ISSN 1977-0847

Službeni list

Europske unije

L 177

European flag  

Hrvatsko izdanje

Zakonodavstvo

Godište 63.
5. lipnja 2020.


Sadržaj

 

I.   Zakonodavni akti

Stranica

 

 

UREDBE

 

*

Uredba (EU) 2020/740 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. svibnja 2020. o označivanju guma s obzirom na učinkovitost potrošnje goriva i druge parametre, izmjeni Uredbe (EU) 2017/1369 i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1222/2009

1

 

*

Uredba (EU) 2020/741 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. svibnja 2020. o minimalnim zahtjevima za ponovnu upotrebu vode ( 1 )

32

 

 

II.   Nezakonodavni akti

 

 

MEĐUNARODNI SPORAZUMI

 

*

Odluka Vijeća (EU) 2020/742 od 29. svibnja 2020. o sklapanju Sporazuma u obliku razmjene pisama između Europske unije i Islamske Republike Mauritanije o produljenju Protokola o utvrđivanju ribolovnih mogućnosti i financijskog doprinosa predviđenih Sporazumom o partnerstvu u ribarstvu između Europske zajednice i Islamske Republike Mauritanije, koji prestaje važiti 15. studenoga 2019.

56

 

 

Ispravci

 

*

Ispravak Provedbene uredbe Vijeća (EU) 2020/730 od 3. lipnja 2020. o provedbi Uredbe (EU) 2017/1509 o mjerama ograničavanja protiv Demokratske Narodne Republike Koreje ( SL L 172 I, 3.6.2020. )

58

 


 

(1)   Tekst značajan za EGP.

HR

Akti čiji su naslovi tiskani običnim slovima su oni koji se odnose na svakodnevno upravljanje poljoprivrednim pitanjima, a općenito vrijede ograničeno razdoblje.

Naslovi svih drugih akata tiskani su masnim slovima, a prethodi im zvjezdica.


I. Zakonodavni akti

UREDBE

5.6.2020   

HR

Službeni list Europske unije

L 177/1


UREDBA (EU) 2020/740 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 25. svibnja 2020.

o označivanju guma s obzirom na učinkovitost potrošnje goriva i druge parametre, izmjeni Uredbe (EU) 2017/1369 i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1222/2009

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 114. i članak 194. stavak 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

nakon savjetovanja s Odborom regija,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (2),

budući da:

(1)

Unija je predana izgradnji energetske unije s naprednom klimatskom politikom. Učinkovitost potrošnje goriva ključan je element okvira klimatske i energetske politike Unije do 2030. te je najvažniji čimbenik za smanjenje potražnje za energijom.

(2)

Komisija je preispitala Uredbu (EZ) br. 1222/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (3) te utvrdila potrebu za ažuriranjem njezinih odredaba da bi se poboljšala njezina djelotvornost.

(3)

Primjereno je zamijeniti Uredbu (EZ) br. 1222/2009 da bi se pojasnile i ažurirale pojedine njezine odredbe, uzimajući u obzir tehnološki napredak u pogledu guma.

(4)

Na prometni sektor otpada trećina potrošnje energije Unije. U 2015. udio cestovnog prometa u ukupnim emisijama stakleničkih plinova Unije iznosio je oko 22 %. Na gume, uglavnom zbog njihova otpora kotrljanja, otpada 20 do 30 % potrošnje goriva vozila. Smanjenje otpora kotrljanja guma stoga bi znatno doprinijelo učinkovitosti potrošnje goriva u cestovnom prometu, a time i smanjenju emisija stakleničkih plinova i dekarbonizaciji prometnog sektora.

(5)

Da bi se odgovorilo na izazov smanjenja emisija CO2 u cestovnom prometu, primjereno je da države članice u suradnji s Komisijom pruže poticaje za inovacije u pogledu guma razreda C1, guma razreda C2 i guma razreda C3, koje omogućuju učinkovitu potrošnju goriva i koje su sigurne.

(6)

Gume karakterizira niz međusobno povezanih parametara. Poboljšanje jednog parametra, poput otpora kotrljanja, može imati negativan učinak na druge parametre, poput prianjanja na mokroj podlozi, dok poboljšanje učinkovitosti prianjanja na mokroj podlozi može imati negativan učinak na vanjsku buku kotrljanja. Proizvođače guma trebalo bi poticati na optimizaciju svih parametara iznad postojećih standarda.

(7)

Gume koje omogućuju učinkovitu potrošnju goriva mogu biti troškovno učinkovite jer se uštedama goriva koje se njima ostvaruju više nego kompenzira viša kupovna cijena koja proizlazi iz viših troškova proizvodnje takvih guma.

(8)

Uredbom (EZ) br. 661/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (4) utvrđuju se minimalni zahtjevi u pogledu otpora kotrljanja guma. Tehnološkim napretkom omogućeno je smanjenje energetskih gubitaka do kojih dolazi zbog otpora kotrljanja guma znatno iznad tih minimalnih zahtjeva. Radi smanjenja učinka cestovnog prometa na okoliš primjereno je stoga ažurirati odredbe o označivanju guma kako bi se krajnje korisnike potaknulo na kupnju guma koje omogućuju učinkovitiju potrošnju goriva, pružajući im usklađene informacije o parametru otpora kotrljanja.

(9)

Poboljšanje označivanja guma omogućit će potrošačima dobivanje relevantnijih i usporedivijih informacija o učinkovitosti potrošnje goriva, sigurnosti i buci te će im pružiti mogućnost za donošenje troškovno učinkovitih i ekološki prihvatljivih odluka pri kupnji guma.

(10)

Prometna buka znatna je smetnja i ima štetan učinak na zdravlje. Uredbom (EZ) br. 661/2009 utvrđuju se minimalni zahtjevi u pogledu vanjske buke kotrljanja guma. Tehnološki napredak omogućuje smanjenje vanjske buke kotrljanja znatno iznad tih minimalnih zahtjeva. Radi smanjenja prometne buke primjereno je stoga ažurirati odredbe o označivanju guma kako bi se krajnje korisnike potaknulo na kupnju guma koje proizvode manju vanjsku buku kotrljanja, pružajući im usklađene informacije o parametru vanjske buke kotrljanja.

(11)

Pružanjem usklađenih informacija o vanjskoj buci kotrljanja također se olakšava provedba mjera za ograničavanje prometne buke i doprinosi povećanju svijesti o učinku guma na prometnu buku u okviru Direktive 2002/49/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (5).

(12)

Uredbom (EZ) br. 661/2009 utvrđuju se i minimalni zahtjevi u pogledu prianjanja guma na mokroj podlozi. Tehnološki napredak omogućuje poboljšanje prianjanja na mokroj podlozi znatno iznad tih minimalnih zahtjeva, a time i smanjenje udaljenosti pri kočenju na mokroj podlozi. Radi poboljšanja sigurnosti na cestama primjereno je stoga ažurirati odredbe o označivanju guma kako bi se krajnje korisnike potaknulo na kupnju guma s većom učinkovitošću prianjanja na mokroj podlozi, pružajući im usklađene informacije o parametru prianjanja na mokroj podlozi.

(13)

Da bi se osigurala usklađenost s međunarodnim okvirom, u Uredbi (EZ) br. 661/2009 upućuje se na Pravilnik br. 117 Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu (UNECE) (6), kojim se utvrđuju relevantne metode mjerenja za otpor kotrljanja, vanjsku buku kotrljanja i učinkovitost prianjanja guma na mokroj podlozi i snijegu.

(14)

U oznaku gume trebalo bi uključiti informacije o učinkovitosti guma koje su posebno dizajnirane za uporabu u teškim snježnim i ledenim uvjetima. Informacije o učinkovitosti prianjanja na snijegu trebale bi se temeljiti na Pravilniku br. 117 Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu (UNECE), u njegovoj najnovijoj verziji koja se primjenjuje na Uniju (Pravilnik UNECE-a br. 117), a piktogram „alpska oznaka” iz tog pravilnika trebalo bi uključiti u oznaku gume za gumu koja ispunjava minimalne vrijednosti indeksa prianjanja na snijegu utvrđene u tom pravilniku. Informacije o učinkovitosti prianjanja na ledu trebale bi se, nakon što se norma formalno donese, temeljiti na normi ISO 19447, a piktogram za prianjanje na ledu trebalo bi uključiti u oznaku gume za gumu koja ispunjava minimalne vrijednosti indeksa prianjanja na ledu navedene u toj normi ISO. Do donošenja norme ISO 19447 učinkovitost prianjanja na ledu trebalo bi procjenjivati s pomoću pouzdanih, točnih i ponovljivih metoda kojima se uzimaju u obzir općepriznate najsuvremenije metode. Na oznaci gume za gumu koja ispunjava minimalne norme učinkovitosti prianjanja na ledu trebao bi biti prikazan piktogram za prianjanje na ledu naveden u Prilogu I.

(15)

Abrazija guma tijekom uporabe znatan je izvor mikroplastike koja je štetna za okoliš i ljudsko zdravlje. Stoga se u Komunikaciji Komisije „Europska strategija za plastiku u kružnom gospodarstvu” spominje potreba za rješavanjem pitanja nehotičnog ispuštanja mikroplastike iz guma, među ostalim, s pomoću mjera informiranja, kao što su označivanje guma, i s pomoću minimalnih zahtjeva za gume. Abrazija guma povezana je s konceptom kilometraže, odnosno, brojem kilometara koji će guma prijeći prije nego što je bude potrebno zamijeniti zbog istrošenosti gaznog sloja. Osim o abraziji guma i istrošenosti gaznog sloja, vijek trajanja gume ovisi o nizu čimbenika, kao što su otpornost gume na trošenje, među ostalim sastav, uzorak gaznog sloja i struktura, uvjeti na cesti, održavanje, tlak u gumama i način vožnje.

(16)

Međutim, još uvijek ne postoji prikladna metoda ispitivanja za mjerenje abrazije guma i kilometraže. Stoga bi Komisija trebala naručiti razvoj takve metode ispitivanja, uzimajući u potpunosti u obzir najsuvremenije i međunarodno razvijene ili predložene norme i propise, kao i rad u okviru industrije.

(17)

Obnovljene gume čine znatan dio tržišta guma za teška vozila. Obnavljanje guma produljuje njihov vijek trajanja i doprinosi ispunjavanju ciljeva kružnoga gospodarstva, kao što je smanjenje količine otpada. Primjena zahtjevâ u pogledu označivanja na te gume dovela bi do znatnih ušteda energije. Ovom Uredbom trebalo bi predvidjeti buduće uključivanje prikladne metode ispitivanja za mjerenje učinkovitosti obnovljenih guma, koja još uvijek ne postoji.

(18)

Oznaku energetske učinkovitosti predviđenu Uredbom (EU) 2017/1369 Europskog parlamenta i Vijeća (7), kojom se s obzirom na potrošnju energije proizvodi svrstavaju u rasponu od „A” do „G”, više od 85 % potrošača Unije prepoznaje kao jasan i transparentan alat za informiranje te se dokazala djelotvornom u promicanju učinkovitijih proizvoda. Oznaka gume trebala bi imati isti dizajn u mjeri u kojoj je to moguće, uz uvažavanje specifičnosti parametara guma.

(19)

Pružanje usporedivih informacija o parametrima guma u obliku standardne oznake gume vjerojatno će utjecati na odluke o kupnji krajnjih korisnika u korist kupnje dugotrajnijih, sigurnijih i tiših guma koje omogućuju učinkovitiju potrošnju goriva. To će, s druge strane, vjerojatno potaknuti proizvođače guma da optimiziraju parametre guma, što bi utrlo put prema održivijoj potrošnji i proizvodnji guma.

(20)

Potreba za boljom informiranošću o učinkovitosti potrošnje goriva i drugim parametrima relevantna je za sve krajnje korisnike, među ostalima, za kupce zamjenskih guma, kupce guma ugrađenih na nova vozila te upravitelje voznih parkova i prometna poduzeća, koji ne mogu lako usporediti parametre različitih marki guma zbog toga što ne postoji režim označivanja i usklađenog ispitivanja. Stoga je primjereno zahtijevati da se oznaka gume mora dostaviti za sve gume koje su ponuđene s vozilom ili ugrađene na vozilo.

(21)

Oznake gume zahtijevaju se za gume za automobile (gume razreda C1) i kombije (gume razreda C2), ali ne i za teška vozila (gume razreda C3). Obilježja guma razreda C3 jesu veća potrošnja goriva i veća godišnja kilometraža od guma razreda C1 ili guma razreda C2 te je stoga potencijal za smanjenje potrošnje goriva i emisija stakleničkih plinova iz teških vozila znatan. Stoga bi gume razreda C3 trebalo uključiti u područje primjene ove Uredbe. Potpuno uključivanje guma razreda C3 u područje primjene ove Uredbe također je u skladu s Uredbom (EU) 2018/956 Europskog parlamenta i Vijeća (8) kojom je predviđeno praćenje emisija CO2 i potrošnje goriva novih teških vozila i izvješćivanje o tim dvama parametrima te s Uredbom (EU) 2019/1242 Europskog parlamenta i Vijeća (9) kojom se utvrđuju emisijske norme CO2 za nova teška vozila.

(22)

Brojni krajnji korisnici donose odluke o kupnji guma a da ih uživo ne vide, pa stoga i ne vide oznaku gume koja se na njoj nalazi. U takvim situacijama oznaku gume trebalo bi pokazati krajnjim korisnicima prije nego što donesu odluke o kupnji. Prikazom oznake gume na gumama koje se nalaze na prodajnom mjestu, kao i u tehničkom promidžbenom materijalu, trebalo bi osigurati da distributeri i potencijalni krajnji korisnici dobiju usklađene informacije o relevantnim parametrima guma u trenutku i na mjestu donošenja odluke o kupnji.

(23)

Pojedini krajnji korisnici donose odluke o kupnji guma prije dolaska na prodajno mjesto ili kupuju gume putem poštanske narudžbe ili na internetu. Da bi se osiguralo da i ti krajnji korisnici mogu donijeti informiranu odluku na osnovi usklađenih informacija o, među ostalim, učinkovitosti potrošnje goriva, prianjanju na mokroj podlozi i vanjskoj buci kotrljanja, oznake gume trebalo bi prikazati u svim tehničkim promidžbenim materijalima i vizualnim oglasima za određene tipove guma, između ostalog kada se takvi materijali čine dostupnima na internetu. Ako se vizualni oglasi odnose na određenu kategoriju guma, a ne samo na određeni tip gume, oznaka gume ne mora biti prikazana.

(24)

Potencijalnim krajnjim korisnicima trebalo bi pružiti informacije s objašnjenjem svake sastavnice oznake gume i njezina značaja. Te bi informacije trebalo pružiti u svim tehničkim promidžbenim materijalima, primjerice, na internetskim stranicama dobavljača, ali ih ne bi trebalo zahtijevati u vizualnim oglasima. Oglase na reklamnim panoima, u novinama, časopisima ili na radiju ili televiziji ne bi trebalo smatrati tehničkim promidžbenim materijalima.

(25)

Ne dovodeći u pitanje obveze država članica u pogledu nadzora tržišta ili obvezu dobavljača da provjere sukladnost proizvoda, dobavljači bi trebali u bazi podataka o proizvodima elektronički staviti na raspolaganje potrebne informacije o usklađenosti proizvoda. Informacije koje su relevantne za potrošače i distributere trebalo bi učiniti javno dostupnima u dijelu baze podatka o proizvodima dostupnom javnosti. Te bi informacije trebalo učiniti javno dostupnima kao otvorene podatke da bi se dizajnerima mobilnih aplikacija i alata za usporedbu dala mogućnost da ih upotrebljavaju. Jednostavan izravan pristup dijelu baze podataka o proizvodima dostupnom javnosti trebalo bi olakšati alatima usmjerenima na korisnike koji su navedeni na tiskanoj oznaci gume, kao što je dinamični kod za brzi odgovor (kod QR).

(26)

Dio baze podataka o proizvodima koji se odnosi na usklađenost trebao bi podlijegati strogim pravilima o zaštiti podataka. Potrebne posebne dijelove tehničke dokumentacije u dijelu baze podataka o proizvodima koji se odnosi na usklađenost trebalo bi učiniti dostupnima i tijelima za nadzor tržišta i Komisiji. Ako su tehničke informacije previše osjetljive da bi ih se uključilo u kategoriju tehničke dokumentacije, tijela za nadzor tržišta trebala bi imati pristup tim informacijama kada je to potrebno u skladu s obvezom suradnje dobavljačâ ili tako što će dobavljači dobrovoljno učitati dodatne dijelove tehničke dokumentacije u bazu podataka o proizvodima.

(27)

Prodaja guma putem internetskih prodajnih platformi u porastu je u odnosu na izravnu kupnju od dobavljača. Stoga bi pružatelji usluga smještaja informacija na poslužitelju trebali omogućiti prikazivanje oznake gume i informacijskog lista proizvoda koje je dostavio dobavljač blizu prikaza cijene. Pružatelji usluga smještaja informacija na poslužitelju trebali bi obavijestiti distributera o obvezi prikazivanja oznake gume i informacijskog lista proizvoda, ali ne bi trebali biti odgovorni za točnost ili sadržaj te oznake gume ili tog informacijskog lista proizvoda. Obveze nametnute pružateljima usluga smještaja informacija na poslužitelju na temelju ove Uredbe trebale bi i dalje biti ograničene na ono što je razumno te ne bi trebale predstavljati opću obvezu praćenja informacija koje pohranjuju ili aktivnog traženja činjenica ili okolnosti koje ukazuju na aktivnosti koje nisu u skladu sa zahtjevima ove Uredbe. Međutim, člankom 14. stavkom 1. Direktive 2000/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (10) zahtijeva se od pružatelja usluga smještaja informacija na poslužitelju koji žele iskoristiti izuzeće od odgovornosti sadržano u toj odredbi da djeluju žurno da bi uklonili informacije koje pohranjuju na zahtjev primatelja njihovih usluga ako takve informacije nisu u skladu sa zahtjevima ove Uredbe, kao što su informacije koje se odnose na oznake gume ili informacijski list proizvoda koji nedostaju, koji su nepotpuni ili netočni, ili da bi onemogućili pristup takvim informacijama. Pružatelji usluga smještaja informacija na poslužitelju trebali bi to učiniti čim steknu stvarno znanje o takvim informacijama ili, kada je riječ o zahtjevima za naknadu štete, čim saznaju za takve informacije, na primjer, putem posebnih informacija koje je pružilo tijelo za nadzor tržišta. Dobavljači koji izravno prodaju krajnjim korisnicima putem vlastitih internetskih stranica podliježu istim obvezama u pogledu prodaje na daljinu kao distributeri.

(28)

Otpor kotrljanja, prianjanje na mokroj podlozi, vanjsku buku kotrljanja i druge parametre trebalo bi mjeriti u skladu s pouzdanim, točnim i ponovljivim metodama kojima se uzimaju u obzir općepriznate najsuvremenije metode mjerenja i izračuna. Koliko god je to moguće, takve bi metode trebale odražavati ponašanje prosječnog potrošača i biti otporne kako odvratile i od namjernog i od nenamjernog zaobilaženja. Oznake gume trebale bi odražavati usporednu učinkovitost guma u stvarnoj uporabi, unutar ograničenja koja proizlaze iz potrebe za pouzdanim, točnim i ponovljivim laboratorijskim ispitivanjem, da bi se krajnjim korisnicima omogućila usporedba različitih guma te ograničili troškovi ispitivanja za proizvođače.

(29)

Ako imaju dovoljno razloga vjerovati da dobavljač nije osigurao točnost oznake gume te da bi ojačala povjerenje potrošača, nacionalna tijela definirana u članku 3. točki 37. Uredbe (EU) 2018/858 Europskog parlamenta i Vijeća (11) trebala bi provjeriti odgovaraju li razredi za otpor kotrljanja, prianjanja na mokroj podlozi i vanjsku buku kotrljanja prikazani na oznaci gume, kao i piktogrami za druge parametre dokumentaciji koju je dobavljač dostavio na osnovi rezultata ispitivanja i izračunâ. Takve se provjere mogu provoditi tijekom postupka homologacije tipa i ne iziskuju nužno provedbu fizičkog ispitivanja gume.

(30)

Usklađenost dobavljača, trgovaca na veliko, trgovaca i drugih distributera s odredbama o označivanju guma ključna je da bi se osigurali jednaki uvjeti u Uniji. Države članice trebale bi stoga pratiti tu usklađenost s pomoću redovitih ex-post kontrola i nadzora tržišta u skladu s Uredbom (EU) 2019/1020 Europskog parlamenta i Vijeća (12).

(31)

Da bi se olakšalo praćenje usklađenosti, krajnjim korisnicima ponudio koristan alat te distributerima omogućili dodatni načini za primanje informacijskih listova proizvoda, gume bi trebalo uvrstiti u bazu podataka o proizvodima uspostavljenu na temelju Uredbe (EU) 2017/1369. Tu uredbu trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(32)

Da bi krajnji korisnici imali povjerenje u oznaku gume, ne bi trebale biti dopuštene druge oznake koje u velikoj mjeri sliče oznaci gume. Iz istog razloga ne bi trebale biti dopuštene ni druge oznake, znakovi, simboli ili natpisi koji bi mogli zavarati ili zbuniti krajnje korisnike u pogledu parametara koji su obuhvaćeni oznakom gume.

(33)

Sankcije koje se primjenjuju na kršenja ove Uredbe i delegiranih akata donesenih na temelju ove Uredbe trebale bi biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

(34)

Da bi se promicali energetska učinkovitost, ublažavanje klimatskih promjena, sigurnost na cestama i zaštita okoliša, države članice trebale bi moći stvoriti poticaje za uporabu energetski učinkovitih i sigurnih guma. Države članice slobodno odlučuju o naravi tih poticaja. Ti poticaji trebali bi biti u skladu s pravilima Unije o državnim potporama i ne bi trebali predstavljati neopravdane tržišne prepreke. Ovom se Uredbom ne dovodi u pitanje ishod eventualnih postupaka u vezi s državnim potporama koji se u odnosu na takve poticaje mogu pokrenuti u skladu s člancima 107. i 108. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU).

(35)

Da bi se izmijenili sadržaj i format oznake gume, uveli zahtjevi u pogledu obnovljenih guma, abrazije guma i kilometraže, a prilozi prilagodili tehnološkom napretku, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (13). Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(36)

Čim pouzdane, točne i ponovljive metode za ispitivanje i mjerenje abrazije guma i kilometraže postanu dostupne, Komisija bi trebala procijeniti izvedivost dodavanja informacija o abraziji guma i kilometraži na oznaku gume. Prilikom predlaganja delegiranog akta radi dodavanja abrazije guma i kilometraže na oznaku gume, Komisija bi trebala uzeti u obzir tu procjenu te bi trebala blisko surađivati s industrijom, relevantnim organizacijama za normizaciju, kao što su Europski odbor za normizaciju (CEN), Gospodarska komisija Ujedinjenih naroda za Europu (UNECE) ili Međunarodna organizacija za normizaciju (ISO), te s predstavnicima drugih dionika zainteresiranih za razvoj prikladnih metoda ispitivanja. Informacije o abraziji guma i kilometraži trebale bi biti nedvosmislene i ne bi trebale negativno utjecati na jasnu razumljivost i djelotvornost oznake gume u cjelini za krajnje korisnike. Tim bi se informacijama krajnjim korisnicima također omogućilo da donesu informiranu odluku o gumama, njihovu vijeku trajanja i nehotičnom ispuštanju mikroplastike. To bi doprinijelo zaštiti okoliša, a krajnjim korisnicima istodobno omogućilo da procijene troškove uporabe guma tijekom duljeg razdoblja.

(37)

Ne bi trebalo biti potrebno opremiti novom oznakom gume one gume koje su već stavljene na tržište prije datuma primjene ove Uredbe.

(38)

Veličina oznake gume trebala bi ostati ista kao ona utvrđena u Uredbi (EZ) br. 1222/2009. Pojedinosti u pogledu prianjanja na snijegu i prianjanja na ledu te kod QR-a trebalo bi uvrstiti na oznaku gume.

(39)

Komisija bi trebala provesti evaluaciju ove Uredbe. U skladu sa stavkom 22. Međuinstitucijskog sporazuma o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. ta evaluacija trebala bi se temeljiti na učinkovitosti, djelotvornosti, važnosti, usklađenosti i dodanoj vrijednosti te biti temelj za procjene učinka mogućih daljnjih djelovanja.

(40)

S obzirom na to da cilj ove Uredbe, to jest poboljšanje sigurnosti, zaštite zdravlja, gospodarske i okolišne učinkovitosti cestovnog prometa pružanjem informacija krajnjim korisnicima da bi im se omogućio odabir dugotrajnijih, sigurnijih i tiših guma koje omogućuju učinkovitiju potrošnju goriva, ne mogu dostatno ostvariti države članice jer to zahtijeva usklađene informacije za krajnje korisnike, nego se oni, zbog potrebe za usklađenim regulatornim okvirom i jednakim uvjetima za proizvođače, na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji (UEU). Uredba ostaje odgovarajući pravni instrument jer se njome nameću jasna i detaljna pravila kojima se državama članicama onemogućuje različito prenošenje te se time osigurava viši stupanj usklađenosti u cijeloj Uniji. Usklađenim regulatornim okvirom na razini Unije umjesto na razini država članica smanjuju se troškovi dobavljača, osiguravaju jednaki uvjeti i slobodno kretanje robe na unutarnjem tržištu. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u članku 5. UEU-a, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(41)

Uredbu (EZ) br. 1222/2009 trebalo bi stoga staviti izvan snage s učinkom od datuma primjene ove Uredbe,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Predmet

Ovom se Uredbom uspostavlja okvir za pružanje usklađenih informacija o parametrima guma s pomoću označivanja da bi se krajnjim korisnicima omogućilo donošenje informirane odluke pri kupnji guma u svrhu poboljšanja sigurnosti, zaštite zdravlja te gospodarske i okolišne učinkovitosti cestovnog prometa promicanjem dugotrajnih i sigurnih guma koje omogućuju učinkovitu potrošnju goriva i niske razine buke.

Članak 2.

Područje primjene

1.   Ova se Uredba primjenjuje na gume razreda C1, gume razreda C2 i gume razreda C3 koje se stavljaju na tržište.

Zahtjevi u pogledu obnovljenih guma primjenjuju se čim prikladna metoda ispitivanja za mjerenje učinkovitosti takvih guma postane dostupna u skladu s člankom 13.

2.   Ova se Uredba ne primjenjuje na:

(a)

terenske profesionalne gume;

(b)

gume dizajnirane za ugradnju samo na vozila prvi put registrirana prije 1. listopada 1990.;

(c)

rezervne gume za privremenu uporabu tipa T;

(d)

gume kategorije brzine manje od 80 km/h;

(e)

gume čiji nazivni promjer naplatka ne prelazi 254 mm ili iznosi 635 mm ili više;

(f)

gume opremljene dodatnim napravama za povećavanje prionjivosti, poput guma s čavlima;

(g)

gume dizajnirane za ugradnju samo na vozila predviđena isključivo za utrke;

(h)

rabljene gume, osim ako su takve gume uvezene iz treće zemlje.

Članak 3.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

1.

„gume razreda C1”, „gume razreda C2” i „gume razreda C3” znači gume koje pripadaju odgovarajućim razredima utvrđenima u članku 8. stavku 1. Uredbe (EZ) br. 661/2009;

2.

„obnovljena guma” znači rabljena guma koja je obnovljena zamjenom istrošenoga gaznog sloja novim materijalom;

3.

„rezervna guma za privremenu uporabu tipa T” znači rezervna guma za privremenu uporabu dizajnirana za uporabu pri višem tlaku zraka nego obične i ojačane gume;

4.

„terenska profesionalna guma” znači guma za posebnu uporabu koja se upotrebljava ponajprije u teškim terenskim uvjetima;

5.

„oznaka gume” znači grafički dijagram, u tiskanom ili elektroničkom obliku, među ostalim u obliku naljepnice, koji sadržava simbole u svrhu pružanja informacija krajnjim korisnicima o učinkovitosti gume ili serije guma u odnosu na parametre navedene u Prilogu I.;

6.

„prodajno mjesto” znači lokacija gdje se gume izlažu ili pohranjuju te nude za prodaju, među ostalim, autosaloni u kojima se gume koje nisu ugrađene na vozila nude za prodaju krajnjim korisnicima;

7.

„tehnički promidžbeni materijal” znači dokumentacija, u tiskanom ili elektroničkom obliku, koju izrađuje dobavljač radi dopunjavanja oglasnih materijala informacijama navedenima u Prilogu IV.;

8.

„informacijski list proizvoda” znači standardni dokument koji sadržava informacije navedene u Prilogu III. i koji je u tiskanom ili elektroničkom obliku;

9.

„tehnička dokumentacija” znači dokumentacija koja je dovoljna da se tijelima za nadzor tržišta omogući procjena točnosti oznake gume i informacijskog lista proizvoda, uključujući informacije navedene u točki 2. Priloga VII.;

10.

„baza podataka o proizvodima” znači baza podataka o proizvodima uspostavljena na temelju članka 12. Uredbe (EU) 2017/1369;

11.

„prodaja na daljinu” znači ponuda za prodaju, najam ili kupnju uz obročnu otplatu putem poštanske narudžbe, kataloga, interneta, telemarketinga ili bilo koje druge metode pri kojoj se ne može očekivati da potencijalni krajnji korisnik vidi izloženu gumu;

12.

„proizvođač” znači proizvođač kako je definiran u članku 3. točki 8. Uredbe (EU) 2019/1020;

13.

„uvoznik” znači uvoznik kako je definiran u članku 3. točki 9. Uredbe (EU) 2019/1020;

14.

„ovlašteni zastupnik” znači fizička ili pravna osoba s poslovnim nastanom u Uniji koju je proizvođač pisanim putem ovlastio da djeluje u ime proizvođača u odnosu na posebne zadaće s obzirom na obveze proizvođača u skladu sa zahtjevima ove Uredbe;

15.

„dobavljač” znači proizvođač s poslovnim nastanom u Uniji, ovlašteni zastupnik proizvođača koji nema poslovni nastan u Uniji, ili uvoznik, koji proizvod stavlja na tržište Unije;

16.

„distributer” znači fizička ili pravna osoba u opskrbnom lancu koja nije dobavljač i koja stavlja proizvod na raspolaganje na tržištu;

17.

„stavljanje na raspolaganje na tržištu” znači stavljanje na raspolaganje na tržištu kako je definirano u članku 3. točki 1. Uredbe (EU) 2019/1020;

18.

„stavljanje na tržište” znači stavljanje na tržište kako je definirano u članku 3. točki 2. Uredbe (EU) 2019/1020;

19.

„krajnji korisnik” znači potrošač, upravitelj voznog parka ili poduzeće za cestovni promet koji kupuju ili za koje se očekuje da će kupiti gumu;

20.

„parametar” znači značajka gume koja ima znatan učinak na okoliš, sigurnost na cestama ili zdravlje tijekom uporabe gume, kao što su abrazija gume, kilometraža, otpor kotrljanja, prianjanje na mokroj podlozi, vanjska buka kotrljanja, prianjanje na snijegu ili prianjanje na ledu;

21.

„tip gume” znači verzija gume za koju su tehničke značajke na oznaci gume, informacijskom listu proizvoda i oznaci tipa gume iste za sve jedinice te verzije;

22.

„dopušteno odstupanje pri provjeri” znači najveće dopušteno odstupanje između rezultata mjerenja i izračuna pri provjerama koje provode tijela za nadzor tržišta ili koje se provode u njihovo ime i vrijednosti prijavljenih ili objavljenih parametara, odražavajući odstupanje koje proizlazi iz razlika među laboratorijima;

23.

„identifikacijska oznaka tipa gume” znači kod, obično alfanumerički, kojim se određeni tip gume razlikuje od drugih tipova guma koji imaju isti trgovački naziv ili isti žig kao trgovački naziv ili žig dobavljača;

24.

„ekvivalentni tip gume” znači tip gume koji stavlja na tržište isti dobavljač kao i drugi tip gume s različitom identifikacijskom oznakom tipa gume i koji ima iste tehničke značajke koje su relevantne za oznaku gume i isti informacijski list proizvoda.

Članak 4.

Obveze dobavljača guma

1.   Dobavljači osiguravaju da su uz gume razreda C1, gume razreda C2 i gume razreda C3 koje se stavljaju na tržište besplatno priloženi:

(a)

za svaku pojedinačnu gumu, oznaka gume, u obliku naljepnice, koja je u skladu sa zahtjevima navedenima u Prilogu II., u kojoj se navode informacije i razred za svaki od parametara navedenih u Prilogu I., te informacijski list proizvoda; ili

(b)

za svaku seriju s jednom ili više istovjetnih guma, tiskana oznaka gume koja je u skladu sa zahtjevima navedenima u Prilogu II., u kojoj se navode informacije i razred za svaki od parametara navedenih u Prilogu I., te informacijski list proizvoda.

2.   Kada je riječ o gumama koje se prodaju ili nude za prodaju na daljinu, dobavljači osiguravaju da je oznaka gume prikazana blizu prikaza cijene i da se informacijskom listu proizvoda može pristupiti, među ostalim, na zahtjev krajnjeg korisnika, u tiskanom obliku. Oznaka gume mora biti toliko velika da je jasno vidljiva i čitljiva te po veličini mora biti razmjerna veličini utvrđenoj u točki 2.1. Priloga II.

Kada je riječ o gumama koje se prodaju ili nude za prodaju na internetu, dobavljači mogu oznaku gume za određeni tip gume učiniti dostupnom u ugniježđenom prikazu (nested display).

3.   Dobavljači osiguravaju da je oznaka gume pokazana na svakom vizualnom oglasu za određeni tip gume. Ako vizualni oglas prikazuje cijenu tog tipa gume, oznaka gume prikazuje se blizu prikaza cijene.

Kada je riječ o vizualnim oglasima na internetu, dobavljači mogu oznaku gume učiniti dostupnom u ugniježđenom prikazu.

4.   Dobavljači osiguravaju da je u svakom tehničkom promidžbenom materijalu za određeni tip gume prikazana oznaka gume tog tipa gume i da taj tehnički promidžbeni materijal uključuje informacije navedene u Prilogu IV.

5.   Dobavljači dostavljaju relevantnom nacionalnom tijelu, kako je definirano u članku 3. točki 37. Uredbe (EU) 2018/858, vrijednosti koje se upotrebljavaju za određivanje povezanih razreda i sve dodatne informacije o učinkovitosti koje dobavljač navede na oznaci gume tipova guma u skladu s Prilogom I. ovoj Uredbi, kao i oznaku gume koja je u skladu sa zahtjevima navedenima u Prilogu II. ovoj Uredbi. Te informacije dostavljaju se relevantnom nacionalnom tijelu na temelju članka 5. stavaka 1. i 2. ove Uredbe prije stavljanja na tržište dotičnih tipova guma, tako da to tijelo može provjeriti točnost oznake gume.

6.   Dobavljači osiguravaju točnost oznaka gume i informacijskih listova proizvoda koje dostavljaju.

7.   Dobavljači mogu, na zahtjev, učiniti tehničku dokumentaciju dostupnom tijelima država članica koja nisu navedena u stavku 5. ili relevantnim nacionalnim akreditiranim tijelima.

8.   Dobavljači surađuju s tijelima za nadzor tržišta i odmah poduzimaju, na vlastitu inicijativu ili kada to od njih zahtijevaju tijela za nadzor tržišta, mjere za ispravljanje svakog slučaja neusklađenosti s ovom Uredbom za koji su odgovorni.

9.   Dobavljači ne smiju dostavljati niti prikazivati druge oznake, znakove, simbole ili natpise koji nisu u skladu s ovom Uredbom i za koje je vjerojatno da bi zavarali ili zbunili krajnje korisnike u pogledu parametara navedenih u Prilogu I.

10.   Dobavljači ne smiju dostavljati niti prikazivati oznake koje u velikoj mjeri sliče oznaci gume predviđenoj ovom Uredbom.

Članak 5.

Obveze dobavljača guma u odnosu na bazu podataka o proizvodima

1.   Od 1. svibnja 2021. dobavljači unose u bazu podataka o proizvodima informacije navedene u Prilogu VII. prije stavljanja na tržište gume proizvedene nakon tog datuma.

2.   Kada je riječ o gumama proizvedenima između 25. lipnja 2020. i 30. travnja 2021., dobavljač do 30. studenoga 2021. u bazu podataka o proizvodima unosi informacije navedene u Prilogu VII.

3.   Kada je riječ o gumama stavljenima na tržište prije 25. lipnja 2020., dobavljač u bazu podataka o proizvodima može unijeti informacije navedene u Prilogu VII.

4.   Sve dok informacije iz stavaka 1. i 2. ne budu unesene u bazu podataka o proizvodima, dobavljač čini dostupnom elektroničku verziju tehničke dokumentacije radi pregleda u roku od 10 radnih dana od zaprimanja zahtjeva tijela za nadzor tržišta.

5.   Ako homologacijska tijela ili tijela za nadzor tržišta radi obavljanja svojih zadaća na temelju ove Uredbe trebaju druge informacije osim onih navedenih u Prilogu VII., dobavljač im na zahtjev dostavlja te informacije.

6.   Guma u pogledu koje su izvršene promjene koje su relevantne za oznaku gume ili za informacijski list proizvoda smatra se novim tipom gume. Dobavljač u bazi podataka o proizvodima navodi kada je prestao stavljati na tržište jedinice određenog tipa gume.

7.   Nakon što je posljednja jedinica tipa gume stavljena na tržište, dobavljač drži informacije o tom tipu gume u dijelu baze podataka o proizvodima koji se odnosi na usklađenost tijekom pet godina.

Članak 6.

Obveze distributera guma

1.   Distributeri osiguravaju da:

(a)

na prodajnom mjestu gume imaju, na jasno vidljivom mjestu, u potpunosti čitljivu oznaku gume, u obliku naljepnice, koja je u skladu sa zahtjevima navedenima u Prilogu II., koju dostavlja dobavljač u skladu s člankom 4. stavkom 1. točkom (a), te da je dostupan informacijski list proizvoda, među ostalim, na zahtjev, u tiskanom obliku; ili

(b)

je prije prodaje gume koja je dio serije jedne gume ili više istovjetnih guma tiskana oznaka gume, koja je u skladu sa zahtjevima navedenima u Prilogu II., pokazana krajnjem korisniku i jasno prikazana blizu gume na prodajnom mjestu, te da je dostupan informacijski list proizvoda.

2.   Distributeri osiguravaju da je oznaka gume pokazana na svakom vizualnom oglasu za određeni tip gume. Ako vizualni oglas prikazuje cijenu tog tipa gume, oznaka gume prikazuje se blizu prikaza cijene.

Kada je riječ o vizualnim oglasima na internetu za određeni tip gume, distributeri mogu oznaku gume učiniti dostupnom u ugniježđenom prikazu.

3.   Distributeri osiguravaju da je u svakom tehničkom promidžbenom materijalu za određeni tip gume prikazana oznaka gume i da taj tehnički promidžbeni materijal uključuje informacije navedene u Prilogu IV.

4.   Ako gume ponuđene na prodaju nisu vidljive krajnjem korisniku u trenutku prodaje, distributeri osiguravaju da krajnji korisnik prije prodaje dobije primjerak oznake gume.

5.   Distributeri osiguravaju da je u slučaju prodaje na daljinu oznaka gume pokazana u papirnatom obliku i da krajnji korisnik može pristupiti informacijskom listu proizvoda putem besplatnih internetskih stranica i može zatražiti tiskani primjerak informacijskog lista proizvoda.

6.   Distributeri koji prodaju na daljinu u obliku telemarketinga obavješćuju krajnje korisnike o razredima za svaki od parametara na oznaci gume te obavješćuju krajnje korisnike o tome da mogu pristupiti oznaci gume i informacijskom listu proizvoda putem besplatnih internetskih stranica i zatražiti tiskani primjerak.

7.   Kada je riječ o gumama koje se prodaju ili nude za prodaju na internetu, distributeri osiguravaju da je oznaka gume prikazana blizu prikaza cijene i da se može pristupiti informacijskom listu proizvoda. Oznaka gume mora biti toliko velika da je jasno vidljiva i čitljiva te po veličini mora biti razmjerna veličini utvrđenoj u točki 2.1. Priloga II.

Distributeri oznaku gume mogu za određeni tip gume učiniti dostupnom u ugniježđenom prikazu.

Članak 7.

Obveze dobavljača vozila i distributera vozila

Ako krajnji korisnici namjeravaju nabaviti novo vozilo, dobavljači vozila i distributeri vozila takvim krajnjim korisnicima, prije prodaje, dostavljaju oznaku gume za gume koje su ponuđene s vozilom ili ugrađene na vozilo i sav relevantan tehnički promidžbeni materijal te osiguravaju da je informacijski list proizvoda dostupan.

Članak 8.

Obveze pružatelja usluga smještaja informacija na poslužitelju

Ako pružatelj usluga, kako je naveden u članku 14. Direktive 2000/31/EZ, omogućuje prodaju guma na svojim internetskim stranicama, taj pružatelj usluga mora omogućiti prikazivanje oznake gume i informacijskog lista proizvoda koje je dostavio dobavljač blizu prikaza cijene i obavijestiti distributera o obvezi prikazivanja oznake gume i informacijskog lista proizvoda.

Članak 9.

Metode ispitivanja i mjerenja

Informacije koje se moraju pružiti na temelju članaka 4., 6. i 7. o parametrima navedenima na oznaci gume dobivaju se u skladu s metodama ispitivanjima iz Priloga I. i postupkom usklađivanja laboratorija iz Priloga V.

Članak 10.

Postupak provjere

Za svaki od parametara navedenih u Prilogu I. države članice primjenjuju postupak provjere naveden u Prilogu VI. kada procjenjuju sukladnost deklariranih razreda s ovom Uredbom.

Članak 11.

Obveze država članica

1.   Države članice na svojem državnom području ne smiju sprečavati stavljanje na tržište ni puštanje u rad guma koje su u skladu s ovom Uredbom.

2.   Ako države članice pružaju poticaje za gume, takvi poticaji moraju biti usmjereni samo na gume razreda A ili gume razreda B u pogledu otpora kotrljanja ili prianjanja na mokroj podlozi u smislu dijela A odnosno B Priloga I. Oporezivanje i fiskalne mjere ne čine poticaje za potrebe ove Uredbe.

3.   Ne dovodeći u pitanje Uredbu (EU) 2019/1020, ako relevantno nacionalno tijelo kako je definirano u članku 3. točki 37. Uredbe (EU) 2018/858 ima dovoljno razloga vjerovati da dobavljač nije osigurao točnost oznake gume u skladu s člankom 4. stavkom 6. ove Uredbe, ono provjerava odgovaraju li razredi i sve dodatne informacije o učinkovitosti deklarirane na oznaci gume vrijednostima i dokumentaciji koje je dostavio dobavljač u skladu s člankom 4. stavkom 5. ove Uredbe.

4.   U skladu s Uredbom (EU) 2019/1020 države članice osiguravaju da nacionalna tijela za nadzor tržišta uspostave sustav rutinskih i ad hoc inspekcijskih pregleda prodajnih mjesta za potrebe osiguravanja usklađenosti s ovom Uredbom.

5.   Države članice utvrđuju pravila o sankcijama i mehanizmima za izvršavanje koji se primjenjuju na kršenja ove Uredbe i delegiranih akata donesenih na temelju ove Uredbe i poduzimaju sve potrebne mjere radi osiguranja njihove provedbe. Predviđene sankcije moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće. Države članice do 1. svibnja 2021. obavješćuju Komisiju o tim pravilima i tim mjerama o kojima Komisija nije bila prethodno obaviještena te je bez odgode obavješćuju o svim naknadnim izmjenama koje na njih utječu.

Članak 12.

Nadzor nad tržištem Unije i kontrola proizvoda koji ulaze na tržište Unije

1.   Uredba (EU) 2019/1020 primjenjuje se na gume obuhvaćene ovom Uredbom i relevantnim delegiranim i provedbenim aktima donesenima na temelju ove Uredbe.

2.   Komisija potiče i podupire suradnju i razmjenu informacija o nadzoru tržišta u vezi s označivanjem guma među tijelima država članica koja su odgovorna za nadzor tržišta ili zadužena za kontrolu guma koje ulaze na tržište Unije te između tih tijela i Komisije, osobito intenzivnijim uključivanjem skupine za administrativnu suradnju u području označivanja guma.

3.   Nacionalne strategije nadzora tržišta koje su države članice sastavile na temelju članka 13. Uredbe (EU) 2019/1020 moraju uključivati mjere s ciljem osiguravanja djelotvornog izvršavanja ove Uredbe.

4.   Tijela za nadzor tržišta mogu povratiti troškove pregleda dokumenata i fizičkog ispitivanja proizvoda od dobavljača u slučajevima neusklađenosti dobavljača s ovom Uredbom ili relevantnim delegiranim aktima donesenima na temelju ove Uredbe.

Članak 13.

Delegirani akti

1.   Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 14. da bi izmijenila:

(a)

Prilog II. s obzirom na sadržaj i format oznake gume;

(b)

dijelove D i E Priloga I. te priloge II., III., IV., V., VI. i VII. prilagodbom vrijednosti, metoda izračuna i zahtjeva navedenih u njima tehnološkom napretku.

2.   Komisija do 26. lipnja 2022. donosi delegirane akte u skladu s člankom 14. da bi se ova Uredba dopunila uvođenjem u priloge novih zahtjeva u pogledu obavješćivanja u vezi s obnovljenim gumama, pod uvjetom da je dostupna odgovarajuća metoda ispitivanja.

3.   Komisija je također ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 14. kako bi se parametri ili zahtjevi u pogledu obavješćivanja u vezi s abrazijom guma i kilometražom uključili čim pouzdane, točne i ponovljive metode za ispitivanje i mjerenje abrazije guma i kilometraže, koje mogu upotrebljavati europske ili međunarodne organizacije za normizaciju, postanu dostupne te ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)

Komisija je provela temeljitu procjenu učinka; i

(b)

Komisija je provela odgovarajuće savjetovanje s relevantnim dionicima.

4.   Prema potrebi, Komisija prilikom pripreme delegiranih akata s predstavnicima skupina kupaca u Uniji ispituje sadržaj i format oznaka gume da bi se osiguralo da su oznake gume jasno razumljive te objavljuje rezultate.

Članak 14.

Izvršavanje delegiranja ovlasti

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 13. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od pet godina počevši od 25. lipnja 2020. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja razdoblja od pet godina. Delegiranje ovlasti prešutno se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.

3.   Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 13. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.

5.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

6.   Delegirani akt donesen na temelju članka 13. stupa na snagu samo ako ni Europski parlament ni Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 15.

Evaluacija i izvješće

Komisija do 1. lipnja 2025. provodi evaluaciju ove Uredbe i podnosi izvješće Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru.

U tom se izvješću procjenjuje koliko su djelotvorno ovom Uredbom te delegiranim aktima donesenima na temelju ove Uredbe krajnji korisnici potaknuti na odabir učinkovitijih guma, uzimajući u obzir učinak ove Uredbe i delegiranih akata donesenih na temelju ove Uredbe na poduzeća, potrošnju goriva, sigurnost, emisije stakleničkih plinova, razinu svijesti potrošača i aktivnosti nadzora tržišta. U izvješću se također procjenjuju troškovi i koristi obvezne neovisne provjere informacija navedenih na oznaci gume koju provodi treća strana, pri čemu se uzima u obzir iskustvo stečeno u pogledu šireg okvira predviđenog u Uredbi (EZ) br. 661/2009.

Članak 16.

Izmjena Uredbe (EU) 2017/1369

U članku 12. stavku 2. Uredbe (EU) 2017/1369 točka (a) zamjenjuje se sljedećim:

„(a)

potporu tijelima za nadzor tržišta u obavljanju njihovih zadaća na temelju ove Uredbe i relevantnih delegiranih akata, što uključuje njihovo izvršavanje, te na temelju Uredbe (EU) 2020/740 Europskog parlamenta i Vijeća (*1).

Članak 17.

Stavljanje izvan snage Uredbe (EZ) br. 1222/2009

Uredba (EZ) br. 1222/2009 stavlja se izvan snage s učinkom od 1. svibnja 2021.

Upućivanja na uredbu stavljenu izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Uredbu i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom iz Priloga VIII. ovoj Uredbi.

Članak 18.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 1. svibnja 2021.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 25. svibnja 2020.

Za Europski parlament

Predsjednik

D. M. SASSOLI

Za Vijeće

Predsjednica

A. METELKO-ZGOMBIĆ


(1)  SL C 62, 15.2.2019., str. 280.

(2)  Stajalište Europskog parlamenta od 26. ožujka 2019. (još nije objavljeno u Službenom listu) i stajalište Vijeća u prvom čitanju od 25. veljače 2020. (SL C 105, 31.3.2020, str. 1.). Stajalište Europskog parlamenta od 13. svibnja 2020. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(3)  Uredba (EZ) br. 1222/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o označivanju guma s obzirom na učinkovitost potrošnje goriva i druge bitne parametre (SL L 342, 22.12.2009., str. 46.).

(4)  Uredba (EZ) br. 661/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o zahtjevima za homologaciju tipa za opću sigurnost motornih vozila, njihovih prikolica i sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila (SL L 200, 31.7.2009., str. 1.).

(5)  Direktiva 2002/49/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. lipnja 2002. o procjeni i upravljanju bukom iz okoliša (SL L 189, 18.7.2002., str. 12.).

(6)  Pravilnik br. 117 Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu (UNECE) – Jedinstvene odredbe o homologaciji guma s obzirom na buku od kotrljanja guma i/ili prianjanje na mokrim površinama i/ili otpor kotrljanja [2016/1350] (SL L 218, 12.8.2016., str. 1.).

(7)  Uredba (EU) 2017/1369 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2017. o utvrđivanju okvira za označivanje energetske učinkovitosti i o stavljanju izvan snage Direktive 2010/30/EU (SL L 198, 28.7.2017., str. 1.).

(8)  Uredba (EU) 2018/956 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. lipnja 2018. o praćenju emisija CO2 i potrošnje goriva novih teških vozila i o izvješćivanju o tim dvama parametrima (SL L 173, 9.7.2018., str. 1.).

(9)  Uredba (EU) 2019/1242 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o utvrđivanju emisijskih normi CO2 za nova teška vozila i izmjeni uredbi (EZ) br. 595/2009 i (EU) 2018/956 Europskog parlamenta i Vijeća i Direktive Vijeća 96/53/EZ (SL L 198, 25.7.2019., str. 202).

(10)  Direktiva 2000/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2000. o određenim pravnim aspektima usluga informacijskog društva na unutarnjem tržištu, posebno elektroničke trgovine (Direktiva o elektroničkoj trgovini) (SL L 178, 17.7.2000., str. 1.).

(11)  Uredba (EU) 2018/858 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o homologaciji i nadzoru tržišta motornih vozila i njihovih prikolica te sustavâ, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila, o izmjeni uredaba (EZ) br. 715/2007 i (EZ) br. 595/2009 te o stavljanju izvan snage Direktive 2007/46/EZ (SL L 151, 14.6.2018., str. 1.).

(12)  Uredba (EU) 2019/1020 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o nadzoru tržišta i sukladnosti proizvoda i o izmjeni Direktive 2004/42/EZ i uredbi (EZ) br. 765/2008 i (EU) br. 305/2011 (SL L 169, 25.6.2019., str. 1.).

(13)  SL L 123, 12.5.2016., str. 1.


PRILOG I.

ISPITIVANJE, RAZVRSTAVANJE I MJERENJE PARAMETARA GUMA

Dio A: razredi učinkovitosti potrošnje goriva i koeficijent otpora kotrljanja

Razred učinkovitosti potrošnje goriva određuje se i prikazuje na oznaci gume na temelju koeficijenta otpora kotrljanja (RRC u N/kN) prema rasponu od „A” do „E”, navedenom u donjoj tablici, te se mjeri u skladu s Prilogom 6. Pravilniku UNECE-a br. 117 i usklađuje u skladu s postupkom usklađivanja laboratorija navedenim u Prilogu V.

Ako tip gume ne pripada samo jednom razredu gume (npr. C1 i C2), za određivanje razreda učinkovitosti potrošnje goriva tog tipa gume upotrebljava se raspon razvrstavanja koji se primjenjuje na najviši razred gume (npr. C2, a ne C1).

 

Gume razreda C1

Gume razreda C2

Gume razreda C3

Razred učinkovitosti potrošnje goriva

RRC in N/kN

RRC in N/kN

RRC in N/kN

A

RRC ≤ 6,5

RRC ≤ 5,5

RRC ≤ 4,0

B

6,6 ≤ RRC ≤ 7,7

5,6 ≤ RRC ≤ 6,7

4,1 ≤ RRC ≤ 5,0

C

7,8 ≤ RRC ≤ 9,0

6,8 ≤ RRC ≤ 8,0

5,1 ≤ RRC ≤ 6,0

D

9,1 ≤ RRC ≤ 10,5

8,1 ≤ RRC ≤ 9,0

6,1 ≤ RRC ≤ 7,0

E

RRC ≥ 10,6

RRC ≥ 9,1

RRC ≥ 7,1

Dio B: razredi prianjanja na mokroj podlozi

1.

Razred prianjanja na mokroj podlozi određuje se i prikazuje na oznaci gume na temelju indeksa prianjanja na mokroj podlozi (G) prema rasponu od „A” do „E”, navedenom u donjoj tablici, izračunava u skladu s točkom 2. i mjeri u skladu s Prilogom 5. Pravilniku UNECE-a br. 117.

2.

Izračun indeksa prianjanja na mokroj podlozi (G)

G = G(T)–0,03

pri čemu je:

G(T) = indeks prianjanja na mokroj podlozi gume kandidata u jednom ispitnom ciklusu

 

Gume razreda C1

Gume razreda C2

Gume razreda C3

Razred prianjanja na mokroj podlozi

G

G

G

A

1,55 ≤ G

1,40 ≤ G

1,25 ≤ G

B

1,40 ≤ G ≤ 1,54

1,25 ≤ G ≤ 1,39

1,10 ≤ G ≤ 1,24

C

1,25 ≤ G ≤ 1,39

1,10 ≤ G ≤ 1,24

0,95 ≤ G ≤ 1,09

D

1,10 ≤ G ≤ 1,24

0,95 ≤ G ≤ 1,09

0,80 ≤ G ≤ 0,94

E

G ≤ 1,09

G ≤ 0,94

G ≤ 0,79

Dio C: razredi i izmjerena vrijednost vanjske buke kotrljanja

Izmjerena vrijednost vanjske buke kotrljanja (N u dB(A)) navodi se u decibelima i izračunava u skladu s Prilogom 3. Pravilniku UNECE-a br. 117.

Razred vanjske buke kotrljanja određuje se i prikazuje na oznaci gume na temelju graničnih vrijednosti (LV) navedenih u dijelu C Priloga II. Uredbi (EZ) br. 661/2009 kako slijedi:

N ≤ LV – 3

LV – 3 < N ≤ LV

N > LV

Image 1

Image 2

Image 3

Dio D: prianjanje na snijegu

Učinkovitost prianjanja na snijegu ispituje se u skladu s Prilogom 7. Pravilniku UNECE-a br. 117.

Guma koja ispunjava minimalne vrijednosti indeksa prianjanja na snijegu, utvrđene u Pravilniku UNECE-a br. 117, klasificira se kao guma za uporabu u teškim snježnim uvjetima te se na oznaci gume navodi sljedeći piktogram.

Image 4

Dio E: prianjanje na ledu

Učinkovitost prianjanja na ledu ispituje se u skladu s pouzdanim, točnim i ponovljivim metodama, uključujući, prema potrebi, međunarodne standarde, kojima se uzimaju u obzir općepriznate najsuvremenije metode.

Na oznaci gume gume koja ispunjava relevantne minimalne vrijednosti indeksa prianjanja na ledu navodi se sljedeći piktogram.

Image 5


PRILOG II.

SADRŽAJ I FORMAT OZNAKE GUME

1.   

Sadržaj oznake gume

1.1.   

Informacije koje moraju biti navedene u gornjem dijelu oznake gume:

Image 6

1.2.   

Informacije koje moraju biti navedene u donjem dijelu oznake gume za sve gume osim guma koje zadovoljavaju minimalne vrijednosti indeksa prianjanja na snijegu utvrđene u Pravilniku UNECE-a br. 117 ili relevantne minimalne vrijednosti indeksa prianjanja na ledu ili oboje:

Image 7

1.3.   

Informacije koje moraju biti navedene u donjem dijelu oznake gume za gume koje zadovoljavaju minimalne vrijednosti indeksa prianjanja na snijegu utvrđene u Pravilniku UNECE-a br. 117:

Image 8

1.4.   

Informacije koje moraju biti navedene u donjem dijelu oznake gume za gume koje zadovoljavaju relevantne minimalne vrijednosti indeksa prianjanja na ledu:

Image 9

1.5.   

Informacije koje moraju biti navedene u donjem dijelu oznake gume za gume koje zadovoljavaju i relevantne minimalne vrijednosti indeksa prianjanja na snijegu iz Pravilnika UNECE-a br. 117 i minimalne vrijednosti indeksa prianjanja na ledu.

Image 10

2.   

Format oznake gume

2.1.   

Format gornjeg dijela oznake gume:

Image 11

2.1.1.   

Format donjeg dijela oznake gume za sve gume osim guma koje zadovoljavaju minimalne vrijednosti indeksa prianjanja na snijegu utvrđene u Pravilniku UNECE-a br. 117 ili relevantne minimalne vrijednosti indeksa prianjanja na ledu ili oboje:

Image 12

2.1.2.   

Format donjeg dijela oznake gume za gume koje zadovoljavaju minimalne vrijednosti indeksa prianjanja na snijegu utvrđene u Pravilniku UNECE-a br. 117:

Image 13

2.1.3.   

Format donjeg dijela oznake gume za gume koje zadovoljavaju minimalne vrijednosti indeksa prianjanja na ledu:

Image 14

2.1.4.   

Format donjeg dijela oznake gume za gume koje zadovoljavaju i relevantne minimalne vrijednosti indeksa prianjanja na snijegu utvrđene u Pravilniku UNECE-a br. 117 i minimalne vrijednosti indeksa prianjanja na ledu:

Image 15

2.2.   

Za potrebe točke 2.1.:

(a)

najmanja moguća veličina oznake gume: 75 mm široka i 110 mm visoka. Ako se oznaka gume tiska u većem formatu, njezin sadržaj unatoč tome mora ostati razmjeran gornjim specifikacijama;

(b)

pozadina oznake gume: 100 % bijela;

(c)

oblik slova: Verdana i Calibri;

(d)

dimenzije i specifikacije elemenata koji se nalaze na oznaci gume: kako su navedeni gore;

(e)

šifre boja, pri čemu se rabe boje CMYK – cijan, magenta, žuta i crna, ispunjavaju sve sljedeće zahtjeve:

boje logotipa EU-a kako slijedi:

pozadina: 100,80,0,0;

zvijezde: 0,0,100,0;

boja logotipa za energiju: 100,80,0,0;

kod QR: 100 % crna;

trgovački naziv ili žig dobavljača: 100 % crna i u fontu Verdana Bold 7 pt;

identifikacijska oznaka tipa gume: 100 % crna i u fontu Verdana Regular 7 pt;

oznaka veličine gume, indeks nosivosti i oznaka brzinske kategorije: 100 % crna i u fontu Verdana Regular 10 pt;

razred gume: 100 % crna i u fontu Verdana Regular 7 pt, poravnan na desnoj strani;

slova oznake za raspon učinkovitosti potrošnje goriva i oznake za raspon prianjanja na mokroj podlozi: 100 % bijela i u fontu Calibri Bold 19 pt; slova su centrirana na osi 4,5 mm od lijeve strane strelica;

šifre boja CMYK za strelice na oznaci za učinkovitost potrošnje goriva u rasponu od A do E:

razred A: 100,0,100,0;

razred B: 45,0,100,0;

razred C: 0,0,100,0;

razred D: 0,30,100,0;

razred E: 0,100,100,0;

šifre boja CMYK za strelice na oznaci za prianjanje na mokroj podlozi u rasponu od A do E:

A: 100,60,0,0;

B: 90,40,0,0;

C: 65,20,0,0;

D: 50,10,0,0;

E: 30,0,0,0;

unutarnje razdjelne crte: debljina: 0,5 pt, boja: 100 % crna;

slovo razreda učinkovitosti potrošnje goriva: 100 % bijelo i u fontu Calibri Bold 33 pt. Strelice za razrede učinkovitosti potrošnje goriva i prianjanja na mokroj podlozi te odgovarajuće strelice na oznaci za raspon od A do E postavljene su tako da su njihovi vrhovi poravnani. Slovo razreda učinkovitosti potrošnje goriva i strelica razreda prianjanja na mokroj podlozi nalaze se u središtu pravokutnog dijela strelice koja je 100 % crna;

piktogram za učinkovitost potrošnje goriva: širina: 16 mm, visina: 14 mm, debljina: 1 pt, boja: 100 % crna;

piktogram za prianjanje na mokroj podlozi: širina: 20 mm, visina: 14 mm, debljina: 1 pt, boja: 100 % crna;

piktogram za vanjsku buku kotrljanja: širina: 24 mm, visina: 18 mm, debljina: 1 pt, boja: 100 % crna. Broj decibela u zvučniku u fontu Verdana Bold 12 pt, jedinica „dB” u fontu Verdana Regular 9 pt; raspon razreda vanjske buke kotrljanja (od A do C) centriran ispod piktograma, pri čemu je slovo primjenjivog razreda vanjske buke kotrljanja u fontu Verdana Bold 16 pt, a druga slova razreda vanjske buke kotrljanja u fontu Verdana Regular 10 pt;

piktogram za prianjanje na snijegu: širina: 15 mm, visina: 13 mm, debljina: 1 pt, boja: 100 % crna;

piktogram za prianjanje na ledu: širina: 15 mm, visina: 13 mm, debljina: 1 pt, debljina kosih crta: 0,5 pt, boja: 100 % crna;

broj uredbe je 100 % crne boje i u fontu Verdana Regular 6 pt.


(1)  Pravilnik br. 30 Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu (UN/ECE) — Jedinstvene odredbe o homologaciji pneumatskih guma za motorna vozila i njihove prikolice (SL L 201, 30.7.2008., str. 70.).

(2)  Pravilnik br. 54 Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu (UNECE) – Jedinstvene odredbe o homologaciji pneumatskih guma za gospodarska vozila i njihove prikolice (SL L 183, 11.7.2008., str. 41.).


PRILOG III.

INFORMACIJSKI LIST PROIZVODA

Informacije sadržane u informacijskom listu proizvoda za gume navode se u brošuri proizvoda ili drugim materijalima dostavljenima uz gumu i uključuju sljedeće:

(a)

trgovački naziv ili žig dobavljača ili proizvođača ako proizvođač nije ujedno i dobavljač;

(b)

identifikacijsku oznaku tipa gume;

(c)

oznaku veličine gume, indeks nosivosti i oznaku brzinske kategorije, kako je navedeno u Pravilniku UNECE-a br. 30 ili u Pravilniku UNECE-a br. 54 za gume razreda C1, gume razreda C2 i gume razreda C3, ovisno o slučaju;

(d)

razred učinkovitosti potrošnje goriva gume u skladu s Prilogom I.;

(e)

razred prianjanja na mokroj podlozi gume u skladu s Prilogom I.;

(f)

razred vanjske buke kotrljanja i vrijednost u decibelima u skladu s Prilogom I.;

(g)

podatak o tome radi li se o gumi za uporabu u teškim snježnim uvjetima;

(h)

podatak o tome radi li se o gumi za led;

(i)

datum početka proizvodnje tipa gume (dvije znamenke za tjedan i dvije znamenke za godinu);

(j)

datum završetka proizvodnje tipa gume, kada bude poznat (dvije znamenke za tjedan i dvije znamenke za godinu).


PRILOG IV.

INFORMACIJE KOJE SE NAVODE U TEHNIČKOM PROMIDŽBENOM MATERIJALU

1.   

Informacije o gumama u tehničkom promidžbenom materijalu navode se sljedećim redoslijedom:

(a)

razred učinkovitosti potrošnje goriva (slova od „A” do „E”);

(b)

razred prianjanja na mokroj podlozi (slova od „A” do „E”);

(c)

razred i izmjerena vrijednost vanjske buke kotrljanja u dB;

(d)

podatak o tome radi li se o gumi za uporabu u teškim snježnim uvjetima;

(e)

podatak o tome radi li se o gumi za led.

2.   

Informacije iz točke 1. moraju ispunjavati sljedeće zahtjeve:

(a)

moraju biti lako čitljive;

(b)

moraju biti lako razumljive;

(c)

ako se unutar pojedine kategorije guma tipovi guma klasificiraju različito ovisno o dimenziji ili drugim značajkama, mora se navesti raspon između najmanje i najviše učinkovitih tipova guma.

3.   

Dobavljači na svojim internetskim stranicama moraju staviti na raspolaganje i sljedeće:

(a)

poveznicu na relevantnu internetsku stranicu Komisije namijenjenu ovoj Uredbi;

(b)

objašnjenje piktograma otisnutih na oznaci gume;

(c)

izjavu u kojoj se ističe činjenica da stvarne uštede goriva i sigurnost na cestama uvelike ovise o ponašanju vozača, a posebice o sljedećem:

ekološka vožnja može znatno smanjiti potrošnju goriva;

pritisak u gumama treba redovito provjeravati da bi se optimizirali učinkovitost potrošnje goriva i prianjanje na mokroj podlozi;

zaustavni putovi uvijek se moraju poštovati.

4.   

Dobavljači i distributeri, prema potrebi, na svojim internetskim stranicama također stavljaju na raspolaganje izjavu u kojoj se ističe činjenica da su gume za led posebno dizajnirane za cestovne površine prekrivene ledom i kompaktnim snijegom te da bi se trebale upotrebljavati samo u vrlo teškim klimatskim uvjetima (npr. pri niskim temperaturama) i da bi uporaba guma za led u manje teškim klimatskim uvjetima (npr. u vlažnim uvjetima ili pri višim temperaturama) mogla imati za posljedicu neoptimalnu učinkovitost, posebice u pogledu prianjanja na mokroj podlozi, rukovanja i trošenja.


PRILOG V.

POSTUPAK USKLAĐIVANJA LABORATORIJA ZA MJERENJE OTPORA KOTRLJANJA

1.   Definicije

Za potrebe postupka usklađivanja laboratorija za mjerenje otpora kotrljanja primjenjuju se sljedeće definicije:

1.

„referentni laboratorij” znači laboratorij koji je dio mreže laboratorija čiji su nazivi objavljeni u Službenom listu Europske unije u svrhu postupka usklađivanja laboratorija i koji ima sposobnost postizanja točnosti ispitnih rezultata utvrđenih u odjeljku 3. na svojem referentnom stroju;

2.

„laboratorij kandidat” znači laboratorij koji sudjeluje u postupku usklađivanja laboratorija, a nije referentni laboratorij;

3.

„guma za usklađivanje” znači guma koja se ispituje u svrhu provođenja postupka usklađivanja laboratorija;

4.

„komplet guma za usklađivanje” znači komplet od pet ili više guma za usklađivanje na jednom stroju;

5.

„dodijeljena vrijednost” znači teoretska vrijednost koeficijenta otpora kotrljanja (RRC) jedne gume za usklađivanje, kako je izmjerio teoretski laboratorij koji je reprezentativan za mrežu referentnih laboratorija, koja se upotrebljava za postupak usklađivanja laboratorija;

6.

„stroj” znači svako vreteno za ispitivanje guma putem jedne određene metode mjerenja; primjerice, dva vretena na istom bubnju ne smatraju se jednim strojem.

2.   Opće odredbe

2.1.   Načelo

Koeficijent otpora kotrljanja izmjeren (m) u referentnom laboratoriju (l), (RRCm,l ) usklađuje se s dodijeljenim vrijednostima mreže referentnih laboratorija.

Koeficijent otpora kotrljanja strojno izmjeren (m) u laboratoriju kandidatu (c), (RRCm,c ), usklađuje se u jednom referentnom laboratoriju iz mreže po izboru laboratorija kandidata.

2.2.   Zahtjevi u pogledu odabira guma

Kompleti guma za usklađivanje odabiru se za postupak usklađivanja laboratorija u skladu sa sljedećim kriterijima. Jedan komplet guma za usklađivanje odabire se za gume razreda C1 i gume razreda C2 zajedno te jedan komplet za gume razreda C3:

(a)

komplet guma za usklađivanje odabire se tako da obuhvaća raspon različitih RRC-ova za gume razreda C1 i gume razreda C2 zajedno ili za gume razreda C3; u svakom slučaju, razlika između najvišeg RRCm kompleta guma za usklađivanje i najnižeg RRCm kompleta guma za usklađivanje, prije i poslije usklađivanja, iznosi najmanje:

i.

3 N/kN za gume razreda C1 i gume razreda C2; i

ii.

2 N/kN za gume razreda C3:

(b)

RRCm u laboratoriju kandidatu ili referentnom laboratoriju (RRCm,c ili RRCm,l ) na temelju deklariranih vrijednosti RRC-a za svaku gumu za usklađivanje iz kompleta guma za usklađivanje mora biti ravnomjerno raspoređen;

(c)

vrijednosti indeksa nosivosti moraju primjereno obuhvaćati raspon guma koje je potrebno ispitati, pri čemu se osigurava da vrijednosti otpora kotrljanja također obuhvaćaju raspon guma koje je potrebno ispitati.

Svaka se guma za usklađivanje prije uporabe provjerava i zamjenjuje:

(a)

ako stanje gume za usklađivanje ne omogućuje njezinu uporabu za daljnja ispitivanja; ili

(b)

ako su odstupanja RRCm,c ili RRCm,l veća od 1,5 % u odnosu na ranija mjerenja nakon korekcije za eventualno odstupanje stroja.

2.3.   Metoda mjerenja

Referentni laboratorij mjeri svaku gumu za usklađivanje četiri puta i zadržava posljednja tri rezultata za daljnju analizu, u skladu sa stavkom 4. Priloga 6. Pravilniku UNECE-a br. 117 te pod uvjetima utvrđenima u stavku 3. Priloga 6. Pravilniku UNECE-a br. 117.

Laboratorij kandidat mjeri svaku gumu za usklađivanje (n + 1) puta, s tim da je n određen u odjeljku 5. ovog Priloga, i zadržava posljednje n rezultate za daljnju analizu, u skladu sa stavkom 4. Priloga 6. Pravilniku UNECE-a br. 117 te primjenjujući uvjete utvrđene u stavku 3. Priloga 6. Pravilniku UNECE-a br. 117.

Svaki put kada se mjeri guma za usklađivanje iz stroja se odstranjuje sklop guma/kotač te se cjelokupni postupak ispitivanja iz stavka 4. Priloga 6. Pravilniku UNECE-a br. 117 ponovno provodi ispočetka.

Laboratorij kandidat ili referentni laboratorij računa:

(a)

izmjerenu vrijednost svake gume za usklađivanje za svako mjerenje kako je određeno u stavcima 6.2. i 6.3. Priloga 6. Pravilniku UNECE-a br. 117 (tj. korigirano za temperaturu od 25 °C i promjer bubnja veličine 2 m);

(b)

srednju vrijednost triju posljednjih izmjerenih vrijednosti svake gume za usklađivanje (za referentne laboratorije) ili srednju vrijednost n posljednje izmjerene vrijednosti svake gume za usklađivanje (za laboratorije kandidate); i

(c)

standardno odstupanje (σm ) kako slijedi:

Image 16 Image 17

pri čemu je:

i

brojač od 1 do p za gume za usklađivanje;

j

brojač od 2 do n + 1 za n posljednjih ponovljenih mjerenja za određenu gumu za usklađivanje;

n + 1

broj ponovljenih mjerenja guma (n + 1 = 4 za referentne laboratorije i n + 1 ≥ 4 za laboratorije kandidate);

p

broj guma za usklađivanje (p ≥ 5).

2.4.   Formati podataka koji se moraju upotrebljavati za izračune i rezultate

Izmjerene vrijednosti RRC-a korigirane za promjer bubnja i temperaturu zaokružuju se na dva decimalna mjesta.

Zatim se provode izračuni sa svim znamenkama: nema dodatnih zaokruživanja, osim u konačnim jednadžbama usklađivanja.

Sve vrijednosti standardnih odstupanja prikazuju se na tri decimalna mjesta.

Sve vrijednosti RRC-a prikazuju se na dva decimalna mjesta.

Svi koeficijenti usklađivanja (A1 l , B1 l , A2 c i B2 c ) zaokružuju se i prikazuju na četiri decimalna mjesta.

3.   Zahtjevi koji se primjenjuju na referentne laboratorije i određivanje dodijeljenih vrijednosti

Dodijeljene vrijednosti svake gume za usklađivanje određuje mreža referentnih laboratorija. Svake dvije godine mreža ocjenjuje stabilnost i valjanost dodijeljenih vrijednosti.

Svaki referentni laboratorij koji sudjeluje u mreži mora ispunjavati specifikacije iz Priloga 6. Pravilniku UNECE-a br. 117 i imati standardno odstupanje (σm ) kako slijedi:

(a)

ne veće od 0,05 N/kN za gume razreda C1 i gume razreda C2; i

(b)

ne veće od 0,05 N/kN za gume razreda C3.

Svaki referentni laboratorij iz mreže mjeri u skladu s odjeljkom 2.3. komplete guma za usklađivanje koji su odabrani u skladu s odjeljkom 2.2.

Dodijeljena vrijednost svake gume za usklađivanje prosjek je izmjerenih vrijednosti koje su dostavili referentni laboratoriji iz mreže za tu gumu za usklađivanje.

4.   Postupak za usklađivanje referentnog laboratorija s dodijeljenim vrijednostima

Svaki referentni laboratorij (l) usklađuje se sa svakim novim kompletom dodijeljenih vrijednosti te uvijek nakon znatne promjene stroja ili bilo kakvog odstupanja podataka o praćenju kontrolne gume stroja.

Pri usklađivanju se za sve pojedinačne podatke upotrebljava tehnika linearne regresije. Koeficijenti regresije, A1 l i B1 l , izračunavaju se na sljedeći način:

RRC = A1 l × RRCm,l + B1 l

pri čemu je:

RRC

dodijeljena vrijednost koeficijenta otpora kotrljanja;

RRCm,

pojedinačna izmjerena vrijednost koeficijenta otpora kotrljanja koju je izmjerio referentni laboratorij „l” (uključujući korekcije za temperaturu i promjer bubnja).

5.   Zahtjevi koji se primjenjuju na laboratorije kandidate

Laboratoriji kandidati ponavljaju postupak usklađivanja najmanje jednom svake dvije godine za svaki stroj te uvijek nakon znatne promjene stroja ili bilo kakvog odstupanja podataka o praćenju kontrolne gume stroja.

Isti komplet od pet različitih guma, koje su odabrane u skladu s odjeljkom 2.2. mjeri u skladu s odjeljkom 2.3. najprije laboratorij kandidat, a potom jedan referentni laboratorij. Na zahtjev laboratorija kandidata može se ispitati više od pet guma za usklađivanje.

Laboratorij kandidat dostavlja komplet guma za usklađivanje odabranom referentnom laboratoriju.

Laboratorij kandidat (c) ispunjava specifikacije iz Priloga 6. Pravilniku UNECE-a br. 117 te po mogućnosti ima standardno odstupanjem) kako slijedi:

(a)

ne veće od 0,075 N/kN za gume razreda C1 i gume razreda C2; i

(b)

ne veće od 0,06 N/kN za gume razreda C3.

Ako je standardno odstupanje (σm) laboratorija kandidata veće od tih vrijednosti nakon četiri mjerenja, od kojih se tri posljednja mjerenja rabe za izračune, tada se broj n + 1 ponovljenih mjerenja povećava prema sljedećoj jednadžbi za cijelu seriju:

 

n + 1 = 1 + (σm/γ) 2 , zaokruženo na najbliži veći cijeli broj

pri čemu je:

 

γ = 0,043 N/kN za gume razreda C1 i gume razreda C2;

 

γ = 0,035 N/kN za gume razreda C3.

6.   Postupak za usklađivanje laboratorija kandidata

Referentni laboratorij (l) iz mreže izračunava funkciju linearne regresije svih pojedinačnih podataka laboratorija kandidata (c). Koeficijenti regresije, A2 c i B2 c , izračunavaju se na sljedeći način:

RRCm,l = A2 c × RRCm,c + B2 c

pri čemu je:

RRCm,l

pojedinačna izmjerena vrijednost koeficijenta otpora kotrljanja koju je izmjerio referentni laboratorij (l) (uključujući korekcije za temperaturu i promjer bubnja);

RRCm,c

pojedinačna izmjerena vrijednost koeficijenta otpora kotrljanja koju je izmjerio laboratorij kandidat (c) (uključujući korekcije za temperaturu i promjer bubnja).

Ako je vrijednost koeficijenta determinacije R2 niža od 0,97, laboratorij kandidat nije usklađen.

Usklađeni RRC guma koje je ispitao laboratorij kandidat izračunava se kako slijedi:

RRC = (A1 l × A2 c ) × RRCm,c + (A1 l × B2 c + B1 l )


PRILOG VI.

POSTUPAK PROVJERE

Za svaki tip gume ili svaku skupinu guma koju odredi dobavljač procjenjuje se sukladnost s ovom Uredbom deklariranih razreda učinkovitosti potrošnje goriva, prianjanja na mokroj podlozi i vanjske buke kotrljanja, kao i deklariranih vrijednosti, te svih dodatnih informacija o učinkovitosti na oznaci gume, u skladu s jednim od sljedećih postupaka:

1.

Najprije se ispituje jedna guma ili jedan komplet guma. Ako izmjerene vrijednosti odgovaraju deklariranim razredima ili deklariranoj vrijednosti vanjske buke kotrljanja u okviru dopuštenih odstupanja pri provjeri iz donje tablice, smatra se da je oznaka gume u skladu s ovom Uredbom.

Ako izmjerene vrijednosti ne odgovaraju deklariranim razredima ili deklariranoj vrijednosti vanjske buke kotrljanja u okviru dopuštenih odstupanja pri provjeri iz donje tablice, moraju se ispitati tri dodatne gume ili tri dodatna kompleta guma; prosječna izmjerena vrijednost koja proizlazi iz ispitivanja triju dodatnih guma ili triju dodatnih kompleta guma mora se upotrijebiti za provjeru deklariranih informacija, pri čemu se uzimaju u obzir dopuštena odstupanja pri provjeri iz donje tablice.

2.

Ako razredi ili vrijednosti na oznaci gume proizlaze iz rezultata ispitivanja homologacije tipa dobivenih u skladu s Uredbom (EZ) br. 661/2009 ili Pravilnikom UNECE-a br. 117, države članice mogu upotrebljavati mjerne podatke dobivene ispitivanjima sukladnosti proizvodnje guma koja su provedena u okviru postupka homologacije tipa uspostavljenog Uredbom (EU) 2018/858.

Pri procjenama mjernih podataka dobivenih iz ispitivanja sukladnosti proizvodnje u obzir se uzimaju dopuštena odstupanja pri provjeri iz donje tablice.

Izmjereni parametar

Dopuštena odstupanja pri provjeri

RRC (učinkovitost potrošnje goriva)

Usklađena izmjerena vrijednost ne smije biti veća od gornje granice (najviši RRC) deklariranog razreda za više od 0,3 N/kN.

Vanjska buka kotrljanja

Izmjerena vrijednost ne smije biti veća od deklarirane vrijednosti N za više od 1 dB(A).

Prianjanje na mokroj podlozi

Izmjerena vrijednost G(T) ne smije biti manja od donje granice (najmanja vrijednost G) deklariranog razreda.

Prianjanje na snijegu

Izmjerena vrijednost ne smije biti manja od minimalne vrijednosti indeksa prianjanja na snijegu.

Prianjanje na ledu

Izmjerena vrijednost ne smije biti manja od minimalne vrijednosti indeksa prianjanja na ledu.


PRILOG VII.

INFORMACIJE KOJE DOBAVLJAČ MORA UNIJETI U BAZU PODATAKA O PROIZVODIMA

1.   

Informacije koje se moraju unijeti u dio baze podataka o proizvodima dostupan javnosti:

(a)

trgovački naziv ili žig, adresa, podaci za kontakt i drugi pravni identifikacijski podaci dobavljača;

(b)

identifikacijska oznaka tipa gume;

(c)

oznaka gume u elektroničkom obliku;

(d)

razred/razredi i drugi parametri na oznaci gume; i

(e)

parametri informacijskog lista proizvoda u elektroničkom obliku.

2.   

Informacije koje se moraju unijeti u dio baze podataka o proizvodima koji se odnosi na usklađenost:

(a)

identifikacijska oznaka tipa gume svih ekvivalentnih tipova guma već stavljenih na tržište;

(b)

opći opis tipa gume, uključujući njegove dimenzije, indeks opterećenja i kategoriju brzine, dovoljan za njegovo nedvosmisleno i jednostavno prepoznavanje;

(c)

protokoli ispitivanja, razvrstavanja i mjerenja parametara guma navedenih u Prilogu I.;

(d)

specifične mjere opreza, ako postoje, koje se poduzimaju pri sastavljanju, ugradnji, održavanju ili ispitivanju tipa gume;

(e)

prema potrebi, izmjereni tehnički parametri tipa gume; i

(f)

izračuni izvršeni uporabom izmjerenih tehničkih parametara.


PRILOG VIII.

KORELACIJSKA TABLICA

Uredba (EZ) br. 1222/2009

Ova Uredba

Članak 1. stavak 1.

-

Članak 1. stavak 2.

Članak 1.

Članak 2. stavak 1.

Članak 2. stavak 1.

Članak 2. stavak 2.

Članak 2. stavak 2.

Članak 3. točka 1.

Članak 3. točka 1.

Članak 3. točka 2.

Članak 3. točka 2.

Članak 3. točka 3.

Članak 3. točka 4.

Članak 3. točka 5.

Članak 3. točka 3.

Članak 3. točka 6.

Članak 3. točka 4.

Članak 3. točka 7.

Članak 3. točka 8.

Članak 3. točka 5.

Članak 3. točka 9.

Članak 3. točka 10.

Članak 3. točka 11.

Članak 3. točka 6.

Članak 3. točka 12.

Članak 3. točka 7.

Članak 3. točka 13.

Članak 3. točka 8.

Članak 3. točka 14.

Članak 3. točka 9.

Članak 3. točka 15.

Članak 3. točka 10.

Članak 3. točka 16.

Članak 3. točka 11.

Članak 3. točka 17.

Članak 3. točka 18.

Članak 3. točka 12.

Članak 3. točka 19.

Članak 3. točka 13.

Članak 3. točka 20.

Članak 3. točka 21.

Članak 3. točka 22.

Članak 3. točka 23.

Članak 3. točka 24.

Članak 4.

Članak 4.

Članak 4. stavak 1.

Članak 4. stavak 1.

Članak 4. stavak 1. točka (a)

Članak 4. stavak 1. točka (a)

Članak 4. stavak 1. točka (b)

Članak 4. stavak 1. točka (b)

Članak 4. stavak 2.

Članak 4. stavak 2.

Članak 4. stavak 3.

Članak 4. stavak 3.

Članak 4. stavak 4.

Članak 4. stavak 4.

Članak 4. stavak 5.

Članak 4. stavak 6.

Članak 4. stavak 7.

Članak 4. stavak 8.

Članak 4. stavak 9.

Članak 4. stavak 10.

Članak 5.

Članak 5. stavak 1.

Članak 6. stavak 1.

Članak 5. stavak 1. točka (a)

Članak 6. stavak 1. točka (a)

Članak 5. stavak 1. točka (b)

Članak 6. stavak 1. točka (b)

Članak 6. stavak 2.

Članak 6. stavak 3.

Članak 5. stavak 2.

Članak 6. stavak 4.

Članak 5. stavak 3.

Članak 6. stavak 5.

Članak 6. stavak 6.

Članak 6. stavak 7.

Članak 6.

Članak 7.

Članak 8.

Članak 7.

Članak 9.

Članak 8.

Članak 10.

Članak 9. stavak 1.

Članak 11. stavak 1.

Članak 9. stavak 2.

Članak 11. stavak 1.

Članak 9. stavak 2. druga rečenica

Članak 4. stavak 5.

Članak 10.

Članak 11. stavak 2.

Članak 11. stavak 3.

Članak 11. točka (a)

Članak 11. točka (b)

Članak 11. točka (c)

Članak 13. stavak 1. točka (b)

Članak 12.

Članak 11. stavak 4.

Članak 11. stavak 5.

Članak 12.

Članak 13.

Članak 13. stavak 1.

Članak 13. stavak 2.

Članak 13. stavak 3.

Članak 13. stavak 4.

Članak 14.

Članak 13.

Članak 14.

Članak 15.

Članak 15.

Članak 16.

Članak 17.

Članak 16.

Članak 18.

Prilog I.

Prilog I.

Prilog II.

Prilog II.

Prilog III.

Prilog III.

Prilog IV.

Prilog IV.

Prilog VI.

Prilog IV.a

Prilog V.

Prilog V.

Prilog VII.

Prilog VIII.


5.6.2020   

HR

Službeni list Europske unije

L 177/32


UREDBA (EU) 2020/741 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 25. svibnja 2020.

o minimalnim zahtjevima za ponovnu upotrebu vode

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 192. stavak 1.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (2),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (3),

budući da:

(1)

Vodni resursi Unije pod sve su većim opterećenjem, što za posljedicu ima nestašicu vode i pogoršanje njezine kvalitete. Posebno klimatske promjene, nepredvidivi vremenski obrasci i suše znatno doprinose pritisku na raspoloživost slatke vode koji je uzrokovan urbanim razvojem i poljoprivredom.

(2)

Sposobnost Unije da odgovori na sve veće pritiske na vodne resurse mogla bi se poboljšati širom ponovnom upotrebom pročišćenih otpadnih voda, ograničavanjem crpljenja iz tijela površinske vode i tijela podzemne vode, smanjenjem utjecaja ispuštanja pročišćenih otpadnih voda u vodna tijela te promicanjem ušteda vode uz pomoć višekratne upotrebe komunalnih otpadnih voda, uz istodobno osiguravanje visoke razine zaštite okoliša. U Direktivi 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4) ponovna upotreba vode, u kombinaciji s promicanjem vodno ekonomičnih tehnologija u industriji i tehnika navodnjavanja koje štede vodu, navodi se kao jedna od dopunskih mjera koje države članice mogu odlučiti primjenjivati kako bi ostvarile ciljeve te direktive u pogledu postizanja dobrog kvantitativnog i kvalitativnog stanja tijela površinske vode i tijela podzemne vode. Direktivom Vijeća 91/271/EEZ (5) zahtijeva se da se pročišćene otpadne vode ponovno upotrijebe kad god je to primjereno.

(3)

U komunikaciji Komisije od 14. studenoga 2012. „Plan zaštite europskih vodnih resursa” ističe se potreba za stvaranjem instrumenta za reguliranje standarda na razini Unije za ponovnu upotrebu vode radi uklanjanja prepreka za široku primjenu takvog alternativnog načina opskrbe vodom kojim se može doprinijeti smanjenju nestašice vode i smanjenju osjetljivosti sustavâ opskrbe vodom.

(4)

U komunikaciji Komisije od 18. srpnja 2007. „Rješavanje problema nestašice vode i suša u Europskoj uniji” utvrđuje se hijerarhija mjera koje bi države članice trebale uzeti u obzir pri upravljanju nestašicom vode i sušama. U njoj se navodi da u regijama u kojima su provedene sve preventivne mjere u skladu s hijerarhijom mjera za rješavanje problema s vodom, a u kojima su potrebe za vodom i dalje veće od raspoloživih resursa, dodatna infrastruktura za opskrbu vodom može, u nekim okolnostima i uzimajući u obzir dimenziju troškova i koristi, biti alternativni pristup ublažavanju posljedica velikih suša.

(5)

U svojoj Rezoluciji od 9. listopada 2008. o rješavanju problema nestašice vode i suša u Europskoj uniji (6) Europski parlament podsjeća na to da bi za upravljanje vodnim resursima preferiran bio pristup sa stajališta potražnje, no smatra da bi Unija za upravljanje vodnim resursima trebala zauzeti sveobuhvatan pristup, u okviru kojeg se kombiniraju mjere za upravljanje potražnjom, mjere za optimizaciju postojećih resursa u hidrološkom ciklusu i mjere za stvaranje novih resursa, te da se tim pristupom trebaju obuhvatiti okolišna, društvena i gospodarska pitanja.

(6)

U svojoj komunikaciji od 2. prosinca 2015. „Zatvaranje kruga - akcijski plan EU-a za kružno gospodarstvo” Komisija se obvezala na poduzimanje niza mjera za promicanje ponovne upotrebe pročišćenih otpadnih voda, uključujući izradu zakonodavnog prijedloga o minimalnim zahtjevima za ponovnu upotrebu vode. Komisija bi trebala ažurirati svoj akcijski plan i zadržati vodne resurse kao prioritetno područje djelovanja.

(7)

Svrha je ove Uredbe olakšati primjenu ponovne upotrebe vode kad god je to primjereno i troškovno učinkovito, čime bi se stvorio poticajan okvir za države članice koje žele ili trebaju prakticirati ponovnu upotrebu vode. Ponovna upotreba vode obećavajuća je opcija za mnoge države članice, ali trenutačno samo mali broj njih prakticira ponovnu upotrebu vode te je s tim u vezi donio nacionalno zakonodavstvo ili standarde. Ova Uredba trebala bi biti dovoljno fleksibilna da omogući nastavak prakse ponovne upotrebe vode i da istodobno osigura mogućnost drugim državama članicama da primjenjuju ta pravila kada odluče uvesti tu praksu u kasnijoj fazi. Svaka odluka o tome da se ponovna upotreba vode ne prakticira trebala bi biti valjano obrazložena na temelju kriterija utvrđenih u ovoj Uredbi i redovito se preispitivati.

(8)

Direktivom 2000/60/EZ državama članicama omogućuje se potrebna fleksibilnost za uključivanje dopunskih mjera u programe mjera koje donose kako bi se poduprli njihovi napori za postizanje ciljeva u pogledu kvalitete vode utvrđenih tom direktivom. Netaksativan popis dopunskih mjera iz dijela B Priloga VI. Direktivi 2000/60/EZ sadržava, među ostalim, mjere za ponovnu upotrebu vode. U tom kontekstu i u skladu s hijerarhijom mjera koje bi države članice mogle razmotriti pri upravljanju nestašicom vode i sušama te kojom se potiču mjere od štednje vode do politike određivanja cijene vode i alternativnih rješenja, te uzimajući u obzir dimenziju troškova i koristi, trebalo bi primjenjivati minimalne zahtjeve za ponovnu upotrebu vode, kako su utvrđeni ovom Uredbom, kad god se pročišćene komunalne otpadne vode iz uređaja za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda ponovno upotrebljavaju, u skladu s Direktivom 91/271/EEZ, za navodnjavanje poljoprivrednih površina.

(9)

Smatra se da se ponovnom upotrebom adekvatno pročišćenih otpadnih voda, na primjer iz uređaja za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda, manje utječe na okoliš nego drugim alternativnim metodama opskrbe vodom kao što su transport vode ili desalinizacija. Međutim, u Uniji se takva ponovna upotreba vode, kojom bi se moglo smanjiti rasipanje vode i ostvariti uštede vode, prakticira samo u ograničenoj mjeri. Čini se da je to djelomično posljedica velikih troškova sustavâ ponovne upotrebe otpadnih voda kao i nedostatka zajedničkih okolišnih i zdravstvenih standarda Unije za ponovnu upotrebu vode i, posebice u pogledu poljoprivrednih proizvoda, posljedica mogućih rizika za zdravlje i okoliš te potencijalnih prepreka slobodnom kretanju proizvoda navodnjavanih obrađenom vodom.

(10)

Zdravstveni standardi u pogledu higijene hrane za poljoprivredne proizvode navodnjavane obrađenom vodom mogu se postići jedino ako se zahtjevi u pogledu kvalitete obrađene vode namijenjene navodnjavanju poljoprivrednih površina znatno ne razlikuju među državama članica. Usklađivanjem zahtjeva doprinijelo bi se i učinkovitom funkcioniranju unutarnjeg tržišta u pogledu takvih proizvoda. Stoga je primjereno uvesti minimalne razine usklađivanja utvrđivanjem minimalnih zahtjeva u pogledu kvalitete vode i praćenja. Ti bi se minimalni zahtjevi trebali sastojati od minimalnih parametara za obrađenu vodu koji se temelje na tehničkim izvješćima Komisijina Zajedničkog istraživačkog centra i odražavaju međunarodne standarde za ponovnu upotrebu vode te od drugih strožih ili dodatnih zahtjeva u pogledu kvalitete koje prema potrebi propisuju nadležna tijela zajedno s relevantnim preventivnim mjerama.

(11)

Ponovnom upotrebom vode za navodnjavanje poljoprivrednih površina može se doprinijeti i promicanju kružnog gospodarstva rekuperacijom hranjivih tvari iz obrađene vode i njihovim nanošenjem na poljoprivredne kulture s pomoću tehnika fertigacije. Stoga bi ponovna upotreba vode potencijalno mogla smanjiti potrebe za dodatnom primjenom mineralnog gnojiva. Krajnje korisnike trebalo bi obavijestiti o udjelu hranjivih tvari u obrađenoj vodi.

(12)

Ponovnom upotrebom vode moglo bi se doprinijeti rekuperaciji hranjivih tvari koje se nalaze u pročišćenim komunalnim otpadnim vodama, a upotreba obrađene vode za navodnjavanje u poljoprivredi ili šumarstvu mogla bi biti način vraćanja hranjivih tvari kao što su dušik, fosfor i kalij u prirodne biogeokemijske cikluse.

(13)

Među razlozima za slabu primjenu ponovne upotrebe vode u Uniji utvrđeni su velika ulaganja potrebna za nadogradnju uređaja za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda i nedostatak financijskih poticaja za prakticiranje ponovne upotrebe vode u poljoprivredi. Trebalo bi biti moguće riješiti ta pitanja promicanjem inovativnih sustava i gospodarskih poticaja kako bi se na odgovarajući način u obzir uzeli troškovi te socioekonomske i okolišne koristi od ponovne upotrebe vode.

(14)

Ispunjavanje minimalnih zahtjeva za ponovnu upotrebu vode trebalo bi biti u skladu s vodnom politikom Unije te bi se time trebalo doprinijeti postizanju ciljeva održivog razvoja utvrđenih Programom održivog razvoja do 2030. Ujedinjenih naroda, posebno šestog cilja, a to je osigurati raspoloživost vodoopskrbe i odvodnje i održivo upravljanje vodoopskrbom i odvodnjom za sve te na svjetskoj razini znatno povećati recikliranje vode i sigurnu ponovnu upotrebu vode kako bi se doprinijelo postizanju cilja održivog razvoja Ujedinjenih naroda br. 12 o održivoj potrošnji i proizvodnji. Nadalje, ovom bi se Uredbom trebalo nastojati osigurati primjenu članka 37. Povelje Europske unije o temeljnim pravima o zaštiti okoliša.

(15)

U nekim slučajevima operateri postrojenja za obradu vode još i prevoze i skladište obrađenu vodu nakon izlaza iz postrojenja za obradu vode prije nego što je isporuče sljedećim sudionicima u lancu, kao što su operater za distribuciju obrađene vode, operater za skladištenje obrađene vode ili krajnji korisnik. Potrebno je definirati točku usklađenosti kako bi se pojasnilo gdje prestaje odgovornost operatera postrojenja za obradu vode i gdje započinje odgovornost sljedećeg sudionika u lancu.

(16)

Upravljanje rizicima trebalo bi obuhvaćati proaktivno utvrđivanje rizikâ i upravljanje njima te uključivati pojam proizvodnje obrađene vode određene kvalitete kakva se zahtijeva za određene namjene. Procjena rizika trebala bi se temeljiti na ključnim elementima upravljanja rizicima i njome bi se trebali utvrditi svi dodatni zahtjevi u pogledu kvalitete vode koji su potrebni za osiguravanje dovoljne zaštite okoliša te zdravlja ljudi i životinja. U tu bi svrhu u planovima upravljanja rizicima za ponovnu upotrebu vode trebalo osigurati da se obrađena voda sigurno upotrebljava i da se njome upravlja na siguran način te da ne postoje rizici za okoliš ili za zdravlje ljudi ili životinja. Kako bi se izradili ti planovi upravljanja rizicima, mogle bi se iskoristiti postojeće međunarodne smjernice ili norme, kao što su Smjernice ISO 20426:2018 za procjenu zdravstvenih rizika i upravljanje njima za ponovnu upotrebu vode koja nije za piće, Smjernice ISO 16075:2015 za upotrebu pročišćenih otpadnih voda u projektima navodnjavanja ili smjernice Svjetske zdravstvene organizacije (WHO).

(17)

Zahtjevi u pogledu kvalitete vode namijenjene za ljudsku potrošnju utvrđeni su Direktivom Vijeća 98/83/EZ (7). Države članice trebale bi poduzeti odgovarajuće mjere kako bi se osiguralo da se aktivnostima ponovne upotrebe vode ne prouzroči pogoršanje kvalitete vode namijenjene za ljudsku potrošnju. Zbog tog bi razloga u planu upravljanja rizicima ponovne upotrebe vode posebnu pozornost trebalo posvetiti zaštiti vodnih tijela koja se upotrebljavaju za zahvaćanje vode namijenjene za ljudsku potrošnju i relevantnih zaštitnih zona.

(18)

Suradnja i interakcija različitih aktera uključenih u proces obrade vode trebala bi biti preduvjet za uspostavu postupaka obrade u skladu sa zahtjevima koji se odnose na konkretne namjene te kako bi se opskrba obrađenom vodom mogla planirati u skladu s potražnjom krajnjih korisnika.

(19)

Radi učinkovite zaštite okoliša te zdravlja ljudi i životinja primarnu odgovornost za kvalitetu obrađene vode na točki usklađenosti trebali bi snositi operateri postrojenja za obradu vode. Za potrebe usklađenosti s minimalnim zahtjevima utvrđenima u ovoj Uredbi i sa svim dodatnim uvjetima koje je odredilo nadležno tijelo operateri postrojenja za obradu vode trebali bi pratiti kvalitetu obrađene vode. Stoga je primjereno utvrditi minimalne zahtjeve u pogledu praćenja, koji se sastoje od učestalosti rutinskog praćenja te vremenskog rasporeda i ciljeva učinkovitosti za validacijsko praćenje. Određeni zahtjevi u pogledu rutinskog praćenja predviđeni su Direktivom 91/271/EEZ.

(20)

Ova Uredba trebala bi obuhvaćati obrađenu vodu dobivenu iz otpadnih voda prikupljenih u sabirnim sustavima, pročišćenih u uređajima za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda u skladu s Direktivom 91/271/EEZ te koje se podvrgavaju daljnjem pročišćavanju, ili u uređaju za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda ili u postrojenju za obradu vode, kako bi se ispunili parametri utvrđeni u Prilogu I. ovoj Uredbi. U skladu s Direktivom 91/271/EEZ, aglomeracije s populacijskim ekvivalentom (p.e.) manjim od 2 000 ne moraju dobiti sabirni sustav. Međutim, komunalne otpadne vode iz aglomeracija s manje od 2 000 p.e. koje ulaze u sabirne sustave trebalo bi podvrgnuti odgovarajućem pročišćavanju prije ispuštanja u slatke vode ili estuarije, u skladu s Direktivom 91/271/EEZ. U tom bi kontekstu otpadne vode iz aglomeracija s manje od 2 000 p.e. trebale biti obuhvaćene područjem primjene ove Uredbe samo kada ulaze u sabirni sustav i podliježu pročišćavanju u uređaju za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda. Slično tome, ova se Uredba ne bi trebala odnositi na biorazgradive industrijske otpadne vode iz uređaja koji pripadaju industrijskim sektorima navedenima u Prilogu III. Direktivi 91/271/EEZ, osim ako otpadne vode iz tih uređaja ulaze u sabirni sustav i podliježu pročišćavanju u uređaju za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda.

(21)

Ponovna upotreba pročišćenih komunalnih otpadnih voda za navodnjavanje poljoprivrednih površina aktivnost je koja se temelji na tržištu, odnosno potražnji i potrebama poljoprivrednog sektora, posebno u određenim državama članicama koje su suočene s nestašicama vodnih resursa. Operateri postrojenja za obradu vode i krajnji korisnici trebali bi surađivati kako bi osigurali da obrađena voda proizvedena u skladu s minimalnim zahtjevima u pogledu kvalitete utvrđenima ovom Uredbom odgovara potrebama krajnjih korisnika u pogledu kategorija poljoprivrednih kultura. U slučajevima kada razredi kvalitete vode koje proizvedu operateri postrojenja za obradu vode nisu u skladu s kategorijom poljoprivredne kulture i već uspostavljenom metodom navodnjavanja u području koje se opslužuje, na primjer u sustavu kolektivne opskrbe, zahtjevi u pogledu kvalitete vode mogli bi se postići upotrebom, u kasnijoj fazi, nekoliko tehnika pročišćavanja vode samostalno ili u kombinaciji s tehnikama za obrađenu vodu koje ne uključuju pročišćavanje, u skladu s pristupom s više prepreka.

(22)

Kako bi se osigurala optimalna ponovna upotreba resursa komunalnih otpadnih voda, krajnje bi korisnike trebalo osposobiti kako bi se osiguralo da upotrebljavaju vodu prikladnog razreda kvalitete obrađene vode. U slučaju da je namjena određene vrste poljoprivredne kulture nepoznata ili ih ima više, trebalo bi upotrebljavati obrađenu vodu najvišeg razreda kvalitete, osim ako se primjenjuju odgovarajuće prepreke kojima se omogućuje postizanje tražene kvalitete.

(23)

Potrebno je osigurati sigurnu upotrebu obrađene vode, čime se potiče ponovna upotreba vode na razini Unije i jača povjerenje javnosti u nju. Proizvodnju obrađene vode i opskrbu njome za potrebe navodnjavanja poljoprivrednih površina trebalo bi stoga dozvoliti jedino na temelju dozvole koju izdaju nadležna tijela država članica. Kako bi se osigurali usklađen pristup na razini Unije, sljedivost obrađene vode i transparentnost, materijalna pravila za takve dozvole trebalo bi utvrditi na razini Unije. Međutim, države članice trebale bi utvrditi pojedinosti o postupcima izdavanja dozvola, kao što su imenovanje nadležnih tijela i rokovi. Države članice trebale bi moći primjenjivati postojeće postupke izdavanja dozvola, koje bi trebalo prilagoditi kako bi se uzeli u obzir zahtjevi koji se uvode ovom Uredbom. Pri imenovanju odgovornih strana za izradu plana upravljanja rizicima za ponovnu upotrebu vode te nadležnog tijela za izdavanje dozvole za proizvodnju obrađene vode i opskrbu njome, države članice trebale bi osigurati da ne postoji sukob interesa.

(24)

Ako postoji potreba za operaterom za distribuciju obrađene vode i operaterom za skladištenje obrađene vode, trebalo bi biti moguće zahtijevati da takvi operateri imaju dozvolu. Ako su ispunjeni svi zahtjevi za izdavanje dozvole, nadležno tijelo u državi članici trebalo bi izdati dozvolu koja sadržava sve potrebne uvjete i mjere utvrđene u planu upravljanja rizicima za ponovnu upotrebu vode.

(25)

Za potrebe ove Uredbe trebalo bi biti moguće da se postupci pročišćavanja i postupci obrade komunalnih otpadnih voda odvijaju na istoj fizičkoj lokaciji, u istom postrojenju ili u više odvojenih postrojenja. Nadalje, trebalo bi biti moguće da isti subjekt bude i operater uređaja za pročišćavanje i operater postrojenja za obradu vode.

(26)

Nadležna tijela trebala bi provjeravati usklađenost obrađene vode s uvjetima utvrđenima u relevantnoj dozvoli. U slučaju neusklađenosti ta tijela trebala bi zahtijevati od odgovornih strana da poduzmu potrebne mjere radi osiguravanja usklađenosti obrađene vode. Trebalo bi obustaviti opskrbu obrađenom vodom ako neusklađenost uzrokuje znatan rizik za okoliš ili zdravlje ljudi ili životinja.

(27)

Namjera je da se odredbama ove Uredbe nadopunjuju zahtjevi ostalog zakonodavstva Unije, posebno u pogledu mogućih rizika za zdravlje i okoliš.Kako bi se osigurao sveobuhvatan pristup rješavanju problema mogućih rizika okoliš te za zdravlje ljudi i životinja, operateri postrojenja za obradu vode i nadležna tijela trebali bi uzeti u obzir zahtjeve koji su utvrđeni drugim relevantnim zakonodavstvom Unije, posebno direktivama Vijeća 86/278/EEZ (8) i 91/676/EEZ (9), direktivama 91/271/EEZ, 98/83/EZ i 2000/60/EZ, uredbama (EZ) br. 178/2002 (10), (EZ) br. 852/2004 (11), (EZ) br. 183/2005 (12), (EZ) br. 396/2005 (13) i (EZ) br. 1069/2009 (14) Europskog parlamenta i Vijeća, direktivama 2006/7/EZ (15), 2006/118/EZ (16), 2008/105/EZ (17) i 2011/92/EU (18) Europskog parlamenta i Vijeća te uredbama Komisije (EZ) br. 2073/2005 (19), (EZ) br. 1881/2006 (20) i (EU) br. 142/2011 (21).

(28)

Uredbom (EZ) br. 852/2004 utvrđena su opća pravila za subjekte u poslovanju s hranom, a obuhvaćeni su proizvodnja, prerada, distribucija i stavljanje na tržište hrane namijenjene za prehranu ljudi. Tom uredbom uređuje se zdravstvena kvaliteta hrane, a jedno od njezinih glavnih načela jest da primarnu odgovornost za sigurnost hrane snosi subjekt u poslovanju s hranom. I za tu su uredbu izrađene detaljne smjernice. U tom je smislu posebno relevantna obavijest Komisije o smjernicama za smanjenje mikrobioloških rizika u svježem voću i povrću tijekom primarne proizvodnje na temelju dobre higijene. Minimalni zahtjevi za obrađenu vodu utvrđeni u ovoj Uredbi ne bi trebali sprečavati subjekte u poslovanju s hranom da postignu kvalitetu vode potrebnu za ispunjenje zahtjeva iz Uredbe (EZ) br. 852/2004 upotrebom, u kasnijoj fazi, nekoliko tehnika za pročišćavanje vode samostalno ili u kombinaciji s tehnikama koje ne uključuju pročišćavanje.

(29)

Postoji veliki potencijal za recikliranje i ponovnu upotrebu pročišćenih otpadnih voda. S ciljem promicanja i poticanja ponovne upotrebe vode, navođenje posebnih namjena u ovoj Uredbi ne bi trebalo spriječiti države članice da dozvole upotrebu obrađene vode u druge svrhe, uključujući u industrijske, rekreacijske i okolišne svrhe, ovisno o tome što se smatra potrebnim s obzirom na nacionalne okolnosti i potrebe te pod uvjetom da se osigura visoka razina zaštite okoliša te zdravlja ljudi i životinja.

(30)

Nadležna tijela trebala bi surađivati s drugim relevantnim tijelima putem razmjene informacija kako bi se osigurala usklađenost s relevantnim zahtjevima Unije i nacionalnim zahtjevima.

(31)

Kako bi se povećalo povjerenje u ponovnu upotrebu vode, javnosti bi trebalo pružati informacije. Stavljanje na raspolaganje jasnih, sveobuhvatnih i ažuriranih informacija o ponovnoj upotrebi vode omogućilo bi veću transparentnost i sljedivost, a moglo bi biti i od posebne koristi drugim relevantnim tijelima na koja se odnosi konkretna ponovna upotreba vode. Kako bi se potaknula ponovna upotreba vode te s ciljem osvješćivanja dionika o koristima ponovne upotrebe vode, a time i promicanja njezine prihvaćenosti, države članice trebale bi osigurati razvoj kampanja za informiranje i podizanje svijesti prilagođenih opsegu ponovne upotrebe vode.

(32)

Obrazovanje i osposobljavanje krajnjih korisnika od ključne su važnosti kao sastavnice provedbe i održavanja preventivnih mjera. U planu upravljanja rizicima ponovne upotrebe vode trebalo bi razmotriti konkretne preventivne mjere za sprečavanje izloženosti ljudi kao što su upotreba osobne zaštitne opreme, pranje ruku i osobna higijena.

(33)

Direktivom 2003/4/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (22) nastoji se zajamčiti pristup informacijama o okolišu u državama članicama u skladu s Konvencijom o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša (23) (Aarhuška konvencija). Direktivom 2003/4/EZ utvrđuju se opsežne obveze povezane i sa stavljanjem na raspolaganje informacija o okolišu na zahtjev i s aktivnim širenjem takvih informacija. Direktiva 2007/2/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (24) obuhvaća dijeljenje prostornih informacija, uključujući skupove podataka o raznim temama povezanima s okolišem. Važno je da se odredbama ove Uredbe koje se odnose na pristup informacijama i aranžmane za dijeljenje podataka dopunjuju te direktive te da se ne stvara zaseban pravni režim. Stoga se odredbama ove Uredbe o obavješćivanju javnosti i o informacijama o praćenju provedbe ne bi trebalo dovoditi u pitanje direktive 2003/4/EZ i 2007/2/EZ.

(34)

Podaci koje dostavljaju države članice ključni su da bi se Komisiji omogućilo praćenje i ocjenjivanje ove Uredbe u odnosu na ciljeve koje se nastoji ostvariti.

(35)

U skladu sa stavkom 22. Međuinstitucijskog sporazuma od 13. travnja 2016. o boljoj izradi zakonodavstva (25) Komisija bi trebala provesti evaluaciju ove Uredbe. Evaluacija bi se trebala temeljiti na pet kriterija, a to su učinkovitost, djelotvornost, važnost, usklađenost i dodana vrijednost Unije, te bi trebala biti temelj za procjene učinka mogućih daljnjih mjera. U evaluaciji bi trebalo uzeti u obzir znanstveni napredak, posebice u pogledu mogućeg učinka tvari koje izazivaju sve više zabrinutosti.

(36)

U minimalnim zahtjevima za sigurnu ponovnu upotrebu pročišćenih komunalnih otpadnih voda odražavaju se dostupne znanstvene spoznaje i međunarodno priznati standardi i prakse za ponovnu upotrebu vode te se njima jamči da se takva voda može sigurno upotrebljavati za navodnjavanje poljoprivrednih površina, čime se osigurava visoka razina zaštite okoliša te zdravlja ljudi i životinja. S obzirom na rezultate evaluacije ove Uredbe odnosno kad god se to nalaže uslijed novih znanstvenih dostignuća i tehničkog napretka, Komisija bi trebala moći razmotriti potrebu za preispitivanjem minimalnih zahtjeva iz odjeljka 2. Priloga I. te bi prema potrebi trebala podnijeti zakonodavni prijedlog za izmjenu ove Uredbe.

(37)

Kako bi se ključni elementi upravljanja rizicima prilagodili tehničkom i znanstvenom napretku, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije radi izmjene ključnih elemenata upravljanja rizicima predviđenih ovom Uredbom. Osim toga, kako bi se osigurala visoka razina zaštite okoliša te zdravlja ljudi i životinja, Komisija bi trebala moći donijeti i delegirane akte kojima se dopunjuju ključni elementi upravljanja rizicima predviđeni ovom Uredbom utvrđivanjem tehničkih specifikacija. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu od 13. travnja 2016. o boljoj izradi zakonodavstva. Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(38)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji za donošenje detaljnih pravila u pogledu formata i prikazivanja informacija o praćenju provedbe ove Uredbe koje trebaju pružati države članice te u pogledu formata i prikazivanja pregleda na razini Unije koji izrađuje Europska agencija za okoliš. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (26).

(39)

Cilj je ove Uredbe, među ostalim, zaštititi okoliš te zdravlje ljudi i životinja. Kako je Sud više puta istaknuo, isključiti, u načelu, mogućnost da se osobe kojih se to tiče pozivaju na obvezu koja se nameće direktivom bilo bi u suprotnosti s obvezujućim učinkom koji se pridaje direktivi na temelju članka 288. trećeg stavka Ugovora o funkcioniranju Europske unije. To stajalište vrijedi i u pogledu uredbe čiji je cilj zajamčiti da je obrađena voda sigurna za navodnjavanje poljoprivrednih površina.

(40)

Države članice trebale bi utvrditi pravila o sankcijama koje se primjenjuju na kršenja ove Uredbe te bi trebale poduzeti sve potrebne mjere radi osiguranja njihove provedbe. Te bi sankcije trebale biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

(41)

S obzirom na to da ciljeve ove Uredbe, odnosno zaštitu okoliša te zdravlja ljudi i životinja, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog opsega i učinaka djelovanja oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(42)

Državama članicama treba osigurati dovoljno vremena da uspostave upravnu infrastrukturu potrebnu za primjenu ove Uredbe, kao i operaterima da se pripreme za primjenu novih pravila.

(43)

Kako bi se što više razvijala i promicala ponovna upotreba adekvatno pročišćenih otpadnih voda te kako bi se ostvarilo znatno poboljšanje pouzdanosti adekvatno pročišćenih otpadnih voda i održivih metoda upotrebe, Unija bi trebala podupirati istraživanja i razvoj u tom području kroz program Obzor Europa.

(44)

Ovom se Uredbom želi potaknuti održiva upotreba vode. Imajući u vidu taj cilj, Komisija bi trebala upotrebljavati programe Unije, uključujući program LIFE, za pružanje potpore lokalnim inicijativama za ponovnu upotrebu adekvatno pročišćenih otpadnih voda,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Predmet i svrha

1.   Ovom se Uredbom utvrđuju minimalni zahtjevi u pogledu kvalitete vode i praćenja te odredbe o upravljanju rizicima i o sigurnoj upotrebi obrađene vode u kontekstu integriranog upravljanja vodama.

2.   Svrha je ove Uredbe zajamčiti da je obrađena voda sigurna za navodnjavanje poljoprivrednih površina, čime se osigurava visoka razina zaštite okoliša te zdravlja ljudi i životinja, promiče kružno gospodarstvo, podupire prilagodba na klimatske promjene i doprinosi ciljevima Direktive 2000/60/EZ tako što se na koordiniran način u cijeloj Uniji pristupa rješavanju pitanja nestašice vode i pritiska na vodne resurse koji iz toga proizlazi, a time i doprinosi učinkovitom funkcioniranju unutarnjeg tržišta.

Članak 2.

Područje primjene

1.   Ova se Uredba primjenjuje kad god se pročišćene komunalne otpadne vode ponovo upotrebljavaju, u skladu s člankom 12. stavkom 1. Direktive 91/271/EEZ, za navodnjavanje poljoprivrednih površina kako je navedeno u odjeljku 1. Priloga I. ovoj Uredbi.

2.   Država članica može odlučiti da ponovna upotreba vode nije primjerena za navodnjavanje poljoprivrednih površina u nekom njezinu vodnom području ili više njih odnosno u dijelovima tih područja, uzimajući u obzir sljedeće kriterije:

(a)

zemljopisne i klimatske uvjete na tom području odnosno na dijelovima tog područja;

(b)

pritiske na druge vodne resurse i stanje tih resursa, uključujući kvantitativno stanje tijela podzemne vode kako je navedeno u Direktivi 2000/60/EZ;

(c)

pritiske na tijela površinske vode u koja se ispuštaju komunalne otpadne vode i stanje tih tijela;

(d)

troškove okoliša i troškove resursâ obrađene vode i drugih vodnih resursa.

Svaka odluka donesena u skladu s prvim podstavkom mora biti valjano obrazložena na temelju kriterija iz tog podstavka te se podnosi Komisiji. Preispituje se prema potrebi, posebice uzimajući u obzir predviđanja u pogledu klimatskih promjena i nacionalne strategije za prilagodbu klimatskim promjenama, a najmanje svakih šest godina uzimajući u obzir planove upravljanja riječnim slivovima utvrđene na temelju Direktive 2000/60/EZ.

3.   Odstupajući od stavka 1., istraživački ili pilot projekti koji se odnose na postrojenje za obradu vode mogu se izuzeti iz ove Uredbe ako nadležno tijelo utvrdi da su ispunjeni sljedeći kriteriji:

(a)

istraživački ili pilot projekt neće se provoditi u vodnom tijelu koje se upotrebljava za zahvaćanje vode namijenjene za ljudsku potrošnju ili relevantnoj zaštitnoj zoni određenoj na temelju Direktive 2000/60/EZ;

(b)

istraživački ili pilot projekt podlijegat će odgovarajućem praćenju.

Svako izuzeće na temelju ovog stavka ograničeno je na maksimalno trajanje od pet godina.

Poljoprivredna kultura proizišla iz istraživačkog ili pilot projekta na koji se primjenjuje izuzeće u skladu s ovim stavkom ne stavlja se na tržište.

4.   Ova se Uredba primjenjuje ne dovodeći u pitanje Uredbu (EZ) br. 852/2004 i ne sprečava subjekte u poslovanju s hranom da postignu kvalitetu vode potrebnu za ispunjenje zahtjeva iz te uredbe upotrebom, u kasnijoj fazi, nekoliko tehnika za pročišćavanje vode samostalno ili u kombinaciji s tehnikama koje ne uključuju pročišćavanje ili da upotrebljavaju alternativne izvore vode za navodnjavanje poljoprivrednih površina.

Članak 3.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

1.

„nadležno tijelo” znači tijelo koje je država članica imenovala za ispunjavanje njezinih obveza na temelju ove Uredbe u pogledu izdavanja dozvola za proizvodnju obrađene vode ili opskrbu njome, u pogledu izuzećâ za istraživačke ili pilot projekte te u pogledu provjera usklađenosti;

2.

„krajnji korisnik” znači fizička ili pravna osoba, bilo da je riječ o javnom ili privatnom subjektu, koja se koristi obrađenom vodom za navodnjavanje poljoprivrednih površina;

3.

„komunalne otpadne vode” znači komunalne otpadne vode kako su definirane u članku 2. točki 1. Direktive 91/271/EEZ;

4.

„obrađena voda” znači komunalne otpadne vode pročišćene u skladu sa zahtjevima utvrđenima u Direktivi 91/271/EEZ i dodatno pročišćene u postrojenju za obradu vode u skladu s odjeljkom 2. Priloga I. ovoj Uredbi;

5.

„postrojenje za obradu vode” znači uređaj za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda ili drugo postrojenje u kojem se dodatno pročišćavaju komunalne otpadne vode koji ispunjavaju zahtjeve utvrđene u Direktivi 91/271/EEZ kako bi se proizvela voda koja je prikladna za upotrebu navedenu u odjeljku 1. Priloga I. ovoj Uredbi;

6.

„operater postrojenja za obradu vode” znači fizička ili pravna osoba koja zastupa privatni subjekt ili javno tijelo i upravlja radom postrojenja za obradu vode ili ga kontrolira;

7.

„opasnost” znači biološki, kemijski, fizički ili radiološki agens koji može uzrokovati štetu ljudima, životinjama, poljoprivrednim kulturama ili biljkama, ostaloj kopnenoj bioti, vodenoj bioti, tlu ili okolišu općenito;

8.

„rizik” znači vjerojatnost da će utvrđene opasnosti prouzročiti štetu tijekom određenog vremenskog okvira, uključujući težinu posljedica;

9.

„upravljanje rizicima” znači sustavno upravljanje kojim se stalno osigurava da je ponovna upotreba vode sigurna u određenom kontekstu;

10.

„preventivna mjera” znači odgovarajuća radnja ili aktivnost kojom se može spriječiti ili ukloniti rizik za zdravlje ili okoliš ili se takav rizik može smanjiti na prihvatljivu razinu;

11.

„točka usklađenosti” znači točka u kojoj operater postrojenja za obradu vode isporučuje obrađenu vodu sljedećem subjektu u lancu;

12.

„prepreka” znači svako sredstvo, uključujući fizičke korake ili korake povezane s procesom ili uvjete upotrebe, kojim se smanjuje ili sprečava rizik od zaraze ljudi sprečavanjem kontakta između obrađene vode i proizvoda koji se konzumiraju i izravno izloženih osoba, ili neko drugo sredstvo kojim se, na primjer, smanjuje koncentracija mikroorganizama u obrađenoj vodi ili sprečava njihovo preživljavanje u proizvodima koji se konzumiraju;

13.

„dozvola” znači pisano ovlaštenje, koje izdaje nadležno tijelo, za proizvodnju obrađene vode ili opskrbu njome za navodnjavanje poljoprivrednih površina u skladu s ovom Uredbom;

14.

„odgovorna strana” znači strana koja izvršava ulogu ili aktivnost u sustavu ponovne upotrebe vode, uključujući operatera postrojenja za obradu vode, operatera uređaja za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda ako se razlikuje od operatera postrojenja za obradu vode, relevantno tijelo koje nije imenovano nadležno tijelo te operatera za distribuciju obrađene vode ili operatera za skladištenje obrađene vode;

15.

„sustav ponovne upotrebe vode” znači infrastruktura i drugi tehnički elementi potrebni za proizvodnju obrađene vode, opskrbu njome i njezinu upotrebu; on obuhvaća sve elemente od ulazne točke uređaja za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda do točke u kojoj se obrađena voda upotrebljava za navodnjavanje poljoprivrednih površina, uključujući prema potrebi infrastrukturu za distribuciju i skladištenje.

Članak 4.

Obveze operatera postrojenja za obradu vode i obveze u pogledu kvalitete obrađene vode

1.   Operater postrojenja za obradu vode osigurava da na točki usklađenosti obrađena voda namijenjena navodnjavanju poljoprivrednih površina kako je navedeno u odjeljku 1. Priloga I. ispunjava sljedeće:

(a)

minimalne zahtjeve u pogledu kvalitete vode utvrđene u odjeljku 2. Priloga I.;

(b)

sve dodatne uvjete koje je utvrdilo nadležno tijelo u odgovarajućoj dozvoli u skladu s člankom 6. stavkom 3. točkama (c) i (d) u pogledu kvalitete vode.

Izvan točke usklađenosti odgovornost za kvalitetu vode više ne snosi operater postrojenja za obradu vode.

2.   Radi osiguravanja usklađenosti u skladu s stavkom 1. operater postrojenja za obradu vode prati kvalitetu vode u skladu sa sljedećim:

(a)

odjeljkom 2. Priloga I.;

(b)

svim dodatnim uvjetima koje je utvrdilo nadležno tijelo u odgovarajućoj dozvoli u skladu s člankom 6. stavkom 3. točkama (c) i (d) u pogledu praćenja.

Članak 5.

Upravljanje rizicima

1.   Za potrebe proizvodnje obrađene vode i opskrbe njome te njezine upotrebe nadležno tijelo osigurava uspostavu plana upravljanja rizicima za ponovnu upotrebu vode.

Jedan plan upravljanja rizicima za ponovnu upotrebu vode može obuhvaćati jedan ili više sustava ponovne upotrebe vode.

2.   Plan upravljanja rizicima za ponovnu upotrebu vode pripremaju operater postrojenja za obradu vode, druge odgovorne strane te krajnji korisnici prema potrebi. Odgovorne strane koje pripremaju plan upravljanja rizicima za ponovnu upotrebu vode savjetuju se sa svim drugim relevantnim odgovornim stranama te krajnjim korisnicima prema potrebi.

3.   Plan upravljanja rizicima za ponovnu upotrebu vode temelji se na svim ključnim elementima upravljanja rizicima navedenima u Prilogu II. U njemu se utvrđuju nadležnosti za upravljanje rizicima operatera postrojenja za obradu vode i drugih odgovornih strana.

4.   U planu upravljanja rizicima za ponovnu upotrebu vode posebno se:

(a)

navode svi potrebni zahtjevi za operatera postrojenja za obradu vode, uz one koji su utvrđeni u Prilogu I., u skladu s točkom (B) Priloga II. kako bi se dodatno ublažili svi rizici prije točke usklađenosti;

(b)

utvrđuju opasnosti i rizici te odgovarajuće preventivne i/ili moguće korektivne mjere u skladu s točkom (C) Priloga II.;

(c)

utvrđuju dodatne prepreke u sustavu ponovne upotrebe vode te navode svi dodatni zahtjevi koji su potrebni nakon točke usklađenosti kako bi se osiguralo da je sustav ponovne upotrebe vode siguran, uključujući prema potrebi uvjete povezane s distribucijom, skladištenjem i upotrebom, te se utvrđuju strane koje su odgovorne za ispunjavanje tih zahtjeva.

5.   Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 13. kojima se ova Uredba mijenja kako bi se ključni elementi upravljanja rizicima koji su utvrđeni u Prilogu II. prilagodili tehničkom i znanstvenom napretku.

Komisija je također ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 13. kojima se ova Uredba dopunjuje kako bi se utvrdile tehničke specifikacije ključnih elemenata upravljanja rizicima koji su utvrđeni u Prilogu II.

Članak 6.

Obveze u pogledu dozvole za obrađenu vodu

1.   Proizvodnja obrađene vode koja je namijenjena navodnjavanju poljoprivrednih površina i opskrba njome, kako je navedeno u odjeljku 1. Priloga I., podliježe dozvoli.

2.   Odgovorne strane u sustavu ponovne upotrebe vode, uključujući prema potrebi krajnjeg korisnika u skladu s nacionalnim pravom, podnose zahtjev za izdavanje dozvole ili za izmjenu postojeće dozvole nadležnom tijelu države članice u kojoj postrojenje za obradu vode radi ili je planirano da će raditi.

3.   U dozvoli se utvrđuju obveze operatera postrojenja za obradu vode i, prema potrebi, svih drugih odgovornih strana. Dozvola se temelji na planu upravljanja rizicima za ponovnu upotrebu vode i u njoj se, među ostalim, navodi sljedeće:

(a)

razred ili razredi kvalitete obrađene vode i poljoprivredna upotreba za koju je, u skladu s Prilogom I., dozvoljena obrađena voda, mjesto upotrebe, postrojenja za obradu vode te procijenjena godišnja količina obrađene vode koja se treba proizvesti;

(b)

uvjeti u vezi s minimalnim zahtjevima u pogledu kvalitete vode i praćenja utvrđeni u odjeljku 2. Priloga I.;

(c)

uvjeti u pogledu dodatnih zahtjeva za operatera postrojenja za obradu vode utvrđeni u planu upravljanja rizicima za ponovnu upotrebu vode;

(d)

svi ostali uvjeti koji su potrebni za uklanjanje svih neprihvatljivih rizika za okoliš te za zdravlje ljudi i životinja kako bi svi rizici bili na prihvatljivoj razini;

(e)

razdoblje valjanosti dozvole;

(f)

točka usklađenosti.

4.   Za potrebe ocjenjivanja zahtjeva nadležno tijelo savjetuje se i razmjenjuje relevantne informacije s drugim relevantnim tijelima, posebno tijelima nadležnima za vode i zdravstvo ako se razlikuju od nadležnog tijela, i svakom drugom stranom za koju nadležno tijelo smatra da je relevantna.

5.   Nadležno tijelo bez odgode odlučuje o tome hoće li izdati dozvolu. Ako je zbog složenosti zahtjeva nadležnom tijelu za donošenje odluke o tome hoće li izdati dozvolu potrebno više od 12 mjeseci od primitka potpunog zahtjeva, podnositelja zahtjeva obavješćuje o očekivanom datumu te odluke.

6.   Dozvole se redovito preispituju i prema potrebi ažuriraju, barem u sljedećim slučajevima:

(a)

znatne promjene kapaciteta;

(b)

modernizacije opreme;

(c)

dodavanja nove opreme ili procesa; ili

(d)

znatnog učinka promjena klimatskih ili drugih uvjeta na ekološko stanje tijela površinske vode.

7.   Države članice mogu zahtijevati da skladištenje, distribucija i upotreba obrađene vode podliježu posebnoj dozvoli radi primjene dodatnih zahtjeva i prepreka utvrđenih u planu upravljanja rizicima za ponovnu upotrebu vode iz članka 5. stavka 4.

Članak 7.

Provjera usklađenosti

1.   Nadležno tijelo provjerava usklađenost s uvjetima utvrđenima u dozvoli. Provjere usklađenosti provode se na sljedeće načine:

(a)

provjerama na terenu;

(b)

upotrebom podataka o praćenju dobivenih osobito na temelju ove Uredbe;

(c)

na bilo koji drugi primjeren način.

2.   U slučaju neusklađenosti s uvjetima utvrđenima u dozvoli nadležno tijelo zahtijeva od operatera postrojenja za obradu vode te, prema potrebi, drugih odgovornih strana da poduzmu sve potrebne mjere kako bi se bez odgode ponovno uspostavila usklađenost i da odmah obavijeste krajnje korisnike na koje to utječe.

3.   Ako neusklađenost s uvjetima utvrđenima u dozvoli predstavlja znatan rizik za okoliš ili zdravlje ljudi ili životinja, operater postrojenja za obradu vode ili svaka druga odgovorna strana odmah obustavljaju opskrbu obrađenom vodom dok nadležno tijelo ne utvrdi da je usklađenost ponovno uspostavljena, na temelju postupaka utvrđenih u planu upravljanja rizicima za ponovnu upotrebu vode, u skladu s točkom (a) odjeljka 2. Priloga I.

4.   U slučaju da nastupi incident koji utječe na usklađenost s uvjetima utvrđenima u dozvoli, operater postrojenja za obradu vode ili svaka druga odgovorna strana o tome odmah obavješćuju nadležno tijelo i druge strane na koje bi to moglo utjecati te nadležnom tijelu dostavljaju informacije potrebne za procjenu učinaka tog incidenta.

5.   Nadležno tijelo redovito provjerava ispunjavaju li odgovorne strane mjere i zadaće utvrđene u planu upravljanja rizicima za ponovnu upotrebu vode.

Članak 8.

Suradnja među državama članicama

1.   Ako je ponovna upotreba vode od prekogranične važnosti, države članice određuju kontaktnu točku u svrhu suradnje s kontaktnim točkama i, prema potrebi, nadležnim tijelima drugih država članica ili upotrebljavaju postojeće strukture koje proizlaze iz međunarodnih sporazuma.

Uloga je kontaktnih točaka ili postojećih struktura sljedeća:

(a)

primanje i slanje zahtjeva za pomoć;

(b)

pružanje pomoći na zahtjev; i

(c)

koordiniranje komunikacije između nadležnih tijela.

Nadležna tijela prije izdavanja dozvole razmjenjuju informacije o uvjetima utvrđenima u članku 6. stavku 3. s kontaktnom točkom u državi članici u kojoj je predviđena upotreba obrađene vode.

2.   Države članice bez nepotrebnog odgađanja odgovaraju na zahtjeve za pomoć.

Članak 9.

Informiranje i podizanje svijesti

Uštede vodnih resursa do kojih dolazi zahvaljujući ponovnoj upotrebi vode tema su općih kampanja za podizanje svijesti u državama članicama u kojima se obrađena voda upotrebljava za navodnjavanje poljoprivrednih površina. Takve kampanje mogu uključivati i promicanje koristi koje proizlaze iz sigurne ponovne upotrebe vode.

Te države članice mogu provoditi i kampanje za informiranje krajnjih korisnika kako bi se osigurala optimalna i sigurna upotreba obrađene vode, a time i visoka razina zaštite okoliša te zdravlja ljudi i životinja.

Države članice mogu te kampanje za informiranje i podizanje svijesti prilagoditi opsegu ponovne upotrebe vode.

Članak 10.

Obavješćivanje javnosti

1.   Ne dovodeći u pitanje direktive 2003/4/EZ i 2007/2/EZ, države članice u kojima se obrađena voda upotrebljava za navodnjavanje poljoprivrednih površina kako je navedeno u odjeljku 1. Priloga I. ovoj Uredbi osiguravaju javnu dostupnost primjerenih i ažuriranih informacija o ponovnoj upotrebi vode na internetu ili drugim načinima. Te informacije uključuju sljedeće:

(a)

količinu i kvalitetu obrađene vode isporučene u skladu s ovom Uredbom;

(b)

postotak obrađene vode koja je u državi članici isporučena u skladu s ovom Uredbom u odnosu na ukupnu količinu pročišćenih komunalnih otpadnih voda, ako su ti podaci dostupni;

(c)

dozvole koje su izdane ili izmijenjene u skladu s ovom Uredbom, uključujući uvjete koje su utvrdila nadležna tijela u skladu s člankom 6. stavkom 3. ove Uredbe;

(d)

rezultate provjera usklađenosti provedenih u skladu s člankom 7. stavkom 1. ove Uredbe;

(e)

kontaktne točke određene u skladu s člankom 8. stavkom 1. ove Uredbe.

2.   Informacije iz stavka 1. ažuriraju se svake dvije godine.

3.   Države članice osiguravaju da se svaka odluka donesena u skladu s člankom 2. stavkom 2. stavi na raspolaganje javnosti na internetu ili drugim načinima.

Članak 11.

Informacije o praćenju provedbe

1.   Ne dovodeći u pitanje direktive 2003/4/EZ i 2007/2/EZ, države članice u kojima se obrađena voda upotrebljava za navodnjavanje poljoprivrednih površina kako je navedeno u odjeljku 1. Priloga I. ovoj Uredbi dužne su, uz pomoć Europske agencije za okoliš:

(a)

do 26. lipnja 2026. uspostaviti i objaviti, a potom svakih šest godina ažurirati skup podataka koji sadržava informacije o ishodu provjere usklađenosti provedene u skladu s člankom 7. stavkom 1. ove Uredbe te ostale informacije koje trebaju biti stavljene na raspolaganje javnosti na internetu ili drugim načinima u skladu s člankom 10. ove Uredbe;

(b)

uspostaviti, objaviti i zatim svake godine ažurirati skup podataka koji sadržava informacije o slučajevima neusklađenosti s uvjetima utvrđenima u dozvoli koje su prikupljene u skladu s člankom 7. stavkom 1. ove Uredbe te informacije o mjerama poduzetima u skladu s člankom 7. stavcima 2. i 3. ove Uredbe.

2.   Države članice osiguravaju da Komisija, Europska agencija za okoliš i Europski centar za sprečavanje i kontrolu bolesti imaju pristup skupovima podataka iz stavka 1.

3.   Na temelju skupova podataka iz stavka 1. Europska agencija za okoliš, uz savjetovanje s državama članicama, redovito ili na zahtjev Komisije izrađuje, objavljuje i ažurira pregled na razini Unije. Taj pregled prema potrebi sadržava pokazatelje ostvarenja, rezultata i učinaka ove Uredbe te karte i izvješća država članica.

4.   Komisija može provedbenim aktima utvrditi detaljna pravila u pogledu formata i prikazivanja informacija koje treba pružiti u skladu sa stavkom 1., kao i detaljna pravila u pogledu formata i prikazivanja pregleda na razini Unije iz stavka 3. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 14.

5.   Komisija do 26. lipnja 2022. uz savjetovanje s državama članicama utvrđuje smjernice za potporu primjeni ove Uredbe.

Članak 12.

Evaluacija i preispitivanje

1.   Komisija do 26. lipnja 2028. provodi evaluaciju ove Uredbe. Evaluacija se temelji najmanje na sljedećem:

(a)

iskustvu stečenom u provedbi ove Uredbe;

(b)

skupovima podataka koje su uspostavile države članice u skladu s člankom 11. stavkom 1. i pregledu na razini Unije koji izrađuje Europska agencija za okoliš u skladu s člankom 11. stavkom 3.;

(c)

relevantnim znanstvenim, analitičkim i epidemiološkim podacima;

(d)

tehničkim i znanstvenim spoznajama;

(e)

preporukama WHO-a, ako postoje, ili drugim međunarodnim smjernicama ili ISO normama.

2.   Pri provedbi evaluacije Komisija posvećuje posebnu pozornost sljedećim aspektima:

(a)

minimalnim zahtjevima utvrđenima u Prilogu I.;

(b)

ključnim elementima upravljanja rizicima utvrđenima u Prilogu II.;

(c)

dodatnim zahtjevima koje su utvrdila nadležna tijela u skladu s člankom 6. stavkom 3. točkama (c) i (d);

(d)

učinku ponovne upotrebe vode na okoliš te na zdravlje ljudi i životinja, uključujući učinak tvari koje izazivaju sve više zabrinutosti.

3.   U okviru evaluacije Komisija ocjenjuje izvedivost:

(a)

proširenja područja primjene ove Uredbe na obrađenu vodu namijenjenu za dodatne posebne svrhe, uključujući ponovnu upotrebu u industrijske svrhe;

(b)

proširenja zahtjeva ove Uredbe kako bi obuhvaćali neizravnu upotrebu pročišćenih otpadnih voda.

4.   Na temelju rezultata evaluacije ili kad god je to potrebno zbog novih tehničkih i znanstvenih spoznaja, Komisija može ispitati potrebu za preispitivanjem minimalnih zahtjeva utvrđenih u odjeljku 2. Priloga I.

5.   Komisija prema potrebi podnosi zakonodavni prijedlog za izmjenu ove Uredbe.

Članak 13.

Izvršavanje delegiranja ovlasti

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 5. stavka 5. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od pet godina počevši od 25. lipnja 2020. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja razdoblja od pet godina. Delegiranje ovlasti prešutno se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.

3.   Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 5. stavka 5. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu od 13. travnja 2016. o boljoj izradi zakonodavstva.

5.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

6.   Delegirani akt donesen na temelju članka 5. stavka 5. stupa na snagu samo ako ni Europski parlament ni Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 14.

Postupak odbora

1.   Komisiji pomaže Odbor osnovan Direktivom 2000/60/EZ. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.   Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

Ako Odbor ne da nikakvo mišljenje, Komisija ne donosi nacrt provedbenog akta i primjenjuje se članak 5. stavak 4. treći podstavak Uredbe (EU) br. 182/2011.

Članak 15.

Sankcije

Države članice utvrđuju pravila o sankcijama koje se primjenjuju na kršenja ove Uredbe i poduzimaju sve potrebne mjere radi osiguranja njihove provedbe. Predviđene sankcije moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće. Države članice do 26. lipnja 2024. obavješćuju Komisiju o tim pravilima i mjerama te je obavješćuju o svim naknadnim izmjenama koje na njih utječu.

Članak 16.

Stupanje na snagu i primjena

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 26. lipnja 2023.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 25. svibnja 2020.

Za Europski parlament

Predsjednik

D. M. SASSOLI

Za Vijeće

Predsjednica

A. METELKO-ZGOMBIĆ


(1)  SL C 110, 22.3.2019., str. 94.

(2)  SL C 86, 7.3.2019., str. 353.

(3)  Stajalište Europskog parlamenta od 12. veljače 2019. (još nije objavljeno u Službenom listu) i stajalište Vijeća u prvom čitanju od 7. travnja 2020. (SL C 147, 4.5.2020., str. 1). Stajalište Europskog parlamenta od 13. svibnja 2020. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(4)  Direktiva 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2000. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području vodne politike (SL L 327, 22.12.2000., str. 1.).

(5)  Direktiva Vijeća 91/271/EEZ od 21. svibnja 1991. o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda (SL L 135, 30.5.1991., str. 40.).

(6)  SL C 9 E, 15.1.2010., str. 33.

(7)  Direktiva Vijeća 98/83/EZ od 3. studenoga 1998. o kvaliteti vode namijenjene za ljudsku potrošnju (SL L 330, 5.12.1998., str. 32.).

(8)  Direktiva Vijeća 86/278/EEZ od 12. lipnja 1986. o zaštiti okoliša, posebno tla, kod upotrebe mulja iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda u poljoprivredi (SL L 181, 4.7.1986., str. 6.).

(9)  Direktiva Vijeća 91/676/EEZ od 12. prosinca 1991. o zaštiti voda od onečišćenja uzrokovanog nitratima iz poljoprivrednih izvora (SL L 375, 31.12.1991., str. 1.).

(10)  Uredba (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2002. o utvrđivanju općih načela i uvjeta zakona o hrani, osnivanju Europske agencije za sigurnost hrane te utvrđivanju postupaka u područjima sigurnosti hrane (SL L 31, 1.2.2002., str. 1.).

(11)  Uredba (EZ) br. 852/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o higijeni hrane (SL L 139, 30.4.2004., str. 1.).

(12)  Uredba (EZ) br. 183/2005 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. siječnja 2005. o utvrđivanju zahtjeva u pogledu higijene hrane za životinje (SL L 35, 8.2.2005., str. 1.).

(13)  Uredba (EZ) br. 396/2005 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. veljače 2005. o maksimalnim razinama ostataka pesticida u ili na hrani i hrani za životinje biljnog i životinjskog podrijetla i o izmjeni Direktive Vijeća 91/414/EEZ (SL L 70, 16.3.2005., str. 1.).

(14)  Uredba (EZ) br. 1069/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o utvrđivanju zdravstvenih pravila za nusproizvode životinjskog podrijetla i od njih dobivene proizvode koji nisu namijenjeni prehrani ljudi te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1774/2002 (Uredba o nusproizvodima životinjskog podrijetla) (SL L 300, 14.11.2009., str. 1.).

(15)  Direktiva 2006/7/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. veljače 2006. o upravljanju kvalitetom vode za kupanje i stavljanju izvan snage Direktive 76/160/EEZ (SL L 64, 4.3.2006., str. 37.).

(16)  Direktiva 2006/118/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o zaštiti podzemnih voda od onečišćenja i pogoršanja stanja (SL L 372, 27.12.2006., str. 19.).

(17)  Direktiva 2008/105/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o standardima kvalitete okoliša u području vodne politike i o izmjeni i kasnijem stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 82/176/EEZ, 83/513/EEZ, 84/156/EEZ, 84/491/EEZ, 86/280/EEZ i izmjeni Direktive 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 348, 24.12.2008., str. 84.).

(18)  Direktiva 2011/92/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o procjeni učinaka određenih javnih i privatnih projekata na okoliš (SL L 26, 28.1.2012., str. 1.).

(19)  Uredba Komisije (EZ) br. 2073/2005 od 15. studenoga 2005. o mikrobiološkim kriterijima za hranu (SL L 338, 22.12.2005., str. 1.).

(20)  Uredba Komisije (EZ) br. 1881/2006 od 19. prosinca 2006. o utvrđivanju najvećih dopuštenih količina određenih kontaminanata u hrani (SL L 364, 20.12.2006., str. 5.).

(21)  Uredba Komisije (EU) br. 142/2011 od 25. veljače 2011. o provedbi Uredbe (EZ) br. 1069/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju zdravstvenih pravila za nusproizvode životinjskog podrijetla i od njih dobivene proizvode koji nisu namijenjeni prehrani ljudi i o provedbi Direktive Vijeća 97/78/EZ u pogledu određenih uzoraka i predmeta koji su oslobođeni veterinarskih pregleda na granici na temelju te Direktive (SL L 54, 26.2.2011., str. 1.).

(22)  Direktiva 2003/4/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2003. o javnom pristupu informacijama o okolišu i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 90/313/EEZ (SL L 41, 14.2.2003., str. 26.).

(23)  SL L 124, 17.5.2005., str. 4.

(24)  Direktiva 2007/2/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 14. ožujka 2007. o uspostavljanju infrastrukture za prostorne informacije u Europskoj zajednici (INSPIRE) (SL L 108, 25.4.2007., str. 1.).

(25)  SL L 123, 12.5.2016., str. 1.

(26)  Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).


PRILOG I.

UPOTREBE I MINIMALNI ZAHTJEVI

Odjeljak 1.

Upotrebe obrađene vode

Navodnjavanje poljoprivrednih površina

Navodnjavanje poljoprivrednih površina znači navodnjavanje sljedećih vrsta poljoprivrednih kultura:

prehrambenih poljoprivrednih kultura koje se konzumiraju sirove, a to su poljoprivredne kulture namijenjene za prehranu ljudi u sirovom ili neprerađenom stanju,

prehrambenih poljoprivrednih kultura koje se prerađuju, a to su poljoprivredne kulture namijenjene za prehranu ljudi nakon postupka obrade (npr. kuhane ili industrijski prerađene),

neprehrambenih poljoprivrednih kultura, a to su poljoprivredne kulture koje nisu namijenjene za prehranu ljudi (npr. pašnjaci, krmno bilje, vlakna, ukrasno bilje, sjemenske kulture, energetske kulture i livadske kulture).

Ne dovodeći u pitanje drugo relevantno pravo Unije u području okoliša i zdravlja, države članice mogu upotrebljavati obrađenu vodu u dodatne svrhe kao što su:

ponovna upotreba vode u industrijske svrhe; i

rekreacijske i okolišne svrhe.

Odjeljak 2.

Minimalni zahtjevi

Minimalni zahtjevi koji se primjenjuju na obrađenu vodu namijenjenu navodnjavanju poljoprivrednih površina

Razredi kvalitete obrađene vode te dozvoljene upotrebe i metode navodnjavanja za svaki razred navedeni su u tablici 1. Minimalni zahtjevi u pogledu kvalitete vode navedeni su u tablici 2. točke (a). Minimalne učestalosti i ciljevi učinkovitosti za praćenje obrađene vode navedeni su u tablici 3. (rutinsko praćenje) i tablici 4. (validacijsko praćenje) točke (b).

Poljoprivredne kulture koje pripadaju određenoj kategoriji navodnjavaju se obrađenom vodom odgovarajućeg razreda minimalne kvalitete obrađene vode kako je utvrđeno u tablici 1., osim ako se upotrebljavaju odgovarajuće dodatne prepreke kako je navedeno u članku 5. stavku 4. točki (c), što dovodi do postizanja zahtjeva u pogledu kvalitete utvrđenih u tablici 2. točke (a). Takve dodatne prepreke mogu se temeljiti na indikativnom popisu preventivnih mjera navedenom u točki 7. Priloga II. ili u bilo kojim drugim jednakovrijednim nacionalnim ili međunarodnim normama, npr. normi ISO 16075-2.

Tablica 1. – Razredi kvalitete obrađene vode te dozvoljena upotreba u poljoprivredi i metoda navodnjavanja

Razred minimalne kvalitete obrađene vode

Kategorija poljoprivrednih kultura (*1)

Metoda navodnjavanja

A

Sve prehrambene poljoprivredne kulture koje se konzumiraju sirove i čiji jestivi dio dolazi u izravan dodir s obrađenom vodom te korjenaste poljoprivredne kulture koje se konzumiraju sirove

Sve metode navodnjavanja

B

Prehrambene poljoprivredne kulture koje se konzumiraju sirove i čiji jestivi dio raste iznad zemlje i ne dolazi u izravan dodir s obrađenom vodom, prehrambene poljoprivredne kulture koje se prerađuju i neprehrambene poljoprivredne kulture uključujući poljoprivredne kulture kojima se hrane životinje koje se koriste za proizvodnju mlijeka ili mesa

Sve metode navodnjavanja

C

Prehrambene poljoprivredne kulture koje se konzumiraju sirove i čiji jestivi dio raste iznad zemlje i ne dolazi u izravan dodir s obrađenom vodom, prehrambene poljoprivredne kulture koje se prerađuju i neprehrambene poljoprivredne kulture uključujući poljoprivredne kulture kojima se hrane životinje koje se koriste za proizvodnju mlijeka ili mesa

Navodnjavanje kapanjem (*2) ili druga metoda navodnjavanja kojom se izbjegava izravan dodir s jestivim dijelom poljoprivredne kulture

D

Industrijske, energetske i sjemenske kulture

Sve metode navodnjavanja (*3)

(a)   Minimalni zahtjevi u pogledu kvalitete vode

Tablica 2. – Zahtjevi u pogledu kvalitete obrađene vode za navodnjavanje poljoprivrednih površina

Razred kvalitete obrađene vode

Okvirni tehnološki cilj

Zahtjevi u pogledu kvalitete

E. coli

(broj/100 ml)

BPK5

(mg/l)

UST

(mg/l)

Mutnoća

(NTU)

Ostalo

A

Drugi stupanj pročišćavanja, filtriranje i dezinfekcija

≤ 10

≤ 10

≤ 10

≤ 5

Legionella spp.: < 1 000 cfu/l ako postoji rizik od aerosolizacije

Crijevne nematode (jajašca helminta): ≤ 1 jajašce/l za navodnjavanje pašnjaka ili krmnog bilja

B

Drugi stupanj pročišćavanja i dezinfekcija

≤ 100

U skladu s Direktivom 91/271/EEZ

(Prilog I. tablica 1.)

U skladu s Direktivom 91/271/EEZ

(Prilog I. tablica 1.)

C

Drugi stupanj pročišćavanja i dezinfekcija

≤ 1 000

D

Drugi stupanj pročišćavanja i dezinfekcija

≤ 10 000

Smatra se da je obrađena voda u skladu sa zahtjevima iz tablice 2. ako rezultati mjerenja za tu obrađenu vodu ispunjavaju sve sljedeće kriterije:

navedene vrijednosti za E. coli, Legionellu spp. i crijevne nematode utvrđene su u 90 % ili više uzoraka; ni u jednom uzorku vrijednosti nije premašena maksimalna granica odstupanja od 1 logaritamske jedinice u odnosu na navedene vrijednosti za E. coli i Legionellu spp. te 100 % navedene vrijednosti za crijevne nematode;

navedene vrijednosti za BPK5, UST i mutnoću u razredu A utvrđene su u 90 % ili više uzoraka; ni u jednom uzorku vrijednosti nije premašena maksimalna granica odstupanja od 100 % navedene vrijednosti.

(b)   Minimalni zahtjevi u pogledu praćenja

Operateri postrojenja za obradu vode provode rutinsko praćenje kako bi provjerili je li obrađena voda u skladu s minimalnim zahtjevima u pogledu kvalitete navedenima u točki (a). Rutinsko praćenje uključuje se u postupke provjere sustava ponovne upotrebe vode.

Uzorci koji se koriste za provjeru usklađenosti s mikrobiološkim parametrima na točki usklađenosti uzimaju se u skladu s normom EN ISO 19458 ili bilo kojim drugim nacionalnim ili međunarodnim normama kojima se osigurava jednaka kvaliteta.

Tablica 3. – Minimalna učestalost rutinskog praćenja obrađene vode za navodnjavanje poljoprivrednih površina

 

Minimalna učestalost praćenja

Razred kvalitete obrađene vode

E. coli

BPK5

UST

Mutnoća

Legionella spp.

(ako je primjenjivo)

Crijevne nematode

(ako je primjenjivo)

A

Jedanput tjedno

Jedanput tjedno

Jedanput tjedno

Kontinuirano

Dvaput mjesečno

Dvaput mjesečno ili kako odredi operater postrojenja za obradu vode ovisno o broju jajašaca u otpadnim vodama koje ulaze u postrojenje za obradu vode

B

Jedanput tjedno

U skladu s Direktivom 91/271/EEZ

(Prilog I. odjeljak D)

U skladu s Direktivom 91/271/EEZ

(Prilog I. odjeljak D)

-

C

Dvaput mjesečno

-

D

Dvaput mjesečno

-

Validacijsko praćenje provodi se prije puštanja u rad novog postrojenja za obradu vode.

Postrojenja za obradu vode koja su već u funkciji i koja 25. lipnja 2020. ispunjavaju zahtjeve u pogledu kvalitete obrađene vode navedene u tablici 2. točke (a) izuzimaju se iz te obveze validacijskog praćenja.

Međutim, validacijsko praćenje provodi se u svim slučajevima kada dolazi do modernizacije opreme te kada se dodaju nova oprema ili novi procesi.

Validacijsko praćenje provodi se za razred kvalitete obrađene vode koji ima najstrože zahtjeve, tj. razred A, kako bi se ocijenilo ispunjavaju li se ciljevi učinkovitosti (smanjenje log10). Validacijsko praćenje obuhvaća praćenje indikatorskih mikroorganizama povezanih sa svakom skupinom patogena, to jest bakterijama, virusima i protozoama. Izabrani indikatorski mikroorganizmi jesu E. coli za patogene bakterije, F-specifični kolifagi, somatski kolifagi ili kolifagi za patogene viruse, i spore Clostridium perfringens ili sporogene bakterije koje reduciraju sulfate za protozou. U tablici 4. navedeni su ciljevi učinkovitosti (smanjenje log10) koji se validacijskim praćenjem provjeravaju za izabrane indikatorske mikroorganizme, a moraju biti ostvareni na točki usklađenosti, uzimajući u obzir koncentracije u nepročišćenim otpadnim vodama koje ulaze u uređaj za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda. Najmanje 90 % validacijskih uzoraka mora dosegnuti ili premašiti ciljeve učinkovitosti.

Ako biološki indikator u nepročišćenim otpadnim vodama nije prisutan u dovoljnoj količini kako bi se postiglo smanjenje log10, odsutnost takvog biološkog indikatora u obrađenoj vodi znači da su validacijski zahtjevi ispunjeni. Ispunjenje cilja učinkovitosti može se utvrditi analitičkom kontrolom, dodavanjem učinkovitosti koja se pripisuje pojedinačnim koracima pročišćavanja na temelju znanstvenih dokaza za standardne uhodane procese, kao što su objavljeni podaci iz izvješća o ispitivanju ili studije slučaja, ili laboratorijskim ispitivanjima pod kontroliranim uvjetima za inovativno pročišćavanje.

Tablica 4. – Validacijsko praćenje obrađene vode za navodnjavanje poljoprivrednih površina

Razred kvalitete obrađene vode

Indikatorski mikroorganizmi (*4)

Ciljevi učinkovitosti za lanac pročišćavanja

(smanjenje log10)

A

E. coli

≥ 5,0

Ukupni kolifagi/F-specifični kolifagi/somatski kolifagi/kolifagi (*5)

≥ 6,0

Spore Clostridium perfringens/sporogene bakterije koje reduciraju sulfate (*6)

≥ 4,0 (u slučaju spora Clostridium perfringens)

≥ 5,0 (u slučaju sporogenih bakterija koje reduciraju sulfate)

Metode analiza koje se provode radi praćenja validiraju se i dokumentiraju u skladu s normom EN ISO/IEC-17025 ili drugim nacionalnim ili međunarodnim normama kojima se osigurava jednaka kvaliteta.


(*1)  Ako je ista vrsta navodnjavane poljoprivredne kulture obuhvaćena u više kategorija iz tablice 1., primjenjuju se zahtjevi najstrože kategorije.

(*2)  Navodnjavanje kapanjem (navodnjavanje kap po kap) sustav je mikronavodnjavanja u kojem voda u kapljicama ili tankom mlazu dolazi do biljaka, a kapanje se provodi na tlo ili izravno ispod njegove površine vrlo malom brzinom (2–20 litara/sat) s pomoću sustava plastičnih cijevi malog promjera koje završavaju emiterima ili kapaljkama.

(*3)  U slučaju metoda navodnjavanja koje oponašaju kišu posebnu pozornost trebalo bi posvetiti zaštiti zdravlja radnika ili drugih prisutnih osoba. U tu se svrhu primjenjuju odgovarajuće preventivne mjere.

(*4)  Umjesto predloženih indikatorskih mikroorganizama za potrebe validacijskog praćenja mogu se upotrebljavati i referentni patogeni Campylobacter, Rotavirus i Cryptosporidium. Tada se primjenjuju sljedeći ciljevi učinkovitosti smanjenja log10: Campylobacter (≥ 5,0), Rotavirus (≥ 6,0) i Cryptosporidium (≥ 5,0).

(*5)  Ukupni kolifagi parametar je koji je odabran kao najprimjereniji pokazatelj virusnog onečišćenja. Međutim, ako analiza ukupnih kolifaga nije izvediva, analizira se barem jedan od njih (F-specifični ili somatski kolifagi).

(*6)  Spore Clostridium perfringens parametar je koji je odabran kao najprimjereniji pokazatelj onečišćenja protozoama. Međutim, alternativno se mogu analizirati sporogene bakterije koje reduciraju sulfate ako je koncentracija spora Clostridium perfringens tolika da nije moguće validirati dolazi li do potrebnog smanjenja log10.


PRILOG II.

(A)

Ključni elementi upravljanja rizicima

Upravljanje rizicima obuhvaća utvrđivanje rizika i upravljanje njima na proaktivan način kako bi se osiguralo da se obrađena voda sigurno upotrebljava i da se njome upravlja na siguran način te da ne postoji rizik za okoliš te za zdravlje ljudi ili životinja. U tu se svrhu utvrđuje plan upravljanja rizicima za ponovnu upotrebu vode na temelju sljedećih elemenata:

1.

Opis cijelog sustava ponovne upotrebe vode, od trenutka kad otpadne vode uđu u uređaj za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda do trenutka upotrebe, uključujući izvore otpadnih voda, faze pročišćavanja i tehnologije koje se upotrebljavaju u postrojenju za obradu vode, infrastrukturu za opskrbu, distribuciju i skladištenje, predviđenu upotrebu, mjesto i razdoblje upotrebe (npr. privremena ili ad hoc upotreba), metode navodnjavanja, vrstu poljoprivredne kulture, druge izvore vode ako se namjerava upotrijebiti kombinacija te količinu obrađene vode koju treba isporučiti.

2.

Utvrđivanje svih strana koje sudjeluju u sustavu ponovne upotrebe vode i jasan opis njihovih uloga i odgovornosti.

3.

Utvrđivanje potencijalnih opasnosti, posebno prisutnosti onečišćujućih tvari i patogena, te mogućnosti nastajanja opasnih događaja kao što su neuspješno pročišćavanje ili slučajna istjecanja ili kontaminacija sustava ponovne upotrebe vode.

4.

Utvrđivanje okoliša i stanovništva za koje postoji rizik te načina izloženosti u odnosu na utvrđene potencijalne opasnosti, uzimajući u obzir posebne okolišne čimbenike kao što su lokalni hidrogeološki uvjeti, topografski uvjeti, vrsta tla i ekologija te čimbenike povezane s vrstom poljoprivredne kulture te poljoprivrednim praksama i praksama navodnjavanja. Razmatranje mogućih nepovratnih ili dugotrajnih negativnih učinaka procesa obrade vode na okoliš i zdravlje, potkrijepljeno znanstvenim dokazima.

5.

Procjena rizika za okoliš te za zdravlje ljudi i životinja, uzimajući u obzir vrstu utvrđenih potencijalnih opasnosti, trajanje predviđenih upotreba, utvrđeni okoliš i stanovništvo za koje postoji rizik od izloženosti tim opasnostima te težinu mogućih učinaka tih opasnosti s obzirom na načelo predostrožnosti, kao i sveukupno relevantno zakonodavstvo Unije i nacionalno zakonodavstvo, smjernice i minimalne zahtjeve u pogledu hrane, hrane za životinje i sigurnosti radnika. Procjena rizika mogla bi se temeljiti na pregledu dostupnih znanstvenih studija i podataka.

Procjena rizika sastoji se od sljedećih elemenata:

(a)

procjene rizika za okoliš, koja uključuje sve sljedeće:

i.

potvrđivanje vrste opasnosti uključujući, prema potrebi, predviđenu razinu opasnosti bez učinka;

ii.

procjenu mogućeg raspona izloženosti;

iii.

određivanje značajki rizika;

(b)

procjene rizika za zdravlje ljudi i životinja, koja uključuje sve sljedeće:

i.

potvrđivanje vrste opasnosti uključujući, prema potrebi, odnos između intenziteta i odgovora;

ii.

procjenu mogućeg raspona intenziteta ili izloženosti;

iii.

određivanje značajki rizika.

Procjena rizika može se provesti upotrebom kvalitativne ili polukvantitativne procjene rizika. Kvantitativna procjena rizika upotrebljava se kada postoji dovoljno popratnih podataka ili u projektima s potencijalno visokim rizikom za okoliš ili javno zdravlje.

Pri procjeni rizika u obzir se uzimaju najmanje sljedeći zahtjevi i obveze:

(a)

zahtjev za smanjenje i sprečavanje onečišćenja vode nitratima u skladu s Direktivom 91/676/EEZ;

(b)

obveza da zaštićena područja za vodu namijenjenu za ljudsku potrošnju ispunjavaju zahtjeve Direktive 98/83/EZ;

(c)

zahtjev za ispunjenje okolišnih ciljeva utvrđenih Direktivom 2000/60/EZ;

(d)

zahtjev za sprečavanje onečišćenja podzemnih voda u skladu s Direktivom 2006/118/EZ;

(e)

zahtjev za ispunjenje standarda kvalitete okoliša za prioritetne tvari i neke druge onečišćujuće tvari utvrđenih Direktivom 2008/105/EZ;

(f)

zahtjev za ispunjenje standarda kvalitete okoliša za onečišćujuće tvari koje izazivaju zabrinutost na nacionalnoj razini, to jest specifične onečišćujuće tvari za neki riječni sliv, koji su utvrđeni Direktivom 2000/60/EZ;

(g)

zahtjev za ispunjenje standarda kvalitete vode za kupanje utvrđenih Direktivom 2006/7/EZ;

(h)

zahtjevi u pogledu zaštite okoliša, posebno tla, kod upotrebe mulja iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda u poljoprivredi na temelju Direktive 86/278/EEZ;

(i)

zahtjevi u pogledu higijene hrane kako su utvrđeni Uredbom (EZ) br. 852/2004 i smjernice navedene u obavijesti Komisije o smjernicama za smanjenje mikrobioloških rizika u svježem voću i povrću tijekom primarne proizvodnje na temelju dobre higijene;

(j)

zahtjevi u pogledu higijene hrane za životinje utvrđeni Uredbom (EZ) br. 183/2005;

(k)

zahtjev za ispunjenje relevantnih mikrobioloških kriterija utvrđenih Uredbom (EZ) br. 2073/2005;

(l)

zahtjevi u pogledu najvećih dopuštenih količina određenih kontaminanata u hrani utvrđeni Uredbom (EZ) br. 1881/2006;

(m)

zahtjevi u pogledu maksimalnih razina ostataka pesticida u ili na hrani i hrani za životinje utvrđeni Uredbom (EZ) br. 396/2005;

(n)

zahtjevi u pogledu zdravlja životinja utvrđeni uredbama (EZ) br. 1069/2009 i (EU) br. 142/2011.

(B)

Uvjeti koji se odnose na dodatne zahtjeve

6.

Razmatranje zahtjeva u pogledu kvalitete vode i praćenja koji su dodatni onima navedenima u odjeljku 2. Priloga I. ili stroži od njih, ili oboje, kada je to potrebno i primjereno radi osiguravanja primjerene zaštite okoliša te zdravlja ljudi i životinja, posebno ako postoje jasni znanstveni dokazi da rizik proizlazi iz obrađene vode, a ne iz drugih izvora.

Ovisno o ishodu procjene rizika iz točke 5. ti se dodatni zahtjevi mogu posebno odnositi na:

(a)

teške metale;

(b)

pesticide;

(c)

nusproizvode dezinfekcije;

(d)

farmaceutske proizvode;

(e)

druge tvari koje izazivaju sve više zabrinutosti, uključujući mikroonečišćivače i mikroplastiku;

(f)

antimikrobnu otpornost.

(C)

Preventivne mjere

7.

Utvrđivanje preventivnih mjera koje su već na snazi ili koje bi trebalo poduzeti radi ograničavanja rizika tako da se svim utvrđenim rizicima može upravljati na odgovarajući način. Posebnu pozornost posvećuje se vodnim tijelima koja se upotrebljavaju za zahvaćanje vode namijenjene za ljudsku potrošnju i relevantnim zaštitnim zonama.

Te preventivne mjere mogu uključivati:

(a)

kontrolu pristupa;

(b)

dodatnu dezinfekciju ili mjere uklanjanja onečišćujućih tvari;

(c)

posebnu tehnologiju navodnjavanja kojom se ublažuje rizik od stvaranja aerosola (npr. navodnjavanje kapanjem);

(d)

posebne zahtjeve za navodnjavanje raspršivanjem (npr. najveća brzina vjetra, udaljenosti između raspršivača i osjetljivih područja);

(e)

posebne zahtjeve za poljoprivredne površine (npr. nagib kosine, stupanj zasićenosti tla vodom i krška područja);

(f)

poticanje odumiranja patogena prije žetve/berbe;

(g)

utvrđivanje minimalnih sigurnosnih udaljenosti (npr. od površinskih voda, uključujući izvore za stoku, ili aktivnosti kao što su akvakultura, uzgoj ribe, uzgoj školjkaša, plivanje i druge vodene aktivnosti);

(h)

postavljanje oznaka na područjima navodnjavanja koje ukazuju na to da se upotrebljava obrađena voda koja nije prikladna za piće.

Posebne preventivne mjere koje mogu biti relevantne navedene su u tablici 1.

Tablica 1. – Posebne preventivne mjere

Razred kvalitete obrađene vode

Posebne preventivne mjere

A

Svinje se ne smije izlagati krmnom bilju koje je navodnjavano obrađenom vodom ako nema dovoljno podataka koji upućuju na to da se u konkretnom slučaju može upravljati rizicima.

B

Zabrana ubiranja proizvoda koji su mokri od navodnjavanja ili koji su pali na tlo.

Ne dovoditi krave u laktaciji na pašnjak dok se pašnjak ne osuši.

Krmno se bilje mora osušiti ili silirati prije pakiranja.

Svinje se ne smije izlagati krmnom bilju koje je navodnjavano obrađenom vodom ako nema dovoljno podataka koji upućuju na to da se u konkretnom slučaju može upravljati rizicima.

C

Zabrana ubiranja proizvoda koji su mokri od navodnjavanja ili koji su pali na tlo.

Ne dovoditi životinje na pašu na pašnjak pet dana nakon zadnjeg navodnjavanja.

Krmno se bilje mora osušiti ili silirati prije pakiranja.

Svinje se ne smije izlagati krmnom bilju koje je navodnjavano obrađenom vodom ako nema dovoljno podataka koji upućuju na to da se u konkretnom slučaju može upravljati rizicima.

D

Zabrana ubiranja proizvoda koji su mokri od navodnjavanja ili koji su pali na tlo.

8.

Odgovarajući sustavi i postupci kontrole kvalitete, uključujući praćenje obrađene vode u odnosu na relevantne parametre, te odgovarajući programi održavanja opreme.

Preporučuje se da operater postrojenja za obradu vode uspostavi i održava sustav upravljanja kvalitetom certificiran u skladu s normom ISO 9001 ili jednakovrijednom normom.

9.

Sustavi za praćenje stanja okoliša kojima se osigurava da se pružaju povratne informacije iz postupka praćenja te da su svi procesi i postupci validirani i dokumentirani na primjeren način.

10.

Odgovarajući sustavi za upravljanje incidentima i izvanrednim situacijama, uključujući postupke obavješćivanja svih relevantnih strana o takvim događajima na primjeren način te redovito ažuriranje plana za odgovor na izvanredne situacije.

Države članice mogle bi iskoristiti postojeće međunarodne smjernice ili norme kao što su Smjernice ISO 20426:2018 za procjenu zdravstvenih rizika i upravljanje njima za ponovnu upotrebu vode koja nije za piće, Smjernice ISO 16075:2015 za upotrebu pročišćenih otpadnih voda u projektima navodnjavanja ili druge jednakovrijedne norme prihvaćene na međunarodnoj razini ili smjernice WHO-a kao instrumente za sustavno utvrđivanje opasnosti, evaluaciju rizika i upravljanje njima na temelju prioritetnog pristupa koji se primjenjuje na cijeli lanac (od pročišćavanja komunalnih otpadnih voda za ponovnu upotrebu do distribucije i upotrebe za navodnjavanje poljoprivrednih površina te kontrole učinaka) i na temelju posebne procjene rizika na terenu.

11.

Osiguranje uspostave mehanizama koordinacije među različitim akterima kako bi se zajamčila sigurna proizvodnja i upotreba obrađene vode.


II. Nezakonodavni akti

MEĐUNARODNI SPORAZUMI

5.6.2020   

HR

Službeni list Europske unije

L 177/56


ODLUKA VIJEĆA (EU) 2020/742

od 29. svibnja 2020.

o sklapanju Sporazuma u obliku razmjene pisama između Europske unije i Islamske Republike Mauritanije o produljenju Protokola o utvrđivanju ribolovnih mogućnosti i financijskog doprinosa predviđenih Sporazumom o partnerstvu u ribarstvu između Europske zajednice i Islamske Republike Mauritanije, koji prestaje važiti 15. studenoga 2019.

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 43. u vezi s člankom 218. stavkom 6. drugim podstavkom točkom (a) podtočkom v.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

uzimajući u obzir suglasnost Europskog parlamenta (1),

budući da:

(1)

U skladu s Odlukom Vijeća (EU) 2019/1918 (2) Sporazum u obliku razmjene pisama između Europske unije i Islamske Republike Mauritanije o produljenju Protokola o utvrđivanju ribolovnih mogućnosti i financijskog doprinosa predviđenih Sporazumom o partnerstvu u ribarstvu između Europske zajednice i Islamske Republike Mauritanije, koji prestaje važiti 15. studenoga 2019. („Sporazum u obliku razmjene pisama”) potpisan je 13. studenoga 2019.

(2)

Cilj je Sporazuma u obliku razmjene pisama Uniji i Islamskoj Republici Mauritaniji omogućiti nastavak suradnje radi promicanja politike održivog ribarstva i odgovornog iskorištavanja ribolovnih resursa u mauritanijskim vodama, a plovilima Unije omogućiti obavljanje ribolovnih aktivnosti u tim vodama.

(3)

Sporazum u obliku razmjene pisama trebalo bi odobriti,

DONIJELO JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Sporazum u obliku razmjene pisama između Europske unije i Islamske Republike Mauritanije o produljenju Protokola o utvrđivanju ribolovnih mogućnosti i financijskog doprinosa predviđenih Sporazumom o partnerstvu u ribarstvu između Europske zajednice i Islamske Republike Mauritanije, koji prestaje važiti 15. studenoga 2019., odobrava se u ime Unije.

Članak 2.

Predsjednik Vijeća u ime Unije šalje obavijest predviđenu u točki 6. Sporazuma u obliku razmjene pisama (3).

Članak 3.

Ova Odluka stupa na snagu na dan donošenja.

Sastavljeno u Bruxellesu 29. svibnja 2020.

Za Vijeće

Predsjednica

A. METELKO-ZGOMBIĆ


(1)  Suglasnost od 13. svibnja 2020. (još nije objavljena u Službenom listu).

(2)  Odluka Vijeća (EU) 2019/1918 od 8. studenoga 2019. o potpisivanju, u ime Europske unije, i privremenoj primjeni Sporazuma u obliku razmjene pisama između Europske unije i Islamske Republike Mauritanije o produljenju Protokola o utvrđivanju ribolovnih mogućnosti i financijskog doprinosa predviđenih Sporazumom o partnerstvu u ribarstvu između Europske zajednice i Islamske Republike Mauritanije, koji prestaje važiti 15. studenoga 2019. (SL L 297 I, 18.11.2019., str. 1.).

(3)  Glavno tajništvo Vijeća objavit će datum stupanja na snagu Sporazuma u obliku razmjene pisama u Službenom listu Europske unije.


Ispravci

5.6.2020   

HR

Službeni list Europske unije

L 177/58


Ispravak Provedbene uredbe Vijeća (EU) 2020/730 od 3. lipnja 2020. o provedbi Uredbe (EU) 2017/1509 o mjerama ograničavanja protiv Demokratske Narodne Republike Koreje

( Službeni list Europske unije L 172 I od 3. lipnja 2020 .)

Na naslovnoj stranici, u sadržaju, i na stranici 1., u naslovu:

umjesto:

“PROVEDBENA UREDBA VIJEĆA (EU) 2020/730 od 3. lipnja 2020. o provedbi Uredbe (EU) 2017/1509 o mjerama ograničavanja protiv Demokratske Narodne Republike Koreje”;

treba stajati:

“PROVEDBENA UREDBA VIJEĆA (EU) 2020/730 od 2. lipnja 2020. o provedbi Uredbe (EU) 2017/1509 o mjerama ograničavanja protiv Demokratske Narodne Republike Koreje ”.

Na stranici 1., mjesto i datum potpisivanja :

umjesto:

“Sastavljeno u Bruxellesu 3. lipnja 2020.”;

treba stajati:

“Sastavljeno u Bruxellesu 2. lipnja 2020.”