(1)

Potreban je veći broj izmjena Uredbe (EZ) br. 1371/2007 Europskog parlamenta i Vijeća (3) kako bi se poboljšala zaštita putnika i potaknuo rast putovanja željeznicom, uzimajući u obzir osobito članke 11., 12. i 14. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU). Uzimajući u obzir navedene izmjene te radi jasnoće Uredbu (EZ) br. 1371/2007 trebalo bi stoga preinačiti.

(2)

U okviru zajedničke prometne politike važno je štititi korisnička prava putnika u željezničkom prijevozu i poboljšati kvalitetu i djelotvornost usluga željezničkog prijevoza putnika kako bi se povećao udio željezničkog prijevoza u odnosu na druge načine prijevoza.

(3)

Unatoč tome što je ostvaren znatan napredak u zaštiti potrošača u Uniji još uvijek su potrebna daljnja poboljšanja zaštite prava putnika u željezničkom prijevozu.

(4)

Posebice, budući da je putnik u željezničkom prijevozu slabija ugovorna stranka ugovora o prijevozu, trebala bi se štititi njegova prava.

(5)

Priznavanjem istih prava putnicima u željezničkom prijevozu na međunarodnim i domaćim putovanjima nastoji se podignuti razina zaštite potrošača u Uniji, osigurati jednaki uvjeti za željezničke prijevoznike i zajamčiti ujednačena razina prava putnika. Putnici bi trebali primati najtočnije moguće informacije o svojim pravima. Budući da se na određene suvremene formate karata ne mogu fizički ispisivati informacije, trebalo bi biti moguće na drugi način pružati informacije koje se zahtijevaju ovom Uredbom.

(6)

Željezničke usluge koje se nude isključivo u povijesne ili turističke svrhe obično ne udovoljavaju uobičajenim prijevoznim potrebama. Takve su usluge obično izolirane od ostatka željezničkog sustava Unije i upotrebljavaju tehnologiju koja može ograničiti njihovu pristupačnost. Uz izuzetak određenih odredaba koje bi se trebale primjenjivati na sve usluge željezničkog prijevoza putnika u cijeloj Uniji, države članice trebale bi imati mogućnost odobravanja izuzeća od primjene odredaba ove Uredbe na željezničke usluge koje se nude isključivo u povijesne ili turističke svrhe.

(7)

Usluge gradskog, prigradskog i regionalnog željezničkog prijevoza putnika razlikuju se po svojoj naravi od usluga željezničkog prijevoza putnika na dugim relacijama. Stoga bi države članice trebale moći izuzeti takve usluge od određenih odredaba ove Uredbe o pravima putnika. Međutim, takva se izuzeća ne bi trebala primjenjivati na osnovna pravila, a osobito ne na odredbe koje se odnose na nediskriminirajuće uvjete ugovorâ o prijevozu, na pravo na kupnju željezničkih voznih karata bez nepotrebnih poteškoća, na odgovornost željezničkih prijevoznika za putnike i njihovu prtljagu, na zahtjev da željeznički prijevoznici moraju imati odgovarajuće osiguranje te na zahtjev da se poduzmu odgovarajuće mjere za osiguravanje osobne sigurnosti putnika na kolodvorima i u vlakovima. Regionalne usluge integriranije su u ostatak željezničkog sustava Unije i takva su putovanja dulja. Stoga bi za usluge regionalnog željezničkog prijevoza putnika moguća izuzeća trebalo još više ograničiti. U pogledu usluga regionalnog željezničkog prijevoza putnika trebalo bi postupno u potpunosti ukinuti izuzeća od odredaba ove Uredbe kojima se osobama s invaliditetom ili osobama sa smanjenom pokretljivošću olakšava korištenje željezničkim uslugama, a izuzeća se ne bi trebala primjenjivati u pogledu odredaba ove Uredbe kojima se promiče upotreba bicikala. Osim toga, mogućnost izuzimanja regionalnih usluga od određenih obveza u pogledu pružanja jedinstvenih karata i preusmjeravanja trebala bi biti vremenski ograničena.

(8)

Cilj je ove Uredbe poboljšanje usluga željezničkog prijevoza putnika u Uniji. Stoga bi države članice trebale imati mogućnost odobravanja izuzeća za usluge u regijama u kojima se znatan dio usluge izvodi izvan Unije.

(9)

Nadalje, kako bi se omogućio neometan prijelaz s okvira utvrđenog Uredbom (EZ) br. 1371/2007 na okvir utvrđen ovom Uredbom, trebalo bi postupno ukinuti prethodna nacionalna izuzeća kako bi se osigurali potrebna pravna sigurnost i kontinuitet. Državama članicama koje trenutačno imaju izuzeća na temelju članka 2. stavka 4. Uredbe (EZ) br. 1371/2007 trebalo bi dopustiti da izuzmu usluge domaćeg željezničkog prijevoza putnika samo od odredaba ove Uredbe koje iziskuju znatnu prilagodbu te da to učine, u svakom slučaju, samo tijekom ograničenog razdoblja. Državama članicama također bi trebalo dopustiti da u prijelaznom razdoblju odobre izuzeće od obveze distribucije informacija o prometu i putovanju među operatorima, ali samo ako nije tehnički izvedivo da upravitelj infrastrukture pruža podatke u stvarnom vremenu svakom željezničkom prijevozniku, prodavatelju karata, organizatoru putovanja ili upravitelju kolodvora. Procjenu tehničke izvedivosti trebalo bi provoditi najmanje svake dvije godine.

(10)

Države članice trebale bi obavijestiti Komisiju kada izuzimaju usluge željezničkog prijevoza putnika od primjene određenih odredaba ove Uredbe. Pri pružanju tih informacija države članice trebale bi objasniti razloge za odobravanje takvih izuzeća i mjere koje su poduzete ili predviđene radi ispunjavanja obveza u skladu s ovom Uredbom nakon što dotična izuzeća isteknu.

(11)

Ako postoji nekoliko upravitelja kolodvora odgovornih za jedan kolodvor, države članice trebale bi moći imenovati tijelo zaduženo za odgovornosti iz ove Uredbe.

(12)

Pristup informacijama o putovanju u stvarnom vremenu, među ostalim i informacijama o tarifama, čini putovanje željeznicom pristupačnijim novim korisnicima i pruža im veći izbor mogućnosti putovanja i tarifa. Željeznički prijevoznici trebali bi drugim željezničkim prijevoznicima, prodavateljima karata i organizatorima putovanja, koji prodaju njihove usluge, pružiti pristup takvim informacijama o putovanju te im omogućiti rezervacije i otkazivanje rezervacija kako bi se olakšalo putovanje željeznicom. Upravitelji infrastrukture trebali bi željezničkim prijevoznicima i upraviteljima kolodvora te prodavateljima karata i organizatorima putovanja distribuirati podatke u stvarnom vremenu o dolascima i polascima vlakova kako bi se olakšalo putovanje željeznicom.

(13)

Detaljniji zahtjevi u vezi s pružanjem informacija o putovanju utvrđeni su u tehničkim specifikacijama za interoperabilnost iz Uredbe Komisije (EU) br. 454/2011 (4).

(14)

Osnaživanje pravâ putnika u željezničkom prijevozu trebalo bi se temeljiti na postojećem međunarodnom pravu sadržanom u Dodatku A – Jedinstvena pravila Ugovora o međunarodnom željezničkom prijevozu putnika i prtljage (CIV) uz Konvenciju o međunarodnom željezničkom prijevozu (COTIF) od 9. svibnja 1980., kako je izmijenjena Protokolom o izmjenama Konvencije o međunarodnom željezničkom prijevozu od 3. lipnja 1999. (Protokol iz 1999.). Međutim, poželjno je da se područje primjene ove Uredbe proširi tako da se štite ne samo putnici u međunarodnom prijevozu, nego i putnici u domaćem prijevozu. Unija je pristupila COTIF-u 23. veljače 2013.

(15)

Države članice trebale bi zabraniti diskriminaciju na temelju državljanstva putnika ili mjesta poslovnog nastana unutar Unije željezničkog prijevoznika, prodavatelja karata ili organizatora putovanja. Međutim, socijalne tarife i poticanje većega korištenja javnim prijevozom ne bi smjeli biti zabranjeni, pod uvjetom da su takve mjere razmjerne i neovisne o državljanstvu dotičnog putnika. Željeznički prijevoznici, prodavatelji karata i organizatori putovanja slobodni su odrediti svoju trgovačku praksu, uključujući korištenje posebnim ponudama i promicanje određenih prodajnih kanala. S obzirom na razvoj internetskih platformi za prodaju putničkih prijevoznih karata države članice trebale bi posvetiti posebnu pažnju tome da prilikom procesa pristupanja internetskim platformama ili kupnje karata ne dolazi do diskriminacije. Nadalje, neovisno o načinu kupnje određene vrste karte, razina zaštite putnika trebala bi biti jednaka.

(16)

Sve veća popularnost biciklizma diljem Unije utječe na ukupnu mobilnost i turizam. Povećanjem udjela i željeznice i bicikala u modalnoj raspodjeli smanjuje se utjecaj prometa na okoliš. Stoga bi željeznički prijevoznici trebali što više olakšati kombinaciju putovanja biciklom i željeznicom. Posebno bi pri nabavi novih željezničkih vozila ili opsežnoj modernizaciji postojećih željezničkih vozila trebali osigurati odgovarajući broj mjesta za bicikle, osim ako se nabava ili modernizacija odnose na vagon-restorane, vagone za spavanje ili vagone s ležajima (kušeti). Kako bi se izbjegao negativan učinak na uspješnost u području sigurnosti postojećih željezničkih vozila, ta bi se obveza trebala primjenjivati samo u slučajevima opsežne modernizacije koja iziskuje novo odobrenje za stavljanje vozila na tržište.

(17)

Trebalo bi odrediti odgovarajući broj mjesta za bicikle za sastav vlaka uzimajući u obzir veličinu sastava vlaka, vrstu usluge i potražnju za prijevozom bicikala. Željeznički prijevoznici trebali bi imati mogućnost da nakon savjetovanja s javnošću izrade planove s konkretnim brojevima mjesta za bicikle za svoje usluge. Ako željeznički prijevoznici odluče da neće izraditi planove, trebao bi se primjenjivati propisani broj. Taj propisani broj trebao bi također služiti kao smjernica za željezničke prijevoznike kada izrađuju svoje planove. Broj koji je manji od propisanog broja trebao bi se smatrati odgovarajućim samo ako je opravdan posebnim okolnostima kao što je obavljanje željezničkih usluga zimi kada potražnja za prijevozom bicikala očito ne postoji ili je niska. Nadalje, u pojedinim je državama članicama potražnja za prijevozom bicikala posebno visoka u pogledu određenih vrsta usluga. Stoga bi države članice trebale imati mogućnost određivanja najmanjeg odgovarajućeg broja mjesta za bicikle za određene vrste usluga. Ti brojevi trebali bi imati prednost pred konkretnim brojevima kako su navedeni u planovima željezničkih prijevoznika. Time se ne bi trebalo ometati slobodno kretanje željezničkih vozila unutar Unije. Putnici bi trebali biti obaviješteni o prostoru raspoloživom za bicikle.

(18)

Prava i obveze u pogledu prijevoza bicikala u vlakovima trebali bi se primjenjivati na bicikle koji se mogu odmah voziti prije i poslije putovanja vlakom. Prijevoz bicikala u paketima i vrećama, kako je to primjenjivo, obuhvaćen je odredbama ove Uredbe koje se odnose na prtljagu.

(19)

Prava putnika u željezničkom prijevozu na željezničke usluge uključuju primanje informacija o usluzi i prije i tijekom putovanja. Željeznički prijevoznici, prodavatelji karata i organizatori putovanja trebali bi prije putovanja pružati opće informacije o željezničkoj usluzi. Te bi se informacije trebale pružati u pristupačnim oblicima za osobe s invaliditetom ili osobe sa smanjenom pokretljivošću. Željeznički prijevoznici te, ako je to moguće, prodavatelji karata i organizatori putovanja, trebali bi tijekom putovanja putnicima pružati dodatne informacije koje se zahtijevaju ovom Uredbom. Ako upravitelj kolodvora raspolaže takvim informacijama, trebao bi ih pružiti i putnicima.

(20)

Prodavatelji karata znatno se razlikuju po veličini, od mikropoduzeća do velikih poduzeća, te neki od prodavatelja karata nude svoje usluge isključivo na prodajnom mjestu, a neki isključivo na internetu. Stoga bi obveza pružanja informacija o putovanju putnicima trebala biti razmjerna različitim veličinama i time različitim kapacitetima prodavatelja karata.

(21)

Ovom se Uredbom željezničke prijevoznike, organizatore putovanja ili prodavatelje karata ne bi trebalo sprječavati da putnicima nude uvjete koji su povoljniji od onih utvrđenih u ovoj Uredbi. Međutim, ova Uredba ne bi trebala dovesti do toga da je željeznički prijevoznik obvezan povoljnijim ugovornim uvjetima koje nudi organizator putovanja ili prodavatelj karata, osim ako je aranžmanom između željezničkog prijevoznika i organizatora putovanja ili prodavatelja karata predviđeno drukčije.

(22)

Jedinstvenim kartama putnicima se omogućuje neometano putovanje te bi stoga trebalo uložiti sve razumne napore kako bi se takve karte nudile za usluge željezničkog prijevoza putnika na dugim relacijama, usluge gradskog željezničkog prijevoza putnika, usluge prigradskog željezničkog prijevoza putnika i usluge regionalnog željezničkog prijevoza putnika, bilo međunarodne ili domaće, uključujući usluge željezničkog prijevoza putnika koje su izuzete u skladu s ovom Uredbom. U svrhu određivanja ukupnog kašnjenja za koje je dostupna naknada trebalo bi biti moguće isključiti razdoblja kašnjenja do kojih je došlo u dionicama putovanja koje se odnose na željezničke usluge koje su izuzete u skladu s ovom Uredbom.

(23)

Kada je riječ o uslugama koje pruža isti željeznički prijevoznik, prijelaz putnika u željezničkom prijevozu iz jedne usluge u drugu trebalo bi olakšati uvođenjem obveze izdavanja jedinstvenih karata jer komercijalni sporazumi među željezničkim prijevoznicima nisu potrebni. Zahtjev u pogledu izdavanja jedinstvenih karata trebao bi se primjenjivati i na usluge koje pružaju željeznički prijevoznici koji pripadaju istom vlasniku ili koji su društva kćeri u stopostotnom vlasništvu jednog od željezničkih prijevoznika koji pruža željezničke usluge uključene u putovanje. Željeznički prijevoznik trebao bi imati mogućnost na jedinstvenoj karti navesti vrijeme polaska za svaku željezničku uslugu, uključujući regionalne usluge, za koju je jedinstvena karta valjana.

(24)

Putnike bi trebalo jasno obavijestiti o tome jesu li karte koje željeznički prijevoznik prodaje u okviru jedinstvene komercijalne transakciji jedinstvene karte. Ako putnici nisu ispravno obaviješteni, željeznički prijevoznik trebao bi biti odgovoran kao da se radi o jedinstvenim kartama.

(25)

Trebalo bi promicati ponudu jedinstvenih karata. Međutim, točne informacije o željezničkoj usluzi ključne su i kada putnici kupuju karte od prodavatelja karata ili organizatora putovanja. Ako prodavatelji karata ili organizatori putovanja prodaju odvojene karte u paketu, trebali bi jasno obavijestiti putnika da se tim kartama ne pruža jednaka razina zaštite kao jedinstvenim kartama i da željeznički prijevoznik ili željeznički prijevoznici koji pružaju uslugu te karte nisu izdali kao jedinstvene karte. Ako prodavatelji karata ili organizatori putovanja ne poštuju taj zahtjev, njihova odgovornost trebala bi nadilaziti naknadu troškova za karte.

(26)

Prilikom ponude jedinstvenih karata važno je da željeznički prijevoznici uzmu u obzir realistična i primjenjiva minimalna vremena za veze u trenutku izvorne rezervacije, kao i sve relevantne čimbenike kao što su veličina i lokacija pripadajućih kolodvora i perona.

(27)

S obzirom na Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom te kako bi se osobama s invaliditetom i osobama sa smanjenom pokretljivošću pružile mogućnosti putovanja željeznicom usporedive s mogućnostima koje imaju drugi građani, trebalo bi utvrditi pravila o nediskriminaciji tih osoba i pomoći tim osobama tijekom putovanja. Osobe s invaliditetom i osobe sa smanjenom pokretljivošću imaju ista prava na slobodno kretanje i nediskriminaciju kao i svi ostali građani. Među ostalim, posebnu pažnju trebalo bi posvetiti pružanju informacija osobama s invaliditetom i osobama sa smanjenom pokretljivošću u pogledu pristupačnosti željezničkih usluga, uvjetâ pristupa željezničkim vozilima i opremi u tim vozilima. Kako bi se putnicima s oštećenjem osjetila pružile najbolje informacije o kašnjenjima, trebalo bi se koristiti vizualnim i zvučnim sustavima, kako je primjereno. Osobama s invaliditetom trebalo bi omogućiti kupnju karata u vlaku bez dodatnih troškova ako ne postoje pristupačni načini za kupnju karte prije ukrcaja u vlak. Međutim, trebala bi postojati mogućnost ograničavanja tog prava u okolnostima koje se odnose na sigurnost ili obveznu rezervaciju vlaka. Osoblje bi trebalo biti odgovarajuće osposobljeno da odgovori na potrebe osoba s invaliditetom i osoba sa smanjenom pokretljivošću, posebno pri pružanju pomoći. Kako bi se osigurali jednaki uvjeti putovanja, takvim bi osobama trebalo pružati pomoć na kolodvorima i u vlakovima ili, ako u vlaku i na kolodvoru nije prisutno osposobljeno prateće osoblje, trebalo bi uložiti sve razumne napore kako bi se omogućio pristup putovanju željeznicom.

(28)

Željeznički prijevoznici i upravitelji kolodvora trebali bi aktivno surađivati s organizacijama koje predstavljaju osobe s invaliditetom kako bi poboljšali kvalitetu pristupačnosti usluga prijevoza.

(29)

Kako bi se osobama s invaliditetom i osobama sa smanjenom pokretljivošću olakšao pristup uslugama željezničkog prijevoza putnika, države članice trebale bi imati mogućnost zahtijevati od željezničkih prijevoznika i upravitelja kolodvora da uspostave nacionalne jedinstvene kontaktne točke za koordinaciju informacija i pomoći.

(30)

Kako bi se osiguralo pružanje pomoći osobama s invaliditetom i osobama sa smanjenom pokretljivošću, iz praktičnih je razloga potrebno unaprijed obavijestiti željezničkog prijevoznika, upravitelja kolodvora, prodavatelja karata ili organizatora putovanja o tome da je potrebna pomoć. Iako se ovom Uredbom utvrđuje zajednički najdulji rok za takve prethodne obavijesti, dobrovoljni aranžmani kojima se predviđaju kraći rokovi vrlo su važni kada se njima poboljšava pokretljivost osoba s invaliditetom i osoba sa smanjenom pokretljivošću. Kako bi se osigurala najšira moguća distribucija informacija o takvim skraćenim rokovima, važno je da Komisija u svoje izvješće o provedbi i rezultatima ove Uredbe uključi informacije o razvoju aranžmana za kraće rokove za prethodnu obavijest i s tim povezano širenje informacija.

(31)

Željeznički prijevoznici i upravitelji kolodvora trebali bi uvažavati potrebe osoba s invaliditetom i osoba sa smanjenom pokretljivošću usklađivanjem s Direktivom (EU) 2019/882 Europskog parlamenta i Vijeća (5) i Uredbom Komisije (EU) br. 1300/2014 (6). Kada se u ovoj Uredbi upućuje na odredbe Direktive (EU) 2019/882, države članice trebale bi te odredbe primjenjivati od 28. lipnja 2025. i u skladu s prijelaznim mjerama utvrđenima u članku 32. te direktive. Kada je riječ o uslugama željezničkog prijevoza putnika, područje primjene tih odredaba utvrđeno je u članku 2. stavku 2. točki (c) te direktive.

(32)

Određene životinje osposobljene su za to da osobama s invaliditetom pomognu da budu neovisno pokretljive. Za takvu je pokretljivost ključno da je dopušten ukrcaj tih životinja u vlakove. Ovom se Uredbom utvrđuju zajednička prava i obveze u pogledu pasa pomagača. Međutim, države članice trebale bi moći provoditi ispitivanja u kojima se upotrebljavaju druge životinje za pomoć pri kretanju te dopustiti da te druge životinje budu u vlakovima u okviru svojih usluga domaćeg željezničkog prijevoza. Važno je da Komisija prati razvoj događaja u vezi s tim pitanjem s obzirom na budući rad sa životinjama za pomoć pri kretanju.

(33)

Poželjno je da se ovom Uredbom uvede sustav naknade za putnike u slučaju kašnjenja, među ostalim i u slučajevima kada je kašnjenje prouzročeno otkazivanjem usluge ili propuštanjem veze. U slučaju kašnjenja usluge željezničkog prijevoza putnika, željeznički prijevoznici trebali bi putnicima pružiti naknadu na osnovi postotka cijene karte.

(34)

Željeznički prijevoznici trebali bi biti obvezni imati osiguranje ili odgovarajuća jamstva za svoju odgovornost prema putnicima u željezničkom prijevozu u slučaju nesreće.

(35)

Osnaživanje pravâ na naknadu i pomoć u slučaju kašnjenja, propuštene veze ili otkazivanja usluge trebalo bi rezultirati većim poticajima na tržištu željezničkog prijevoza putnika, u korist putnika.

(36)

U slučaju kašnjenja putnicima bi trebalo omogućiti nastavak putovanja ili opcije preusmjerenog putovanja pod usporedivim uvjetima prijevoza. U takvom slučaju trebalo bi uzeti u obzir potrebe osoba s invaliditetom i osoba sa smanjenom pokretljivošću.

(37)

Međutim, željeznički prijevoznik ne bi trebao biti obvezan isplatiti naknadu ako može dokazati da je kašnjenje prouzročeno izvanrednim okolnostima kao što su ekstremni vremenski uvjeti ili velike prirodne katastrofe koje ugrožavaju sigurno obavljanje usluge. Svaki takav događaj trebao bi imati obilježja izvanredne prirodne katastrofe, različite od uobičajenih sezonskih vremenskih uvjeta, kao što su jesenske oluje ili redovne poplave u gradskim područjima uzrokovane plimom ili topljenjem snijega. Osim toga, željeznički prijevoznik ne bi trebao biti obvezan platiti naknadu ako može dokazati da je kašnjenje prouzročeno velikom javnozdravstvenom krizom, među ostalim i pandemijom. Nadalje, ako su kašnjenje uzrokovali putnici ili određeni postupci trećih strana, željeznički prijevoznik ne bi trebao biti obvezan isplatiti naknadu za kašnjenje. Željeznički prijevoznici trebali bi dokazati da nisu mogli ni predvidjeti ni izbjeći takve događaje, niti spriječiti kašnjenje, čak ni uz poduzimanje svih razumnih mjera, uključujući primjereno preventivno održavanje vlastitih željezničkih vozila. Štrajkovi osoblja željezničkog prijevoznika i radnje ili propusti drugih željezničkih prijevoznika koji se koriste istom infrastrukturom, upravitelja infrastrukture ili upravitelja kolodvora ne bi trebali utjecati na odgovornost za kašnjenja. Okolnosti u kojima željeznički prijevoznici nisu obvezni isplatiti naknadu trebale bi biti objektivno opravdane. Ako su željezničkim prijevoznicima dostupni obavijest ili dokument upravitelja željezničke infrastrukture, tijela javne vlasti ili drugog tijela neovisnog o željezničkim prijevoznicima, u kojima se navode okolnosti na koje se željeznički prijevoznik oslanja kako bi bio izuzet od obveze isplate naknade, željeznički prijevoznici trebali bi o tim obavijestima ili dokumentima informirati putnike i, prema potrebi, dotična tijela.

(38)

Željezničke prijevoznike trebalo bi poticati da pojednostavne postupak kojim putnici podnose zahtjev za naknadu ili povrat troškova. Posebice, države članice trebale bi imati mogućnost zahtijevati da željeznički prijevoznici prihvate zahtjeve poslane određenim sredstvima komunikacije, primjerice na internetskim stranicama ili upotrebom mobilnih aplikacija, pod uvjetom da takvi zahtjevi nisu diskriminirajući.

(39)

Kako bi se putnicima olakšalo podnošenje zahtjeva za povrata troškova ili naknadu u skladu s ovom Uredbom, trebalo bi za takve zahtjeve utvrditi obrasce koji su valjani u cijeloj Uniji. Putnici bi trebali imati mogućnost podnošenja svojih zahtjeva s pomoću takvog obrasca.

(40)

U suradnji s upraviteljima infrastrukture i upraviteljima kolodvora željeznički prijevoznici trebali bi pripremiti planove za izvanredne situacije kako bi u najvećoj mogućoj mjeri smanjili utjecaj velikih poremećaja tako da se putnicima koji čekaju pruže odgovarajuće informacije i odgovarajuća skrb.

(41)

Također je poželjno da se žrtve nesreće i osobe koje one uzdržavaju rasterete od kratkoročnih financijskih briga u razdoblju neposredno nakon nesreće.

(42)

U interesu je putnika u željezničkom prijevozu da se u dogovoru s tijelima javne vlasti poduzimaju odgovarajuće mjere kojima se jamči njihova osobna sigurnost na kolodvorima i u vlakovima.

(43)

Putnici u željezničkom prijevozu trebali bi imati mogućnost da svakom uključenom željezničkom prijevozniku, upraviteljima kolodvora na određenim kolodvorima ili, prema potrebi, prodavateljima karata i organizatorima putovanja, podnesu pritužbu u pogledu njihovih područja nadležnosti u vezi s pravima i obvezama predviđenima ovom Uredbom. Putnici u željezničkom prijevozu trebali bi imati pravo dobiti odgovor u razumnom roku.

(44)

Radi učinkovitog rješavanja pritužbi željeznički prijevoznici i upravitelji kolodvora trebali bi imati pravo uspostaviti zajedničke službe za korisnike i mehanizme za rješavanje pritužbi. Informacije o postupcima rješavanja pritužbi trebale bi biti javno dostupne i lako pristupačne svim putnicima.

(45)

Ova Uredba ne bi trebala utjecati na prava putnika da podnesu pritužbu nacionalnom tijelu ili da traže pravnu zaštitu u okviru nacionalnih postupaka.

(46)

Željeznički prijevoznici i upravitelji kolodvora trebali bi definirati i nadzirati standarde kvalitete za usluge željezničkog prijevoza putnika te upravljati tim standardima. Željeznički prijevoznici također bi trebali objavljivati informacije o kvaliteti svojih usluga.

(47)

Kako bi zadržale visoku razinu zaštite prava potrošača u željezničkom prijevozu, države članice trebale bi imenovati nacionalna tijela za izvršavanje zakonodavstva radi pažljivog praćenja primjene ove Uredbe i radi njezina izvršavanja na nacionalnoj razini. Ta bi tijela trebala moći poduzimati niz različitih mjera izvršavanja. Putnici bi trebali moći tim tijelima podnositi pritužbe o navodnim kršenjima ove Uredbe. Kako bi se osiguralo zadovoljavajuće rješavanje tih pritužbi, ta bi tijela također trebala surađivati s nacionalnim tijelima za izvršavanje zakonodavstva drugih država članica.

(48)

Države članice koje nemaju željeznički sustav i ne planiraju ga uskoro imati snosile bi nerazmjerno i nepotrebno opterećenje ako bi podlijegale obvezama izvršavanja u pogledu upraviteljâ kolodvora i upraviteljâ infrastrukture predviđenih ovom Uredbom. Isto vrijedi za obveze izvršavanja u pogledu željezničkih prijevoznika dok god država članica nije izdala dozvolu nijednom željezničkom prijevozniku. Stoga bi te države članice trebale biti izuzete od tih obveza.

(49)

Obrada osobnih podataka trebala bi se obavljati u skladu s pravom Unije o zaštiti osobnih podataka, posebice s Uredbom (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća (7).

(50)

Države članice trebale bi utvrditi sankcije koje se primjenjuju na kršenje ove Uredbe i osigurati da se te sankcije primjenjuju. Sankcije, koje mogu uključivati plaćanje naknade dotičnoj osobi, trebale bi biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

(51)

S obzirom na to da ciljeve ove Uredbe, odnosno razvoj željeznica Unije i osnaživanje pravâ putnika u željezničkom prijevozu, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se stoga oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(52)

Kako bi se osigurala visoka razina zaštite prava putnika, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a radi izmjene Priloga I. u vezi s Jedinstvenim pravilima CIV-a te radi prilagođavanje minimalnog iznosa predujma u slučaju smrti putnika s obzirom na izmjene harmoniziranog indeksa potrošačkih cijena za cijeli EU. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (8). Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(53)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (9).

(54)

Ovom se Uredbom poštuju temeljna prava i načela priznata Poveljom Europske unije o temeljnim pravima, posebice njezinim člancima 21., 26., 38. i 47., koji se odnose na zabranu svakog oblika diskriminacije, integraciju osoba s invaliditetom, osiguravanje visoke razine zaštite potrošača odnosno na pravo na djelotvoran pravni lijek i na pošteno suđenje. Sudovi država članica moraju primjenjivati ovu Uredbu u skladu s tim pravima i načelima,

(1)

Okolišno, klimatsko i relevantno energetsko zakonodavstvo i politika Unije doveli su do znatnog poboljšanja stanja okoliša. Međutim, i dalje su prisutni veliki okolišni i klimatski izazovi koji će, ako se s njima ne suočimo, imati znatne negativne posljedice za Uniju i dobrobit njezinih građana.

(2)

Program za okoliš i djelovanje u području klime („LIFE”), uspostavljen Uredbom (EU) br. 1293/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (4) za razdoblje od 2014. do 2020., najnoviji je u nizu programa Unije od 1992. kojima se podupire provedba prioriteta u području okolišnog i klimatskog zakonodavstva te prioriteta okolišne i klimatske politike. LIFE je pozitivno ocijenjen u nedavnoj evaluaciji u sredini provedbenog razdoblja i utvrđeno je da je na dobrom putu k postizanju djelotvornosti, učinkovitosti i relevantnosti. Program LIFE za razdoblje 2014.–2020. stoga bi trebalo nastaviti, uz određene izmjene utvrđene u evaluaciji u sredini provedbenog razdoblja i naknadnim procjenama. U skladu s time Program za okoliš i djelovanje u području klime (LIFE) („program LIFE”) trebalo bi uspostaviti za razdoblje od sedam godina kako bi se njegovo trajanje uskladilo s trajanjem višegodišnjeg financijskog okvira utvrđenog u Uredbi Vijeća (EU, Euratom) 2020/2093 (5).

(3)

Program LIFE, kojim se nastoje ostvariti ciljevi i ciljne vrijednosti utvrđeni u okolišnom, klimatskom i relevantnom energetskom zakonodavstvu, politikama i planovima Unije, a posebno ciljevi navedeni u Komunikaciji Komisije od 11. prosinca 2019. o Europskom zelenom planu („europski zeleni plan”), i međunarodnim obvezama Unije, trebao bi doprinijeti pravednoj tranziciji prema održivom, kružnom i energetski učinkovitom gospodarstvu koje se temelji na obnovljivoj energiji, klimatski je neutralno i otporno na klimatske promjene, kao i zaštiti, obnovi i poboljšanju kvalitete okoliša, uključujući zrak, vodu i tlo, te poboljšanju zdravlja, kao i zaustavljanju i preokretanju gubljenja bioraznolikosti, među ostalim i potporom provedbi mreže Natura 2000 i upravljanju njome te pristupanjem rješavanju problema degradacije ekosustavâ, ili izravnim intervencijama ili podrškom uključivanju tih ciljeva u druge politike. Programom LIFE također bi trebalo podupirati provedbu općih programa djelovanja donesenih u skladu s člankom 192. stavkom 3. Ugovora o funkcioniranju europske unije (UFEU), kao što je Sedmi program djelovanja za okoliš (6) i svi naknadni programi djelovanja Unije za okoliš.

(4)

Unija je predana razvoju sveobuhvatnog odgovora na ciljeve održivog razvoja Programa održivog razvoja do 2030. Ujedinjenih naroda, u kojima se naglašava bliska veza između upravljanja prirodnim resursima radi osiguravanja njihove dugoročne dostupnosti i usluga ekosustava te povezanosti tog upravljanja i tih usluga i s ljudskim zdravljem i s održivim i društveno uključivim gospodarskim rastom. U tom smislu program LIFE trebao bi odražavati načela solidarnosti te istodobno bitno doprinositi i gospodarskom razvoju i socijalnoj koheziji.

(5)

S ciljem promicanja održivog razvoja u definiciju i provedbu svih politika i aktivnosti Unije trebalo bi uključiti zahtjeve u pogledu zaštite okoliša i klime. Stoga bi trebalo promicati sinergije i komplementarnost s drugim programima Unije za financiranje, među ostalim i olakšavanjem financiranja aktivnosti kojima se dopunjuju strateški integrirani projekti i strateški projekti za prirodu te podupiru prihvaćanje i reproduciranje rješenja razvijenih u okviru programa LIFE. Kako bi se spriječilo dvostruko financiranje, potrebna je koordinacija. Komisija i države članice trebale bi poduzeti mjere za sprečavanje administrativnog preklapanja i administrativnog opterećenja za korisnike projekta, do kojih dolazi zbog obveza izvješćivanja povezanih s različitim financijskim instrumentima.

(6)

Program LIFE trebao bi doprinositi održivom razvoju i ostvarenju ciljeva i ciljnih vrijednosti iz okolišnog, klimatskog i relevantnog energetskog zakonodavstva, strategija, planova i međunarodnih obveza Unije, a posebno u pogledu UN-ova Programa održivog razvoja do 2030., Konvencije o biološkoj raznolikosti (7) i Pariškog sporazuma donesenog u sklopu Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime (8) („Pariški sporazum o klimatskim promjenama”) i, među ostalim, Konvencije Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu (UNECE) o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša (9) („Aarhuška konvencija”), Konvencije UNECE-a o dalekosežnom prekograničnom onečišćenju zraka, UN-ove Baselske konvencije o nadzoru prekograničnog prometa opasnog otpada i njegovu odlaganju, UN-ove Roterdamske konvencije o postupku prethodnog pristanka za određene opasne kemijske tvari i pesticide u međunarodnoj trgovini i UN-ove Stockholmske konvencije o postojanim organskim onečišćujućim tvarima.

(7)

Unija pridaje veliku važnost dugoročnoj održivosti rezultata projekata koji se financiraju iz programa LIFE i kapacitetu za osiguravanje i održavanje tih rezultata nakon provedbe projekta, među ostalim nastavkom projekata ili reproduciranjem ili prijenosom rezultatâ.

(8)

Ispunjavanje obveza Unije iz Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama zahtijeva transformaciju Unije u održivo, kružno i energetski učinkovito društvo koje se temelji na obnovljivoj energiji, klimatski je neutralno i otporno na klimatske promjene. Takva transformacija pak zahtijeva djelovanje, s posebnim naglaskom na sektorima koji najviše doprinose sadašnjim razinama emisija stakleničkih plinova i onečišćenja, kojim se promiču energetska učinkovitost i obnovljiva energija te kojim se doprinosi provedbi okvira klimatske i energetske politike do 2030. i integriranih nacionalnih energetskih i klimatskih planova država članica te provedbi dugoročne klimatske i energetske strategije Unije, u skladu s dugoročnim ciljevima Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama. Program LIFE trebao bi uključivati i mjere koje doprinose provedbi politike Unije za prilagođavanje klimatskim promjenama radi smanjenja ranjivosti na negativne učinke klimatskih promjena.

(9)

Projekti u okviru novog potprograma „Prijelaz na čistu energiju” u sklopu programa LIFE trebali bi biti usmjereni na izgradnju kapaciteta i širenje znanja, vještina, inovativnih tehnika, metoda i rješenja za postizanje ciljeva zakonodavstva i politike Unije o prijelazu na obnovljivu energiju i povećanu energetsku učinkovitost. Takva izgradnja kapaciteta i takvo širenje u pravilu su djelovanja koordinacije i potpore s velikom dodanom vrijednošću na razini Unije čiji je cilj rušenje tržišnih prepreka koje otežavaju društveno-gospodarski prijelaz na održivu energiju, te kojima su uglavnom obuhvaćeni mali i srednji subjekti te brojni akteri, uključujući lokalna i regionalna javna tijela i neprofitne organizacije. Takva djelovanja donose brojne posredne koristi, kao što su pristupanje rješavanju problema energetskog siromaštva, poboljšana kvaliteta zraka u zatvorenim prostorima, smanjenje lokalnih onečišćujućih tvari zahvaljujući poboljšanjima energetske učinkovitosti i većoj distribuciji energije iz obnovljivih izvora, te doprinos pozitivnim lokalnim gospodarskim učincima i rastu koji je više socijalno uključiv.

(10)

Kako bi se doprinijelo ublažavanju klimatskih promjena i međunarodnim obvezama Unije u pogledu dekarbonizacije potrebno je ubrzati transformaciju energetskog sektora. Djelovanja za izgradnju kapaciteta kojima se podupiru energetska učinkovitost i obnovljiva energija, koja su se do 2020. financirala u okviru programa Obzor 2020. (10), trebalo bi integrirati u novi potprogram u okviru programa LIFE „Prijelaz na čistu energiju” jer njihov cilj nije financiranje izvrsnosti i stvaranje inovacija, već olakšavanje prihvaćanja već dostupne tehnologije u području obnovljive energije i energetske učinkovitosti, koja će doprinijeti ublažavanju klimatskih promjena. Programom LIFE trebalo bi obuhvatiti sve dionike i sektore uključene u prijelaz na čistu energiju. Uvrštavanje tih djelovanja za izgradnju kapaciteta u program LIFE otvara potencijal za sinergije među potprogramima i povećava ukupnu koherentnost financiranja sredstvima Unije. Stoga bi trebalo prikupljati i širiti podatke o prihvaćanju postojećih rješenja za istraživanja i inovacije u projektima programa LIFE, uključujući one iz programa Obzor Europa uspostavljenog Uredbom (EU) 2021/695 Europskog parlamenta (11) i Vijeća („Obzor Europa”) i programa koji su mu prethodili.

(11)

U procjeni učinka uz prijedlog Komisije za Direktivu (EU) 2018/2002 Europskog parlamenta i Vijeća (12) kojom je izmijenjena Direktiva 2012/27/EU Europskog parlamenta i Vijeća (13) procjenjuje se da će za ispunjenje energetskih ciljnih vrijednosti Unije do 2030. biti potrebno dodatno ulaganje u iznosu od 177 milijardi EUR godišnje u razdoblju od 2021. do 2030. Najviši manjkovi sredstava odnose se na ulaganje u dekarbonizaciju zgrada radi povećanja energetske učinkovitosti i uporabu obnovljivih izvora energije manjeg opsega, pri čemu kapital treba usmjeriti na projekte krajnje decentralizirane prirode. Jedan od ciljeva potprograma „Prijelaz na čistu energiju”, koji obuhvaća energetsku učinkovitost i brzo uvođenje obnovljive energije, jest izgradnja kapaciteta za razvoj i kumuliranje takvih projekata, čime bi se također doprinijelo apsorpciji sredstava iz europskih strukturnih i investicijskih fondova i djelovalo kao katalizator za ulaganja u obnovljivu energiju i energetsku učinkovitost, koristeći pritom i financijske instrumente dostupne u okviru Uredbe (EU) 2021/523 Europskog parlamenta i Vijeća (14).

(12)

Program LIFE jedini je program posebno namijenjen za okoliš i djelovanje u području klime te stoga ima ključnu ulogu u podupiranju provedbe zakonodavstva i politika Unije u tim područjima.

(13)

Sinergije s programom Obzor Europa trebale bi olakšati prepoznavanje i utvrđivanje potreba za istraživanjima i inovacijama u pogledu pristupanja rješavanju okolišnih, klimatskih i energetskih izazova u Uniji tijekom procesa strateškog planiranja istraživanja i inovacija u okviru programa Obzor Europa. Program LIFE trebao bi i dalje djelovati kao katalizator za provedbu okolišnog, klimatskog i relevantnog energetskog zakonodavstva i politike Unije, među ostalim i prihvaćanjem i primjenom rezultata istraživanja i inovacija iz programa Obzor Europa te pomaganjem pri njihovoj široj primjeni ako to može pomoći u rješavanju pitanja tranzicije u području okoliša, pitanja klimatske tranzicije ili pitanja energetske tranzicije. Europsko vijeće za inovacije u okviru programa Obzora Europa može osigurati podršku povećanju broja i komercijalizaciji novih revolucionarnih ideja koje bi mogle nastati kao rezultat provedbe projekata u okviru programa LIFE. Slično tome, trebalo bi uzeti u obzir i sinergije s Fondom za inovacije u okviru sustava trgovanja emisijama uspostavljenim Direktivom 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (15).

(14)

Za djelovanje za koje je dobiven doprinos u okviru programa LIFE trebalo bi također moći dobiti doprinos i iz drugih programa Unije, pod uvjetom da se tim doprinosima ne pokrivaju isti troškovi. Reviziju djelovanja za koja je dobiveno kumulativno financiranje iz različitih programa Unije trebalo bi provesti samo jednom i to na način kojim se obuhvaćaju svi uključeni programi Unije i njihova važeća pravila.

(15)

U Komunikaciji Komisije od 3. veljače 2017. o pregledu aktivnosti u području okoliša u EU-u: Zajednički izazovi i kako suradnjom postići bolje rezultate (EU Environmental Implementation Review - EIR) navodi se da je potreban znatan napredak kako bi se ubrzala provedba pravne stečevine Unije u području okoliša te pojačali integracija i uključivanje okolišnih i klimatskih ciljeva u druge politike. Stoga bi program LIFE trebao djelovati kao katalizator za pristupanje rješavanju horizontalnih i sistemskih izazova te temeljnih uzroka nedostataka u provedbi utvrđenih u EIR-u i za postizanje traženog napretka razvojem, ispitivanjem i reproduciranjem novih pristupa, pružanjem podrške razvoju, praćenju i preispitivanju politika, poboljšanjem upravljanja pitanjima koja se odnose na okoliš i klimatske promjene te s njima povezanim pitanjima energetske tranzicije, među ostalim i povećanjem uključenosti dionika na svim razinama, izgradnjom kapaciteta, komunikacijom i podizanjem razine osviještenosti, mobiliziranjem ulaganja iz programâ ulaganja Unije ili drugih financijskih izvora i pružanjem podrške djelovanjima s ciljem prevladavanja različitih prepreka djelotvornoj provedbi ključnih planova koji se zahtijevaju zakonodavstvom u području okoliša.

(16)

Zaustavljanje i preokretanje gubljenja bioraznolikosti i degradacije ekosustava, među ostalim i u morskim ekosustavima, zahtijeva podršku razvoju, provedbi, izvršavanju i procjeni relevantnog zakonodavstva i politika Unije, među ostalim i Komunikacije komisije od 20. svibnja 2020. o strategiji EU-a o bioraznolikosti do 2030.– vraćanje prirode u naše živote, Direktive Vijeća 92/43/EEZ (16), Direktive 2009/147/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (17) te Uredbe (EU) br. 1143/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (18), posebice razvojem baze znanja za razvoj i provedbu politika te osmišljavanjem, ispitivanjem, demonstracijom i primjenom najboljih praksi i rješenja, kao što je učinkovito upravljanje, u manjem opsegu ili prilagođenih posebnim lokalnim, regionalnim ili nacionalnim kontekstima, uključujući integrirane pristupe za provedbu prioritetnih akcijskih okvira donesenih na temelju Direktive 92/43/EEZ. Ovom bi Uredbom trebalo doprinijeti uključivanju djelovanja u području bioraznolikosti u politike Unije i ostvarenju opće ambicije da se u 2024. osigura 7,5 % godišnje potrošnje u okviru višegodišnjeg financijskog okvira za ciljeve u području bioraznolikosti, a u 2026. i u 2027. 10 % godišnje potrošnje u okviru višegodišnjeg financijskog okvira za ciljeve u području bioraznolikosti, uzimajući pritom u obzir postojeća preklapanja između ciljeva u područjima klime i bioraznolikosti.

Unija i države članice trebale bi pratiti svoje rashode povezane s bioraznolikošću radi ispunjavanja svojih obveza izvješćivanja iz Konvencije o biološkoj raznolikosti. Trebalo bi ispuniti i zahtjeve u pogledu praćenja predviđene u drugom relevantnom zakonodavstvu Unije. Rashode Unije povezane s bioraznolikošću trebalo bi pratiti u skladu s djelotvornom, transparentnom i sveobuhvatnom metodologijom koju treba utvrditi Komisija, u suradnji s Europskim parlamentom i Vijećem, kako je navedeno u Međuinstitucijskom sporazumu od 16. prosinca 2020. između Europskog parlamenta, Vijeća Europske unije i Europske komisije o proračunskoj disciplini, suradnji u proračunskim pitanjima i dobrom financijskom upravljanju te novim vlastitim sredstvima, uključujući plan za uvođenje novih vlastitih sredstava (19).

(17)

Nedavne evaluacije i procjene, uključujući preispitivanje u sredini provedbenog razdoblja Strategije EU-a o bioraznolikosti do 2020. i provjeru primjerenosti zakonodavstva o prirodi, ukazuju na to da je jedan od glavnih temeljnih uzroka nedostatne provedbe zakonodavstva Unije o prirodi i strategije o bioraznolikosti manjak odgovarajućeg financiranja.

Glavni instrumenti Unije za financiranje, uključujući Europski fond za regionalni razvoj uspostavljen Uredbom (EU) br. 1301/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (20) („Europski fond za regionalni razvoj”) i Kohezijski fond uspostavljen Uredbom (EU) br. 1300/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (21) („Kohezijski fond”), Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj uspostavljen Uredbom (EU) br. 1305/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (22) („Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj”) i Europski fond za pomorstvo, ribarstvo i akvakulturu uspostavljen Uredbom Europskog parlamenta i Vijeća o Europskom fondu za pomorstvo, ribarstvo i akvakulturu i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 508/2014 („Europski fond za pomorstvo, ribarstvo i akvakulturu”) mogli bi pružiti znatan doprinos ispunjenju tih potreba, i to na komplementarnoj osnovi. Programom LIFE mogla bi se dodatno poboljšati učinkovitost takvog uključivanja s pomoću strateških projekata za prirodu namijenjenih da djeluju kao katalizator za provedbu zakonodavstva i politika Unije koji se odnose na prirodu i bioraznolikost, među ostalim i djelovanjima utvrđenima u prioritetnim akcijskim okvirima donesenima na temelju Direktive 92/43/EEZ. Strateškim projektima za prirodu trebalo bi podupirati programe djelovanja u državama članicama usmjerene na uključivanje relevantnih ciljeva koji se odnose na prirodu i bioraznolikost u druge politike i programe za financiranje, osiguravajući time mobilizaciju odgovarajućih sredstava za provedbu tih politika.

Državama članicama trebalo bi dopustiti da se, u okviru svojih strateških planova za zajedničku poljoprivrednu politiku, odluče za korištenje određenog dijela sredstava dodijeljenih iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj kako bi pružile snažniju podršku djelovanjima kojima se nadopunjuju strateški projekti za prirodu definirani u ovoj Uredbi.

(18)

Za promicanje kružnog gospodarstva i učinkovitosti resursa potrebno je promijeniti način dizajniranja, proizvodnje, potrošnje, popravljanja, ponovne uporabe, recikliranja i zbrinjavanja materijala i proizvoda, među ostalim i plastike, te staviti naglasak na cjelokupni životni ciklus proizvodâ. Program LIFE trebao bi doprinijeti prijelazu na model kružnoga gospodarstva s pomoću financijske podrške usmjerene prema različitim akterima, kao što su poduzeća, javna tijela i potrošači, posebice primjenom, razvojem i reproduciranjem najboljih tehnologija, praksi i rješenja prilagođenih posebnim lokalnim, regionalnim ili nacionalnim kontekstima, među ostalim i s pomoću integriranih pristupa za primjenu hijerarhije otpada i provedbe planova za gospodarenje otpadom i sprečavanje nastanka otpada. Podupiranjem provedbe Komunikacije Komisije od 16. siječnja 2018. o europskoj strategiji za plastiku u kružnom gospodarstvu mogla bi se posebno poduzeti djelovanja za rješavanje problema morskog smeća.

(19)

Visoka razina zaštite okoliša od temeljne je važnosti za zdravlje i dobrobit građana Unije. Programom LIFE trebalo bi podupirati ciljeve Unije u pogledu proizvodnje i upotrebe kemikalija na način koji dovodi do što većeg smanjenja značajnog štetnog utjecaja na ljudsko zdravlje i okoliš radi postizanja cilja uspostave netoksičnog okoliša u Uniji. Programom LIFE trebalo bi također podupirati aktivnosti za olakšavanje provedbe Direktive 2002/49/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (23) kako bi se postigle razine buke koje ne uzrokuju znatne negativne posljedice i rizike za ljudsko zdravlje.

(20)

Dugoročni cilj Unije u pogledu politike koja se odnosi na zrak postizanje je razina kvalitete zraka koja ne uzrokuje znatne negativne posljedice i rizike za ljudsko zdravlje i okoliš, uz istodobno jačanje sinergija između poboljšanja kvalitete zraka i smanjenja emisija stakleničkih plinova. Javna je svijest o onečišćenju zraka visoka i građani od tijela očekuju da djeluju, osobito na područjima na kojima su stanovništvo i ekosustavi izloženi visokim razinama onečišćujućih tvari u zraku. Direktivom (EU) 2016/2284 Europskog parlamenta i Vijeća (24) naglašava se uloga koju financiranje sredstvima Unije može imati u ostvarenju ciljeva koji se odnose na čist zrak. Programom LIFE trebalo bi stoga podupirati projekte, uključujući strateške integrirane projekte, koji imaju potencijal za privlačenje javnih i privatnih sredstava, potencijal da budu ogledni primjeri najboljih praksi i da djeluju kao katalizator za provedbu planova i zakonodavstva koji se odnose na kvalitetu zraka na lokalnoj, regionalnoj, višeregionalnoj, nacionalnoj i transnacionalnoj razini.

(21)

Direktivom 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (25) utvrđen je okvir za zaštitu površinskih voda, obalnih voda, prijelaznih voda i podzemnih voda Unije. Ciljevi te direktive podupirali bi se boljom provedbom i većom integracijom ciljeva vodne politike u druga područja politika. Programom LIFE trebalo bi stoga podupirati projekte koji doprinose djelotvornoj provedbi Direktive 2000/60/EZ i drugog relevantnog zakonodavstva Unije o vodama koje doprinosi postizanju dobrog stanja vodnih tijela Unije primjenom, razvojem i reproduciranjem najboljih praksi te mobiliziranjem dopunskih djelovanja u okviru drugih programa ili izvora financiranja Unije.

(22)

Zaštita i obnova morskog okoliša jedan je od općih ciljeva politike Unije u području okoliša. Programom LIFE trebalo bi podupirati sljedeće: upravljanje, očuvanje, obnovu i praćenje bioraznolikosti i morskih ekosustava, posebice na morskim područjima mreže Natura 2000, te zaštitu vrsta u skladu s prioritetnim akcijskim okvirima donesenima na temelju Direktive 92/43/EEZ, postizanje dobrog stanja okoliša u skladu s Direktivom 2008/56/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (26), promicanje čistih i zdravih mora, provedbu Komunikacije Komisije od 16. siječnja 2018. o europskoj strategiji za plastiku u kružnom gospodarstvu, koja se osobito bavi rješavanjem problema izgubljenog ribolovnog alata i morskog smeća, promicanje uključivanja Unije u međunarodno upravljanje oceanima koje je ključno za ostvarivanje ciljeva iz Programa održivog razvoja do 2030. Ujedinjenih naroda te za očuvanje zdravih oceana za buduće generacije. Strateški integrirani projekti i strateški projekti za prirodu u okviru programa LIFE trebali bi uključivati relevantna djelovanja namijenjena zaštiti morskog okoliša.

(23)

Za bolje upravljanje pitanjima koja se odnose na okoliš i klimatske promjene te s njima povezanim pitanjima energetske tranzicije potrebni su uključenost civilnog društva, i to podizanjem razine javne osviještenosti, među ostalim i s pomoću komunikacijske strategije kojom se uzimaju u obzir novi mediji i društvene mreže, te uključivanje potrošača i veća uključenost dionika, među ostalim i nevladinih organizacija, u savjetovanja o povezanim politikama i provedbu tih politika na svima razinama. Stoga je primjereno da se programom LIFE podupre širok raspon nevladinih organizacija i mreža neprofitnih subjekata koji nastoje ostvariti cilj koji je od općeg interesa Unije i koji su ponajprije aktivni u području okoliša ili djelovanja u području klime, dodjeljivanjem, na konkurentan i transparentan način, bespovratnih sredstava za poslovanje kako bi se takvim nevladinim organizacijama, mrežama i subjektima pomoglo da djelotvorno doprinose politici Unije te izgrade i ojačaju svoje kapacitete kako bi postali učinkovitiji partneri.

(24)

Iako bi poboljšanje upravljanja na svim razinama trebalo biti međusektorski cilj za sve potprograme programa LIFE, programom LIFE trebalo bi podupirati razvoj, provedbu i izvršavanje pravne stečevine u području okoliša i klime, posebno horizontalnog zakonodavstva o upravljanju okolišem, među ostalim i zakonodavstva kojim se provodi Aarhuška konvencija, te usklađenost s tom pravnom stečevinom.

(25)

Program LIFE trebao bi tržišne subjekte pripremiti za pomak prema održivom, kružnom i energetski učinkovitom gospodarstvu koje se temelji na obnovljivoj energiji, klimatski je neutralno i otporno na klimatske promjene i podupirati ih u tom pomaku, i to ispitivanjem novih poslovnih prilika, unapređivanjem stručnih vještina, olakšavanjem pristupa potrošača održivim proizvodima i uslugama, uključivanjem i osnaživanjem utjecajnih osoba i ispitivanjem novih metoda prilagodbe postojećih procesa i poslovnog okružja. Kako bi se podržalo šire prihvaćanje održivih rješenja na tržištu, trebalo bi promicati prihvaćanje u javnosti i uključivanje potrošača.

(26)

Program LIFE osmišljen je tako da se njime podupire demonstracija tehnika, pristupâ i najboljih praksi koji se mogu reproducirati i nadograditi. Inovativna rješenja doprinijela bi poboljšanju okolišne uspješnosti i održivosti, osobito za razvoj održivih poljoprivrednih praksi koje se primjenjuju u područjima klime, vode, tla, bioraznolikosti i otpada. U tom bi pogledu trebalo naglasiti sinergije s drugim programima i politikama, kao što su Europsko inovacijsko partnerstvo za produktivnost i održivost u poljoprivredi te EU-ov sustav upravljanja okolišem i neovisnog ocjenjivanja.

(27)

Na razini Unije velika ulaganja u okoliš i djelovanja u području klime u prvom se redu financiraju iz velikih programa Unije za financiranje. Stoga je neophodno pojačati napore koji se ulažu u uključivanje kako bi se osigurali održivost, otpornost u smislu bioraznolikosti i otpornost na klimatske promjene aktivnosti koje se provode u okviru drugih programa Unije za financiranje kao i ugradnja zaštitnih mjera za održivost u sve instrumente Unije. U kontekstu svoje uloge kao katalizatora, strateški integrirani projekti i strateški projekti za prirodu koje treba izraditi u okviru programa LIFE trebali bi koristiti prilike za financiranje u okviru tih programa za financiranje i drugih izvora sredstava, kao što su nacionalni fondovi, za ostvarivanje učinka poluge i stvaranje sinergija.

(28)

Uspjeh strateških projekata za prirodu i strateških integriranih projekata ovisi o bliskoj suradnji između nacionalnih, regionalnih i lokalnih tijela i nedržavnih aktera na koje utječu ciljevi programa LIFE. Stoga bi trebalo primjenjivati načela transparentnosti i objavljivanja u pogledu odluka o razvoju, provedbi, procjeni i praćenju projekata, osobito u slučaju uključivanja ili kada je uključeno više izvora financiranja.

(29)

Odražavajući važnost borbe protiv klimatskih promjena na koordiniran i ambiciozan način u skladu s obvezama Unije u pogledu provedbe Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama i u pogledu ciljeva održivog razvoja Ujedinjenih naroda, programom LIFE doprinijet će se uključivanju djelovanjâ u području klime i ostvarivanju općeg cilja od najmanje 30 % proračunskih rashoda EU-a za podupiranje klimatskih ciljeva. Očekuje se da će djelovanja u okviru programa LIFE doprinijeti klimatskim ciljevima sa 61 % od ukupne financijske omotnice programa LIFE. Relevantna djelovanja bit će utvrđena tijekom pripreme i provedbe programa LIFE i ponovno ocijenjena u kontekstu relevantnih procesa evaluacije i preispitivanja. U skladu s europskim zelenim planom, djelovanjima u okviru programa LIFE trebalo bi se poštovati načelo „nenanošenja štete”.

(30)

S obzirom na članak 349. UFEU-a te posebne potrebe i ranjivosti najudaljenijih regija, tijekom provedbe programa LIFE odgovarajuću pozornost trebalo bi posvetiti strategiji za najudaljenije regije sadržanoj u Komunikaciji Komisije od 24. listopada 2017. o jačem i obnovljenom strateškom partnerstvu s najudaljenijim regijama EU-a. Uz okolišne, klimatske i relevantne energetske politike trebalo bi voditi računa i o drugim politikama Unije.

(31)

U potporu provedbi programa LIFE Komisija bi trebala surađivati s mrežom nacionalnih kontaktnih točaka za program LIFE kako bi potaknula suradnju usmjerenu na poboljšanje i povećanje djelotvornosti usluga nacionalnih kontaktnih točaka širom Unije radi poboljšanja ukupne kvalitete podnesenih prijedloga, organizirati seminare i radionice, objavljivati popise projekata koji se financiraju u okviru programa LIFE ili provoditi druge aktivnosti, kao što su medijske kampanje, radi boljeg širenja rezultatâ projekta, olakšavanja razmjene iskustva, znanja i najboljih praksi te reproduciranja rezultatâ projekata širom Unije, čime se promiču suradnja i komunikacija. Te bi aktivnosti trebale biti posebno usmjerene na države članice u kojima je razina iskorištenosti sredstava niska i trebale bi olakšati komunikaciju i suradnju između korisnikâ, podnositeljâ projektnih prijava i dionikâ u završenim projektima ili projektima u tijeku iz istog područja. Od ključne je važnosti da takve aktivnosti komunikacije i suradnje budu usmjerene na regionalna i lokalna tijela te na dionike.

(32)

Glavni kriterij pri evaluaciji projekata i procesu dodjele u okviru programa LIFE trebala bi biti kvaliteta. Kako bi se olakšala provedba ciljeva programa LIFE širom Unije i promicala visoka kvaliteta u projektnim prijedlozima, trebalo bi omogućiti financiranje projekata tehničke pomoći čiji je cilj djelotvorno sudjelovanje u programu LIFE. Komisija bi trebala nastojati postići djelotvornu geografsku pokrivenost, utemeljenu na kvaliteti, širom Unije, među ostalim i kroz podršku izgradnji kapaciteta država članica za povećanje kvalitete projekata. Niski stupanj djelotvornog sudjelovanja, prihvatljive aktivnosti i kriterije za dodjelu programa LIFE trebao bi precizirati u višegodišnjem programu rada, na temelju stope sudjelovanja i stope uspješnosti podnositeljâ projektnih prijava iz dotičnih država članica, uzimajući u obzir, među ostalim, broj stanovnika i gustoću naseljenosti, ukupnu površinu područjâ mreže Natura 2000 za svaku državu članicu izraženu kao udio ukupne površine mreže Natura 2000 i udio državnog područja države članice koji je obuhvaćen područjima mreže Natura 2000. Prihvatljive aktivnosti trebale bi po svojoj prirodi biti usmjerene na poboljšanje kvalitete projektnih prijava.

(33)

U skladu s Komunikacijom Komisije od 18. siječnja 2018. o mjerama EU-a za poboljšanje usklađenosti s propisima o okolišu i upravljanja okolišem osnovani su Mreža Europske unije za provedbu i izvršavanje zakonodavstva u području okoliša (IMPEL), Europska mreža državnih odvjetnika u području okoliša (ENPE) i Forum sudaca Europske unije u području okoliša (EUFJE), kako bi se olakšala suradnja među državama članicama i kako bi imali jedinstvenu ulogu u izvršavanju zakonodavstva Unije u području okoliša. Oni znatno doprinose jačanju dosljednosti pri provedbi i izvršavanju zakonodavstva Unije u području okoliša širom Unije, sprečavanju narušavanja tržišnog natjecanja i poboljšavanju kvalitete inspekcije zaštite okoliša te mehanizama za izvršavanje zakonodavstva sustavom umrežavanja i na razini Unije i na razini država članica, te osiguravaju razmjenu informacija i iskustava na različitim administrativnim razinama, osposobljavanjem i detaljnim raspravama o pitanjima povezanima s okolišem i o aspektima izvršavanja zakonodavstva, među ostalim i o postupcima praćenja i izdavanja dozvola. S obzirom na njihov doprinos ciljevima programa LIFE primjereno je odobriti dodjelu bespovratnih sredstava IMPEL-u, ENPE-u i EUFJE-u bez poziva na podnošenje prijedlogâ kako bi se nastavilo podupiranje aktivnosti tih tijela. Osim toga, u skladu s općim zahtjevima Uredbe (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća (27) („Financijska uredba”) poziv možda nije potreban u drugim slučajevima, na primjer za tijela koja imenuju države članice i koja djeluju pod njihovom odgovornošću, ako su te države članice zakonodavnim aktom Unije utvrđene kao korisnici bespovratnih sredstava.

(34)

Primjereno je utvrditi financijsku omotnicu za program LIFE, koja predstavlja primarni referentni iznos u smislu točke 18. Međuinstitucijskog sporazuma od 16. prosinca 2020. između Europskog parlamenta, Vijeća Europske unije i Europske komisije o proračunskoj disciplini, suradnji u proračunskim pitanjima i dobrom financijskom upravljanju te novim vlastitim sredstvima, uključujući plan za uvođenje novih vlastitih sredstava, za Europski parlament i Vijeće tijekom godišnjeg proračunskog postupka.

(35)

Najviše stope sufinanciranja bespovratnih sredstava koja se financiraju u okviru programa LIFE trebalo bi utvrditi na razinama koje su potrebne kako bi se održala djelotvorna razina potpore koja se pruža u okviru programa LIFE. Kako bi se uzela u obzir prilagodljivost koja je potrebna za pružanje odgovora na postojeći raspon djelovanja i subjekata, konkretne stope sufinanciranja trebale bi omogućiti izvjesnost, pri čemu se zadržava stupanj fleksibilnosti razmjeran specifičnim potrebama ili zahtjevima. Konkretne stope sufinanciranja uvijek bi trebale podlijegati utvrđenim relevantnim najvišim stopama sufinanciranja.

(36)

Financijska uredba koju su Europski parlament i Vijeće donijeli na temelju članka 322. UFEU-a primjenjuje se na ovu Uredbu. Financijskom uredbom utvrđuju se pravila o izvršenju proračuna Unije, među ostalim pravila o bespovratnim sredstvima, nagradama, nabavi, neizravnom upravljanju, financijskim instrumentima, proračunskim jamstvima, financijskoj pomoći i nadoknadi troškova vanjskim stručnjacima te se predviđaju provjere odgovornosti financijskih izvršitelja. Pravila donesena na temelju članka 322. UFEU-a uključuju i opći režim uvjetovanosti za zaštitu proračuna Unije.

(37)

U skladu s Financijskom uredbom, Uredbom (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (28) i uredbama Vijeća (EZ, Euratom) br. 2988/95 (29), (Euratom, EZ) br. 2185/96 (30) i (EU) 2017/1939 (31) financijski interesi Unije trebaju biti zaštićeni razmjernim mjerama, među ostalim mjerama koje se odnose na sprečavanje, otkrivanje, ispravljanje i istraživanje nepravilnosti, uključujući prijevare, na povrat izgubljenih, pogrešno plaćenih ili nepravilno upotrijebljenih sredstava te, prema potrebi, na izricanje administrativnih sankcija. Osobito, u skladu s uredbama (Euratom, EZ) br. 2185/96 i (EU, Euratom) br. 883/2013 Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) ovlašten je provoditi administrativne istrage, uključujući provjere i inspekcije na terenu, radi utvrđivanja je li došlo do prijevare, korupcije ili bilo koje druge nezakonite aktivnosti, koje utječu na financijske interese Unije.

Ured europskog javnog tužitelja („EPPO”) ovlašten je, u skladu s Uredbom (EU) 2017/1939, provoditi istrage i kazneni progon kaznenih djela koja utječu na financijske interese Unije, kako su predviđena u Direktivi (EU) 2017/1371 Europskog parlamenta i Vijeća (32). U skladu s Financijskom uredbom svaka osoba ili svaki subjekt koji prima sredstva Unije treba u potpunosti surađivati u zaštiti financijskih interesa Unije, dodijeliti potreba prava i potreban pristup Komisiji, OLAF-u, Revizorskom sudu i, u pogledu onih država članica koje sudjeluju u pojačanoj suradnji na temelju Uredbe (EU) 2017/1939, EPPO-u, te osigurati da svaka treća strana koja je uključena u izvršenje sredstava Unije dodijeli jednakovrijedna prava.

(38)

Vrste financiranja i načine izvršenja proračuna programa LIFE trebalo bi odabrati na temelju njihove sposobnosti da ostvare specifične ciljeve djelovanja i postignu rezultate, uzimajući u obzir posebice troškove kontrola, administrativno opterećenje i očekivani rizik od neusklađenosti. Kada je riječ o bespovratnim sredstvima, trebalo bi razmotriti korištenje paušalnih iznosa, fiksnih stopa i troškova po jedinici. Komisija bi trebala osigurati da to izvršenje bude lako razumljivo i promicati stvarno pojednostavnjenje za nositelje projekata.

(39)

Ciljevi politika programa LIFE trebali bi, prema potrebi, biti obuhvaćeni financijskim instrumentima i proračunskim jamstvima u okviru Uredbe (EU) 2021/523, među ostalim i dodijeljenim iznosom iz programa LIFE, koji je utvrđen u višegodišnjim programima rada u okviru tog programa.

(40)

U skladu s člankom 94. Odluke Vijeća 2013/755/EU (33) subjekti s poslovnim nastanom u prekomorskim zemljama i područjima prihvatljivi su za financiranje, podložno pravilima i ciljevima programa LIFE i mogućem režimu koji se primjenjuje na državu članicu s kojom su relevantna prekomorska zemlja ili relevantno prekomorsko područje povezani. Sudjelovanje takvih subjekata u programu LIFE trebalo bi se ponajprije usmjeriti na projekte u okviru potprograma „Priroda i bioraznolikost”.

(41)

Dobrovoljnim programom za biološku raznolikost i usluge ekosustava europskih prekomorskih područja (BEST) promiče se očuvanje bioraznolikosti, među ostalim i morske bioraznolikosti, te održivo korištenje usluga ekosustava, uključujući pristup prilagodbi klimatskim promjenama i njihovu ublažavanju koji je utemeljen na ekosustavima, u najudaljenijim regijama Unije i prekomorskim zemljama i područjima. Zahvaljujući pripremnom djelovanju u okviru BEST-a, usvojenom 2011., te programu BEST 2.0 i projektu BEST RUP koji su uslijedili, BEST je doprinio podizanju razine osviještenosti o ekološkoj važnosti najudaljenijih regija i prekomorskih zemalja i područja i njihovoj ključnoj ulozi u očuvanju globalne bioraznolikosti. Komisija procjenjuje da je za terenske projekte na tim područjima potrebna financijska potpora u iznosu od 8 milijuna EUR godišnje. U ministarskim izjavama iz 2017. i 2018. prekomorske zemlje i područja izrazili su zahvalnost za taj program dodjele malih iznosa bespovratnih sredstava za bioraznolikost. Stoga je primjereno da se iz programa LIFE financiraju mali iznosi bespovratnih sredstava za bioraznolikost, što uključuje izgradnju kapaciteta i djelovanja koja imaju učinak katalizatora, i u najudaljenijim regijama i u prekomorskim zemljama i područjima.

(42)

Program LIFE trebao bi biti otvoren trećim zemljama u skladu sa sporazumima između Unije i tih zemalja o posebnim uvjetima za njihovo sudjelovanje.

(43)

Treće zemlje koje su članice Europskoga gospodarskog prostora (EGP) mogu sudjelovati u programima Unije u okviru suradnje uspostavljene Sporazumom o Europskom gospodarskom prostoru (34), kojim se predviđa provedba programâ na temelju odluke donesene na temelju tog sporazuma. Treće zemlje također mogu sudjelovati na temelju drugih pravnih instrumenata. U ovu bi Uredbu trebalo unijeti posebnu odredbu kojom se od trećih zemalja zahtijeva da dodijele odgovornom dužnosniku za ovjeravanje, OLAF-u i Revizorskom sudu potrebna prava i potreban pristup koji se zahtijevaju za sveobuhvatno izvršavanje njihovih ovlasti.

(44)

Na temelju stavaka 22. i 23. Međuinstitucijskog sporazuma o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (35) trebalo bi provesti evaluaciju programa LIFE na temelju informacija prikupljenih u skladu sa specifičnim zahtjevima u pogledu praćenja, izbjegavajući pritom administrativno opterećenje, osobito za države članice, i prekomjerne propise. Prema potrebi, ti zahtjevi trebali bi uključivati mjerljive pokazatelje kao temelj za evaluaciju učinaka programa LIFE u praksi. Puni učinak programa LIFE zbroj je neizravnih, dugoročnih i teško mjerljivih doprinosa ostvarenju cijelog niza ciljeva Unije u području okoliša i klime. Za praćenje programa LIFE izravne pokazatelje ostvarenja i zahtjeve u pogledu praćenja utvrđene u ovoj Uredbi trebalo bi dopuniti skupom posebnih pokazatelja na razini projekta koje treba opisati u višegodišnjim programima rada ili pozivima na podnošenje prijedlogâ, među ostalim u odnosu na mrežu Natura 2000 i emisije određenih atmosferskih onečišćujućih tvari.

(45)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe koji se odnose na donošenje višegodišnjih programa rada, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (36).

(46)

Kako bi se osiguralo da potpora koja se pruža u okviru programa LIFE i njegova provedba budu usklađene s politikama i prioritetima Unije, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a radi izmjene ove Uredbe preispitivanjem ili dopunjavanjem pokazateljâ ili radi dopune ove Uredbe utvrđivanjem specifičnih pokazatelja za svaki potprogram i svaku vrstu projekta te uspostavom okvira za praćenje i evaluaciju. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(47)

S obzirom na to da ciljeve ove Uredbe, odnosno doprinos visokoj razini zaštite okoliša i ambicioznom djelovanju u području klime, održivom razvoju i ostvarenju ciljeva i ciljnih vrijednosti zakonodavstva, strategija, planova i međunarodnih obveza Unije koji se odnose na okoliš, bioraznolikost, klimu, kružno gospodarstvo, kao i relevantno zakonodavstvo, strategije, planove i međunarodne obveze Unije iz područja obnovljive energije i energetske učinkovitosti s pomoću dobrog upravljanja i pristupa koji uključuje više dionika ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog opsega i učinaka ove Uredbe oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(48)

Uredbu (EU) br. 1293/2013 trebalo bi stoga staviti izvan snage.

(49)

Primjereno je osigurati neometan prijelaz bez prekida između prethodnog Programa za okoliš i klimatske aktivnosti (LIFE) i programa LIFE te uskladiti početak programa LIFE s početkom višegodišnjeg financijskog okvira kako je utvrđen u Uredbi (EU, Euratom) 2020/2093. Ova Uredba trebala bi stoga hitno stupiti na snagu i primjenjivati se s retroaktivnim učinkom od 1. siječnja 2021.,

(1)

Ovom se Uredbom nastoji osigurati neometano funkcioniranje jedinstvenog digitalnog tržišta u otvorenom i demokratskom društvu borbom protiv zlouporabe usluga smještaja na poslužitelju u terorističke svrhe i doprinosom javnoj sigurnosti širom Unije. Funkcioniranje jedinstvenog digitalnog tržišta trebalo bi poboljšati jačanjem pravne sigurnosti za pružatelje usluga smještaja na poslužitelju i povjerenja korisnika u internetsko okruženje, kao i jačanjem mjera kojima se štiti sloboda izražavanja, uključujući slobodu primanja i prenošenja informacija i ideja u otvorenom i demokratskom društvu te slobodu i pluralizam medija.

(2)

Regulatorne mjere za borbu protiv širenja terorističkog sadržaja na internetu trebalo bi dopuniti strategijama država članica za borbu protiv terorizma, uključujući jačanje medijske pismenosti i kritičkog mišljenja, razvoj alternativne argumentacije i protuargumentacije te druge inicijative za smanjenje utjecaja terorističkog sadržaja na internetu i izloženosti njemu, kao i ulaganje u socijalni rad, inicijative za deradikalizaciju i suradnju s pogođenim zajednicama radi postizanja trajne prevencije radikalizacije u društvu.

(3)

Borba protiv terorističkog sadržaja na internetu koji je dio šireg problema nezakonitog sadržaja na internetu zahtijeva kombinaciju zakonodavnih, nezakonodavnih i dobrovoljnih mjera koje se temelje na suradnji između nadležnih tijela i pružateljâ usluga smještaja na poslužitelju, na način kojim se potpuno poštuju temeljna prava.

(4)

Pružatelji usluga smještaja na poslužitelju koji su aktivni na internetu imaju ključnu ulogu u digitalnom gospodarstvu tako što povezuju poduzeća i građane te olakšavaju javnu raspravu i širenje te primanje informacija, mišljenja i ideja, čime znatno doprinose inovacijama, gospodarskom rastu i stvaranju radnih mjesta u Uniji. Međutim, usluge pružateljâ smještaja na poslužitelju u određenim slučajevima zloupotrebljavaju treće strane u svrhu provođenja nezakonitih aktivnosti na internetu. Posebno je zabrinjavajuće što te usluge zloupotrebljavaju terorističke skupine i njihovi pobornici radi širenja terorističkog sadržaja na internetu, odnosno širenja svojih poruka, radikalizacije i regrutiranja članova te olakšavanja i usmjeravanja terorističkih aktivnosti.

(5)

Iako nije jedini čimbenik, prisutnost terorističkog sadržaja na internetu dokazano potiče radikalizaciju pojedinaca, što može rezultirati terorističkim djelima, te stoga imati ozbiljne negativne posljedice za korisnike, građane i društvo u cjelini, kao i na pružatelje internetskih usluga na čijim se poslužiteljima nalazi takav sadržaj jer se time narušava povjerenje njihovih korisnika i nanosi šteta njihovim poslovnim modelima. Zbog svoje središnje uloge te zbog tehnoloških sredstava i kapaciteta povezanih s uslugama koje nude, pružatelji usluga smještaja na poslužitelju snose osobitu društvenu odgovornost da zaštite svoje usluge od terorističke zlouporabe te da pomognu u borbi protiv širenja terorističkog sadržaja putem njihovih usluga na internetu, istodobno uzimajući u obzir temeljnu važnost slobode izražavanja, uključujući slobodu primanja i prenošenja informacija i ideja u otvorenom i demokratskom društvu.

(6)

Na razini Unije borba protiv terorističkog sadržaja na internetu započela je 2015. putem okvira za dobrovoljnu suradnju država članica i pružateljâ usluga smještaja na poslužitelju. Te je napore potrebno dopuniti jasnim zakonodavnim okvirom kako bi se još više smanjila dostupnost terorističkog sadržaja na internetu i primjereno odgovorilo na problem koji uzima sve više maha. Zakonodavni okvir temelji se na dobrovoljnim naporima, koji su pojačani Preporukom Komisije (EU) 2018/334 (3), te se njime odgovara na pozive Europskog parlamenta na jačanje mjera za suzbijanje nezakonitih i štetnih sadržaja na internetu u skladu s horizontalnim okvirom utvrđenim Direktivom 2000/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4) i pozive Europskog vijeća da se poboljša otkrivanje i uklanjanje sadržaja na internetu kojima se potiče na teroristička djela.

(7)

Ova Uredba ne bi trebala utjecati na primjenu Direktive 2000/31/EZ. Konkretno, sve mjere koje pružatelj usluga smještaja na poslužitelju poduzme u skladu s ovom Uredbom, uključujući sve posebne mjere, ne bi same po sebi trebale dovesti do toga da taj pružatelj usluga smještaja na poslužitelju izgubi koristi od izuzeća od odgovornosti predviđenog tom Direktivom. Nadalje, ova Uredba ne utječe na ovlasti nacionalnih tijela i sudova za utvrđivanje odgovornosti pružateljâ usluga smještaja na poslužitelju kada uvjeti za izuzeće od odgovornosti iz te Direktive nisu ispunjeni.

(8)

U slučaju nepodudaranja između ove Uredbe i Direktive 2010/13/EU Europskog parlamenta i Vijeća (5) u vezi s odredbama kojima se uređuju audiovizualne medijske usluge kako su definirane u članku 1. stavku 1. točki (a) te Direktive, prednost bi trebala imati Direktiva 2010/13/EU. To ne bi trebalo utjecati na obveze na temelju ove Uredbe, posebno u vezi s pružateljima usluga platformi za razmjenu videozapisa.

(9)

Ovom bi se Uredbom trebala utvrditi pravila za borbu protiv zlouporabe usluga smještaja na poslužitelju za širenje terorističkog sadržaja na internetu kako bi se zajamčilo neometano funkcioniranje unutarnjeg tržišta. Tim bi se pravilima trebalo u potpunosti poštovati temeljna prava zaštićena u Uniji i posebno prava zajamčena Poveljom Europske unije o temeljnim pravima („Povelja”).

(10)

Ovom se Uredbom nastoji doprinijeti zaštiti javne sigurnosti te se njome utvrđuju odgovarajuće i snažne zaštitne mjere kako bi se osigurala zaštita temeljnih prava uključujući prava na poštovanje privatnog života, na zaštitu osobnih podataka, na slobodu izražavanja, uključujući slobodu primanja i prenošenja informacija, slobodu poduzetništva, i na djelotvoran pravni lijek. Nadalje, svaka diskriminacija je zabranjena. Nadležna tijela i pružatelji usluga smještaja na poslužitelju trebali bi donositi samo one mjere koje su potrebne, primjerene i proporcionalne u demokratskom društvu, uzimajući u obzir posebnu važnost koja se pridaje slobodi izražavanja i informiranja te slobodi i pluralizmu medija, koje su ključni temelji pluralističkog i demokratskog društva te vrijednosti na kojima počiva Unija. Mjere kojima se utječe na slobodu izražavanja i informiranja trebale bi biti strogo usmjerene na borbu protiv širenja terorističkog sadržaja na internetu, uz istodobno poštovanje prava na zakonito primanje i prenošenje informacija, uzimajući u obzir središnju ulogu koju pružatelji usluga smještaja na poslužitelju imaju u olakšavanju javne rasprave te u primanju i širenju činjenica, mišljenja i ideja u skladu sa zakonom. Djelotvorne mjere na internetu u borbi protiv terorističkog sadržaja na internetu i zaštita slobode izražavanja i informiranja nisu suprotstavljeni ciljevi, već se nadopunjuju i međusobno osnažuju.

(11)

Kako bi se pružila jasnoća u pogledu radnji koje pružatelji usluga smještaja na poslužitelju i nadležna tijela poduzimaju radi borbe protiv širenja terorističkog sadržaja na internetu, ovom bi se Uredbom u preventivne svrhe trebala utvrditi definicija „terorističkog sadržaja” usklađena s definicijama relevantnih kaznenih djela iz Direktive (EU) 2017/541 Europskog parlamenta i Vijeća (6). S obzirom na to da je potrebno boriti se protiv najštetnije terorističke propagande na internetu, ta definicija trebala bi obuhvatiti materijal kojim se nekoga potiče ili nagovara na počinjenje kaznenih djela terorizma ili doprinos njima, kojim se nekoga nagovara da sudjeluje u aktivnostima terorističke skupine ili koji veliča terorističke aktivnosti, uključujući materijal u kojem se prikazuje teroristički napad. Definicija bi također trebala uključiti materijal kojim se daju upute za izradu ili upotrebu eksploziva, vatrenog oružja ili drugog oružja, ili štetnih ili opasnih tvari, te kemijskih, bioloških, radioloških i nuklearnih tvari (KBRN) ili upute u vezi s drugim posebnim metodama ili tehnikama, uključujući izbor meta, u svrhu počinjenja ili doprinošenja počinjenju kaznenih djela terorizma. Takvi materijali uključuju tekst, slike, zvučne zapise i videozapise, kao i prijenose kaznenih djela terorizma uživo, koji stvaraju opasnost od počinjenja daljnjih takvih kaznenih djela. Kad nadležna tijela i pružatelji usluga smještaja na poslužitelju procjenjuju ima li materijal obilježja terorističkog sadržaja u smislu ove Uredbe, trebali bi uzeti u obzir čimbenike kao što su narav i formulacija izjava, kontekst u kojem su izjave dane i njihova mogućnost da prouzroče štetne posljedice u odnosu na zaštitu i sigurnost osoba. Važan čimbenik u procjeni trebala bi biti činjenica da je materijal proizvela osoba, skupina ili subjekt koji je uvršten na Unijin popis osoba, skupina ili subjekata koji su uključeni u teroristička djela i na koji se primjenjuju mjere ograničavanja, te da se ti materijali mogu pripisati takvoj organizaciji ili teroristu ili da se šire u njihovo ime.

(12)

Materijal koji se širi u obrazovne, novinarske, umjetničke ili istraživačke svrhe ili u svrhu podizanja svijesti protiv terorističkih aktivnosti ne bi trebalo smatrati terorističkim sadržajem. Pri utvrđivanju predstavlja li materijal koji pružatelj sadržaja pruža „teroristički sadržaj” kako je definiran ovom Uredbom trebalo bi posebno uzeti u obzir pravo na slobodu izražavanja i informiranja, uključujući slobodu i pluralizam medija te slobodu umjetnosti i znanosti. Osobito u slučajevima u kojima pružatelj sadržaja ima uredničku odgovornost, pri svakoj odluci o uklanjanju distribuiranih materijala trebali bi se uzeti u obzir novinarski standardi utvrđeni regulativom o tisku ili medijima u skladu s pravom Unije, uključujući Povelju. Nadalje, izražavanje radikalnih, polemičkih ili kontroverznih stajališta u okviru javne rasprave o osjetljivim političkim pitanjima ne bi trebalo smatrati terorističkim sadržajem.

(13)

Kako bi se djelotvorno borilo protiv širenja terorističkog sadržaja na internetu te istodobno osiguralo poštovanje privatnog života pojedinaca, ova bi se Uredba trebala primjenjivati na pružatelje usluga informacijskog društva koji pohranjuju i u javnosti šire informacije i materijale koje je pružio korisnik usluge na zahtjev, neovisno o tome je li pohranjivanje i širenje u javnosti takvih informacija i materijala samo tehničke, automatske i pasivne naravi. Pojam „pohranjivanja” trebalo bi tumačiti kao zadržavanje podataka u memoriji fizičkog ili virtualnog poslužitelja. Pružatelji usluga koji su „samo prijenosnici informacija”(„mere conduit”) ili „privremeno smještaju informacije” („caching”) te drugih usluga koje se pružaju u drugim slojevima internetske infrastrukture, a koje ne uključuju pohranu, kao što su registri i registrari te pružatelji sustava naziva domena (DNS), plaćanja ili usluga zaštite protiv distribuiranih napada uskraćivanjem usluga (DdoS), ne bi stoga trebali biti obuhvaćeni područjem primjene ove Uredbe.

(14)

Pojam „širenje u javnosti” trebao bi podrazumijevati stavljanje na raspolaganje informacija potencijalno neograničenom broju osoba, to jest, da su korisnicima informacije lako dostupne bez potrebe za daljnjim postupanjem pružatelja sadržaja, neovisno o tome pristupaju li doista dotičnim informacijama. U skladu s tim, ako pristup informacijama zahtijeva registraciju ili prijam u skupinu korisnika, trebalo bi se smatrati da se te informacije šire u javnosti samo ako su korisnici koji žele pristupiti informacijama automatski registrirani ili primljeni bez ljudske odluke ili odabira osoba kojima se odobrava pristup. Interpersonalne komunikacijske usluge, kako su definirane u članku 2. stavku 5. Direktive (EU) 2018/1972 Europskog parlamenta i Vijeća (7), kao što su e-pošta ili privatne usluge slanja poruka, ne bi trebale biti obuhvaćene područjem primjene ove Uredbe. Trebalo bi smatrati da se informacije pohranjuju i šire u javnosti u smislu ove Uredbe samo ako se takve aktivnosti obavljaju na izravan zahtjev pružatelja sadržaja. Stoga ovom Uredbom ne bi trebali biti obuhvaćeni pružatelji usluga kao što je infrastruktura u oblaku, koje se pružaju na zahtjev drugih strana koje nisu pružatelji sadržaja i koji od toga imaju samo neizravnu korist. Ovom Uredbom trebali bi biti obuhvaćeni pružatelji usluga društvenih medija, razmjene video sadržaja, slika i audio sadržaja, kao i usluga razmjene datoteka i drugih usluga u oblaku, u mjeri u kojoj se te usluge upotrebljavaju za stavljanje pohranjenih informacija na raspolaganje javnosti na izravan zahtjev pružatelja sadržaja. Ako pružatelj usluga smještaja na poslužitelju nudi nekoliko usluga, ova bi se Uredba trebala primjenjivati samo na usluge koje su obuhvaćene njezinim područjem primjene.

(15)

Teroristički sadržaj često se širi u javnosti putem usluga koje pružaju pružatelji usluga smještaja na poslužitelju s poslovnim nastanom u trećim zemljama. Kako bi se zaštitili korisnici u Uniji te kako bi se osiguralo da svi pružatelji usluga smještaja na poslužitelju koji posluju na jedinstvenom digitalnom tržištu podliježu istim zahtjevima, ova bi se Uredba trebala primjenjivati na sve pružatelje relevantnih usluga koje se nude u Uniji, bez obzira na zemlju njihovog glavnog poslovnog nastana. Trebalo bi smatrati da pružatelj usluga smještaja na poslužitelju pruža usluge u Uniji ako omogućuje fizičkim ili pravnim osobama u jednoj ili više država članica da se koriste njegovim uslugama i ako postoji bitna veza s tom državom članicom ili tim državama članicama.

(16)

Bitna veza s Unijom trebala bi postojati ako pružatelj usluga smještaja na poslužitelju ima poslovni nastan u Uniji, ako njegove usluge koristi znatan broj korisnika u jednoj državi članici ili više njih ili ako su njegove aktivnosti usmjerene prema jednoj državi članici ili više njih. Usmjeravanje aktivnosti prema jednoj državi članici ili više njih trebalo bi utvrditi na temelju svih relevantnih okolnosti, uključujući čimbenike kao što su upotreba jezika ili valute koji se općenito upotrebljavaju u dotičnoj državi članici ili mogućnost naručivanja robe ili usluga iz te države članice. Takvo usmjeravanje može se utvrditi i na temelju dostupnosti aplikacije u odgovarajućoj nacionalnoj trgovini aplikacija, na temelju oglašavanja na lokalnoj razini ili na jeziku koji je u široj upotrebi u dotičnoj državi članici ili na temelju odnosa s korisnicima kao što su pružanje korisničkih usluga na jeziku koji je u široj upotrebi u toj državi članici. Bitnu vezu trebalo bi pretpostaviti i ako pružatelj usluga smještaja na poslužitelju svoje aktivnosti usmjerava prema jednoj državi članici ili više njih kako je utvrđeno u članku 17. stavku 1. točki (c) Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (8). Sama dostupnost internetske stranice pružatelja usluga smještaja na poslužitelju, adrese e-pošte ili drugih kontaktnih podataka u jednoj ili više država članica, sama po sebi ne bi trebala biti dovoljna da predstavlja bitnu vezu. Nadalje, pružanje usluge radi usklađivanja s načelom zabrane diskriminacije iz Uredbe (EU) 2018/302 Europskog parlamenta i Vijeća (9) ne bi samo na osnovu tog razloga trebalo smatrati da predstavlja bitnu vezu s Unijom.

(17)

Trebalo bi uskladiti postupke i obveze koji proizlaze iz naloga za uklanjanje kojima se od pružatelja usluga smještaja na poslužitelju zahtijeva da, nakon procjene nadležnih tijela, uklone ili da onemoguće pristup terorističkom sadržaju. S obzirom na brzinu širenja terorističkog sadržaja preko internetskih usluga, trebalo bi utvrditi obvezu pružateljima usluga smještaja na poslužitelju da osiguraju da se teroristički sadržaj utvrđen u nalogu za uklanjanje ukloni odnosno da se tom sadržaju onemogući pristup u svim državama članicama u roku od sat vremena od primitka naloga za uklanjanje. Osim u opravdanim slučajevima hitnosti, nadležno tijelo trebalo bi pružatelju usluga smještaja na poslužitelju pružiti informacije o postupcima i primjenjivim rokovima najmanje 12 sati prije prvog izdavanja naloga za uklanjanje tom pružatelju usluga smještaja na poslužitelju. Do opravdanih slučajeva hitnosti dolazi kada bi uklanjanje terorističkog sadržaja ili onemogućavanje pristupa tom sadržaju u roku duljem od sat vremena nakon primitka naloga za uklanjanje prouzročilo ozbiljnu štetu, primjerice u situacijama neposredne opasnosti po život ili fizički integritet osobe ili ako takav sadržaj prikazuje neposredne događaje čiji je rezultat ugroza života ili fizičkog integriteta osobe. Nadležno tijelo trebalo bi utvrditi predstavljaju li slučajevi hitne slučajeve i valjano obrazložiti svoju odluku u nalogu za uklanjanje. Ako pružatelj usluga smještaja na poslužitelju ne može izvršiti nalog za uklanjanje u roku od sat vremena nakon njegovog primitka, na temelju više sile ili de facto nemogućnosti, među ostalim zbog objektivno opravdanih tehničkih ili operativnih razloga, trebao bi što prije obavijestiti nadležno tijelo koje je izdalo nalog i izvršiti nalog za uklanjanje čim se situacija riješi.

(18)

Nalog za uklanjanje trebao bi sadržavati obrazloženje u kojem se materijal koji treba ukloniti ili pristup kojem treba onemogućiti kvalificira kao teroristički sadržaj i pruža dovoljno informacija za lociranje tog sadržaja navođenjem točnog URL-a i, prema potrebi, svih drugih dodatnih informacija, poput snimke zaslona dotičnog sadržaja. U obrazloženju bi pružatelju usluga smještaja na poslužitelju i u konačnici, pružatelju sadržaja trebalo omogućiti djelotvorno ostvarivanje prava na sudsku zaštitu. Obrazloženje ne bi trebalo zahtijevati otkrivanje osjetljivih podataka što bi moglo ugroziti istrage.

(19)

Nadležno tijelo trebalo bi nalog za uklanjanje podnijeti izravno točki za kontakt koju je za potrebe ove Uredbe imenovao ili uspostavio pružatelj usluga smještaja na poslužitelju bilo kojim elektroničkim putem koji omogućuje pisani zapis, pod uvjetima koji pružatelju usluga smještaja na poslužitelju omogućuju da utvrdi vjerodostojnost naloga, uključujući točnost datuma i vremena njegovog slanja i primitka, na primjer putem zaštićene e-pošte ili sigurnih platformi ili drugih sigurnih kanala, uključujući one koje je na raspolaganje stavio pružatelj usluga smještaja na poslužitelju, u skladu s pravom Unije o zaštiti osobnih podataka. Trebalo bi biti moguće ispuniti taj zahtjev putem, među ostalim, kvalificirane usluge elektroničke preporučene dostave, kako je predviđeno Uredbom (EU) br. 910/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (10). Ako je glavni poslovni nastan pružatelja usluga smještaja na poslužitelju ili njegov pravni zastupnik ima boravište odnosno poslovni nastan u državi članici različitoj od one nadležnog tijela koje je izdalo nalog, primjerak tog naloga istodobno bi trebalo podnijeti nadležnom tijelu te države članice.

(20)

Nadležno tijelo države članice u kojoj pružatelj usluga smještaja na poslužitelju ima svoj glavni poslovni nastan ili njegov pravni zastupnik ima boravište odnosno poslovni nastan trebalo bi imati mogućnost provjere naloga za uklanjanje koji su izdala nadležna tijela iz druge države članice kako bi utvrdilo krši li se tim nalogom ozbiljno ili očito ovu Uredbu ili temeljna prava utvrđena Poveljom. Pružatelj sadržaja i pružatelj usluga smještaja na poslužitelju trebali bi imati pravo zatražiti takvu provjeru od nadležnog tijela u državi članici u kojoj pružatelj usluga smještaja na poslužitelju ima svoj glavni poslovni nastan ili njegov pravni zastupnik ima boravište odnosno poslovni nastan. Ako se taj zahtjev podnese, to nadležno tijelo trebalo bi donijeti odluku o tome sadržava li nalog za uklanjanje takve povrede. Ako se tom odlukom nađe takva povreda, nalog za uklanjanje trebao bi prestati proizvoditi pravne učinke. Provjeru bi trebalo žurno provesti kako bi se osiguralo da sadržaj koji je pogrešno uklonjen ili kojem je pogrešno onemogućen pristup što je prije moguće bude vraćen.

(21)

Pružatelji usluga smještaja na poslužitelju koji su izloženi terorističkom sadržaju trebali bi, gdje imaju uvjete upotrebe, u njih uključiti odredbe za sprečavanje zlouporabe njihovih usluga za širenje terorističkog sadržaja u javnosti. Te odredbe trebali bi primjenjivati savjesno, transparentno, proporcionalno i na nediskriminirajući način.

(22)

S obzirom na razmjere problema i brzinu koji su potrebni za uspješno utvrđivanje i uklanjanje terorističkog sadržaja, djelotvorne i proporcionalne posebne mjere ključan su element za borbu protiv terorističkog sadržaja na internetu. U cilju smanjenja dostupnosti terorističkog sadržaja na svojim poslužiteljima pružatelji usluga smještaja na poslužitelju koji su izloženi terorističkom sadržaju trebali bi uvesti posebne mjere ovisno o rizicima i razini izloženosti terorističkom sadržaju kao i o učincima na prava trećih strana i javnog interesa na informiranje. Pružatelji usluga smještaja na poslužitelju trebali bi utvrditi koju bi odgovarajuću, djelotvornu i proporcionalnu posebnu mjeru trebalo uvesti za utvrđivanje i uklanjanje terorističkog sadržaja. Posebne mjere mogle bi uključivati odgovarajuće tehničke ili operativne mjere ili kapacitete kao što su osoblje ili tehnička sredstva za identificiranje i žurno uklanjanje terorističkog sadržaja ili onemogućavanje pristupa tom sadržaju, mehanizmi kojima se korisnicima omogućuje prijavljivanje ili označivanje navodnog terorističkog sadržaja ili sve druge mjere koje pružatelj usluga smještaja na poslužitelju smatra primjerenima i djelotvornima za rješavanje pitanja dostupnosti terorističkog sadržaja na svojim uslugama.

(23)

Pri uvođenju posebnih mjera pružatelji usluga smještaja na poslužitelju trebali bi zajamčiti poštovanje prava korisnika na slobodu izražavanja i informiranja, kao i slobodu i pluralizam medija koji su zaštićeni na temelju Povelje. Osim zahtjeva utvrđenih pravom, među ostalim zakonodavstvom o zaštiti osobnih podataka, pružatelji usluga smještaja na poslužitelju trebali bi postupati s dužnom pažnjom i provoditi zaštitne mjere, koje uključuju, prema potrebi, ljudski nadzor i provjere, kako bi se izbjegle bilo kakve nenamjerne ili pogrešne odluke koje bi dovele do uklanjanja sadržaja koji nije teroristički sadržaj ili onemogućavanja pristupa tom sadržaju.

(24)

Pružatelj usluga smještaja na poslužitelju trebao bi izvijestiti nadležno tijelo o uvođenju posebnih mjera kako bi to tijelo moglo utvrditi jesu li mjere djelotvorne i proporcionalne te, ako je riječ o upotrebi automatiziranih sredstava, ima li pružatelj usluga smještaja na poslužitelju potrebne sposobnosti za ljudski nadzor i provjeru. Pri procjeni djelotvornosti i proporcionalnosti mjera nadležna tijela trebala bi uzeti u obzir relevantne parametre, među ostalim broj naloga za uklanjanje upućenih pružatelju usluga smještaja na poslužitelju, veličinu i ekonomske kapacitete pružatelja usluga smještaja na poslužitelju te učinak njegovih usluga u širenju terorističkog sadržaja, primjerice na temelju broja korisnika u Uniji, kao i uspostavljene zaštitne mjere kojima se sprečava zlouporaba njegovih usluga za širenje terorističkog sadržaja na internetu.

(25)

Ako nadležno tijelo smatra da posebne mjere koje su uspostavljene nisu dovoljne za rješavanje rizika, ono bi trebalo biti u mogućnosti zahtijevati donošenje dodatnih odgovarajućih, djelotvornih i proporcionalnih posebnih mjera. Zahtjev za provedbu takvih dodatnih posebnih mjera ne bi trebao dovesti do opće obveze za praćenjem ili sudjelovanja u aktivnom traženju činjenica u smislu članka 15. stavka 1. Direktive 2000/31/EZ ili obveze za upotrebom automatiziranih alata. Međutim, pružatelji usluga smještaja na poslužitelju trebali bi moći upotrebljavati automatizirane alate ako to smatraju primjerenim i potrebnim za djelotvorno sprečavanje zlouporabe svojih usluga za širenje terorističkog sadržaja na internetu.

(26)

Obvezu da pružatelji usluga smještaja na poslužitelju čuvaju uklonjeni sadržaj i povezane podatke trebalo bi uvesti za konkretne svrhe i vremenski ograničiti na potrebno razdoblje. Zahtjev za čuvanje potrebno je proširiti na povezane podatke u mjeri u kojoj bi takvi podaci u protivnom bili izgubljeni kao posljedica uklanjanja dotičnog terorističkog sadržaja. Povezani podaci mogu uključivati podatke kao što su „podaci o pretplatniku”, posebno podatke koji se odnose na identitet pružatelja sadržaja, te „podatke o pristupu”, koji obuhvaćaju podatke o datumu i vremenu pristupa pružatelja sadržaja i podatke o prijavi na poslužitelj i odjavi s poslužitelja, zajedno s IP adresom koju je pružatelj usluge pristupa internetu dodijelio pružatelju sadržaja.

(27)

Obveza čuvanja sadržaja za postupke upravnog ili sudskog preispitivanja potrebna je i opravdana kako bi se osiguralo da postoje djelotvorni pravni lijekovi za pružatelje sadržaja čiji je sadržaj uklonjen ili čijem je sadržaju onemogućen pristup te kako bi se osiguralo vraćanje tog sadržaja, ovisno o ishodu tih postupaka. Obveza čuvanja materijala u svrhe istrage ili kaznenog progona opravdana je i potrebna s obzirom na vrijednost koju bi materijal mogao imati za ometanje ili sprečavanje terorističkih aktivnosti. Stoga bi čuvanje uklonjenog terorističkog sadržaja u svrhu sprečavanja, otkrivanja, istrage i progona kaznenih djela terorizma trebalo također smatrati opravdanim. Teroristički sadržaj i povezani podaci trebali bi se pohraniti samo na ograničeno vrijeme koje je potrebno kako bi tijela kaznenog progona mogla provjeriti taj teroristički sadržaj i odlučiti je li potreban u spomenute svrhe. U svrhu sprečavanja, otkrivanja, istrage i progona kaznenih djela terorizma propisano čuvanje podataka trebalo bi se ograničiti na podatke koji bi mogli imati vezu s kaznenim djelima terorizma i stoga bi mogli doprinijeti progonu kaznenih djela terorizma ili sprečavanju ozbiljnih rizika za javnu sigurnost. Ako pružatelji usluga smještaja na poslužitelju uklone materijale ili onemoguće pristup materijalu, posebno putem vlastitih posebnih mjera, trebala bi odmah obavijestiti nadležna tijela o sadržaju koji sadržava informacije koje uključuju neposrednu opasnost po život ili moguće kazneno djelo terorizma.

(28)

Kako bi se osigurala proporcionalnost, razdoblje čuvanja trebalo bi ograničiti na šest mjeseci kako bi pružatelji sadržaja imali dovoljno vremena za pokretanje administrativnih ili sudskih postupaka preispitivanja te kako bi se tijelima kaznenog progona omogućio pristup relevantnim podacima za istragu i progon kaznenih djela terorizma. Međutim, na zahtjev nadležnog tijela ili suda to bi se razdoblje trebalo moći produljiti za razdoblje koje je potrebno, ako su u tom šestomjesečnom razdoblju ti postupci pokrenuti, ali nisu završeni. Trajanje razdoblja čuvanja trebalo bi biti dovoljno da tijelima kaznenog progona omogući čuvanje potrebnih materijala povezanih s istragama i kaznenim progonom, ali da se pri tom ne ugroze temeljna prava.

(29)

Ova Uredba ne bi trebala utjecati na postupovna jamstva ili postupovne istražne mjere povezane s pristupom sadržaju i povezanim podacima koji se čuvaju u svrhu istrage i progona kaznenih djela terorizma, kako je uređeno pravom Unije ili nacionalnim pravom.

(30)

Transparentnost politika pružatelja usluga smještaja na poslužitelju u vezi s terorističkim sadržajem ključna je za povećanje njihove odgovornosti prema svojim korisnicima te za jačanje povjerenja građana u jedinstveno digitalno tržište. Pružatelji usluga smještaja na poslužitelju koji su u određenoj kalendarskoj godini na temelju ove Uredbe poduzeli radnje ili su bili obvezni poduzeti mjere u vezi sa širenjem terorističkog sadržaja trebali bi učiniti dostupnima javnosti godišnja izvješća o transparentnosti koja sadržavaju informacije o radnjama poduzetima u vezi s identificiranjem i uklanjanjem terorističkog sadržaja.

(31)

Nadležna tijela trebala bi objavljivati godišnja izvješća o transparentnosti koja sadržavaju informacije o broju naloga za uklanjanje, broju predmeta u kojima nalog nije izvršen, broju odluka koje se odnose na posebne mjere, broju predmeta koji podliježu upravnim ili sudskim postupcima preispitivanja i broju odluka kojima se izriču sankcije.

(32)

Pravo na djelotvoran pravni lijek utvrđeno je člankom 19. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) i člankom 47. Povelje. Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na djelotvoran pravni lijek pred nadležnim nacionalnim sudom protiv bilo koje mjere poduzete na temelju ove Uredbe koja može negativno utjecati na prava te osobe. Navedenim pravom osobito bi se trebala dati mogućnost pružateljima usluga smještaja na poslužitelju i pružateljima sadržaja da djelotvorno ospore naloge za uklanjanje ili sve odluke koje proizlaze iz provjere naloga za uklanjanje na temelju ove Uredbe pred sudom države članice čije je nadležno tijelo izdalo nalog za uklanjanje ili donijelo tu odluku, kao i mogućnost da pružatelji usluga smještaja na poslužitelju djelotvorno ospore odluku o posebnim mjerama ili sankcijama pred sudom države članice čije je nadležno tijelo donijelo tu odluku.

(33)

Postupci podnošenja pritužbi predstavljaju potrebnu zaštitnu mjeru protiv pogrešnog uklanjanja sadržaja na internetu ili onemogućavanja pristupa tom sadržaju ako je taj sadržaj zaštićen slobodnim izražavanjem i informiranjem. Pružatelji usluga smještaja na poslužitelju trebali bi stoga uspostaviti mehanizme za podnošenje pritužbi koji su jednostavni za korištenje i osigurati da se pritužbe rješavaju žurno i potpuno transparentno u odnosu na pružatelja sadržaja. Zahtjev da pružatelj usluga smještaja na poslužitelju vrati sadržaj koji je greškom bio uklonjen ili mu je pristup bio onemogućen ne bi trebao utjecati na mogućnost da pružatelj usluga smještaja na poslužitelju postupi u skladu sa svojim uvjetima.

(34)

Djelotvorna pravna zaštita u skladu s člankom 19. UEU-a i člankom 47. Povelje zahtijeva da pružatelji sadržaja mogu utvrditi razloge zbog kojih je sadržaj koji pružaju uklonjen ili zbog kojih je tom sadržaju onemogućen pristup. U tu bi svrhu pružatelj usluga smještaja na poslužitelju trebao pružatelju sadržaja staviti na raspolaganje informacije za osporavanje uklanjanja ili onemogućavanja pristupa. Ovisno o okolnostima, pružatelji usluga smještaja na poslužitelju mogli bi uklonjeni sadržaj ili sadržaj pristup kojemu je onemogućen zamijeniti porukom da je sadržaj uklonjen ili da je sadržaju onemogućen pristup u skladu s ovom Uredbom. Na zahtjev pružatelja sadržaja trebalo bi pružiti dodatne informacije o razlozima za uklanjanje ili onemogućavanje pristupa kao i o pravnim lijekovima za uklanjanje ili onemogućavanje pristupa. Ako nadležna tijela odluče da je zbog razloga javne sigurnosti, uključujući u kontekstu istrage, izravno obavješćivanje pružatelja sadržaja o uklanjanju ili onemogućavanju pristupa neprimjereno ili kontraproduktivno, trebala bi o tome obavijestiti pružatelja usluga smještaja na poslužitelju.

(35)

Za potrebe ove Uredbe države članice trebale bi imenovati nadležna tijela. Time se nužno ne podrazumijeva osnivanje novog tijela te bi trebalo biti moguće postojećem tijelu povjeriti obavljanje funkcija predviđenih u ovoj Uredbi. Ovom bi se Uredbom trebalo zahtijevati imenovanje tijela nadležnih za izdavanje naloga za uklanjanje, razmatranje naloga za uklanjanje, nadgledanje posebnih mjera te izricanje sankcija, a svaka bi država članica trebala moći odlučiti o broju nadležnih tijela koja treba imenovati te jesu li to upravna tijela, tijela kaznenog progona ili pravosudna tijela. Države članice trebale bi osigurati da nadležna tijela ispunjavaju svoje zadaće na objektivan i nediskriminirajući način te da ne traže niti primaju upute od bilo kojeg drugog tijela u vezi s izvršavanjem zadaća na temelju ove Uredbe. Time se ne bi sprečavao nadzor u skladu s nacionalnim ustavnim pravom. Države članice trebale bi Komisiju obavijestiti o nadležnim tijelima imenovanim na temelju ove Uredbe te bi Komisija trebala na internetu objaviti registar s popisom nadležnih tijela. Taj internetski registar trebao bi biti lako dostupan kako bi se pružateljima usluga smještaja na poslužitelju olakšala brza provjera vjerodostojnosti naloga za uklanjanje.

(36)

Kako bi se izbjeglo udvostručavanje napora i moguće ometanje istraga, te opterećenje dotičnih pružatelja usluga smještaja na poslužitelju svelo na najmanju moguću mjeru, nadležna tijela trebala bi razmjenjivati informacije, koordinirati se i međusobno surađivati, prema potrebi, i s Europolom, prije nego što izdaju naloge za uklanjanje. Prilikom odlučivanja o izdavanju naloga za uklanjanje, nadležno tijelo trebalo bi razmotriti svaku obavijest o ometanju istražnog interesa (izbjegavanje kolizija). Ako je nadležno tijelo dobilo obavijest od nadležnog tijela druge države članice o tome da postoji nalog za uklanjanje, ne bi trebalo izdavati nalog za uklanjanje koji se odnosi na isti predmet. U provedbi odredaba ove Uredbe, Europol bi mogao pružiti potporu u skladu sa svojim nadležnostima i postojećim pravnim okvirom.

(37)

Kako bi se osigurala djelotvorna i dovoljno dosljedna provedba posebnih mjera od strane pružatelja usluga smještaja na poslužitelju, nadležna tijela trebala bi se međusobno koordinirati i surađivati u pogledu razmjena s pružateljima usluga smještaja na poslužitelju u vezi s nalozima za uklanjanje te utvrđivanjem, provedbom i procjenom posebnih mjera. Koordinacija i suradnja potrebne su i u pogledu ostalih mjera za provedbu ove Uredbe, uključujući u pogledu donošenja pravila o sankcijama i određivanja sankcija. Komisija bi trebala olakšati takvu koordinaciju i suradnju.

(38)

Neophodno je da je nadležno tijelo države članice koje je zaduženo za izricanje sankcija u potpunosti informirano o izdavanju naloga za uklanjanje i o daljnjoj komunikaciji između pružatelja usluga smještaja na poslužitelju i nadležnih tijela u drugim državama članicama. U tu bi svrhu države članice trebale osigurati odgovarajuće i sigurne komunikacijske kanale i mehanizme koji omogućuju pravovremenu razmjenu relevantnih informacija.

(39)

Kako bi se olakšale brze razmjene među nadležnim tijelima, ali i s pružateljima usluga smještaja na poslužitelju, te kako bi se izbjeglo udvostručenje napora, trebalo bi poticati države članice da upotrebljavaju namjenske alate koje je razvio Europol, kao što su postojeća aplikacija za upravljanje prijavama neprihvatljivog internetskog sadržaja ili njezini nasljednici.

(40)

Prijave država članica i Europola pokazale su se djelotvornim i brzim sredstvom za povećanje informiranosti pružatelja usluga smještaja na poslužitelju o određenom sadržaju dostupnom putem njihovih usluga, koje im omogućuje brzo djelovanje. Takve prijave, koje su mehanizam putem kojeg se pružatelje usluga smještaja na poslužitelju upozorava na informacije koje bi se mogle smatrati terorističkim sadržajem kako bi pružatelj usluga na dobrovoljnoj osnovi razmotrio jesu li informacije tog sadržaja u skladu s njegovim uvjetima, trebao i dalje biti dostupan uz naloge za uklanjanje. Pružatelju usluga smještaja na poslužitelju prepušta se konačna odluka o tome hoće li ukloniti sadržaj jer nije u skladu s njegovim uvjetima. Ova Uredba ne bi trebala utjecati na nadležnost Europola kako je utvrđena Uredbom (EU) 2016/794 Europskog parlamenta i Vijeća (11). Stoga se ništa u ovoj Uredbi ne bi trebalo tumačiti kao da sprečava države članice i Europol da upotrebljavaju prijave kao instrument za borbu protiv terorističkog sadržaja na internetu.

(41)

Budući da neki teroristički sadržaj na internetu može imati posebno teške posljedice, pružatelji usluga smještaja na poslužitelju trebali bi odmah obavijestiti relevantna tijela u dotičnoj državi članici ili nadležna tijela države članice u kojoj imaju poslovni nastan ili pravnog zastupnika o terorističkom sadržaju koji uključuje neposrednu opasnost po život ili moguće kazneno djelo terorizma. Kako bi se osigurala proporcionalnost, ta bi obveza trebala biti ograničena na kaznena djela terorizma kako su definirana u članku 3. stavku 1. Direktive (EU) 2017/541. Ta obveza obavješćivanja ne bi trebala podrazumijevati obvezu pružatelja usluga smještaja na poslužitelju da aktivno traže bilo kakve dokaze o takvoj neposrednoj opasnosti po život ili o mogućem kaznenom djelu terorizma. Dotičnom državom članicom trebalo bi smatrati državu članicu koja je nadležna za istragu i progon tih kaznenih djela terorizma na temelju državljanstva počinitelja ili potencijalne žrtve kaznenog djela ili ciljane lokacije terorističkog djela. U slučaju dvojbe, pružatelji usluga smještaja na poslužitelju trebali bi podnijeti informacije Europolu, koji bi trebao poduzeti odgovarajuće daljnje radnje u skladu sa svojom nadležnosti i, među ostalim, dotične informacije proslijediti relevantnim nacionalnim tijelima. Nadležnim tijelima država članica trebalo bi dopustiti upotrebu tih informacija za poduzimanje istražnih mjera koje su dostupne na temelju prava Unije ili nacionalnog prava.

(42)

Pružatelji usluga smještaja na poslužitelju trebali bi imenovati ili uspostaviti točke za kontakt kako bi se olakšalo žurno rješavanje naloga za uklanjanje. Točka za kontakt trebala bi služiti isključivo u operativne svrhe. Točka za kontakt trebala bi se sastojati od svih namjenskih sredstava, internih ili eksternaliziranih, kojima se omogućuje elektroničko podnošenje naloga za uklanjanje te tehničkih ili ljudskih resursa kojima se omogućuje njihova žurna obrada. Točka za kontakt ne mora se nalaziti u Uniji. Pružatelj usluga smještaja na poslužitelju trebao bi moći koristiti se postojećom točkom za kontakt za potrebe ove Uredbe, pod uvjetom da je ta točka za kontakt u mogućnosti obavljati funkcije predviđene ovom Uredbom. Kako bi se osiguralo da teroristički sadržaj bude uklonjen odnosno da pristup istom bude onemogućen u roku od sat vremena od primitka naloga za uklanjanje, točke za kontakt pružatelja usluga smještaja na poslužitelju koji su izloženi terorističkom sadržaju trebale bi biti dostupne u svakom trenutku. Informacije o točki za kontakt trebale bi uključivati informacije o jeziku na kojem joj se može obratiti. Radi olakšavanja komunikacije između pružateljâ usluga smještaja na poslužitelju i nadležnih tijela, pružatelje usluga smještaja na poslužitelju potiče se da omoguće komunikaciju na jednom od službenih jezika institucija Unije na kojem su dostupni njihovi uvjeti.

(43)

Budući da ne postoji opći zahtjev prema kojem bi pružatelji usluga smještaja na poslužitelju morali zajamčiti fizičku prisutnost na području Unije, potrebno je jasno utvrditi u nadležnosti koje je države članice pružatelj usluga smještaja na poslužitelju koji pruža usluge u Uniji. U pravilu, pružatelj usluga smještaja na poslužitelju u nadležnosti je države članice u kojoj ima svoj glavni poslovni nastan ili u kojoj njegov pravni zastupnik ima boravište odnosno poslovni nastan. Time se ne bi trebala dovoditi u pitanje pravila o nadležnosti utvrđena za potrebe naloga za uklanjanje i odluka koje proizlaze iz provjere naloga za uklanjanje na temelju ove Uredbe. Kad je riječ o pružatelju usluga smještaja na poslužitelju koji nema poslovni nastan u Uniji i koji nije imenovao pravnog zastupnika, svaka država članica ipak bi trebala biti nadležna te stoga imati mogućnost izricanja sankcija, pod uvjetom da se poštuje načelo ne bis in idem.

(44)

Pružatelji usluga smještaja na poslužitelju koji nemaju poslovni nastan u Uniji trebali bi imenovati u pisanom obliku pravnog zastupnika kako bi se osiguralo poštovanje i provedba obveza na temelju ove Uredbe. Pružatelji usluga smještaja na poslužitelju trebali bi moći, za potrebe ove Uredbe, imenovati pravnog zastupnika koji je već imenovan u druge svrhe, pod uvjetom da taj pravni zastupnik može obavljati svoje funkcije predviđene u ovoj Uredbi. Pravni zastupnik trebao bi biti zakonski ovlašten djelovati u ime pružatelja usluga smještaja na poslužitelju.

(45)

Sankcije su potrebne kako bi se osiguralo da pružatelji usluga smještaja na poslužitelju djelotvorno provode ovu Uredbu. Države članice trebale bi donijeti pravila o sankcijama, koje mogu biti upravne ili kaznenopravne naravi, kao i, prema potrebi, smjernice za izricanje novčanih kazni. Neispunjavanje obveza u pojedinačnim slučajevima moglo bi biti podložno sankcijama uz poštovanje načelâ ne bis in idem i proporcionalnosti te uz osiguravanje da se pri takvim sankcijama uzme u obzir sustavno neispunjavanje obveza. Sankcije bi mogle biti u različitim oblicima, uključujući službena upozorenja u slučaju manjih povreda ili novčane kazne u odnosu na teže ili sustavnije povrede. Posebno stroge sankcije trebalo bi odrediti za slučajeve kad određeni pružatelj usluga smještaja na poslužitelju sustavno ili uporno ne uklanja teroristički sadržaj ili ne onemogućuje pristup tom sadržaju u roku od sat vremena od primitka naloga za uklanjanje. Radi jamčenja pravne sigurnosti, ovom bi Uredbom trebalo utvrditi koje povrede podliježu sankcijama te koje su okolnosti relevantne za procjenu vrste i razine tih sankcija. Pri odlučivanju o tome treba li izreći novčanu kaznu, trebalo bi uzeti u obzir financijska sredstva pružatelja usluga smještaja na poslužitelju. Nadalje, nadležno tijelo trebalo bi uzeti u obzir je li pružatelj usluga smještaja na poslužitelju novoosnovano poduzeće ili mikropoduzeće, malo ili srednje poduzeće kako je definirano Preporukom Komisije 2003/361/EZ (12). U obzir se trebaju uzeti dodatne okolnosti poput toga je li ponašanje pružatelja usluga smještaja na poslužitelju objektivno nerazborito ili neprihvatljivo odnosno je li povreda počinjena nepažnjom ili namjerno. Države članice trebale bi zajamčiti da se sankcijama izrečenima za povrede ove Uredbe ne potiče uklanjanje materijala koji nije teroristički sadržaj.

(46)

Upotreba standardiziranih predložaka olakšava suradnju i razmjenu informacija među nadležnim tijelima i pružateljima usluga smještaja na poslužitelju jer im omogućuje bržu i djelotvorniju komunikaciju. Osobito je važno osigurati brzu reakciju nakon primitka naloga za uklanjanje. Predlošcima se smanjuju troškovi prevođenja i doprinosi višem standardu postupka. Predlošci za povratne informacije omogućuju standardiziranu razmjenu informacija te su posebno važni u slučajevima u kojima pružatelji usluga smještaja na poslužitelju ne mogu ispuniti obveze iz naloga za uklanjanje. Autentificiranim kanalima za podnošenje može se jamčiti vjerodostojnost naloga za uklanjanje, uključujući točnost datuma i vremena slanja i primitka naloga.

(47)

Kako bi se prema potrebi omogućila brza izmjena sadržaja predložaka kojima se treba služiti za potrebe ove Uredbe, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske Unije u vezi s izmjenom priloga ovoj Uredbi. Kako bi se mogao uzeti u obzir razvoj tehnologije i povezanog pravnog okvira, Komisija bi također trebala biti ovlaštena za donošenje delegiranih akata radi dopune ove Uredbe tehničkim zahtjevima za elektronička sredstva kojima se nadležna tijela trebaju služiti za slanje naloga za uklanjanje. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (13). Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(48)

Države članice trebale bi prikupljati informacije o provedbi ove Uredbe. Države članice trebale bi moći upotrebljavati izvješća o transparentnosti koja izrađuju pružatelji usluga smještaja na poslužitelju te ih prema potrebi dopunjavati podrobnijim informacijama, kao što su njihova vlastita izvješća o transparentnosti na temelju ove Uredbe. Trebalo bi utvrditi detaljan program za praćenje ishoda, rezultata i učinaka ove Uredbe u svrhu doprinosa evaluaciji provedbe ove Uredbe.

(49)

Na temelju nalaza i zaključaka iz izvješća o provedbi te ishoda praćenja, Komisija bi trebala provesti evaluaciju ove Uredbe u roku od tri godine od njezina stupanja na snagu. Evaluacija bi se trebala temeljiti na kriterijima učinkovitosti, nužnosti, djelotvornosti, proporcionalnosti, relevantnosti, usklađenosti i dodane vrijednosti Unije. Njome bi trebalo ocijeniti funkcioniranje različitih operativnih i tehničkih mjera predviđenih ovom Uredbom, uključujući djelotvornost mjera za poboljšanje otkrivanja, identificiranja i uklanjanja terorističkog sadržaja na internetu, djelotvornost zaštitnih mehanizama te učinke na potencijalno ugrožena temeljna prava, kao što je sloboda izražavanja i informiranja, uključujući slobodu i pluralizam medija, slobodu poduzetništva, pravo na osobni život i zaštitu osobnih podataka. Komisija bi također trebala ocijeniti učinak na potencijalno ugrožene interese trećih strana.

(50)

S obzirom na to da cilj ove Uredbe, odnosno osiguravanje neometanog funkcioniranja jedinstvenoga digitalnog tržišta borbom protiv širenja terorističkog sadržaja na internetu, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog njegovog opsega i učinka on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. UEU-a. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja,

(1)

Člankom 325. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) zahtijeva se od Unije i država članica da suzbijaju prijevare i sva druga nezakonita djelovanja koja su usmjerena protiv financijskih interesa Unije. Unija bi trebala podupirati aktivnosti u tim područjima.

(2)

Dosadašnja potpora tim aktivnostima Odlukom br. 804/2004/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (3) (program „Hercule”), koja je izmijenjena i produljena Odlukom br. 878/2007/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4) (program „Hercule II”), koja je stavljena izvan snage i zamijenjena Uredbom (EU) br. 250/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (5) (program „Hercule III”), omogućila je jačanje aktivnosti Unije i država članica usmjerenih na suzbijanje prijevara, korupcije i svih drugih nezakonitih aktivnosti koje utječu na financijske interese Unije.

(3)