategija Europske unije za mlade 2019.-2027. (5), i drugim relevantnim programima Unije, posebice programom Erasmus+ uspostavljenim Uredbom (EU) 2021/817 Europskog parlamenta i Vijeća (6). Program se temelji na prednostima i sinergijama prethodnih i postojećih programa, posebice Europske volonterske službe uspostavljene Uredbom (EU) br. 1288/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (7), i inicijative Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a uspostavljene Uredbom (EU) br. 375/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (8). Trebalo bi osigurati i komplementarnost s postojećim mrežama na razini Unije koje se odnose na aktivnosti Programa, kao što je mreža Eurodesk. Nadalje, trebalo bi osigurati i komplementarnost postojećih povezanih programa, posebice nacionalnih programa u području solidarnosti, kao što su volontiranje, civilna služba i programi mobilnosti za mlade, i Programa, kako bi se uzajamno poboljšali i obogatili utjecaj i kvaliteta takvih programa te prema potrebi nadogradila postojeća dobra praksa. Program ne bi trebao biti zamjena za slične nacionalne programe. Svim mladima trebalo bi zajamčiti jednak pristup nacionalnim aktivnostima solidarnosti.

(17)	Kako bi se njegovo trajanje uskladilo s trajanjem višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) za razdoblje d 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2027. („VFO za razdoblje 2021.–2027.”) utvrđenog u Uredbi Vijeća (EU, Euratom) 2020/2093 (9), Program bi trebalo uspostaviti na razdoblje od sedam godina.

(18)	Što se tiče tumačenja povezanih pravnih akata Unije, primjereno je da se i prekogranično volontiranje i volontiranje koje i dalje prima potporu na temelju Uredbe (EU) br. 1288/2013 smatraju istovrijednima volontiranju koje se provodilo u okviru Europske volonterske službe.

(19)

Program je osmišljen kako bi mladima otvorio nove mogućnosti za poduzimanje aktivnosti volontiranja u područjima povezanima sa solidarnošću te za osmišljavanje i izradu projekata u području solidarnosti na vlastitu inicijativu. Tim mogućnostima doprinosi se poboljšanju osobnog, obrazovnog, društvenog, građanskog i profesionalnog razvoja mladih. Programom bi se također trebale podupirati i aktivnosti umrežavanja sudionika i organizacija sudionica te mjere za osiguravanje kvalitete aktivnosti koje se podupiru, kao i za promicanje vrednovanja ishoda učenja sudionika. Programom se time nastoji doprinijeti i europskoj suradnji koja je relevantna za mlade te podizanju svijesti o njezinu pozitivnom učinku. Primjereno je da se na ponuđene aktivnosti solidarnosti primjenjuje jasan i detaljan postupak za sudionike i organizacije sudionice, kojim se utvrđuju koraci svih faza aktivnosti solidarnosti.

(20)

Aktivnosti solidarnosti trebale bi predstavljati potencijalnu europsku dodanu vrijednost i biti korisne zajednicama te poticati osobni, obrazovni, društveni, građanski i profesionalni razvoj sudionika. Aktivnosti solidarnosti trebale bi biti oblikovane u vezi s različitim područjima, kao što su: obrazovanje i osposobljavanje; rad s mladima; zapošljavanje; rodna ravnopravnost; poduzetništvo, posebice socijalno poduzetništvo; građanstvo i demokratsko sudjelovanje; međukulturna osviještenost i međukulturni dijalog; socijalna uključenost; uključenost osoba s invaliditetom; okoliš i zaštita prirode; djelovanje u području klime; sprečavanje katastrofa, pripravnost i obnova; poljoprivreda i ruralni razvoj; opskrba hranom i neprehrambenim proizvodima; zdravlje i dobrobit; kultura, uključujući kulturno nasljeđe; kreativnost; tjelesni odgoj i sport; socijalna pomoć i skrb; prihvat i integracija državljana trećih zemalja, uzimajući u obzir izazove s kojima se suočavaju osobe migrantskog podrijetla; teritorijalna suradnja i kohezija te prekogranična suradnja. Aktivnosti solidarnosti trebale bi uključivati izraženu dimenziju učenja i osposobljavanja putem odgovarajućih aktivnosti koje su sudionicima na raspolaganju prije, tijekom i nakon aktivnosti solidarnosti.

(21)

Volontiranje unutar i izvan Unije donosi bogato iskustvo u kontekstu neformalnog i informalnog učenja i osnažuje osobni, društveno-obrazovni i profesionalni razvoj, aktivno građanstvo, građansko sudjelovanje i zapošljivost mladih. Volontiranje ne bi smjelo negativno utjecati na potencijalno ili postojeće plaćeno zaposlenje niti bi ga trebalo smatrati zamjenom za takvo zaposlenje. Komisija i države članice bi u vezi s politikama u području volontiranja povezanim s mladima trebale surađivati putem otvorene metode koordinacije.

(22)

Želja mladih za pokretanjem novih inicijativa važan je kapital za društvo i za tržište rada. Program doprinosi poticanju tog poduzetništva tako što mladima pruža priliku da osmisle i provedu vlastite projekte u području solidarnosti s ciljem rješavanja specifičnih izazova na korist svojih lokalnih zajednica. Projekti u području solidarnosti prilika su za iskušavanje ideja i inovativnih rješenja za zajedničke izazove primjenom pristupa odozdo prema gore te podupiru mlade da sami budu pokretači aktivnosti solidarnosti. Projekti u području solidarnosti služe i kao odskočna daska za daljnje sudjelovanje u aktivnostima solidarnosti te su prvi korak u poticanju sudionika da postanu samozaposlene osobe i nastave biti aktivni građani kao volonteri, stažisti ili zaposlenici u udrugama, nevladinim organizacijama ili drugim tijelima koja djeluju u neprofitnom sektoru te sektorima povezanima sa solidarnošću i mladima.

(23)

Sudionici volontiranja („volonteri”) mogu doprinijeti jačanju kapaciteta Unije za pružanje humanitarne pomoći koja se temelji na potrebama i načelima i mogu doprinijeti jačanju djelotvornosti humanitarnog sektora ako su na primjeren način odabrani, osposobljeni i pripremljeni da ih se rasporedi kako bi se osiguralo da imaju potrebne vještine i kompetencije za najučinkovitije pružanje pomoći ljudima kojima je ona potrebna te ako mogu računati na dostatnu potporu i nadzor na licu mjesta. Stoga visokokvalificirani, vrhunski osposobljeni i iskusni treneri, mentori i stručnjaci imaju važnu ulogu u pružanju doprinosa učinkovitosti humanitarnog odgovora na terenu, kao i u pružanju potpore volonterima u okviru volontiranja. Takvi treneri, mentori i stručnjaci mogu biti uključeni u volontiranje kako bi vodili i pratili volontere te pružili potporu aspektima razvoja i izgradnje kapaciteta volontiranja, jačajući time lokalne mreže i zajednice. Posebnu pozornost trebalo bi posvetiti kapacitetu organizacija domaćina u trećim zemljama i potrebi da se volontiranje integrira u lokalni kontekst i da se olakša interakcija volontera s lokalnim humanitarnim akterima, zajednicom domaćinom i civilnim društvom.

(24)

Važno je da se sudionici i organizacije sudionice osjećaju dijelom zajednice pojedinaca i subjekata predanih jačanju solidarnosti diljem Europe. Istodobno, organizacijama sudionicama treba potpora kako bi povećale svoj kapacitet za pružanje kvalitetnih aktivnosti solidarnosti sve većem broju sudionika. Programom bi trebalo podupirati aktivnosti umrežavanja usmjerene na jačanje angažmana sudionika i organizacija sudionica u toj zajednici, na njegovanje duha Programa te na poticanje razmjene korisnih praksi i iskustava. Aktivnostima umrežavanja trebalo bi se doprinijeti i podizanju svijesti o Programu među javnim i privatnim akterima te olakšavanju prikupljanja povratnih informacija od sudionika i organizacija sudionica o provedbi Programa.

(25)

Posebnu bi pozornost trebalo posvetiti osiguravanju kvalitete aktivnosti solidarnosti i mogućnostima koje se nude u okviru Programa, posebice tako da se sudionicima prije, tijekom i nakon dotične aktivnosti solidarnosti ponude osposobljavanje putem interneta ili izvan njega, jezična i administrativna potpora, kao i osiguranje, uključujući osiguranje od nezgoda, bolesti i odgovornosti prema trećim osobama. Trebalo bi osigurati vrednovanje znanja, vještina i kompetencija koje su sudionici stekli svojim iskustvom u okviru Programa. Presudnu važnost i dalje imaju sigurnost i zaštita sudionika, organizacija sudionica i predviđenih korisnika. Ta sigurnosti i zaštita trebale bi uključivati odgovarajuće zahtjeve u vezi sa sigurnosnom provjerom sudionika koji rade s ranjivim skupinama u skladu s primjenjivim nacionalnim pravom. Sve aktivnosti solidarnosti trebale bi biti u skladu s načelom „nenanošenja štete” te bi se trebale provoditi uzimajući u obzir utjecaj nepredviđenih okolnosti kao što su okolišne krize, sukobi ili pandemije. Volontere se ne bi smjelo raspoređivati na zadatke koji se provode na područjima međunarodnih i nemeđunarodnih oružanih sukoba ili u objekte kojima se krše međunarodni standardi u području ljudskih prava.

(26)	Programom bi se trebala poštovati načela utvrđena u Smjernicama EU-a za promicanje i zaštitu prava djeteta iz 2017. i članku 9. Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom.

(27)

Kako bi se zajamčio učinak aktivnosti Programa na osobni, obrazovni, društveni, kulturni, građanski i profesionalni razvoj sudionika, znanje, vještine i kompetencije koje predstavljaju ishode učenja u okviru dotične aktivnosti trebalo bi pravilno utvrditi i dokumentirati. U tu svrhu trebalo bi poticati uporabu djelotvornih alata na razini Unije i nacionalnoj razini za priznavanje neformalnog i informalnog učenja, kao što su, prema potrebi, Youthpass i Europass, u skladu s nacionalnim okolnostima i posebnostima, kako je preporučeno u Preporuci Vijeća od 20. prosinca 2012. (10)

(28)	Komisija i nacionalne agencije također bi trebale poticati bivše sudionike da podijele svoja iskustva putem mreža mladih, putem obrazovnih ustanova i radionica, u ulozi, primjerice, ambasadora ili članova mreže. Bivši sudionici mogli bi doprinijeti i osposobljavanju sudionika.

(29)	Oznakom kvalitete trebala bi se osigurati usklađenost organizacija sudionica s načelima i zahtjevima Programa u pogledu njihovih prava i odgovornosti tijekom svih faza iskustva u području solidarnosti.

(30)

Svaki subjekt koji želi sudjelovati u Programu trebao bi dobiti oznaku kvalitete pod uvjetom da je usklađen s odgovarajućim uvjetima. Provedbena tijela Programa trebala bi kontinuirano provoditi postupak za dodjelu oznake kvalitete. Provedbena tijela Programa trebala bi periodično ponovno ocjenjivati usklađenost subjekata s uvjetima na temelju kojih su im dodijeljene oznake kvalitete. Oznaku kvalitete trebalo bi opozvati ako je u okviru provjera koje izvršavaju provedbena tijela Programa utvrđeno da dotični subjekt više nije usklađen s tim uvjetima. Administrativni postupak za dodjelu oznake kvalitete trebalo bi smanjiti na najmanju moguću mjeru kako bi se izbjeglo obeshrabrivanje manjih organizacija.

(31)

Subjekt koji želi podnijeti zahtjev za financiranje kako bi ponudio aktivnosti solidarnosti u okviru Programa, trebao bi prvo dobiti oznaku kvalitete. Taj se preduvjet ne bi smio primjenjivati na fizičke osobe koje traže financijsku potporu u ime neformalne skupine sudionika za njihove projekte u području solidarnosti. Dobivanje oznake kvalitete ne bi smjelo automatski voditi do dobivanja financijskih sredstava u okviru Programa.

(32)

U pravilu bi se zahtjevi za bespovratna sredstva trebali podnositi nacionalnoj agenciji zemlje u kojoj se nalazi sjedište organizacije sudionice. Zahtjevima za bespovratna sredstva za aktivnosti s dimenzijom Unije ili međunarodnom dimenzijom, uključujući aktivnosti solidarnosti koje provode volonterski timovi u prioritetnim područjima utvrđenima na razini Unije i aktivnosti solidarnosti u potporu operacijama humanitarne pomoći u trećim zemljama, može se prema potrebi upravljati na središnjoj razini.

(33)

Organizacije sudionice mogu izvršavati nekoliko funkcija u okviru Programa. U ulozi domaćina organizacije sudionice trebale bi provoditi aktivnosti povezane s primanjem sudionika, uključujući prema potrebi organiziranje aktivnosti, savjetovanje i pružanje potpore sudionicima tijekom aktivnosti solidarnosti. U potpornoj ulozi trebale bi provoditi aktivnosti povezane s upućivanjem sudionika te njihovim pripremanjem prije i usmjeravanjem tijekom i nakon aktivnosti solidarnosti, uključujući osposobljavanje sudionika i njihovo usmjeravanje na lokalne organizacije nakon aktivnosti solidarnosti kako bi se stvorilo više mogućnosti za daljnja iskustva u području solidarnosti. Oznaka kvalitete trebala bi odražavati činjenicu da se posebni zahtjevi razlikuju ovisno o vrsti aktivnosti solidarnosti koja se pruža te potvrđivati da organizacija može osigurati kvalitetu aktivnosti solidarnosti tijekom svih faza iskustva u području solidarnosti, u skladu s načelima i ciljevima Programa. Svaki subjekt koji znatno promijeni svoje aktivnosti o tome bi trebao obavijestiti nadležno provedbeno tijelo Programa, koje može ponovno ocijeniti je li dotični subjekt i dalje usklađen s uvjetima na temelju kojih mu je dodijeljena oznaka kvalitete.

(34)

Kako bi se poduprlo sudjelovanje mladih u aktivnostima solidarnosti, organizacije sudionice mogle bi biti javni ili privatni subjekti ili međunarodne organizacije, neprofitne ili one koje ostvaruju profit, a mogle bi uključivati organizacije mladih, vjerske institucije, dobrotvorne udruge, sekularne humanističke organizacije, nevladine organizacije ili druge aktere iz civilnog društva.

(35)

Trebalo bi olakšati proširenje projekata Programa. Trebalo bi provesti posebne mjere kako bi se pomoglo promotorima projekata u okviru Programa da se prijave za bespovratna sredstva ili ostvare sinergije s pomoću potpore europskih strukturnih i investicijskih fondova Unije i programa povezanih s migracijama, sigurnošću, pravosuđem i građanstvom te zdravljem i kulturom.

(36)

Resursni centri Europskih snaga solidarnosti trebali bi pomagati provedbenim tijelima Programa, organizacijama sudionicama i sudionicima kako bi se poboljšala kvaliteta provedbe aktivnosti Programa te kako bi se unaprijedilo utvrđivanje i vrednovanje kompetencija stečenih tim aktivnostima, među ostalim potvrdama Youthpass.

(37)

Portal Europskih snaga solidarnosti trebalo bi neprestano razvijati kako bi se osigurao jednostavan pristup Programu u skladu sa standardima utvrđenima Direktivom (EU) 2016/2102 Europskog parlamenta i Vijeća (11) i kako bi se osigurala jedinstvena kontaktna točka za zainteresirane pojedince i organizacije u pogledu, među ostalim, registracije, identifikacije, usklađivanja profila i mogućnosti, umrežavanja i virtualnih razmjena, osposobljavanja putem interneta, jezične potpore i potpore nakon završetka aktivnosti te drugih korisnih funkcija koje bi se mogle pojaviti u budućnosti.

(38)

Trebalo bi dodatno razviti portal Europskih snaga solidarnosti uzimajući u obzir Europski okvir za interoperabilnost utvrđen u Komunikaciji Komisije od 23. ožujka 2017. pod naslovom „Europski okvir za interoperabilnost – provedbena strategija”, kojim se pružaju konkretne smjernice o uspostavi interoperabilnih digitalnih javnih usluga i koji je proveden u državama članicama i drugim članicama Europskoga gospodarskog prostora putem nacionalnih okvira za interoperabilnost. Europski okvir za interoperabilnost javnim upravama nudi 47 konkretnih preporuka o tome kako poboljšati upravljanje aktivnostima u području interoperabilnosti, uspostaviti međuorganizacijske odnose, pojednostavniti postupke za podupiranje usluga koje su u potpunosti digitalne te osigurati da se ni postojećim ni novim zakonodavstvom ne ugrožava rad na ostvarenju interoperabilnosti.

(39)

Uredba (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća (12) („Financijska uredba”) primjenjuje se na Program. Financijskom uredbom utvrđuju se pravila o izvršenju proračuna Unije, među ostalim pravila o bespovratnim sredstvima, nagradama, javnoj nabavi, neizravnom upravljanju, financijskim instrumentima, proračunskim jamstvima, financijskoj pomoći i nadoknadi troškova vanjskim stručnjacima.

(40)

U skladu s Financijskom uredbom, Uredbom (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (13), uredbama Vijeća (Euratom, EZ) br. 2988/95 (14), (Euratom, EZ) br. 2185/96 (15) i (EU) 2017/1939 (16) financijski interesi Unije trebaju biti zaštićeni razmjernim mjerama, među ostalim mjerama koje se odnose na sprečavanje, otkrivanje, ispravljanje i istraživanje nepravilnosti, uključujući prijevare, na povrat izgubljenih, pogrešno plaćenih ili nepravilno upotrijebljenih sredstava te, prema potrebi, na izricanje administrativnih sankcija. Osobito, u skladu s uredbama (Euratom, EZ) br. 2185/96 i (EU, Euratom) br. 883/2013, Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) ovlašten je provoditi administrativne istrage, uključujući provjere i inspekcije na terenu, radi utvrđivanja je li došlo do prijevare, korupcije ili bilo koje druge nezakonite aktivnosti, koje utječu na financijske interese Unije. Ured europskog javnog tužitelja (EPPO) ovlašten je, u skladu s Uredbom (EU) 2017/1939, provoditi istrage i kazneni progon kaznenih djela koja utječu na financijske interese Unije, kako su predviđena u Direktivi (EU) 2017/1371 Europskog parlamenta i Vijeća (17). U skladu s Financijskom uredbom svaka osoba ili svaki subjekt koji prima sredstva Unije treba u potpunosti surađivati u zaštiti financijskih interesa Unije, dodijeliti potrebna prava i potreban pristup Komisiji, OLAF-u, Revizorskom sudu i, u pogledu onih država članica koje sudjeluju u pojačanoj suradnji na temelju Uredbe (EU) 2017/1939, EPPO-u, te osigurati da svaka treća strana koja je uključena u izvršenje sredstava Unije dodijeli jednakovrijedna prava.

(41)	Program je usmjeren na mlade u dobi između 18 i 30 godina. Za sudjelovanje u aktivnostima koje se nude u okviru Programa, od tih mladih trebalo bi se zahtijevati da se najprije prijave na portalu Europskih snaga solidarnosti.

(42)	S obzirom na posebne izazove u okviru humanitarnog djelovanja, sudionici volontiranja u svrhu potpore operacijama humanitarne pomoći trebali bi imati najmanje 18, a najviše 35 godina.

(43)

Posebnu bi pozornost trebalo posvetiti osiguravanju da aktivnosti solidarnosti budu dostupne svim mladima, a posebice mladima s manje mogućnosti. Trebalo bi donijeti posebne mjere za promicanje socijalne uključenosti, a posebice sudjelovanje mladih u nepovoljnom položaju, uključujući izvršavanje razumne prilagodbe kojom se omogućuje da osobe s invaliditetom učinkovito sudjeluju u aktivnostima solidarnosti na ravnopravnoj osnovi s drugima, u skladu s člankom 27. Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom te Direktivom Vijeća 2000/78/EZ (18). Takvim posebnim mjerama trebala bi se u obzir uzeti ograničenja zbog udaljenosti brojnih ruralnih područja, najudaljenijih regija Unije i prekomorskih zemalja i područja Unije te, zbog siromaštva, nekih prigradskih područja. Slično tomu, države članice, prekomorske zemlje i područja te treće zemlje pridružene Programu trebali bi nastojati donijeti sve odgovarajuće mjere za uklanjanje pravnih i administrativnih prepreka pravilnom funkcioniranju Programa. Ako je to moguće, i ne dovodeći u pitanje schengensku pravnu stečevinu i pravo Unije o ulasku i boravku državljana trećih zemalja, tim bi se mjerama trebala riješiti administrativna pitanja koja otežavaju dobivanje viza i boravišnih dozvola te, u slučaju prekograničnih aktivnosti unutar Unije, dobivanje europske kartice zdravstvenog osiguranja.

(44)

Uzimajući u obzir važnost borbe protiv klimatskih promjena u skladu s obvezama Unije u vezi s provedbom Pariškog sporazuma donesenog u sklopu Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime i postizanjem ciljeva održivog razvoja UN-a, Programom se namjerava doprinijeti uključivanju djelovanjâ u području klime i postizanju općeg cilja da se 30 % proračunskih rashoda Unije namijeni podupiranju klimatskih ciljeva. U skladu s europskim zelenim planom kao nacrtom za održivi rast, djelovanjima na temelju ove Uredbe trebalo bi poštovati načelo „nenanošenja štete”, ne mijenjajući pritom temeljnu narav Programa. Tijekom provedbe Programa trebalo bi utvrditi i uspostaviti relevantna djelovanja te ih ponovno ocijeniti u kontekstu relevantnih postupaka evaluacija i preispitivanja. Primjereno je također mjeriti relevantna djelovanja kojima se doprinosi klimatskim ciljevima, uključujući one namijenjene smanjenju učinka Programa na okoliš.

(45)

Ovom Uredbom utvrđuje se financijska omotnica za Program, koja predstavlja primarni referentni iznos u smislu točke 18. Međuinstitucijskog sporazuma od 16. prosinca 2020. između Europskog parlamenta, Vijeća Europske unije i Europske komisije o proračunskoj disciplini, suradnji u proračunskim pitanjima i dobrom financijskom upravljanju te novim vlastitim sredstvima, uključujući plan za uvođenje novih vlastitih sredstava (19) za Europski parlament i Vijeće tijekom godišnjeg proračunskog postupka.

(46)

Vrste financiranja i načini provedbe na temelju ove Uredbe trebali bi se odabrati na temelju toga koliko je njima moguće postići specifične ciljeve djelovanja i ostvariti rezultate, uzimajući u obzir posebice troškove kontrola, administrativno opterećenje i očekivani rizik u pogledu neusklađenosti. Pri tom bi odabiru, u odnosu na bespovratnih sredstava, trebalo razmotriti upotrebu jednokratnih iznosa, paušalnih stopa i ljestvica jediničnih troškova.

(47)

Treće zemlje koje su članice Europskoga gospodarskog prostora mogu sudjelovati u programima Unije u okviru suradnje uspostavljene Sporazumom o Europskom gospodarskom prostoru (20), kojim se predviđa provedba programâ na temelju odluke donesene na temelju tog sporazuma. Treće zemlje također mogu sudjelovati na temelju drugih pravnih instrumenata. U ovu bi Uredbu trebalo unijeti posebnu odredbu kojom se od trećih zemalja zahtijeva da dodijele odgovornom dužnosniku za ovjeravanje, OLAF-u i Revizorskom sudu potrebna prava i potreban pristup koji se zahtijevaju za sveobuhvatno izvršavanje njihovih ovlasti. Potpuno sudjelovanje trećih zemalja u Programu trebalo bi biti podložno uvjetima iz posebnih sporazuma kojima je obuhvaćeno sudjelovanje dotične treće zemlje u Programu. Štoviše, potpuno sudjelovanje podrazumijeva obvezu uspostavljanja nacionalne agencije i upravljanja nekim djelovanjima Programa u okviru neizravnog upravljanja. Pravni subjekti iz trećih zemalja koje nisu pridružene Programu trebali bi moći sudjelovati u nekim djelovanjima u okviru Programa, kako je utvrđeno u programima rada i pozivima na podnošenje prijedloga koje objavljuje Komisija. Pri provedbi Programa u obzir bi se mogli uzeti posebni aranžmani u pogledu sudjelovanja pravnih subjekata iz Andore, Lihtenštajna, Monaka, San Marina i Svete Stolice.

(48)	Kako bi se maksimalno povećao učinak Programa, trebalo bi donijeti odredbe kojima bi se državama članicama i trećim zemljama pridruženima Programu i drugim programima Unije omogućilo stavljanje na raspolaganje dodatnih sredstava u skladu s pravilima Programa.

(49)

U skladu s Odlukom Vijeća 2013/755/EU (21) osobe i subjekti s boravištem odnosno poslovnim nastanom u prekomorskim zemljama i područjima ispunjavaju uvjete za financiranje, podložno pravilima i ciljevima Programa i mogućem režimu primjenjivome na državu članicu s kojom su relevantna prekomorska zemlja ili područje povezani.

(50)

S obzirom na članak 349. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) i u skladu s Komunikacijom Komisije od 24. listopada 2017. naslovljenom „Jače i obnovljeno strateško partnerstvo s najudaljenijim regijama Unije” Programom bi se trebala u obzir uzeti posebna situacija najudaljenijih regija iz tog članka. Trebalo bi poduzeti mjere za povećanje sudjelovanja najudaljenijih regija u svim djelovanjima, među ostalim putem financijske potpore, ako je to relevantno, za djelovanja u području mobilnosti. Trebalo bi poticati razmjene i suradnju u području mobilnosti među osobama i organizacijama iz tih regija i trećih zemalja, posebice njihovih susjednih zemalja. Takve mjere trebalo bi redovito pratiti i evaluirati.

(51)

U skladu s Financijskom uredbom Komisija bi trebala donijeti programe rada i o tome obavijestiti Europski parlament i Vijeće. U programima rada trebalo bi utvrditi mjere potrebne za njihovu provedbu u skladu s općim i specifičnim ciljevima Programa, kriterije za odabir i dodjelu bespovratnih sredstava te sve druge potrebne elemente. Programe rada i sve njihove izmjene trebalo bi donijeti provedbenim aktima u skladu s postupkom ispitivanja.

(52)

Na temelju stavaka 22. i 23. Međuinstitucijskog sporazuma o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (22) trebalo bi provesti evaluaciju ovog Programa na temelju informacija prikupljenih u skladu sa specifičnim zahtjevima u pogledu praćenja, izbjegavajući pritom administrativno opterećenje, osobito za države članice, i prekomjerne propise. Prema potrebi, ti zahtjevi trebali bi uključivati mjerljive pokazatelje kao temelj za evaluaciju učinaka Programa u praksi, što uključuje učinke na društvene i humanitarne izazove.

(53)

Na lokalnoj, nacionalnoj i europskoj razini trebalo bi osigurati odgovarajuće informiranje, promidžbu i širenje informacija o mogućnostima i rezultatima djelovanja koja se podupiru u okviru Programa. Posebnu bi pozornost trebalo posvetiti socijalnim poduzećima potičući ih da pruže potporu aktivnostima Programa. Aktivnosti informiranja, promidžbe i širenja informacija trebale bi se oslanjati na sva provedbena tijela Programa te bi, ako je relevantno, trebala imati potporu drugih ključnih dionika. Nadalje, Komisija bi trebala redovito surađivati sa širokim rasponom dionika, uključujući organizacije sudionice, tijekom cijelog životnog ciklusa Programa, kako bi se olakšala razmjena primjera dobre prakse i rezultata projekata te prikupile povratne informacije o Programu. Nacionalne agencije trebalo bi pozvati da sudjeluju u tom procesu.

(54)

Kako bi se uspješnije ostvarili ciljevi Programa, Komisija, nacionalna tijela i nacionalne agencije trebali bi, po mogućnosti, blisko surađivati i, prema potrebi, ostvarivati partnerstva s nevladinim organizacijama, socijalnim poduzećima, organizacijama mladih, organizacijama koje predstavljaju osobe s invaliditetom i lokalnim dionicima sa stručnim znanjem u vezi s aktivnostima solidarnosti.

(55)

Kako bi se osigurala veća učinkovitost u komuniciranju sa širom javnosti te veće sinergije između komunikacijskih aktivnosti na inicijativu Komisije, financijska sredstva dodijeljena za komunikacijske aktivnosti na temelju ove Uredbe trebala bi doprinijeti i financiranju institucijskog priopćavanja političkih prioriteta Unije, u mjeri u kojoj su ti prioriteti povezani s općim ciljem Programa.

(56)

Kako bi se osigurala učinkovita i djelotvorna provedba ove Uredbe, Programom bi se trebali u najvećoj mogućoj mjeri iskoristiti mehanizmi upravljanja koji su već uspostavljeni. Sveukupnu provedbu Programa stoga bi trebalo povjeriti postojećim strukturama, odnosno Komisiji i nacionalnim agencijama imenovanima za upravljanje djelovanjima iz poglavlja o mladima Uredbe (EU) 2021/817. Međutim, djelovanjima u okviru tematskog područja „sudjelovanje mladih u aktivnostima solidarnosti okviru humanitarne pomoći” trebalo bi ponajprije izravno upravljati. Komisija bi se o provedbi Programa trebala redovito savjetovati s ključnim dionicima, uključujući organizacije sudionice.

(57)

Kako bi se osiguralo dobro financijsko upravljanje i pravna sigurnost u državama članicama i trećim zemljama pridruženima Programu, svako nacionalno tijelo trebalo bi imenovati neovisno revizorsko tijelo. Ako je to izvedivo, kako bi se učinkovitost povećala na najveću moguću mjeru, neovisna revizorska tijela trebala bi biti ista kao ona imenovana za djelovanja iz poglavlja o mladima u Uredbi (EU) 2021/817.

(58)

Države članice trebale bi nastojati donijeti sve odgovarajuće mjere kako bi otklonile pravne i administrativne prepreke pravilnom funkcioniranju Programa. Ako je moguće, i ne dovodeći u pitanje pravo Unije o ulasku i boravku državljana trećih zemalja, to uključuje otklanjanje problema koji stvaraju poteškoće u pogledu dobivanja viza i boravišnih dozvola.

(59)

Sustavom za izvješćivanje o uspješnosti trebalo bi osigurati da se podaci za praćenje provedbe i evaluaciju Programa prikupljaju učinkovito, djelotvorno i pravodobno te na odgovarajućoj razini detalja. Ti bi se podaci Komisiji trebali dostaviti na način koji je u skladu s relevantnim propisima o zaštiti podataka.

(60)	Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (23).

(61)

Kako bi se pojednostavnili zahtjevi za korisnike, trebalo bi u najvećoj mogućoj mjeri upotrebljavati pojednostavljena bespovratna sredstva u obliku jednokratnih iznosa, financiranja uz primjenu paušalne stope i jediničnih troškova. U pojednostavnjenim bespovratnim sredstvima za potporu djelovanjima u području mobilnosti u okviru Programa, kako ih je definirala Komisija, trebali bi se uzeti u obzir troškovi života i boravka u zemlji domaćinu. U skladu s nacionalnim pravom, države članice također bi trebalo poticati da izuzmu ta bespovratna sredstva iz svih poreza i socijalnih doprinosa; na isti bi način trebalo postupati i u slučaju bespovratnih sredstava koja pojedincima dodjeljuju javni ili privatni pravni subjekti.

(62)

Kako bi se osigurala djelotvorna ocjena uspješnosti Programa u pogledu ostvarenja njegovih ciljeva, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s izmjenom Priloga u pogledu pokazatelja uspješnosti Programa. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(63)

Ovom se Uredbom poštuju temeljna prava i načela posebno priznata Poveljom Europske unije o temeljnim pravima („Povelja”). Ovom se Uredbom osobito nastoji osigurati potpuno poštovanje prava na ravnopravnost žena i muškaraca te prava na nediskriminaciju na temelju spola, rasnog ili etničkog podrijetla, religije ili uvjerenja, invaliditeta, dobi, spolne orijentacije ili socioekonomskog položaja te promicati primjena članaka 21. i 23. Povelje.

(64)

Na ovu se Uredbu primjenjuju horizontalna financijska pravila koja su Europski parlament i Vijeće donijeli na temelju članka 322. UFEU-a. Ta su pravila utvrđena u Financijskoj uredbi i njima se posebice određuje postupak utvrđivanja i izvršavanja proračuna bespovratnim sredstvima, nabavom, nagradama i neizravnim izvršavanjem te predviđaju provjere odgovornosti financijskih izvršitelja. Pravila donesena na temelju članka 322. UFEU-a uključuju i opći režim uvjetovanosti za zaštitu proračuna Unije.

(65)

S obzirom na to da cilj ove Uredbe, to jest povećanje sudjelovanja mladih i organizacija u pristupačnim i visokokvalitetnim aktivnostima solidarnosti, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog njegova opsega i učinaka on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. UEU-a. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(66)

U skladu s Financijskom uredbom moguće je dodijeliti bespovratna sredstva za djelovanje koje je već započelo, pod uvjetom da podnositelj zahtjeva može dokazati da postoji potreba za početkom djelovanja prije potpisivanja sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava. Međutim, troškovi nastali prije datuma podnošenja zahtjeva za bespovratna sredstva nisu prihvatljivi za financiranje sredstvima Unije, osim u opravdanim iznimnim slučajevima. Kako bi se izbjegli poremećaji u potpori Unije koji bi mogli naštetiti interesima Unije, u odluci o financiranju trebalo bi biti moguće predvidjeti prihvatljivost aktivnosti i troškova od 1. siječnja 2021. u ograničenom razdoblju na početku „VFO-a za razdoblje 2021.–2027., i to samo u propisno opravdanim slučajevima, čak i ako su te aktivnosti provedene i ti su troškovi nastali prije podnošenja zahtjeva za bespovratna sredstva.

(67)	Djelovanja ili inicijative koji se ne podupiru na temelju ove Uredbe ne mogu biti uključeni u programe rada.

(68)

Kako bi se optimizirala dodana vrijednost od ulaganja koja se u cijelosti ili djelomično financiraju iz proračuna Unije, trebalo bi nastojati ostvariti sinergije, osobito između Programa i drugih programa Unije, uključujući fondove koji se provode u okviru podijeljenog upravljanja. Kako bi se te sinergije maksimalno povećale, trebalo bi osigurati ključne mehanizme za olakšavanje, uključujući kumulativno financiranje djelovanja iz Programa i drugog programa Unije, uz uvjet da takvo kumulativno financiranje ne premašuje ukupne prihvatljive troškove djelovanja. U tu bi svrhu ovom Uredbom trebalo utvrditi odgovarajuća pravila, posebice o mogućnosti da se isti trošak ili rashod prijavi na proporcionalnoj osnovi i u okviru Programa i u okviru nekog drugog programa Unije.

(69)	Uredbu (EU) 2018/1475 Europskog parlamenta i Vijeća (24) trebalo bi stoga staviti izvan snage s učinkom od 1. siječnja 2021.

(70)	Kako bi se osigurao kontinuitet pružanja potpore u relevantnom području politike i omogućila provedba Programa od početka VFO-a za razdoblje 2021.–2027., ova bi Uredba trebala hitno stupiti na snagu te bi se trebala primjenjivati s retroaktivnim učinkom od 1. siječnja 2021.,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

Opće odredbe

Članak 1.

Predmet

1. Ovom se Uredbom uspostavlja program Europske snage solidarnosti („Program”) za vrijeme trajanja VFO-a za razdoblje 2021.–2027.

2. Programom se utvrđuju sljedeća dva tematska područja djelovanja:

(a)	tematsko područje „sudjelovanje mladih u aktivnostima solidarnosti”; i

(b)	tematsko područje „sudjelovanje mladih u aktivnostima solidarnosti u okviru humanitarne pomoći” („Europsko volontersko tijelo za humanitarnu pomoć”).

3. Ovom se Uredbom utvrđuju ciljevi Programa, proračun za razdoblje od 2021. do 2027., oblici financiranja sredstvima Unije i pravila za pružanje takvog financiranja.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

„aktivnost solidarnosti” znači visokokvalitetna, uključiva aktivnost kojom se odgovara na važne društvene izazove i kojom se doprinosi ostvarenju ciljeva Programa, a ima oblik volontiranja, projekta u području solidarnosti ili aktivnosti umrežavanja u različitim područjima, uključujući aktivnosti humanitarne pomoći, te kojom se osigurava europska dodana vrijednost i usklađena je s propisima o sigurnosti i zdravlju na radu te odgovarajućim sigurnosnim propisima;

„registrirani kandidat” znači pojedinac u dobi između 17 i 30 godina ili, u slučaju volontiranja u okviru Europskog volonterskog tijela za humanitarnu pomoć, između 17 i 35 godina, koji zakonito boravi u državi članici, trećoj zemlji pridruženoj Programu ili nekoj drugoj zemlji sudionici na temelju ove Uredbe i koji se registrirao na portalu Europskih snaga solidarnosti kako bi izrazio svoj interes za sudjelovanje u aktivnosti solidarnosti, ali još ne sudjeluje u takvoj aktivnosti;

„sudionik” znači pojedinac u dobi između 18 i 30 godina ili, u slučaju volontiranja u okviru Europskog volonterskog tijela za humanitarnu pomoć, između 18 i 35 godina, koji zakonito boravi u državi članici, trećoj zemlji pridruženoj Programu u skladu s člankom 14. ili nekoj drugoj zemlji sudionici na temelju ove Uredbe, koji se registrirao na portalu Europskih snaga solidarnosti i sudjeluje u aktivnosti solidarnosti;

„mladi s manje mogućnosti” znači mladi koji zbog gospodarskih, socijalnih, kulturnih, geografskih ili zdravstvenih razloga, zbog svojeg migrantskog podrijetla, razloga kao što su invaliditet ili poteškoće u učenju ili zbog bilo kakvog drugog razloga, uključujući razlog koji može dovesti do diskriminacije iz članka 21. Povelje, nailaze na prepreke koje im onemogućuju djelotvoran pristup mogućnostima u okviru Programa;

5.	„organizacija sudionica” znači lokalni, regionalni, nacionalni ili međunarodni javni ili privatni subjekt, neprofitni ili onaj koji ostvaruje profit, kojem je dodijeljena oznaka kvalitete;

6.	„volontiranje” znači aktivnost solidarnosti koja se odvija u trajanju do 12 mjeseci kao dobrovoljna neplaćena aktivnost kojom se doprinosi ostvarenju općeg dobra;

7.	„projekt u području solidarnosti” znači neplaćena aktivnost solidarnosti u trajanju do 12 mjeseci koju provode skupine od najmanje pet sudionika s ciljem rješavanja ključnih izazova u vlastitim zajednicama i u kojoj se jasno očituje europska dodana vrijednost;

8.	„oznaka kvalitete” znači certifikat koji se, na temelju različitih posebnih zahtjeva koji ovise o vrsti aktivnosti solidarnosti koja se pruža, dodjeljuje organizaciji sudionici voljnoj osigurati aktivnosti solidarnosti u okviru Programa u ulozi domaćina, u potpornoj ulozi ili u obje uloge;

9.	„resursni centri Europskih snaga solidarnosti” znači dodatne funkcije koje izvršavaju imenovane nacionalne agencije za potporu razvoju, provedbi i kvaliteti aktivnosti solidarnosti u okviru Programa te za utvrđivanje kompetencija koje sudionici stječu svojim aktivnostima solidarnosti;

10.

„portal Europskih snaga solidarnosti” znači interaktivni internetski alat na svim službenim jezicima Unije kojim upravlja Komisija i koji pruža odgovarajuće internetske usluge za podupiranje kvalitetne provedbe Programa, koji dopunjuje aktivnosti organizacija sudionica, uključujući pružanje informacija o Programu, provodi registraciju sudionika, pretražuje sudionike, oglašava i pretražuje aktivnosti solidarnosti, pretražuje potencijalne partnere na projektima, podupire uspostave kontakata i ponude aktivnosti solidarnosti, osposobljavanje, komunikaciju i aktivnosti umrežavanja, koji informira i obavješćuje korisnike o mogućnostima, koji pruža mehanizme za povratne informacije o kvaliteti aktivnosti solidarnosti te omogućuje dodavanje drugih funkcionalnosti u odgovoru na relevantan razvoj događaja povezan s Programom;

11.	„alat Unije za transparentnost i priznavanje” znači instrument koji pomaže dionicima da razumiju, cijene i, prema potrebi, priznaju ishode učenja stečene neformalnim i informalnim putem diljem Unije;

12.

„aktivnost humanitarne pomoći” znači aktivnost kojom se podupiru operacije pružanja humanitarne pomoći nakon kriza i operacije dugoročnog pružanja humanitarne pomoći u trećim zemljama, kojoj je svrha pružanje pomoći utemeljene na potrebama i usmjerene na očuvanje života, sprečavanje i olakšavanje ljudske patnje te očuvanje ljudskog dostojanstva tijekom kriza izazvanih ljudskim djelovanjem ili tijekom prirodnih katastrofa i koja uključuje operacije potpore, humanitarne pomoći i zaštite tijekom humanitarnih kriza ili nakon njih, mjere potpore za osiguravanje pristupa osobama kojima je potrebna pomoć i omogućivanje slobodnog protoka pomoći, kao i djelovanja čiji je cilj jačati pripravnost za katastrofe i smanjenje rizika od katastrofa, povezivati pomoć, obnovu i razvoj te doprinijeti jačanju otpornosti i sposobnosti ugroženih zajednica ili zajednica pogođenih katastrofom za suočavanje s krizama i oporavak od njih;

13.	„treća zemlja” znači zemlja koja nije članica Unije.

Članak 3.

Ciljevi Programa

1. Opći je cilj Programa povećati sudjelovanje mladih i organizacija u pristupačnim i visokokvalitetnim aktivnostima solidarnosti, prvenstveno u volontiranju, kao sredstvu za jačanje kohezije, solidarnosti, demokracije, europskog identiteta i aktivnoga građanstva u Uniji i izvan nje, istodobno odgovarajući na društvene i humanitarne izazove na terenu, s posebnim naglaskom na promicanje održivog razvoja, socijalne uključenosti i jednakih mogućnosti.

2. Specifični je cilj Programa pružiti mladima, posebno mladima s manje mogućnosti, lako dostupne mogućnosti za sudjelovanje u aktivnostima solidarnosti kojima se pokreću pozitivne društvene promjene u Uniji i izvan nje, uz istodobno unapređivanje i odgovarajuće vrednovanje njihovih kompetencija te olakšavanje njihova trajnog angažmana kao aktivnih građana.

3. Ciljevi Programa provode se u okviru tematskih područja djelovanja utvrđenih u članku 1. stavku 2.

POGLAVLJE II.

Djelovanja u okviru Programa

Članak 4.

Djelovanja u okviru Programa

1. Programom se podupiru sljedeća djelovanja:

(a)	volontiranje, kako je utvrđeno u člancima 7. i 10.;

(b)	projekti solidarnosti, kako je utvrđeno u članku 8.;

(c)	projekti solidarnosti, kako je utvrđeno u članku 5. stavku 1.; i

(d)	mjere u pogledu kvalitete i potpore, kako je utvrđeno u članku 5. stavku 2.

2. Programom se podupiru aktivnosti solidarnosti u kojima se jasno očituje europska dodana vrijednost, primjerice zbog:

(a)	njihova transnacionalnog karaktera, posebice s obzirom na mobilnost u svrhu učenja i suradnju;

(b)	njihove sposobnosti da nadopune druge programe i politike na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini, na razini Unije i međunarodnoj razini;

(c)	njihove europske dimenzije u pogledu njihovih tema i ciljeva, pristupâ, očekivanih ishoda i drugih aspekata tih aktivnosti solidarnosti;

(d)	njihova pristupa uključivanju mladih iz različitih sredina;

(e)	njihova doprinosa djelotvornoj upotrebi alata Unije za transparentnost i priznavanje.

3. Aktivnosti solidarnosti provode se u skladu s posebnim zahtjevima utvrđenima za svaku vrstu aktivnosti koje se provode u okviru Programa, kako su navedene u člancima 5., 7., 8., i 10., te s primjenjivim regulatornim okvirima u državama članicama i trećim zemljama pridruženima Programu.

4. Upućivanja na Europsku volontersku službu u pravnim aktima Unije čitaju se kao da uključuju upućivanja na aktivnosti volontiranja u skladu s Uredbom (EU) br. 1288/2013 i ovom Uredbom.

Članak 5.

Djelovanja zajednička za oba tematska područja

1. Aktivnosti umrežavanja provode se unutar zemlje ili prekogranično, a cilj im je:

(a)	ojačati kapacitet organizacija sudionica za ponudu visokokvalitetnih, lako dostupnih projekata sve većem broju sudionika;

(b)	privući nove sudionike i nove organizacije sudionice;

(c)	pružiti prilike sudionicima i organizacijama sudionicama za davanje povratnih informacija o aktivnostima solidarnosti i za promicanje Programa; i

(d)	doprinijeti razmjeni iskustava i jačanju osjećaja pripadnosti među sudionicima i organizacijama sudionicama, podupirući time širi pozitivan učinak Programa, među ostalim putem aktivnosti kao što su razmjene najbolje prakse i stvaranje mreža.

2. Mjere u pogledu kvalitete i potpore obuhvaćaju:

(a)	odgovarajuće mjere za utvrđivanje zahtjeva u vezi sa sigurnosnom provjerom u skladu s primjenjivim nacionalnim pravom;

(b)

mjere poduzete prije, tijekom ili nakon aktivnosti solidarnosti s ciljem osiguravanja kvalitete i pristupačnosti tih aktivnosti, uključujući osposobljavanje putem interneta i izvan njega, prema potrebi prilagođene dotičnim aktivnostima solidarnosti i njihovu kontekstu, jezičnu potporu; osiguranje, uključujući osiguranje od nezgoda i zdravstveno osiguranje, nastavak upotrebe alata Youthpass kojim se utvrđuju i dokumentiraju kompetencije koje su sudionici stekli tijekom aktivnosti solidarnosti, izgradnju kapaciteta i administrativnu potporu za organizacije sudionice;

(c)	razvoj i održavanje oznake kvalitete;

(d)	aktivnosti resursnih centara Europskih snaga solidarnosti za potporu i poboljšanje kvalitete provedbe djelovanja u okviru Programa i poboljšanje vrednovanja njihovih rezultata; i

(e)	uspostavu, održavanje i ažuriranje pristupačnog portala Europskih snaga solidarnosti te drugih relevantnih internetskih usluga i potrebnih sustava informatičke potpore i internetskih alata.

POGLAVLJE III.

Sudjelovanje mladih u aktivnostima solidarnosti

Članak 6.

Svrha i vrste djelovanjâ

1. Djelovanja koja se provode u okviru tematskog područja „sudjelovanje mladih u aktivnostima solidarnosti” osobito doprinose jačanju kohezije, solidarnosti, aktivnoga građanstva i demokracije unutar Unije i izvan nje te istodobno odgovaraju na društvene izazove, s posebnim naglaskom na promicanje socijalne uključenosti i jednakih mogućnosti.

2. Tematskim područjem „sudjelovanje mladih u aktivnostima solidarnosti” podupiru se sljedeća djelovanja:

(a)	volontiranje, kako je utvrđeno u članku 7.;

(b)	projekti u području solidarnosti, kako je utvrđeno u članku 8.;

(c)	aktivnosti umrežavanja za pojedince i organizacije koji sudjeluju u tom tematskom području, kako je utvrđeno u članku 5. stavku 1.;

(d)	mjere u pogledu kvalitete i potpore, kako je utvrđeno u članku 5. stavku 2.

Članak 7.

Volontiranje u okviru tematskog područja „sudjelovanje mladih u aktivnostima solidarnosti”

1. Volontiranje:

(a)	uključuje element učenja i osposobljavanja;

(b)	ne zamjenjuje stažiranje ili zaposlenje”

(c)	ne smije se izjednačiti s radnim odnosom; i

(d)	temelji se na pisanom ugovoru o volontiranju.

U ugovoru iz prvog podstavka točke (d) utvrđuju se prava i obveze stranaka tog ugovora, trajanje i mjesto raspoređivanja te opis obuhvaćenih zadaća. U tom se ugovoru upućuje na uvjete pokrivenosti sudionika osiguranjem i, prema potrebi, na relevantne zahtjeve u vezi sa sigurnosnom provjerom, u skladu s primjenjivim nacionalnim pravom.

2. Volontiranje se može odvijati u zemlji koja nije zemlja boravišta sudionika („prekogranično volontiranje”) ili u zemlji boravišta sudionika („volontiranje unutar zemlje”). U volontiranju unutar zemlje mogu sudjelovati svi mladi, a posebice mladi s manje mogućnosti.

Članak 8.

Projekti u području solidarnosti

Projekt u području solidarnosti ne zamjenjuje stažiranje ili zaposlenje.

POGLAVLJE IV.

Europsko volontersko tijelo za humanitarnu pomoć

Članak 9.

Svrha, načela i vrste djelovanjâ

1. Djelovanja u okviru Europskog volonterskog tijela za humanitarnu pomoć osobito doprinose pružanju humanitarne pomoći na temelju potreba, usmjerene na očuvanje života, sprečavanje i olakšavanje ljudske patnje i očuvanje ljudskog dostojanstva te jačanju kapaciteta i otpornosti ugroženih zajednica ili zajednica pogođenih katastrofom.

2. Djelovanja u okviru Europskog volonterskog tijela za humanitarnu pomoć:

(a)	provode se u skladu s humanitarnim načelima humanosti, neutralnosti, nepristranosti i neovisnosti, kao i načelom „nenanošenja štete”;

(b)	njima se odgovara na humanitarne potrebe lokalnih zajednica utvrđene u suradnji s humanitarnim i drugim relevantnim partnerima u zemlji ili regiji domaćinu;

(c)	planiraju se na temelju procjena rizika i provode na način kojim se osigurava visoka razina sigurnosti i zaštite volontera;

(d)	kada je to relevantno, njima se olakšava prijelaz s humanitarnog odgovora na dugoročan održiv i uključiv razvoj;

(e)	njima se olakšava aktivno sudjelovanje lokalnog osoblja i volontera iz zemalja i zajednica u kojima se djelovanja provode;

(f)	kada je to relevantno, njima se uzimaju u obzir specifične potrebe žena i nastoji se u njih uključiti žene te skupine i mreže žena; i

(g)	doprinose naporima na jačanju lokalne pripravnosti ili odgovora na humanitarne krize.

3. Europsko volontersko tijela za humanitarnu pomoć podupire sljedeća djelovanja:

(a)	volontiranje, kako je utvrđeno u članku 10.;

(b)	aktivnosti umrežavanja za pojedince i organizacije koji sudjeluju u Europskom volonterskom tijelu za humanitarnu pomoć, kako je utvrđeno u članku 5. stavku 1.;

(c)	mjere u pogledu kvalitete i potpore, kako je utvrđeno u članku 5. stavku 2., s posebnim naglaskom na mjere za osiguravanje sigurnosti i zaštite sudionika.

Članak 10.

Volontiranje u okviru Europskog volonterskog tijela za humanitarnu pomoć

1. Volontiranje u okviru Europskog volonterskog tijela za humanitarnu pomoć:

(a)	uključuje element učenja i osposobljavanja, među ostalim o načelima utvrđenima u članku 10. stavku 2. i, kada je to primjereno, uključuje elemente razvoja i izgradnje kapaciteta, uz sudjelovanje visokokvalificiranih, vrhunski osposobljenih i iskusnih trenera, mentora i stručnjaka;

(b)	nije zamjena za stažiranje ili zaposlenje;

(c)	ne smije se izjednačiti s radnim odnosom; i

(d)	temelji se na pisanom ugovoru o volontiranju.

2. Volontiranje u okviru Europskog volonterskog tijela za humanitarnu pomoć može se odvijati samo u onim regijama trećih zemalja:

(a)	u kojima se odvijaju aktivnosti i operacije humanitarne pomoći; i

(b)	u kojima nisu u tijeku međunarodni ili nemeđunarodni oružani sukobi.

POGLAVLJE V.

Financijske odredbe

Članak 11.

Proračun

1. Financijska omotnica za provedbu Programa za razdoblje od 2021. do 2027. iznosi 1 009 000 000 EUR u tekućim cijenama.

2. Uz najvišu razinu od 20 % za volontiranje unutar zemlje, indikativna raspodjela iznosa utvrđenog u stavku 1. za djelovanja iz članka 4. stavka 1. točaka (a), (b) i (c) jest:

(a)	94 % za volontiranje kako je utvrđeno u članku 7. i projekte u području solidarnosti;

(b)	6 % za volontiranje kako je utvrđeno u članku 10.

3. Iznos utvrđen u stavku 1. može se upotrijebiti za tehničku i administrativnu pomoć za provedbu Programa, kao što su aktivnosti pripreme, praćenja, kontrole, revizije i evaluacije, uključujući korporativne sustave informacijske tehnologije.

4. Sredstva dodijeljena državama članicama u okviru podijeljenog upravljanja mogu se, na zahtjev dotične države članice, prenijeti u Program, podložno uvjetima iz članka 26. uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu plus, Kohezijskom fondu, Fondu za pravednu tranziciju i Europskom fondu za pomorstvo, ribarstvo i akvakulturu te financijskih pravila za njih i za Fond za azil, migracije i integraciju, Fond za unutarnju sigurnost i Instrument za financijsku potporu u području upravljanja granicama i vizne politike („Uredba o zajedničkim odredbama za razdoblje 2021.–2027.”). Komisija ta sredstva izvršava izravno, u skladu s člankom 62. stavkom 1. prvim podstavkom točkom (a) Financijske uredbe, ili neizravno, u skladu s točkom (c) tog podstavka. Ta se sredstva upotrebljavaju u korist dotične države članice.

Članak 12.

Oblici financiranja sredstvima Unije i načini provedbe

1. Program se provodi na dosljedan način u okviru izravnog upravljanja u skladu s člankom 62. stavkom 1. prvim podstavkom točkom (a) Financijske uredbe ili u okviru neizravnog upravljanja s tijelima kako je navedeno u članku 62. stavku 1. prvom podstavku točki (c) te uredbe.

2. Programom se može omogućiti financiranje u bilo kojem od oblika navedenih u Financijskoj uredbi, posebice u obliku bespovratnih sredstava, nagrada i javne nabave.

3. Doprinosima za mehanizam uzajamnog osiguranja može se pokriti rizik povezan s povratom sredstava koja primatelji duguju i ti se doprinosi smatraju dostatnim jamstvom u okviru Financijske uredbe. Primjenjuje se članak 37. stavak 7. Uredbe (EU) 2021/695 Europskog parlamenta i Vijeća (25).

4. Za postupke odabira u okviru izravnog i neizravnog upravljanja članovi odbora za evaluaciju mogu biti vanjski stručnjaci kako je predviđeno u članku 150. stavku 3. trećem podstavku Financijske uredbe.

POGLAVLJE VI.

Sudjelovanje u Programu

Članak 13.

Treće zemlje pridružene Programu

1. U Programu mogu sudjelovati sljedeće treće zemlje:

(a)	članice Europskog udruženja slobodne trgovine koje su članice Europskoga gospodarskog prostora, u skladu s uvjetima utvrđenima u Sporazumu o Europskom gospodarskom prostoru;

(b)

zemlje pristupnice, zemlje kandidatkinje i potencijalne zemlje kandidatkinje, u skladu s općim načelima i općim uvjetima sudjelovanja tih zemalja u programima Unije uspostavljenima u odgovarajućim okvirnim sporazumima i odlukama Vijeća za pridruživanje ili u sličnim sporazumima te u skladu s posebnim uvjetima utvrđenima u sporazumima između Unije i tih zemalja;

(c)

zemlje koje su obuhvaćene europskom politikom susjedstva, u skladu s općim načelima i općim uvjetima sudjelovanja tih zemalja u programima Unije koji su uspostavljeni u odgovarajućim okvirnim sporazumima i odlukama Vijeća za pridruživanje ili sličnim sporazumima te u skladu s posebnim uvjetima utvrđenima u sporazumima između Unije i tih zemalja;

(d)

ostale treće zemlje, u skladu s uvjetima utvrđenima u posebnom sporazumu o sudjelovanju određene treće zemlje u bilo kojem programu Unije, pod uvjetom da se tim sporazumom:

i.	osigurava pravedna ravnoteža u pogledu doprinosâ treće zemlje koja sudjeluje u programima Unije i koristi za tu treću zemlju;

ii.	utvrđuju uvjeti za sudjelovanje u programima, uključujući izračun financijskih doprinosa za pojedinačne programe, i administrativnim troškovima tih programa;

iii.	trećoj zemlji ne dodjeljuje ovlast za donošenje odluka u pogledu programa;

iv.	jamče prava Unije da osigura dobro financijsko upravljanje i štiti svoje financijske interese.

Doprinosi iz prvog podstavka točke (d) podtočke ii. čine namjenske prihode u skladu s člankom 21. stavkom 5. Financijske uredbe.

2. Zemlje navedene u stavku 1. u Programu mogu sudjelovati samo u cijelosti i pod uvjetom da ispunjavaju sve obveze koje se ovom Uredbom propisuju državama članicama.

Članak 14.

Ostale zemlje sudionice

1. Program je otvoren za sudjelovanje prekomorskih zemalja i područja.

2. U opravdanim slučajevima u interesu Unije, djelovanja iz članaka 5. i volontiranje kako je navedeno u članku 7. otvoreni su i za sudjelovanje pravnih subjekata iz trećih zemalja koje nisu pridružene Programu.

Članak 15.

Sudjelovanje pojedinaca

1. Mladi u dobi između 17 i 30 godina ili, u slučaju volontiranja u okviru Europskog volonterskog tijela za humanitarnu pomoć kako je utvrđeno u članku 10., između 17 i 35 godina, koji žele sudjelovati u Programu registriraju se na portalu Europskih snaga solidarnosti.

2. U trenutku početka volontiranja ili projekta u području solidarnosti u okviru tematskog područja „sudjelovanje mladih u aktivnostima solidarnosti”, sudionik mora imati najmanje 18 godina, a najviše 30. U trenutku početka volontiranja u okviru Europskog volonterskog tijela za humanitarnu pomoć kako je utvrđeno u članku 10., sudionik mora imati najmanje 18 godina, a najviše 35.

Članak 16.

Uključivanje mladih s manje mogućnosti

1. Pri provedbi ove Uredbe Komisija, države članice i treće zemlje pridružene Programu osiguravaju poduzimanje specifičnih i djelotvornih mjera za promicanje socijalne uključenosti i jednakih uvjeta u pogledu pristupa, posebice u vezi sa sudjelovanjem mladih s manje mogućnosti.

2. Komisija do 9. prosinca 2021. izrađuje okvir mjera uključivanja za povećanje stopa sudjelovanja osoba s manje mogućnosti i smjernice za provedbu tih mjera. Te se smjernice prema potrebi ažuriraju tijekom trajanja Programa. Na temelju okvira mjera uključivanja i uz posvećivanje posebne pozornosti specifičnim izazovima u pogledu pristupa Programu u nacionalnom kontekstu izrađuju se akcijski planovi za uključivanje, koji čine sastavni dio programâ rada nacionalnih agencija. Komisija redovito prati provedbu tih akcijskih planova za uključivanje.

3. Komisija, kada je to relevantno i uz osiguravanje dobrog financijskog upravljanja, osigurava uspostavu mjera financijske potpore, uključujući predfinanciranje, kako bi se olakšalo sudjelovanje mladih s manje mogućnosti u Programu. Razina potpore temelji se na objektivnim kriterijima.

Članak 17.

Organizacije sudionice

1. Program je otvoren za sudjelovanje javnih ili privatnih subjekata, neprofitnih ili onih koji ostvaruju profit, i međunarodnih organizacija, pod uvjetom da im je dodijeljena oznaka kvalitete.

2. Nadležno provedbeno tijelo Programa ocjenjuje zahtjev subjekta da postane organizacija sudionica na temelju načela:

(a)	jednakog postupanja;

(b)	jednakih mogućnosti i nediskriminacije;

(c)	izbjegavanja situacije u kojoj su sudionici zamjena za stalno zaposlene radnike;

(d)	izbjegavanja štetnih aktivnosti;

(e)	pružanja visokokvalitetnih, lako dostupnih i uključivih aktivnosti s dimenzijom učenja i naglaskom na osobnom, društveno-obrazovnom i profesionalnom razvoju;

(f)	primjerenih aranžmana volontiranja;

(g)	sigurnih i dostojanstvenih okružja i uvjeta, s unutarnjim mehanizmima za rješavanje sukoba kako bi se zaštitio sudionika; i

(h)	zabrane ostvarivanja dobiti u skladu s Financijskom uredbom.

Nadležno provedbeno tijelo Programa primjenjuje načela iz prvog podstavka kako bi utvrdilo ispunjavaju li aktivnosti subjekta koji podnosi zahtjev da postane organizacija sudionica zahtjeve i ciljeve Programa.

3. Kao rezultat ocjene iz stavka 2., subjektu može biti dodijeljena oznaka kvalitete. Nadležno provedbeno tijelo Programa periodično ponovno ocjenjuje usklađenost subjekata s uvjetima na temelju kojih im je oznaka kvalitete dodijeljena. Ako subjekt više ne ispunjava te uvjete, nadležno provedbeno tijelo Programa poduzima korektivne mjere sve dok se ne ispune ti uvjeti i zahtjevi u pogledu kvalitete. U slučaju nastavka neusklađenosti s tim uvjetima i zahtjevima u pogledu kvalitete, oznaka kvalitete se opoziva.

4. Svakom subjektu kojem je dodijeljena oznaka kvalitete omogućuje se pristup portalu Europskih snaga solidarnosti u ulozi domaćina, u potpornoj ulozi ili u obje navedene uloge te on može registriranim kandidatima nuditi aktivnosti solidarnosti.

5. Oznaka kvalitete ne vodi automatski do financiranja u okviru Programa.

6. Aktivnosti solidarnosti i s njima povezane mjere u pogledu kvalitete i potpore koje nudi organizacija sudionica mogu se financirati u okviru Programa ili iz drugih izvora financiranja koji ne ovise o proračunu Unije.

7. Za organizacije sudionice u okviru Europskog volonterskog tijela za humanitarnu pomoć prioritet je sigurnost i zaštita volontera na temelju procjena rizika.

8. Po završetku aktivnosti solidarnosti i ako to sudionik zatraži, organizacija sudionica sudioniku izdaje potvrdu u kojoj se navode ishodi učenja i vještine razvijene tijekom aktivnosti solidarnosti, primjerice Youthpass ili Europass.

Članak 18.

Pristup financiranju u okviru Programa

Svaki javni ili privatni subjekt s poslovnim nastanom u državi članici, prekomorskoj zemlji ili području ili trećoj zemlji pridruženoj Programu, kao i bio koja međunarodna organizacija, mogu podnijeti zahtjev za financiranje u okviru Programa. U slučaju volontiranja, kako je utvrđeno u člancima 7. i 10., organizacija sudionica mora steći oznaku kvalitete kao preduvjet za primanje financiranja u okviru Programa. Kada je riječ o projektima u području solidarnosti iz članka 8., i fizičke osobe mogu podnijeti zahtjev za financiranje u ime neformalnih skupina sudionika. U pravilu se zahtjev za bespovratna sredstva podnosi nacionalnoj agenciji zemlje u kojoj se nalazi sjedište subjekta ili organizacije odnosno u kojoj se nalazi fizička osoba.

POGLAVLJE VII.

Programiranje, praćenje i evaluacija

Članak 19.

Program rada

Program se provodi prema programima rada iz članka 110. Financijske uredbe. U programima rada naznačuje se iznos dodijeljen svakom djelovanju i raspodjela sredstava među državama članicama i trećim zemljama pridruženima Programu za djelovanja kojima treba upravljati nacionalna agencija. Komisija provedbenim aktom donosi programe rada. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 31.

Članak 20.

Praćenje i izvješćivanje

1. Pokazatelji za izvješćivanje o napretku Programa prema ostvarenju općih i specifičnih ciljeva utvrđenih u članku 3. navedeni su u Prilogu.

2. Kako bi osigurala djelotvornu procjenu napretka Programa prema ostvarenju njegovih ciljeva, Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 30. radi izmjene Priloga u pogledu pokazatelja, kada se to smatra potrebnim, te radi dopune ove Uredbe odredbama o uspostavi okvira za praćenje i evaluaciju.

3. Sustavom za izvješćivanje o uspješnosti osigurava se da se podaci za praćenje provedbe i rezultatâ programa prikupljaju učinkovito, djelotvorno i pravodobno te da su u odgovarajućoj mjeri detaljni.

U tu svrhu uvode se razmjerne obveze izvješćivanja za primatelje sredstava Unije te, prema potrebi, za države članice.

Članak 21.

Evaluacija

1. Komisija pravodobno provodi evaluacije kako bi se njihovi rezultati uzeli u obzir tijekom postupka odlučivanja.

2. Nakon što bude dostupno dovoljno informacija o provedbi Programa, a u svakom slučaju najkasnije do 31. prosinca 2024., Komisija provodi međuevaluaciju Programa. Toj međuevaluaciji prilaže se i završna evaluacija programa Europske snage solidarnosti za razdoblje 2018.–2020., koja se uključuje u međuevaluaciju. Međuevaluacijom Programa ocjenjuju se ukupna djelotvornost i uspješnost Programa te provedba mjera uključivanja.

3. Ne dovodeći u pitanje zahtjeve iz poglavlja IX. i obveze nacionalnih agencija utvrđene u članku 24., države članice do 31. svibnja 2024. Komisiji podnose izvješće o provedbi i učinku Programa na svojem državnom području.

4. Kada je to potrebno, Komisija na temelju međuevaluacije podnosi zakonodavni prijedlog za izmjenu ove Uredbe.

5. Nakon 31. prosinca 2027., ali u svakom slučaju najkasnije do 31. prosinca 2031. Komisija provodi završnu evaluaciju rezultata i učinka Programa.

6. Komisija dostavlja sve evaluacije provedene u skladu s ovim člankom, uključujući međuevaluaciju, i svoje primjedbe Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru te Odboru regija.

POGLAVLJE VIII.

Informiranje, komunikacija i širenje informacija

Članak 22.

Informiranje, komunikacija i širenje informacija

1. Primatelji financijskih sredstava Unije priznaju podrijetlo i osiguravaju vidljivost financijskih sredstava Unije, posebice pri promicanju djelovanja i njihovih rezultata, pružanjem koherentnih, djelotvornih i razmjernih ciljanih informacija različitoj publici, među ostalim medijima i javnosti.

2. Komisija provodi informacijska i komunikacijska djelovanja koja se odnose na Program, na djelovanja poduzeta na temelju Programa i na postignute rezultate. Financijska sredstva dodijeljena Programu također doprinose institucijskom priopćavanju političkih prioriteta Unije, ako se ti prioriteti odnose na ciljeve iz članka 3.

3. U suradnji s Komisijom nacionalne agencije razrađuju dosljednu strategiju za djelotvorno informiranje te širenje i iskorištavanje rezultata aktivnosti koje se podupiru u sklopu djelovanja kojima upravljaju u okviru Programa. Nacionalne agencije pomažu Komisiji u njezinoj općoj zadaći širenja informacija o Programu, koje uključuju informacije o djelovanjima i aktivnostima kojima se upravlja na nacionalnoj razini i na razini Unije, i o njegovim rezultatima. Nacionalne agencije izvješćuju odgovarajuće ciljne skupine o djelovanjima i aktivnostima koje se poduzimaju u njihovim zemljama.

4. Organizacije sudionice koriste se imenom „Europske snage solidarnosti” u svrhu priopćavanja i širenja informacija u vezi s Programom.

POGLAVLJE IX.

Sustav upravljanja i revizije

Članak 23.

Nacionalno tijelo

U svakoj državi članici i trećoj zemlji pridruženoj Programu nacionalna tijela imenovana za upravljanje djelovanjima iz poglavlja III. Uredbe (EU) 2021/817 djeluju i kao nacionalna tijela u okviru Programa. Članak 26. stavci 1., 2., 6., 7., 9., 10., 11., 12., 13. i 14. Uredbe (EU) 2021/817 primjenjuju se mutatis mutandis na nacionalna tijela u okviru Programa.

Članak 24.

Nacionalna agencija

1. U svakoj državi članici i trećoj zemlji pridruženoj Programu nacionalne agencije imenovane za upravljanje mjerama iz poglavlja III. Uredbe (EU) 2021/817 u svojim zemljama djeluju i kao nacionalne agencije u okviru Programa. Članak 27. stavci 1. i 2. i od 4. do 8. Uredbe (EU) 2021/817 primjenjuje se mutatis mutandis na nacionalne agencije u okviru Programa.

2. Ne dovodeći u pitanje članak 27. stavak 2. Uredbe (EU) 2021/817, nacionalna agencija nadležna je i za upravljanje svim fazama cjelokupnog projektnog ciklusa djelovanja u okviru Programa navedenih u provedbenim aktima iz članka 19. ove Uredbe, u skladu s člankom 62. stavkom 1. prvim podstavkom točkom (c) Financijske uredbe.

3. Ako nacionalna agencija nije imenovana za treću zemlju kako je navedeno u članku 13. stavku 1. ove Uredbe, ona se osniva u skladu s člankom 27. Uredbe (EU) 2021/817.

Članak 25.

Europska komisija

1. Pravila koja se primjenjuju na odnos između Komisije i nacionalne agencije utvrđuju se, u skladu s člankom 27. Uredbe (EU) 2021/817, u pisanom dokumentu:

(a)	u kojem se utvrđuju standardi unutarnje kontrole za dotičnu nacionalnu agenciju i pravila prema kojima nacionalne agencije upravljaju sredstvima Unije koja se dodjeljuju u obliku bespovratnih sredstava;

(b)	koji uključuje program rada nacionalne agencije s upravljačkim zadaćama nacionalne agencije kojoj je dodijeljena potpora Unije; i

(c)	u kojem se određuju obveze nacionalne agencije u vezi s izvješćivanjem.

2. Svake godine Komisija nacionalnoj agenciji stavlja na raspolaganje sljedeća sredstva:

(a)	sredstva za dodjelu bespovratnih sredstava u dotičnim državama članicama i trećim zemljama pridruženima Programu za djelovanja Programa čije je upravljanje povjereno nacionalnoj agenciji;

(b)	financijski doprinos za potporu upravljačkim zadaćama nacionalne agencije, koji se utvrđuje u skladu s pravilima iz članka 28. stavka 3. točke (b) Uredbe (EU) 2021/817.

3. Komisija utvrđuje zahtjeve u vezi s programom rada nacionalne agencije. Dok službeno ne odobri program rada nacionalne agencije, Komisija nacionalnoj agenciji ne stavlja na raspolaganje sredstva namijenjena Programu.

4. Na temelju zahtjeva u pogledu usklađenosti koji se odnose na nacionalne agencije iz članka 26. stavka 3. Uredbe (EU) 2021/817 Komisija preispituje nacionalne sustave upravljanja i kontrole, izjavu o upravljanju koju daje nacionalna agencija i mišljenje neovisnog revizorskog tijela o toj izjavi, pri čemu propisno uzima u obzir informacije koje dostavlja nacionalno tijelo o svojim aktivnostima praćenja i nadzora u vezi s Programom.

5. Nakon procjene godišnje izjave o upravljanju i mišljenja neovisnog revizorskog tijela o toj izjavi Komisija svoje mišljenje i primjedbe iznosi nacionalnoj agenciji i nacionalnom tijelu.

6. Ako Komisija ne može prihvatiti godišnju izjavu o upravljanju ili neovisno revizorsko mišljenje o toj izjavi, ili ako nacionalna agencija ne provede primjedbe Komisije na zadovoljavajući način, Komisija može provesti sve mjere predostrožnosti i korektivne mjere koje su potrebne za očuvanje financijskih interesa Unije u skladu s člankom 131. stavkom 3. prvim podstavkom točkom (c) Financijske uredbe.

Članak 26.

Neovisno revizorsko tijelo

1. Neovisno revizorsko tijelo izdaje revizorsko mišljenje o godišnjoj izjavi o upravljanju iz članka 155. stavka 1. točke (c) Financijske uredbe. To je mišljenje osnova za opće jamstvo u skladu s člankom 127. Financijske uredbe.

2. Neovisno revizorsko tijelo:

(a)	ima potrebnu stručnu nadležnost za provođenje revizije u javnom sektoru;

(b)	osigurava da se u njegovim revizijama uzimaju u obzir međunarodno prihvaćeni revizijski standardi; i

(c)	ne smije biti u sukobu interesa u odnosu na pravni subjekt čiji je nacionalna agencija dio i u svojim je funkcijama neovisno u odnosu na pravni subjekt čiji je nacionalna agencija dio.

3. Neovisno revizorsko tijelo daje Komisiji i njezinim predstavnicima te Revizorskom sudu puni pristup cjelokupnoj dokumentaciji i izvješćima kojima se potkrepljuje revizorsko mišljenje koje izdaje u vezi s godišnjom izjavom nacionalne agencije o upravljanju.

POGLAVLJE X.

Sustav kontrole

Članak 27.

Načela sustava kontrole

1. Komisija je nadležna za nadzorne kontrole u pogledu djelovanja Programa kojima upravljaju nacionalne agencije. Ona utvrđuje minimalne uvjete za kontrole koje provode nacionalna agencija i neovisno revizorsko tijelo.

2. Nacionalne agencije nadležne su za primarne kontrole korisnika bespovratnih sredstava za djelovanja u okviru Programa koje su im povjerene. Tim se kontrolama pruža razumno jamstvo da se dodijeljena bespovratna sredstva upotrebljavaju za ono za što su bila namijenjena te u skladu s primjenjivim pravilima Unije.

3. Komisija zajedno s nacionalnim tijelima i nacionalnim agencijama osigurava koordiniranu kontrolu sredstava Programa koja su prenesena na nacionalne agencije, na temelju načela jedinstvene revizije i analize koja se temelji na rizicima. Ovaj se stavak ne primjenjuje na istrage koje provodi OLAF.

Članak 28.

Zaštita financijskih interesa Unije

Ako treća zemlja sudjeluje u Programu prema odluci donesenoj na temelju međunarodnog sporazuma ili sudjeluje na temelju bilo kojeg drugog pravnog instrumenta, ta treća zemlja odgovornom dužnosniku za ovjeravanje, OLAF-u i Revizorskom sudu dodjeljuje potrebna prava i potreban pristup koji se zahtijevaju za sveobuhvatno izvršavanje njihovih ovlasti. Kada je riječ o OLAF-u, takva prava uključuju pravo provedbe istraga, među ostalim provjera i inspekcija na terenu, kako je predviđeno Uredbom (EU, Euratom) br. 883/2013.

POGLAVLJE XI.

Komplementarnost

Članak 29.

Komplementarnost djelovanja Unije

1. Djelovanja u okviru Programa moraju biti usklađena i komplementarna s odgovarajućim politikama, instrumentima i programima na razini Unije, osobito s programom Erasmus+, kao i s postojećim mrežama na razini Unije koje su važne za aktivnosti Programa.

2. Djelovanja u okviru Programa moraju također biti usklađena i komplementarna s odgovarajućim politikama, programima i instrumentima na nacionalnoj razini u državama članicama i trećim zemljama pridruženima Programu. U tu svrhu Komisija, nacionalna tijela i nacionalne agencije razmjenjuju informacije o postojećim nacionalnim programima i prioritetima povezanima sa solidarnošću i mladima, s jedne strane, i djelovanjima u okviru Programa, s druge strane, s ciljem nadogradnje na odgovarajuće dobre prakse te postizanja učinkovitosti i djelotvornosti.

3. Volontiranje, kako je utvrđeno u članku 10. osobito mora biti usklađeno i komplementarno s drugim područjima vanjskog djelovanja Unije, posebice s politikom humanitarne pomoći, politikom razvojne suradnje, politikom proširenja, politikom susjedstva i Mehanizmom Unije za civilnu zaštitu.

4. Za djelovanje za koje je primljen doprinos na temelju Programa može se primiti doprinos i iz drugog programa Unije, pod uvjetom da se doprinosima ne pokrivaju isti troškovi. Na odgovarajući doprinos djelovanju primjenjuju se pravila relevantnog programa Unije. Kumulativno financiranje ne smije premašiti ukupne prihvatljive troškove djelovanja. Potpora iz različitih programa Unije može se izračunati razmjerno u skladu s dokumentima u kojima su utvrđeni uvjeti za potporu.

5. Projektni prijedlozi mogu primiti potporu iz Europskog fonda za regionalni razvoj ili Europskog socijalnog fonda plus u skladu s člankom 73. stavkom 4. Uredbe o zajedničkim odredbama za razdoblje 2021.–2027., ako im je u okviru ovog Programa dodijeljena oznaka pečat izvrsnosti jer su ispunili sljedeće kumulativne uvjete:

(a)	procijenjeni su u pozivu na podnošenje prijedloga u okviru Programa;

(b)	u skladu su s minimalnim zahtjevima kvalitete iz tog poziva na podnošenje prijedloga; i

(c)	ne mogu se financirati u okviru tog poziva na podnošenje prijedloga zbog proračunskih ograničenja.

POGLAVLJE XII.

Prijelazne i završne odredbe

Članak 30.

Izvršavanje delegiranja ovlasti

1. Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2. Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 20. dodjeljuje se Komisiji za razdoblje trajanja Programa.

3. Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 20. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4. Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.

5. Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

6. Delegirani akt donesen na temelju članka 20. stupa na snagu samo ako ni Europski parlament ni Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 31.

Postupak odbora

1. Komisiji pomaže odbor. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2. Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

Članak 32.

Stavljanje izvan snage

Uredbe (EU) 2018/1475 i (EU) br. 375/2014. stavljaju se izvan snage s učinkom od 1. siječnja 2021.

Članak 33.

Prijelazne odredbe

1. Ova Uredba ne utječe na nastavak ili izmjenu djelovanja započetih na temelju uredaba (EU) 2018/1475 ili (EU) br. 375/2014, koje se nastavljaju primjenjivati na ta djelovanja do njihova zaključenja.

2. Iz financijske omotnice za Program mogu se također pokriti troškovi tehničke i administrativne pomoći koji su potrebni radi osiguravanja prijelaza između Programa i mjera donesenih na temelju uredaba (EU) 2018/1475 ili (EU) br. 375/2014.

3. U skladu s člankom 193. stavkom 2. drugim podstavkom točkom (a) Financijske uredbe i odstupajući od članka 193. stavka 4. te uredbe, u propisno opravdanim slučajevima navedenima u odluci o financiranju, aktivnosti koje se podupiru na temelju ove Uredbe i povezani troškovi nastali 2021. mogu se smatrati prihvatljivima od 1. siječnja 2021. čak i ako su te aktivnosti provedene i troškovi nastali prije podnošenja zahtjeva za bespovratna sredstva.

4. Ako je to potrebno, odobrena sredstva mogu se unijeti u proračun Unije nakon 2027. radi pokrivanja troškova predviđenih u članku 11. stavku 3. kako bi se omogućilo upravljanje djelovanjima i aktivnostima koji nisu dovršeni do 31. prosinca 2027.

5. Države članice na nacionalnoj razini osiguravaju neometan prijelaz između djelovanja koja se provode u kontekstu programa Europske snage solidarnosti za razdoblje 2018.–2020. i onih koja treba provesti u okviru Programa.

Članak 34.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 1. siječnja 2021.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 20. svibnja 2021.

Za Europski parlament

Predsjednik

D.M. SASSOLI

Za Vijeće

Predsjednica

A.P. ZACARIAS

(1) SL C 62, 15.2.2019., str. 201.

(2) SL C 86, 7.3.2019., str. 282.

(3) Stajalište Europskog parlamenta od 12. ožujka 2019. (SL C 23, 21.1.2021., str. 218.) i stajalište Vijeća u prvom čitanju od 20. travnja 2021. (još nije objavljeno u Službenom listu). Stajalište Europskog parlamenta od 18. svibnja 2021. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(4) SL C 25, 30.1.2008., str. 1.

(5) SL C 456, 18.12.2018., str. 1.

(6) Uredba (EU) 2021/817 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2021. o uspostavi programa Unije za obrazovanje i osposobljavanje, mlade i sport Erasmus+ te o stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 1288/2013 (SL L 189, 28.5.2021., str. 1).

(7) Uredba (EU) br. 1288/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o uspostavi programa „Erasmus+”: programa Unije za obrazovanje, osposobljavanje, mlade i sport i stavljanju izvan snage odluka br. 1719/2006/EZ, 1720/2006/EZ i 1298/2008/EZ (SL L 347, 20.12.2013., str. 50.).

(8) Uredba (EU) br. 375/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 3. travnja 2014. o osnivanju Europskog volonterskog tijela za humanitarnu pomoć (inicijativa Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a) (SL L 122, 24.4.2014., str. 1.).

(9) Uredba Vijeća (EU, Euratom) 2020/2093 od 17. prosinca 2020. kojom se utvrđuje višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2021.–2027. (SL L 433 I, 22.12.2020., str. 11.).

(10) Preporuka Vijeća od 20. prosinca 2012. o vrednovanju neformalnog i informalnog učenja (SL C 398, 22.12.2012., str. 1.).

(11) Direktiva (EU) 2016/2102 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. listopada 2016. o pristupačnosti internetskih stranica i mobilnih aplikacija tijela javnog sektora (SL L 327, 2.12.2016., str. 1.).

(12) Uredba (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. srpnja 2018. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije, o izmjeni uredaba (EU) br. 1296/2013, (EU) br. 1301/2013, (EU) br. 1303/2013, (EU) br. 1304/2013, (EU) br. 1309/2013, (EU) br. 1316/2013, (EU) br. 223/2014, (EU) br. 283/2014 i Odluke br. 541/2014/EU te o stavljanju izvan snage Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 (SL L 193, 30.7.2018., str. 1.).

(13) Uredba (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. rujna 2013. o istragama koje provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1073/1999 Europskog parlamenta i Vijeća te Uredbe Vijeća (Euratom) br. 1074/1999 (SL L 248, 18.9.2013., str. 1.).

(14) Uredba Vijeća (EZ, Euratom) br. 2988/95 od 18. prosinca 1995. o zaštiti financijskih interesa Europskih zajednica (SL L 312, 23.12.1995., str. 1.).

(15) Uredba Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 od 11. studenoga 1996. o provjerama i inspekcijama na terenu koje provodi Komisija s ciljem zaštite financijskih interesa Europskih zajednica od prijevara i ostalih nepravilnosti (SL L 292, 15.11.1996., str. 2).

(16) Uredba Vijeća (EU) 2017/1939 od 12. listopada 2017. o provedbi pojačane suradnje u vezi s osnivanjem Ureda europskog javnog tužitelja („EPPO”) (SL L 283, 31.10.2017., str. 1.).

(17) Direktiva (EU) 2017/1371 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2017. o suzbijanju prijevara počinjenih protiv financijskih interesa Unije kaznenopravnim sredstvima (SL L 198, 28.7.2017., str. 29.).

(18) Direktiva Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenoga 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje u zapošljavanju i obavljanju zanimanja (SL L 303, 2.12.2000., str. 16.).

(19) SL L 433 I, 22.12.2020., str. 28.

(20) SL L 1, 3.1.1994., str. 3.

(21) Odluka Vijeća 2013/755/EU od 25. studenoga 2013. o pridruživanju prekomorskih zemalja i područja Europskoj uniji („Odluka o prekomorskom pridruživanju”) (SL L 344, 19.12.2013., str. 1.).

(22) SL L 123, 12.5.2016., str. 1.

(23) Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

(24) Uredba (EU) 2018/1475 Europskog parlamenta i Vijeća od 2. listopada 2018. o utvrđivanju pravnog okvira Europskih snaga solidarnosti i izmjeni Uredbe (EU) br. 1288/2013, Uredbe (EU) br. 1293/2013 i Odluke br. 1313/2013/EU (SL L 250, 4.10.2018., str. 1.).

(25) Uredba (EU) 2021/695 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. travnja 2021. o uspostavi Okvirnog programa za istraživanja i inovacije Obzor Europa, o utvrđivanju pravila za sudjelovanje i širenje rezultata te o stavljanju izvan snage uredbi (EU) br. 1290/2013 i (EU) br. 1291/2013 (SL L 170, 12.5.2021., str. 1.).

PRILOG

Ako je to primjereno, mjerenja na temelju kvantitativnih pokazatelja raščlanjuju se prema zemlji, stručnom iskustvu, razini ostvarenog obrazovanja, rodu te vrsti djelovanja i aktivnosti.

Trebaju se pratiti sljedeća područja:

(a)	broj sudionika u aktivnostima solidarnosti;

(b)	udio sudionika s manje mogućnosti;

(c)	broj organizacija koje imaju oznaku kvalitete;

(d)	broj sudionika koji su mladi s manje mogućnosti;

(e)	udio sudionika koji navode pozitivne ishode učenja;

(f)	udio sudionika čiji su ishodi učenja dokumentirani s pomoću alata Unije za transparentnost i priznavanje kao što su Youthpass, Europass ili neki nacionalni alat;

(g)	ukupna stopa zadovoljstva sudionika u vezi s kvalitetom aktivnosti;

(h)	udio aktivnosti koje se odnose na klimatske ciljeve;

(i)	razina zadovoljstva volontera raspoređenih u područje humanitarne pomoći i organizacija sudionica u pogledu djelotvornosti humanitarnog doprinosa tih aktivnosti na terenu;

(j)	broj aktivnosti u trećim zemljama kojima se doprinosi jačanju lokalnih aktera i lokalnih zajednica i dopunjavaju volontiranja u okviru Europskog volonterskog tijela za humanitarnu pomoć.

		ISSN 1977-0847
Službeni list Europske unije		L 202

Hrvatsko izdanje	Zakonodavstvo	Godište 64. 8. lipnja 2021.

Sadržaj		I. I. Zakonodavni akti	Stranica
		UREDBE
	*	Uredba (EU) 2021/887 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2021. o osnivanju Europskog stručnog centra za industriju, tehnologiju i istraživanja u području kibersigurnosti i mreže nacionalnih koordinacijskih centara	1
	*	Uredba (EU) 2021/888 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2021. o uspostavi programa Europske snage solidarnosti i o stavljanju izvan snage uredaba (EU) 2018/1475 i (EU) br. 375/2014 ( 1 )	32


	(1) Tekst značajan za EGP