ISSN 1977-0847

Službeni list

Europske unije

L 328

European flag  

Hrvatsko izdanje

Zakonodavstvo

Godište 62.
18. prosinca 2019.


Sadržaj

 

I.   Zakonodavni akti

Stranica

 

 

UREDBE

 

*

Uredba (EU) 2019/2160 Europskog Parlamenta I Vijeća od 27. studenoga 2019. o izmjeni Uredbe (EU) br. 575/2013 u pogledu izloženosti u obliku pokrivenih obveznica ( 1 )

1

 

 

DIREKTIVE

 

*

Direktiva (EU) 2019/2161 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. studenoga 2019. o izmjeni Direktive Vijeća 93/13/EEZ i direktiva 98/6/EZ, 2005/29/EZ te 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu boljeg izvršavanja i modernizacije pravila Unije o zaštiti potrošača ( 1 )

7

 

*

Direktiva (EU) 2019/2162 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. studenoga 2019. o izdavanju pokrivenih obveznica i javnom nadzoru pokrivenih obveznica i izmjeni direktiva 2009/65/EZ i 2014/59/EU ( 1 )

29

 

 

II.   Nezakonodavni akti

 

 

UREDBE

 

*

Provedbena Uredba Komisije (EU) 2019/2163 оd 17. prosinca 2019. o utvrđivanju graničnog obujma za godine 2020. i 2021. za potrebe moguće primjene dodatnih uvoznih carina na određeno voće i povrće

58

 

*

Provedbena Uredba Komisije (EU) 2019/2164 оd 17. prosinca 2019. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 889/2008 o detaljnim pravilima za provedbu Uredbe Vijeća (EZ) br. 834/2007 o ekološkoj proizvodnji i označivanju ekoloških proizvoda s obzirom na ekološku proizvodnju, označivanje i kontrolu ( 1 )

61

 

*

Provedbena uredba Komisije (EU) 2019/2165 оd 17. prosinca 2019. o odobravanju promjene specifikacija nove hrane ulje od sjemenki biljke korijandra Coriandrum sativum u skladu s Uredbom (EU) 2015/2283 Europskog parlamenta i Vijeća te o izmjeni Provedbene uredbe Komisije (EU) 2017/2470 ( 1 )

81

 

 

ODLUKE

 

*

Provedbena Odluka Komisije (EU) 2019/2166 оd 16. prosinca 2019. o izmjeni Provedbene odluke 2014/908/EU s obzirom na uvrštenje Srbije i Južne Koreje u popise trećih zemalja i državnih područja čiji se nadzorni i regulatorni zahtjevi smatraju istovjetnima za potrebe tretmana izloženosti u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća ( 1 )

84

 

*

Provedbena odluka Komisije (EU) 2019/2167 оd 17. prosinca 2019. o odobravanju strateškog plana mreže za mrežne funkcije upravljanja zračnim prometom jedinstvenog europskog neba za razdoblje 2020.–2029.

89

 

*

Provedbena odluka Komisije (EU) 2019/2168 оd 17. prosinca 2019. o imenovanju predsjednika i članova Upravnog odbora mreže i njihovih zamjenika te članova Europske jedinice za koordinaciju kriznih situacija u zračnom prometu i njihovih zamjenika u pogledu mrežnih funkcija za upravljanje zračnim prometom u trećem referentnom razdoblju 2020.–2024.

90

 

*

Provedbena odluka Komisije (EU) 2019/2169 оd 17. prosinca 2019. o izmjeni Priloga Provedbenoj odluci 2014/709/EU o mjerama kontrole zdravlja životinja u pogledu afričke svinjske kuge u određenim državama članicama (priopćeno pod brojem dokumenta C(2019) 9369) ( 1 )

97

 


 

(1)   Tekst značajan za EGP.

HR

Akti čiji su naslovi tiskani običnim slovima su oni koji se odnose na svakodnevno upravljanje poljoprivrednim pitanjima, a općenito vrijede ograničeno razdoblje.

Naslovi svih drugih akata tiskani su masnim slovima, a prethodi im zvjezdica.


I. Zakonodavni akti

UREDBE

18.12.2019   

HR

Službeni list Europske unije

L 328/1


UREDBA (EU) 2019/2160 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 27. studenoga 2019.

o izmjeni Uredbe (EU) br. 575/2013 u pogledu izloženosti u obliku pokrivenih obveznica

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 114.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (2),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (3),

budući da:

(1)

Člankom 129. Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (4) dodjeljuje se povlašteni tretman pokrivenim obveznicama pod određenim uvjetima. U Direktivi (EU) 2019/2162 Europskog parlamenta i Vijeća (5) određuju se bitni elementi pokrivenih obveznica i propisuje zajednička definicija pokrivenih obveznica.

(2)

Komisija je 20. prosinca 2013. zatražila da europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo) („EBA”), osnovano Uredbom (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (6), da mišljenje o primjerenosti pondera rizika za pokrivene obveznice koji su utvrđeni u članku 129. Uredbe (EU) br. 575/2013. Prema mišljenju EBA-e od 1. srpnja 2014. povlašteni tretman pondera rizika predviđen u Uredbi (EU) br. 575/2013 predstavlja, u načelu, prikladni bonitetni tretman. Međutim, EBA je predložila da se dodatno razmotri nadopuna zahtjevâ za prihvatljivost za povlašteni tretmana pondera rizika kako bi se barem obuhvatila pitanja smanjenja likvidnosnog rizika i veće razine kolateralizacije, uloge nadležnih tijela i daljnjeg razvoja postojećih zahtjeva za objavljivanje informacija ulagateljima.

(3)

S obzirom na mišljenje EBA-e, primjereno je donijeti dodatne zahtjeve za pokrivene obveznice te time poboljšati kvalitetu pokrivenih obveznica na koje se može primijeniti povlašteni kapitalni tretman u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013.

(4)

Nadležna tijela mogu primijeniti djelomično izuzeće od primjene zahtjeva da izloženosti prema kreditnim institucijama u okviru skupa za pokriće moraju ispunjavati uvjete za 1. stupanj kreditne kvalitete i umjesto toga dopustiti da izloženosti do najviše 10 % nominalnog iznosa nepodmirenih obveza koje proizlaze iz pokrivenih obveznica institucije izdavateljice ispunjavaju uvjete za 2. stupanj kreditne kvalitete. Međutim, takvo djelomično izuzeće primjenjuju se tek nakon prethodnog savjetovanja s EBA-om i samo ako se u dotičnim državama članicama mogu dokumentirati značajni potencijalni problemi s koncentracijom zbog zahtjeva za primjenu 1. stupnja kreditne kvalitete. Budući da je u većini država članica, kako u onima u europodručju tako i u onima izvan njega, sve teže ispunjavati zahtjeve da izloženosti moraju ispunjavati uvjete za 1. stupanj kreditne kvalitete koju dodjeljuju vanjske institucije za procjenu rizika, države članice u kojima se nalaze najveća tržišta pokrivenih obveznica smatrale su da je potrebna primjena takvog djelomičnog izuzeća. Kako bi se pojednostavnila upotreba izloženosti prema kreditnim institucijama kao kolaterala za pokrivene obveznice i pokušali riješiti potencijalni problemi s koncentracijom, potrebno je izmijeniti Uredbu (EU) br. 575/2013 utvrđivanjem pravila kojim se dopušta da izloženosti kreditnih institucija do najviše 10 % nominalnog iznosa nepodmirenih obveza koje proizlaze iz pokrivenih obveznica institucije izdavateljice ispunjavaju uvjete za 2. stupanj kreditne kvalitete umjesto uvjeta za 1. stupanj kreditne kvalitete, a da pritom ne postoji zahtjev za savjetovanjem s EBA-om. Potrebno je omogućiti upotrebu uvjeta za 3. stupanj kreditne kvalitete za kratkoročne depozite i za izvedenice u određenim državama članicama u slučajevima u kojima bi ispunjavanje zahtjeva za 1. ili 2. stupanj kreditne kvalitete bilo prezahtjevno. Nadležna tijela imenovana u skladu s Direktivom (EU) 2019/2162 trebala bi, nakon savjetovanja s EBA-om, moći dozvoliti upotrebu uvjeta za 3. stupanj kreditne kvalitete za ugovore o izvedenicama kako bi se pokušali riješiti potencijalni problemi s koncentracijom.

(5)

Krediti osigurani nadređenim tranšama koje su izdali francuski fondovi Fonds Communs de Titrisation ili ekvivalentni subjekti koji sekuritiziraju izloženosti osigurane stambenim nekretninama ili poslovnim nekretninama smatraju se prihvatljivom imovinom koja se može upotrijebiti kao kolateral za pokrivene obveznice za najviše 10 % nominalnog iznosa nepodmirenih obveza koje proizlaze iz pokrivenih obveznica („prag od 10 %”). Međutim, člankom 496. Uredbe (EU) br. 575/2013 dopušta se nadležnim tijelima da primijene izuzeće od praga od 10 %. Nadalje, člankom 503. stavkom 4. te uredbe zahtijeva se od Komisije da preispituje primjerenost odstupanja kojim se nadležnim tijelima dopušta da izuzmu od primjene prag od 10 %. Komisija je 22. prosinca 2013. od EBA-e zatražila da joj dostavi mišljenje o tom pitanju. EBA je u svojem mišljenju navela da bi upotreba nadređenih tranši koje su izdali francuski fondovi Fonds Communs de Titrisation ili ekvivalentni subjekti koji sekuritiziraju izloženosti osigurane stambenim nekretninama ili poslovnim nekretninama otvorila bonitetna pitanja zbog dvostruke razine strukture programa pokrivenih obveznica osiguranih sekuritizacijskim tranšama te bi time uzrokovala nedovoljnu transparentnost u pogledu kreditne kvalitete skupa za pokriće. Stoga je EBA preporučila da se nakon 31. prosinca 2017. ukine odstupanje od praga od 10 % za nadređene tranše koje je trenutačno predviđeno u članku 496. te uredbe.

(6)

Uključivanje u skup za pokriće vrijednosnih papira osiguranih hipotekom na stambenu ili poslovnu nekretninu dopušteno je samo u ograničenom broju nacionalnih okvira za pokrivene obveznice. Takve se strukture sve rjeđe upotrebljavaju i smatra se da uzrokuju nepotrebnu složenost programa pokrivenih obveznica. Stoga je primjereno potpuno ukinuti upotrebu takvih struktura kao prihvatljive imovine.

(7)

Pokrivene obveznice izdane u okviru struktura za unutargrupne udružene pokrivene obveznice koje su usklađene s Uredbom (EU) br. 575/2013 također su se upotrebljavale kao priznati kolateral. Strukture za unutargrupne udružene pokrivene obveznice ne predstavljaju dodatne rizike s bonitetnog stajališta jer ne uzrokuju iste probleme u vezi sa složenosti kao upotreba kredita osiguranih nadređenim tranšama koje su izdali francuski fondovi Fonds Communs de Titrisation ili ekvivalentni subjekti koji sekuritiziraju izloženosti osigurane stambenim nekretninama ili poslovnim nekretninama. Prema mišljenju EBA-a kolateralizaciju pokrivenih obveznica strukturama za unutagrupne udružene obveznice trebalo bi dopustiti bez ograničenja koja se odnose na iznos nepodmirenih obveza koje proizlaze iz pokrivenih obveznica kreditne institucije izdavateljice. Zahtjev za primjenom ograničenja od 15 % ili 10 % u odnosu na izloženosti prema kreditnim institucijama u strukturama za unutargrupne udružene pokrivene obveznice trebalo bi stoga ukinuti. Te strukture za unutargrupne udružene pokrivene obveznice uređene su Direktivom (EU) 2019/2162.

(8)

Načela vrednovanja nekretnina kojima su osigurane pokrivene obveznice primjenjuju se na pokrivene obveznice kako bi te obveznice ispunile zahtjeve za povlašteni tretman. Zahtjevi za prihvatljivost imovine koja služi kao kolateral za pokrivene obveznice odnose se na opća obilježja kvalitete kojima se osigurava robusnost skupa za pokriće i stoga bi ih trebalo utvrditi u Direktivi (EU) 2019/2162. U skladu s time, u toj bi direktivi trebalo utvrditi odredbe o metodologiji vrednovanja, a regulatorni tehnički standardi o procjeni hipotekarne vrijednosti ne bi se trebali primjenjivati na te kriterije prihvatljivosti pokrivenih obveznica.

(9)

Ograničenja omjera kredita i vrijednosti nekretnine (loan-to-value limits) potrebna su kako bi se osigurala kreditna kvaliteta pokrivenih obveznica. Člankom 129. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 575/2013 utvrđuju se ograničenja omjera kredita i vrijednosti nekretnine za hipotekarnu imovinu i založna prava na brodovima, no ne utvrđuje se način na koji se ta ograničenja moraju primjenjivati. To bi moglo dovesti do nesigurnosti. Ograničenja omjera kredita i vrijednosti nekretnine trebala bi se primjenjivati kao umjerena ograničenja pokrića. To znači da se, iako visina odnosnog kredita nije ograničena, takav kredit može upotrijebiti kao kolateral samo u okviru ograničenja omjera kredita i vrijednosti nekretnine koja se primjenjuju na imovinu. Ograničenjima omjera kredita i vrijednosti nekretnine utvrđuje se postotni dio kredita koji pridonosi ispunjenju zahtjeva za pokriće obveza. Stoga je primjereno utvrditi da se ograničenjima omjera kredita i vrijednosti nekretnine utvrđuje dio kredita koji pridonosi pokriću pokrivene obveznice.

(10)

Radi veće jasnoće tijekom cijelog razdoblja trajanja kredita trebalo bi primjenjivati ograničenja omjera kredita i vrijednosti nekretnine. Postojeća ograničenja omjera kredita i vrijednosti nekretnine ne bi se trebala mijenjati, već bi i dalje trebala iznositi 80 % vrijednosti stambene nekretnine za kredite osigurane stambenim nekretninama, 60 % vrijednosti poslovne nekretnine za kredite osigurane poslovnim nekretninama uz mogućnost povećanja na 70 % te vrijednosti i 60 % vrijednosti brodova. Poslovne nekretnine u skladu s općim poimanjem te vrste nekretnina trebalo bi razumjeti kao „nestambene nekretnine”, između ostalog i onda kada su u vlasništvu neprofitnih organizacija.

(11)

Kako bi se dodatno poboljšala kvaliteta pokrivenih obveznica na koje se primjenjuje povlašteni tretman, taj bi povlašteni tretman trebao podlijegati minimalnom stupnju veće razine kolateralizacije, odnosno stupnju kolaterala koji premašuje zahtjeve za pokrivenost iz Direktive (EU) 2019/2162. Takvim bi se zahtjevom ublažili najrelevantniji rizici koji se pojavljuju u slučaju insolventnosti ili sanacije izdavatelja. Odluka pojedine države članice o primjeni višeg minimalnog stupnja veće razine kolateralizacije za pokrivene obveznice koje izdaju kreditne institucije smještene na njezinu državnom području ne bi smjela spriječiti kreditne institucije da ulažu u druge pokrivene obveznice s nižim minimalnim stupnjem veće razine kolateralizacije koja je u skladu s ovom Uredbom te da imaju koristi od tih odredaba.

(12)

Kreditnim institucijama koje ulažu u pokrivene obveznice moraju se barem na polugodišnjoj osnovi pružati određene informacije o tim pokrivenim obveznicama. Zahtjevi za transparentnost neophodan su aspekt pokrivenih obveznica kojim se osigurava jedinstvena razina objave informacija te se ulagateljima omogućuje provedba potrebne procjene rizika i poboljšavaju se usporedivost, transparentnost i stabilnost tržišta. Stoga je primjereno osigurati da se zahtjevi za transparentnost primjenjuju na sve pokrivene obveznice utvrđivanjem tih zahtjeva u Direktivi (EU) 2019/2162. U skladu s time takve zahtjeve trebalo bi ukloniti iz Uredbe (EU) br. 575/2013.

(13)

Pokrivene obveznice instrumenti su dugoročnog financiranja i stoga se izdaju s planiranim rokom dospijeća od više godina. Stoga je potrebno osigurati da se ovom Uredbom ne utječe na pokrivene obveznice izdane prije 31. prosinca 2007. ili prije 8. srpnja 2022. Kako bi se ostvario taj cilj, na pokrivene obveznice izdane prije 31. prosinca 2007. trebalo bi se nastaviti primjenjivati izuzeće od zahtjeva utvrđenih Uredbom (EU) br. 575/2013 koji se odnose na prihvatljivu imovinu, veću razinu kolateralizacije i zamjensku imovinu. Nadalje, na ostale pokrivene obveznice koje su u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013 i koje su izdane prije 8. srpnja 2022. trebalo bi se primjenjivati izuzeće od zahtjeva u pogledu veće razine kolateralizacije i zamjenske imovine i te bi pokrivene obveznice do svojeg roka dospijeća trebale i dalje biti prihvatljive za primjenu povlaštenog tretmana utvrđenog u toj uredbi.

(14)

Ova Uredba trebala bi se primjenjivati zajedno s odredbama nacionalnog prava kojima se prenosi Direktiva (EU) 2019/2162. Kako bi se osigurala usklađena primjena novog okvira o utvrđivanju strukturnih obilježja izdavanja pokrivenih obveznica i izmijenjenih zahtjeva za povlašteni tretman, primjenu ove Uredbe trebalo bi odgoditi sve do datuma od kojeg države članice moraju primjenjivati odredbe nacionalnog prava kojima se prenosi ta direktiva.

(15)

Uredbu (EU) br. 575/2013 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Izmjene Uredbe (EU) br. 575/2013

Uredba (EU) br. 575/2013 mijenja se kako slijedi:

1.

članak 129. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 1. mijenja se kako slijedi:

i.

prvi podstavak mijenja se kako slijedi:

uvodni dio zamjenjuje se sljedećim:

„Da bi se mogao primjenjivati povlašteni tretman iz stavaka 4. i 5. ovog članka, pokrivene obveznice definirane u članku 3. točki 1. Direktive (EU) 2019/2162 Europskog parlamenta i Vijeća (*1) moraju ispunjavati zahtjeve utvrđene u stavcima 3., 3.a i 3.b ovog članka i biti osigurane bilo kojom sljedećom prihvatljivom imovinom:

točka (c) zamjenjuje se sljedećim:

„(c)

izloženostima prema kreditnim institucijama koje ispunjavaju uvjete za 1. ili 2. stupanj kreditne kvalitete ili izloženostima prema kreditnim institucijama koje ispunjavaju uvjete za 3. stupanj kreditne kvalitete ako su te izloženosti u obliku:

i.

kratkoročnih depozita s izvornim rokom dospijeća koji ne premašuje 100 dana ako se ti depoziti koriste za ispunjavanje zahtjeva za zaštitni sloj likvidnosti skupa za pokriće iz članka 16. Direktive (EU) 2019/2162; ili

ii.

ugovora o izvedenicama koji ispunjavaju zahtjeve iz članka 11. stavka 1. te direktive, ako ih dopuštaju nadležna tijela;”;

točka (d) zamjenjuje se sljedećim:

„(d)

kreditima koji su osigurani stambenim nekretninama do manjeg od sljedeća dva iznosa: iznosa glavnice na koju je upisan teret, zajedno s prethodno upisanim teretima na nekretnini ili 80 % vrijednosti založenih nekretnina;”;

točka (f) zamjenjuje se sljedećim:

„(f)

kreditima koji su osigurani poslovnim nekretninama do manjeg od sljedeća dva iznosa: iznosa glavnice na koju je upisan teret, zajedno s prethodno upisanim teretima na nekretnini ili 60 % vrijednosti založenih nekretnina. Krediti osigurani poslovnim nekretninama prihvatljivi su ako je omjer kredita i vrijednosti nekretnine od 60 % prekoračen do najviše 70 %, ako je ukupna vrijednost imovine koja služi kao kolateral za pokrivene obveznice veća od nominalnog iznosa obveza koje proizlaze iz pokrivenih obveznica za najmanje 10 % te ako potraživanje imatelja obveznica ispunjava zahtjeve o pravnoj sigurnosti iz poglavlja 4. Potraživanje imatelja obveznica ima prvenstvo u redoslijedu naplate pred svim ostalim zahtjevima za kolateralom;”;

ii.

drugi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„Za potrebe stavka 1.a izloženosti nastale prijenosom dužnikovih plaćanja kredita osiguranih zalogom dužničkih vrijednosnih papira i upravljanjem takvim plaćanjima ili prijenosom unovčenja takvih kredita i upravljanjem takvim unovčenjima nisu uključene u izračun ograničenjâ iz tog stavka.”;

iii.

treći podstavak briše se;

(b)

umeću se sljedeći stavci:

„1.a   Za potrebe stavka 1. prvog podstavka točke (c) primjenjuje se sljedeće:

(a)

u slučaju izloženosti prema kreditnim institucijama koje ispunjavaju uvjete za 1. stupanj kreditne kvalitete izloženost ne smije premašiti 15 % nominalnog iznosa nepodmirenih obveza koje proizlaze iz pokrivenih obveznica kreditne institucije izdavateljice;

(b)

u slučaju izloženosti prema kreditnim institucijama koje ispunjavaju uvjete za 2. stupanj kreditne kvalitete izloženost ne smije premašiti 10 % nominalnog iznosa nepodmirenih obveza koje proizlaze iz pokrivenih obveznica kreditne institucije izdavateljice;

(c)

u slučaju izloženosti prema kreditnim institucijama koje ispunjavaju uvjete za 3. stupanj kreditne kvalitete koje imaju oblik kratkoročnih depozita, kako su navedeni u stavku 1. prvom podstavku točki (c) podtočki i. ovog članka, ili oblik ugovora o izvedenicama, kako su navedeni u stavku 1. prvom podstavku točki (c) podtočki ii. ovog članka, ukupna izloženost ne smije premašiti 8 % nominalnog iznosa nepodmirenih obveza koje proizlaze iz pokrivenih obveznica kreditne institucije izdavateljice; nadležna tijela imenovana u skladu s člankom 18. stavkom 2. Direktive (EU) 2019/2162 mogu, nakon savjetovanja s EBA-om, dozvoliti izloženosti prema kreditnim institucijama koje ispunjavaju uvjete za 3. stupanj kreditne kvalitete u obliku ugovora o izvedenicama, ako se u dotičnim državama članicama mogu dokumentirati značajni potencijalni problemi s koncentracijom zbog zahtjeva za primjenu 1. i 2. stupnja kreditne kvalitete iz ovog stavka;

(d)

ukupna izloženost prema kreditnim institucijama koje ispunjavaju uvjete za 1., 2. ili 3. stupanj kreditne kvalitete ne smije premašiti 15 % nominalnog iznosa nepodmirenih obveza koje proizlaze iz pokrivenih obveznica kreditne institucije izdavateljice, a ukupna izloženost prema kreditnim institucijama koje ispunjavaju uvjete za 2. ili 3. stupanj kreditne kvalitete ne smije premašiti 10 % nominalnog iznosa nepodmirenih obveza koje proizlaze iz pokrivenih obveznica kreditne institucije izdavateljice.

1.b   Stavak 1.a. ovog članka ne primjenjuje se na upotrebu pokrivenih obveznica kao priznatog kolaterala kako je dopušteno u skladu s člankom 8. Direktive (EU) 2019/2162.

1.c   Za potrebe stavka 1. prvog podstavka točke (d) ograničenje od 80 % primjenjuje se za svaki kredit zasebno, određuje dio kredita koji pridonosi pokriću obveza koje su povezane s pokrivenom obveznicom i primjenjuje se tijekom cijelog razdoblja trajanja kredita.

1.d   Za potrebe stavka 1. prvog podstavka točaka (f) i (g) ograničenje od 60 % ili ograničenje od 70 % primjenjuje se za svaki kredit zasebno i određuje dio kredita koji pridonosi pokriću obveza koje su povezane s pokrivenom obveznicom te se primjenjuje tijekom cijelog razdoblja trajanja kredita.”;

(c)

stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.   Za nekretnine i brodove kojima su osigurane pokrivene obveznice koje su u skladu s ovom Uredbom moraju biti ispunjeni zahtjevi iz članka 208. Praćenje vrijednosti nekretnina u skladu s člankom 208. stavkom 3. točkom (a) provodi se redovno, a najmanje jednom godišnje za sve nekretnine i brodove.”;

(d)

umeću se sljedeći stavci:

„3.a   Osim što su osigurane prihvatljivom imovinom navedenom u stavku 1. ovog članka, pokrivene obveznice podliježu minimalnom stupnju od 5 % veće razine kolateralizacije kako je definirana u članku 3. točki 14. Direktive (EU) 2019/2162.

Za potrebe prvog podstavka ovog stavka ukupni nominalni iznos cjelokupne imovine za pokriće kako je definirana u članku 3. točki 4. te direktive jednak je najmanje ukupnom nominalnom iznosu nepodmirenih obveza koje proizlaze iz pokrivenih obveznica („načelo nominalnog iznosa”) i sastoji se od prihvatljive imovine kako je navedena u stavku 1. ovog članka.

Države članice mogu za pokrivene obveznice odrediti niži minimalni stupanj veće razine kolateralizacije ili mogu ovlastiti svoja nadležna tijela da odrede taj stupanj, pod uvjetom da:

(a)

ili se izračun veće razine kolateralizacije temelji na formalnom pristupu pri kojem se uzima u obzir odnosni rizik imovine ili vrednovanje imovine podliježe hipotekarnoj vrijednosti; i

(b)

minimalni stupanj veće razine kolateralizacije nije manji od 2 % na temelju načela nominalnog iznosa iz članka 15. stavaka 6. i 7. Direktive (EU) 2019/2162.

Imovina koja pridonosi minimalnom stupnju veće razine kolateralizacije ne podliježe ograničenjima veličine izloženosti navedenima u stavku 1.a i ne uračunava se u ta ograničenja.

3.b   Prihvatljiva imovina navedena u stavku 1. ovog članka može se uključiti u skup za pokriće kao zamjenska imovina kako je definirana u članku 3. točki 13. Direktive (EU) 2019/2162, pod uvjetom da se primjenjuju ograničenja kreditne kvalitete i veličine izloženosti navedena u stavcima 1. i 1.a ovog članka.”;

(e)

stavci 6. i 7. zamjenjuju se sljedećim:

„6.   Pokrivene obveznice izdane prije 31. prosinca 2007. ne podliježu zahtjevima utvrđenima u stavcima 1., 1.a, 3., 3.a i 3.b. Na njih se do roka njihova dospijeća primjenjuje povlašteni tretman iz stavaka 4. i 5.

7.   Pokrivene obveznice izdane prije 8. srpnja 2022. koje ispunjavaju zahtjeve utvrđene u ovoj Uredbi kako je primjenjiva na datum njihova izdavanja ne podliježu zahtjevima utvrđenima u stavcima 3.a i 3.b. Na njih se do roka njihova dospijeća primjenjuje povlašteni tretman iz stavaka 4. i 5.”;

2.

u članku 416. stavku 2. točki (a) podtočka ii. zamjenjuje se sljedećim:

„ii.

radi se o pokrivenim obveznicama definiranima u članku 3. točki 1. Direktive (EU) 2019/2162 osim onih iz podtočke i. ove točke;”;

3.

u članku 425. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Institucije izvješćuju o svojim likvidnosnim priljevima. Likvidnosni priljevi ograničeni su na 75 % likvidnosnih odljeva. Institucije mogu izuzeti iz navedenog ograničenja likvidnosne priljeve iz depozita kod drugih institucija koji ispunjavaju uvjete za tretman iz članka 113. stavka 6. ili stavka 7. ove Uredbe.

Institucije mogu iz navedenog ograničenja izuzeti likvidnosne priljeve od novčanih potraživanja od dužnika i ulagatelja u obveznice ako se ti priljevi odnose na kredite osigurane nekretninama koji se financiraju obveznicama koje ispunjavaju uvjete za tretman iz članka 129. stavka 4., stavka 5. ili stavka 6. ove Uredbe ili pokrivenim obveznicama definiranima u članku 3. točki 1. Direktive (EU) 2019/.... Institucije mogu izuzeti priljeve od promotivnih kredita koje su institucije proslijedile. Uz prethodno odobrenje nadležnog tijela odgovornog za nadzor na pojedinačnoj osnovi, institucija može u cijelosti ili djelomično izuzeti priljeve kada je pružatelj likvidnosti matično društvo ili društvo kći institucije, matično investicijsko društvo ili investicijsko društvo kći institucije ili drugo društvo kći iste matične institucije ili istog matičnog investicijskog društva ili je povezan s institucijom kako je navedeno u članku 22. stavku 7. Direktive 2013/34/EU.”;

4.

u članku 427. stavku 1. točki (b) podtočka x. zamjenjuje se sljedećim:

„x.

obveze koje proizlaze iz izdanih vrijednosnih papira koji ispunjavaju uvjete za tretman iz članka 129. stavka 4. ili stavka 5. ove Uredbe ili iz pokrivenih obveznica definiranih u članku 3. točki 1. Direktive 2019/2162;”;

5.

u članku 428. stavku 1. točki (h) podtočka iii. zamjenjuje se sljedećim:

„iii.

osigurani obveznicama s utvrđenim novčanim tokom (prolazni kredit) koje ispunjavaju uvjete za tretman iz članka 129. stavka 4. ili stavka 5. ove Uredbe ili pokrivenim obveznicama definiranima u članku 3. točki 1. Direktive (EU) 2019/2162;”;

6.

članak 496. briše se.

7.

u Prilogu III. točki 6. podtočka (c) zamjenjuje se sljedećom:

„(c)

riječ je o pokrivenim obveznicama definiranima u članku 3. točki 1. Direktive (EU) 2019/2162 osim onih iz podtočke (b) ove točke.”.

Članak 2.

Stupanje na snagu i primjena

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 8. srpnja 2022.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 27. studenoga 2019.

Za Europski parlament

Predsjednik

D. M. SASSOLI

Za Vijeće

Predsjednica

T. TUPPURAINEN


(1)  SL C 382, 23.10.2018., str. 2.

(2)  SL C 367, 10.10.2018, str. 56.

(3)  Stajalište Europskog parlamenta od 18. travnja 2019. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Odluka Vijeća od 8. studenoga 2019.

(4)  Uredba (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL L 176, 27.6.2013., str. 1.).

(5)  Direktiva (EU) 2019/2162 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. studenoga 2019. o izdavanju pokrivenih obveznica i javnom nadzoru pokrivenih obveznica i izmjeni direktiva 2009/65/EZ i 2014/59/EU (vidjeti stranicu 29. ovog Službenog lista).

(6)  Uredba (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za bankarstvo), kojom se izmjenjuje Odluka br. 716/2009/EZ i stavlja izvan snage Odluka Komisije 2009/78/EZ (SL L 331, 15.12.2010., str. 12.).


DIREKTIVE

18.12.2019   

HR

Službeni list Europske unije

L 328/7


DIREKTIVA (EU) 2019/2161 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 27. studenoga 2019.

o izmjeni Direktive Vijeća 93/13/EEZ i direktiva 98/6/EZ, 2005/29/EZ te 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu boljeg izvršavanja i modernizacije pravila Unije o zaštiti potrošača

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 114.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (2),

budući da:

(1)

Člankom 169. stavkom 1. i člankom 169. stavkom 2. točkom (a) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) predviđeno je da Unija treba doprinositi ostvarivanju visokog stupnja zaštite potrošača mjerama usvojenima na temelju članka 114. UFEU-a. Člankom 38. Povelje Europske unije o temeljnim pravima („Povelja”) predviđeno je da politike Unije trebaju osigurati visoku razinu zaštite potrošača.

(2)

Pravo zaštite potrošača trebalo bi se djelotvorno primjenjivati diljem Unije. Međutim, prilikom sveobuhvatne provjere prikladnosti potrošačkog i tržišnog prava koju je Komisija provela 2016. i 2017. u okviru Programa za prikladnost i učinkovitost propisa (REFIT) zaključeno je da je djelotvornost Unijina prava zaštite potrošača ugrožena zbog nedostatka osviještenosti i među trgovcima i među potrošačima te da bi se postojeći instrumenti pravne zaštite mogli češće koristiti.

(3)

Unija je već poduzela niz mjera kako bi se postigla veća osviještenost među potrošačima, trgovcima i pravnim stručnjacima o pravima potrošača te kako bi se poboljšalo izvršavanje prava potrošača i pravna zaštita potrošača. Međutim, nedostaci su i dalje prisutni u nacionalnom pravu u pogledu uistinu učinkovitih i proporcionalnih sankcija radi odvraćanja od povreda unutar Unije i njihova sankcioniranja, nedovoljnih pojedinačnih pravnih sredstava za potrošače koji pretrpe štetu zbog povreda nacionalnog zakonodavstva kojim se prenosi Direktiva 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (3) te nedostataka u pogledu postupka za izdavanje sudskog naloga na temelju Direktive 2009/22/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4). Revizija postupka za izdavanje sudskog naloga trebala bi biti predmetom zasebnog instrumenta o izmjeni i zamjeni Direktive 2009/22/EZ.

(4)

Direktive 98/6/EZ (5), 2005/29/EZ i 2011/83/EU (6) Europskog parlamenta i Vijeća uključuju zahtjeve prema državama članicama da predvide učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće sankcije za suzbijanje povreda nacionalnih odredaba kojima se te direktive prenose. Usto, u članku 21. Uredbe (EU) 2017/2394 Europskog parlamenta i Vijeća (7) od država članica zahtijeva se poduzimanje mjera izvršavanja, uključujući izricanje sankcija, na djelotvoran, učinkovit i koordiniran način radi ostvarivanja prestanka ili zabrane raširenih povreda ili raširenih povreda s dimenzijom Unije.

(5)

Postojeća nacionalna pravila o sankcijama znatno se razlikuju diljem Unije. Osobito, sve države članice ne osiguravaju mogućnost izricanja učinkovitih, proporcionalnih i odvraćajućih novčanih kazni trgovcima koji su odgovorni za raširene povrede ili raširene povrede s dimenzijom Unije. Stoga bi postojeća pravila o sankcijama u direktivama 98/6/EZ, 2005/29/EZ i 2011/83/EU trebalo poboljšati te istodobno uvesti nova pravila o sankcijama u Direktivu Vijeća 93/13/EEZ (8).

(6)

Države članice trebale bi i dalje moći odabrati vrste sankcija koje treba izreći te utvrditi u svojem nacionalnom pravu relevantne postupke za izricanje sankcija u slučaju povreda direktiva 93/13/EEZ, 98/6/EZ, 2005/29/EZ i 2011/83/EU kako su izmijenjene ovom Direktivom.

(7)

Kako bi se olakšala dosljednija primjena sankcija, osobito u slučajevima povreda unutar Unije, raširenih povreda i raširenih povreda s dimenzijom Unije kako su definirane u Uredbi (EU) 2017/2394, u direktive 93/13/EEZ, 98/6/EZ, 2005/29/EZ i 2011/83/EU trebalo bi uključiti zajedničke, netaksativne i indikativne kriterije za primjenu sankcija. Ti kriteriji trebali bi obuhvatiti, na primjer, narav, težinu, opseg i trajanje povrede te pravnu zaštitu koju trgovac pruži potrošačima za uzrokovanu štetu. Ako isti počinitelj ponavlja povrede, to ukazuje na njegovu sklonost ka počinjenju takvih povreda te je stoga jasan pokazatelj težine postupanja i, u skladu s time, potrebe da se razina sankcije poveća kako bi se postiglo djelotvorno odvraćanje. Ostvarenu financijsku dobit ili izbjegnute gubitke zbog povrede trebalo bi uzeti u obzir ako su dostupni relevantni podaci. Ostale otegotne ili olakotne okolnosti koje su primjenjive na slučaj također se mogu uzeti u obzir.

(8)

Ti zajednički, netaksativni i indikativni kriteriji za primjenu sankcija možda neće biti relevantni pri odlučivanju o sankcijama za svaku povredu, posebice ne za lakše povrede. Države članice trebale bi uzeti u obzir i druga opća pravna načela koja su primjenjiva na izricanje sankcija, poput načela non bis in idem.

(9)

U skladu s člankom 21. Uredbe (EU) 2017/2394 nadležna tijela država članica kojih se tiče koordinirano djelovanje trebaju u okviru svoje nadležnosti poduzeti sve potrebne mjere izvršavanja protiv trgovca odgovornog za raširenu povredu ili raširenu povredu s dimenzijom Unije radi ostvarivanja prestanka ili zabrane te povrede. Prema potrebi, ona trebaju trgovcu odgovornom za raširenu povredu ili raširenu povredu s dimenzijom Unije izreći sankcije, kao što su novčane kazne ili periodični penali. Mjere izvršavanja treba poduzimati na djelotvoran, učinkovit i koordiniran način radi ostvarivanja prestanka ili zabrane raširene povrede ili raširene povrede s dimenzijom Unije. Nadležna tijela kojih se tiče koordinirano djelovanjem trebaju nastojati istodobno poduzimati mjere izvršavanja u državama članicama kojih se tiče ta povreda.

(10)

Kako bi se osiguralo da tijela država članica mogu izricati učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće sankcije za raširene povrede i raširene povrede s dimenzijom Unije koje podliježu koordiniranim istražnim mjerama i mjerama izvršavanja u skladu s Uredbom (EU) 2017/2394, trebalo bi uvesti novčane kazne kao element sankcija za takve povrede. Kako bi se osiguralo da novčane kazne imaju odvraćajući učinak, države članice trebale bi u svojem nacionalnom pravu odrediti najveću novčanu kaznu za takve povrede na razini od najmanje 4 % godišnjeg prometa trgovca u dotičnoj državi članici odnosno dotičnim državama članicama. U određenim slučajevima trgovac može biti i skupina poduzeća.

(11)

Kako je utvrđeno u člancima 9. i 10. Uredbe (EU) 2017/2394, pri izricanju sankcija trebalo bi na primjeren način i prema potrebi uzimati u obzir narav, težinu i trajanje dotične povrede. Izricanje sankcija trebalo bi biti razmjerno i usklađeno s pravom Unije i nacionalnim pravom, među ostalim i s primjenjivim postupovnim jamstvima i načelima Povelje. U konačnici, izrečene sankcije trebale bi biti primjerene naravi povrede propisa Unije kojima se štite interesi potrošača i cjelokupnoj stvarnoj ili potencijalnoj šteti uzrokovanoj povredom propisa Unije kojima se štite interesi potrošača. Ovlast za izricanje sankcija trebaju izvršavati nadležna tijela izravno, na temelju svoje nadležnosti, ili se ona, prema potrebi, treba izvršavati uz pomoć drugih nadležnih tijela ili drugih javnih tijela, ili davanjem naloga imenovanim tijelima ako je to primjenjivo, ili podnošenjem zahtjeva sudovima nadležnima za donošenje potrebne odluke, među ostalim, prema potrebi, i podnošenjem pravnog sredstva, ako zahtjev za donošenje potrebne odluke nije bio uspješan.

(12)

Ako kao rezultat koordiniranog djelovanja na temelju Uredbe (EU) 2017/2394 jedinstveno nadležno tijelo u smislu te uredbe izrekne novčanu kaznu trgovcu odgovornom za raširenu povredu ili raširenu povredu s dimenzijom Unije, ono bi trebalo moći izreći novčanu kaznu u iznosu od najmanje 4 % godišnjeg prometa trgovca u svim državama članicama kojih se tiče koordinirano djelovanje izvršavanja.

(13)

Države članice ne bi trebalo sprečavati da u svojem nacionalnom pravu zadrže ili u njega uvedu više najveće novčane kazne utemeljene na prometu za raširene povrede i raširene povrede s dimenzijom Unije. Države članice trebale bi također imati mogućnost takve novčane kazne određivati na temelju ukupnog svjetskog prometa trgovca ili proširiti pravila o novčanim kaznama na druge povrede koje nisu obuhvaćene odredbama ove Direktive koje se odnose na članak 21. Uredbe (EU) 2017/2394. Zahtjev da se iznos novčane kazne odredi na razini od najmanje 4 % godišnjeg prometa trgovca ne bi se trebao primjenjivati na eventualna dodatna pravila država članica o periodičnim penalima, poput dnevnih novčanih kazna, za nepoštovanje bilo koje odluke, naloga, privremene mjere, obveze trgovca ili neke druge mjere čiji je cilj zaustavljanje povrede.

(14)

Pravila o sankcijama trebalo bi uključiti u Direktivu 93/13/EEZ radi jačanja njezina odvraćajućeg učinka. Države članice slobodne su odlučivati o upravnom ili sudskom postupku za primjenu sankcija zbog povreda te direktive. Osobito, upravna tijela ili nacionalni sudovi mogli bi izricati sankcije pri utvrđivanju nepoštenosti ugovornih odredbi, među ostalim i na temelju pravnog postupka koji je pokrenulo upravno tijelo. Upravna tijela ili nacionalni sudovi mogli bi izricati sankcije i kada se prodavatelj robe ili pružatelj usluga koristi ugovornim odredbama koje su u nacionalnom pravu izričito definirane kao nepoštene u svim okolnostima kao i kada se prodavatelj robe ili pružatelj usluga koristi ugovornim odredbama za koje je pravomoćnom obvezujućom odlukom utvrđeno da su nepoštene. Države članice mogle bi odlučiti da i upravna tijela imaju pravo utvrđivati nepoštenost ugovornih odredbi. Upravna tijela ili nacionalni sudovi mogli bi također izreći sankciju istom odlukom kojom se utvrđuje nepoštenost ugovornih odredbi. Države članice mogle bi utvrditi odgovarajuće mehanizme za koordinaciju za djelovanja na nacionalnoj razini u vezi s pojedinačnom pravnom zaštitom i sankcijama.

(15)

Pri raspodjeli prihoda od novčanih kazni države članice trebale bi razmotriti jačanje zaštite općeg interesa potrošačâ kao i drugih zaštićenih javnih interesa.

(16)

Države članice trebale bi osigurati dostupnost pravnih sredstava potrošačima koji su pretrpjeli štetu zbog nepoštene poslovne prakse kako bi se uklonili svi učinci te nepoštene prakse. Jasnim okvirom za pojedinačna pravna sredstva olakšalo bi se privatno izvršavanje. Potrošač bi trebao imati pristup naknadi štete i, kada je to relevantno, sniženju cijene ili raskidu ugovora na proporcionalan i djelotvoran način. Države članice ne bi se smjelo sprečavati da zadrže ili uvedu prava na druga pravna sredstva, kao što su popravak ili zamjena, za potrošače koji su pretrpjeli štetu zbog nepoštene poslovne prakse kako bi se osiguralo potpuno uklanjanje učinaka takve prakse. Države članice ne bi se smjelo sprečavati da utvrđuju uvjete za primjenu pravnih sredstava za potrošače i učinke tih pravnih sredstava. Pri primjeni pravnih sredstava u obzir bi se mogle uzeti, prema potrebi, težina i narav nepoštene poslovne prakse, šteta koju je pretrpio potrošač i ostale relevantne okolnosti kao što su protupravno postupanje trgovca ili njegova povreda ugovora.

(17)

Provjerom prikladnosti potrošačkog i tržišnog prava te usporednom evaluacijom Direktive 2011/83/EU također je utvrđen niz područja u kojima bi trebalo modernizirati postojeća pravila Unije o zaštiti potrošača. S obzirom na kontinuirani razvoj digitalnih alata potrebna je prilagodba Unijina prava zaštite potrošača.

(18)

Viši rang ili istaknutije mjesto komercijalnih ponuda u rezultatima internetskog pretraživanja koje navode pružatelji usluga internetskog pretraživanja znatno utječe na potrošače.

(19)

Rangiranje se odnosi na relativnu vidljivost ponuda trgovaca ili relevantnost rezultata pretraživanja kako su predstavljeni, organizirani ili priopćeni od strane pružatelja usluga internetskog pretraživanja, a rezultat su upotrebe mehanizama algoritamskog sekvenciranja, mehanizama ocjene ili recenzija, vizualnih informacija ili drugih alata za utvrđivanje važnosti ili njihovih kombinacija.

(20)

U tom pogledu trebalo bi izmijeniti Prilog I. Direktivi 2005/29/EZ kako bi se pojasnilo da bi trebalo zabraniti praksu u kojoj trgovac potrošaču daje informacije u obliku rezultata pretraživanja kao odgovor na potrošačev internetski upit, bez jasnog navođenja svakog plaćenog oglašavanja ili plaćanja konkretno u svrhu postizanja višeg ranga proizvodâ u rezultatima pretraživanja. Kada je trgovac izravno ili neizravno platio pružatelju usluge internetskog pretraživanja za viši rang pojedinog proizvoda u rezultatima pretraživanja, pružatelj usluge internetskog pretraživanja trebao bi obavijestiti potrošače o toj činjenici u sažetom, lako dostupnom i razumljivom obliku. Neizravno plaćanje moglo bi biti u obliku trgovčeva prihvaćanja dodatnih obveza bilo koje vrste prema pružatelju usluge internetskog pretraživanja, a konkretna posljedica tog prihvaćanja jest viši rang. Neizravno plaćanje moglo bi se sastojati od povećane provizije po poslu kao i od različitih modela kompenzacije koji konkretno dovode do višeg ranga. Plaćanja za opće usluge kao što su naknade za uključivanje proizvoda u ponudu ili naknade za članstvo, koja se tiču širokog raspona usluga koje pružatelj usluge internetskog pretraživanja pruža trgovcu, ne bi se smjela smatrati plaćanjem konkretno u svrhu postizanja višeg ranga proizvodâ pod uvjetom da ta plaćanja nisu namijenjena postizanju višeg ranga. Uslugu internetskog pretraživanja mogu pružati različite vrste internetskih trgovaca, što obuhvaća i posrednike, kao što su internetska tržišta, tražilice i internetske stranice za usporedbu.

(21)

Zahtjevi za transparentnost u pogledu najvažnijih parametara za određivanje ranga uređeni su i Uredbom (EU) 2019/1150 Europskog parlamenta i Vijeća (9). Zahtjevi za transparentnost iz te uredbe obuhvaćaju velik raspon internetskih posrednika, između ostalog internetska tržišta, ali se primjenjuju samo između trgovaca i internetskih posrednika. Slične zahtjeve za transparentnost trebalo bi stoga uvesti u Direktivu 2005/29/EZ kako bi se osigurala odgovarajuća razina transparentnosti prema potrošačima, osim u slučaju pružatelja usluga internetskih tražilica, od kojih se već tom uredbom zahtijeva da utvrde najvažnije parametre koji su pojedinačno ili kolektivno najvažniji za određivanje ranga i relativnu važnost tih najvažnijih parametara navođenjem lako i javno dostupnog opisa, sastavljenog na jednostavnom i razumljivom jeziku, na internetskim tražilicama tih pružatelja.

(22)

Trgovci koji potrošačima omogućuju pretraživanje robe i usluga kao što su putovanja, smještaj i rekreacijske aktivnosti, a koje nude razni trgovci ili potrošači, trebali bi potrošače obavijestiti o zadanim najvažnijim parametrima kojima se određuje rang ponuda koje se potrošaču prikazuju u obliku rezultata upita i njihovoj relativnoj važnosti u odnosu na druge parametre. Te informacije trebale bi biti sažete, istaknute te lako i izravno dostupne. Parametri kojima se određuje rang jesu bilo kakvi opći kriteriji, postupci, konkretni signali ugrađeni u algoritme ili druge mehanizme za prilagodbu ili degradiranje statusa koji se upotrebljavaju u vezi s rangiranjem.

(23)

Zahtjevom u vezi s informiranjem o najvažnijim parametrima kojima se određuje rang ne dovodi se u pitanje Direktiva (EU) 2016/943 Europskog parlamenta i Vijeća (10). Od trgovaca ne bi trebalo zahtijevati da objave detaljno funkcioniranje svojih mehanizama rangiranja, uključujući algoritme. Trgovci bi trebali dati opći opis najvažnijih parametara kojima se određuje rang kojim se objašnjavaju zadani najvažniji parametri kojima se trgovac koristi i njihova relativna važnost u odnosu na druge parametre, ali taj opis ne mora biti prikazan na prilagođen način za svaki pojedinačni upit.

(24)

Kada se potrošačima proizvodi nude na internetskim tržištima, u pružanje predugovornih informacija koje se zahtijevaju Direktivom 2011/83/EU uključeni su i pružatelj internetskog tržišta i treći dobavljač. Stoga potrošači koji se koriste internetskim tržištem možda ne razumiju u potpunosti tko su njihovi ugovorni partneri i koje su posljedice po njihova prava i obveze.

(25)

Za potrebe direktiva 2005/29/EZ i 2011/83/EU internetska tržišta trebalo bi definirati slično kao u Uredbi (EU) br. 524/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (11) i Direktivi (EU) 2016/1148/EU Europskog parlamenta i Vijeća (12). Međutim, definiciju „internetskog tržišta” trebalo bi ažurirati i formulirati na tehnološki neutralniji način kako bi se njome obuhvatile nove tehnologije. Stoga je, umjesto na „internetske stranice”, prikladno upućivati na softver, uključujući internetske stranice ili njihov dio ili aplikaciju kojima upravlja trgovac ili kojima se upravlja u njegovo ime, u skladu s pojmom „internetsko sučelje”, kako je utvrđen u Uredbi (EU) 2017/2394 i Uredbi (EU) 2018/302 Europskog parlamenta i Vijeća (13).

(26)

Direktivama 2005/29/EZ i 2011/83/EU stoga bi trebalo propisati posebne zahtjeve u vezi s informiranjem za internetska tržišta kako bi se potrošače koji se koriste internetskim tržištima informiralo o najvažnijim parametrima kojima se određuje rang ponuda i o tome sklapaju li ugovor s trgovcem ili s osobom koja nije trgovac, primjerice s drugim potrošačem.

(27)

Pružatelji internetskih tržišta trebali bi informirati potrošače o tome je li treća strana koja nudi robu, usluge ili digitalni sadržaj trgovac ili osoba koja nije trgovac, na temelju izjave koju pružateljima internetskih tržišta daje treća strana. Kada treća strana koja nudi robu, usluge ili digitalni sadržaj izjavi da je osoba koja nije trgovac, pružatelji internetskih tržišta trebali bi dati kratku izjavu o tome da se prava potrošača koja proizlaze iz Unijina prava zaštite potrošača ne primjenjuju na sklopljeni ugovor. Osim toga, potrošače bi trebalo informirati o tome kako se obveze u vezi s ugovorom dijele između trećih strana koje nude robu, usluge ili digitalni sadržaj i pružateljâ internetskih tržišta. Te bi informacije trebale biti pružene na jasan i razumljiv način, a ne samo u općim uvjetima poslovanja ili sličnim ugovornim dokumentima. Zahtjevi u vezi s informiranjem za pružatelje internetskih tržišta trebali bi biti proporcionalni. Tim zahtjevima treba postići ravnotežu između visoke razine zaštite potrošača i konkurentnosti pružateljâ internetskih tržišta. Od pružatelja internetskih tržišta ne bi se trebalo zahtijevati da pobroje konkretna prava potrošača pri informiranju potrošača o neprimjenjivosti tih prava. Time se ne dovode u pitanje zahtjevi u vezi s informiranjem potrošača predviđeni u Direktivi 2011/83/EU, a osobito u njezinu članku 6. stavku 1. Informacije koje treba pružiti u pogledu odgovornosti za osiguranje prava potrošača ovise o ugovornim aranžmanima između pružateljâ internetskih tržišta i relevantnih trećih trgovaca. Pružatelj internetskog tržišta mogao bi naznačiti da je za osiguravanje prava potrošača isključivo odgovoran treći trgovac ili opisati svoje posebne odgovornosti u slučajevima u kojima taj pružatelj preuzima odgovornost za određene aspekte ugovora, na primjer, isporuku ili ostvarivanje prava odustajanja.

(28)

U skladu s člankom 15. stavkom 1. Direktive 2000/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (14) od pružatelja internetskih tržišta ne bi trebalo zahtijevati da provjeravaju pravni status trećih dobavljača. Umjesto toga, pružatelji internetskih tržišta trebali bi od trećih dobavljača na internetskom tržištu zahtijevati da izjave jesu li trgovci ili osobe koje nisu trgovci za potrebe prava zaštite potrošača te da dostave te informacije pružatelju internetskog tržišta.

(29)

Uzimajući u obzir brz tehnološki razvoj u pogledu internetskih tržišta i potrebu osiguravanja visoke razina zaštite potrošača, države članice trebale bi imati mogućnost donošenja ili zadržavanja specifičnih dodatnih mjera u tu svrhu. Te bi odredbe trebale biti proporcionalne, nediskriminirajuće i njima se ne bi smjela dovoditi u pitanje Direktiva 2000/31/EZ.

(30)

Definicije digitalnog sadržaja i digitalnih usluga u Direktivi 2011/83/EU trebalo bi uskladiti s onima iz Direktive (EU) 2019/770 Europskog parlamenta i Vijeća (15). Digitalni sadržaj uređen Direktivom (EU) 2019/770 obuhvaća jednokratnu isporuku, niz pojedinačnih isporuka ili kontinuiranu isporuku tijekom određenog razdoblja. Element kontinuirane isporuke ne bi nužno trebao uključivati dugoročnu isporuku. Slučajevi poput internetskog streaminga videozapisa trebali bi se smatrati kontinuiranom isporukom tijekom određenog razdoblja, bez obzira na stvarno trajanje audiovizualne datoteke. Stoga može biti teško razlikovati određene vrste digitalnog sadržaja i digitalnih usluga jer oboje može uključivati kontinuiranu isporuku koju obavlja trgovac tijekom trajanja ugovora. Primjeri su digitalnih usluga usluge za dijeljenje videozapisa i audiozapisa te druge usluge pohranjivanja datoteka na poslužitelje (file hosting), obrada teksta ili igre koje se nude u okružju računalstva u oblaku, pohrana podataka u oblaku, elektronička pošta, društveni mediji i aplikacije u oblaku. Kontinuirana uključenost pružatelja usluga opravdava primjenu pravila o pravu odustajanja predviđenih u Direktivi 2011/83/EU kojima se potrošaču djelotvorno omogućuje da isproba uslugu i u roku od 14 dana od sklapanja ugovora odluči hoće li je dalje koristiti ili ne. Mnogi ugovori o isporuci digitalnog sadržaja koji se ne isporučuje na materijalnom nosaču podataka odlikuju se jednokratnom isporukom potrošaču određenog dijela ili dijelova digitalnog sadržaja, poput konkretnih glazbenih zapisa ili videozapisa.Ugovori o isporuci digitalnog sadržaja koji se ne isporučuje na materijalnom nosaču podataka i dalje podliježu izuzeću od prava odustajanja iz članka 16. prvog stavka točke (m) Direktive 2011/83/EU kojim je predviđeno da potrošač gubi pravo odustajanja ako je izvršavanje ugovora, poput preuzimanja ili streaminga sadržaja, počelo, pod uvjetom da je potrošač dao prethodni izričiti pristanak za početak izvršavanja unutar roka za odustajanje i potvrdu da time gubi svoje pravo odustajanja. U slučaju dvojbe je li riječ o ugovoru o uslugama ili ugovoru o isporuci digitalnog sadržaja koji se ne isporučuje na materijalnom nosaču podataka trebala bi se primjenjivati pravila o pravu odustajanja za usluge.

(31)

Digitalni sadržaj i digitalne usluge često se isporučuju na internetu na temelju ugovora na temelju kojih potrošač trgovcu ne plaća cijenu nego mu dostavlja osobne podatke. Direktiva 2011/83/EU već se primjenjuje na ugovore o isporuci digitalnog sadržaja koji se ne isporučuje na materijalnom nosaču podataka (tj. isporuka digitalnog sadržaja na internetu), bez obzira na to plaća li potrošač cijenu novcem ili dostavlja osobne podatke. Međutim, ta direktiva primjenjuje se samo na ugovore o uslugama, uključujući ugovore o digitalnim uslugama, na temelju kojih potrošač plaća ili se obvezuje platiti cijenu. Posljedično, ta se direktiva ne primjenjuje na ugovore o digitalnim uslugama na temelju kojih potrošač dostavlja osobne podatke trgovcu bez plaćanja cijene. S obzirom na sličnosti i međusobnu zamjenjivost digitalnih usluga za koje se plaća i digitalnih usluga koje se pružaju u zamjenu za osobne podatke, one bi trebale podlijegati istim pravilima na temelju te direktive.

(32)

Trebalo bi osigurati dosljednost između područja primjene Direktive 2011/83/EU i Direktive (EU) 2019/770, koja se primjenjuje na ugovore o isporuci digitalnog sadržaja ili digitalnih usluga na temelju kojih potrošač dostavlja ili se obvezuje dostaviti osobne podatke trgovcu.

(33)

Područje primjene Direktive 2011/83/EU trebalo bi stoga bi proširiti tako da obuhvati i ugovore na temelju kojih trgovac isporučuje ili se obvezuje isporučiti digitalnu uslugu potrošaču, a potrošač dostavlja ili se obvezuje dostaviti osobne podatke. Slično ugovorima o isporuci digitalnog sadržaja koji se ne isporučuje na materijalnom nosaču podataka, ta bi se direktiva trebala primjenjivati uvijek kada potrošač dostavlja ili se obvezuje dostaviti osobne podatke trgovcu, osim ako osobne podatke koje dostavi potrošač trgovac obrađuje isključivo u svrhu isporuke digitalnog sadržaja ili digitalne usluge i ne obrađuje ih ni u koje druge svrhe. Svaka obrada osobnih podataka trebala bi biti u skladu s Uredbom (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća (16).

(34)

Kako bi se osigurala potpuna usklađenost s Direktivom (EU) 2019/770, ako se digitalni sadržaj i digitalne usluge ne isporučuju u zamjenu za određenu cijenu, Direktiva 2011/83/EU ne bi se trebala primjenjivati ni u situacijama u kojima trgovac prikuplja osobne podatke isključivo u svrhu ispunjavanja pravnih zahtjeva kojima podliježe. Takve situacije, na primjer, mogu uključivati slučajeve u kojima je registracija potrošača potrebna u skladu s primjenjivim propisima za sigurnosne svrhe i radi identifikacije.

(35)

Direktiva 2011/83/EU ne bi se trebala primjenjivati ni u situacijama u kojima trgovac prikuplja samo metapodatke, kao što su informacije o uređaju potrošača ili povijesti pretraživanja, osim ako se predmetna situacija smatra ugovorom u skladu s nacionalnim pravom. Ne bi se trebala primjenjivati ni u situacijama u kojima je potrošač izložen oglasima isključivo radi ostvarivanja pristupa digitalnom sadržaju ili digitalnoj usluzi iako nije sklopio ugovor s trgovcem. Međutim, države članice i dalje bi trebale moći slobodno proširiti primjenu te direktive na takve situacije, ili na drugi način urediti takve situacije, koje su isključene iz područja primjene te direktive.

(36)

Pojam funkcionalnosti trebalo bi razumjeti kao da se odnosi na načine na koje se digitalni sadržaj ili digitalna usluga mogu upotrijebiti. Na primjer, izostanak ili prisutnost tehničkih ograničenja poput zaštite putem upravljanja digitalnim pravima ili regionalnog kodiranja mogli bi utjecati na mogućnost digitalnog sadržaja ili digitalne usluge da izvrše sve svoje funkcije s obzirom na njihovu svrhu. Pojam interoperabilnosti odnosi se na to mogu li, i u kojoj mjeri, digitalni sadržaj i digitalna usluga funkcionirati s hardverom ili softverom drukčijim od onih s pomoću kojih se obično koriste digitalni sadržaj ili digitalne usluge iste vrste. Uspješno funkcioniranje moglo bi, na primjer, uključivati mogućnost digitalnog sadržaja ili digitalne usluge da razmjenjuje informacije s takvim drugim softverom ili hardverom i da koristi razmijenjene informacije. Pojam kompatibilnosti definiran je u Direktivi (EU) 2019/770.

(37)

U članku 7. stavku 3. i članku 8. stavku 8. Direktive 2011/83/EU od trgovaca se zahtijeva da za ugovore sklopljene izvan poslovnih prostorija, odnosno ugovore na daljinu pribave prethodni izričit pristanak za početak izvršavanja ugovora prije isteka roka za odustajanje. U članku 14. stavku 4. točki (a) te direktive predviđena je ugovorna sankcija ako trgovac ne ispuni taj zahtjev, to jest, da potrošač ne mora platiti isporučene usluge. Zahtjev u vezi s pribavljanjem prethodnog izričitog pristanka potrošača stoga je relevantan samo za usluge, uključujući digitalne usluge, koje se pružaju u zamjenu za plaćanje cijene. Stoga je potrebno izmijeniti članak 7. stavak 3. i članak 8. stavak 8. tako da se zahtjev trgovcima za pribavljanje prethodnog izričitog pristanka potrošača primjenjuje samo na ugovore o uslugama kojima potrošač preuzima obvezu plaćanja.

(38)

U članku 16. prvom stavku točki (m) Direktive 2011/83/EU predviđeno je izuzeće od prava odustajanja u pogledu digitalnog sadržaja koji se ne isporučuje na materijalnom nosaču podataka ako je potrošač dao prethodni izričit pristanak za početak izvršavanja ugovora prije isteka roka za odustajanje i potvrdio da time gubi svoje pravo odustajanja. U članku 14. stavku 4. točki (b) te direktive predviđena je ugovorna sankcija ako trgovac ne ispuni taj zahtjev, to jest, u tom slučaju potrošač ne mora platiti korišteni digitalni sadržaj. Zahtjev u vezi s pribavljanjem prethodnog izričitog pristanka i potvrde potrošača stoga je relevantan samo za digitalni sadržaj koji se isporučuje u zamjenu za plaćanje cijene. Stoga je potrebno izmijeniti članak 16. prvi stavak točku (m) tako da se zahtjev trgovcima za pribavljanje prethodnog izričitog pristanka i potvrde potrošača primjenjuje samo na ugovore o uslugama kojima potrošač preuzima obvezu plaćanja.

(39)

U članku 7. stavku 4. Direktive 2005/29/EZ utvrđeni su zahtjevi u vezi s informiranjem u slučaju poziva na kupnju proizvoda po određenoj cijeni. Ti se zahtjevi u vezi s informiranjem primjenjuju već u fazi oglašavanja, dok su Direktivom 2011/83/EU propisani ti isti i drugi, detaljniji zahtjevi u vezi s informiranjem u kasnijoj, predugovornoj fazi (tj. netom prije nego što potrošač sklopi ugovor). Posljedično, od trgovaca se može zahtijevati da iste informacije pruže u fazi oglašavanja (na primjer, oglas na internetskim stranicama sredstava priopćavanja) i u predugovornoj fazi (na primjer, na stranicama svojih internetskih trgovina).

(40)

Zahtjevi u vezi s informiranjem iz članka 7. stavka 4. Direktive 2005/29/EZ obuhvaćaju informiranje potrošača o politici rješavanja pritužbi koju trgovac primjenjuje. Rezultati provjere prikladnosti potrošačkog i tržišnog prava pokazuju da su te informacije najvažnije u predugovornoj fazi, koja je uređena Direktivom 2011/83/EU. Zahtjev u vezi s pružanjem tih informacija u pozivima na kupnju u fazi oglašavanja u skladu s Direktivom 2005/29/EZ trebalo bi stoga izbrisati.

(41)

U članku 6. stavku 1. točki (h) Direktive 2011/83/EU zahtijeva se od trgovaca da potrošačima pruže predugovorne informacije o pravu odustajanja, uključujući uzorak obrasca za odustajanje određen u Prilogu I.B toj direktivi. U članku 8. stavku 4. te direktive predviđeni su jednostavniji zahtjevi u vezi s predugovornim informacijama ako se ugovor sklapa putem sredstva daljinske komunikacije koje za prikazivanje informacija omogućuje ograničeni prostor ili vrijeme, primjerice putem telefona, uz pomoć glasovnih asistenata za kupnju ili putem tekstualnih poruka. Obvezne predugovorne informacije koje treba pružiti na tom konkretnom sredstvu daljinske komunikacije ili putem njega obuhvaćaju informacije o pravu odustajanja iz članka 6. stavka 1. točke (h). Prema tome, one također obuhvaćaju pružanje uzorka obrasca za odustajanje određenog u Prilogu I.B. Međutim, pružanje uzorka obrasca za odustajanje nije moguće kada se ugovor sklapa putem sredstva kao što je telefon ili glasovni asistent za kupnju i može biti tehnički neizvedivo, na način koji je pristupačan korisnicima, putem drugih sredstava daljinske komunikacije obuhvaćenih člankom 8. stavkom 4. Stoga je primjereno uzorak obrasca za odustajanje izuzeti iz informacija koje su prema članku 8. stavku 4. trgovci dužni dostaviti u svakom slučaju na tom konkretnom sredstvu daljinske komunikacije koje se koristi za sklapanje ugovora ili putem tog sredstva.

(42)

U članku 16. prvom stavku točki (a) Direktive 2011/83/EU predviđeno je izuzeće od prava odustajanja od ugovora o uslugama koji su u potpunosti izvršeni ako je izvršavanje počelo uz prethodni izričiti pristanak potrošača i uz potvrdu da će potrošač svoje pravo odustajanja izgubiti čim trgovac u potpunosti izvrši ugovor. Suprotno tome, u članku 7. stavku 3. i članku 8. stavku 8. te direktive, kojima se utvrđuju obveze trgovca u situacijama u kojima je izvršavanje ugovora počelo prije isteka roka za odustajanje, od trgovaca se zahtijeva samo da pribave prethodni izričit pristanak potrošača, ali ne i potvrdu o tome da će se pravo odustajanja izgubiti nakon završetka izvršavanja. Kako bi se osigurala dosljednost između tih odredaba, potrebno je u članak 7. stavak 3. i članak 8. stavak 8. dodati obvezu trgovca da pribavi i potvrdu potrošača da će izgubiti pravo odustajanja nakon završetka izvršavanja, ako potrošač ugovorom preuzima obvezu plaćanja. Osim toga, izričaj u članku 16. prvom stavku točki (a) trebalo bi izmijeniti kako bi se uzele u obzir izmjene članka 7. stavka 3. i članka 8. stavka 8. tako da se zahtjev trgovcima da pribave prethodni izričiti pristanak potrošača i potvrdu primjenjuje samo na ugovore o uslugama kojima potrošač preuzima obvezu plaćanja. Međutim, državama članicama trebalo bi dati mogućnost da ne primjenjuju zahtjev u vezi s pribavljanjem potvrde potrošača da će izgubiti pravo odustajanja nakon završetka izvršavanja na ugovore o uslugama ako je potrošač izričito zatražio dolazak trgovca radi izvođenja popravaka. U članku 16. prvom stavku točki (c) te direktive predviđeno je izuzeće od prava odustajanja u pogledu ugovorâ o isporuci robe koja je izrađena prema specifikacijama potrošača ili očito prilagođena potrošaču. To izuzeće obuhvaća, na primjer, izradu i montažu namještaja po mjeri u domu potrošača kada se obavlja u okviru jedinstvenog kupoprodajnog ugovora.

(43)

Trebalo bi smatrati da se izuzeće od prava odustajanja predviđeno u članku 16. prvom stavku točki (b) Direktive 2011/83/EU primjenjuje i na ugovore za pojedinačne isporuke energije izvan mreže jer njezina cijena ovisi o fluktuacijama na tržištima robe ili energetskim tržištima na koje trgovac ne može utjecati, a do kojih može doći unutar roka za odustajanje.

(44)

U članku 14. stavku 4. Direktive 2011/83/EU utvrđeni su uvjeti pod kojima, u slučaju ostvarivanja prava odustajanja, potrošač ne snosi troškove izvršavanja usluga, pružanja komunalnih usluga i isporuke digitalnog sadržaja koji se ne isporučuje na materijalnom nosaču podataka. Kada je ispunjen bilo koji od tih uvjeta, potrošač nije dužan platiti cijenu usluge, komunalnih usluga ili digitalnog sadržaja koje je primio prije ostvarivanja prava odustajanja. Kada je riječ o digitalnom sadržaju, jedan od tih nekumulativnih uvjeta, odnosno uvjet iz članka 14. stavka 4. točke (b) podtočke iii., odnosi se na nedostavljanje potvrde ugovora, što uključuje potvrdu o prethodnom izričitom pristanku potrošača na početak ispunjavanja ugovora prije isteka roka odustajanja i potvrdu o posljedičnom gubitku njegova prava odustajanja. Međutim, taj uvjet nije uključen u uvjete za gubitak prava odustajanja iz članka 16. prvog stavka točke (m) te direktive, čime se stvara nesigurnost u pogledu mogućnosti za potrošače da se pozovu na članak 14. stavak 4. točku (b) podtočku iii. kada su ispunjena ostala dva uvjeta iz članka 14. stavka 4. točke (b) i kada je, posljedično, pravo odustajanja izgubljeno u skladu s člankom 16. prvim stavkom točkom (m). Uvjet iz članka 14. stavka 4. točke (b) podtočke iii. trebalo bi stoga dodati u članak 16. prvi stavak točku (m) kako bi se potrošačima omogućilo ostvarivanje prava odustajanja kada taj uvjet nije ispunjen i, u skladu s time, ostvarivanje prava predviđenih u članku 14. stavku 4.

(45)

Trgovci mogu personalizirati cijenu svojih ponuda za određene potrošače ili određene kategorije potrošača na temelju automatiziranog donošenja odluka i izrade profila ponašanja potrošača, čime se trgovcima omogućuje procjena kupovne moći potrošača. Potrošače bi stoga trebalo jasno informirati kada je cijena koja im je prikazana personalizirana na osnovi automatiziranog donošenja odluka kako bi oni pri donošenju odluke o kupnji mogli uzeti u obzir potencijalne rizike. Stoga bi u Direktivu 2011/83/EU trebalo dodati poseban zahtjev u vezi s informiranjem kako bi se potrošače informiralo kada je cijena personalizirana na osnovi automatiziranog donošenja odluka. Taj se zahtjev u vezi s informiranjem ne bi trebao primjenjivati na tehnike kao što su „dinamično” određivanje cijena ili određivanje cijena „u stvarnom vremenu”, koje uključuju veoma fleksibilnu i brzu promjenu cijena kao odgovor na potražnju na tržištu kada te tehnike ne uključuju personalizaciju na osnovi automatiziranog donošenja odluka. Tim se zahtjevom u vezi s informiranjem ne dovodi u pitanje Uredba (EU) 2016/679, u kojoj se, između ostalog, predviđa pravo pojedinca da se na njega ne odnosi automatizirano pojedinačno donošenje odluka, uključujući izradu profila.

(46)

S obzirom na tehnološki razvoj potrebno je ukloniti upućivanje na broj telefaksa s popisa sredstava komunikacije u članku 6. stavku 1. točki (c) Direktive 2011/83/EU jer se telefaks danas rijetko upotrebljava i uvelike je zastario.

(47)

Potrošači se pri donošenju odluka o kupnji sve više oslanjaju na potrošačke recenzije i preporuke. Stoga bi trgovci, kada pružaju pristup potrošačkim recenzijama proizvodâ, trebali informirati potrošače o tome postoje li procesi ili postupci kojima se osigurava da objavljene recenzije potječu od potrošača koji su proizvode doista koristili ili kupili. Ako takvi procesi ili postupci postoje, trgovci bi trebali pružiti informacije o tome kako se provode provjere te potrošačima pružiti jasne informacije o tome kako se recenzije obrađuju, na primjer, objavljuju li se sve recenzije, i pozitivne i negativne, i jesu li te recenzije sponzorirane ili je na njih utjecao ugovorni odnos s trgovcem. Štoviše, nepoštenom poslovnom praksom trebalo bi stoga smatrati zavaravanje potrošača izjavama da su recenzije proizvoda dali potrošači koji su doista koristili ili kupili taj proizvod ako nisu poduzeti razumni i proporcionalni koraci kako bi se osiguralo da te recenzije potječu od takvih potrošača. Takvi bi koraci mogli uključivati tehnička sredstva za provjeru pouzdanosti osobe koja objavljuje recenziju, na primjer, zahtijevanjem informacija radi provjere je li potrošač doista koristio ili kupio proizvod.

(48)

Odredbama ove Direktive o potrošačkim recenzijama i preporukama ne dovodi se u pitanje uobičajena i zakonita praksa oglašavanja koja se sastoji od davanja preuveličanih izjava koje ne treba shvaćati doslovno.

(49)

Trgovcima bi također trebalo zabraniti podnošenje lažnih potrošačkih recenzija i preporuka, kao što su „sviđa mi se” na društvenim medijima, ili naručivanje od drugih da ih podnose, radi promidžbe svojih proizvoda, kao i manipuliranje potrošačkim recenzijama i preporukama, kao što je objavljivanje samo pozitivnih recenzija, a brisanje onih negativnih. Do takve prakse moglo bi doći i ekstrapolacijom društvenih preporuka ako se pozitivna interakcija korisnika s pojedinim internetskim sadržajem povezuje ili prenosi na različit, ali povezan sadržaj, stvarajući tako dojam da korisnik također ima pozitivno mišljenje o povezanom sadržaju.

(50)

Trgovcima bi trebalo zabraniti preprodaju ulaznica za kulturna i sportska događanja potrošačima, koje su trgovci nabavili upotrebom softvera kao što su „botovi”, kojima im se omogućuje kupnja većeg broja ulaznica od tehničkih ograničenja koja je postavio primarni prodavač ulaznica ili zaobilaženje bilo kojeg drugog tehničkog sredstva koje je primarni prodavač uveo kako bi osigurao dostupnost ulaznica svim osobama. Tom zabranom ne dovodi se u pitanje nijedna druga nacionalna mjera koju države članice mogu poduzeti radi zaštite legitimnih interesa potrošača i provedbe kulturne politike i osiguravanja širokog pristupa svih osoba kulturnim i sportskim događanjima, kao što je reguliranje cijena ulaznica u preprodaji.

(51)

Člankom 16. Povelje jamči se sloboda poduzetništva u skladu s pravom Unije te nacionalnim zakonodavstvima i praksom. Međutim, stavljanje robe na tržište diljem država članica uz tvrdnju da je identična iako se u stvarnosti značajno razlikuje po sastavu ili obilježjima, može zavarati potrošače i navesti ih da donesu odluku o poslu koju inače ne bi donijeli.

(52)

Takva se praksa stoga može smatrati protivnom Direktivi 2005/29/EZ na temelju ocjene relevantnih elemenata u svakom pojedinačnom slučaju. Kako bi se tijelima država članica za zaštitu potrošača i hranu olakšala primjena postojećeg prava Unije, u Obavijesti Komisije od 29. rujna 2017. „o primjeni zakonodavstva EU-a o hrani i zaštiti potrošača na pitanja dvojne kvalitete proizvoda – Konkretni slučaj prehrambenih proizvoda” dane su smjernice za primjenu postojećih pravila Unije u slučajevima dvojne kvalitete prehrambenih proizvoda. U tom kontekstu Zajednički istraživački centar Komisije 25. travnja 2018. predstavio je „Okvir za izbor i ispitivanje prehrambenih proizvoda radi procjene obilježja povezanih s kvalitetom: EU-ova usklađena metodologija ispitivanja” („Framework for selecting and testing of food products to assess quality related characteristics: EU harmonised testing methodology”).

(53)

Međutim, zbog nepostojanja izričite odredbe, iskustvo pri izvršavanju pokazalo je da bi potrošačima, trgovcima i nadležnim nacionalnim tijelima moglo biti nejasno koje bi poslovne prakse mogle biti protivne Direktivi 2005/29/EZ. Kako bi se osigurala pravna sigurnost i za trgovce i za tijela za izvršavanje zakonodavstva, tu bi direktivu stoga trebalo izmijeniti na način da se izričito regulira stavljanje robe na tržište uz tvrdnju da je identična robi stavljenoj na tržište u drugim državama članicama iako se ta roba značajno razlikuje po sastavu ili obilježjima. Nadležna tijela takvu praksu trebala bi ocjenjivati i rješavati na pojedinačnoj osnovi u skladu s Direktivom 2005/29/EZ, kako je izmijenjena ovom Direktivom. Prilikom ocjenjivanja nadležno tijelo trebalo bi uzeti u obzir mogu li potrošači lako primijetiti takve razlike, pravo trgovca na prilagodbu robe iste robne marke različitim geografskim tržištima zbog legitimnih i objektivnih čimbenika, poput nacionalnog prava, dostupnosti ili sezonskog karaktera sirovina ili dobrovoljnih strategija za poboljšanje pristupa zdravoj i nutritivno vrijednoj hrani, kao i pravo trgovca da ponudi robu iste robne marke na različitim geografskim tržištima u pakiranjima različite težine ili zapremine. Nadležna tijela trebala bi ocijeniti mogu li potrošači lako primijetiti takve razlike s obzirom na dostupnost i prikladnost informacija. Važno je da su potrošači informirani o postojanju razlika među robom zbog legitimnih i objektivnih čimbenika. Trgovci bi trebali imati slobodu davanja takvih informacija na različite načine kojima se potrošačima omogućava pristup potrebnim informacijama. Trgovci bi umjesto davanja informacija na etiketama proizvoda općenito trebali dati prednost nekom alternativnom načinu davanja informacija. Trebalo bi poštovati odgovarajuća sektorska pravila Unije i pravila o slobodi kretanja robe.

(54)

Iako je prodaja izvan poslovnih prostorija zakonit i dobro uhodan prodajni kanal, kao i prodaja u poslovnim prostorijama trgovca i prodaja na daljinu, pojedinom posebno agresivnom ili zavaravajućom marketinškom ili prodajnom praksom u kontekstu posjeta potrošačevu domu ili izleta, kako je navedeno u članku 2. točki 8. Direktive 2011/83/EU, može se na potrošače izvršiti pritisak da kupe robu ili usluge koje inače ne bi kupili ili da kupuju po prevelikim cijenama, što često uključuje plaćanje na licu mjesta. Takva praksa često je usmjerena na starije osobe ili druge ranjive potrošače. Pojedine države članice takvu praksu smatraju nepoželjnom te ocjenjuju da je potrebno ograničiti određene oblike i aspekte prodaje izvan poslovnih prostorija u smislu Direktive 2011/83/EU, poput agresivnog ili zavaravajućeg marketinga ili prodaje u kontekstu nezatraženih posjeta trgovca potrošačevu domu ili izleta. Ako su takva ograničenja donesena zbog drugih razloga osim zaštite potrošača, kao što su javni interes ili poštovanje privatnog života potrošača zaštićeno člankom 7. Povelje, ona nisu obuhvaćena područjem primjere Direktive 2005/29/EZ.

(55)

U skladu s načelom supsidijarnosti i da bi se olakšalo izvršavanje, trebalo bi pojasniti da se Direktivom 2005/29/EZ ne dovodi u pitanje sloboda država članica da donesu nacionalne odredbe kako bi dodatno zaštitile legitimne interese potrošača od nepoštene poslovne prakse u kontekstu nezatraženih posjeta trgovca njihovim domovima radi ponude ili prodaje proizvoda ili u kontekstu izleta koje trgovac organizira s ciljem ili učinkom promidžbe ili prodaje proizvoda potrošačima ako su te odredbe opravdane razlozima zaštite potrošača. Sve takve odredbe trebale bi biti proporcionalne i nediskriminirajuće te se njima ne bi smjelo zabranjivati te prodajne kanale same po sebi. Na primjer, u nacionalnim odredbama koje donose države članice mogao bi se definirati dio dana kada posjeti potrošačevu domu bez njegova izričita zahtjeva nisu dopušteni ili bi se mogli zabraniti takvi posjeti ako je potrošač vidljivo dao do znanja da takvi posjeti nisu prihvatljivi ili bi se mogao propisati postupak plaćanja. Osim toga, takvim bi se odredbama mogla utvrditi pravila za još višu razinu zaštite u područjima usklađenima Direktivom 2011/83/EU. Direktivu 2011/83/EU trebalo bi stoga izmijeniti kako bi se državama članicama omogućilo donošenje nacionalnih mjera kojima bi se propisao dulji rok za ostvarivanje prava odustajanja i kojima bi se odstupilo od konkretnih izuzeća od prava odustajanja. Od država članica trebalo bi zahtijevati da obavijeste Komisiju o svim nacionalnim odredbama donesenima u tom pogledu kako bi Komisija mogla te informacije učiniti dostupnima svim zainteresiranim stranama te pratiti proporcionalnost i zakonitost tih mjera.

(56)

U pogledu agresivne ili zavaravajuće prakse u kontekstu događanja koja se organiziraju izvan prostorija trgovca Direktivom 2005/29/EZ ne dovode se u pitanje uvjeti poslovnog nastana ili uvjeti sustava za izdavanje odobrenja za rad koje države članice mogu odrediti trgovcima. Isto tako, tom direktivom ne dovodi se u pitanje nacionalno ugovorno pravo, osobito pravila o valjanosti, sastavljanju ili učinku ugovora. Agresivna ili zavaravajuća praksa u kontekstu događanja koja se organiziraju izvan prostorija trgovca može se zabraniti na temelju ocjenjivanja svakog pojedinačnog slučaja u skladu s člancima od 5. do 9. te direktive. Osim toga, Prilog I. toj direktivi sadržava opću zabranu prakse kojom se stvara dojam da trgovac ne djeluje u okviru svoje poslovne djelatnosti i prakse kojom se stvara dojam da potrošač ne smije napustiti poslovni prostor dok ne sklopi ugovor. Komisija bi trebala ocijeniti pružaju li postojeća pravila odgovarajuću razinu zaštitu potrošača, a državama članicama odgovarajuće alate za djelotvorno suzbijanje takve prakse.

(57)

Ova Direktiva ne bi trebala utjecati na aspekte nacionalnog ugovornog prava koji se njome ne uređuju. Stoga se ovom Direktivom ne bi trebalo dovoditi u pitanje nacionalno ugovorno pravo kojim se uređuje, primjerice, sklapanje ili valjanost ugovora u slučajevima kao što su izostanak pristanka ili trgovačka djelatnost bez odobrenja.

(58)

Kako bi se građanima osigurao pristup ažuriranim informacijama o njihovim pravima potrošača i o izvansudskom rješavanju sporova, internetska ulazna točka koju će uspostaviti Komisija trebala bi biti u što većoj mjeri pristupačna korisnicima, prilagođena mobilnim uređajima te svima lako dostupna i jednostavna za korištenje, između ostalih i osobama s invaliditetom („dizajn za sve korisnike”).

(59)

U skladu sa Zajedničkom političkom izjavom država članica i Komisije od 28. rujna 2011. o dokumentima s objašnjenjima (17), države članice obvezale su se da će u opravdanim slučajevima uz obavijest o mjerama za prenošenje priložiti jedan ili više dokumenata u kojima se objašnjava veza između sastavnih dijelova direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata za prenošenje. U pogledu ove Direktive, zakonodavac smatra opravdanim dostavljanje takvih dokumenata.

(60)

S obzirom na to da ciljeve ove Direktive, odnosno bolje izvršavanje i modernizacija prava zaštite potrošača, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog prirode problema koji se javlja diljem Unije oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Izmjene Direktive 93/13/EEZ

U Direktivu 93/13/EEZ umeće se sljedeći članak:

„Članak 8.b

1.   Države članice utvrđuju pravila o sankcijama koje se primjenjuju na povrede nacionalnih odredaba donesenih na temelju ove Direktive i poduzimaju sve potrebne mjere radi osiguranja njihove provedbe. Predviđene sankcije moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

2.   Države članice mogu te sankcije ograničiti na situacije u kojima su ugovorne odredbe u nacionalnom pravu izričito definirane kao nepoštene u svim okolnostima ili u kojima prodavatelj robe ili pružatelj usluga nastavlja koristiti ugovorne odredbe za koje je pravomoćnom odlukom donesenom u skladu s člankom 7. stavkom 2. utvrđeno da su nepoštene.

3.   Države članice osiguravaju da se, prema potrebi, pri izricanju sankcija u obzir uzimaju sljedeći netaksativni i indikativni kriteriji:

(a)

narav, težina, opseg i trajanje povrede;

(b)

svaka radnja koju je prodavatelj robe ili pružatelj usluga poduzeo kako bi ublažio ili popravio štetu koju su potrošači pretrpjeli;

(c)

sve prethodne povrede koje je prodavatelj robe ili pružatelj usluga počinio;

(d)

financijska dobit koju je prodavatelj robe ili pružatelj usluga ostvario ili gubici koje je izbjegao zbog povrede, ako su relevantni podaci dostupni;

(e)

sankcije izrečene prodavatelju robe ili pružatelju usluga za istu povredu u drugim državama članicama u prekograničnim slučajevima ako su informacije o takvim sankcijama dostupne putem mehanizma uspostavljenog Uredbom (EU) 2017/2394 Europskog parlamenta i Vijeća (*1);

(f)

sve ostale otegotne ili olakotne okolnosti koje su primjenjive na slučaj.

4.   Ne dovodeći u pitanje stavak 2. ovog članka, države članice osiguravaju da sankcije, kada se moraju izreći u skladu s člankom 21. Uredbe (EU) 2017/2394, uključuju mogućnost izricanja novčanih kazni putem upravnih postupaka ili pokretanja sudskih postupaka za izricanje novčanih kazni, ili oboje, pri čemu je najveći iznos takvih novčanih kazni najmanje 4 % godišnjeg prometa prodavatelja robe ili pružatelja usluga u dotičnoj državi članici ili dotičnim državama članicama.

5.   Za slučajeve u kojima se mora izreći novčana kaznu u skladu sa stavkom 4., ali informacije o godišnjem prometu prodavatelja robe ili pružatelja usluga nisu dostupne, države članice uvode mogućnost izricanja novčanih kazni u najvećem iznosu od najmanje2 milijuna EUR.

6.   Države članice do 28. studenoga 2021. obavješćuju Komisiju o pravilima i mjerama iz stavka 1. te je bez odgode obavješćuju o svim naknadnim izmjenama koje na njih utječu.

Članak 2.

Izmjene Direktive 98/6/EZ

Direktiva 98/6/EZ mijenja se kako slijedi:

1.

umeće se sljedeći članak:

Članak 6.a

1.   U svakoj najavi sniženja cijene mora se navesti prethodna cijena koju je trgovac primjenjivao tijekom određenog razdoblja prije primjene sniženja cijene.

2.   Prethodna cijena znači najniža cijena koju je trgovac primijenio tijekom razdoblja koje nije kraće od 30 dana prije primjene sniženja cijene.

3.   Države članice mogu predvidjeti drukčija pravila za lako pokvarljivu robu ili robu s kratkim rokom trajanja.

4.   Ako je proizvod na tržištu kraće od 30 dana, države članice mogu odrediti i kraće razdoblje od razdoblja navedenog u stavku 2.

5.   Države članice mogu predvidjeti da u slučaju kada se sniženje cijene progresivno povećava prethodna cijena jest cijena bez sniženja prije prve primjene sniženja cijene.”;

2.

članak 8. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 8.

1.   Države članice utvrđuju pravila o sankcijama koje se primjenjuju na povrede nacionalnih odredaba donesenih na temelju ove Direktive i poduzimaju sve potrebne mjere radi osiguranja njihove provedbe. Predviđene sankcije moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

2.   Države članice osiguravaju da se, prema potrebi, pri izricanju sankcija u obzir uzimaju sljedeći netaksativni i indikativni kriteriji:

(a)

narav, težina, opseg i trajanje povrede;

(b)

svaka radnja koju je trgovac poduzeo kako bi ublažio ili popravio štetu koju su potrošači pretrpjeli;

(c)

sve prethodne povrede koje je trgovac počinio;

(d)

financijska dobit koju je trgovac ostvario ili gubici koje je izbjegao zbog povrede ako su relevantni podaci dostupni;

(e)

sankcije izrečene trgovcu za istu povredu u drugim državama članicama u prekograničnim slučajevima, ako su informacije o takvim sankcijama dostupne putem mehanizma uspostavljenog Uredbom (EU) 2017/2394 Europskog parlamenta i Vijeća (*2);

(f)

sve ostale otegotne ili olakotne okolnosti koje su primjenjive na slučaj.

3.   Države članice do 28. studenoga 2021. obavješćuju Komisiju o pravilima i mjerama iz stavka 1. te je bez odgode obavješćuju o svim naknadnim izmjenama koje na njih utječu.

(*2)  Uredba (EU) 2017/2394 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2017. o suradnji između nacionalnih tijela odgovornih za izvršavanje propisâ o zaštiti potrošača i o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 2006/2004 (SL L 345, 27.12.2017., str. 1.).”."

Članak 3.

Izmjene Direktive 2005/29/EZ

Direktiva 2005/29/EZ mijenja se kako slijedi:

1.

u članku 2. prvi stavak mijenja se kako slijedi:

(a)

točka (c) zamjenjuje se sljedećim:

„(c)

„proizvod” znači sva roba ili usluge, uključujući nepokretnu imovinu, digitalne usluge i digitalni sadržaj, te prava i obveze;”;

(b)

dodaju se sljedeće točke:

„(m)

„rang” znači relativna vidljivost dana proizvodima, kako ih trgovac predstavlja, organizira ili o njima obavješćuje, neovisno o tehnološkim sredstvima upotrijebljenima za takvo predstavljanje, organiziranje ili obavješćivanje;

(n)

„internetsko tržište” znači usluga kojom se upotrebom softvera, uključujući internetske stranice, dio internetskih stranica ili aplikaciju kojima upravlja trgovac ili kojima se upravlja u njegovo ime, potrošačima omogućuje sklapanje ugovora na daljinu s drugim trgovcima ili potrošačima.”;

2.

u članku 3. stavci 5. i 6. zamjenjuju se sljedećim:

„5.   Ovom se Direktivom ne sprečavaju države članice da donose odredbe za zaštitu legitimnih interesa potrošača u pogledu agresivne ili zavaravajuće marketinške ili prodajne prakse u kontekstu nezatraženih posjeta trgovca potrošačevu domu ili izleta koje trgovac organizira s ciljem ili učinkom promidžbe ili prodaje proizvoda potrošačima. Takve odredbe moraju biti proporcionalne, nediskriminirajuće i opravdane razlozima zaštite potrošača.

6.   Države članice bez odgode obavješćuju Komisiju o svim nacionalnim odredbama donesenima na temelju stavka 5. te o svim naknadnim izmjenama. Komisija te informacije čini lako dostupnima potrošačima i trgovcima na posebnim internetskim stranicama.”;

3.

u članku 6. stavku 2. dodaje se sljedeća točka:

„(c)

svako stavljanje robe na tržište u jednoj državi članici uz tvrdnju da je identična robi stavljenoj na tržište u drugim državama članicama iako se ta roba značajno razlikuje po sastavu ili obilježjima, osim ako je to opravdano legitimnim i objektivnim čimbenicima.”;

4.

članak 7. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 4. mijenja se kako slijedi:

i.

točka (d) zamjenjuje se sljedećim:

„(d)

način plaćanja, dostave i rada proizvoda, ako odstupa od zahtjeva u pogledu profesionalne pažnje;”;

ii.

dodaje se sljedeća točka:

„(f)

za proizvode koji se nude na internetskim tržištima, informacije o tome je li treća strana koja nudi proizvode trgovac ili ne, na temelju izjave koju ta treća strana daje pružatelju internetskog tržišta.”;

(b)

umeće se sljedeći stavak:

„4.a   Kada se potrošačima daje mogućnost pretraživanja proizvoda koje nude razni trgovci ili potrošači na temelju upita u obliku ključne riječi, izraza ili drugog unosa, neovisno o tome gdje se poslovi na kraju sklapaju, opće informacije o najvažnijim parametrima kojima se određuje rang proizvoda prikazanih potrošaču kao rezultat upita i o relativnoj važnosti tih parametara u odnosu na druge parametre, koje se čine dostupnima u posebnom dijelu internetskog sučelja koji je izravno i lako dostupan sa stranice na kojoj su prikazani rezultati upita, smatraju se bitnima. Ovaj se stavak ne primjenjuje na pružatelje internetskih tražilica kako su definirani u članku 2. točki 6. Uredbe (EU) 2019/1150 Europskog parlamenta i Vijeća (*3).

(*3)  Uredba (EU) 2019/1150 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o promicanju pravednosti i transparentnosti za poslovne korisnike usluga internetskog posredovanja (SL L 186, 11.7.2019., str. 57.).”;"

(c)

dodaje se sljedeći stavak:

„6.   Ako trgovac pruža pristup potrošačkim recenzijama proizvodâ, informacije o tome osigurava li trgovac, i na koji način, da objavljene recenzije potječu od potrošača koji su proizvod doista koristili ili kupili smatraju se bitnima.”;

5.

umeće se sljedeći članak:

„Članak 11.a

Pravna zaštita

1.   Potrošači koji su pretrpjeli štetu zbog nepoštene poslovne prakse imaju pristup proporcionalnim i djelotvornim pravnim sredstvima, što obuhvaća i naknadu štete koju je potrošač pretrpio i, kada je to relevantno, sniženje cijene i raskid ugovora. Države članice mogu utvrditi uvjete za primjenu pravnih sredstava i učinke tih pravnih sredstava. Države članice mogu, prema potrebi, uzeti u obzir težinu i narav nepoštene poslovne prakse, štetu koju je potrošač pretrpio i druge relevantne okolnosti.

2.   Tim se pravnim sredstvima ne dovodi u pitanje primjena drugih pravnih sredstava dostupnih potrošačima na temelju prava Unije ili nacionalnog prava.”;

6.

članak 13. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 13.

Sankcije

1.   Države članice utvrđuju pravila o sankcijama koje se primjenjuju na povrede nacionalnih odredaba donesenih na temelju ove Direktive i poduzimaju sve potrebne mjere radi osiguranja njihove provedbe. Predviđene sankcije moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

2.   Države članice osiguravaju da se, prema potrebi, pri izricanju sankcija u obzir uzimaju sljedeći netaksativni i indikativni kriteriji:

(a)

narav, težina, opseg i trajanje povrede;

(b)

svaka radnja koju je trgovac poduzeo kako bi ublažio ili popravio štetu koju su potrošači pretrpjeli;

(c)

sve prethodne povrede koje je trgovac počinio;

(d)

financijska dobit koju je trgovac ostvario ili gubici koje je izbjegao zbog povrede, ako su relevantni podaci dostupni;

(e)

sankcije izrečene trgovcu za istu povredu u drugim državama članicama u prekograničnim slučajevima, ako su informacije o takvim sankcijama dostupne putem mehanizma uspostavljenog Uredbom (EU) 2017/2394 Europskog parlamenta i Vijeća (*4);

(f)

sve ostale otegotne ili olakotne okolnosti koje su primjenjive na slučaj.

3.   Države članice osiguravaju da sankcije, kada se moraju izreći u skladu s člankom 21. Uredbe (EU) 2017/2394, uključuju mogućnost izricanja novčanih kazna putem upravnih postupaka ili pokretanja sudskih postupaka za izricanje novčanih kazni, ili oboje, pri čemu je najveći iznos takvih novčanih kazni najmanje 4 % godišnjeg prometa trgovca u dotičnoj državi članici ili dotičnim državama članicama. Ne dovodeći u pitanje tu uredbu, države članice zbog nacionalnih ustavnopravnih razloga mogu izricanje novčanih kazna ograničiti na:

(a)

povrede članaka 6., 7., 8. i 9. te Priloga I. ovoj Direktivi; i

(b)

trgovčevu trajnu primjenu poslovne prakse za koju su nadležno nacionalno tijelo ili sud utvrdili da je nepoštena, ako ta poslovna praksa nije povreda iz točke (a).

4.   Za slučajeve u kojima se mora izreći novčana kazna u skladu sa stavkom 3., ali informacije o godišnjem prometu trgovca nisu dostupne, države članice uvode mogućnost izricanja novčanih kazni u najvećem iznosu od najmanje2 milijuna EUR.

5.   Države članice do 28. studenoga 2021. obavješćuju Komisiju o pravilima i mjerama iz stavka 1. te je bez odgode obavješćuju o svim naknadnim izmjenama koje na njih utječu.

(*4)  Uredba (EU) 2017/2394 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2017. o suradnji između nacionalnih tijela odgovornih za izvršavanje propisâ o zaštiti potrošača i o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 2006/2004 (SL L 345, 27.12.2017., str. 1.).”;"

7.

Prilog I. mijenja se kako slijedi:

(a)

umeće se sljedeća točka:

„11.a

Pružanje rezultata pretraživanja kao odgovor na internetski upit potrošača bez jasnog navođenja svakog plaćenog oglašavanja ili plaćanja upravo u svrhu postizanja višeg ranga proizvodâ u rezultatima pretraživanja.”;

(b)

umeću se sljedeće točke:

„23.a

Preprodaja ulaznica za događanja potrošačima ako ih je trgovac nabavio upotrebom automatiziranih sredstava za zaobilaženje bilo kojeg ograničenja u pogledu broja ulaznica koje jedna osoba može kupiti ili bilo kojih drugih pravila primjenjivih na kupnju ulaznica.

23.b

Navođenje da su recenzije proizvoda dali potrošači koji su doista koristili ili kupili proizvod bez poduzimanja razumnih i proporcionalnih koraka kako bi se provjerilo da te recenzije doista potječu od takvih potrošača.

23.c

Podnošenje lažnih potrošačkih recenzija ili preporuka, ili naručivanje od druge pravne ili fizičke osobe da ih podnese, ili pogrešno predstavljanje potrošačkih recenzija ili društvenih preporuka kako bi se promicali proizvodi.”.

Članak 4.

Izmjene Direktive 2011/83/EU

Direktiva 2011/83/EU mijenja se kako slijedi:

1.

u članku 2., prvi stavak mijenja se kako slijedi:

(a)

točka 3. zamjenjuje se sljedećim:

„(3)

„roba” znači roba kako je definirana u članku 2. točki 5. Direktive (EU) 2019/771 Europskog parlamenta i Vijeća (*5);

(*5)  Direktiva (EU) 2019/771 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2019. o određenim aspektima ugovora o kupoprodaji robe, izmjeni Uredbe (EU) 2017/2394 i Direktive 2009/22/EZ te stavljanju izvan snage Direktive 1999/44/EZ (SL L 136, 22.5.2019., str. 28.).”;"

(b)

umeće se sljedeća točka:

„(4.a)

„osobni podaci” znači osobni podaci kako su definirani u članku 4. točki 1. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća (*6);

(*6)  Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL L 119, 4.5.2016., str. 1).”;"

(c)

točke (5) i (6) zamjenjuju se sljedećim:

„(5)

„kupoprodajni ugovor” znači svaki ugovor prema kojem trgovac prenosi ili se obvezuje prenijeti vlasništvo nad robom na potrošača, uključujući svaki ugovor čiji su predmet i roba i usluge;

(6)

„ugovor o uslugama” znači svaki ugovor osim kupoprodajnog ugovora prema kojem trgovac isporučuje ili se obvezuje isporučiti uslugu potrošaču, uključujući digitalnu uslugu;”;

(d)

točka (11) zamjenjuje se sljedećim:

„(11)

„digitalni sadržaj” znači digitalni sadržaj kako je definiran u članku 2. točki 1. Direktive (EU) 2019/770 Europskog parlamenta i Vijeća (*7);

(*7)  Direktiva (EU) 2019/770 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2019. o određenim aspektima ugovora o isporuci digitalnog sadržaja i digitalnih usluga (SL L 136, 22.5.2019., str. 1.).”;"

(e)

dodaju se sljedeće točke:

„(16)

„digitalna usluga” znači digitalna usluga kako je definirana u članku 2. točki 2. Direktive (EU) 2019/770;

(17)

„internetsko tržište” znači usluga kojom se upotrebom softvera, uključujući internetske stranice, dio internetskih stranica ili aplikaciju kojima upravlja trgovac ili kojima se upravlja u njegovo ime, potrošačima omogućuje sklapanje ugovora na daljinu s drugim trgovcima ili potrošačima;

(18)

„pružatelj internetskog tržišta” znači svaki trgovac koji potrošačima pruža internetsko tržište;

(19)

„kompatibilnost” znači kompatibilnost kako je definirana u članku 2. točki 10. Direktive (EU) 2019/770;

(20)

„funkcionalnost” znači funkcionalnost kako je definirana u članku 2. točki 11. Direktive (EU) 2019/770;

(21)

„interoperabilnost” znači interoperabilnost kako je definirana u članku 2. točki 12. Direktive (EU) 2019/770.”;

2.

članak 3. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Ova se Direktiva primjenjuje, pod uvjetima i u mjeri određenoj u njezinim odredbama, na svaki ugovor sklopljen između trgovca i potrošača, ako potrošač plaća ili se obvezuje platiti cijenu. Primjenjuje se na ugovore za isporuku vode, plina, električne energije ili centraliziranoga grijanja, uključujući i kada ih isporučuju javni davatelji usluga, u mjeri u kojoj se ta dobra isporučuju na ugovornoj osnovi.”;

(b)

umeće se sljedeći stavak:

„1.a   Ova se Direktiva također primjenjuje ako trgovac potrošaču isporučuje ili se obvezuje isporučiti digitalni sadržaj koji se ne isporučuje na materijalnom nosaču podataka ili digitalnu uslugu, a potrošač dostavlja ili se obvezuje dostaviti osobne podatke trgovcu, osim ako trgovac osobne podatke koje je dostavio potrošač obrađuje isključivo u svrhu isporuke digitalnog sadržaja koji se ne isporučuje na materijalnom nosaču podataka ili digitalne usluge u skladu s ovom Direktivom ili kako bi se trgovcu omogućilo usklađivanje s pravnim zahtjevima kojima trgovac podliježe, a trgovac te podatke ne obrađuje ni u koje druge svrhe.”;

(c)

stavak 3. mijenja se kako slijedi:

i.

točka (k) zamjenjuje se sljedećim:

„(k)

za usluge prijevoza putnika, s izuzetkom članka 8. stavka 2. i članaka 19., 21. i 22.;”;

ii.

dodaje se sljedeća točka:

„(n)

koji se odnose na svu robu koja se prodaje u okviru ovrhe ili na drugi način prema zakonskom ovlaštenju.”;

3.

u članku 5. stavak 1. mijenja se kako slijedi:

(a)

točka (e) zamjenjuje se sljedećim:

„(e)

povrh podsjetnika na postojanje zakonskog jamstva o sukladnosti robe, digitalnog sadržaja i digitalnih usluga, postojanje i uvjeti postprodajnih usluga i komercijalnih jamstava, kada je to primjenjivo;”;

(b)

točke (g) i (h) zamjenjuju se sljedećim:

„(g)

kada je to primjenjivo, funkcionalnost robe s digitalnim elementima, digitalnog sadržaja i digitalnih usluga, uključujući primjenjive mjere tehničke zaštite;

(h)

kada je to primjenjivo, relevantnu kompatibilnost i interoperabilnost robe s digitalnim elementima, digitalnog sadržaja i digitalnih usluga s kojom je trgovac upoznat ili se opravdano može očekivati da je trebao biti upoznat.”;

4.

Članak 6. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 1. mijenja se kako slijedi:

i.

točka (c) zamjenjuje se sljedećim:

„(c)

geografsku adresu na kojoj trgovac ima poslovni nastan te broj telefona i adresu e-pošte trgovca; osim toga, ako trgovac stavi na raspolaganje druga sredstva internetske komunikacije koja jamče da potrošač može pohraniti prepisku s trgovcem na trajnom nosaču podataka, što uključuje datum i vrijeme te prepiske, informacije sadržavaju i detalje o tim drugim sredstvima; sva ta sredstva komunikacije koja je trgovac stavio na raspolaganje omogućuju potrošaču da brzo stupi u kontakt s trgovcem i da s njim učinkovito komunicira; kada je to primjenjivo, trgovac također navodi geografsku adresu i identitet trgovca u čije ime on djeluje.”;

ii.

umeće se sljedeća točka:

„(ea)

kada je to primjenjivo, informacije da je cijena personalizirana na osnovi automatiziranog donošenja odluka;”;

iii.

točka (l) zamjenjuje se sljedećim:

„(l)

podsjetnik na postojanje zakonskog jamstva o sukladnosti robe, digitalnog sadržaja i digitalnih usluga;”;

iv.

točke (r) i (s) zamjenjuju se sljedećim:

„(r)

kada je to primjenjivo, funkcionalnost robe s digitalnim elementima, digitalnog sadržaja i digitalnih usluga, uključujući primjenjive mjere tehničke zaštite;

(s)

kada je to primjenjivo, relevantnu kompatibilnost i interoperabilnost robe s digitalnim elementima, digitalnog sadržaja i digitalnih usluga s kojom je trgovac upoznat ili se opravdano može očekivati da je trebao biti upoznat.”;

(b)

stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„4.   Informacije iz stavka 1. točaka (h), (i) i (j) ovog članka mogu se pružiti tako da se ispuni uzorak uputa o odustajanju naveden u Prilogu I.A. Smatra se da je trgovac ispunio zahtjeve u vezi s informiranjem utvrđene u stavku 1. točkama (h), (i) i (j) ovog članka ako je obrazac s uzorkom uputa točno popunio i dostavio potrošaču. Upućivanja na rok za odustajanje od 14 dana u uzorku uputa o odustajanju navedenom u Prilogu I.A zamjenjuje se upućivanjem na rok za odustajanje od 30 dana u slučajevima kada su države članice donijele pravila u skladu s člankom 9. stavkom 1.a.”;

5.

umeće se sljedeći članak:

„Članak 6.a

Dodatni specifični zahtjevi u vezi s informiranjem za ugovore sklopljene na internetskim tržištima

1.   Prije nego što se potrošač na internetskom tržištu obveže ugovorom na daljinu ili odgovarajućom ponudom, pružatelj internetskog tržišta, ne dovodeći u pitanje Direktivu 2005/29/EZ, pruža potrošaču sljedeće informacije na jasan i razumljiv način koji je primjeren sredstvima komunikacije na daljinu:

(a)

opće informacije, učinjene dostupnima u posebnom dijelu internetskog sučelja koji je izravno i lako dostupan sa stranice na kojoj su prikazane ponude, o najvažnijim parametrima kojima se određuje rang ponuda, kako je definirano u članku 2. stavku 1. točki (m) Direktive 2005/29/EZ, koje se potrošaču prikazuju u obliku rezultata upita i relativnoj važnosti tih parametara u odnosu na druge parametre;

(b)

je li treća strana koja nudi robu, usluge ili digitalni sadržaj trgovac ili ne, na temelju izjave koju ta treća strana daje pružatelju internetskog tržišta;

(c)

kada treća strana koja nudi robu, usluge ili digitalni sadržaj nije trgovac, informacije o tome da se prava potrošača koja proizlaze iz Unijina prava zaštite potrošača ne primjenjuju na ugovor;

(d)

kada je to primjenjivo, informacije o tome kako se obveze u vezi s ugovorom dijele između treće strane koja nudi robu, usluge ili digitalni sadržaj i pružatelja internetskog tržišta, pri čemu se takvim informacijama ne dovodi u pitanje odgovornost koju pružatelj internetskog tržišta ili treći trgovac imaju u vezi s ugovorom na temelju prava Unije ili nacionalnog prava.

2.   Ne dovodeći u pitanje Direktivu 2000/31/EZ, ovim se člankom ne sprečavaju države članice da za pružatelje internetskih tržišta uvedu dodatne zahtjeve u vezi s informiranjem. Takve odredbe moraju biti proporcionalne, nediskriminirajuće i opravdane razlozima zaštite potrošača.”;

6.

u članku 7. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.   Kada potrošač želi da izvršenje usluga ili isporuka vode, plina ili električne energije koji se ne nude na prodaju u ograničenom obujmu ili određenoj količini, ili centraliziranoga grijanja započne prije isteka roka za odustajanje predviđenog u članku 9. stavku 2., a potrošač ugovorom preuzima obvezu plaćanja, trgovac od potrošača zahtijeva da takav izričit zahtjev podnese na trajnom nosaču podataka i traži od potrošača da potvrdi da, nakon što trgovac u potpunosti ispuni ugovor, potrošač više neće imati pravo odustajanja.”;

7.

članak 8. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„4.   Ako se ugovor sklapa putem sredstva daljinske komunikacije koje za prikazivanje informacija omogućuje ograničeni prostor ili vrijeme, trgovac na tom konkretnom sredstvu ili putem njega prije sklapanja takvog ugovora pruža barem predugovorne informacije o glavnim karakteristikama robe ili usluga, identitetu trgovca, ukupnoj cijeni, pravu odustajanja, trajanju ugovora i, ako se ugovor sklapa na neodređeno vrijeme, uvjetima raskida ugovora iz članka 6. stavka 1. točaka (a), (b), (e), (h), odnosno točke (o), osim uzorka obrasca za odustajanje navedenog u Prilogu I.B na koji se upućuje u točki (h). Ostale informacije iz članka 6. stavka 1., uključujući uzorak obrazac za odustajanje, trgovac mora pružiti potrošaču na primjeren način u skladu sa stavkom 1. ovog članka.”;

(b)

stavak 8. zamjenjuje se sljedećim:

„8.   Ako potrošač želi da izvršenje usluga ili isporuka vode, plina ili električne energije koji se ne nude za prodaju u ograničenom obujmu ili određenoj količini, ili centraliziranoga grijanja započne prije isteka roka za odustajanje predviđenog u članku 9. stavku 2., a potrošač ugovorom preuzima obvezu plaćanja, trgovac od potrošača zahtijeva da podnese izričit zahtjev i traži od potrošača da potvrdi da, nakon što trgovac u potpunosti ispuni ugovor, potrošač više neće imati pravo odustajanja.”;

8.

članak 9. mijenja se kako slijedi:

(a)

umeće se sljedeći stavak:

„1.a   Države članice mogu donijeti pravila kojima se rok za odustajanje od 14 dana iz stavka 1. produljuje na 30 dana za ugovore sklopljene u kontekstu nezatraženih posjeta trgovca potrošačevu domu ili izleta koje trgovac organizira s ciljem ili učinkom promidžbe ili prodaje proizvoda potrošačima, a u svrhu zaštite legitimnih interesa potrošača s obzirom na agresivnu ili zavaravajuću marketinšku ili prodajnu praksu. Takva pravila moraju biti proporcionalna, nediskriminirajuća i opravdana razlozima zaštite potrošača.”;

(b)

u stavku 2. uvodni dio zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Ne dovodeći u pitanje članak 10., rok za odustajanje iz stavka 1. ovog članka istječe nakon 14 dana, odnosno, u slučajevima kada su države članice donijele pravila u skladu sa stavkom 1.a ovog članka, nakon 30 dana od:”;

9.

u članku 10. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Ako je trgovac potrošaču pružio informacije predviđene u stavku 1. ovog članka u roku od 12 mjeseci od dana na koji se upućuje u članku 9. stavku 2., rok za odustajanje istječe nakon 14 dana, odnosno, u slučajevima kada su države članice donijele pravila u skladu s člankom 9. stavkom 1.a, nakon 30 dana od dana na koji je potrošač primio te informacije.”;

10.

u članku 13. dodaju se sljedeći stavci:

„4.   Kada je riječ o osobnim podacima potrošača, trgovac mora poštovati obveze koje su primjenjive u skladu s Uredbom (EU) 2016/679.

5.   Trgovac se suzdržava od korištenja svakog sadržaja koji ne podrazumijeva osobne podatke, a koji je potrošač pružio ili stvorio pri korištenju digitalnog sadržaja ili digitalne usluge koju isporučuje trgovac, osim ako:

(a)

takav sadržaj nije koristan izvan konteksta digitalnog sadržaja ili digitalne usluge koje isporučuje trgovac;

(b)

takav se sadržaj odnosi samo na aktivnost potrošača pri korištenju digitalnog sadržaja ili digitalne usluge koje isporučuje trgovac;

(c)

trgovac je objedinio takav sadržaj s drugim podacima i ne može ga od njih razdvojiti, ili bi takvo razdvajanje zahtijevalo nerazmjerne napore; ili

(d)

takav su sadržaj zajednički proizveli potrošač i druge osobe te ga drugi potrošači mogu nastaviti upotrebljavati.

6.   Osim u situacijama navedenima u stavku 5. točki (a), točki (b) ili točki (c), trgovac potrošaču na njegov zahtjev stavlja na raspolaganje svaki sadržaj koji ne podrazumijeva osobne podatke, a koji je potrošač pružio ili stvorio pri korištenju digitalnog sadržaja ili digitalne usluge koje isporučuje trgovac.

7.   Potrošač ima pravo preuzeti taj digitalni sadržaj besplatno, bez ometanja od strane trgovca, u razumnom roku i strojno čitljivom formatu koji se uobičajeno upotrebljava.

8.   U slučaju odustajanja od ugovora trgovac može spriječiti da potrošač nastavi upotrebljavati digitalni sadržaj ili digitalnu uslugu, posebice tako da potrošaču onemogući pristup digitalnom sadržaju ili digitalnoj usluzi ili ugasi korisnički račun potrošača, ne dovodeći u pitanje stavak 6.”;

11.

članak 14. mijenja se kako slijedi:

(a)

umeće se sljedeći stavak:

„2.a   U slučaju odustajanja od ugovora potrošač se suzdržava od upotrebe digitalnog sadržaja ili digitalne usluge te od njihova stavljanja na raspolaganje trećim stranama.”;

(b)

u stavku 4. točka (b) podtočka i. zamjenjuje se sljedećim:

„i.

potrošač nije dao svoj prethodni izričiti pristanak za početak izvršavanja ugovora prije isteka 14-dnevnog ili 30-dnevnog roka iz članka 9.;”;

12.

članak 16. mijenja se kako slijedi:

(a)

prvi stavak mijenja se kako slijedi:

i.

točka (a) zamjenjuje se sljedećim:

„(a)

ugovora o uslugama nakon što je usluga u potpunosti izvršena ali, ako potrošač ugovorom preuzima obvezu plaćanja, samo ako je izvršavanje počelo uz prethodni izričiti pristanak potrošača i uz potvrdu potrošača da će svoje pravo odustajanja izgubiti čim trgovac u potpunosti izvrši ugovor;”;

ii.

točka (m) zamjenjuje se sljedećim:

„(m)

ugovora o isporuci digitalnog sadržaja koji se ne isporučuje na materijalnom nosaču podataka ako je izvršavanje počelo i, ako potrošač ugovorom preuzima obvezu plaćanja, ako je:

i.

potrošač dao prethodni izričiti pristanak za početak izvršavanja ugovora prije isteka roka za odustajanje;

ii.

potrošač dao potvrdu da time gubi svoje pravo odustajanja; i

iii.

trgovac dao potvrdu u skladu s člankom 7. stavkom 2. ili člankom 8. stavkom 7.”;

(b)

dodaju se sljedeći stavci:

„Države članice mogu odstupiti od izuzeća od prava odustajanja navedenih u prvom stavku točkama (a), (b), (c) i (e) za ugovore sklopljene u kontekstu nezatraženih posjeta trgovca potrošačevu domu ili izleta koje trgovac organizira s ciljem ili učinkom promidžbe ili prodaje proizvoda potrošačima, a u svrhu zaštite legitimnih interesa potrošača s obzirom na agresivnu ili zavaravajuću marketinšku ili prodajnu prakse. Takve odredbe moraju biti proporcionalne, nediskriminirajuće i opravdane razlozima zaštite potrošača.

U slučaju ugovora o uslugama kojima potrošač preuzima obvezu plaćanja, ako je potrošač izričito zatražio dolazak trgovca radi izvođenja popravaka, države članice mogu predvidjeti da potrošač gubi pravo odustajanja nakon što je usluga u potpunosti izvršena, pod uvjetom da je izvršavanje počelo uz prethodni izričiti pristanak potrošača.”;

13.

članak 24. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 24.

Sankcije

1.   Države članice utvrđuju pravila o sankcijama koje se primjenjuju na povrede nacionalnih odredaba donesenih na temelju ove Direktive i poduzimaju sve potrebne mjere radi osiguranja njihove provedbe. Predviđene sankcije moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

2.   Države članice osiguravaju da se, prema potrebi, pri izricanju sankcija u obzir uzimaju sljedeći netaksativni i indikativni kriteriji:

(a)

narav, težina, opseg i trajanje povrede;

(b)

svaka radnja koju je trgovac poduzeo kako bi ublažio ili popravio štetu koju su potrošači pretrpjeli;

(c)

sve prethodne povrede koje je trgovac počinio;

(d)

financijska dobit koju je trgovac ostvario ili gubici koje je izbjegao zbog povrede ako su relevantni podaci dostupni;

(e)

sankcije izrečene trgovcu za istu povredu u drugim državama članicama u prekograničnim slučajevima ako su informacije o takvim sankcijama dostupne putem mehanizma uspostavljenog Uredbom (EU) 2017/2394 Europskog parlamenta i Vijeća (*8);

(f)

sve ostale otegotne ili olakotne okolnosti koje su primjenjive na slučaj.

3.   Države članice osiguravaju da sankcije, kada se moraju izreći u skladu s člankom 21. Uredbe (EU) 2017/2394, uključuju mogućnost izricanja novčanih kazni putem upravnih postupaka ili pokretanja sudskih postupaka za izricanje novčanih kazni, ili oboje, pri čemu je najveći iznos takvih novčanih kazni najmanje 4 % godišnjeg prometa trgovca u dotičnoj državi članici ili dotičnim državama članicama.

4.   Za slučajeve u kojima se mora izreći novčana kazna u skladu sa stavkom 3., ali informacije o godišnjem prometu trgovca nisu dostupne, države članice uvode mogućnost izricanja novčanih kazna u najvećem iznosu od najmanje 2 milijuna EUR.

5.   Države članice do 28. studenoga 2021. obavješćuju Komisiju o pravilima i mjerama iz stavka 1. te je bez odgode obavješćuju o svim naknadnim izmjenama koje na njih utječu.

(*8)  Uredba (EU) 2017/2394 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2017. o suradnji između nacionalnih tijela odgovornih za izvršavanje propisâ o zaštiti potrošača i o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 2006/2004 (SL L 345, 27.12.2017., str. 1.).”;"

14.

u članku 29. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Ako država članica koristi neku od regulatornih mogućnosti iz članka 3. stavka 4., članka 6. stavka 7., članka 6. stavka 8., članka 7. stavka 4., članka 8. stavka 6., članka 9. stavka 1.a, članka 9. stavka 3. i članka 16. drugog i trećeg stavka, ona o tome obavješćuje Komisiju do 28. studenoga 2021., kao i o svim naknadnim izmjenama.”;

15.

Prilog I. mijenja se kako slijedi:

(a)

dio A. mijenja se kako slijedi:

i.

treći odlomak pod podnaslovom „Pravo odustajanja” zamjenjuje se sljedećim:

„Da biste ostvarili pravo odustajanja, o svojoj odluci da odustanete od ugovora morate nas obavijestiti [2] nedvosmislenom izjavom (npr. pismom poslanim poštom ili e-poštom). Možete se koristiti priloženim uzorkom obrasca za odustajanje, ali to nije obvezno. [3]”;

ii.

točka 2. pod podnaslovom „Upute za popunjavanje” zamjenjuje se sljedećim:

„[2.] Umetnite svoje ime, geografsku adresu, broj telefona i adresu e-pošte.”;

(b)

u dijelu B. prva alineja zamjenjuje se sljedećim:

Prima [ovdje trgovac umeće svoje ime, geografsku adresu te adresu e-pošte]:”.

Članak 5.

Informacije o pravima potrošača

Komisija osigurava da građani koji traže informacije o svojim pravima potrošača ili o izvansudskom rješavanju sporova na raspolaganju imaju internetsku ulaznu točku preko jedinstvenog digitalnog pristupnika uspostavljenog Uredbom (EU) 2018/1724 Europskog Parlamenta i Vijeća (18) kojom im se omogućuje:

(a)

pristup ažuriranim informacijama o njihovim pravima potrošača Unije na jasan, razumljiv i lako dostupan način; i

(b)

podnošenje pritužbe putem platforme za online rješavanje sporova uspostavljene Uredbom (EU) br. 524/2013 i nadležnom centru mreže europskih potrošačkih centara, ovisno o uključenim strankama.

Članak 6.

Izvješćivanje od strane Komisije i preispitivanje

Komisija Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće o primjeni ove Direktive do 28. svibnja 2024. To izvješće uključuje posebice ocjenu odredaba ove Direktive u pogledu:

(a)

događanja organiziranih na mjestima koja nisu poslovne prostorije trgovca; i

(b)

slučajeva u kojima se roba na tržište stavlja uz tvrdnju da je identična iako se značajno razlikuje po sastavu ili obilježjima, kao i pitanja bi li ti slučajevi trebali podlijegati strožim zahtjevima, uključujući zabranu uvrštavanjem u Prilog I. Direktivi 2005/29/EZ, te pitanja jesu li potrebne detaljnije odredbe o informacijama o razlikama u robi.

Tom se izvješću, prema potrebi, prilaže zakonodavni prijedlog.

Članak 7.

Prenošenje

1.   Države članice do 28. studenoga 2021. donose i objavljuju mjere koje su potrebne radi usklađivanja s ovom Direktivom. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

One primjenjuju te mjere od 28. svibnja 2022.

Kada države članice donose te mjere, one sadržavaju upućivanje na ovu Direktivu ili se na nju upućuje prilikom njihove službene objave. Načine tog upućivanja utvrđuju države članice.

2.   Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih mjera nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 8.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 9.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 27. studenoga 2019.

Za Europski parlament

Predsjednik

D. M. SASSOLI

Za Vijeće

Predsjednica

T. TUPPURAINEN


(1)  SL C 440, 6.12.2018., str. 66.

(2)  Stajalište Europskog parlamenta od 17. travnja 2019. (još nije objavljeno u Službenom listu) i odluka Vijeća od 8. studenoga 2019.

(3)  Direktiva 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu i o izmjeni Direktive Vijeća 84/450/EEZ, direktiva 97/7/EZ, 98/27/EZ i 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, kao i Uredbe (EZ) br. 2006/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 149, 11.6.2005., str. 22.).

(4)  Direktiva 2009/22/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o sudskim nalozima za zaštitu interesa potrošača (SL L 110, 1.5.2009., str. 30.).

(5)  Direktiva 98/6/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 1998. o zaštiti potrošača prilikom isticanja cijena proizvoda ponuđenih potrošačima (SL L 80, 18.3.1998., str. 27.).

(6)  Direktiva 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o pravima potrošača, izmjeni Direktive Vijeća 93/13/EEZ i Direktive 1999/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 85/577/EEZ i Direktive 97/7/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 304, 22.11.2011., str. 64.).

(7)  Uredba (EU) 2017/2394 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2017. o suradnji između nacionalnih tijela odgovornih za izvršavanje propisâ o zaštiti potrošača i o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 2006/2004 (SL L 345, 27.12.2017., str. 1.).

(8)  Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL L 95, 21.4.1993., str. 29.).

(9)  Uredba (EU) 2019/1150 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o promicanju pravednosti i transparentnosti za poslovne korisnike usluga internetskog posredovanja (SL L 186, 11.7.2019., str. 57.).

(10)  Direktiva (EU) 2016/943 Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2016. o zaštiti neotkrivenih znanja i iskustva te poslovnih informacija (poslovne tajne) od nezakonitog pribavljanja, korištenja i otkrivanja (SL L 157, 15.6.2016., str. 1.).

(11)  Uredba (EU) br. 524/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2013. o online rješavanju potrošačkih sporova i izmjeni Uredbe (EZ) br. 2006/2004 i Direktive 2009/22/EZ (Uredba o online rješavanju potrošačkih sporova) (SL L 165, 18.6.2013., str. 1.).

(12)  Direktiva (EU) 2016/1148 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. srpnja 2016. o mjerama za visoku zajedničku razinu sigurnosti mrežnih i informacijskih sustava širom Unije (SL L 194, 19.7.2016., str. 1.).

(13)  Uredba (EU) 2018/302 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. veljače 2018. o rješavanju pitanja neopravdanoga geografskog blokiranja i drugih oblika diskriminacije na unutarnjem tržištu na temelju državljanstva, mjesta boravišta ili mjesta poslovnog nastana klijenata te o izmjeni uredbi (EZ) br. 2006/2004 i (EU) 2017/2394 i Direktive 2009/22/EZ (SL L 60 I, 2.3.2018., str. 1).

(14)  Direktiva 2000/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2000. o određenim pravnim aspektima usluga informacijskog društva na unutarnjem tržištu, posebno elektroničke trgovine (Direktiva o elektroničkoj trgovini) (SL L 178, 17.7.2000., str. 1.).

(15)  Direktiva (EU) 2019/770 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2019. o određenim aspektima ugovora o isporuci digitalnog sadržaja i digitalnih usluga (SL L 136, 22.5.2019., str. 1.).

(16)  Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL L 119, 4.5.2016., str. 1).

(17)  SL C 369, 17.12.2011., str. 14.

(18)  Uredba (EU) 2018/1724 Europskog parlamenta i Vijeća od 2. listopada 2018. o uspostavi jedinstvenog digitalnog pristupnika za pristup informacijama, postupcima, uslugama podrške i rješavanja problema te o izmjeni Uredbe (EU) br. 1024/2012 (SL L 295, 21.11.2018., str. 1.).


18.12.2019   

HR

Službeni list Europske unije

L 328/29


DIREKTIVA (EU) 2019/2162 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 27. studenoga 2019.

o izdavanju pokrivenih obveznica i javnom nadzoru pokrivenih obveznica i izmjeni direktiva 2009/65/EZ i 2014/59/EU

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 114.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (2),

budući da:

(1)

U članku 52. stavku 4. Direktive 2009/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (3) navedeni su vrlo općeniti zahtjevi u pogledu strukturnih elemenata pokrivenih obveznica. Ti su zahtjevi ograničeni na to da pokrivene obveznice izdaje samo kreditna institucija koja ima registrirano sjedište u državi članici te da podliježu posebnom javnom nadzoru i mehanizmu dvostruke zaštite. Ta se pitanja razrađuju u nacionalnim okvirima za pokrivene obveznice te se u njima puno detaljnije uređuju. Ti nacionalni okviri sadržavaju i druge strukturne odredbe, osobito pravila o sastavu skupa za pokriće, kriterijima prihvatljivosti za imovinu, mogućnosti udruživanja imovine, obvezama u pogledu transparentnosti i izvješćivanja te pravila o smanjenju likvidnosnog rizika. Pristupi država članica uređivanju tih pitanja razlikuju se i u suštini. U više država članica ne postoji poseban nacionalni okvir za pokrivene obveznice. Kao posljedica toga, u pravu Unije još nisu utvrđeni ključni strukturni elementi s kojima pokrivene obveznice koje se izdaju u Uniji moraju biti usklađene.

(2)

Člankom 129. Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (4) dodaju se daljnji uvjeti, uz uvjete iz članka 52. stavka 4. Direktive 2009/65/EZ, za ostvarivanje povlaštenog tretmana u pogledu kapitalnih zahtjeva kojima se kreditnim institucijama koje ulažu u pokrivene obveznice dopušta da imaju nižu razinu kapitala nego kada ulažu u drugu imovinu. I dok se tim dodatnim zahtjevima povećava razina usklađenosti pokrivenih obveznica u Uniji, njihova je posebna svrha utvrditi uvjete koji se moraju ispuniti kako bi ulagatelji u pokrivene obveznice dobili takav povlašteni tretman te oni nisu primjenjivi izvan okvira Uredbe (EU) br. 575/2013.

(3)

Drugi pravni akti Unije, kao što su delegirane uredbe Komisije (EU) 2015/35 (5) i (EU) 2015/61 (6) i Direktiva 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća (7), također sadržavaju upućivanje na definiciju utvrđenu u Direktivi 2009/65/EZ kao na referencu za utvrđivanje pokrivenih obveznica na koje se primjenjuje povlašteni tretman ulagatelja u pokrivene obveznice na temelju tih akata. Međutim, tekst tih akata razlikuje se ovisno o njihovoj svrsi i predmetu te se stoga ni pojam „pokrivena obveznica” ne upotrebljava dosljedno.

(4)

Općenito, može se smatrati da je tretman pokrivenih obveznica usklađen u pogledu uvjeta za ulaganje u pokrivene obveznice. Međutim, postoji nedostatak usklađenosti u pogledu uvjeta za izdavanje pokrivenih obveznica širom Unije i to ima više posljedica. Prvo, povlašteni tretman odobrava se jednako za instrumente koji su različiti po svojoj prirodi kao i po razini rizika i zaštiti ulagatelja. Drugo, razlike među nacionalnim okvirima ili nepostojanje takvog okvira i nepostojanje zajednički dogovorene definicije pojma „pokrivena obveznica” mogli bi stvoriti prepreke razvoju istinski integriranog jedinstvenog tržišta za pokrivene obveznice. Treće, zbog razlika u zaštitnim mjerama predviđenima nacionalnim pravilima mogli bi nastati rizici za financijsku stabilnost zbog toga što je pokrivene obveznice s različitim razinama zaštite ulagatelja moguće kupiti širom Unije i na njih se primjenjuje povlašteni tretman u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013 i drugim pravnim aktima Unije.

(5)

Usklađivanjem određenih aspekata nacionalnih okvira na temelju određene najbolje prakse trebali bi se stoga osigurati neometan i trajan razvoj tržišta pokrivenih obveznica u Uniji koja dobro funkcioniraju te ograničiti potencijalni rizici i slabosti u odnosu na financijsku stabilnost. Takvim usklađivanjem temeljenim na načelima trebala bi se uspostaviti zajednička osnova za izdavanje svih pokrivenih obveznica u Uniji. Usklađivanjem se od svih država članica zahtijeva da uspostave okvire za pokrivene obveznice što bi također trebalo olakšati razvoj tržišta pokrivenih obveznica u onim državama članicama u kojima takva tržišta ne postoje. Takvo bi tržište pružilo stabilan izvor financiranja za kreditne institucije koje bi temeljem toga bile u boljem položaju da potrošačima i poduzetnicima nude povoljnije hipotekarne kredite, a ulagateljima bi omogućilo alternativna sigurna ulaganja.

(6)

U preporuci od 20. prosinca 2012. o financiranju kreditnih institucija (8) Europski odbor za sistemske rizike („ESRB”) pozvao je nacionalna nadležna tijela i europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo) („EBA”), osnovano Uredbom (EU) 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (9), da utvrde najbolju praksu u vezi s pokrivenim obveznicama i da potaknu usklađivanje nacionalnih okvira. Preporučio je i da EBA koordinira djelovanja koja poduzimaju nacionalna nadležna tijela, osobito u pogledu kvalitete i izdvajanja skupova za pokriće, isključenosti pokrivenih obveznica iz stečajne mase, rizika imovine i rizika obveza koji utječu na skupove za pokriće i objavljivanja sastava skupova za pokriće. U preporuci je osim toga upućen poziv EBA-i da dvije godine prati funkcioniranje tržišta pokrivenih obveznica upućivanjem na najbolju praksu koju je utvrdila EBA, kako bi procijenila potrebu poduzimanja zakonodavnih mjera i u skladu s time izvijestila ESRB i Komisiju.

(7)

Komisija je u prosincu 2013. zatražila savjet od EBA-e u skladu s člankom 503. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 575/2013.

(8)

U izvješću priloženom mišljenju EBA-a od 1. srpnja 2014. EBA je odgovorila i na preporuku ESRB-a od 20. prosinca 2012. i na Komisijin zahtjev za savjet iz prosinca 2013. te je preporučila veću konvergenciju nacionalnih pravnih, regulatornih i nadzornih okvira za pokrivene obveznice kako bi se dodatno podržao jedinstveni povlašteni tretman u pogledu pondera rizika za pokrivene obveznice u Uniji.

(9)

Kao što je ESRB zahtijevao, EBA je dvije godine pratila funkcioniranje tržišta pokrivenih obveznica u odnosu na najbolju praksu utvrđenu u toj preporuci. EBA je na temelju tog praćenja 20. prosinca 2016. ESRB-u, Vijeću i Komisiji dostavila drugo mišljenje i izvješće o pokrivenim obveznicama (10). U tom se izvješću zaključuje da je potrebno daljnje usklađivanje kako bi se osigurala veća dosljednost u pogledu definicija i regulatornog tretmana pokrivenih obveznica u Uniji. U izvješću se nadalje zaključuje da bi se usklađivanje trebalo temeljiti na postojećim tržištima u pojedinim državama članicama koja dobro funkcioniraju.

(10)

Pokrivene obveznice obično izdaju kreditne institucije. Svrha pokrivenih obveznica jest osigurati izvore financiranje za kredite, a jedna od glavnih poslovnih djelatnosti kreditnih institucija jest odobravanje kredita u velikom opsegu. U skladu s time, da bi se na pokrivene obveznice primjenjivao preferencijalni tretman u skladu s pravom Unije, moraju ih izdati kreditne institucije.

(11)

Time što se izdavanje pokrivenih obveznica ograničava na kreditne institucije osigurava se da izdavatelj ima potrebno znanje za upravljanje kreditnim rizikom povezanim s kreditima u skupu za pokriće. Time se osigurava i da izdavatelj podliježe kapitalnim zahtjevima kojima se štite ulagatelji na temelju mehanizma dvostruke zaštite kojim se ulagatelju i drugoj ugovornoj stranci ugovora o izvedenicama priznaje potraživanje i prema izdavatelju pokrivene obveznice i prema imovini za pokriće. Stoga se ograničavanjem izdavanja pokrivenih obveznica na kreditne institucije osigurava da pokrivene obveznice ostanu siguran i učinkovit alat za financiranje, čime se pridonosi zaštiti ulagatelja i financijskoj stabilnosti, a to su važni ciljevi javne politike i od općeg su interesa. To je također u skladu s konceptom nacionalnih tržišta koja dobro funkcioniraju, na kojima je u pravilu samo kreditnim institucijama dopušteno izdavanje pokrivenih obveznica.

(12)

Stoga je primjereno da izdavanje pokrivenih obveznica u skladu s pravom Unije bude dopušteno samo kreditnim institucijama kako su definirane u članku 4. stavku 1. točki 1. Uredbe (EU) br. 575/2013. Specijalizirane hipotekarne kreditne institucije karakterizira to da ne primaju depozite, već od građana primaju druga povratna sredstva te su kao takve obuhvaćene definicijom „kreditne institucije” kako je utvrđeno u Uredbi (EU) br. 575/2013. Ne dovodeći u pitanje pomoćne aktivnosti dopuštene u skladu s primjenjivim nacionalnim pravom, specijalizirane hipotekarne kreditne institucije su institucije koje se bave samo hipotekarnim kreditiranjem i kreditiranjem javnog sektora, uključujući financiranje kredita kupljenih od drugih kreditnih institucija. Glavni je cilj ove Direktive urediti uvjete pod kojima kreditne institucije mogu izdavati pokrivene obveznice kao instrument financiranja na način da se utvrde zahtjevi u vezi s proizvodom i da se uspostavi poseban nadzor proizvoda kojem kreditne institucije podliježu kako bi se zajamčila visoka razina zaštite ulagatelja.

(13)

Mehanizam dvostruke zaštite bitan je koncept i element prisutan u mnogim postojećim nacionalnim okvirima za pokrivene obveznice. Također je glavno obilježje pokrivenih obveznica iz članka 52. stavka 4. Direktive 2009/65/EZ. Stoga je potrebno detaljno utvrditi taj koncept kako bi se osiguralo da ulagatelji i druge ugovorne strane ugovorâ o izvedenicama širom Unije imaju potraživanje i prema izdavatelju pokrivenih obveznica i prema imovini za pokriće pod usklađenim uvjetima.

(14)

Isključenost iz stečajne mase trebala bi također biti bitno obilježje pokrivenih obveznica kako bi se osiguralo da ulagatelji u pokrivene obveznice budu isplaćeni po dospijeću obveznice. Automatsko ubrzanje otplate u slučaju insolventnosti ili sanacije izdavatelja može poremetiti redoslijed naplate ulagatelja u pokrivene obveznice. Stoga je važno osigurati da ulagatelji u pokrivene obveznice budu isplaćeni u skladu s vremenskim rasporedom utvrđenim ugovorom čak i u slučaju insolventnosti ili sanacije. Isključenost iz stečajne mase je time izravno povezana s mehanizmom dvostruke zaštite i trebala bi stoga biti jedno od glavnih obilježja okvira za pokrivene obveznice.

(15)

Još jedno glavno obilježje postojećih nacionalnih okvira za pokrivene obveznice jest zahtjev da imovina za pokriće bude vrlo visoke kvalitete kako bi se osigurala robusnost skupa za pokriće. Imovina za pokriće odlikuje se specifičnim obilježjima povezanima s potraživanjima za plaćanje i s kolateralima kojima se osigurava takva imovina za pokriće. Stoga je primjereno utvrditi opća obilježja kvalitete prihvatljive imovine za pokriće.

(16)

Imovina navedena u članku 129. stavku 1. Uredbe (EU) br. 575/2013 trebala bi, u okviru za pokrivene obveznice, biti prihvatljiva imovina za pokriće. Imovina za pokriće koja više ne ispunjava zahtjeve utvrđene u članku 129. stavku 1. te uredbe trebala bi i dalje biti prihvatljiva imovina za pokriće u skladu s člankom 6. stavkom 1. točkom (b) ove Direktive, pod uvjetom da ispunjava zahtjeve iz ove Direktive. Druga imovina za pokriće slično visoke kvalitete može također biti prihvatljiva na temelju ove Direktive, pod uvjetom da je takva imovina za pokriće u skladu sa zahtjevima iz ove Direktive, između ostalih u skladu sa zahtjevima u vezi s kolateralima kojima je osigurano potraživanje za plaćanje. Kada je riječ o fizičkim kolateralima, vlasništvo bi trebalo evidentirati u javnom registru kako bi se osigurala izvršivost. Ako ne postoji javni registar, države članice trebale bi moći predvidjeti alternativni oblik potvrđivanja vlasništva i potraživanjâ koji je usporediv s onim koji se pruža javnim evidentiranjem opterećene fizičke imovine. Ako se države članice koriste takvim alternativnim oblikom potvrđivanja, trebale bi predvidjeti i postupak za uvođenje promjena u evidenciju vlasništva i potraživanjâ. Izloženosti prema kreditnim institucijama trebale bi biti prihvatljiva imovina za pokriće u skladu s člankom 6. stavkom 1. točkom (a) ili točkom (b) ove Direktive, ovisno o tome jesu li u skladu sa zahtjevima iz članka 129. Uredbe (EU) br. 575/2013. Izloženosti prema osiguravajućim društvima trebale bi također biti prihvatljiva imovina za pokriće u skladu s člankom 6. stavkom 1. točkom (b) ove Direktive. Krediti javnim poduzećima, kako su definirana u članku 2. točki (b) Direktive Komisije 2006/111/EZ (11), ili krediti za koje ona jamče, mogu biti prihvatljiva imovina za pokriće pod uvjetom da javna poduzeća pružaju javne usluge neophodne za održavanje ključnih društvenih aktivnosti.

Osim toga, takva javna poduzeća trebala bi pružati svoje usluge na temelju koncesije ili odobrenja javnog tijela, trebala bi podlijegati javnom nadzoru i imati dostatne ovlasti za stvaranje prihoda kako bi se osigurala njihova održivost. Ako države članice odluče u svojem nacionalnom okviru dozvoliti imovinu u obliku kredita javnim poduzećima ili kredita za koje ona jamče, trebale bi na odgovarajući način razmotriti mogući učinak dozvoljavanja takve imovine na tržišno natjecanje. Neovisno o njihovu vlasništvu, kreditne institucije i osiguravajuća društva ne bi trebalo smatrati javnim poduzećima. Nadalje, države članice trebale bi imati mogućnost u svojim nacionalnim okvirima predvidjeti da određena imovina bude isključena od prihvatljivosti za uključenje u skup za pokriće. Kako bi se ulagateljima u pokrivene obveznice omogućilo da bolje procijene rizik programa pokrivenih obveznica, države članice trebale bi predvidjeti i pravila o diversifikaciji rizika u pogledu granularnosti i značajne koncentracije, o broju kredita ili izloženosti u skupu za pokriće i o broju drugih ugovornih strana. Države članice trebale bi moći odlučiti o odgovarajućoj razini granularnosti i značajne koncentracije koja se zahtijeva na temelju njihova nacionalnog prava.

(17)

Pokrivene obveznice imaju specifična strukturna obilježja čiji je cilj da ulagatelji budu u svakom trenutku zaštićeni. Među tim obilježjima je i zahtjev da ulagatelji u pokrivene obveznice imaju potraživanje ne samo prema izdavatelju, nego i prema imovini iz skupa za pokriće. Ti strukturni zahtjevi koji se odnose na proizvod razlikuju se od bonitetnih zahtjeva koji se primjenjuju na kreditne institucije koje izdaju pokrivene obveznice. Ti strukturni zahtjevi koji se odnose na proizvod ne bi trebali biti usmjereni na osiguravanje dobrog bonitetnog stanja institucije izdavateljice, već bi im cilj trebao biti zaštita ulagateljâ utvrđivanjem specifičnih zahtjeva za samu pokrivenu obveznicu. Uz specifični zahtjev u pogledu upotrebe visokokvalitetne imovine za pokriće, primjereno je regulirati i opće zahtjeve u pogledu obilježja skupa za pokriće kako bi se dodatno ojačala zaštita ulagatelja. Ti bi zahtjevi trebali sadržavati specifična pravila čiji je cilj zaštita skupa za pokriće, kao što su pravila o izdvajanju imovine za pokriće. Izdvajanje se može postići na različite načine, primjerice u bilanci, s pomoću subjekta posebne namjene ili na neki drugi način. Međutim, svrha izdvajanja imovine za pokriće jest pravno staviti tu imovinu izvan dosega vjerovnika koji nisu ulagatelji u pokrivene obveznice.

(18)

Lokaciju kolaterala trebalo bi također regulirati kako bi se osiguralo izvršavanje prava ulagatelja. Važno je i da države članice utvrde pravila o sastavu skupa za pokriće. Nadalje, u ovoj bi Direktivi trebalo detaljno utvrditi zahtjeve u pogledu pokrića ne dovodeći u pitanje pravo država članica da dopuste drukčije načine smanjenja rizika, primjerice u odnosu na valute i kamatne stope. Trebalo bi definirati i izračun pokrića i uvjete pod kojima se ugovori o izvedenicama mogu uvrstiti u skup za pokriće kako bi se osiguralo da skupovi za pokriće podliježu zajedničkim standardima visoke kvalitete širom Unije. Izračun pokrića trebao bi biti u skladu s načelom nominalnog iznosa za glavnicu. Države članice trebale bi moći primjenjivati metodu izračuna različitu od načela nominalnog iznosa, pod uvjetom da je druga metoda opreznija, to jest, da ne dovodi do višeg koeficijenta pokrića, pri čemu imovina za pokriće predstavlja brojnik, a obveze koje proizlaze iz pokrivenih obveznica predstavljaju nazivnik. Države članice trebale bi moći zahtijevati stupanj veće razine kolateralizacije za pokrivene obveznice koje izdaju kreditne institucije koje se nalaze u dotičnoj državi članici koji je viši od zahtjeva u pogledu pokrića utvrđenog u ovoj Direktivi.

(19)

Nekoliko država članica već zahtijeva da nadzornik skupa za pokriće obavlja posebne zadaće u pogledu kvalitete prihvatljive imovine te da osigurava usklađenost s nacionalnim zahtjevima u pogledu pokrića. Stoga je radi usklađivanja tretmana pokrivenih obveznica širom Unije važno jasno definirati zadaće i odgovornosti nadzornika skupa za pokriće ako se takav nadzornik zahtijeva nacionalnim okvirom. Postojanje nadzornika skupa za pokriće ne oslobađa nacionalna nadležna tijela odgovornosti u pogledu javnog nadzora pokrivenih obveznica, posebno u pogledu usklađenosti sa zahtjevima utvrđenima u odredbama nacionalnog prava kojima se prenosi ova Direktiva.

(20)

U članku 129. Uredbe (EU) br. 575/2013 utvrđeno je nekoliko uvjeta koje moraju ispunjavati pokrivene obveznice koje su kolateralizirali sekuritizacijski subjekti. Jedan od tih uvjeta odnosi se na opseg u kojem se ta vrsta imovine za pokriće može koristiti i ograničenja uporabe takvih struktura na 10 % iznosa nepodmirenih obveza koje proizlaze iz pokrivenih obveznica. Nadležna tijela mogu primijeniti izuzeće od tog uvjeta u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013. Komisija je prilikom preispitivanja primjerenosti tog izuzeća zaključila da bi mogućnost upotrebe sekuritizacijskih instrumenata ili pokrivenih obveznica kao imovine za pokriće za izdavanje pokrivenih obveznica trebalo dopustiti samo u pogledu drugih pokrivenih obveznica („strukture za unutargrupne udružene pokrivene obveznice”) i da bi je trebalo dopustiti bez ograničenja u odnosu na iznos nepodmirenih obveza koje proizlaze iz pokrivenih obveznica.Kako bi se zajamčila optimalna razina transparentnosti, skupovi za pokriće za pokrivene obveznice vanjskog izdanja ne bi smjeli sadržavati pokrivene obveznice unutarnjeg izdanja koji potječu od različitih kreditnih institucija unutar iste grupe. Štoviše, budući da se korištenjem struktura za unutargrupne udružene pokrivene obveznice predviđa izuzeće od ograničenja izloženosti kreditnoj instituciji utvrđenih u članku 129. Uredbe (EU) br. 575/2013, trebalo bi zahtijevati da pokrivene obveznice unutarnjeg izdanja i pokrivene obveznice vanjskog izdanja u trenutku izdavanja ispunjavaju uvjete za 1. stupanj kreditne kvalitete ili, u slučaju naknadne promjene stupnja kreditne kvalitete i podložno odobrenju nadležnog tijela, uvjete za 2. stupanj kreditne kvalitete. Ako pokrivene obveznice unutarnjeg izdanja ili pokrivene obveznice vanjskog izdanja prestanu ispunjavati taj zahtjev, pokrivene obveznice unutarnjeg izdanja više ne ispunjavaju uvjete kao prihvatljiva imovina u skladu s člankom 129. Uredbe (EU) br. 575/2013 te se, kao posljedica, na pokrivene obveznice vanjskog izdanja iz dotičnog skupa za pokriće ne primjenjuje izuzeće iz članka 129. stavka 1.b te uredbe.

Ako te pokrivene obveznice unutarnjeg izdanja više ne ispunjava relevantni zahtjev u pogledu stupnja kreditne kvalitete, one bi ipak trebale biti prihvatljiva imovina za pokriće za potrebe ove Direktive pod uvjetom da su u skladu sa svim zahtjevima utvrđenima u ovoj Direktivi, a pokrivene obveznice vanjskog izdanja koje su kolateralizirane tim pokrivenim obveznicama unutarnjeg izdanja ili drugom imovinom koja je u skladu s ovom Direktivom stoga bi isto tako trebale moći nositi oznaku „europska pokrivena obveznica”. Države članice trebale bi imati mogućnost dopustiti uporabu takvih struktura. Iz toga proizlazi da, kako bi ta mogućnost bila doista dostupna kreditnim institucijama koje pripadaju grupi koja se nalazi u različitim državama članicama, potrebno je da su sve dotične države članice iskoristile tu mogućnost i prenijele odgovarajuću odredbu u svoje pravo.

(21)

Male kreditne institucije suočavaju se s poteškoćama pri izdavanju pokrivenih obveznica jer uspostavljanje programâ pokrivenih obveznica često podrazumijeva visoke početne troškove. Na tržištima pokrivenih obveznica osobito je važna i likvidnost koja je u velikoj mjeri određena volumenom nepodmirenih obveza koje proizlaze iz obveznica. Stoga je primjereno dopustiti zajedničko financiranje od strane dviju ili više kreditnih institucija kako bi se manjim kreditnim institucijama omogućilo izdavanje pokrivenih obveznica. Time bi se omogućilo da nekoliko kreditnih institucija udruži imovinu za pokriće kao imovinu za pokriće za pokrivene obveznice koje izdaje jedna kreditna institucija te bi se olakšalo izdavanje pokrivenih obveznica u onim državama članicama u kojima još nema dobro razvijenog tržišta pokrivenih obveznica. Zahtjevima u pogledu korištenja ugovorâ o zajedničkom financiranju trebalo bi osigurati da imovina za pokriće koja se prodaje ili koja se, ako je pojedina država članica dopustila tu mogućnost, na temelju ugovora o financijskom kolateralu u skladu s Direktivom 2002/47/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (12) prenosi na kreditnu instituciju koja izdaje obveznice ispunjava zahtjeve u pogledu prihvatljivosti imovine za pokriće i izdvajanja imovine za pokriće u skladu s pravom Unije.

(22)

Transparentnost skupa za pokriće kojim se osiguravaju pokrivene obveznice ključan je element te vrste financijskog instrumenta jer povećava usporedivost i ulagateljima omogućuje provedbu potrebne evaluacije rizika. Pravo Unije sadržava pravila o sastavljanju, odobrenju i distribuciji prospekta koji se treba objaviti prilikom javne ponude vrijednosnih papira ili njihova uvrštavanja za trgovanje na uređenom tržištu koje se nalazi ili posluje u državi članici. Tijekom vremena nacionalni zakonodavci i sudionici na tržištu osmislili su više inicijativa u vezi s informacijama koje se moraju priopćiti ulagateljima u pokrivene obveznice, a kojima se nadopunjuje takvo pravo Unije. Potrebno je, međutim, u pravu Unije detaljno utvrditi najnižu zajedničku razinu informacija kojima bi ulagatelji trebali imati pristup prije ili u trenutku kupnje pokrivenih obveznica. Državama članicama trebalo bi dopustiti da te minimalne zahtjeve dopune dodatnim odredbama.

(23)

Glavni element osiguravanja zaštite ulagatelja u pokrivene obveznice jest smanjenje rizika likvidnosti tog instrumenta. To je iznimno važno kako bi se osigurala pravodobna otplata obveza povezanih s pokrivenom obveznicom. Stoga je primjereno uvesti zaštitni sloj likvidnosti skupa za pokriće kako bi se odgovorilo na rizike manjka likvidnosti, kao što su neusklađenosti u pogledu rokova dospijeća i kamatnih stopa, prekidi plaćanja, rizici miješanja imovine, obveze plaćanja povezane s ugovorima o izvedenicama i druge operativne obveze koje dospijevaju u okviru programa pokrivenih obveznica. Kreditna institucija može se naći u situacijama u kojima joj je teško poštovati zahtjev u vezi sa zaštitnim slojem likvidnosti skupa za pokriće, na primjer u vrijeme stresa, kada se zaštitni sloj upotrebljava za pokrivanje odljeva. Nadležna tijela imenovana u skladu s ovom Direktivom trebala bi pratiti ispunjavanje zahtjeva u vezi sa zaštitnim slojem likvidnosti skupa za pokriće i, ako je to potrebno, poduzeti mjere kako bi se osiguralo da kreditna institucija poštuje zahtjev u vezi sa zaštitnim slojem likvidnosti. Zaštitni sloj likvidnosti skupa za pokriće razlikuje se od općih likvidnosnih zahtjeva koji su utvrđeni za kreditne institucije u skladu s drugim pravnim aktima Unije jer je zaštitni sloj likvidnosti skupa za pokriće izravno povezan sa skupom za pokriće te se njime nastoje smanjiti likvidnosni rizici specifični za skup za pokriće. Države članice trebale bi, radi najvećeg mogućeg smanjenja regulatornog opterećenja, moći dopustiti odgovarajuću povezanost s likvidnosnim zahtjevima koji su uspostavljeni drugim pravnim aktima Unije i čija je svrha različita od one koju ima zaštitni sloj likvidnosti skupa za pokriće. Države članice trebale bi stoga moći odlučiti da se, do datuma izmjene tih pravnih akata Unije, zahtjev u pogledu zaštitnog sloja likvidnosti skupa za pokriće primjenjuje samo ako se u skladu s pravom Unije na kreditnu instituciju ne primjenjuju ni jedan drugi likvidnosni zahtjev tijekom razdoblja obuhvaćenog takvim drugim zahtjevima.

Takvim bi odlukama trebalo izbjeći podvrgavanje kreditnih institucija obvezi pokrivanja istih odljeva različitom likvidnom imovinom za isto razdoblje. Mogućnost da države članice odluče da se zaštitni sloj likvidnosti skupa za pokriće ne primjenjuje trebala bi se ponovno procjenjivati u kontekstu budućih izmjena likvidnosnih zahtjeva za kreditne institucije u skladu s pravom Unije, između ostalog u kontekstu primjenjive delegirane uredbe donesene na temelju članka 460. Uredbe (EU) br. 575/2013. Likvidnosni rizici mogli bi se rješavati i sredstvima različitim od pružanja likvidne imovine, na primjer izdavanjem pokrivenih obveznica koje podliježu strukturama za produljenje roka dospijeća pri čemu se događajima pokretačima rješava manjak likvidnosti ili likvidnosni stres. U takvim bi slučajevima države članice trebale moći dopustiti da se izračun zaštitnog sloja likvidnosti temelji na datumu konačnog dospijeća pokrivene obveznice, uzimajući u obzir moguća produljenja roka dospijeća, ako se događajima pokretačima rješavaju likvidnosni rizici. Nadalje, države članice trebale bi moći dopustiti da se likvidnosni zahtjevi za skup za pokriće ne primjenjuju na pokrivene obveznice koje podliježu zahtjevima u pogledu usklađenog financiranja ako uplate ugovorno dospijevaju prije isplata i u međuvremenu se uvrštavaju u visokolikvidnu imovinu.

(24)

U nekoliko država članica razvijene su inovativne strukture za profile dospijeća kako bi se odgovorilo na potencijalne likvidnosne rizike, uključujući neusklađenosti u pogledu rokova dospijeća. Te strukture uključuju mogućnost produljenja planiranog roka dospijeća pokrivene obveznice za određeno razdoblje ili dopuštanja izravnog usmjeravanja novčanih tokova od imovine za pokriće ulagateljima u pokrivene obveznice. Radi usklađivanja struktura za produljenje roka dospijeća širom Unije važno je utvrditi uvjete pod kojima države članice mogu dopustiti te strukture kako bi se osiguralo da ne budu suviše složene i da ne izlažu ulagatelje povećanim rizicima. Važan element tih uvjeta je osigurati da kreditna institucija ne može diskrecijskom odlukom odlučiti o produljenju roka dospijeća. Rok dospijeća trebalo bi biti dopušteno produljiti samo ako su nastupili objektivni i jasno definirani događaji pokretači utvrđeni nacionalnim pravom ili ako se očekuje da će oni nastupiti u bližoj budućnosti. Cilj takvih događaja pokretača trebao bi biti sprečavanje nastanka statusa neispunjavanja obveza, na primjer rješavanjem manjka likvidnosti, nefunkcioniranja tržišta ili tržišnog poremećaja. Produljenjima roka dospijeća mogla bi se olakšati i uredna likvidacija kreditnih institucija koje izdaju pokrivene obveznice, čime bi se omogućilo da se produljenjima roka dospijeća u slučaju insolventnosti ili sanacije izbjegne rasprodaje imovine (fire sale of assets).

(25)

Postojanje posebnog okvira javnog nadzora element je kojim su definirane pokrivene obveznice u skladu s člankom 52. stavkom 4. Direktive 2009/65/EZ. Međutim, u toj direktivi nisu detaljno utvrđeni priroda i sadržaj tog nadzora ni tijela koja bi trebala biti nadležna za njegovu provedbu. Stoga je bitno uskladiti sastavne elemente tog javnog nadzora pokrivenih obveznica i jasno utvrditi zadaće i odgovornosti nacionalnih nadležnih tijela koja ga provode.

(26)

Budući da je javni nadzor pokrivenih obveznica odvojen od nadzora kreditnih institucija u Uniji, države članice trebale bi moći za provedbu nadzora pokrivenih obveznica imenovati nacionalna nadležna tijela različita od nadležnih tijela koja provode opći nadzor kreditnih institucija. Međutim, kako bi se osigurala usklađena provedba javnog nadzora pokrivenih obveznica širom Unije, potrebno je zahtijevati da nadležna tijela koja provode javni nadzor pokrivenih obveznica blisko surađuju s onima koja provode opći nadzor kreditnih institucija kao i sa sanacijskim tijelom, kada je to primjenjivo.

(27)

Javni nadzor pokrivenih obveznica trebao bi uključivati davanje odobrenja kreditnim institucijama za izdavanje pokrivenih obveznica. Budući da bi samo kreditnim institucijama trebalo dopustiti izdavanje pokrivenih obveznica, odobrenje za rad kao kreditna institucija trebalo bi biti preduvjet za davanje tog odobrenja. Dok je u državama članicama koje sudjeluju u jedinstvenom nadzornom mehanizmu Europska središnja banka ta koja je zadužena za izdavanje odobrenja za rad kreditnim institucijama u skladu s člankom 4. stavkom 1. točkom (a) Uredbe Vijeća (EU) br. 1024/2013 (13), za davanje odobrenja za izdavanje pokrivenih obveznica i za provedbu javnog nadzora pokrivenih obveznica trebala bi biti nadležna samo tijela imenovana u skladu s ovom Direktivom. U skladu s time, ovom Direktivom trebalo bi utvrditi uvjete pod kojima kreditne institucije kojima je u skladu s pravom Unije izdano odobrenje za rad mogu dobiti odobrenje za obavljanje djelatnosti izdavanja pokrivenih obveznica.

(28)

Opseg odobrenja trebao bi se odnositi na program pokrivenih obveznica. Taj bi program trebao podlijegati nadzoru u skladu s ovom Direktivom. Kreditna institucija može imati više programa pokrivenih obveznica. U tom bi se slučaju trebalo zahtijevati zasebno odobrenje za svaki program. Program pokrivenih obveznica može uključivati jedan skup za pokriće ili više skupova za pokriće. Višestruki skupovi za pokriće ili različita izdanja (različiti međunarodni identifikacijski brojevi vrijednosnih papira - identifikacijski brojevi ISIN) u okviru istog programa pokrivenih obveznica ne ukazuju nužno na postojanje višestrukih zasebnih programa pokrivenih obveznica.

(29)

Za postojeće programe pokrivenih obveznica ne bi se trebalo zahtijevati ishođenje novog odobrenje nakon što se počnu primjenjivati odredbe nacionalnog prava kojima se prenosi ova Direktiva. Međutim, u pogledu pokrivenih obveznica izdanih u okviru postojećih programa pokrivenih obveznica nakon datuma primjene odredaba nacionalnog prava kojima se prenosi ova Direktiva kreditne institucije trebale bi biti usklađene sa svim zahtjevima utvrđenima u ovoj Direktivi. Takvu usklađenost trebala bi nadzirati nadležna tijela imenovana u skladu s ovom Direktivom kao dio javnog nadzora pokrivenih obveznica. Države članice mogle bi u okviru nacionalnog prava dati smjernice o tome kako postupovno provoditi procjenu usklađenosti nakon datuma na koji države članice moraju početi primjenjivati odredbe nacionalnog prava kojima se prenosi ova Direktiva. Nadležna tijela trebala bi moći preispitati program pokrivenih obveznica i ocijeniti ima li potrebe za izmjenom odobrenja za taj program. Takva potreba za izmjenom mogla bi biti posljedica znatnih promjena u poslovnom modelu kreditne institucije koja izdaje pokrivene obveznice, na primjer nakon izmjene nacionalnog okvira za pokrivene obveznice ili odluka kreditne institucije. Takve bi se promjene mogle smatrati značajnima ako iziskuju ponovnu procjenu uvjeta pod kojima je dano odobrenje za izdavanje pokrivenih obveznica.

(30)

Ako država članica predvidi imenovanje posebnog upravitelja, trebala bi moći utvrditi pravila o nadležnostima i operativnim zahtjevima za takve posebne upravitelje. Tim bi se pravilima mogla isključiti mogućnost da posebni upravitelj prikuplja depozite ili druga povratna sredstva od potrošača i malih ulagatelja, ali i dopustiti da prikuplja depozite ili druga povratna sredstva samo od profesionalnih ulagatelja.

(31)

Kako bi se osigurala usklađenost s obvezama kreditnih institucija koje izdaju pokrivene obveznice te kako bi se osigurao sličan tretman i usklađenost širom Unije, od država članica trebalo bi zahtijevati da predvide administrativne sankcije i druge administrativne mjere koje su učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće. Države članice također bi trebale moći predvidjeti kaznene sankcije umjesto administrativnih sankcija. Države članice koje odluče predvidjeti kaznene sankcije trebale bi obavijestiti Komisiju o relevantnim odredbama kaznenog prava.

(32)

Administrativne sankcije i druge administrativne mjere država članica trebale bi ispunjavati određene bitne zahtjeve kada je riječ o adresatima tih sankcija ili mjera, kriterijima koje treba uzimati u obzir pri njihovoj primjeni, obvezama nadležnih tijela koja provode javni nadzor pokrivenih obveznica u pogledu objavljivanja, ovlasti za izricanje sankcija i visini administrativnih novčanih kazni koje se mogu izreći. Prije donošenja odluke o izricanju administrativnih sankcija ili drugih administrativnih mjera, adresat bi trebao dobiti priliku da bude saslušan. Međutim, države članice trebale bi moći predvidjeti iznimke od prava na saslušanje kada je riječ o administrativnim mjerama koje nisu administrativne sankcije. Takve iznimke trebale bi biti ograničene na slučajeve neposredne opasnosti u kojima je potrebno hitno djelovanje kako bi se spriječili značajni gubici za treće strane, kao što su ulagatelji u pokrivene obveznice, ili kako bi se spriječila ili popravila znatna šteta za financijski sustav. U takvim bi slučajevima adresat trebao dobiti priliku da bude saslušan nakon izricanja mjere.

(33)

Od država članica trebalo bi zahtijevati da osiguraju da nadležna tijela koja provode javni nadzor pokrivenih obveznica pri utvrđivanju vrste administrativnih sankcija ili drugih administrativnih mjera i visine tih sankcija uzimaju u obzir sve relevantne okolnosti kako bi se osigurala dosljedna primjena administrativnih sankcija ili drugih administrativnih mjera širom Unije. Države članice mogle bi uključiti administrativne mjere koje se odnose na produljenje roka dospijeća u okvir struktura za produljenje roka dospijeća. Ako države članice predvide takve mjere, tim bi se mjerama nadležnim tijelima moglo omogućiti da ponište produljenje roka dospijeća te bi se njima mogli utvrditi uvjeti za takvo poništenje kako bi se odgovorilo na situacije u kojima kreditna institucija produlji rok dospijeća kršeći objektivne događaje pokretače koji su utvrđeni u nacionalnom pravu ili kako bi se osigurale financijska stabilnost i zaštita ulagatelja.

(34)

Radi otkrivanja mogućih kršenja zahtjeva u pogledu izdavanja pokrivenih obveznica i njihova plasmana na tržištu, nadležna tijela koja provode javni nadzor pokrivenih obveznica trebala bi imati potrebne istražne ovlasti i učinkovite mehanizme kojima se potiče prijavljivanje mogućih ili stvarnih kršenja. Tim mehanizmima ne bi se smjela dovoditi u pitanje prava na obranu bilo koje osobe ili bilo kojeg subjekta na koje izvršavanje tih ovlasti i tih mehanizama nepovoljno utječe.

(35)

Nadležna tijela koja provode javni nadzor pokrivenih obveznica trebala bi imati i ovlast za izricanje administrativnih sankcija i donošenje drugih administrativnih mjera kako bi se osigurao najveći mogući opseg djelovanja nakon kršenja i kako bi se spriječila buduća kršenja, bez obzira na to smatraju li se takve mjere administrativnim sankcijama ili drugim administrativnim mjerama prema nacionalnom pravu. Države članice trebale bi, uz sankcije predviđene u ovoj Direktivi, moći predvidjeti dodatne sankcije.

(36)

Obilježje postojećih nacionalnih propisa o pokrivenim obveznicama jest činjenica da su te obveznice detaljno uređene na nacionalnoj razini i da izdanja i programi pokrivenih obveznica podliježu nadzoru kako bi se u svakom trenutku osigurala zaštita prava ulagatelja u pokrivene obveznice. Taj nadzor obuhvaća trajno praćenje obilježja programa, zahtjevâ u pogledu pokrića i kvalitete skupa za pokriće. Odgovarajuća razina informacija za ulagatelje o regulatornom okviru kojim je uređeno izdavanje pokrivenih obveznica bitan je element zaštite ulagatelja. Stoga je primjereno osigurati da nadležna tijela redovito objavljuju informacije o odredbama nacionalnog prava kojima se prenosi ova Direktiva te o načinu na koji provode javni nadzor pokrivenih obveznica.

(37)

Pokrivene obveznice danas se u Uniji plasiraju na tržište u nacionalnim denominacijama i s nacionalnim oznakama, od kojih su pojedine vrlo poznate, dok druge nisu. Stoga se čini primjerenim dopustiti kreditnim institucijama koje izdaju pokrivene obveznice u Uniji da pri prodaji pokrivenih obveznica i ulagateljima iz Unije i ulagateljima iz trećih zemalja upotrebljavaju posebnu oznaku „europska pokrivena obveznica”, pod uvjetom da su te pokrivene obveznice u skladu sa zahtjevima utvrđenima u ovoj Direktivi. Ako su takve pokrivene obveznice također u skladu sa zahtjevima utvrđenima u članku 129. Uredbe (EU) br. 575/2013, kreditnim institucijama trebalo bi dopustiti upotrebu oznake „europska pokrivena obveznica (Premium)”. Ta oznaka, koja upućuje na to da su ispunjeni posebni dodatni uvjeti, a što rezultira većom i dobro poznatom kvalitetom, mogla bi biti privlačna čak i u državama članicama s vrlo poznatim nacionalnim oznakama. Cilj oznaka „europska pokrivena obveznica” i „europska pokrivena obveznica (Premium)” jest ulagateljima olakšati ocjenu kvalitete pokrivenih obveznica i time povećati privlačnost tih obveznica kao instrumenta za ulaganja i u Uniji i izvan Unije. Upotreba tih dviju oznaka trebala bi, međutim, biti fakultativna te bi države članice trebale moći zadržati, usporedno s te dvije oznake, svoje nacionalne okvire denominacije i označivanja.

(38)

Komisija bi radi procjene primjene ove Direktive trebala u bliskoj suradnji s EBA-om pratiti razvoj pokrivenih obveznica u Uniji te izvješćivati Europski parlament i Vijeće o razini zaštite ulagatelja i razvoju tržišta pokrivenih obveznica. Izvješće bi se također trebalo usredotočiti na kretanja u pogledu imovine kojom je osigurano izdavanje pokrivenih obveznica. Budući da se strukture za produljenje roka dospijeća sve više upotrebljavaju, Komisija bi također trebala izvješćivati Europski parlament i Vijeće o funkcioniranju pokrivenih obveznica sa strukturama za produljenje roka dospijeća te o rizicima i koristima koji proizlaze iz izdavanja takvih pokrivenih obveznica.

(39)

Sudionici na tržištu i ostali akteri predložili su kao dodatni instrument kojim banke mogu financirati realno gospodarstvo novu vrstu financijskih instrumenata pod nazivom europske osigurane vrijednosnice (ESN-ovi), pokrivene imovinom koja je rizičnija od izloženosti prema javnom sektoru i hipotekama, a koja nije prihvatljiva imovina za pokriće u skladu s ovom Direktivom. Komisija se savjetovala s EBA-om 3. listopada 2017. radi procjene opsega u kojem bi se za ESN-ove mogla primjenjivati najbolja praksa koju je EBA definirala za tradicionalne pokrivene obveznice, odgovarajućeg tretmana rizika ESN-ova te mogućeg utjecaja izdanja ESN-ova na razine opterećenja bilanci banaka. Kao odgovor na to, EBA je 24. srpnja 2018. objavila izvješće. Usporedno s izvješćem EBA-e, Komisija je 12. listopada 2018. objavila studiju. U studiji Komisije i izvješću EBA-e zaključeno je da je potrebna daljnja procjena, primjerice regulatornog tretmana. Komisija bi stoga trebala nastaviti procjenjivati bi li zakonodavni okvir za ESN-ove bio primjeren te bi o svojim zaključcima trebala podnijeti izvješće Europskom parlamentu i Vijeću i tom izvješću prema potrebi priložiti zakonodavni prijedlog.

(40)

Danas nema odgovarajućeg sustava istovjetnosti za priznavanje, od strane Unije, pokrivenih obveznica koje su izdale kreditne institucije u trećim zemljama, osim u bonitetnom kontekstu kada se pojedinim obveznicama trećih zemalja pod određenim uvjetima odobrava povlašteni tretman u pogledu likvidnosti. Komisija bi stoga u bliskoj suradnji s EBA-om trebala procijeniti je li potrebno i relevantno uvoditi sustav istovjetnosti za izdavatelje pokrivenih obveznica iz trećih zemalja i ulagatelje u pokrivene obveznice iz trećih zemalja. Komisija bi najkasnije dvije godine nakon datuma na koji države članice moraju početi primjenjivati odredbe nacionalnog prava kojima se prenosi ova Direktiva trebala o tome podnijeti izvješće Europskom parlamentu i Vijeću, te mu prema potrebi priložiti zakonodavni prijedlog.

(41)

Obilježje pokrivenih obveznica je da njihov planirani rok dospijeća iznosi više godina. Stoga je potrebno uključiti prijelazne mjere kako bi se otklonili učinci na pokrivene obveznice izdane prije 8. srpnja 2022. Stoga bi pokrivene obveznice izdane prije tog datuma trebale i dalje biti u skladu sa zahtjevima utvrđenima u članku 52. stavku 4. Direktive 2009/65/EZ i biti izuzete od većine novih zahtjeva utvrđenih u ovoj Direktivi. Takve pokrivene obveznice trebale bi se i dalje moći nazivati pokrivenim obveznicama pod uvjetom da njihova usklađenost s člankom 52. stavkom 4. Direktive 2009/65/EZ, kako je primjenjiv na datum njihova izdavanja, te sa zahtjevima ove Direktive koji se na njih primjenjuju, podliježe nadzoru nadležnih tijela imenovanih u skladu s ovom Direktivom. Taj nadzor ne bi smio obuhvaćati zahtjeve iz ove Direktive od kojih su takve pokrivene obveznice izuzete. U pojedinim državama članicama identifikacijski brojevi ISIN ostaju duže otvoreni čime se omogućuje kontinuirano izdavanje pokrivenih obveznica pod tim identifikacijskim brojevima s ciljem povećanja opsega (veličina izdanja) te pokrivene obveznice (stalna izdanja). Prijelazne mjere trebale bi obuhvatiti stalna izdanja pokrivenih obveznica pod identifikacijskim brojevima ISIN otvorenima prije 8. srpnja 2022., podložno nizu ograničenja.

(42)

Zbog utvrđivanja jedinstvenog okvira za pokrivene obveznice trebalo bi izmijeniti opis pokrivenih obveznica u članku 52. stavku 4. Direktive 2009/65/EZ. U Direktivi 2014/59/EU pokrivene obveznice definirane su upućivanjem na članak 52. stavak 4. Direktive 2009/65/EZ. S obzirom na to da bi tu definiciju trebalo izmijeniti, trebalo bi izmijeniti i Direktivu 2014/59/EU. Nadalje, kako bi se izbjegli učinci na pokrivene obveznice izdane u skladu s člankom 52. stavkom 4. Direktive 2009/65/EZ prije 8. srpnja 2022., na te bi pokrivene obveznice do njihova roka dospijeća trebalo upućivati kao na pokrivene obveznice. Direktive 2009/65/EZ i 2014/59/EU trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(43)

U skladu sa Zajedničkom političkom izjavom država članica i Komisije od 28. rujna 2011. o dokumentima s objašnjenjima (14), države članice obvezale su se da će u opravdanim slučajevima uz obavijest o svojim mjerama za prenošenje priložiti jedan ili više dokumenata u kojima se objašnjava veza između dijelova direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata za prenošenje. U pogledu ove Direktive, zakonodavac smatra opravdanim dostavljanje takvih dokumenata.

(44)

S obzirom na to da cilj ove Direktive, odnosno uspostavu zajedničkog okvira za pokrivene obveznice kako bi se osiguralo da strukturne karakteristike pokrivenih obveznica širom Unije odgovaraju nižem profilu rizičnosti kojim se opravdava povlašteni tretman na razini Unije, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog potrebe za daljnjim razvojem tržišta pokrivenih obveznica i potpore prekograničnim ulaganjima u Uniji on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(45)

Provedeno je savjetovanje s Europskom središnjom bankom te je ona dala mišljenje 22. kolovoza 2018.

(46)

Provedeno je savjetovanje s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka u skladu s člankom 28. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (15) te je on dao mišljenje 12. listopada 2018.

(47)

Kreditne institucije koje izdaju pokrivene obveznice obrađuju značajne količine osobnih podataka. Takva obrada trebala bi u svakom trenutku biti u skladu s Uredbom (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća (16). Isto tako, obrada osobnih podataka koju provodi EBA kada održava središnju bazu podataka o administrativnim sankcijama i drugim administrativnim mjerama koje su joj priopćila nacionalna nadležna tijela, kao što se zahtijeva ovom Direktivom, trebala bi se provoditi u skladu s Uredbom (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća (17),

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

GLAVA I.

PREDMET, PODRUČJE PRIMJENE I DEFINICIJE

Članak 1.

Predmet

Ovom se Direktivom utvrđuju sljedeća pravila o zaštiti ulagatelja koja se odnose na:

1.

zahtjeve u pogledu izdavanja pokrivenih obveznica;

2.

strukturna obilježja pokrivenih obveznica;

3.

javni nadzor pokrivenih obveznica;

4.

zahtjeve u pogledu objavljivanja u vezi s pokrivenim obveznicama.

Članak 2.

Područje primjene

Ova se Direktiva primjenjuje na pokrivene obveznice koje izdaju kreditne institucije s poslovnim nastanom u Uniji.

Članak 3.

Definicije

Za potrebe ove Direktive, primjenjuju se sljedeće definicije:

1.

„pokrivena obveznica” znači dužnička obveza koju izdaje kreditna institucija u skladu s odredbama nacionalnog prava kojima se prenose obvezni zahtjevi iz ove Direktive i koja je osigurana imovinom za pokriće kojoj ulagatelji u pokrivene obveznice imaju izravan pristup kao vjerovnici s pravom prvenstva;

2.

„program pokrivenih obveznica” znači strukturna obilježja izdanja pokrivenih obveznica koja su utvrđena zakonskim pravilima i ugovornim uvjetima, u skladu s odobrenjem danim kreditnoj instituciji koja izdaje pokrivene obveznice;

3.

„skup za pokriće” znači jasno definirani skup imovine kojom se osigurava podmirenje obveza plaćanja povezanih s pokrivenim obveznicama i koja je izdvojena od druge imovine koju drži kreditna institucija koja izdaje pokrivene obveznice;

4.

„imovina za pokriće” znači imovina uključena u skup za pokriće;

5.

„kolaterali” znači fizička imovina i imovina u obliku izloženosti kojom se osigurava imovina za pokriće;

6.

„izdvajanje” znači mjere koje provodi kreditna institucija koja izdaje pokrivene obveznice radi utvrđivanja imovine za pokriće i njezina pravnog stavljanja izvan dosega vjerovnika koji nisu ulagatelji u pokrivene obveznice i drugih ugovornih strana ugovorâ o izvedenicama;

7.

„kreditna institucija” znači kreditna institucija kako je definirana u članku 4. stavku 1. točki 1. Uredbe (EU) br. 575/2013;

8.

„specijalizirana hipotekarna kreditna institucija” znači kreditna institucija koja kredite financira isključivo ili uglavnom izdavanjem pokrivenih obveznica, kojoj je zakonom dopušteno samo hipotekarno kreditiranje i kreditiranje javnog sektora i kojoj nije dopušteno primanje depozita, ali koja prima druga povratna sredstva od građana;

9.

„automatsko ubrzanje” znači situacija u kojoj pokrivena obveznica automatski postaje trenutačno dospjela i naplativa u slučaju insolventnosti ili sanacije izdavatelja i u vezi s kojom ulagatelji u pokrivene obveznice imaju izvršivo potraživanje na otplatu prije izvornog datuma dospijeća;

10.

„tržišna vrijednost” znači, za potrebe nekretnina, tržišna vrijednost kako je definirana u članku 4. stavku 1. točki 76. Uredbe (EU) br. 575/2013;

11.

„hipotekarna vrijednost” znači, za potrebe nekretnina, hipotekarna vrijednost kako je definirana u članku 4. stavku 1. točki 74. Uredbe (EU) br. 575/2013;

12.

„primarna imovina” znači dominantna imovina za pokriće koja određuje prirodu skupa za pokriće;

13.

„zamjenska imovina” znači imovina za pokriće koja pridonosi ispunjenju zahtjevâ u pogledu pokrića te nije primarna imovina;

14.

„veća razina kolateralizacije” znači cjelokupnost zakonom propisane, ugovorom utvrđene ili dobrovoljne razine kolaterala koja premašuje zahtjev u pogledu pokrića utvrđen u članku 15.;

15.

„zahtjevi u pogledu usklađenog financiranja” znači pravila kojima se zahtijeva da novčani tokovi između obveza i imovine koji dospijevaju budu usklađeni tako da se u ugovornim uvjetima osigura da uplate dužnikâ i drugih ugovornih strana ugovorâ o izvedenicama dospijevaju prije izvršenja isplata ulagateljima u pokrivene obveznice i drugim ugovornim stranama ugovorâ o izvedenicama, da primljeni iznosi budu barem jednaki vrijednosti isplata ulagateljima u pokrivene obveznice i drugim ugovornim stranama ugovorâ o izvedenicama, te da iznosi primljeni od dužnikâ i drugih ugovornih strana ugovorâ o izvedenicama budu uključeni u skup za pokriće u skladu s člankom 16. stavkom 3. dok ne dospiju isplate ulagateljima u pokrivene obveznice i drugim ugovornim stranama ugovorâ o izvedenicama;

16.

„neto likvidnosni odljev” znači svi odljevi po isplatama koje dospijevaju na određeni dan, uključujući isplate glavnice i kamata te isplate na temelju ugovorâ o izvedenicama u okviru programa pokrivenih obveznica, umanjeni za sve priljeve po uplatama koje dospijevaju na isti dan za potraživanja povezana s imovinom za pokriće;

17.

„struktura za produljenje roka dospijeća” znači mehanizam kojim se omogućuje produljenje planiranog roka dospijeća pokrivenih obveznica za unaprijed određeno razdoblje i u slučaju nastupa određenog događaja pokretača;

18.

„javni nadzor pokrivenih obveznica” znači nadzor programâ pokrivenih obveznica kojim se osigurava usklađenost sa zahtjevima koji se odnose na izdanje pokrivenih obveznica i njihovo izvršavanje;

19.

„posebni upravitelj” znači osoba ili subjekt imenovan radi upravljanja programom pokrivenih obveznica u slučaju insolventnosti kreditne institucije koja izdaje pokrivene obveznice u okviru tog programa, ili kada je u skladu s člankom 32. stavkom 1. Direktive 2014/59/EU utvrđeno da takva kreditna institucija propada ili će vjerojatno propasti ili, u iznimnim okolnostima, kada relevantno nadležno tijelo utvrdi da je pravilno funkcioniranje te kreditne institucije ozbiljno ugroženo;

20.

„sanacija” znači sanacija kako je definirana u članku 2. stavku 1. točki 1. Direktive 2014/59/EU;

21.

„grupa” znači grupa kako je definirana u članku 4. stavku 1. točki 138. Uredbe (EU) br. 575/2013;

22.

„javna poduzeća” znači javna poduzeća kako su definirana u članku 2. točki (b) Direktive Komisije 2006/111/EZ.

GLAVA II.

STRUKTURNA OBILJEŽJA POKRIVENIH OBVEZNICA

POGLAVLJE 1.

Dvostruka zaštita i isključenost iz stečajne mase

Članak 4.

Dvostruka zaštita

1.   Države članice utvrđuju pravila kojima se ulagateljima u pokrivene obveznice i drugim ugovornim stranama ugovorâ o izvedenicama koji su u skladu s člankom 11. daje pravo na sljedeća potraživanja:

(a)

potraživanje prema kreditnoj instituciji koja izdaje pokrivene obveznice;

(b)

u slučaju insolventnosti ili sanacije kreditne institucije koja izdaje pokrivene obveznice, potraživanje s prednošću u redoslijedu naplate prema glavnici te svim obračunatim i budućim kamata na imovinu za pokriće;

(c)

u slučaju insolventnosti kreditne institucije koja izdaje pokrivene obveznice te u slučaju da se potraživanje s prednošću u redoslijedu naplate kako je navedeno u točki (b) ne može u cijelosti namiriti, potraživanje prema insolvencijskoj masi te kreditne institucije koje je istog reda u redoslijedu naplate kao i potraživanja običnih neosiguranih vjerovnika kreditne institucije utvrđena u skladu s nacionalnim propisima o redoslijedu naplate u redovnom postupku u slučaju insolventnosti.

2.   Potraživanja iz stavka 1. ograničena su na obveze cjelovitog plaćanja povezane s pokrivenim obveznicama.

3.   Za potrebe stavka 1. točke (c) ovog članka, u slučaju insolventnosti specijalizirane hipotekarne kreditne institucije države članice mogu utvrditi pravila kojima se ulagateljima u pokrivene obveznice i drugim ugovornim stranama ugovora o izvedenicama koji su u skladu s člankom 11. daje potraživanje koje je višeg reda u redoslijedu naplate od potraživanja običnih neosiguranih vjerovnika te specijalizirane hipotekarne kreditne institucije, koje je utvrđeno u skladu s nacionalnim propisima o redoslijedu naplate vjerovnika u redovnom postupku u slučaju insolventnosti, ali je nižeg reda u redoslijedu naplate od potraživanja svih ostalih vjerovnika s pravom prvenstva.

Članak 5.

Isključenost pokrivenih obveznica iz stečajne mase

Države članice osiguravaju da obveze plaćanja povezane s pokrivenim obveznicama ne podliježu automatskom ubrzanju u slučaju insolventnosti ili sanacije kreditne institucije koja izdaje pokrivene obveznice.

POGLAVLJE 2.

Skup za pokriće i pokriće

Odjeljak I.

Prihvatljiva imovina

Članak 6.

Prihvatljiva imovina za pokriće

1.   Države članice zahtijevaju da su pokrivene obveznice u svakom trenutku osigurane:

(a)

imovinom koja je prihvatljiva u skladu s člankom 129. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 575/2013, pod uvjetom da kreditna institucija koja izdaje pokrivene obveznice ispunjava zahtjeve iz članka 129. stavaka od 1.a do 3. te uredbe;

(b)

visokokvalitetnom imovinom za pokriće kojom se osigurava da kreditna institucija koja izdaje pokrivene obveznice ima potraživanje za plaćanje kako je utvrđeno u stavku 2. i koja je osigurana kolateralima kako je utvrđeno u stavku 3.; ili

(c)

imovinom u obliku kredita javnim poduzećima ili kredita za koje ona jamče, podložno stavku 4. ovog članka.

2.   Potraživanje za plaćanje iz stavka 1. točke (b) podliježe sljedećim pravnim zahtjevima:

(a)

imovina predstavlja novčano potraživanje koje u svakom trenutku ima minimalnu vrijednost koja se u svakom trenutku može utvrditi, koje je pravno valjano i izvršivo, koje ne podliježe drugim uvjetima osim uvjeta da potraživanje dospijeva na budući datum i koje je osigurano hipotekom, teretom, založnim pravom ili drugim jamstvom;

(b)

hipoteka, teret, založno pravo ili drugo jamstvo kojim se osigurava potraživanje za plaćanje izvršivi su;

(c)

ispunjeni su svi pravni uvjeti za upis hipoteke, tereta, založnog prava ili jamstva kojim se osigurava potraživanje za plaćanje;

(d)

hipoteka, teret, založno pravo ili jamstvo kojim se osigurava potraživanje za plaćanje omogućuju kreditnoj instituciji koja izdaje pokrivene obveznice da bez nepotrebne odgode naplati vrijednost potraživanja.

Države članice zahtijevaju da kreditne institucije koje izdaju pokrivene obveznice ocjenjuju izvršivosti potraživanja za plaćanje i mogućnost realizacije kolaterala prije njihova uključenja u skup za pokriće.

3.   Kolaterali iz stavka 1. točke (b) moraju ispunjavati jedan od sljedećih zahtjeva:

(a)

za fizičke kolaterale, da postoje standardi vrednovanja koji su općenito prihvaćeni među stručnjacima i koji su primjereni za dotične fizičke kolaterale i da postoji javni registar u kojemu se evidentiraju prava vlasništva nad tim fizičkim kolateralima i potraživanja prema tim kolateralima; ili

(b)

za imovinu u obliku izloženosti, da sigurnost i stabilnost druge ugovorne strane prema izloženosti proizlazi iz ovlasti ubiranja poreza ili činjenice da podliježe kontinuiranom javnom nadzoru operativne pouzdanosti i financijske održivosti druge ugovorne strane.

Fizičkim kolateralima iz prvog podstavka točke (a) ovog stavka pridonosi se pokriću obveza povezanih s pokrivenom obveznicom do iznosa glavnice za koju je upisan teret, zajedno sa svim prethodno upisanim teretima, i 70 % vrijednosti tih fizičkih kolaterala, ovisno o tome koji je od ta dva iznosa niži. Fizički kolaterali iz prvog podstavka točke (a) ovog stavka kojima se osigurava imovina kako je navedeno u stavku 1. točki (a) ne moraju biti u skladu s ograničenjem od 70 % ili s ograničenjima iz članka 129. stavka 1. Uredbe (EU) br. 575/2013.

Ako, za potrebe prvog podstavka točke (a) ovog stavka, ne postoji javni registar za određene fizičke kolaterale, države članice mogu predvidjeti alternativni oblik potvrđivanja vlasništva nad tim fizičkim kolateralima i potraživanjâ prema tim fizičkim kolateralima, ako se tim oblikom potvrđivanja pruža zaštita koja je usporediva sa zaštitom koju pruža javni registar u smislu da se njime, u skladu s pravom dotične države članice, zainteresiranim trećim stranama omogućuje pristup informacijama u vezi s utvrđivanjem opterećenih fizičkih kolaterala, pripisivanjem vlasništva, dokumentacijom i pripisivanjem opterećenjâ i izvršivošću založnih prava.

4.   Za potrebe stavka 1. točke (c) pokrivene obveznice osigurane kreditima javnim poduzećima ili kreditima za koje ona jamče kao primarnom imovinom podliježu minimalnom stupnju od 10 % veće razine kolateralizacije i podliježu svim sljedećim uvjetima:

(a)

javna poduzeća pružaju ključne javne usluge na temelju dozvole, ugovora o koncesiji ili drugog oblika ovlaštenja koje im je dodijelilo javno tijelo;

(b)

javna poduzeća podliježu javnom nadzoru;

(c)

javna poduzeća imaju dostatne ovlasti za stvaranje prihoda, koje se osigurava time što takva javna poduzeća:

i.

imaju dovoljno fleksibilnosti za prikupljanje i povećanje pristojbi, naknada i potraživanja za uslugu koju pružaju kako bi se osigurale njihova financijska stabilnost i održivost,

ii.

u zamjenu za pružanje ključnih javnih usluga primaju dostatna bespovratna sredstva na zakonskoj osnovi kako bi se osigurale njihova financijska stabilnost i održivost, ili

iii.

sklopila su ugovor o prijenosu dobiti i gubitka s javnim tijelom.

5.   Države članice utvrđuju pravila o metodologiji i postupku za vrednovanje fizičkih kolaterala kojima se osigurava imovina kako je navedeno u stavku 1. točkama (a) i (b). Tim se pravilima osigurava barem sljedeće:

(a)

da za svaki fizički kolateral u trenutku uključivanja imovine za pokriće u skup za pokriće postoji aktualno vrednovanje prema tržišnoj vrijednosti ili hipotekarnoj vrijednosti ili ispod nje;

(b)

da vrednovanje provodi vrednovatelj koji ima potrebne kvalifikacije, sposobnosti i iskustvo; i

(c)

da je vrednovatelj neovisan o postupku odlučivanja o kreditu, da ne uzima u obzir špekulativne elemente pri procjeni vrijednosti fizičkog kolaterala i da evidentira vrijednost fizičkog kolaterala na transparentan i jasan način.

6.   Države članice zahtijevaju da kreditne institucije koje izdaju pokrivene obveznice imaju uspostavljene postupke kako bi pratile jesu li fizički kolaterali kojima se osigurava imovina, kako je navedeno u stavku 1. točkama (a) i (b) ovog članka, odgovarajuće osigurani od gubitka ili štete i je li potraživanje osiguranja izdvojeno u skladu s člankom 12.

7.   Države članice zahtijevaju da kreditne institucije koje izdaju pokrivene obveznice dokumentiraju imovinu za pokriće iz stavka 1. točaka (a) i (b) i da su njihove politike kreditiranja usklađene s odredbama nacionalnog prava kojima se prenosi ovaj članak.

8.   Države članice utvrđuju pravila kojima se osigurava diversifikacija rizika u skupu za pokriće u odnosu na granularnost i značajnu koncentraciju imovine koja nije prihvatljiva u skladu sa stavkom 1. točkom (a).

Članak 7.

Kolaterali koji se nalaze izvan Unije

1.   Podložno stavku 2., države članice mogu dopustiti kreditnim institucijama koje izdaju pokrivene obveznice da u skup za pokriće uključe imovinu osiguranu kolateralima koji se nalaze izvan Unije.

2.   Ako dopuste uključenje imovine kako je navedeno u stavku 1., države članice osiguravaju zaštitu ulagatelja tako što od kreditnih institucija zahtijevaju da provjere ispunjavaju li ti kolaterali sve zahtjeve utvrđene u članku 6. Države članice osiguravaju da ti kolaterali nude sličnu razinu sigurnosti kao i kolaterali koji se nalaze u Uniji i osiguravaju da je realizacija tih kolaterala pravno izvršiva na način koji je s obzirom na učinak istovjetan realizaciji kolaterala koji se nalaze u Uniji.

Članak 8.

Strukture za unutargrupne udružene pokrivene obveznice

Države članice mogu utvrditi pravila o upotrebi struktura za unutargrupne udružene pokrivene obveznice u sklopu kojih se pokrivene obveznice koje je izdala kreditna institucija koja pripada grupi („pokrivene obveznice unutarnjeg izdanja”) koriste kao imovina za pokriće za vanjsko izdanje pokrivenih obveznica druge kreditne institucije koja pripada istoj grupi („pokrivene obveznice vanjskog izdanja”). Ta pravila uključuju barem sljedeće zahtjeve:

(a)

pokrivene obveznice unutarnjeg izdanja prodaju se kreditnoj instituciji koja izdaje pokrivene obveznice vanjskog izdanja;

(b)

pokrivene obveznice unutarnjeg izdanja koriste se kao imovina za pokriće u skupu za pokriće za pokrivene obveznice vanjskog izdanja i bilježe se u bilanci kreditne institucije koja izdaje pokrivene obveznice vanjskog izdanja;

(c)

skup za pokriće za pokrivene obveznice vanjskog izdanja sadržava samo pokrivene obveznice unutarnjeg izdanja koje je izdala samo jedna kreditna institucija unutar grupe;

(d)

kreditna institucija koja izdaje pokrivene obveznice vanjskog izdanja namjerava ih prodati ulagateljima u pokrivene obveznice izvan grupe;

(e)

i pokrivene obveznice unutarnjeg izdanja i pokrivene obveznice vanjskog izdanja ispunjavaju uvjete za 1. stupanj kreditne kvalitete iz trećeg dijela glave II. poglavlja 2. Uredbe (EU) br. 575/2013 u trenutku izdavanja i osigurane su prihvatljivom imovinom za pokriće kako je navedeno u članku 6. ove Direktive;

(f)

u slučaju prekograničnih struktura za unutargrupne udružene pokrivene obveznice, imovina za pokriće pokrivenih obveznica unutarnjeg izdanja u skladu je sa zahtjevima u pogledu prihvatljivosti i pokrića pokrivenih obveznica vanjskog izdanja.

Za potrebe prvog podstavka točke (e) ovog članka nadležna tijela imenovana u skladu s člankom 18. stavkom 2. mogu dopustiti da pokrivene obveznice koje ispunjavaju uvjete za 2. stupanj kreditne kvalitete nakon promjene zbog koje je došlo do smanjenja stupnja kreditne kvalitete pokrivenih obveznica i dalje čine dio strukture za unutargrupne udružene pokrivene obveznice, pod uvjetom da ta nadležna tijela zaključe da do promjene stupnja kreditne kvalitete nije došlo zbog kršenja zahtjevâ za odobrenje kako je utvrđeno u odredbama nacionalnog zakonodavstva kojima se prenosi članak 19. stavak 2. Nadležna tijela imenovana u skladu s člankom 18. stavkom 2. naknadno obavješćuju EBA-u o svakoj odluci donesenoj u skladu s ovim podstavkom.

Članak 9.

Zajedničko financiranje

1.   Države članice dopuštaju da se prihvatljiva imovina za pokriće koju je inicirala kreditna institucija i koju je kupila kreditna institucija koja izdaje pokrivene obveznice koristi kao imovina za pokriće za izdavanje pokrivenih obveznica.

Države članice reguliraju takve kupnje kako bi osigurale da su ispunjeni zahtjevi utvrđeni u člancima 6. i 12.

2.   Ne dovodeći u pitanje zahtjev utvrđen u stavku 1. drugom podstavku ovog članka, države članice mogu dopustiti prijenose na temelju ugovora o financijskom kolateralu u skladu s Direktivom 2002/47/EZ.

3.   Ne dovodeći u pitanje zahtjev utvrđen u stavku 1. drugom podstavku, države članice također mogu dopustiti da se imovina koju je iniciralo poduzeće koje nije kreditna institucija koristi kao imovina za pokriće. Ako države članice iskoriste tu mogućnost, one zahtijevaju da kreditna institucija koja izdaje pokrivene obveznice ili ocijeni standarde za odobravanje kredita poduzeća koje je iniciralo imovinu za pokriće ili sama provede temeljitu procjenu kreditne sposobnosti dužnika.

Članak 10.

Sastav skupa za pokriće

Države članice osiguravaju zaštitu ulagatelja utvrđivanjem pravila o sastavu skupova za pokriće. Tim se pravilima, prema potrebi, utvrđuju uvjeti za uključenje u skup za pokriće, od strane kreditnih institucija koje izdaju pokrivene obveznice, primarne imovine koja ima različite karakteristike u smislu strukturnih obilježja, roka trajanja ili profila rizičnosti.

Članak 11.

Ugovori o izvedenicama u skupu za pokriće

1.   Države članice osiguravaju zaštitu ulagatelja tako što dopuštaju da se ugovori o izvedenicama uključe u skup za pokriće samo ako su ispunjeni barem sljedeći zahtjevi:

(a)

ugovori o izvedenicama uključeni su u skup za pokriće isključivo u svrhu zaštite od rizika, njihov obujam prilagođava se u slučaju smanjenja rizika od kojeg se pruža zaštita te ih se uklanja ako rizik od kojeg se pruža zaštita prestane postojati;

(b)

ugovori o izvedenicama u dovoljnoj su mjeri dokumentirani;

(c)

ugovori o izvedenicama izdvojeni su u skladu s člankom 12.;

(d)

ugovori o izvedenicama ne mogu se raskinuti u slučaju insolventnosti ili sanacije kreditne institucije koja izdaje pokrivene obveznice;

(e)

ugovori o izvedenicama usklađeni su s pravilima utvrđenima u skladu sa stavkom 2.

2.   Za potrebe osiguravanja usklađenosti sa zahtjevima navedenima u stavku 1. države članice utvrđuju pravila o ugovorima o izvedenicama u skupu za pokriće. U tim pravilima detaljno se utvrđuju:

(a)

kriteriji prihvatljivosti za drugu ugovornu stranu koja osigurava zaštitu od rizika;

(b)

dokumentacija u vezi s ugovorima o izvedenicama koja se mora dostaviti.

Članak 12.

Izdvajanje imovine za pokriće

1.   Države članice utvrđuju pravila kojima se uređuje izdvajanje imovine za pokriće. Ta pravila uključuju barem sljedeće zahtjeve:

(a)

kreditna institucija koja izdaje pokrivene obveznice mora u svakom trenutku moći identificirati svu imovinu za pokriće;

(b)

kreditna institucija koja izdaje pokrivene obveznice mora provesti pravno obvezujuće i izvršivo izdvajanje sve imovine za pokriće;

(c)

sva imovina za pokriće zaštićena je od svih potraživanja trećih strana i nije dio insolvencijske mase kreditne institucije koja izdaje pokrivene obveznice sve dok se ne podmiri potraživanje s prednošću u redoslijedu naplate iz članka 4. stavka 1. točke (b).

Za potrebe prvog podstavka imovina za pokriće obuhvaća sve kolaterale primljene u vezi s pozicijama ugovora o izvedenicama.

2.   Izdvajanje imovine za pokriće iz stavka 1. primjenjuje se i u slučaju insolventnosti ili sanacije kreditne institucije koja izdaje pokrivene obveznice.

Članak 13.

Nadzornik skupa za pokriće

1.   Države članice mogu zahtijevati da kreditne institucije koje izdaju pokrivene obveznice imenuju nadzornika skupa za pokriće koji kontinuirano prati ispunjava li skup za pokriće zahtjeve utvrđene u člancima od 6. do 12. i člancima od 14. do 17.

2.   Ako države članice iskoriste mogućnost predviđenu u stavku 1., one utvrđuju pravila koja se odnose barem na sljedeće aspekte:

(a)

imenovanje i razrješenje nadzornika skupa za pokriće;

(b)

sve kriterije prihvatljivosti za nadzornika skupa za pokriće;

(c)

ulogu i dužnosti nadzornika skupa za pokriće, između ostalog u slučaju insolventnosti ili sanacije kreditne institucije koja izdaje pokrivene obveznice;

(d)

obvezu izvješćivanja nadležnih tijela imenovanih u skladu s člankom 18. stavkom 2.;

(e)

pravo na pristup informacijama potrebnima za obavljanje dužnosti nadzornika skupa za pokriće.

3.   Ako države članice iskoriste mogućnost predviđenu u stavku 1., nadzornik skupa za pokriće mora biti odvojen od kreditne institucije koja izdaje pokrivene obveznice i od revizora navedene kreditne institucije te neovisan o toj kreditnoj instituciji i o tom revizoru.

Međutim, države članice mogu dopustiti da nadzornik skupa za pokriće nije odvojen od kreditne institucije („interni nadzornik skupa za pokriće”) ako:

(a)

interni nadzornik skupa za pokriće neovisan je o postupku odlučivanja o kreditu kreditne institucije koja izdaje pokrivene obveznice;

(b)

ne dovodeći u pitanje stavak 2. točku (a), države članice osiguravaju da se internog nadzornika skupa za pokriće ne može ukloniti s tog položaja nadzornika skupa za pokriće bez prethodnog odobrenja upravljačkog tijela kreditne institucije koja izdaje pokrivene obveznice koje djeluje u okviru svoje nadzorne funkcije; i

(c)

prema potrebi, interni nadzornik skupa za pokriće ima izravan pristup upravljačkom tijelu koje djeluje u okviru svoje nadzorne funkcije.

4.   Ako države članice iskoriste mogućnost predviđenu u stavku 1., one o tome obavješćuju EBA-u.

Članak 14.

Informacije za ulagatelje

1.   Države članice osiguravaju da kreditne institucije koje izdaju pokrivene obveznice pružaju informacije o svojim programima pokrivenih obveznica koje su dovoljno detaljne kako bi se ulagateljima omogućilo da ocijene profil i rizike tog programa i provedu dubinsku analizu programa.

2.   Za potrebe stavka 1. države članice osiguravaju da se informacije dostavljaju ulagateljima barem na tromjesečnoj osnovi i da sadržavaju sljedeće minimalne informacije o portfelju:

(a)

vrijednost skupa za pokriće i nepodmirenih obveza koje proizlaze iz pokrivenih obveznica;

(b)

popis međunarodnih identifikacijskih brojeva vrijednosnih papira (identifikacijski brojevi ISIN) za sva izdanja pokrivenih obveznica u okviru tog programa kojima je dodijeljen identifikacijski broj ISIN;

(c)

geografska distribucija i vrsta imovine za pokriće, visina njezinih kredita i metoda vrednovanja;

(d)

pojedinosti u vezi s tržišnim rizikom, između ostalog kamatnim rizikom i valutnim rizikom, te u vezi s kreditnim rizicima i likvidnosnim rizicima;

(e)

struktura imovine za pokriće i pokrivenih obveznica u pogledu rokova dospijeća, između ostalog pregled događaja pokretača produljenja roka dospijeća, ako je to primjenjivo;

(f)

razine zahtijevanog i dostupnog pokrića, kao i razine zakonske, ugovorne i dobrovoljne veće razine kolateralizacije;

(g)

postotak kredita kod kojih se smatra da je nastao status neispunjavanja obveza u skladu s člankom 178. Uredbe (EU) br. 575/2013, a u svakom slučaju ako su krediti dospjeli više od 90 dana.

Države članice osiguravaju da se za pokrivene obveznice vanjskog izdanja u okviru strukture za unutargrupne udružene pokrivene obveznice, kako je navedeno u članku 8., ulagateljima u odnosu na sve pokrivene obveznice vanjskog izdanja grupe dostavljaju informacije iz prvog podstavka ovog stavka ili poveznica na te informacije. Države članice osiguravaju da se te informacije dostavljaju ulagateljima barem na agregiranoj osnovi.

3.   Države članice osiguravaju zaštitu ulagatelja tako što od kreditnih institucija koje izdaju pokrivene obveznice zahtijevaju da na svojim internetskim stranicama objavljuju informacije koje su stavljene ulagateljima na raspolaganje u skladu sa stavcima 1. i 2. Države članice ne smiju od tih kreditnih institucija tražiti da te informacije objavljuju u papirnatom obliku.

Odjeljak II.

Zahtjevi u pogledu pokrića i likvidnosni zahtjevi

Članak 15.

Zahtjevi u pogledu pokrića

1.   Države članice osiguravaju zaštitu ulagatelja tako što zahtijevaju da programi pokrivenih obveznica u svakom trenutku ispunjavaju barem zahtjeve u pogledu pokrića utvrđene u stavcima od 2. do 8.

2.   Sve obveze koje proizlaze iz pokrivenih obveznica moraju biti pokrivene potraživanjima za plaćanje povezanima s imovinom za pokriće.

3.   Obveze iz stavka 2. uključuju:

(a)

obveze plaćanja iznosa glavnice nepodmirenih obveza koje proizlaze iz pokrivenih obveznica;

(b)

obveze plaćanja svih kamata na nepodmirene obveze koje proizlaze iz pokrivenih obveznica;

(c)

obveze plaćanja povezane s ugovorima o izvedenicama koji se drže u skladu s člankom 11.; i

(d)

očekivane troškove u vezi s održavanjem i upravljanjem za likvidaciju programa pokrivenih obveznica.

Za potrebe prvog podstavka točke (d) države članice mogu dozvoliti izračun paušalnog iznosa.

4.   Smatra se da sljedeća imovina za pokriće pridonosi zahtjevu u pogledu pokrića:

(a)

primarna imovina;

(b)

zamjenska imovina;

(c)

likvidna imovina koja se drži u skladu s člankom 16.; i

(d)

potraživanja za plaćanje povezana s ugovorima o izvedenicama koji se drže u skladu s člankom 11.

Nekolateralizirana potraživanja za koja se smatra da je nastao status neispunjavanja obveza u skladu s člankom 178. Uredbe (EU) br. 575/2013 ne pridonose pokriću.

5.   Za potrebe stavka 3. prvog podstavka točke (c) i stavka 4. prvog podstavka točke (d) države članice utvrđuju pravila o vrednovanju ugovorâ o izvedenicama.

6.   Izračunom zahtijevanog pokrića osigurava se da je agregirani iznos glavnice sve imovine za pokriće jednak ili veći od agregiranog iznosa glavnice nepodmirenih obveza koje proizlaze iz pokrivenih obveznica („načelo nominalnog iznosa”).

Države članice mogu dopustiti primjenu drugih načela izračuna pod uvjetom da ne dovode do višeg omjera pokrića od onog izračunanog na temelju načela nominalnog iznosa.

Države članice utvrđuju pravila za izračun svih kamata koje se mogu platiti u pogledu nepodmirenih obveza koje proizlaze iz pokrivenih obveznica i kamata koje se mogu primiti u pogledu imovine za pokriće, a koja moraju odražavati dobra bonitetna načela u skladu s primjenjivim računovodstvenim standardima.

7.   Odstupajući od stavka 6. prvog podstavka države članice mogu, na način kojim se odražavaju dobra bonitetna načela i u skladu s primjenjivim računovodstvenim standardima, dopustiti da se buduća kamatna potraživanja od imovine za pokriće umanjena za buduće kamatne obveze iz odgovarajuće pokrivene obveznice mogu uzeti u obzir kako bi se kompenzirao eventualni nedostatak pokrića iz obveze plaćanja glavnice povezane s pokrivenom obveznicom ako postoji uska veza kako je definirano u primjenjivoj delegiranoj uredbi donesenoj na temelju članka 33. stavka 4. Uredbe (EU) br. 575/2013, podložno sljedećim uvjetima:

(a)

plaćanja koja su primljena tijekom roka trajanja imovine za pokriće i koja su potrebna za pokriće obveze plaćanja povezane s odgovarajućom pokrivenom obveznicom izdvojena su u skladu s člankom 12. ili su uključena u skup za pokriće u obliku imovine za pokriće iz članka 6. sve do dospijeća plaćanja; i

(b)

plaćanje unaprijed imovine za pokriće moguće je samo korištenjem opcije isporuke kako je definirano u primjenjivoj delegiranoj uredbi donesenoj na temelju članka 33. stavka 4. Uredbe (EU) br. 575/2013 ili, u slučaju pokrivenih obveznica koje po nominalnoj vrijednosti može opozvati kreditna institucija koja izdaje pokrivene obveznice ako dužnik imovine za pokriće plati barem nominalni iznos opozvane pokrivene obveznice.

8.   Države članice osiguravaju da se izračun imovine za pokriće i obveza temelji na istoj metodologiji. Države članice mogu dopustiti primjenu drukčijih metodologija za izračun imovine za pokriće, s jedne strane, i obveza, s druge strane, ako rezultat tih drukčijih metodologija izračuna nije viši omjer pokrića od onog izračunanog primjenom iste metodologije za izračun i imovine za pokriće i obveza.

Članak 16.

Zahtjev u pogledu zaštitnog sloja likvidnosti skupa za pokriće

1.   Države članice osiguravaju zaštitu ulagatelja tako što zahtijevaju da skup za pokriće u svakom trenutku uključuje zaštitni sloj likvidnosti koji se sastoji od likvidne imovine dostupne za pokriće neto likvidnosnih odljeva u okviru programa pokrivenih obveznica.

2.   Zaštitni sloj likvidnosti skupa za pokriće pokriva najveći kumulativni neto likvidnosni odljev tijekom sljedećih 180 dana.

3.   Države članice osiguravaju da se zaštitni sloj likvidnosti skupa za pokriće iz stavka 1. ovog članka sastoji od sljedećih vrsta imovine izdvojenih u skladu s člankom 12. ove Direktive:

(a)

imovine koja ispunjava uvjete kao imovina 1. stupnja, 2.A stupnja ili 2.B stupnja u skladu s primjenjivom delegiranom uredbom donesenom na temelju članka 460. Uredbe (EU) br. 575/2013, koja je vrednovana u skladu s tom delegiranom uredbom i koju nije izdala kreditna institucija koja izdaje pokrivene obveznice, njezino matično društvo, osim ako je riječ o subjektu javnog sektora koji nije kreditna institucija, njezino društvo kći ili drugo društvo kći njezina matičnog društva ili sekuritizacijski subjekt posebne namjene s kojim je kreditna institucija usko povezana;

(b)

kratkoročnih izloženosti prema kreditnim institucijama koje ispunjavaju uvjete za 1. ili 2. stupanj kreditne kvalitete ili kratkoročnih depozita kreditnim institucijama koje ispunjavaju uvjete za 1., 2. ili 3. stupanj kreditne kvalitete u skladu s člankom 129. stavkom 1. točkom (c) Uredbe (EU) br. 575/2013.

Države članice mogu ograničiti vrste likvidne imovine koje se moraju koristiti za potrebe prvog podstavka točaka (a) i (b).

Države članice osiguravaju da nekolateralizirana potraživanja iz izloženosti za koja se smatra da su u statusu neispunjavanja obveza u skladu s člankom 178. Uredbe (EU) br. 575/2013 ne mogu pridonositi zaštitnom sloju likvidnosti skupa za pokriće.

4.   Kada kreditne institucije koje izdaju pokrivene obveznice podliježu likvidnosnim zahtjevima utvrđenima u drugim pravnim aktima Unije, što dovodi do preklapanja sa zaštitnim slojem likvidnosti skupa za pokriće, države članice mogu odlučiti ne primijeniti odredbe nacionalnog prava kojima se prenose stavci 1., 2. i 3. u razdoblju predviđenom u tim pravnim aktima Unije. Države članice mogu iskoristiti tu mogućnost samo do datuma početka primjene izmjene tih pravnih akata Unije radi uklanjanja preklapanja i obavješćuju Komisiju i EBA-u o korištenju te mogućnosti.

5.   Države članice mogu dopustiti da se izračun glavnice za strukture za produljenje roka dospijeća temelji na datumu konačnog dospijeća u skladu s ugovornim uvjetima pokrivene obveznice.

6.   Države članice mogu predvidjeti da se stavak 1. ne primjenjuje na pokrivene obveznice koje podliježu zahtjevima u pogledu usklađenog financiranja.

Članak 17.

Uvjeti za strukture za produljenje roka dospijeća

1.   Države članice mogu dopustiti izdavanje pokrivenih obveznica sa strukturama za produljenje roka dospijeća ako je zaštita ulagatelja osigurana barem s pomoću sljedećih elemenata:

(a)

rok dospijeća može se produljiti samo uz uvjet nastupa objektivnih događaja pokretača produljenja detaljno utvrđenih u nacionalnom pravu, a ne slijedom diskrecijske odluke kreditne institucije koja izdaje pokrivene obveznice;

(b)

događaji pokretači produljenja roka dospijeća detaljno su utvrđeni u ugovornim uvjetima pokrivene obveznice;

(c)

informacije o strukturi u pogledu rokova dospijeća dostavljene ulagateljima dovoljne su da im se omogući da utvrde rizik pokrivene obveznice i sadržavaju detaljan opis:

i.

događaja pokretača produljenja roka dospijeća;

ii.

posljedica insolventnosti ili sanacije kreditne institucije koja izdaje pokrivene obveznice na produljenje roka dospijeća;

iii.

uloge nadležnih tijela imenovanih u skladu s člankom 18. stavkom 2. i, prema potrebi, posebnog upravitelja u pogledu produljenja roka dospijeća;

(d)

konačni datum dospijeća pokrivene obveznice može se odrediti u svakom trenutku;

(e)

u slučaju insolventnosti ili sanacije kreditne institucije koja izdaje pokrivene obveznice, produljenja roka dospijeća ne utječu na redoslijed naplate ulagatelja u pokrivene obveznice niti izokreću redoslijed izvornog rasporeda programa dospijeća pokrivenih obveznica;

(f)

produljenjem roka dospijeća ne mijenjaju se strukturna obilježja pokrivenih obveznica u smislu dvostruke zaštite kako je navedeno u članku 4. i isključenosti iz stečajne mase kako je navedeno u članku 5.

2.   Države članice koje dopuštaju izdavanje pokrivenih obveznica sa strukturama za produljenje roka dospijeća o tome obavješćuju EBA-u.

GLAVA III.

JAVNI NADZOR POKRIVENIH OBVEZNICA

Članak 18.

Javni nadzor pokrivenih obveznica

1.   Države članice osiguravaju zaštitu ulagatelja propisivanjem da izdavanje pokrivenih obveznica podliježe javnom nadzoru pokrivenih obveznica.

2.   Za potrebe javnog nadzora pokrivenih obveznica iz stavka 1. države članice imenuju jedno ili više nadležnih tijela. One o tim imenovanim tijelima obavješćuju Komisiju i EBA-u te navode eventualnu raspodjelu funkcija i dužnosti.

3.   Države članice osiguravaju da nadležna tijela imenovana u skladu sa stavkom 2. prate izdavanje pokrivenih obveznica kako bi ocijenila usklađenost sa zahtjevima utvrđenima u odredbama nacionalnog prava kojima se prenosi ova Direktiva.

4.   Države članice osiguravaju da kreditne institucije koje izdaju pokrivene obveznice registriraju sve svoje transakcije koje se odnose na program pokrivenih obveznica te da imaju uspostavljene odgovarajuće i primjerene dokumentacijske sustave i procese.

5.   Države članice također osiguravaju uvođenje primjerenih mjera kako bi se nadležnim tijelima imenovanima u skladu sa stavkom 2. ovog članka omogućilo da pribave informacije potrebne za ocjenu usklađenosti sa zahtjevima utvrđenima u odredbama nacionalnog prava kojima se prenosi ova Direktiva, istraže moguća kršenja tih zahtjeva te izreknu administrativne sankcije i druge administrativne mjere u skladu s odredbama nacionalnog prava kojima se prenosi članak 23.

6.   Države članice osiguravaju da nadležna tijela imenovana u skladu sa stavkom 2. imaju na raspolaganju stručno znanje, resurse, operativne kapacitete, ovlasti i neovisnost koji su im potrebni za obavljanje funkcija koje se odnose na javni nadzor pokrivenih obveznica.

Članak 19.

Odobrenje za programe pokrivenih obveznica

1.   Države članice osiguravaju zaštitu ulagatelja tako što zahtijevaju ishođenje odobrenja za program pokrivenih obveznica prije izdavanja pokrivenih obveznica u okviru tog programa. Države članice dodjeljuju ovlast za izdavanje takvih odobrenja nadležnim tijelima imenovanima u skladu s člankom 18. stavkom 2.

2.   Države članice utvrđuju zahtjeve u pogledu odobrenja iz stavka 1. koji uključuju barem sljedeće:

(a)

odgovarajući poslovni plan kojim se utvrđuje izdavanje pokrivenih obveznica;

(b)

odgovarajuće politike, postupke i metodologije s ciljem zaštite ulagatelja, koji se odnose na odobrenje, izmjenu uvjeta, produljenje roka otplate i refinanciranje kredita uključenih u skup za pokriće;

(c)

rukovodstvo i osoblje zaduženo za program pokrivenih obveznica koje ima odgovarajuće kvalifikacije i znanje o izdavanju pokrivenih obveznica i upravljanju programom pokrivenih obveznica;

(d)

administrativnu strukturu za skup za pokriće i njegov nadzor koja ispunjava primjenjive zahtjeve utvrđene u odredbama nacionalnog prava kojima se prenosi ova Direktiva.

Članak 20.

Javni nadzor pokrivenih obveznica u slučaju insolventnosti ili sanacije

1.   Nadležna tijela imenovana u skladu s člankom 18. stavkom 2. surađuju sa sanacijskim tijelom u slučaju sanacije kreditne institucije koja izdaje pokrivene obveznice kako bi se osigurala zaštita prava i interesa ulagatelja u pokrivene obveznice, među ostalim barem tako da se tijekom postupka sanacije provjerava kontinuirano i dobro upravljanje programom pokrivenih obveznica.

2.   Države članice mogu predvidjeti imenovanje posebnog upravitelja kako bi se osigurala zaštita prava i interesa ulagatelja u pokrivene obveznice, među ostalim barem tako da se tijekom potrebnog razdoblja provjerava kontinuirano i dobro upravljanje programom pokrivenih obveznica.

Ako države članice iskoriste tu mogućnost, mogu zahtijevati od svojih nadležnih tijela imenovanih u skladu s člankom 18. stavkom 2. da odobre imenovanje i razrješenje posebnog upravitelja. Države članice koje iskoriste tu mogućnost zahtijevaju barem da se provede savjetovanje s tim nadležnim tijelima u vezi s imenovanjem i razrješenjem posebnog upravitelja.

3.   Ako države članice predvide imenovanje posebnog upravitelja u skladu sa stavkom 2., one donose pravila kojima se utvrđuju zadaće i odgovornosti tog posebnog upravitelja barem u pogledu sljedećeg:

(a)

ispunjavanja obveza povezanih s pokrivenim obveznicama;

(b)

upravljanja i realizacije imovine za pokriće, uključujući prijenos te imovine zajedno s obvezama koje proizlaze iz pokrivenih obveznica na drugu kreditnu instituciju koja izdaje pokrivene obveznice;

(c)

pravnih transakcija potrebnih za pravilno upravljanje skupom za pokriće, kontinuiranog praćenja pokrića obveza povezanih s pokrivenim obveznicama, pokretanja postupaka s ciljem povratka imovine u skup za pokriće i prijenosa preostale imovine u insolvencijsku masu kreditne institucije koja izdaje pokrivene obveznice nakon što su sve obveze koje proizlaze iz pokrivenih obveznice ispunjene.

Za potrebe prvog podstavka točke (c) države članice mogu dopustiti rad posebnog upravitelja u slučaju insolventnosti kreditne institucije koja izdaje pokrivene obveznice, u okviru odobrenja koje ima ta kreditna institucija i podložno istim operativnim zahtjevima.

4.   Za potrebe postupka insolventnosti ili sanacije države članice osiguravaju koordinaciju i razmjenu informacija između nadležnih tijela imenovanih u skladu s člankom 18. stavkom 2., posebnog upravitelja, ako je imenovan, i u slučaju sanacije, sanacijskog tijela.

Članak 21.

Izvješćivanje nadležnih tijela

1.   Države članice osiguravaju zaštitu ulagatelja tako što od kreditnih institucija koje izdaju pokrivene obveznice zahtijevaju da nadležnim tijelima imenovanima u skladu s člankom 18. stavkom 2. dostavljaju informacije utvrđene u stavku 2. o programima pokrivenih obveznica. To izvješćivanje provodi se redovito kao i na zahtjev tih nadležnih tijela. Države članice utvrđuju pravila o učestalosti tog redovitog izvješćivanja.

2.   Obvezama izvješćivanja koje se moraju utvrditi u skladu sa stavkom 1. zahtijeva se da informacije koje se moraju dostavljati uključuju barem informacije o sljedećem:

(a)

prihvatljivosti imovine i zahtjevima u pogledu skupa za pokriće u skladu s člancima od 6. do 11.;

(b)

izdvajanju imovine za pokriće u skladu s člankom 12.;

(c)

kada je to primjenjivo, načinu rada nadzornika skupa za pokriće u skladu s člankom 13.;

(d)

zahtjevima u pogledu pokrića u skladu s člankom 15.;

(e)

zaštitnom sloju likvidnosti skupa za pokriće u skladu s člankom 16.;

(f)

kada je to primjenjivo, uvjetima za strukture za produljenje roka dospijeća u skladu s člankom 17.

3.   Države članice utvrđuju pravila o informacijama koje u skladu sa stavkom 2., u slučaju insolventnosti ili sanacije kreditne institucije koja izdaje pokrivene obveznice, nadležnim tijelima imenovanima u skladu s člankom 18. stavkom 2. moraju pružati kreditne institucije koje izdaju pokrivene obveznice.

Članak 22.

Ovlasti nadležnih tijela za potrebe javnog nadzora pokrivenih obveznica

1.   Države članice osiguravaju zaštitu ulagatelja tako što nadležnim tijelima imenovanima u skladu s člankom 18. stavkom 2. dodjeljuju sve ovlasti u pogledu nadzora, istraga i izricanja sankcija koje su potrebne za obavljanje zadaće javnog nadzora pokrivenih obveznica.

2.   Ovlasti iz stavka 1. uključuju barem sljedeće:

(a)

ovlast za izdavanje ili odbijanje odobrenja u skladu s člankom 19.;

(b)

ovlast za redovito preispitivanje programa pokrivenih obveznica s ciljem ocjene usklađenosti s odredbama nacionalnog prava kojima se prenosi ova Direktiva;

(c)

ovlast za provedbu izravnog i neizravnog nadzora;

(d)

ovlast za izricanje administrativnih sankcija i drugih administrativnih mjera u skladu s odredbama nacionalnog prava kojima se prenosi članak 23.;

(e)

ovlast za donošenje i provedbu nadzornih smjernica o izdavanju pokrivenih obveznica.

Članak 23.

Administrativne sankcije i druge administrativne mjere

1.   Ne dovodeći u pitanje pravo država članica da predvide kaznene sankcije, države članice utvrđuju pravila o odgovarajućim administrativnim sankcijama i drugim administrativnim mjerama koje se primjenjuju barem u sljedećim situacijama:

(a)

kreditna institucija ishodila je odobrenje za program pokrivenih obveznica na temelju lažnih navoda ili na drugi nezakonit način;

(b)

kreditna institucija više ne ispunjava uvjete na temelju kojih je izdano odobrenje za program pokrivenih obveznica;

(c)

kreditna institucija izdaje pokrivene obveznice, a nije ishodila odobrenje u skladu s odredbama nacionalnog prava kojima se prenosi članak 19.;

(d)

kreditna institucija koja izdaje pokrivene obveznice ne ispunjava zahtjeve utvrđene u odredbama nacionalnog prava kojima se prenosi članak 4.;

(e)

kreditna institucija izdaje pokrivene obveznice koje nisu u skladu sa zahtjevima utvrđenima u odredbama nacionalnog prava kojima se prenosi članak 5.;

(f)

kreditna institucija izdaje pokrivene obveznice koje nisu kolateralizirane u skladu s odredbama nacionalnog prava kojima se prenosi članak 6.;

(g)

kreditna institucija izdaje pokrivene obveznice koje su kolateralizirane imovinom koja se nalazi izvan Unije kršeći pritom zahtjeve utvrđene u odredbama nacionalnog prava kojima se prenosi članak 7.;

(h)

kreditna institucija kolateralizira pokrivene obveznice u okviru strukture za unutargrupne udružene pokrivene obveznice kršeći pritom zahtjeve utvrđene u odredbama nacionalnog prava kojima se prenosi članak 8.;

(i)

kreditna institucija koja izdaje pokrivene obveznice ne ispunjava uvjete za zajedničko financiranje utvrđene u odredbama nacionalnog prava kojima se prenosi članak 9.;

(j)

kreditna institucija koja izdaje pokrivene obveznice ne ispunjava zahtjeve u pogledu sastava skupa za pokriće utvrđene u odredbama nacionalnog prava kojima se prenosi članak 10.;

(k)

kreditna institucija koja izdaje pokrivene obveznice ne ispunjava zahtjeve u pogledu ugovorâ o izvedenicama u skupu za pokriće utvrđene u odredbama nacionalnog prava kojima se prenosi članak 11.;

(l)

kreditna institucija koja izdaje pokrivene obveznice ne ispunjava zahtjeve u pogledu izdvajanja imovine za pokriće u skladu s odredbama nacionalnog prava kojima se prenosi članak 12.;

(m)

kreditna institucija koja izdaje pokrivene obveznice ne dostavlja informacije ili dostavlja nepotpune ili netočne informacije kršeći pritom odredbe nacionalnog prava kojima se prenosi članak 14.;

(n)

kreditna institucija koja izdaje pokrivene obveznice opetovano ili kontinuirano ne uspijeva osigurati zaštitni sloj likvidnosti skupa za pokriće kršeći pritom odredbe nacionalnog prava kojima se prenosi članak 16.;

(o)

kreditna institucija koja izdaje pokrivene obveznice sa strukturama za produljenje roka dospijeća ne ispunjava uvjete za strukture za produljenje roka dospijeća utvrđene u odredbama nacionalnog prava kojima se prenosi članak 17.;

(p)

kreditna institucija koja izdaje pokrivene obveznice ne dostavlja informacije ili dostavlja nepotpune ili netočne informacije o svojim obvezama kršeći pritom odredbe nacionalnog prava kojima se prenosi članak 21. stavak 2.

Države članice mogu odlučiti da ne predvide administrativne sankcije ili druge administrativne mjere za kršenja koja podliježu kaznenim sankcijama prema njihovu nacionalnom pravu. U tom slučaju države članice priopćavaju Komisiji relevantne odredbe kaznenog prava.

2.   Sankcije i mjere iz stavka 1. moraju biti djelotvorne, proporcionalne i odvraćajuće i uključivati barem sljedeće:

(a)

oduzimanje odobrenja za program pokrivenih obveznica;

(b)

javnu objavu identiteta fizičke ili pravne osobe i prirode kršenja u skladu s člankom 24.;

(c)

nalog kojim se od fizičke ili pravne osobe zahtijeva da prestane s takvim postupanjem i da takvo postupanje više ne ponovi;

(d)

administrativne novčane kazne.

3.   Države članice osiguravaju i djelotvornu provedbu sankcija i mjera iz stavka 1.

4.   Države članice osiguravaju da nadležna tijela imenovana u skladu s člankom 18. stavkom 2. pri određivanju vrste administrativnih sankcija ili drugih administrativnih mjera i iznosa administrativnih novčanih kazni uzmu u obzir sve sljedeće okolnosti, prema potrebi:

(a)

težinu i trajanje kršenja;

(b)

stupanj odgovornosti fizičke ili pravne osobe odgovorne za kršenje;

(c)

financijsku snagu fizičke ili pravne osobe odgovorne za kršenje, među ostalim upućivanjem na ukupni promet pravne osobe ili godišnji dohodak fizičke osobe;

(d)

značaj dobiti ili gubitaka koje je fizička ili pravna osoba odgovorna za kršenje ostvarila odnosno izbjegla zbog povrede, u mjeri u kojoj je tu dobit ili te gubitke moguće utvrditi;

(e)

gubitke koje su zbog kršenja pretrpjele treće strane, u mjeri u kojoj je te gubitke moguće utvrditi;

(f)

razinu suradnje fizičke ili pravne osobe odgovorne za kršenje s nadležnim tijelima imenovanima u skladu s člankom 18. stavkom 2.;

(g)

sva prethodna kršenja koje je počinila fizička ili pravna osoba odgovorna za kršenje;

(h)

sve stvarne ili moguće sistemske posljedice kršenja.

5.   Kada se odredbe iz stavka 1. primjenjuju na pravne osobe, države članice osiguravaju i da nadležna tijela imenovana u skladu s člankom 18. stavkom 2. primjenjuju administrativne sankcije i druge administrativne mjere utvrđene u stavku 2. ovog članka na članove upravljačkog tijela i druge osobe koje su prema nacionalnom pravu odgovorne za kršenje.

6.   Države članice osiguravaju da nadležna tijela imenovana u skladu s člankom 18. stavkom 2. prije donošenja odluke o izricanju administrativnih sankcija ili drugih administrativnih mjera utvrđene u stavku 2. pruže dotičnoj fizičkoj ili pravnoj osobi priliku da bude saslušana. Iznimke od prava na saslušanje mogu se primijeniti za donošenje tih drugih administrativnih mjera ako je potrebno hitno djelovanje kako bi se spriječili znatni gubici trećih strana ili znatna šteta za financijski sustav. U tom slučaju dotična osoba dobiva priliku da bude saslušana što je prije moguće nakon donošenja administrativne mjere te se ta mjera preispituje ako je to potrebno.

7.   Države članice osiguravaju da su sve odluke kojima se izriču administrativne sankcije ili druge administrativne mjere utvrđene u stavku 2. propisno obrazložene i da se protiv njih može podnijeti žalba.

Članak 24.

Objava administrativnih sankcija i drugih administrativnih mjera

1.   Države članice osiguravaju da odredbe nacionalnog prava kojima se prenosi ova Direktiva sadržavaju pravila kojima se zahtijeva da se administrativne sankcije i druge administrativne mjere objavljuju bez nepotrebne odgode na službenim internetskim stranicama nadležnih tijela imenovanih u skladu s člankom 18. stavkom 2. Ista obveza primjenjuje se ako pojedina država članica odluči predvidjeti kaznene sankcije u skladu s člankom 23. stavkom 1. drugim podstavkom.

2.   Pravilima donesenima na temelju stavka 1. zahtijeva se objava barem svih odluka na koje se nije moguće žaliti ili na koje se više nije moguće žaliti i koje su izrečene zbog kršenja odredaba nacionalnog prava kojima se prenosi ova Direktiva.

3.   Države članice osiguravaju da takva objava sadržava informacije o vrsti i prirodi kršenja i identitetu fizičke ili pravne osobe kojoj je sankcija ili mjera izrečena. Podložno stavku 4., države članice također osiguravaju da se te informacije objavljuju bez nepotrebne odgode nakon što je adresat obaviješten o toj sankciji ili mjeri, kao i o objavi odluke kojom se izriče ta sankcija ili mjera na službenim internetskim stranicama nadležnih tijela imenovanih u skladu s člankom 18. stavkom 2.

4.   Ako države članice dopuste objavu odluke o izricanju sankcija ili drugih mjera protiv kojih je u tijeku žalba, nadležna tijela imenovana u skladu s člankom 18. stavkom 2. na svojim službenim internetskim stranicama bez nepotrebne odgode također objavljuju informacije o statusu te žalbe i njezinu ishodu.

5.   Države članice osiguravaju da nadležna tijela imenovana u skladu s člankom 18. stavkom 2. odluke o izricanju sankcija ili mjera objavljuju anonimno i u skladu s nacionalnim pravom u svakoj od sljedećih situacija:

(a)

ako je sankcija ili mjera izrečena fizičkoj osobi i ako se ustanovilo da je objava osobnih podataka neproporcionalna;

(b)

ako bi objava ugrozila stabilnost financijskih tržišta ili kaznenu istragu koja je u tijeku;

(c)

ako bi objava prouzročila neproporcionalnu štetu uključenim kreditnim institucijama ili fizičkim osobama, u mjeri u kojoj je to moguće utvrditi.

6.   Ako država članica objavi anonimnu odluku o izricanju sankcije ili mjere, može dopustiti da se odgodi objava relevantnih podataka.

7.   Države članice osiguravaju i objavu svih pravomoćnih sudskih odluka kojima se poništava odluka o izricanju sankcije ili mjere.

8.   Države članice osiguravaju da svaka objava iz stavaka od 2. do 6. bude dostupna na službenim internetskim stranicama nadležnih tijela imenovanih u skladu s člankom 18. stavkom 2. tijekom barem pet godina od datuma objave. Osobne podatke sadržane u objavi zadržava se na službenim internetskim stranicama samo tijekom razdoblja koje je potrebno i u skladu s primjenjivim pravilima o zaštiti osobnih podataka. To razdoblje zadržavanja određuje se uzimajući u obzir rokove zastare predviđene u zakonodavstvu dotičnih država članica, ali u svakom slučaju ono ne smije biti dulje od deset godina.

9.   Nadležna tijela imenovana u skladu s člankom 18. stavkom 2. obavješćuju EBA-u o svim izrečenim administrativnim sankcijama i drugim administrativnim mjerama, između ostalog o svim žalbama podnesenima protiv tih sankcija i mjera te ishodu tih žalbi, prema potrebi. Države članice osiguravaju da ta nadležna tijela dobiju informacije i pojedinosti o pravomoćnoj presudi u vezi sa svakom izrečenom kaznenom sankcijom koje ta nadležna tijela moraju dostaviti i EBA-i.

10.   EBA vodi središnju bazu podataka o administrativnim sankcijama i drugim administrativnim mjerama o kojima je obaviještena. Ta je baza podataka dostupna samo nadležnim tijelima imenovanima u skladu s člankom 18. stavkom 2. i ažurira se na temelju informacija koje nadležna tijela dostavljaju u skladu sa stavkom 9. ovog članka.

Članak 25.

Obveze suradnje

1.   Države članice osiguravaju da nadležna tijela imenovana u skladu s člankom 18. stavkom 2. blisko surađuju s nadležnim tijelima koja provode opći nadzor kreditnih institucija u skladu s relevantnim pravom Unije primjenjivim na te institucije i sa sanacijskim tijelom u slučaju sanacije kreditne institucije koja izdaje pokrivene obveznice.

2.   Države članice također osiguravaju da nadležna tijela imenovana u skladu s člankom 18. stavkom 2. međusobno blisko surađuju. Ta suradnja uključuje međusobno pružanje svih informacija koje su relevantne za obavljanje nadzornih zadaća drugog nadležnog tijela u skladu s odredbama nacionalnog prava kojima se prenosi ova Direktiva.

3.   Za potrebe stavka 2. druge rečenice ovog članka države članice osiguravaju da nadležna tijela imenovana u skladu s člankom 18. stavkom 2. dostavljaju sljedeće:

(a)

sve relevantne informacije na zahtjev nekog drugog nadležnog tijela imenovanog u skladu s člankom 18. stavkom 2.; i

(b)

na vlastitu inicijativu, sve bitne informacije drugim nadležnim tijelima imenovanima u skladu s člankom 18. stavkom 2. u drugim državama članicama.

4.   Države članice također osiguravaju da nadležna tijela imenovana u skladu s člankom 18. stavkom 2. za potrebe ove Direktive surađuju s EBA-om ili, prema potrebi, s europskim nadzornim tijelom (Europsko nadzorno tijela za vrijednosne papire i tržišta kapitala), osnovanim Uredbom (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (18).

5.   Za potrebe ovog članka informacije se smatraju bitnima ako bi mogle bitno utjecati na ocjenu izdanja pokrivenih obveznica u drugoj državi članici.

Članak 26.

Zahtjevi u pogledu objava

1.   Države članice osiguravaju da nadležna tijela imenovana u skladu s člankom 18. stavkom 2. na svojim službenim internetskim stranicama objavljuju sljedeće informacije:

(a)

tekstove svojih nacionalnih zakona, drugih propisa i općih smjernica donesenih u vezi s izdavanjem pokrivenih obveznica;

(b)

popis kreditnih institucija kojima je odobreno izdavanje pokrivenih obveznica;

(c)

popis pokrivenih obveznica koje imaju pravo koristiti oznaku „europska pokrivena obveznica” i popis pokrivenih obveznica koje imaju pravo koristiti oznaku „europska pokrivena obveznica (Premium)”.

2.   Informacije koje se objavljuju u skladu sa stavkom 1. moraju biti dostatne kako bi se omogućila smislena usporedba pristupâ nadležnih tijela različitih država članica koja su imenovana u skladu s člankom 18. stavkom 2. Te se informacije ažuriraju kako bi se uzele u obzir sve promjene.

3.   Nadležna tijela imenovana u skladu s člankom 18. stavkom 2. obavješćuju EBA-u na godišnjoj osnovi o popisu kreditnih institucija iz stavka 1. točke (b) i popisima pokrivenih obveznica iz stavka 1. točke (c).

GLAVA IV.

OZNAČIVANJE

Članak 27.

Označivanje

1.   Države članice osiguravaju da se oznaka „europska pokrivena obveznica” i njezin službeni prijevod na sve službene jezike Unije koriste samo za pokrivene obveznice koje ispunjavaju zahtjeve utvrđene u odredbama nacionalnog prava kojima se prenosi ova Direktiva.

2.   Države članice osiguravaju da se oznaka „europska pokrivena obveznica (Premium)” i njezin službeni prijevod na sve službene jezike Unije koriste samo za pokrivene obveznice koje ispunjavaju zahtjeve utvrđene u odredbama nacionalnog prava kojima se prenosi ova Direktiva i koje ispunjavaju zahtjeve iz članka 129. Uredbe (EU) br. 575/2013, kako je izmijenjen Uredbom (EU) 2019/2160 Europskog parlamenta i Vijeća (19).

GLAVA V.

IZMJENE DRUGIH DIREKTIVA

Članak 28.

Izmjena Direktive 2009/65/EZ

Članak 52. stavak 4. Direktive 2009/65/EZ mijenja se kako slijedi:

1.

prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„4.

Države članice mogu povisiti ograničenje od 5 % utvrđeno u stavku 1. prvom podstavku na najviše 25 % ako su obveznice izdane prije 8. srpnja 2022. i ako su ispunjavale zahtjeve utvrđene u ovom stavku, kako se primjenjuje na datum njihova izdavanja, ili ako se na obveznice primjenjuje definicija pokrivenih obveznica iz članka 3. točke 1. Direktive (EU) 2019/2162 Europskog parlamenta i Vijeća (*1).

(*1)  Direktiva (EU) 2019/2162 Europskog parlamenta i Vijeća od od 27. studenoga 2019. o izdavanju pokrivenih obveznica i javnom nadzoru pokrivenih obveznica i izmjeni direktiva 2009/65/EZ i 2014/59/EU (SL L 328, 18.12.2019., str. 29.).”;"

2.

treći podstavak briše se.

Članak 29.

Izmjena Direktive 2014/59/EU

U članku 2. stavku 1. Direktive 2014/59/EU točka 96. zamjenjuje se sljedećim:

„96.

‚,pokrivena obveznica‘ znači pokrivena obveznica kako je definirana u članku 3. točki 1. Direktive (EU) 2019/2162 Europskog parlamenta i Vijeća (*2) ili, u pogledu instrumenta koji je izdan prije 8. srpnja 2022., obveznica kako je navedeno u članku 52. stavku 4. Direktive 2009/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (*3), kako se primjenjuje na datum njezina izdavanja;

GLAVA VI.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 30.

Prijelazne mjere

1.   Države članice osiguravaju da pokrivene obveznice koje su izdane prije 8. srpnja 2022., koje ispunjavaju zahtjeve utvrđene u članku 52. stavku 4. Direktive 2009/65/EZ, kako se primjenjuje na datum njihova izdavanja, ne podliježu zahtjevima utvrđenima u člancima od 5. do 12. i člancima 15., 16., 17. i 19. ove Direktive, već se do svojeg roka dospijeća mogu i dalje nazivati pokrivenim obveznicama u skladu s ovom Direktivom.

Države članice osiguravaju da nadležna tijela imenovana u skladu s člankom 18. stavkom 2. ove Direktive prate usklađenost pokrivenih obveznica izdanih prije 8. srpnja 2022. sa zahtjevima utvrđenima u članku 52. stavku 4. Direktive 2009/65/EZ, kako se primjenjuje na datum njihova izdavanja, kao i sa zahtjevima ove Direktive, u mjeri u kojoj su primjenjivi u skladu s prvim podstavkom ovog stavka.

2.   Države članice mogu primjenjivati podstavak 1. na stalna izdanja pokrivenih obveznica za koja je identifikacijski broj ISIN otvoren prije 8. srpnja 2022. do najviše 24 mjeseca nakon tog datuma, pod uvjetom da ta izdanja ispunjavaju sve sljedeće zahtjeve:

(a)

rok dospijeća pokrivene obveznice je prije 8. srpnja 2027.;

(b)

ukupna veličina izdanja stalnih izdanja nakon 8. srpnja 2022. ne premašuje dvostruku ukupnu veličinu izdanja nepodmirenih pokrivenih obveznica na taj datum;

(c)

ukupna veličina izdanja pokrivenih obveznica na rok dospijeća ne premašuje 6 000 000 000 EUR ili ekvivalentni iznos u domaćoj valuti;

(d)

kolaterali se nalaze u državi članici koja primjenjuje stavak 1. na stalna izdanja pokrivenih obveznica.

Članak 31.

Preispitivanja i izvješća

1.   Komisija, u bliskoj suradnji s EBA-om, do 8. srpnja 2024. podnosi Europskom parlamentu i Vijeću izvješće, te mu prema potrebi prilaže zakonodavni prijedlog, o tome može li se i na koji način za kreditne institucije iz trećih zemalja koje izdaju pokrivene obveznice i za ulagatelje u te pokrivene obveznice uvesti sustav istovjetnosti uzimajući u obzir međunarodna kretanja u području pokrivenih obveznica, osobito razvoj zakonodavnih okvira u trećim zemljama.

2.   Komisija, u bliskoj suradnji s EBA-om, do 8. srpnja 2025. podnosi Europskom parlamentu i Vijeću izvješće o provedbi ove Direktive u pogledu razine zaštite ulagatelja i o kretanjima u pogledu izdavanja pokrivenih obveznica u Uniji. Izvješće sadržava preporuke za daljnje djelovanje. Izvješće sadržava informacije o:

(a)

kretanjima u pogledu broja odobrenja za izdavanje pokrivenih obveznica;

(b)

kretanjima u pogledu broja pokrivenih obveznica izdanih u skladu s odredbama nacionalnog prava kojima se prenosi ova Direktiva i u skladu s člankom 129. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(c)

kretanjima u pogledu imovine kojom je osigurano izdavanje pokrivenih obveznica;

(d)

kretanjima u pogledu stupnja veće razine kolateralizacije;

(e)

prekograničnim ulaganjima u pokrivene obveznice, između ostalog o priljevu ulaganja iz trećih zemalja i odljevu ulaganja u treće zemlje;

(f)

kretanjima u pogledu izdavanja pokrivenih obveznica sa strukturama za produljenje roka dospijeća;

(g)

kretanjima u pogledu rizika i koristi upotrebe izloženosti kako je navedeno u članku 129. stavku 1. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(h)

funkcioniranju tržištâ pokrivenih obveznica.

3.   Države članice do 8. srpnja 2024. dostavljaju Komisiji informacije o pitanjima navedenima u stavku 2.

4.   Komisija do 8. srpnja 2024., nakon naručivanja i dobivanja studije o procjeni rizika i koristi koji proizlaze iz pokrivenih obveznica sa strukturama za produljenje roka dospijeća i nakon savjetovanja s EBA-om, donosi izvješće i podnosi tu studiju i to izvješće Europskom parlamentu i Vijeću te im prema potrebi prilaže zakonodavni prijedlog.

5.   Komisija do 8. srpnja 2024. donosi izvješće o mogućnosti uvođenja instrumenta „dvostruke zaštite” nazvanog „europske osigurane obveznice”. Komisija to izvješće podnosi Europskom parlamentu i Vijeću te mu prema potrebi prilaže zakonodavni prijedlog.

Članak 32.

Prenošenje

1.   Države članice do 8. srpnja 2021. donose i objavljuju zakone i druge propise koji su potrebni radi usklađivanja s ovom Direktivom. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

One primjenjuju te odredbe najkasnije od 8. srpnja 2022.

Kada države članice donose te odredbe, one sadržavaju upućivanje na ovu Direktivu ili se na nju upućuje prilikom njihove službene objave. Načine tog upućivanja određuju države članice.

2.   Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 33.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 34.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 27. studenoga 2019.

Za Europski parlament

Predsjednik

D. M. SASSOLI

Za Vijeće

Predsjednica

T. TUPPURAINEN


(1)  SL C 367, 10.10.2018., str. 56.

(2)  Stajalište Europskog parlamenta od 18. travnja 2019. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Odluka Vijeća od 8. studenoga 2019.

(3)  Direktiva 2009/65/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na subjekte za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS) (SL L 302, 17.11.2009., str. 32.).

(4)  Uredba (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL L 176, 27.6.2013., str. 1.).

(5)  Delegirana uredba Komisije (EU) 2015/35 od 10. listopada 2014. o dopuni Direktive 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o osnivanju i obavljanju djelatnosti osiguranja i reosiguranja (Solventnost II) (SL L 12, 17.1.2015., str. 1.).

(6)  Delegirana uredba Komisije (EU) 2015/61 оd 10. listopada 2014. o dopuni Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu zahtjeva za likvidnosnu pokrivenost kreditnih institucija (SL L 11, 17.1.2015., str. 1.).

(7)  Direktiva 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava te o izmjeni Direktive Vijeća 82/891/EEZ i direktiva 2001/24/EZ, 2002/47/EZ, 2004/25/EZ, 2005/56/EZ, 2007/36/EZ, 2011/35/EU, 2012/30/EU i 2013/36/EU te uredbi (EU) br. 1093/2010 i (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 173, 12.6.2014., str. 190.).

(8)  Preporuka Europskog odbora za sistemske rizike od 20. prosinca 2012. o financiranju kreditnih institucija (ESRB/2012/2) (SL C 119, 25.4.2013., str. 1.).

(9)  Uredba (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za bankarstvo), kojom se izmjenjuje Odluka br. 716/2009/EZ i stavlja izvan snage Odluka Komisije 2009/78/EZ (SL L 331, 15.12.2010., str. 12.).

(10)  Izvješće EBA-e o pokrivenim obveznicama – preporuke za usklađivanje okvirâ za pokrivene obveznice u EU-u (2016.), EBA-Op-2016-23.

(11)  Direktiva Komisije 2006/111/EZ od 16. studenoga 2006. o transparentnosti financijskih odnosa između država članica i javnih poduzeća, kao i o financijskoj transparentnosti unutar određenih poduzeća (SL L 318, 17.11.2006., str. 17.).

(12)  Direktiva 2002/47/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. lipnja 2002. o financijskom kolateralu (SL L 168, 27.6.2002., str. 43.).

(13)  Uredba Vijeća (EU) br. 1024/2013 od 15. listopada 2013. o dodjeli određenih zadaća Europskoj središnjoj banci u vezi s politikama bonitetnog nadzora kreditnih institucija (SL L 287, 29.10.2013., str. 63.).

(14)  SL C 369, 17.12.2011., str. 14.

(15)  Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka (SL L 8, 12.1.2001., str. 1.).

(16)  Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL L 119, 4.5.2016., str. 1.).

(17)  Uredba (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2018. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 45/2001 i Odluke br. 1247/2002/EZ (SL L 295, 21.11.2018., str. 39.).

(18)  Uredba (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za vrijednosne papire i tržišta kapitala), izmjeni Odluke br. 716/2009/EZ i stavljanju izvan snage Odluke Komisije 2009/77/EZ (SL L 331, 15.12.2010., str. 84.).

(19)  Uredba (EU) 2019/2160 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. studenoga 2019. o izmjeni Uredbe (EU) br. 575/2013 u pogledu izloženosti u obliku pokrivenih obveznica (vidjeti stranicu 1 ovoga Službenog lista).


II. Nezakonodavni akti

UREDBE

18.12.2019   

HR

Službeni list Europske unije

L 328/58


PROVEDBENA UREDBA KOMISIJE (EU) 2019/2163

оd 17. prosinca 2019.

o utvrđivanju graničnog obujma za godine 2020. i 2021. za potrebe moguće primjene dodatnih uvoznih carina na određeno voće i povrće

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda i stavljanju izvan snage uredbi Vijeća (EEZ) br. 922/72, (EEZ) br. 234/79, (EZ) br. 1037/2001 i (EZ) br. 1234/2007 (1), a posebno njezin članak 183. prvi stavak točku (b),

budući da:

(1)

Člankom 39. Provedbene uredbe Komisije (EU) 2017/892 (2) predviđa se da se dodatna uvozna carina iz članka 182. stavka 1. Uredbe (EU) br. 1308/2013 može primijeniti na proizvode i tijekom razdoblja navedenih u Prilogu VII. toj provedbenoj uredbi. Dodatna uvozna carina mora se primjenjivati ako količina bilo kojeg proizvoda puštenog u slobodan promet za bilo koje razdoblje primjene utvrđeno u tom prilogu premaši količinu aktiviranja godišnjeg uvoza za taj proizvod. Dodatne uvozne carine ne primjenjuju se ako postoji mala vjerojatnost da će uvoz dovesti do poremećaja na tržištu Unije ili ako bi učinci bili nerazmjerni postavljenom cilju.

(1)

U skladu s člankom 182. stavkom 1. drugim podstavkom Uredbe (EU) br. 1308/2013 granični obujam uvoza za moguću primjenu dodatnih uvoznih carina za određeno voće i povrće utvrđuje se na temelju podataka o uvozu i domaćoj potrošnji za prethodne tri godine. Granični obujam za određeno voće i povrće za godine 2020. i 2021. trebalo bi utvrditi na temelju podataka koje su dostavile države članice za godine 2016., 2017. i 2018.

(2)

S obzirom na to da razdoblje primjene mogućih dodatnih uvoznih carina kako je utvrđeno u Prilogu VII. Provedbenoj Uredbi (EU) 2017/892 za niz proizvoda počinje 1. siječnja, ova bi se Uredba trebala početi primjenjivati od 1. siječnja 2020. i stoga bi trebala stupiti na snagu što je prije moguće,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Granični obujam iz članka 182. stavka 1. prvog podstavka točke (b) Uredbe (EU) br. 1308/2013 za proizvode navedene u Prilogu VII. Provedbenoj uredbi (EU) 2017/892 za godine 2020. i 2021. naveden je u Prilogu ovoj Uredbi.

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 1. siječnja 2020.

Prestaje važiti 30. lipnja 2021.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 17. prosinca 2019.

Za Komisiju

Predsjednica

Ursula VON DER LEYEN


(1)  SL L 347, 20.12.2013., str. 671.

(2)  Provedbena uredba Komisije (EU) 2017/892 оd 13. ožujka 2017. o utvrđivanju pravila za primjenu Uredbe (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u sektoru voća i povrća te prerađevina voća i povrća (SL L 138, 25.5.2017., str. 57.).


PRILOG

Granični obujam za proizvode i razdoblja utvrđene u Prilogu VII. Provedbenoj uredbi (EU) 2017/892 za potrebe moguće primjene dodatnih uvoznih carina

Neovisno o pravilima tumačenja kombinirane nomenklature, smatra se da opis robe ima samo indikativnu vrijednost. Za potrebe ovog Priloga područje primjene dodatnih uvoznih carina određuje se područjem primjene oznaka KN koje su vrijedile u trenutku donošenja ove Uredbe.

Redni broj

Oznaka KN

Opis proizvoda

Razdoblje primjene

Granični obujam (u tonama)

2020.

2021.

78.0020

0702 00 00

Rajčice

Od 1. lipnja do 30. rujna

 

54 848

78.0015

Od 1. listopada

do 31. svibnja

578 315

78.0065

0707 00 05

Krastavci

Od 1. svibnja do 31. listopada

 

62 171

78.0075

Od 1. studenoga

do 30. travnja

48 583

78.0085

0709 91 00

Artičoke

Od 1. studenoga

do 30. lipnja

8 244

78.0100

0709 93 10

Tikvice

Od 1. siječnja do 31. prosinca

 

94 081

78.0110

0805 10 22

0805 10 24

0805 10 28

Naranče

Od 1. prosinca

do 31. svibnja

466 660

78.0120

0805 22 00

Klementine

Od 1. studenoga

do kraja veljače

241 919

78.0130

0805 21

0805 29 00

Mandarine (uključujući tangerske i satsuma mandarine); wilkings i slični križanci agruma

Od 1. studenoga

do kraja veljače

96 897

78.0160

0805 50 10

Limuni

Od 1. siječnja do 31. svibnja

 

351 591

78.0155

Od 1. lipnja do 31. prosinca

 

621 073

78.0170

0806 10 10

Stolno grožđe

Od 16. srpnja do 16. studenoga

 

214 307

78.0175

0808 10 80

Jabuke

Od 1. siječnja do 31. kolovoza

 

595 028

78.0180

Od 1. rujna do 31. prosinca

 

1 154 623

78.0220

0808 30 90

Kruške

Od 1. siječnja do 30. travnja

 

141 496

78.0235

Od 1. srpnja do 31. prosinca

 

106 940

78.0250

0809 10 00

Marelice

Od 1. lipnja do 31. srpnja

 

7 166

78.0265

0809 29 00

Trešnje, osim višanja

Od 16. svibnja do 15. kolovoza

 

104 573

78.0270

0809 30

Breskve, uključujući nektarine

Od 16. lipnja do 30. rujna

 

3 482

78.0280

0809 40 05

Šljive

Od 16. lipnja do 30. rujna

 

204 681


18.12.2019   

HR

Službeni list Europske unije

L 328/61


PROVEDBENA UREDBA KOMISIJE (EU) 2019/2164

оd 17. prosinca 2019.

o izmjeni Uredbe (EZ) br. 889/2008 o detaljnim pravilima za provedbu Uredbe Vijeća (EZ) br. 834/2007 o ekološkoj proizvodnji i označivanju ekoloških proizvoda s obzirom na ekološku proizvodnju, označivanje i kontrolu

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 834/2007 od 28. lipnja 2007. o ekološkoj proizvodnji i označivanju ekoloških proizvoda i stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 2092/91 (1), a posebno njezin članak 16. stavak 1., članak 16. stavak 3. točku (a) te članak 21. stavak 2.,

budući da:

(1)

U skladu s člankom 16. stavkom 3. točkom (b) Uredbe (EZ) br. 834/2007 nekoliko država članica dostavilo je Komisiji i drugim državama članicama dokumentaciju o određenim tvarima radi njihova odobrenja i uvrštenja u priloge I., II., VI. i VIII Uredbi Komisije (EZ) br. 889/2008 (2). Tu su dokumentaciju ocijenile stručna skupina za tehničko savjetovanje o ekološkoj proizvodnji (EGTOP) i Komisija.

(2)

U preporukama u vezi s gnojivima (3) EGTOP je među ostalim zaključio da su tvari „biougljen”, „otpad od mekušaca i ljuske od jaja” te „huminske i fulvinske kiseline” u skladu s ciljevima i načelima ekološke proizvodnje. Stoga bi navedene tvari trebalo uvrstiti u Prilog I. Uredbi (EZ) br. 889/2008. EGTOP je preporučio i da se pojasni definicija „kalcijeva karbonata” utvrđena u tom prilogu.

(3)

U preporukama u vezi sa sredstvima za zaštitu bilja (4) EGTOP je među ostalim zaključio da su tvari „maltodekstrin”, „vodikov peroksid”, „terpeni (eugenol, geraniol i timol)”, „natrijev klorid”, „cerevisan” i „piretrini iz biljaka osim biljke Chrysanthemum cinerariaefolium” u skladu s ciljevima i načelima ekološke proizvodnje. Stoga bi navedene tvari trebalo uvrstiti u Prilog II. Uredbi (EZ) br. 889/2008. Osim toga, EGTOP je iznio preporuke povezane sa strukturom tog Priloga.

(4)

U preporukama u vezi s hranom za životinje (5) EGTOP je među ostalim zaključio da su tvari „guar guma” kao dodatak hrani za životinje, „ekstrakt pitomog kestena” kao osjetilni dodatak te „betain, anhidrid” za monogastrične životinje i samo prirodnog ili ekološkog podrijetla, u skladu s ciljevima i načelima ekološke proizvodnje. Stoga bi navedene tvari trebalo uvrstiti u Prilog VI. Uredbi (EZ) br. 889/2008. U tom prilogu upućivanja na neke aditive za silažu nejasna su i potrebno ih je pojasniti kako bi se izbjegla zabuna.

(5)

U preporukama u vezi s hranom (6) EGTOP je među ostalim zaključio da su tvari „glicerol” kao ovlaživač u gel-kapsulama i površinski premaz u tabletama, „bentonit” kao pomoćna tvar u procesu proizvodnje, „L(+) mliječna kiselina i natrijev hidroksid” kao pomoćna tvar u procesu proizvodnje za ekstrakciju biljnih bjelančevina, „tara guma u prahu” kao zgušnjivač te „ekstrakt hmelja i ekstrakt kolofonija” u proizvodnji šećera u skladu s ciljevima i načelima ekološke proizvodnje. Stoga bi navedene tvari trebalo uvrstiti u Prilog VIII. Uredbi (EZ) br. 889/2008. Osim toga, EGTOP je preporučio da se za tara gumu u prahu, lecitine, glicerol, karuba gumu, gellan gumu, arapsku gumu, guar gumu i karnauba vosak zahtijeva da se proizvode ekološki. Subjektima bi trebalo omogućiti prijelazno razdoblje od tri godine kako bi imali dovoljno vremena za prilagodbu tom novom zahtjevu.

(6)

U Prilogu VIII.a Uredbi (EZ) br. 889/2008 neka su upućivanja na nazive aditiva neprecizna i potrebno ih je pojasniti kako bi se izbjegla zabuna.

(7)

Uredbu (EZ) br. 889/2008 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(8)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Odbora za ekološku proizvodnju,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Uredba (EZ) br. 889/2008 mijenja se kako slijedi:

1.

Prilog I. zamjenjuje se tekstom utvrđenim u Prilogu I. ovoj Uredbi;

2.

Prilog II. zamjenjuje se tekstom utvrđenim u Prilogu II. ovoj Uredbi;

3.

Prilog VI. zamjenjuje se tekstom utvrđenim u Prilogu III. ovoj Uredbi;

4.

Prilog VIII. zamjenjuje se tekstom utvrđenim u Prilogu IV. ovoj Uredbi;

5.

Prilog VIII.a zamjenjuje se tekstom utvrđenim u Prilogu V. ovoj Uredbi.

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 17. prosinca 2019.

Za Komisiju

Predsjednica

Ursula VON DER LEYEN


(1)  SL L 189, 20.7.2007., str. 1.

(2)  Uredba Komisije (EZ) br. 889/2008 od 5. rujna 2008. o detaljnim pravilima za provedbu Uredbe Vijeća (EZ) br. 834/2007 o ekološkoj proizvodnji i označivanju ekoloških proizvoda s obzirom na ekološku proizvodnju, označivanje i kontrolu (SL L 250, 18.9.2008., str. 1.).

(3)  Final report on fertilisers III (Završno izvješće o gnojivima III) https://ec.europa.eu/info/sites/info/files/food-farming-fisheries/farming/documents/final-report-egtop-fertilizers-iii_en.pdf.

(4)  Final report on plant protection products IV (Završno izvješće o sredstvima za zaštitu bilja IV) https://ec.europa.eu/info/publications/egtop-reports-organic-production_en.

(5)  Final report on feed III and food V (Završno izvješće o hrani za životinje III i o hrani V) https://ec.europa.eu/info/publications/egtop-reports-organic-production_en.

(6)  Final report on food IV (Završno izvješće o hrani IV) i Final report on feed III and food V (Završno izvješće o hrani za životinje III i o hrani V) https://ec.europa.eu/info/publications/egtop-reports-organic-production_en.


PRILOG I.

„PRILOG I.

Gnojiva, poboljšivači tla i nutrijenti iz članka 3. stavka 1. i članka 6.d stavka 2.

Napomena:

A: odobreno na temelju Uredbe (EEZ) br. 2092/91 i preneseno člankom 16. stavkom 3. točkom (c) Uredbe (EZ) br. 834/2007

B: odobreno na temelju Uredbe (EZ) br. 834/2007

Odobrenje

Naziv

Složeni proizvodi ili proizvodi koji sadržavaju samo materijale navedene u nastavku:

Opis, zahtjevi u pogledu sastava, uvjeti upotrebe

A

Stajski gnoj

Proizvod koji sadržava mješavinu životinjskog izmeta i biljne tvari (stelja za životinje)

Zabranjeno ako potječe iz industrijskog poljoprivrednog uzgoja

A

Osušeni stajski gnoj i dehidrirani gnoj peradi

Zabranjeno ako potječe iz industrijskog poljoprivrednog uzgoja

A

Kompostirani životinjski izmet, uključujući gnoj peradi i kompostirani stajski gnoj

Zabranjeno ako potječe iz industrijskog poljoprivrednog uzgoja

A

Tekući životinjski izmet

Primjena nakon kontrolirane fermentacije i/ili odgovarajućeg razrjeđivanja

Zabranjeno ako potječe iz industrijskog poljoprivrednog uzgoja

B

Kompostirana ili fermentirana mješavina kućnog otpada

Proizvod dobiven iz kućnog otpada odvojenog na izvoru, a koji je podvrgnut kompostiranju ili anaerobnoj fermentaciji za dobivanje bioplina

Samo biljni i životinjski kućni otpad

Samo kada se proizvodi u zatvorenom i nadziranom sustavu prikupljanja koji prihvaća država članica

Najviše koncentracije u mg/kg suhe tvari:

kadmij: 0,7; bakar: 70; nikal: 25; olovo: 45; cink: 200; živa:

0,4; krom (ukupno): 70; krom (VI): ne može se utvrditi

A

Treset

Primjena ograničena na vrtlarstvo (povrtlarstvo, uzgoj cvijeća, uzgoj drveća, uzgoj sadnica)

A

Otpad od uzgoja gljiva

Početni sastav supstrata ograničava se na proizvode iz ovog Priloga

A

Izmet glista (vermikompost) i insekata

 

A

Guano

 

A

Kompostirana ili fermentirana mješavina biljne tvari

Proizvod koji se dobiva od mješavina biljne tvari koja je podvrgnuta kompostiranju ili anaerobnoj fermentaciji za dobivanje bioplina

B

Digestat bioplina koji sadržava životinjske nusproizvode nad kojima je provedena kodigestija sa sirovinama biljnog ili životinjskog podrijetla, kako je navedeno u ovom Prilogu

Životinjski nusproizvodi (uključujući nusproizvode divljih životinja) kategorije 3. i sadržaj probavnog trakta kategorije 2. (kategorije 2. i 3., kako su definirane Uredbom (EZ) br. 1069/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (1)) ne smiju potjecati iz industrijskog poljoprivrednog uzgoja.

Postupci moraju biti u skladu s Uredbom Komisije (EU) br. 142/2011.

Ne smiju se primjenjivati na jestive dijelove biljke

B

Proizvodi ili nusproizvodi životinjskog podrijetla navedeni u nastavku:

 

krvno brašno

 

brašno od papaka

 

brašno od rogova

 

koštano brašno ili deželatinirano koštano brašno

 

riblje brašno

 

mesno brašno

 

brašno od perja, dlake i „chiquette”

 

vuna

 

krzno (1)

 

dlaka

 

mliječni proizvodi

 

hidrolizirane bjelančevine (2)

(1)

Najviša koncentracija kroma (VI) u mg/kg suhe tvari: ne može se utvrditi

(2)

Ne smiju se primjenjivati na jestive dijelove biljke

A

Proizvodi i nusproizvodi biljnog podrijetla za gnojiva

Primjeri: brašno iz pogače uljnih sjemenki, ljuske kakaa, ostaci kod dobivanja slada

B

Hidrolizirane bjelančevine biljnog podrijetla

 

A

Morske alge i proizvodi iz morskih algi

Ako se dobivaju izravno:

i.

fizičkim postupcima koji uključuju dehidraciju, zamrzavanje i mljevenje

ii.

ekstrakcijom vodom ili vodenom otopinom kiseline i/ili alkalnom otopinom

iii.

fermentacijom

A

Piljevina i iver

Drvo koje nije kemijski tretirano nakon sječe

A

Kompostirana kora drveća

Drvo koje nije kemijski tretirano nakon sječe

A

Drveni pepeo

Od drva koje nije kemijski tretirano nakon sječe

A

Meki mljeveni sirovi fosfat

Proizvod naveden u točki 7. Priloga I.A.2. Uredbi (EZ) br. 2003/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (2).

Sadržaj kadmija od najviše 90 mg/kg P205

A

Aluminij kalcijev fosfat

Proizvod naveden u točki 6. Priloga I.A.2. Uredbi (EZ) br. 2003/2003

Sadržaj kadmija od najviše 90 mg/kg P205

Primjena ograničena na bazična tla (pH > 7,5).

A

Bazična šljaka

Proizvodi navedeni u točki 1. Priloga I.A.2. Uredbi (EZ) br. 2003/2003

A

Sirova kalijeva sol ili kainit

Proizvodi navedeni u točki 1. Priloga I.A.3. Uredbi (EZ) br. 2003/2003

A

Kalijev sulfat, koji može sadržavati magnezijevu sol

Proizvod dobiven od sirove kalijeve soli postupkom fizičke ekstrakcije, koji može sadržavati magnezijeve soli

A

Ostaci žitarica u proizvodnji alkohola i ekstrakt takvih ostataka

Ostaci žitarica u proizvodnji alkohola s amonijakom isključeni su

A

Kalcijev karbonat, na primjer: kreda, lapor, mljeveni vapnenac, bretonski ameliorant (maerl), fosfatna kreda

Samo prirodnog podrijetla

B

Otpad od mekušaca

Samo kao proizvod održivog ribarstva, kako je definirano u članku 4. stavku 1. podstavku 7. Uredbe (EU) br. 1380/2013, ili proizvod ekološke akvakulture

B

Ljuske od jaja

Zabranjeno ako potječe iz industrijskog poljoprivrednog uzgoja

A

Magnezij i kalcijev karbonat

Samo prirodnog podrijetla

npr. magnezijeva kreda, mljeveni magnezij, vapnenac

A

Magnezijev sulfat (kiezerit)

Samo prirodnog podrijetla

A

Otopina kalcijeva klorida

Tretiranje listova stabla jabuke, nakon utvrđivanja nedostatka kalcija

A

Kalcijev sulfat (gips)

Proizvodi navedeni u točki 1. Priloga I.D Uredbi (EZ) br. 2003/2003

Samo prirodnog podrijetla

A, B

Industrijsko vapno iz proizvodnje šećera

Nusproizvod proizvodnje šećera od šećerne repe i šećerne trske

A

Industrijsko vapno od proizvodnje soli u vakuumu

Nusproizvod proizvodnje soli u vakuumu od rasola iz planina

A

Elementarni sumpor

Proizvodi navedeni u Prilogu I.D.3. Uredbi (EZ) br. 2003/2003

A

Elementi u tragovima

Neekološki mikronutrijenti navedeni u dijelu E Priloga I. Uredbi (EZ) br. 2003/2003

A

Natrijev klorid

 

A

Kameno brašno i gline

 

B

Leonardit (sirovi organski sediment s visokim udjelom huminskih kiselina)

Samo ako je dobiven kao nusproizvod rudarskih aktivnosti

B

Huminske i fulvinske kiseline

Samo ako su dobivene primjenom anorganskih soli/otopina, isključujući amonijeve soli, ili ako su dobivene pročišćivanjem vode za piće

B

Ksilit

Samo ako je dobiven kao nusproizvod rudarskih aktivnosti (npr. nusproizvod vađenja mrkog ugljena)

B

Hitin (polisaharid dobiven od ljuske rakova)

Samo ako je dobiven kao proizvod održivog ribarstva, kako je definirano u članku 4. stavku 1. podstavku 7. Uredbe (EU) br. 1380/2013, ili ekološke akvakulture

B

Organski bogati sediment podrijetlom iz slatkih voda nastao u uvjetima bez prisutnosti kisika

(npr. sapropel)

Samo organski sedimenti koji su nusproizvodi upravljanja slatkim vodama ili koji su ekstrahirani iz područja na kojima se prethodno nalazila slatka voda.

Ekstrakcija bi se, prema potrebi, trebala provoditi na način da prouzroči najmanji mogući učinak na vodni sustav

Samo sedimenti koji potječu iz izvora koji nisu zagađeni pesticidima, postojanim organskim onečišćujućim tvarima i tvarima sličnima benzinu

Najviše koncentracije u mg/kg suhe tvari: kadmij: 0,7; bakar: 70; nikal: 25; olovo: 45; cink: 200; živa: 0,4; krom (ukupno): 70; krom (VI): ne može se utvrditi

B

Biougljen – proizvod koji se dobiva pirolizom od širokog spektra organskih materijala biljnog podrijetla i upotrebljava se kao poboljšivač tla

Samo od materijala biljnog podrijetla, netretiranih ili tretiranih proizvodima navedenima u Prilogu II.

Najviše 4 mg policikličkih aromatskih ugljikovodika po kilogramu suhe stvari. Ta se vrijednost preispituje svake druge godine, uzimajući u obzir rizik od akumulacije do koje bi došlo jer je proizvod upotrijebljen više puta


(1)  Uredba Komisije (EU) br. 142/2011 od 25. veljače 2011. o provedbi Uredbe (EZ) br. 1069/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju zdravstvenih pravila za nusproizvode životinjskog podrijetla i od njih dobivene proizvode koji nisu namijenjeni prehrani ljudi i o provedbi Direktive Vijeća 97/78/EZ u pogledu određenih uzoraka i predmeta koji su oslobođeni veterinarskih pregleda na granici na temelju te Direktive (SL L 54, 26.2.2011., str. 1.).

(2)  Uredba (EZ) br. 2003/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. listopada 2003. o gnojivima (SL L 304, 21.11.2003., str. 1.).


PRILOG II.

„PRILOG II.

Pesticidi – sredstva za zaštitu bilja iz članka 5. stavka 1.

Sve tvari navedene u ovom prilogu moraju biti u skladu barem s uvjetima upotrebe navedenima u Prilogu Provedbenoj Uredbi Komisije (EU) br. 540/2011 (1). Stroži uvjeti upotrebe za ekološku proizvodnju navedeni su u drugom stupcu svake tablice.

1.   Tvari biljnog ili životinjskog podrijetla

Naziv

Opis, zahtjevi u pogledu sastava, uvjeti upotrebe

Allium sativum (ekstrakt češnjaka)

 

Azadirahtin izlučen iz Azadirachta indica (stablo nim)

 

Pčelinji vosak

Samo kao sredstvo za obrezivanje/zaštitno sredstvo za rane

COS-OGA

 

Hidrolizirane bjelančevine osim želatine

 

Laminarin

Kelp se mora uzgajati ekološki u skladu s člankom 6.d ili brati na održiv način u skladu s člankom 6.c

Maltodekstrin

 

Feromoni

Samo u klopkama i raspršivačima.

Biljna ulja

Sve upotrebe odobrene, osim kao herbicid.

Piretrini

Samo biljnog podrijetla

Kvasija izlučena od Quassia amara

Samo kao insekticid, repelent

Repelenti životinjskog ili biljnog podrijetla koji odbijaju mirisom/ovčja mast

Samo na nejestivim dijelovima biljaka i ako biljne sirovine nisu namijenjene prehrani ovaca ili koza

Salix spp. Cortex (odnosno ekstrakt kore vrbe)

 

Terpeni (eugenol, geraniol i timol)

 

2.   Osnovne tvari

Osnovne tvari koje se temelje na prehrambenim proizvodima (uključujući lecitine, saharozu, fruktozu, ocat, sirutku, hitozan hidroklorid (1), Equisetum arvense itd.)

Samo one osnovne tvari kako su definirane u članku 23. Uredbe (EZ) br. 1107/2009 (2) koje su hrana kako je definirana u članku 2. Uredbe (EZ) br. 178/2002 i biljnog su ili životinjskog podrijetla

Te tvari ne smiju se upotrebljavati kao herbicidi

3.   Mikroorganizmi, tvari koje proizvode mikroorganizmi ili tvari koje su dobivene od mikroorganizama

Naziv

Opis, zahtjevi u pogledu sastava, uvjeti upotrebe

Mikroorganizmi

Ne potječu od GMO-a

Spinosad

 

Cerevisan

 

4.   Tvari koje nisu spomenute u odjeljcima 1., 2. i 3.

Naziv

Opis, zahtjevi u pogledu sastava, uvjeti ili ograničenja upotrebe

Aluminijev silikat (kaolin)

 

Kalcijev hidroksid

Kada se upotrebljava kao fungicid, samo za stabla voćki, uključujući rasadnike, za suzbijanje Nectria galligena.

Ugljikov dioksid

 

Spojevi bakra u obliku bakrenog hidroksida, bakrenog oksiklorida, bakrenog oksida, bordoške juhe i trivalentnog bakrenog sulfata

 

Diamonijev fosfat

Samo kao atraktant u klopkama

Etilen

 

Masne kiseline

Sve upotrebe odobrene, osim kao herbicid.

Željezov fosfat (željezov(III) ortofosfat)

Pripravci koji se razmazuju po površini između uzgojenih biljaka

Vodikov peroksid

 

Kieselgur (diatomejska zemlja)

 

Sumporno vapno (kalcijev polisulfid)

 

Parafinsko ulje

 

Kalijev i natrijev hidrogen karbonat (odnosno kalijev/natrijev bikarbonat)

 

Piretroidi (samo deltametrin ili lambda-cihalotrin)

Samo u klopkama s posebnim atraktantima; samo protiv Bactrocera oleae i Ceratitis capitata Wied

Kvarcni pijesak

 

Natrijev klorid

Sve upotrebe odobrene, osim kao herbicid.

Sumpor

 


(1)  Provedbena uredba Komisije (EU) br. 540/2011 od 25. svibnja 2011. o provedbi Uredbe (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu popisa odobrenih aktivnih tvari (SL L 153, 11.6.2011., str. 1.).

(2)  Dobiven kao proizvod održivog ribarstva ili ekološke akvakulture.

(3)  Uredba (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja (SL L 309, 24.11.2009., str. 1.).


PRILOG III.

„PRILOG VI.

Aditivi u hrani za životinje koji se koriste u hranidbi životinja prema članku 22. točki (g), članku 24. stavku 2. i članku 25.m stavku 2.

Aditivi u hrani za životinje navedeni u ovom Prilogu moraju biti odobreni u skladu s Uredbom (EZ) br. 1831/2003 Europskog parlamenta i Vijeća.

1.   TEHNIČKI ADITIVI

(a)   Konzervansi

Identifikacijski brojevi ili funkcionalne skupine

Tvar

Opis, uvjeti upotrebe

 

E 200

Sorbinska kiselina

 

 

E 236

Mravlja kiselina

 

 

E 237

Natrijev formijat

 

 

E 260

Octena kiselina

 

 

E 270

Mliječna kiselina

 

 

E 280

Propionska kiselina

 

 

E 330

Limunska kiselina

 

(b)   Antioksidansi

Identifikacijski broj ili funkcionalne skupine

Tvar

Opis, uvjeti upotrebe

 

1b306(i)

Ekstrakti tokoferola iz biljnih ulja

 

 

1b306(ii)

Ekstrakti bogati tokoferolom iz biljnih ulja (bogati delta-tokoferolom)

 

(c)   Emulgatori, stabilizatori, zgušnjivači i tvari za želiranje

Identifikacijski brojevi ili funkcionalne skupine

Tvar

Opis, uvjeti upotrebe

 

1c322

Lecitini

Samo ako su dobiveni iz ekoloških sirovina.

 

 

 

Upotreba ograničena na hranu za životinje akvakulture.

(d)   Veziva i tvari za sprečavanje zgrudnjavanja

Identifikacijski broj ili funkcionalne skupine

Tvar

Opis, uvjeti upotrebe

 

E 412

Guar guma

 

 

E 535

Natrijev ferocijanid

Najveća stalna doza: 20 mg/kg NaCl izračunano kao ferocijanidni anion.

 

E 551b

Koloidalni kremen

 

 

E 551c

Kieselgur (dijatomejska zemlja, očišćena)

 

 

1m558i

Bentonit

 

 

E 559

Kaolinske gline, bez azbesta

 

 

E 560

Prirodne mješavine steatitâ i klorita

 

 

E 561

Vermikulit

 

 

E 562

Sepiolit

 

 

E 566

Natrolit-fonolit

 

 

1g568

Klinoptilolit sedimentnog podrijetla

 

 

E 599

Perlit

 

(e)   Aditivi za silažu

Identifikacijski broj ili funkcionalne skupine

Tvar

Opis, uvjeti upotrebe

1k

1k236

Enzimi,mikroorganizmi

Mravlja kiselina

Upotreba je ograničena na proizvodnju silaže kad vremenski uvjeti ne omogućuju odgovarajuću fermentaciju.

Upotreba mravlje i propionske kiseline te njihovih natrijevih soli u proizvodnji silaže dopuštena je samo kad vremenski uvjeti onemogućuju odgovarajuću fermentaciju

1k237

Natrijev formijat

1k280

Propionska kiselina

1k281

Natrijev propionat

2.   OSJETILNI ADITIVI

Identifikacijski broj ili funkcionalne skupine

Tvar

Opis, uvjeti upotrebe

2b

Aromatske tvari

Samo ekstrakti iz poljoprivrednih proizvoda.

 

Castanea sativa Mill.: ekstrakt kestena

 

3.   PREHRAMBENI ADITIVI

(a)   Vitamini, provitamini i kemijski točno definirane tvari sličnog učinka

Identifikacijski broj ili funkcionalne skupine

Tvar

Opis, uvjeti upotrebe

3a

Vitamini i provitamini

Dobiveni iz poljoprivrednih proizvoda.

Ako su dobiveni sintetički, samo oni vitamini koji su istovjetni vitaminima dobivenima iz poljoprivrednih proizvoda smiju se upotrebljavati za monogastrične životinje i životinje akvakulture.

Ako su dobiveni sintetički, samo vitamini A, D i E istovjetni vitaminima dobivenima iz poljoprivrednih proizvoda smiju se upotrebljavati za preživače; upotreba podliježe prethodnom odobrenju država članica na temelju procjene mogućnosti da preživači iz ekološkog uzgoja dobiju potrebne količine navedenih vitamina u svojim krmnim obrocima.

3a920

Betain, anhidrid

Samo za monogastrične životinje

Samo prirodnog podrijetla i, ako je moguće, ekološkog podrijetla

(b)   Spojevi elemenata u tragovima

 

Identifikacijski broj ili funkcionalne skupine

Tvar

Opis, uvjeti upotrebe

 

E1 Željezo

 

 

 

3b101

Željezov(II) karbonat (siderit)

 

 

3b103

Željezov(II) sulfat monohidrat

 

 

3b104

Željezov(II) sulfat heptahidrat

 

 

3b201

Kalijev jodid

 

 

3b202

Kalcijev jodat, anhidrid

 

 

3b203

Obloženi granulirani kalcijev jodat, anhidrid

 

 

3b301

Kobaltov(II) acetat tetrahidrat

 

 

3b302

Kobaltov(II) karbonat

 

 

3b303

Kobaltov(II) karbonat hidroksid (2:3) monohidrat

 

 

3b304

Obloženi granulirani kobaltov(II) karbonat hidroksid (2:3) monohidrat

 

 

3b305

Kobaltov(II) sulfat heptahidrat

 

 

3b402

Bakrov(II) karbonat dihidroksi monohidrat

 

 

3b404

Bakrov(II) oksid

 

 

3b405

Bakrov(II) sulfat pentahidrat

 

 

3b409

Dibakrov klorid trihidroksid (TBCC)

 

 

3b502

Manganov(II) oksid

 

 

3b503

Manganov sulfat, monohidrat

 

 

3b603

Cinkov oksid

 

 

3b604

Cinkov sulfat heptahidrat

 

 

3b605

Cinkov sulfat monohidrat

 

 

3b609

Cink klorid hidroksi monohidrat (TBZC)

 

 

3b701

Natrijev molibdat dihidrat

 

 

3b801

Natrijev selenit

 

 

3b810, 3b811, 3b812,

3b813 i 3b817

Selenizirani inaktivirani kvasac

 

4.   ZOOTEHNIČKI ADITIVI

Identifikacijski broj ili funkcionalneskupine

Tvar

Opis, uvjetiupotrebe

4a, 4b, 4c i 4d

Enzimi i mikroorganizmi u kategoriji Zootehničkih aditiva

 


PRILOG IV.

„PRILOG VIII.

Određeni proizvodi i tvari za primjenu u proizvodnji prerađene ekološke hrane, kvasca i proizvoda od kvasca iz članka 27. stavka 1. točke (a) i članka 27.a točke (a)

ODJELJAK A — PREHRAMBENI ADITIVI, UKLJUČUJUĆI NOSAČE

Za potrebe izračuna iz članka 23. stavka 4. točke (a) podtočke ii. Uredbe (EZ) br. 834/2007, prehrambeni aditivi označeni zvjezdicom u stupcu oznake računaju se kao sastojci poljoprivrednog podrijetla.

Oznaka

Naziv

Priprema prehrambenih proizvoda

Posebni uvjeti i ograničenja uz one iz Uredbe (EZ) br. 1333/2008

biljnog podrijetla

Životinjskog podrijetla

E 153

Biljni ugljen

 

X

Pepeljasti kozji sir

Sir morbier

E 160b*

Annatto, Bixin, Norbixin

 

X

Crveni sir Gloucester

Sir Double Gloucester

Sir Cheddar

Sir Mimolette

E 170

Kalcijev karbonat

X

X

Ne koristi se za bojenje ni za obogaćivanje proizvoda kalcijem

E 220

Sumporni dioksid

X

X (Samo za medovinu)

U voćnim vinima (vino od voća osim grožđa, uključujući jabučno vino i pjenušavi kruškovac) i medovini s dodanim šećerom ili bez njega: 100 mg/l (najviše moguće razine dostupne iz svih izvora, izražene kao SO2 u mg/l)

E 223

Natrijev metabisulfit

 

X

Rakovi

E 224

Kalijev metabisulfit

X

X (Samo za medovinu)

U voćnim vinima (vino od voća osim grožđa, uključujući jabučno vino i pjenušavi kruškovac) i medovini s dodanim šećerom ili bez njega: 100 mg/l (najviše moguće razine dostupne iz svih izvora, izražene kao SO2 u mg/l)

E250

Natrijev nitrit

 

X

Za mesne proizvode. Može se upotrebljavati samo ako je nadležnom tijelu dokazano da ne postoji tehnološka alternativa koja pruža ista jamstva i/ili koja omogućava zadržavanje posebnih karakteristika proizvoda. Ne u kombinaciji s E252. Okvirna ulazna količina izražena kao NaNO2: 80 mg/kg; najviša ulazna količina izražena kao NaNO2: 50 mg/kg

E252

Kalijev nitrat

 

X

Za mesne proizvode. Može se upotrebljavati samo ako je nadležnom tijelu dokazano da ne postoji tehnološka alternativa koja pruža ista jamstva i/ili koja omogućava zadržavanje posebnih karakteristika proizvoda. Ne u kombinaciji s E250. Okvirna ulazna količina izražena kao NaNO3: 80 mg/kg; najviša ulazna količina izražena kao NaNO3: 50 mg/kg

E 270

Mliječna kiselina

X

X

 

E 290

Ugljikov dioksid

X

X

 

E 296

Jabučna kiselina

X

 

 

E 300

Askorbinska kiselina

X

X

Kad je riječ o prehrambenim proizvodima životinjskog podrijetla: mesni proizvodi

E 301

Natrijev askorbat

 

X

Kad je riječ o prehrambenim proizvodima životinjskog podrijetla: mesni proizvodi u vezi s nitratima i nitritima

E 306(*)

Ekstrakt s visokim sadržajem tokoferola

X

X

Antioksidans

E 322(*)

Lecitini

X

X

Kad je riječ o prehrambenim proizvodima životinjskog podrijetla: mliječni proizvodi.

Samo ako su dobiveni iz ekološke proizvodnje. Primjenjuje se od 1. siječnja 2022. Do tog datuma, samo ako su dobiveni iz ekoloških sirovina.

E 325

Natrijev laktat

 

X

Proizvodi na bazi mlijeka i mesni proizvodi

E 330

Limunska kiselina

X

X

 

E 331

Natrijevi citrati

X

X

 

E 333

Kalcijevi citrati

X

 

 

E 334

Vinska kiselina (L(+)-)

X

X (Samo za medovinu)

Kad je riječ o prehrambenim proizvodima životinjskog podrijetla: medovina.

E 335

Natrijevi tartarati

X

 

 

E 336

Kalijevi tartarati

X

 

 

E 341 (i)

Monokalcijev fosfat

X

 

Sredstvo za dizanje u brašnu za brzo dizanje

E 392*

Ekstrakti ružmarina

X

X

Samo ako su dobiveni iz ekološke proizvodnje

E 400

Alginska kiselina

X

X

Kad je riječ o prehrambenim proizvodima životinjskog podrijetla: proizvodi na bazi mlijeka

E 401

Natrijev alginat

X

X

Kad je riječ o prehrambenim proizvodima životinjskog podrijetla: proizvodi na bazi mlijeka

E 402

Kalijev alginat

X

X

Kad je riječ o prehrambenim proizvodima životinjskog podrijetla: proizvodi na bazi mlijeka

E 406

Agar

X

X

Kad je riječ o prehrambenim proizvodima životinjskog podrijetla: proizvodi na bazi mlijeka i mesni proizvodi

E 407

Karagenan

X

X

Kad je riječ o prehrambenim proizvodima životinjskog podrijetla: proizvodi na bazi mlijeka

E 410*

Karuba guma

X

X

Samo ako je dobivena iz ekološke proizvodnje. Primjenjuje se od 1. siječnja 2022.

E 412*

Guar guma

X

X

Samo ako je dobivena iz ekološke proizvodnje. Primjenjuje se od 1. siječnja 2022.

E 414*

Arapska guma

X

X

Samo ako je dobivena iz ekološke proizvodnje. Primjenjuje se od 1. siječnja 2022.

E 415

Ksantan guma

X

X

 

E 417

Tara guma u prahu

X

X

Zgušnjivač

Samo ako je dobivena iz ekološke proizvodnje. Primjenjuje se od 1. siječnja 2022.

E 418

Gellan guma

X

X

Samo oblik s visokim udjelom acila

Samo ako je dobivena iz ekološke proizvodnje. Primjenjuje se od 1. siječnja 2022.

E 422

Glicerol

X

X

Samo biljnog podrijetla

Samo ako je dobiven iz ekološke proizvodnje. Primjenjuje se od 1. siječnja 2022.

Za biljne ekstrakte i arome te kao ovlaživač u gel-kapsulama i površinski premaz u tabletama

E 440 (i)*

Pektin

X

X

Kad je riječ o prehrambenim proizvodima životinjskog podrijetla: proizvodi na bazi mlijeka

E 464

Hidroksipropil metilceluloza

X

X

Materijal za enkapsuliranje

E 500

Natrijevi karbonati

X

X

 

E 501

Kalijevi karbonati

X

 

 

E 503

Amonijevi karbonati

X

 

 

E 504

Magnezijevi karbonati

X

 

 

E 509

Kalcijev klorid

 

X

Koagulacija mlijeka

E 516

Kalcijev sulfat

X

 

Nositelj

E 524

Natrijev hidroksid

X

 

Površinska obrada bavarskog peciva „Laugengebäck” i regulacija kiselosti u ekološkim aromama

E 551

Silicijev dioksid

X

X

Za začinsko bilje i začine u suhom praškastom obliku, arome i propolis

E 553b

Talk

X

X

Kad je riječ o prehrambenim proizvodima životinjskog podrijetla: površinska obrada kobasica

E 901

Pčelinji vosak

X

 

Kao sredstvo za glaziranje samo za slastice

Pčelinji vosak iz ekološke proizvodnje

E 903

Karnauba vosak

X

 

Kao sredstvo za glaziranje za slastice

Kao metoda ublažavanja za obvezno tretiranje voća velikom hladnoćom kao karantenskom mjerom protiv štetnih organizama (Provedbena direktiva Komisije (EU) 2017/1279) (1)

Samo ako je dobiven iz ekološke proizvodnje. Primjenjuje se od 1. siječnja 2022. Do tog datuma, samo ako je dobiven iz ekoloških sirovina

E 938

Argon

X

X

 

E 939

Helij

X

X

 

E 941

Dušik

X

X

 

E 948

Kisik

X

X

 

E 968

Eritritol

X

X

Samo ako je dobiven iz ekološke proizvodnje bez upotrebe tehnologije razmjene iona

ODJELJAK B — POMOĆNE TVARI ZA PRERADU I DRUGI PROIZVODI KOJI SE MOGU KORISTITI ZA PRERADU SASTOJAKA POLJOPRIVREDNOG PODRIJETLA IZ EKOLOŠKE PROIZVODNJE

Naziv

Priprema svih prehrambenih proizvoda biljnog podrijetla

Priprema svih prehrambenih proizvoda životinjskog podrijetla

Posebni uvjeti i ograničenja uz one iz Uredbe (EZ) br. 1333/2008

Voda

X

X

Pitka voda u smislu Direktive Vijeća 98/83/EZ

Kalcijev klorid

X

 

Koagulant

Kalcijev karbonat

X

 

 

Kalcijev hidroksid

X

 

 

Kalcijev sulfat

X

 

Koagulant

Magnezijev klorid (ili nigari)

X

 

Koagulant

Kalijev karbonat

X

 

Kad je riječ o prehrambenim proizvodima biljnog podrijetla: sušenje grožđa

Natrijev karbonat

X

X

 

Mliječna kiselina

 

X

Kad je riječ o prehrambenim proizvodima životinjskog podrijetla: za regulaciju pH vrijednosti slane kupke u proizvodnji sira

L(+) mliječna kiselina dobivena fermentacijom

X

 

Kad je riječ o prehrambenim proizvodima biljnog podrijetla: za pripremu ekstrakta biljnih bjelančevina

Limunska kiselina

X

X

 

Natrijev hidroksid

X

 

Kad je riječ o prehrambenim proizvodima biljnog podrijetla: za proizvodnju šećera; za proizvodnju ulja osim proizvodnje maslinova ulja; za pripremu ekstrakta biljnih bjelančevina

Sumporna kiselina

X

X

Proizvodnja želatine

Proizvodnja šećera

Ekstrakt ječma

X

 

Kad je riječ o prehrambenim proizvodima biljnog podrijetla: samo za antimikrobne namjene u proizvodnji šećera.

Ako je moguće, iz ekološke proizvodnje

Ekstrakt kolofonija

X

 

Kad je riječ o prehrambenim proizvodima biljnog podrijetla: samo za antimikrobne namjene u proizvodnji šećera.

Ako je moguće, iz ekološke proizvodnje

Solna kiselina

 

X

Kad je riječ o prehrambenim proizvodima životinjskog podrijetla: proizvodnja želatine; za regulaciju pH vrijednosti slane kupke u preradi sireva Gouda, Edam, Maasdammer, Boerenkaas, Friese i Leidse Nagelkaas

Amonijev hidroksid

 

X

Kad je riječ o prehrambenim proizvodima životinjskog podrijetla: proizvodnja želatine

Vodikov peroksid

 

X

Kad je riječ o prehrambenim proizvodima životinjskog podrijetla: proizvodnja želatine

Ugljikov dioksid

X

X

 

Dušik

X

X

 

Etanol

X

X

Otapalo

Taninska kiselina

X

 

Filtracijsko sredstvo

Albumin iz bjelanjka

X

 

 

Kazein

X

 

 

Želatina

X

 

 

Želatina iz ribljih mjehura (isinglas)

X

 

 

Biljna ulja

X

X

Maziva, odvajači ili tvari protiv pjenjenja.

Samo ako su dobivena iz ekološke proizvodnje

Silicijev dioksid u obliku gela ili koloidne otopine

X

 

 

Aktivni ugljen

X

 

 

Talk

X

 

U skladu s posebnim kriterijima za čistoću prehrambenog aditiva E 553b

Bentonit

X

X

Kad je riječ o prehrambenim proizvodima životinjskog podrijetla: kao sredstvo za zgušnjavanje medovine

Celuloza

X

X

Kad je riječ o prehrambenim proizvodima životinjskog podrijetla: Proizvodnja želatine

Dijatomejska zemlja

X

X

Kad je riječ o prehrambenim proizvodima životinjskog podrijetla: Proizvodnja želatine

Perlit

X

X

Kad je riječ o prehrambenim proizvodima životinjskog podrijetla: Proizvodnja želatine

Ljuske lješnjaka

X

 

 

Rižino brašno

X

 

 

Pčelinji vosak

X

 

Odvajač.

Pčelinji vosak iz ekološke proizvodnje

Karnauba vosak

X

 

Odvajač.

Samo ako je dobiven iz ekološke proizvodnje.

Primjenjuje se od 1. siječnja 2022. Do tog datuma, samo ako je dobiven iz ekoloških sirovina.

Octena kiselina/ocat

 

X

Samo ako je dobivena iz ekološke proizvodnje.

Samo za preradu ribe. Dobivena prirodnom fermentacijom, ne smije je proizvesti GMO i ne smije biti proizvedena od njega

Tiamin hidroklorid

X

X

Samo za upotrebu u preradi voćnih vina, uključujući jabučno vino, pjenušavi kruškovac i medovinu

Diamonijev fosfat

X

X

Samo za upotrebu u preradi voćnih vina, uključujući jabučno vino, pjenušavi kruškovac i medovinu

Drvna vlakna

X

X

Izvor drvne sirovine trebao bi se ograničiti na odobreno drvo koje je posječeno na održiv način.

Upotrijebljeno drvo ne smije sadržavati toksične komponente (obrada nakon sječe, prirodni toksini ili toksini iz mikroorganizama)

ODJELJAK C — POMOĆNE TVARI ZA PRERADU KOJE SE UPOTREBLJAVAJU U PROIZVODNJI KVASCA I PROIZVODA OD KVASCA

Naziv

Primarni kvasac

Pripravci/formulacije od kvasca

Posebni uvjeti

Kalcijev klorid

X

 

 

Ugljikov dioksid

X

X

 

Limunska kiselina

X

 

Za regulaciju pH vrijednosti u proizvodnji kvasca

Mliječna kiselina

X

 

Za regulaciju pH vrijednosti u proizvodnji kvasca

Dušik

X

X

 

Kisik

X

X

 

Krumpirov škrob

X

X

Za filtriranje

Samo ako je dobiven iz ekološke proizvodnje

Natrijev karbonat

X

X

Za regulaciju pH vrijednosti

Biljna ulja

X

X

Maziva, odvajači ili tvari protiv pjenjenja Samo ako su dobivena iz ekološke proizvodnje


(1)  Provedbena direktiva Komisije (EU) 2017/1279 оd 14. srpnja 2017. o izmjeni priloga I. do V. Direktivi Vijeća 2000/29/EZ o zaštitnim mjerama protiv unošenja u Zajednicu organizama štetnih za bilje ili biljne proizvode i protiv njihova širenja unutar Zajednice (SL L 184, 15.7.2017., str. 33.).


PRILOG V.

„PRILOG VIII.a

Proizvodi i tvari odobreni za upotrebu u ekološkim proizvodima ili dodavanje u ekološke proizvode u sektoru vina iz članka 29.c

Vrsta obrade u skladu s Prilogom I.A Uredbi (EZ) br. 606/2009

Naziv proizvoda ili tvari

Posebni uvjeti, restrikcije u okviru ograničenja i uvjeti navedeni u Uredbi (EZ) br. 1234/2007 i Uredbi (EZ) br. 606/2009

Točka 1.: Upotreba za prozračivanje ili dodavanje kisika

Zrak

Plinoviti kisik

 

Točka 3.: Centrifugiranje i filtracija

Perlit

Celuloza

Dijatomejska zemlja

Upotreba samo kao inertni agens filtracije

Točka 4.: Upotreba radi stvaranja inertne atmosfere i obrade proizvoda bez pristupa zraka

Dušik

Ugljikov dioksid

Argon

 

Točke 5., 15. i 21.: Upotreba

Kvasci  (1), stanične stijenke kvasca

 

Točka 6.: Upotreba

Diamonijev fosfat

Tiamin hidroklorid

Autolizati kvasca

 

Točka 7.: Upotreba

Sumporni dioksid

Kalijev bisulfit ili kalijev metabisulfit

(a)

Maksimalni sadržaj sumpornog dioksida ne smije premašiti 100 miligrama po litri za crna vina, kako je navedeno u dijelu A točki 1. podtočki (a) Priloga I.B Uredbi (EZ) br. 606/2009, uz sadržaj neprevrelog šećera niži od 2 grama po litri.

(b)

Maksimalni sadržaj sumpornog dioksida ne smije premašiti 150 miligrama po litri za bijela i rosé vina, kako je navedeno u dijelu A točki 1. podtočki (b) Priloga I.B Uredbi (EZ) br. 606/2009, uz sadržaj neprevrelog šećera niži od 2 grama po litri.

(c)

Za sva ostala vina maksimalni sadržaj sumpornog dioksida koji se 1. kolovoza 2010. primjenjuje u skladu s Prilogom I.B Uredbi (EZ) br. 606/2009 smanjuje se za 30 miligrama po litri.

Točka 9.: Upotreba

Ugljen za enološku upotrebu

 

Točka 10.: Bistrenje

Jestiva želatina  (2)

Biljne bjelančevine iz pšenice ili graška  (2)

Želatina iz ribljih mjehura (isinglas)  (2)

Albumin iz bjelanjka  (2)

Tanini  (2)

Krumpirove bjelančevine  (2)

Ekstrakti bjelančevina kvasca  (2)

Kazein

Hitozan dobiven iz gljive Aspergillus niger

Kalijev kazeinat

Silicijev dioksid

Bentonit

Pektolitski enzimi

 

Točka 12.: Upotreba za dokiseljavanje

Mliječna kiselina

L(+) vinska kiselina

 

Točka 13.: Upotreba za otkiseljavanje

L(+) vinska kiselina

Kalcijev karbonat

Neutralni kalijev tartarat

Kalijev bikarbonat

 

Točka 14.: Dodavanje

Smola alepskog bora

 

Točka 17.: Upotreba

Mliječne bakterije

 

Točka 19.: Dodavanje

L-askorbinska kiselina

 

Točka 22.: Upotreba za prozračivanje

Dušik

 

Točka 23.: Dodavanje

Ugljični dioksid

 

Točka 24.: Dodavanje za stabilizaciju vina

Limunska kiselina

 

Točka 25.: Dodavanje

Tanini  (2)

 

Točka 27.: Dodavanje

Metavinska kiselina

 

Točka 28.: Upotreba

Akacijina guma  (2) (gumiarabika)

 

Točka 30.: Upotreba

Kalijev bitartarat

 

Točka 31.: Upotreba

Bakreni citrat

 

Točka 35.: Upotreba

Manoproteini kvasca

 

Točka 38.: Upotreba

Hrastove strugotine

 

Točka 39.: Upotreba

Kalijev alginat

 

Točka 44.: Upotreba

Hitozan dobiven iz gljive Aspergillus niger

 

Točka 51.: Upotreba

Inaktivirani kvasci

 

Vrsta obrade u skladu s dijelom A točkom 2. podtočkom (b) Priloga III. Uredbi (EZ) br. 606/2009

Kalcijev sulfat

Samo za „vino generoso” ili „vino generoso de licor


(1)  Za pojedine sojeve kvasca: ako je moguće, dobiveni iz ekoloških sirovina.

(2)  Ako je moguće, dobiveni iz ekoloških sirovina.”


18.12.2019   

HR

Službeni list Europske unije

L 328/81


PROVEDBENA UREDBA KOMISIJE (EU) 2019/2165

оd 17. prosinca 2019.

o odobravanju promjene specifikacija nove hrane ulje od sjemenki biljke korijandra Coriandrum sativum u skladu s Uredbom (EU) 2015/2283 Europskog parlamenta i Vijeća te o izmjeni Provedbene uredbe Komisije (EU) 2017/2470

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2015/2283 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o novoj hrani, o izmjeni Uredbe (EU) br. 1169/2011 Europskog parlamenta i Vijeća i o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 258/97 Europskog parlamenta i Vijeća i Uredbe Komisije (EZ) br. 1852/2001 (1), a posebno njezin članak 12.,

budući da:

(1)

Uredbom (EU) 2015/2283 propisano je da se samo nova hrana koja je odobrena i uvrštena na popis Unije može stavljati na tržište u Uniji.

(2)

U skladu s člankom 8. Uredbe (EU) 2015/2283 donesena je Provedbena uredba Komisije (EU) 2017/2470 (2), kojom je utvrđen Unijin popis odobrene nove hrane.

(3)

Komisija na temelju članka 12. Uredbe (EU) 2015/2283 odlučuje o odobravanju i stavljanju nove hrane na tržište Unije te ažuriranju popisa Unije.

(4)

Provedbenom odlukom Komisije 2014/155/EU (3) odobreno je, u skladu s Uredbom (EZ) 258/97 Europskog parlamenta i Vijeća (4), stavljanje na tržište ulja od sjemenki biljke korijandra Coriandrum sativum kao novog sastojka hrane za uporabu u dodacima prehrani.

(5)

Društvo Ovalie Innovation („podnositelj zahtjeva”) podnijelo je 2. srpnja 2019. zahtjev Komisiji za promjenu specifikacija ulja od sjemenki biljke korijandra Coriandrum sativum u skladu s člankom 10. stavkom 1. Uredbe (EU) 2015/2283. Podnositelj zahtjeva zatražio je smanjenje minimalne razine oleinske kiseline s aktualnih 8,0 % na 7,0 %.

(6)

Podnositelj zahtjeva opravdao je zahtjev navodeći da je promjena potrebna da bi se u obzir uzele zabilježene prirodne varijacije razine oleinske kiseline u biljci korijandra Coriandrum sativum.

(7)

Komisija smatra da procjena sigurnosti aktualnog zahtjeva koju provodi Europska agencija za sigurnost hrane („Agencija”) u skladu s člankom 10. stavkom 3. Uredbe (EU) 2015/2283 nije potrebna. Oleinska kiselina prirodna je glavna sastavnica maslinova ulja. Osim toga, prirodno je prisutna u nizu drugih osnovnih prehrambenih proizvoda s dugom poviješću sigurne potrošnje, u kojima su njezine razine jednake predloženim razinama za novu hranu.

(8)

Predloženom promjenom razina oleinske kiseline u ulju od sjemenki biljke korijandra Coriandrum sativum ne mijenjaju se zaključci procjene sigurnosti koju je provela Agencija (5) i na temelju kojih je ulje odobreno Provedbenom odlukom 2014/155/EU. Stoga je primjereno izmijeniti specifikacije nove hrane „ulje od sjemenki biljke korijandra Coriandrum sativum” na temelju predložene razine oleinske kiseline.

(9)

Zahtjev sadržava dovoljno informacija na temelju kojih se može utvrditi da su predložene izmjene specifikacija nove hrane „ulje od sjemenki biljke korijandra Coriandrum sativum” u skladu s člankom 12. Uredbe (EU) 2015/2283.

(10)

Prilog Provedbenoj uredbi (EU) 2017/2470 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(11)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Stalnog odbora za bilje, životinje, hranu i hranu za životinje,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Unijin popis odobrene nove hrane, kako je propisan u članku 6. Uredbe (EU) 2015/2283 i uvršten u Provedbenu uredbu (EU) 2017/2470, u dijelu koji se odnosi na novu hranu „ulje od sjemenki biljke korijandra Coriandrum sativum” mijenja se kako je navedeno u Prilogu ovoj Uredbi.

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 17. prosinca 2019.

Za Komisiju

Predsjednica

Ursula VON DER LEYEN


(1)  SL L 327, 11.12.2015., str. 1.

(2)  Provedbena uredba Komisije (EU) 2017/2470 оd 20. prosinca 2017. o utvrđivanju Unijina popisa nove hrane u skladu s Uredbom (EU) 2015/2283 Europskog parlamenta i Vijeća o novoj hrani (SL L 351, 30.12.2017., str. 72.).

(3)  Provedbena odluka Komisije 2014/155/EU od 19. ožujka 2014. o odobravanju stavljanja na tržište ulja iz sjemena korijandera kao novog sastojka hrane u skladu s Uredbom (EZ) br. 258/97 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 85, 21.3.2014., str. 13.).

(4)  Uredba (EZ) br. 258/97 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. siječnja 1997. o novoj hrani i sastojcima nove hrane (SL L 43, 14.2.1997., str. 1.).

(5)  EFSA Journal 2013.;11(10):3422


PRILOG

U Prilogu Provedbenoj uredbi (EU) 2017/2470 unos za „ulje od sjemenki biljke korijandra Coriandrum sativum” u tablici 2. (Specifikacije) zamjenjuje se sljedećim:

‘Odobrena nova hrana

Specifikacije

Ulje od sjemenki biljke korijandra Coriandrum sativum

Opis/definicija:

Ulje od sjemenki korijandra ulje je koje sadržava gliceride masnih kiselina, a proizvodi se od sjemenki biljke korijandra Coriandrum sativum L.

Žućkaste boje i blagog okusa.

CAS br.: 8008-52-4

Sastav masnih kiselina:

Palmitinska kiselina (C16:0): 2 – 5 %

tearinska kiselina (C18:0): < 1,5 %

Petroselinska kiselina (cis-C18:1(n-12)): 60 – 75 %

Oleinska kiselina (cis-C18:1 (n-9)): 7 – 15 %

Linolna kiselina (C18:2): 12 – 19 %

α-linolenska kiselina (C18:3): < 1,0 %

Transmasne kiseline: ≤ 1,0 %

Čistoća:

Indeks refrakcije (20 °C): 1,466 – 1,474

Kiselinski broj: ≤ 2,5 mg KOH/g

Peroksidni broj (PV): ≤ 5,0 meq/kg

Jodni broj: 88 – 110 jedinica

Saponifikacijski broj: 179 – 200 mg KOH/g

Neosapunjive tvari: ≤ 15 g/kg”’.


ODLUKE

18.12.2019   

HR

Službeni list Europske unije

L 328/84


PROVEDBENA ODLUKA KOMISIJE (EU) 2019/2166

оd 16. prosinca 2019.

o izmjeni Provedbene odluke 2014/908/EU s obzirom na uvrštenje Srbije i Južne Koreje u popise trećih zemalja i državnih područja čiji se nadzorni i regulatorni zahtjevi smatraju istovjetnima za potrebe tretmana izloženosti u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (1), a posebno njezin članak 107. stavak 4., članak 114. stavak 7., članak 115. stavak 4., članak 116. stavak 5. i članak 142. stavak 2.,

budući da:

(1)

Provedbenom odlukom Komisije 2014/908/EU (2) utvrđuju se popisi trećih zemalja i državnih područja čiji se nadzorni i regulatorni okvir smatra istovjetnim odgovarajućem nadzornom i regulatornom okviru koji se primjenjuje u Uniji u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013.

(2)

Komisija je provela daljnje procjene nadzornih i regulatornih okvira koji se primjenjuju na kreditne institucije u određenim trećim zemljama i državnim područjima. Te su procjene Komisiji omogućile da utvrdi jesu li ti okviri istovjetni za potrebe utvrđivanja tretmana relevantnih kategorija izloženosti iz članaka 107., 114., 115., 116. i 142. Uredbe (EU) br. 575/2013.

(3)

Istovjetnost je utvrđena analizom temeljenom na rezultatima nadzornog i regulatornog okvira treće zemlje kojom se ispituje njegova sposobnost da postigne iste opće ciljeve kao i nadzorni i regulatorni okvir Unije. Ciljevi se posebno odnose na stabilnost i integritet domaćeg i svjetskog financijskog sustava u cijelosti; učinkovitost i prikladnost zaštite deponenata i ostalih korisnika financijskih usluga; suradnju različitih sudionika financijskog sustava, uključujući regulatorna i nadzorna tijela; neovisnost i učinkovitost nadzora; učinkovitu primjenu i provedbu relevantnih međunarodno dogovorenih standarda. U cilju postizanja istih općih ciljeva kao u nadzornom i regulatornom okviru Unije, nadzorni i regulatorni okvir treće zemlje trebao bi biti u skladu s nizom operativnih, organizacijskih i nadzornih standarda koji odražavaju ključne elemente Unijinih nadzornih i regulatornih zahtjeva koji se primjenjuju na relevantne kategorije financijskih institucija.

(4)

Komisija je u svojim procjenama razmatrala razvoj nadzornog i regulatornog okvira Srbije i Južne Koreje od donošenja Provedbene odluke Komisije (EU) 2019/536 (3) te je uzela u obzir dostupne izvore informacija, uključujući procjenu koju je provelo Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo, koje je dalo preporuku da se nadzorni i regulatorni okvir koji se primjenjuje na kreditne institucije u tim trećim zemljama smatra istovjetnim pravnom okviru Unije za potrebe članka 107. stavka 3., članka 114. stavka 7., članka 115. stavka 4., članka 116. stavka 5. i članka 142. stavka 2. Uredbe (EU) br. 575/2013. Komisija nadalje primjećuje da je Srbija znatno poboljšala svoj okvir za borbu protiv pranja novca i financiranja terorizma te da ulaže daljnje napore u tom pogledu.

(5)

Komisija je zaključila da Srbija i Južna Koreja imaju uspostavljen nadzorni i regulatorni okvir koji je u skladu s nizom operativnih, organizacijskih i nadzornih standarda koji su barem istovjetni ključnim elementima Unijina nadzornog i regulatornog okvira koji se primjenjuje na kreditne institucije. Stoga je primjereno nadzorne i regulatorne zahtjeve koji se primjenjuju na kreditne institucije u Srbiji i Južnoj Koreji smatrati barem istovjetnima onima koji se primjenjuju u Uniji za potrebe članka 107. stavka 3., članka 114. stavka 7., članka 115. stavka 4., članka 116. stavka 5. i članka 142. stavka 2. Uredbe (EU) br. 575/2013.

(6)

Provedbenu odluku 2014/908/EU trebalo bi stoga izmijeniti kako bi se Srbija i Južna Koreja uvrstile u odgovarajuće popise trećih zemalja i državnih područja čiji se nadzorni i regulatorni zahtjevi, za potrebe tretmana izloženosti iz članaka 107., 114., 115., 116. i 142. Uredbe (EU) br. 575/2013, smatraju istovjetnima Unijinu okviru.

(7)

Popisi trećih zemalja i državnih područja koji se smatraju istovjetnima za potrebe relevantnih odredbi Uredbe (EU) br. 575/2013 nisu konačni. Komisija će uz pomoć Europskog nadzornog tijela za bankarstvo i dalje redovito pratiti razvoj nadzornih i regulatornih okvira trećih zemalja i državnih područja u cilju ažuriranja, prema potrebi, a najmanje svakih pet godina, popisa trećih zemalja i državnih područja utvrđenih u Provedbenoj odluci 2014/908/EU, posebno uzimajući u obzir razvoj nadzornog i regulatornog okvira u Uniji i na svjetskoj razini te u svjetlu novih dostupnih izvora relevantnih informacija.

(8)

Redovito preispitivanje bonitetnih i nadzornih zahtjeva koji se primjenjuju u trećim zemljama i državnim područjima navedenima u prilozima od I. do V. Provedbenoj odluci 2014/908/EU ne bi smjelo dovesti u pitanje mogućnost da Komisija provede posebno preispitivanje u pogledu pojedine treće zemlje ili državnog područja bilo kada izvan razdoblja općeg preispitivanja u slučaju da Komisija zbog relevantnih događaja treba ponovno procijeniti priznanje dodijeljeno Provedbenom odlukom 2014/908/EU. Posljedica te ponovne procjene može biti povlačenje priznanja istovjetnosti.

(9)

Mjere predviđene ovom Odlukom u skladu su s mišljenjem Europskog odbora za bankarstvo,

DONIJELA JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Provedbena odluka 2014/908/EU mijenja se kako slijedi:

1.

Prilog I. zamjenjuje se tekstom iz Priloga I. ovoj Odluci;

2.

Prilog IV. zamjenjuje se tekstom iz Priloga II. ovoj Odluci;

3.

Prilog V. zamjenjuje se tekstom iz Priloga III. ovoj Odluci.

Članak 2.

Ova Odluka stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Sastavljeno u Bruxellesu 16. prosinca 2019.

Za Komisiju

Predsjednica

Ursula VON DER LEYEN


(1)  SL L 176, 27.6.2013., str. 1.

(2)  Provedbena odluka Komisije 2014/908/EU od 12. prosinca 2014. o istovjetnosti nadzornih i regulatornih zahtjeva određenih trećih zemalja i državnih područja za potrebe tretmana izloženosti u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 359, 16.12.2014., str. 155.).

(3)  Provedbena odluka Komisije (EU) 2019/536 оd 29. ožujka 2019. o izmjeni Provedbene odluke 2014/908/EU u pogledu popisa trećih zemalja i državnih područja čiji se nadzorni i regulatorni zahtjevi smatraju istovjetnima za potrebe tretmana izloženosti u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 92, 1.4.2019., str. 3.).


PRILOG I.

„PRILOG I.

Popis trećih zemalja I državnih područja za potrebe članka 1. (kreditne institucije)

1.

Argentina

2.

Australija

3.

Brazil

4.

Kanada

5.

Kina

6.

Farski Otoci

7.

Grenland

8.

Guernsey

9.

Hong Kong

10.

Indija

11.

Otok Man

12.

Japan

13.

Jersey

14.

Meksiko

15.

Monako

16.

Novi Zeland

17.

Saudijska Arabija

18.

Srbija

19.

Singapur

20.

Južna Afrika

21.

Južna Koreja

22.

Švicarska

23.

Turska

24.

SAD


PRILOG II.

„PRILOG IV.

POPIS TREĆIH ZEMALJA I DRŽAVNIH PODRUČJA ZA POTREBE ČLANKA 4. (KREDITNE INSTITUCIJE)

1.

Argentina

2.

Australija

3.

Brazil

4.

Kanada

5.

Kina

6.

Farski Otoci

7.

Grenland

8.

Guernsey

9.

Hong Kong

10.

Indija

11.

Otok Man

12.

Japan

13.

Jersey

14.

Meksiko

15.

Monako

16.

Novi Zeland

17.

Saudijska Arabija

18.

Srbija

19.

Singapur

20.

Južna Afrika

21.

Južna Koreja

22.

Švicarska

23.

Turska

24.

SAD


PRILOG III.

„PRILOG V.

POPIS TREĆIH ZEMALJA I DRŽAVNIH PODRUČJA ZA POTREBE ČLANKA 5. (KREDITNE INSTITUCIJE I INVESTICIJSKA DRUŠTVA)

Kreditne institucije:

1.

Argentina

2.

Australija

3.

Brazil

4.

Kanada

5.

Kina

6.

Farski Otoci

7.

Grenland

8.

Guernsey

9.

Hong Kong

10.

Indija

11.

Otok Man

12.

Japan

13.

Jersey

14.

Meksiko

15.

Monako

16.

Novi Zeland

17.

Saudijska Arabija

18.

Srbija

19.

Singapur

20.

Južna Afrika

21.

Južna Koreja

22.

Švicarska

23.

Turska

24.

SAD

Investicijska društva:

1.

Australija

2.

Brazil

3.

Kanada

4.

Kina

5.

Hong Kong

6.

Indonezija

7.

Japan (ograničeno na subjekte u poslovanju s financijskim instrumentima vrste I.)

8.

Meksiko

9.

Južna Koreja

10.

Saudijska Arabija

11.

Singapur

12.

Južna Afrika

13.

SAD


18.12.2019   

HR

Službeni list Europske unije

L 328/89


PROVEDBENA ODLUKA KOMISIJE (EU) 2019/2167

оd 17. prosinca 2019.

o odobravanju strateškog plana mreže za mrežne funkcije upravljanja zračnim prometom jedinstvenog europskog neba za razdoblje 2020.–2029.

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 551/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 10. ožujka 2004. o organizaciji i korištenju zračnog prostora u jedinstvenom europskom nebu (Uredba o zračnom prostoru) (1), a osobito njezin članak 6. stavak 4.,

budući da:

(1)

Uredbom Komisije (EU) br. 677/2011 (2) i Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2019/123 (3) propisuje se da je upravitelj mreže imenovan u skladu s tim uredbama dužan izraditi i ažurirati strateški plan mreže.

(2)

Uredbom (EU) br. 677/2011 i Provedbenom uredbom (EU) 2019/123 zahtijeva se da Komisija donese strateški plan mreže nakon što ga Upravni odbor mreže potvrdi.

(3)

Upravni odbor mreže potvrdio je 27. lipnja 2019. strateški plan mreže za razdoblje od 2020. do 2029. To je razdoblje usklađeno s relevantnim referentnim razdobljima i obuhvaća razdoblje imenovanja upravitelja mreže.

(4)

Strateški plan mreže trebalo bi odobriti.

(5)

Ova bi Odluka trebala stupiti na snagu hitno, prije početka razdoblja obuhvaćenog strateškim planom mreže.

(6)

Mjere predviđene ovom Odlukom u skladu su s mišljenjem Odbora za jedinstveno nebo osnovanog u skladu s člankom 5. Uredbe (EZ) br. 549/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (4),

DONIJELA JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Odobrava se strateški plan mreže za razdoblje 2020.–2029. potvrđen na 25. sastanku Upravnog odbora mreže 27. lipnja 2019. (5).

Članak 2.

Ova Odluka stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Sastavljeno u Bruxellesu 17. prosinca 2019.

Za Komisiju

Predsjednica

Ursula VON DER LEYEN


(1)  SL L 96, 31.3.2004., str. 20.

(2)  Uredba Komisije (EU) br. 677/2011 od 7. srpnja 2011. o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu mrežnih funkcija za upravljanje zračnim prometom (ATM) i izmjeni Uredbe (EU) br. 691/2010 (SL L 185, 15.7.2011., str. 1.).

(3)  Provedbena uredba Komisije (EU) 2019/123 оd 24. siječnja 2019. o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu mrežnih funkcija za upravljanje zračnim prometom (ATM) i stavljanju izvan snage Uredbe Komisije (EU) br. 677/2011 (SL L 28, 31.1.2019., str. 1.).

(4)  Uredba (EZ) br. 549/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 10. ožujka 2004. o utvrđivanju okvira za stvaranje jedinstvenog europskog neba (Okvirna uredba) (SL L 96, 31.3.2004., str. 1.).

(5)  Strateški plan mreže za mrežne funkcije upravljanja zračnim prometom jedinstvenog europskog neba za razdoblje 2020.–2029., objavljen kao dokument NMB/19/25/7 na internetskim stranicama upravitelja mreže: https://www.eurocontrol.int/network-manager#key-documents


18.12.2019   

HR

Službeni list Europske unije

L 328/90


PROVEDBENA ODLUKA KOMISIJE (EU) 2019/2168

оd 17. prosinca 2019.

o imenovanju predsjednika i članova Upravnog odbora mreže i njihovih zamjenika te članova Europske jedinice za koordinaciju kriznih situacija u zračnom prometu i njihovih zamjenika u pogledu mrežnih funkcija za upravljanje zračnim prometom u trećem referentnom razdoblju 2020.–2024.

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 551/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 10. ožujka 2004. o organizaciji i korištenju zračnog prostora u jedinstvenom europskom nebu (Uredba o zračnom prostoru) (1), a posebno njezin članak 6. stavak 4.,

budući da:

(1)

Uredbom Komisije (EU) br. 677/2011 (2) i Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2019/123 (3) uspostavljen je Upravni odbor mreže radi praćenja i upravljanja provedbom mrežnih funkcija za upravljanje zračnim prometom. Ujedno je tim aktima uspostavljena Europska jedinica za koordinaciju kriznih situacija u zračnom prometu kako bi se osiguralo djelotvorno upravljanje kriznim situacijama na razini mreže.

(1)

Kako bi se osiguralo djelotvorno funkcioniranje, predsjednik, potpredsjednici i članovi Upravnog odbora mreže i njihovi zamjenici te članovi Europske jedinice za koordinaciju kriznih situacija u zračnom prometu i njihovi zamjenici trebali bi se imenovati na razdoblje od najmanje jednog referentnog razdoblja plana performansi, to jest od 2020. do i uključujući 2024., kako je utvrđeno u članku 7. stavku 1. Provedbene uredbe Komisije (EU) 2019/317 (4).

(2)

U travnju 2019. subjekti koji će biti zastupljeni u Upravnom odboru mreže predložili su kandidate za članove Upravnog odbora mreže s pravom glasa i njihove zamjenike. U skladu s člankom 21. stavkom 2. točkom (c) Provedbene uredbe (EU) 2019/123 provedeno je savjetovanje s državama članicama, koje su tijekom savjetovanja izrazile svoje mišljenje o predloženim imenovanjima.

(3)

U listopadu 2019. kandidati za članove s pravom glasa predložili su kandidata za predsjednika i dva kandidata za potpredsjednika novog Odbora.

(4)

U studenome 2019. Eurocontrol je u skladu s člankom 18. stavkom 7. Provedbene Uredbe (EU) 2019/123 predložio kandidate bez prava glasa koji predstavljaju pružatelje usluga u zračnoj plovidbi iz pridruženih zemalja.

(5)

U travnju 2019. organizacije koje će biti zastupljene u Europskoj jedinici za koordinaciju kriznih situacija u zračnom prometu predložile su svoje kandidate za Jedinicu.