(1)

Direktivom (EU) 2017/1132 Europskog parlamenta i Vijeća (3) uređuju se prekogranična spajanja društava kapitala. Pravila o prekograničnim spajanjima predstavljaju prekretnicu u poboljšanju funkcioniranja unutarnjeg tržišta za trgovačka društva i poduzeća te za njihovo ostvarivanja slobode poslovnog nastana. Međutim, evaluacija tih pravila pokazuje da ih je potrebno izmijeniti. Nadalje, potrebno je propisati pravila kojima će se urediti prekogranična preoblikovanja i prekogranične podjele jer su Direktivom (EU) 2017/1132 predviđena samo pravila o nacionalnim podjelama dioničkih društava.

(2)

Sloboda poslovnog nastana jedno je od temeljnih načela prava Unije. Na temelju članka 49. drugog stavka Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), a u vezi s člankom 54. UFEU-a, sloboda poslovnog nastana za trgovačka društva obuhvaća, između ostalog, pravo osnivanja takvih trgovačkih društava i upravljanja njima sukladno uvjetima utvrđenima zakonodavstvom države članice u kojoj imaju poslovni nastan. Sud Europske unije protumačio je to na način da sloboda poslovnog nastana obuhvaća pravo trgovačkog društva osnovanog u skladu sa zakonodavstvom jedne države članice da se preoblikuje u trgovačko društvo uređeno pravom druge države članice ako su ispunjeni uvjeti utvrđeni zakonodavstvom te druge države članice i, osobito, ako je ispunjen kriterij na temelju kojeg ta druga država članica utvrđuje povezanost trgovačkog društva sa svojim pravnim poretkom.

(3)

Budući da pravo Unije u tom pogledu nije usklađeno, definiranje povezujućeg čimbenika kojim se određuje nacionalno pravo primjenjivo na pojedino trgovačko društvo, u skladu s člankom 54. UFEU-a, u nadležnosti je svake države članice. Prema članku 54. UFEU-a povezujući čimbenici registriranog sjedišta, središnje uprave i glavnog mjesta poslovanja trgovačkog društva imaju ravnopravan položaj. Stoga, kao što je pojašnjeno u sudskoj praksi, činjenica da je preneseno samo registrirano sjedište, no ne i središnja uprava ili glavno mjesto poslovanja sama po sebi ne isključuje primjenjivost slobode poslovnog nastana na temelju članka 49. UFEU-a.

(4)

Razvoj sudske prakse otvorio je trgovačkim društvima na unutarnjem tržištu nove prilike za poticanje gospodarskog rasta, učinkovitog tržišnog natjecanja i produktivnosti. Istodobno se cilj unutarnjeg tržišta bez unutarnjih granica za trgovačka društva mora uskladiti i s drugim ciljevima europske integracije kao što su socijalna zaštita, kako je utvrđeno u članku 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) i članku 9. UFEU-a, kao i promicanje socijalnog dijaloga, kako je utvrđeno u člancima 151. i 152. UFEU-a. Prava trgovačkih društava na prekogranično preoblikovanje, spajanje i podjelu trebala bi ići ruku pod ruku i biti na odgovarajući način uravnotežena sa zaštitom radnika, vjerovnika i članova društva.

(5)

Nepostojanje pravnog okvira za prekogranična preoblikovanja i podjele dovodi do pravne rascjepkanosti i pravne nesigurnosti te time i do prepreka za ostvarivanje slobode poslovnog nastana. To dovodi i do nedovoljno dobre zaštite radnika, vjerovnika i manjinskih članova društva na unutarnjem tržištu.

(6)

Europski parlament pozvao je Komisiju na donošenje usklađenih pravila o prekograničnim preoblikovanjima i podjelama. Usklađenim pravnim okvirom dodatno bi se doprinijelo uklanjanju ograničenjâ u pogledu slobode poslovnog nastana, dok bi se istodobno pružila odgovarajuća zaštita dionicima poput radnika, vjerovnika i članova društva.

(7)

U komunikaciji od 28. listopada 2015. naslovljenoj „Poboljšanje jedinstvenog tržišta: više prilika za ljude i poduzeća” Komisija je najavila da će procijeniti potrebu za ažuriranjem postojećih pravila o prekograničnim spajanjima kako bi se MSP-ovima olakšao odabir željenih poslovnih strategija i omogućila bolja prilagodba promjenama tržišnih uvjeta, pritom ne umanjujući postojeću zaštitu zapošljavanja. U komunikaciji od 25. listopada 2016. naslovljenoj „Program rada Komisije za 2017. – Izgradnja Europe koja štiti, osnažuje i brani” Komisija je najavila inicijativu za olakšavanje prekograničnih spajanja.

(8)

Pored novih pravila o preoblikovanjima ovom se Direktivom utvrđuju pravila o prekograničnim podjelama, i djelomičnima i potpunima, ali ta pravila odnose se samo na slučajeve prekograničnih podjela koji uključuju osnivanje novih trgovačkih društava. Ovom Direktivom ne pruža se usklađen okvir za prekogranične podjele u kojima trgovačko društvo prenosi aktivu i pasivu na jedno postojeće trgovačko društvo ili na više postojećih trgovačkih društava jer se takvi slučajevi smatraju veoma složenima, iziskuju sudjelovanje nadležnih tijela iz više država članica i podrazumijevaju dodatne rizike u pogledu zaobilaženja pravila Unije i nacionalnih pravila. Mogućnošću osnivanja trgovačkog društva podjelom koja se provodi odvajanjem, kao što je predviđeno u ovoj Direktivi, trgovačkim društvima pruža se novi usklađeni postupak na unutarnjem tržištu. Međutim, trgovačka društva trebala bi moći izravno osnivati društva kćeri u drugim državama članicama.

(9)

Ova Direktiva ne bi se trebala primjenjivati na trgovačka društva u postupku likvidacije u kojima je započela raspodjela imovine. Osim toga, države članice trebale bi moći odabrati da od primjene ove Direktive isključe trgovačka društva koja podliježu drugim postupcima likvidacije. Države članice također bi trebale moći odlučiti da neće primjenjivati ovu Direktivu na trgovačka društva koja podliježu postupku u slučaju nesolventnosti, kako je definiran nacionalnim pravom, ili okvirima za preventivno restrukturiranje, kako su definirani nacionalnim pravom, neovisno o tome jesu li takvi postupci dio nacionalnog okvira za postupke u slučaju nesolventnosti ili su regulirani izvan tog okvira. Države članice trebale bi također moći odabrati da neće primjenjivati ovu Direktivu na trgovačka društva koja podliježu mjerama za sprječavanje krize kako su definirane u Direktivi 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća (4). Ovom Direktivom ne bi se trebala dovoditi u pitanje Direktiva (EU) 2019/1023 Europskog parlamenta i Vijeća (5).

(10)

S obzirom na složenost prekograničnih preoblikovanja, spajanja i podjela (zajedno „prekogranični postupci”) i mnoštvo interesa o kojima je riječ primjereno je predvidjeti nadzor zakonitosti prekograničnih postupaka prije nego što počnu proizvoditi učinke kako bi se pružila pravna sigurnost. U tu svrhu nadležna tijela uključenih država članica trebala bi osigurati da se odluka o odobrenju pojedinog prekograničnog postupka donese na pošten, objektivan i nediskriminirajući način te na temelju svih relevantnih elemenata koji se zahtijevaju pravom Unije i nacionalnim pravom.

(11)

Ovom Direktivom ne bi se trebale dovoditi u pitanje ovlasti država članica za pružanje jače zaštite radnicima, u skladu s postojećom pravnom stečevinom u području socijalnog prava.

(12)

Kako bi se omogućilo da se u nizu radnji kojima se uređuje prekogranični postupak u obzir uzmu legitimni interesi svih dionika, trgovačko društvo trebalo bi sastaviti i objaviti nacrt uvjeta predloženog postupka, koji sadržava najvažnije informacije o tom postupku. Upravno ili upravljačko tijelo trebalo bi, ako je tako predviđeno u nacionalnom pravu ili u skladu s nacionalnom praksom ili i u nacionalnom pravu i u skladu s nacionalnom praksom, u odluku o nacrtu uvjeta za prekogranični postupak uključiti predstavnike radnika na razini uprave. Takve informacije trebale bi uključivati barem predviđeni pravni oblik trgovačkog društva ili trgovačkih društava, akt o osnivanju, prema potrebi, statut, predloženi okvirni vremenski raspored postupka i detalje o zaštitnim mehanizmima predviđenima za članove društva i vjerovnike. U registru bi trebalo objaviti obavijest kojom se članove društva, vjerovnike i predstavnike radnika ili, ako takvi predstavnici ne postoje, same radnike obavješćuje o tome da mogu podnijeti primjedbe u vezi s predloženim postupkom. Države članice također bi mogle odlučiti da se mora objaviti izvješće neovisnog stručnjaka koje se zahtijeva ovom Direktivom.

(13)

Kako bi članovima društva i radnicima pružilo informacije, trgovačko društvo koje provodi prekogranični postupak trebalo bi pripremiti izvješće za njih. U izvješću bi trebalo objasniti i obrazložiti pravne i gospodarske aspekte predloženog prekograničnog postupka i posljedice predloženog prekograničnog postupka za radnike. U izvješću bi posebno trebalo objasniti posljedice prekograničnog postupka u odnosu na buduće poslovanje trgovačkog društva, uključujući njegova društva kćeri. Kada je riječ o članovima društva, izvješće bi trebalo uključivati mjere zaštite koja su im na raspolaganju, posebno informacije o njihovu pravu istupanja iz trgovačkog društva. Kada je riječ o radnicima, u izvješću bi trebalo objasniti posljedice predloženog prekograničnog postupka na stanje zaposlenosti. U izvješću bi posebice trebalo objasniti bi li došlo do bilo kakve bitne promjene uvjeta zapošljavanja utvrđenih zakonom, kolektivnih ugovora ili transnacionalnih sporazuma između trgovačkih društava i promjene mjestâ poslovanja trgovačkog društva, kao što je promjena lokacije sjedišta. Osim toga, izvješće bi trebalo sadržavati informacije o upravljačkom tijelu i, prema potrebi, osoblju, opremi, prostorima i imovini prije i nakon prekograničnog postupka, kao i informacije o vjerojatnim promjenama u organizaciji rada, plaćama, lokaciji posebnih radnih mjesta i očekivanim posljedicama za radnike na tim radnim mjestima, te o socijalnom dijalogu na razini trgovačkog društva, uključujući, kada je to primjenjivo, predstavnike radnika na razini uprave. U izvješću bi također trebalo objasniti kako bi te promjene utjecale na eventualna društva kćeri tog trgovačkog društva.

Ne bi trebalo zahtijevati odjeljak za radnike ako su svi radnici trgovačkog društva ujedno članovi njegova upravnog ili upravljačkog tijela. Nadalje, kako bi se poboljšala zaštita koja se pruža radnicima, sami radnici ili njihovi predstavnici trebali bi moći iznijeti svoje mišljenje o odjeljku izvješća u kojem se utvrđuju posljedice koje prekogranični postupak ima za njih. Iznošenjem izvješća i eventualnih mišljenja ne bi se trebali dovoditi u pitanje primjenjivi postupci obavješćivanja i savjetovanja predviđeni na nacionalnoj razini, između ostalog postupci slijedom provedbe Direktive 2002/14/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (6) ili Direktive 2009/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (7). Izvješće odnosno izvješća, ako se sastavljaju odvojeno, trebala bi biti dostupna članovima društva i predstavnicima radnika trgovačkog društva koje provodi prekogranični postupak ili, ako takvi predstavnici ne postoje, samim radnicima.

(14)

Nacrt uvjeta za prekogranični postupak, ponuda naknade u gotovini trgovačkog društva onim članovima društva koji žele istupiti iz trgovačkog društva i, prema potrebi, omjer zamjene dionica, uključujući iznos moguće dodatne isplate u gotovini uključene u nacrt uvjeta, trebao bi pregledati stručnjak koji je neovisan o trgovačkom društvu. U pogledu neovisnosti stručnjaka države članice trebale bi uzeti u obzir zahtjeve utvrđene u člancima 22. i 22.b Direktive 2006/43/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (8).

(15)

Informacije koje trgovačko društvo otkriva trebale bi biti sveobuhvatne i takve da dionicima omogućuju procjenu posljedica planiranog prekograničnog postupka. Međutim, trgovačkim društvima ne bi trebalo nametnuti obvezu otkrivanja povjerljivih informacija čije bi otkrivanje štetilo njihovu poslovnom položaju u skladu s pravom Unije ili nacionalnim pravom. To neotkrivanje informacija ne bi trebalo ugroziti ostale zahtjeve predviđene u ovoj Direktivi.

(16)

Na temelju nacrta uvjeta i izvješća glavna skupština članova trgovačkog društva ili trgovačkih društava trebala bi odlučiti o tome hoće li odobriti taj nacrt uvjeta i nužne izmjene akata o osnivanju, između ostalog statuta. Važno je da potrebna većina za glasovanje bude dovoljno velika kako bi se osiguralo da je odluka donesena čvrstom većinom. Osim toga, ako su tijekom glavne skupštine zadržali to pravo, dioničari bi također trebali imati pravo glasovati o svim mehanizmima koji se odnose na suodlučivanje radnika.

(17)

Nedostatak usklađenosti zaštitih mehanizama za članove društva utvrđen je kao prepreka za prekogranične postupke. Trgovačka društva i njihovi članovi suočavaju se s cijelim nizom različitih oblika zaštite što dovodi do složenosti i pravne nesigurnosti. Stoga bi članovima društva trebalo ponuditi jednaku minimalnu razinu zaštite neovisno o državi članici u kojoj se trgovačko društvo nalazi. Države članice trebale bi stoga moći zadržati ili uvesti dodatna pravila o zaštiti za članove društva, osim ako su takva pravila protivna pravilima koja su predviđena ovom Direktivom ili slobodi poslovnog nastana. To ne bi trebalo utjecati na pojedinačna prava članova društva na obavješćivanje.

(18)

Slijedom prekograničnog postupka članovi društva često se suočavaju sa situacijom u kojoj se pravo primjenjivo na njihova prava mijenja jer oni postaju članovima trgovačkog društva uređenog pravom države članice koja nije država članica čije se pravo primjenjivalo na trgovačko društvo prije postupka. Države članice trebale bi stoga barem osigurati članovima društva koji drže dionice s pravom glasa i koji su glasovali protiv odobrenja nacrta uvjeta da imaju pravo istupiti iz trgovačkog društva i primiti naknadu u gotovini za svoje dionice u iznosu jednakom vrijednosti tih dionica. Međutim, države članice trebale bi moći odlučiti proširiti to pravo i na druge članove društva, primjerice na članove društva koji drže dionice bez prava glasa ili na članove društva koji bi slijedom prekogranične podjele stekli dionice u prijamnom trgovačkom društvu u omjerima različitima od onih koje su imali prije postupka, ili na članove društva u odnosu na koje ne bi došlo do promjene primjenjivog prava, ali za koje bi se određena prava promijenila zbog postupka. Ova Direktiva ne bi trebala utjecati na nacionalna pravila o valjanosti ugovora o prodaji i prijenosu dionica u trgovačkim društvima niti na posebne zahtjeve u pogledu pravnog oblika. Države članice trebale bi, na primjer, moći zahtijevati javnobilježničku ispravu ili potvrdu potpisâ.

(19)

Trgovačka društva trebala bi moći procijeniti, u mjeri u kojoj je to moguće, troškove povezane s prekograničnim postupkom. Od članova društva trebalo bi stoga zahtijevati da trgovačkom društvu izjave jesu li odlučili koristiti se pravom raspolaganja svojim dionicama. Tim zahtjevom ne bi se trebali dovoditi u pitanje bilo kakvi formalni uvjeti utvrđeni u nacionalnom pravu. Od članova društva također bi se moglo zahtijevati da zajedno s tom izjavom ili u određenom roku navedu namjeravaju li osporiti ponuđenu naknadu u gotovini i potraživati dodatnu naknadu u gotovini.

(20)

Izračun ponuđene naknade u gotovini trebao bi se temeljiti na općeprihvaćenim metodama vrednovanja. Članovi društva trebali bi imati pravo osporiti izračun i dovesti u pitanje primjerenost naknade u gotovini pred nadležnim upravnim ili pravosudnim tijelom ili tijelom ovlaštenim na temelju nacionalnog prava, između ostalog pred arbitražnim sudovima. Države članice trebale bi moći predvidjeti da članovi društva koji su izjavili da će se koristiti pravom raspolaganja svojim dionicama imaju pravo pridružiti se takvom postupku. Države članice trebale bi također moći utvrditi rokove u nacionalnom pravu za pridruživanje tom postupku.

(21)

Kada je riječ o prekograničnim spajanjima ili podjelama, članovi društva koji nisu imali pravo istupanja iz trgovačkog društva ili se nisu tim pravom koristili trebali bi, neovisno o tome, imati pravo osporiti omjer zamjene dionica. Pri procjeni primjerenosti omjera zamjene dionica nadležno upravno ili pravosudno tijelo ili tijelo ovlašteno na temelju nacionalnog prava također bi trebalo uzeti u obzir iznos eventualne dodatne isplate u gotovini koja je uključena u nacrt uvjeta.

(22)

Slijedom prekograničnog postupka moglo bi doći do utjecaja na tražbine prethodnih vjerovnika trgovačkog društva ili trgovačkih društava koja provode taj postupak ako se na trgovačko društvo koje je odgovorno za dug nakon tog postupka primjenjuje pravo neke druge države članice. Trenutačno se pravila o zaštiti vjerovnika razlikuju među državama članicama, što znatno povećava složenost tijeka prekograničnog postupka te dovodi do nesigurnosti, i za uključena trgovačka društva i za njihove vjerovnike, u pogledu naplate ili namirenja njihove tražbine.

(23)

Kako bi se osigurala odgovarajuća zaštita vjerovnika u slučajevima u kojima oni nisu zadovoljni zaštitom koju trgovačko društvo nudi u nacrtu uvjeta i u slučajevima u kojima možda nisu pronašli zadovoljavajuće rješenje s trgovačkim društvom, vjerovnici, koji su o tome prethodno obavijestili trgovačko društvo, trebali bi moći odgovarajućem tijelu podnijeti zahtjev za zaštitne mehanizme. Prilikom procjene takvih zaštitnih mehanizama odgovarajuće tijelo trebalo bi uzeti u obzir je li tražbina vjerovnika prema trgovačkom društvu ili trećoj osobi barem jednake vrijednosti i razmjerne kreditne kvalitete kao što je bila i prije prekograničnog postupka te može li se tražbina ostvarivati u istoj jurisdikciji.

(24)

Države članice trebale bi osigurati odgovarajuću zaštitu za one vjerovnike koji su stupili u odnos s trgovačkim društvom prije nego što je trgovačko društvo objavilo svoju namjeru da provede prekogranični postupak. Nakon objave nacrta uvjeta za prekogranični postupak vjerovnici bi trebali moći uzeti u obzir moguće posljedice promjene jurisdikcije i primjenjivog prava slijedom prekograničnog preoblikovanja. Među vjerovnike koje treba zaštititi mogli bi pripadati sadašnji i bivši radnici koji su stekli prava na strukovnu mirovinu i osobe koje primaju naknade iz sustava strukovnog mirovinskog osiguranja. Uz opća pravila utvrđena u Uredbi (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (9) države članice trebale bi predvidjeti da takvi vjerovnici imaju pravo istaknuti tražbinu u polazišnoj državi članici tijekom razdoblja od dvije godine nakon što je prekogranično preoblikovanje počelo proizvoditi učinke. Dvogodišnjim razdobljem zaštite predviđenim u ovoj Direktivi u pogledu jurisdikcije kojoj vjerovnici čije su tražbine nastale prije objave nacrta uvjeta za prekogranično preoblikovanje mogu podnijeti zahtjev ne bi se trebalo dovoditi u pitanje nacionalno pravo kojim se određuju rokovi zastare za tražbine.

(25)

Dodatno, kako bi zaštitile vjerovnike od rizika od nesolventnosti trgovačkog društva nakon prekograničnog postupka, državama članicama trebalo bi dopustiti da od trgovačkog društva ili trgovačkih društava zahtijevaju davanje izjave o solventnosti u kojoj se navodi da im nisu poznati nikakvi razlozi zbog kojih trgovačko društvo ili trgovačka društva nastala prekograničnim postupkom ne bi mogla ispunjavati svoje obveze. U tim okolnostima države članice trebale bi moći članove upravljačkog tijela učiniti osobno odgovornima za točnost te izjave. Budući da se, kada je riječ o upotrebi izjava o solventnosti i njihovim mogućim posljedicama, pravne tradicije država članica razlikuju, državama članicama trebalo bi prepustiti da odluče o odgovarajućim posljedicama pružanja netočnih ili obmanjujućih izjava, što bi trebalo uključivati učinkovite i proporcionalne sankcije i odgovornosti u skladu s pravom Unije.

(26)

Važno je osigurati da se u potpunosti poštuju prava radnika na obavješćivanje i savjetovanje u kontekstu prekograničnih postupaka. Obavješćivanje radnika i savjetovanje s njima u kontekstu prekograničnih postupaka trebali bi se provoditi u skladu s pravnim okvirom predviđenim u Direktivi 2002/14/EZ i, ako je to primjenjivo za poduzeća ili skupine poduzeća na razini Zajednice, u skladu s Direktivom 2009/38/EZ te, ako se prekogranično spajanje ili prekogranična podjela smatra prijenosom poduzeća u smislu Direktive Vijeća 2001/23/EZ (10), u skladu s Direktivom 2001/23/EZ. Ova Direktiva ne utječe na Direktivu Vijeća 98/59/EZ (11), Direktivu 2001/23/EZ, Direktivu 2002/14/EZ ili Direktivu 2009/38/EZ. Međutim, s obzirom na to da se ovom Direktivom utvrđuje usklađeni niz radnji za prekogranične postupke, primjereno je posebice utvrditi vremenski okvir u kojem bi se trebalo odvijati obavješćivanje radnika u vezi s prekograničnim postupkom i savjetovanje s njima.

(27)

Predstavnici radnika predviđeni u nacionalnom pravu ili, ako je to primjenjivo, u skladu s nacionalnom praksom, trebali bi uključivati i relevantna tijela osnovana u skladu s pravom Unije, kao što je Europsko radničko vijeće osnovano u skladu s Direktivom 2009/38/EZ i predstavničko tijelo osnovano u skladu s Direktivom Vijeća 2001/86/EZ (12).

(28)

Države članice trebale bi osigurati da predstavnici radnika pri izvršavanju svojih dužnosti imaju odgovarajuću zaštitu i jamstva u skladu s člankom 7. Direktive 2002/14/EZ kako bi im se omogućilo da na odgovarajući način obavljaju dužnosti koje su im dodijeljene.

(29)

Kako bi se provela analiza izvješća za radnike, trgovačko društvo koje provodi prekogranični postupak trebalo bi predstavnicima radnika osigurati sredstva koja su potrebna kako bi im se omogućilo da se na odgovarajući način koriste pravima koja proizlaze iz ove Direktive.

(30)

Kako bi se osiguralo da se suodlučivanje radnika neopravdano ne ugrožava slijedom prekograničnog postupka, ako je trgovačko društvo koje provodi prekogranični postupak uspostavilo sustav suodlučivanja radnika, trgovačko društvo ili trgovačka društva nastali prekograničnim postupkom trebala bi biti obvezna imati pravni oblik kojim se omogućuje ostvarivanje takvih prava suodlučivanja, između ostalog kroz prisutnost predstavnika radnika u odgovarajućem upravljačkom ili nadzornom tijelu trgovačkog društva ili trgovačkih društava. Nadalje, u takvom slučaju, kada se održavaju pregovori u dobroj vjeri između trgovačkog društva i njegovih radnika, oni bi se trebali voditi u skladu s postupkom predviđenim u Direktivi 2001/86/EZ, s ciljem pronalaska sporazumnog rješenja kojim će se pomiriti pravo trgovačkog društva na provođenje prekograničnog postupka s pravima radnika na suodlučivanje. Slijedom tih pregovora trebali bi se primjenjivati, mutatis mutandis, prilagođeno i usuglašeno rješenje ili, ako se ne postigne sporazum, standardna pravila utvrđena u Prilogu Direktivi 2001/86/EZ. Kako bi se zaštitilo usuglašeno rješenje ili primjena tih standardnih pravila, trgovačko društvo ne bi trebalo moći ukinuti prava suodlučivanja provođenjem naknadnog preoblikovanja, spajanja ili podjele, bilo nacionalnog ili prekograničnog, u razdoblju od četiri godine.

(31)

Kako bi se spriječilo zaobilaženje prava radnika na suodlučivanje provođenjem prekograničnog postupka, trgovačko društvo ili trgovačka društva koja provode prekogranični postupak i koja su upisana u registar u državi članici koja omogućuje prava radnika na suodlučivanje, ne bi trebala moći provesti prekogranični postupak bez prethodnog pokretanja pregovora sa svojim radnicima ili njihovim predstavnicima ako prosječan broj radnika zaposlenih u tom trgovačkom društvu iznosi četiri petine nacionalnog praga za pokretanje takvog suodlučivanja radnika.

(32)

Uključenost svih dionika u prekogranični postupak, posebno uključenost radnika, doprinosi dugoročnom i održivom pristupu trgovačkih društava na cijelom unutarnjem tržištu. U tom pogledu, zaštita i promicanje prava radnika na suodlučivanje u okviru uprave trgovačkog društva ima važnu ulogu, posebno kada se pojedino trgovačko društvo seli ili restrukturira preko granica. Stoga je uspješno dovršenje pregovora o pravima suodlučivanja u kontekstu prekograničnih postupaka ključno i trebalo bi ga poticati.

(33)

Kako bi se među državama članicama osigurala odgovarajuća raspodjela zadaća te učinkovita i djelotvorna ex-ante kontrola prekograničnih postupaka, nadležna tijela država članica trgovačkog društva ili trgovačkih društava koja provode prekogranični postupak trebala bi imati ovlast za izdavanje potvrde koja prethodi preoblikovanju, spajanju ili podjeli („potvrda koja prethodi postupku”). Nadležna tijela država članica trgovačkog društva ili trgovačkih društava nastalih prekograničnim postupkom ne bi trebala moći odobriti prekogranični postupka bez takve potvrde.

(34)

U svrhu izdavanja potvrde koja prethodi postupku države članice trgovačkog društva ili trgovačkih društava koja provode prekogranični postupak trebale bi u skladu s nacionalnim pravom odrediti jedno tijelo ili više tijela nadležnih za nadzor zakonitosti postupka. Nadležno tijelo moglo bi biti sudovi, javni bilježnici ili druga tijela, porezno tijelo ili tijelo nadležno za financijske usluge. Ako postoji više nadležnih tijela, trgovačko društvo trebalo bi moći podnijeti zahtjev za izdavanje potvrde koja prethodi postupku kod samo jednog nadležnog tijela, koje su odredile države članice i koje bi trebalo koordinirati rad s drugim nadležnim tijelima. Nadležno tijelo trebalo bi procijeniti jesu li ispunjeni svi relevantni uvjeti i propisno dovršeni svi postupci i formalnosti u toj državi članici te bi trebalo odlučiti o izdavanju potvrde koja prethodi postupku u roku od tri mjeseca nakon što trgovačko društvo podnese zahtjev, osim ako nadležno tijelo ima ozbiljne sumnje koje ukazuju na to da se prekogranični postupak provodi u svrhu zlouporabe ili prijevare koja vodi k izbjegavanju ili zaobilaženju prava Unije ili nacionalnog prava ili čiji je cilj izbjegavanje ili zaobilaženje prava Unije ili nacionalnog prava ili da se provodi u kriminalne svrhe, a procjena iziskuje razmatranje dodatnih informacija ili provođenje dodatnih istražnih aktivnosti.

(35)

U određenim okolnostima pravo trgovačkih društava da provedu prekogranični postupak moglo bi se koristiti u svrhu zlouporabe ili prijevare, primjerice radi zaobilaženje prava radnika, plaćanja socijalnih doprinosa ili poreznih obveza ili u kriminalne svrhe. Posebno je važno suprotstaviti se „fiktivnim” trgovačkim društvima koja su osnovana u svrhu izbjegavanja, zaobilaženja ili povrede prava Unije ili nacionalnog prava. Ako tijekom nadzora zakonitosti pojedinog prekograničnog postupka nadležno tijelo sazna, između ostalog putem savjetovanja s relevantnim tijelima, da se prekogranični postupak provodi u svrhu zlouporabe ili prijevare koja vodi k izbjegavanju ili zaobilaženju prava Unije ili nacionalnog prava ili čiji je cilj izbjegavanje ili zaobilaženje prava Unije ili nacionalnog prava ili da se provodi u kriminalne svrhe, ono ne bi trebalo izdati potvrdu koja prethodi postupku. Odgovarajući niz radnji, uključujući eventualnu procjenu, trebao bi se provoditi u skladu s nacionalnim pravom. U takvim slučajevima nadležno tijelo trebalo bi moći produljiti razdoblje procjene do najviše tri mjeseca.

(36)

Ako nadležno tijelo ima ozbiljne sumnje koje ukazuju na to da se prekogranični postupak provodi u svrhu zlouporabe ili prijevare, pri procjeni bi se trebali uzeti u obzir sve relevantne činjenice i okolnosti i, prema potrebi, barem indikativni čimbenici koji se odnose na obilježja poslovnog nastana u državi članici u kojoj se trgovačko društvo ili trgovačka društva trebaju upisati u registar nakon prekograničnog postupka, između ostalog namjera postupka, sektor, ulaganje, neto prihod i dobit ili gubitak, broj radnika, sastav bilance, porezna rezidentnost, imovina i njezina lokacija, oprema, stvarni vlasnici trgovačkog društva, uobičajena mjesta rada radnika i posebnih skupina radnika, mjesto gdje se plaćaju socijalni doprinosi, broj radnika upućenih na rad u drugu državu članicu u godini koja prethodi prekograničnom postupku u smislu Uredbe (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (13) i Direktive 96/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (14), broj radnika koji istodobno rade u nekoliko država članica u smislu Uredbe (EZ) br. 883/2004 i komercijalni rizici koje su trgovačko društvo ili trgovačka društva preuzeli prije i nakon prekograničnog postupka.

Pri procjeni bi se također trebali uzeti u obzir relevantne činjenice i okolnosti povezani s pravima radnika na suodlučivanje, posebno u pogledu pregovora o takvim pravima ako su ti pregovori pokrenuti postizanjem četiri petine primjenjivog nacionalnog praga. Svi navedeni elementi trebali bi se razmatrati samo kao indikativni čimbenici u ukupnoj procjeni i ne bi se trebali promatrati odvojeno. Nadležno tijelo može smatrati da bi, ako bi slijedom prekograničnog postupka trgovačko društvo imalo svoje mjesto stvarne uprave ili mjesto gospodarske djelatnosti u državi članici u kojoj trgovačko društvo ili trgovačka društva trebaju biti upisani u registar nakon prekograničnog postupka, to bila naznaka nepostojanja okolnosti koje dovode do zlouporabe ili prijevare.

(37)

Nadležno bi tijelo od trgovačkog društva koje provodi prekogranični postupak ili od drugih nadležnih tijela, između ostalog od nadležnih tijela odredišne države članice, također trebalo moći dobiti sve relevantne informacije i dokumente radi provedbe nadzora zakonitosti prekograničnog postupka u postupovnom okviru utvrđenom u nacionalnom pravu. Države članice trebale bi moći odrediti moguće posljedice niza radnji koje su pokrenuli članovi i vjerovnici u skladu s ovom Direktivom za izdavanje potvrde koja prethodi postupku.

(38)

Pri procjeni koja je potrebna za dobivanje potvrde koja prethodi postupku nadležno tijelo trebalo bi se moći obratiti neovisnom stručnjaku. Države članice trebale bi utvrditi pravila kako bi osigurale da su stručnjak ili pravna osoba u čije ime stručnjak djeluje neovisni o trgovačkom društvu koje podnosi zahtjev za izdavanje potvrde koja prethodi postupku. Stručnjaka bi trebalo imenovati nadležno tijelo i on ne bi smio imati nikakvu ni prošlu ni sadašnju vezu s dotičnim trgovačkim društvom koja bi mogla utjecati na neovisnost stručnjaka.

(39)

Kako bi se osiguralo da trgovačko društvo koje provodi prekogranični postupak ne nanosi štetu svojim vjerovnicima, nadležno tijelo trebalo bi moći osobito provjeriti je li trgovačko društvo ispunilo svoje obveze prema javnim vjerovnicima i jesu li eventualne neispunjene obveze dovoljno osigurane. Nadležno bi tijelo osobito trebalo moći provjeriti je li trgovačko društvo predmetom sudskog postupka koji je u tijeku, a koji se odnosi na, primjerice, kršenje socijalnog, radnog ili okolišnog prava, čiji bi ishod mogao dovesti do nametanja dodatnih obveza trgovačkom društvu, između ostalog obveza prema građanima i privatnim subjektima.

(40)

Države članice trebale bi predvidjeti postupovne zaštitne mehanizme u skladu s općim načelima pristupa pravosuđu, uključujući predviđanje mogućnosti preispitivanja odluka nadležnih tijela u postupcima koji se odnose na prekogranične postupke, mogućnost odgode trenutka u kojem pojedina potvrda koja prethodi postupku počinje proizvoditi učinke kako bi se strankama omogućilo pokretanje postupka pred nadležnim sudom i mogućnost osiguravanja odobravanja privremenih mjera, prema potrebi.

(41)

Države članice trebale bi osigurati da se dovršenje određenih postupovnih koraka, to jest objava nacrta uvjeta, zahtjev za izdavanje potvrde koja prethodi postupku kao i podnošenje svih informacija i dokumenata za potrebe nadzora zakonitosti prekograničnog postupka od strane odredišne države članice, mogu u potpunosti obaviti putem interneta, bez potrebe da se podnositelji zahtjeva osobno pojave pred nadležnim tijelom u državama članicama. Pravila o upotrebi digitalnih alata i procesa u pravu društava, između ostalog relevantni zaštitni mehanizmi, trebala bi se primjenjivati prema potrebi. Nadležno tijelo trebalo bi moći putem interneta zaprimiti zahtjev za izdavanje potvrde koja prethodi postupku, kao i sve podnesene informacije i dokumente, osim ako je to, u iznimnom slučaju, tehnički nemoguće za nadležno tijelo.

(42)

Kako bi se smanjili troškovi, trajanje postupaka i administrativno opterećenje za trgovačka društva, države članice trebale bi u području prava društava primjenjivati načelo „samo jednom”, koje podrazumijeva da trgovačka društva nisu dužna iste informacije dostavljati više od jednom javnom tijelu. Na primjer, trgovačka društva ne bi trebala biti dužna dostavljati iste informacije i u nacionalni registar i u nacionalni službeni list.

(43)

Kako bi se omogućila odgovarajuća razina transparentnosti i upotreba digitalnih alata i postupaka, potvrde koje prethode postupku koje izdaju nadležna tijela u različitim državama članicama trebale bi se razmjenjivati putem sustava povezivanja registara te bi ih trebalo učiniti javno dostupnima. U skladu s općim načelom na kojem se temelji Direktiva (EU) 2017/1132 takva razmjena informacija uvijek bi trebala biti besplatna.

(44)

Provedba prekograničnog preoblikovanja ima za posljedicu promjenu pravnog oblika trgovačkog društva, pri čemu to trgovačko društvo ne gubi svoju pravnu osobnost. Međutim, ni prekogranično preoblikovanje ni prekogranično spajanje ili podjela ne bi trebali dovesti do zaobilaženja, u državi članici u kojoj se trgovačko društvo treba upisati u registar nakon prekograničnog postupka, zahtjevâ u vezi s osnivanjem trgovačkog društva. Trgovačko društvo trebalo bi u potpunosti poštovati te uvjete, uključujući zahtjeve da sjedište mora biti u odredišnoj državi članici i zahtjeve u vezi sa smjenjivanjem direktora i zabranom obnašanja dužnosti direktora. Međutim, kada je riječ o prekograničnim preoblikovanjima primjena tih uvjeta od strane odredišne države članice ne bi trebala utjecati na kontinuitet pravne osobnosti preoblikovanog trgovačkog društva.

(45)

Nakon što prime potvrdu koja prethodi postupku i nakon što provjere da su ispunjeni pravni zahtjevi države članice u kojoj se trgovačko društvo nakon prekograničnog postupka treba upisati u registar, uključujući moguću provjeru toga predstavlja li prekogranični postupak zaobilaženje prava Unije ili nacionalnog prava, nadležna tijela trebala bi upisati trgovačko društvo u registar te države članice. Tek nakon tog upisa u registar nadležno tijelo bivše države članice trgovačkog društva ili trgovačkih društava koja provode prekogranični postupak trebalo bi izbrisati trgovačko društvo iz svojeg registra. Nadležna tijela države članice u kojoj se trgovačko društvo treba upisati u registar nakon prekograničnog postupka ne bi trebala moći osporiti informacije navedene u potvrdi koja prethodi postupku.

(46)

Radi povećanja transparentnosti prekograničnih postupaka važno je da registri uključenih država članica sadržavaju potrebne informacije iz drugih registara o trgovačkim društvima uključenima u te postupke kako bi se mogla pratiti povijest tih trgovačkih društava. Konkretno, spis trgovačkog društva u registru u kojem je ono bilo upisano prije prekograničnog postupka trebao bi sadržavati novi registracijski broj koji je tom trgovačkom društvu dodijeljen nakon prekograničnog postupka. U skladu s tim, spis trgovačkog društva u registru u kojem je ono upisano nakon prekograničnog postupka trebao bi sadržavati prvotni registracijski broj koji je trgovačkom društvu dodijeljen prije prekograničnog postupka.

(47)

Kao posljedica prekograničnog preoblikovanja trgovačko društvo nastalo preoblikovanjem („preoblikovano trgovačko društvo”) trebalo bi zadržati svoju pravnu osobnost, svoju aktivu i pasivu te sva svoja prava i sve svoje obveze, uključujući sva prava i sve obveze koji proizlaze iz ugovora, djelovanja ili propuštanja. Preoblikovano trgovačko društvo trebalo bi posebno poštovati sva prava i sve obveze koji proizlaze iz ugovorâ o radu ili radnih odnosa, između ostalog iz svih kolektivnih ugovora.

(48)

Kao posljedica prekograničnog spajanja aktivu i pasivu te sva prava i sve obveze, uključujući sva prava i sve obveze koji proizlaze iz ugovora, djelovanja ili propuštanja trebalo bi prenijeti na trgovačko društvo preuzimatelja ili na novo trgovačko društvo, a članovi trgovačkih društava koja se spajaju koji ne iskoriste svoja prava istupanja trebali bi postati članovi trgovačkog društva preuzimatelja odnosno novog trgovačkog društva. Trgovačko društvo preuzimatelj ili novo trgovačko društvo trebalo bi posebno poštovati sva prava i sve obveze koji proizlaze iz ugovorâ o radu ili radnih odnosa, između ostalog iz svih kolektivnih ugovora.

(49)

Kao posljedica prekogranične podjele aktivu i pasivu te sva prava i sve obveze, uključujući sva prava i sve obveze koji proizlaze iz ugovora, djelovanja ili propuštanja trebalo bi prenijeti na prijamna trgovačka društva u skladu s dodjelom utvrđenom u nacrtu uvjeta za podjelu, a članovi trgovačkog društva koje se dijeli koji ne iskoriste svoja prava istupanja trebali bi postati članovi prijamnih trgovačkih društava, ostati članovi trgovačkog društva koje se dijeli ili bi trebali postati članovi i trgovačkog društva koje se dijeli i prijamnih trgovačkih društava. Prijamna trgovačka društva trebala bi posebno poštovati sva prava i sve obveze koji proizlaze iz ugovorâ o radu ili radnih odnosa, između ostalog iz svih kolektivnih ugovora.

(50)

Radi osiguravanja pravne sigurnosti ne bi trebalo biti moguće proglasiti ništavim prekogranični postupak koji je počeo proizvoditi učinke u skladu s postupkom utvrđenim u ovoj Direktivi. Tim se ograničenjem ne bi trebale dovoditi u pitanje ovlasti država članica, između ostalog, u vezi s kaznenim pravom, sprečavanjem financiranja terorizma i borbom protiv financiranja terorizma, socijalnim pravom, oporezivanjem i izvršavanjem zakonodavstva u skladu s nacionalnim zakonodavstvom, posebno u slučaju kada nadležna tijela ili druga odgovarajuća tijela utvrde, osobito s pomoću novih bitnih informacija, nakon što je prekogranični postupak počeo proizvoditi učinke, da se prekogranični postupak provodio u svrhu zlouporabe ili prijevare koja vodi k izbjegavanju ili zaobilaženju prava Unije ili nacionalnog prava ili čiji je cilj izbjegavanje ili zaobilaženje prava Unije ili nacionalnog prava ili da se provodio u kriminalne svrhe. U tom kontekstu nadležna tijela također bi mogla ocijeniti je li primjenjivi nacionalni prag za suodlučivanje radnika u državi članici trgovačkog društva koje provodi prekogranični postupak postignut ili premašen u godinama nakon prekograničnog postupka.

(51)

Prekograničnim postupkom ne bi se trebala dovoditi u pitanje odgovornost u vezi s poreznim obvezama povezanima s djelatnošću trgovačkog društva prije tog postupka.

(52)

Kako bi se zajamčila ostala prava radnika osim prava suodlučivanja, ova Direktiva ne utječe na Direktive 98/59/EZ, 2001/23/EZ, 2002/14/EZ i 2009/38/EZ. Na pitanja koja su izvan područja primjene ove Direktive, poput poreza ili socijalnog osiguranja, trebalo bi se primjenjivati i nacionalno pravo.

(53)

Ova Direktiva ne utječe ni na pravne ni na administrativne odredbe nacionalnog prava država članica koje se odnose na poreze, niti na teritorijalne i administrativne daljnje podjele tih poreza, uključujući provedbu poreznih pravila u prekograničnim postupcima.

(54)

Ovom Direktivom ne dovode se u pitanje direktive Vijeća 2009/133/EZ (15), (EU) 2015/2376 (16), (EU) 2016/881 (17), (EU) 2016/1164 (18) i (EU) 2018/822 (19).

(55)

Ovom Direktivom ne dovode se u pitanje odredbe Direktive (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća (20) koje se bave rizicima od pranja novca i financiranja terorizma, a osobito u njima predviđene obveze koje se odnose na provedbu odgovarajućih mjera dubinske analize stranke na temelju procjene rizika te obveze koje se odnose na utvrđivanje i registraciju stvarnog vlasnika svakog novoosnovanog subjekta u državi članici njegova osnivanja.

(56)

Ova Direktiva ne utječe na pravo Unije koje se odnosi na transparentnost i prava dioničara trgovačkih društava uvrštenih na burzu niti na nacionalna pravila utvrđena ili uvedena na temelju tog prava Unije.

(57)

Ova Direktiva ne utječe na pravo Unije kojim se uređuju kreditni posrednici i druga financijska društva niti na nacionalna pravila utvrđena ili uvedena na temelju tog prava Unije.

(58)

S obzirom na to da ciljeve ove Direktive, odnosno olakšavanje i uređivanje prekograničnih preoblikovanja, spajanja i podjela, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog njegova opsega i učinaka, oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. UEU-a. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(59)

Ovom se Direktivom poštuju temeljna prava i načela osobito priznata Poveljom Europske unije o temeljnim pravima.

(60)

U skladu sa Zajedničkom političkom izjavom država članica i Komisije od 28. rujna 2011. o dokumentima s objašnjenjima (21), države članice obvezale su se da će u opravdanim slučajevima uz obavijest o svojim mjerama za prenošenje priložiti jedan ili više dokumenata u kojima se objašnjava odnos između sastavnih dijelova direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata za prenošenje. U pogledu ove Direktive, zakonodavac smatra opravdanim dostavljanje takvih dokumenata.

(61)

Komisija bi trebala provesti evaluaciju ove Direktive, što uključuje evaluaciju provedbe odredaba o obavješćivanju radnika, savjetovanju s radnicima i suodlučivanja radnika u kontekstu prekograničnih postupaka. Cilj evaluacije trebao bi osobito biti da se ocijene prekogranični postupci u kojima su postizanjem četiri petine primjenjivog praga pokrenuti pregovori o suodlučivanju radnika i da se utvrdi jesu li ta trgovačka društva, nakon prekograničnog postupka, ostvarila ili premašila primjenjivi prag za suodlučivanje radnika u državi članici trgovačkog društva koje je provelo prekogranični postupak. U skladu sa stavkom 22. Međuinstitucijskog sporazuma o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (22) („Međuinstitucijski sporazum”) ta bi se evaluacija trebala temeljiti na pet kriterija koji se odnose na učinkovitost, djelotvornost, važnost, usklađenost i dodanu vrijednost te bi trebala biti temelj za procjene učinka mogućih daljnjih mjera.

(62)

Trebalo bi prikupiti informacije kako bi se procijenila uspješnost odredaba ove Direktive u odnosu na ciljeve koji se njome nastoje postići i kako bi se pružio temelj za evaluaciju Direktive (EU) 2017/1132 u skladu sa stavkom 22. Međuinstitucijskog sporazuma.

(63)

Direktivu (EU) 2017/1132 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

(1)

Člankom 48. Uredbe (EU) 2017/625 Komisija je ovlaštena donositi pravila kojima se određene kategorije životinja i robe izuzimaju od službenih kontrola na graničnim kontrolnim postajama kada je takvo izuzeće opravdano. Člankom 53. stavkom 1. točkom (d) podtočkom ii. Uredbe (EU) 2017/625 Komisija je ovlaštena donositi pravila o posebnim zadaćama službenih kontrola osobne prtljage putnika koje provode carinska tijela ili druga javna tijela ako te zadaće već nisu u nadležnosti tih tijela.

(2)

Ta pravila suštinski su povezana te će se mnoga od njih primjenjivati usporedno. Radi jednostavnosti i transparentnosti te kako bi se olakšala primjena tih pravila i izbjeglo njihovo preklapanje, trebalo bi ih utvrditi u jedinstvenom aktu umjesto u nekoliko zasebnih akata, u kojima postoji mnogo unakrsnih upućivanja i rizik od preklapanja. Ta pravila često služe zajedničkoj svrsi i odnose se na dodatne aktivnosti subjekata i nadležnih tijela. Stoga je primjereno ta pravila objediniti u jednoj delegiranoj uredbi.

(3)

Ako se donesu pravila o utvrđivanju izuzeća od službenih kontrola na graničnim kontrolnim postajama, trebalo bi utvrditi uvjete (npr. odgovarajući mehanizmi kontrole) za sprečavanje neprihvatljivih rizika za javno zdravlje, zdravlje životinja i bilja povezanih s ulaskom takvih životinja i robe u Uniju.

(4)

Izuzeća od službenih kontrola na graničnim kontrolnim postajama za proizvode koji čine dio osobne prtljage putnika, proizvode namijenjene za potrošnju od strane posade i putnika na prijevoznim sredstvima u međunarodnom prometu te za proizvode koji se šalju kao male pošiljke privatnim osobama već postoje na temelju Direktive Vijeća 97/78/EZ (2). Budući da se Direktiva 97/78/EZ stavlja izvan snage s učinkom od 14. prosinca 2019., primjereno je radi pravne jasnoće i dosljedne primjene tih izuzeća u ovoj Uredbi utvrditi odredbe koje se na njih odnose. Ta izuzeća odnose se na određene kategorije životinja i robe koje se, iako ulaze u Uniju, neće staviti na tržište.

(5)

Kako bi se osigurala dosljednost zakonodavstva Unije, države članice trebale bi nastaviti provoditi odgovarajuće kontrole na temelju procjene rizika u cilju sprečavanja unošenja određenih invazivnih stranih vrsta u Uniju, kako se zahtijeva Uredbom (EU) br. 1143/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (3).

(6)

Radi boljeg promicanja znanstvenih aktivnosti opravdano je određene kategorije životinja i robe namijenjenih u znanstvene svrhe izuzeti od službenih kontrola na graničnim kontrolnim postajama.

(7)

Bilje, biljni proizvodi i drugi predmeti iz članka 47. stavka 1. točke (c) Uredbe (EU) 2017/625 namijenjeni u znanstvene svrhe trebali bi pod određenim uvjetima biti izuzeti od provjera identiteta i fizičkih provjera na graničnim kontrolnim postajama jer su u skladu s člankom 48. Uredbe (EU) 2016/2031 Europskog parlamenta i Vijeća već utvrđene odgovarajuće zaštitne mjere (4).

(8)

Na temelju članka 48. točaka (d) i (e) Uredbe (EU) 2017/625 proizvode koji čine dio osobne prtljage putnika, a namijenjeni su za njihovu osobnu potrošnju ili uporabu i male pošiljke robe koje se šalju fizičkim osobama i nisu namijenjene stavljanju na tržište trebalo bi izuzeti od službenih kontrola na graničnim kontrolnim postajama. Kada je riječ o malim pošiljkama robe koje se šalju fizičkim osobama i nisu namijenjene stavljanju na tržište, države članice trebale bi provoditi kontrole na temelju procjene rizika. U mjerama kojima se uređuje unos takvih pošiljaka ili proizvoda trebalo bi uzeti u obzir mogući rizik od unosa patogenih uzročnika ili bolesti životinja u Uniju unosom proizvoda životinjskog podrijetla.

(9)

Kako bi se zajamčilo svođenje rizika za javno zdravlje, zdravlje životinja i zdravlje bilja na najmanju moguću mjeru, države članice trebale bi najmanje jednom godišnje preispitati svoje posebne mehanizme kontrole i mjere za robu koja čini dio osobne prtljage putnika i ažurirati te mehanizme i mjere na godišnjoj razini nakon glavne sezone putovanja.

(10)

Uredbom (EU) br. 576/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (5) i Provedbenom uredbom Komisije (EU) br. 577/2013 (6) propisana su pravila o određenim vrstama kućnih ljubimaca u pratnji vlasnika ili ovlaštene osobe tijekom nekomercijalnih premještanja u Uniju iz trećih zemalja. Administrativno opterećenje povezano s takvim premještanjima trebalo bi svesti na najmanju moguću mjeru i istodobno zajamčiti dostatnu razinu zaštite od rizika za javno zdravlje i zdravlje životinja. Nadalje, države članice trebale bi odobriti premještanje u Uniju samo ptica kućnih ljubimaca u skladu s Odlukom Komisije 2007/25/EZ (7).

(11)

Člankom 48. točkom (f) Uredbe (EU) 2017/625 Komisija je ovlaštena donositi pravila kojima se kućni ljubimci koji se drže u privatne, nekomercijalne svrhe izuzimaju od službenih kontrola na graničnim kontrolnim postajama. Pravila o izuzeću u ovoj Uredbi ne bi trebala utjecati na obvezu država članica da provode službene kontrole radi usklađenosti s Uredbom (EU) br. 1143/2014 i Uredbom Komisije (EZ) br. 865/2006 (8).

(12)

Kako bi se građanima pružile jasne i pristupačne informacije o pravilima za nekomercijalno premještanje u Uniju određenih vrsta kućnih ljubimaca, od država članica trebalo bi zahtijevati da te informacije učine dostupnima javnosti.

(13)

Razina rizika za javno zdravlje i zdravlje životinja koji je posljedica unosa bolesti životinja i patogenih uzročnika za javno zdravlje i zdravlje životinja ovisi o različitim čimbenicima, kao što su vrsta proizvoda, životinjska vrsta od kojih su dobiveni proizvodi i vjerojatnost prisutnosti patogenih uzročnika. U Uredbi Komisije (EZ) br. 206/2009 (9) utvrđena su sveobuhvatna pravila Unije za sprečavanje unosa bolesti životinja i patogenih uzročnika kojima se ti rizici otklanjaju. S obzirom na to da se ovom Uredbom utvrđuju pravila obuhvaćena Uredbom (EZ) br. 206/2009, tu bi uredbu trebalo staviti izvan snage od datuma primjene ove Uredbe.

(14)

Uredbu Komisije (EU) br. 142/2011 (10) trebalo bi izmijeniti u pogledu izuzeća određenih uzoraka za istraživanja i dijagnostiku od veterinarskih pregleda na graničnim inspekcijskim postajama jer je taj sadržaj obuhvaćen ovom Uredbom.

(15)

Uredba (EU) 2017/625 primjenjuje se od 14. prosinca 2019. U skladu s tim, i pravila utvrđena ovom Uredbom trebala bi se primjenjivati od tog datuma.

(1)

Uredbom (EU) 2017/625 o službenim kontrolama uspostavlja se okvir za službene kontrole i druge službene aktivnosti namijenjene verifikaciji usklađenosti sa zakonodavstvom Unije u području poljoprivredno-prehrambenog lanca. Taj okvir uključuje službene kontrole životinja i robe koji ulaze u Uniju iz trećih zemalja.

(2)

U tom pogledu, u cilju osiguravanja učinkovite provedbe službenih kontrola i odgovarajuće kontrole rizika, nadležna tijela granične kontrolne postaje trebala bi pod određenim uvjetima moći dopustiti obavljanje provjera identiteta i fizičkih provjera pošiljaka bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta iz članka 47. stavka 1. točaka (c) i (e) Uredbe (EU) 2017/625 na kontrolnoj točki koja nije granična kontrolna postaja.

(3)

Iz istih razloga to bi trebalo vrijediti i za pošiljke hrane i hrane za životinje neživotinjskog podrijetla na koje se primjenjuju mjere utvrđene aktima navedenima u članku 47. stavku 1. točkama (d), (e) i (f) te uredbe.

(4)

Uredbom Komisije (EZ) br. 669/2009 (2) i Provedbenom uredbom Komisije (EU) br. 884/2014 (3) utvrđuju se, među ostalim, pravila o obavljanju identifikacijskih i fizičkih pregleda pošiljaka hrane i hrane za životinje neživotinjskog podrijetla na koje se te uredbe odnose na mjestu kontrole koje nije određeno ulazno mjesto. Konkretno, Provedbenom uredbom (EU) br. 884/2014 utvrđuju se uvjeti za odobravanje prijevoza pošiljke do određenog mjesta uvoza radi obavljanja identifikacijskih i fizičkih pregleda, pravila o dokumentima koji moraju pratiti pošiljku do određenog mjesta uvoza, obveze obavješćivanja koje moraju ispunjavati nadležna tijela na određenim ulaznim mjestima i subjekti odgovorni za pošiljku te pravila koja se primjenjuju u slučaju da subjekt odluči promijeniti određeno mjesto uvoza nakon što pošiljka napusti određeno ulazno mjesto. Te uredbe stavljaju se izvan snage s učinkom od 14. prosinca 2019., a prethodno navedene odredbe trebalo bi zamijeniti ovom Uredbom. Kako bi se osigurala djelotvorna provedba službenih kontrola i odgovarajuća sljedivost pošiljaka, pravilima utvrđenima u ovoj Uredbi trebalo bi se u potpunosti obuhvatiti i mogućnosti razmjene informacija o službenim kontrolama i sljedivosti pošiljaka koje se nude u okviru sustava za upravljanje informacijama za službene kontrole („IMSOC”) ili postojećih nacionalnih sustava.

(5)

Nadležna tijela granične kontrolne postaje trebala bi na zahtjev subjekta pod određenim uvjetima odobriti prijevoz pošiljke robe do kontrolne točke koja nije granična kontrolna postaja određena za tu kategoriju robe. U tom je slučaju potrebno da subjekt nadležnim tijelima dostavi naziv i oznaku računalnog veterinarskog sustava (TRACES) kontrolne točke do koje bi se pošiljka trebala prevesti.

(6)

Ako je to potrebno za provedbu djelotvornih provjera identiteta i fizičkih provjera, nadležna tijela granične kontrolne postaje trebala bi od subjekta moći zatražiti da robu preveze do kontrolne točke koja nije granična kontrolna postaja. U takvim slučajevima nadležna tijela granične kontrolne postaje trebala bi prije odobravanja prijevoza do kontrolne točke dobiti suglasnost subjekta. Suglasnost subjekta potrebna je zbog troškova prijevoza koje on snosi ili kako bi se izbjegle situacije u kojima se pošiljke koje sadržavaju pokvarljivu robu prenose do kontrolne točke koja se ne nalazi na primjerenoj udaljenosti od granične kontrolne postaje.

(7)

Kako bi se ograničili rizici za zdravlje bilja ili za javno zdravlje, prijevoz pošiljaka bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta te hrane i hrane za životinje neživotinjskog podrijetla do kontrolne točke trebalo bi odobriti na temelju zadovoljavajućeg ishoda provjera dokumentacije na graničnoj kontrolnoj postaji.

(8)

Kako bi se osigurala sljedivost pošiljaka, nadležna tijela kontrolne točke trebala bi o prispijeću pošiljke obavijestiti nadležna tijela granične kontrolne postaje. Izostane li ta obavijest, nadležna tijela granične kontrolne postaje trebala bi kod nadležnih tijela kontrolne točke provjeriti je li pošiljka stigla u kontrolnu točku te, ako provjerom utvrde da pošiljka nije stigla, trebala bi obavijestiti carinska tijela i druga tijela iz članka 75. stavka 1. Uredbe (EU) 2017/625 te provesti daljnju istragu kako bi utvrdila stvarnu lokaciju pošiljke.

(9)

Kako bi nadležna tijela mogla provoditi učinkovite provjere identiteta i fizičke provjere pošiljaka bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta, te je pošiljke potrebno prevesti od granične kontrolne postaje do kontrolne točke. Taj je prijevoz potrebno obaviti na način da se njime ne uzrokuje zaraza ili infekcija drugog bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta. Zbog toga bi se subjekti trebali pobrinuti da ambalaža ili prijevozno sredstvo budu zatvoreni ili zapečaćeni tijekom prijevoza do kontrolne točke. U posebnim slučajevima nadležna tijela trebala bi moći dopustiti da ambalaža ili prijevozno sredstvo pošiljaka drva četinjača ne budu zatvoreni ili zapečaćeni tijekom prijevoza od granične kontrolne postaje do kontrolne točke ako su ispunjeni posebni uvjeti. U takvim slučajevima drvo četinjača koje se nalazi u tim pošiljkama trebalo bi biti uzgojeno ili proizvedeno na zemljopisnom području treće zemlje ako ta treća zemlja ima kopnenu granicu s državom članicom za koju je nadležno tijelo odgovorno i ako postoje informacije da to drvo ima isti fitosanitarni status u toj trećoj zemlji i u dotičnoj državi članici.

(10)

Kako bi se organizirale učinkovite službene kontrole, nadležna tijela, uključujući carinska tijela kojima je država članica povjerila dužnost provedbe službenih kontrola, ili nadležna tijela na kontrolnoj točki koja nije granična kontrolna postaja, trebala bi moći provoditi provjere dokumentacije na udaljenosti od graničnih kontrolnih postaja.

(11)

U cilju osiguravanja učinkovite provedbe službenih kontrola na točki ulaska u Uniju koja nije granična kontrolna postaja, nadležnim tijelima, uključujući carinska tijela kojima je država članica povjerila dužnost provedbe službenih kontrola, trebalo bi omogućiti provedbu provjera dokumentacije na pošiljkama bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta koje podliježu smanjenoj stopi učestalosti provjera kako je utvrđeno u Uredbi Komisije (EZ) br. 1756/2004 (4).

(12)

Odlukom Komisije 2010/313/EU (5) odobravaju se fizički pregledi u skladu s Uredbom (EZ) br. 669/2009 koji se provode u odobrenim prostorima subjekata u poslovanju s hranom i hranom za životinje na Cipru. Slično tome, Odlukom Komisije 2010/458/EU (6) odobravaju se fizički pregledi u skladu s Uredbom (EZ) br. 669/2009 koji se provode u odobrenim prostorima subjekata u poslovanju s hranom i hranom za životinje na Malti. Budući da se ova Uredba primjenjuje na područja obuhvaćena tim odlukama, primjereno je staviti izvan snage odluke 2010/313/EU i 2010/458/EU s učinkom od dana primjene ove Uredbe.

(13)

Budući da se Uredba (EU) 2017/625 primjenjuje od 14. prosinca 2019., i ova bi se Uredba zbog dosljednosti i pravne sigurnosti trebala primjenjivati od tog datuma. Međutim, u skladu s člankom 165. stavkom 4. Uredbe (EU) 2017/625, kada je riječ o pošiljkama bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta iz članka 47. stavka 1. točke (c) te uredbe, pravila utvrđena u članku 53. stavku 1. točki (e) najranije se mogu primijeniti tek 12 mjeseci nakon donošenja. Zbog toga su do 13. prosinca 2020. potrebne prijelazne mjere u pogledu odgovarajućih odredbi Direktive 2000/29/EZ (7). To razdoblje od jedne godine potrebno je kako bi subjekti i nadležna tijela imali više vremena za provedbu posebnih zahtjeva.

(14)

Budući da se ova Uredba primjenjuje na područja obuhvaćena Direktivom Komisije 2004/103/EZ (8) u pogledu bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta iz članka 47. stavka 1. točke (c) Uredbe (EU) 2017/625, tu direktivu primjereno je staviti izvan snage od 14. prosinca 2020.,

(1)

Uredbom (EU) 2017/625 Europskog parlamenta i Vijeća uspostavlja se okvir za službene kontrole i druge službene aktivnosti namijenjene verifikaciji usklađenosti sa zakonodavstvom Unije u području hrane i hrane za životinje. Taj okvir uključuje službene kontrole životinja i robe koji ulaze u Uniju iz trećih zemalja preko graničnih kontrolnih postaja koje su određene za tu svrhu.

(2)

Člankom 50. stavkom 4. Uredbe (EU) 2017/625 Komisija se ovlašćuje za donošenje pravila kojima se utvrđuju slučajevi u kojima i uvjeti pod kojima zajednički zdravstveni ulazni dokument (ZZUD) mora pratiti pošiljke koje sadržavaju životinje, proizvode životinjskog podrijetla, zametne proizvode, nusproizvode životinjskog podrijetla, dobivene proizvode, sijeno i slamu te mješovite proizvode, bilje, biljne proizvode i druge predmete iz članka 47. stavka 1. Uredbe (EU) 2017/625 u provozu kroz Uniju do odredišta.

(3)

Člankom 51. stavkom 1. točkom (a) Uredbe (EU) 2017/625 propisuje se da Komisija utvrđuje slučajeve u kojima i uvjete pod kojima bi nadležna tijela graničnih kontrolnih postaja trebala moći odobriti daljnji prijevoz pošiljaka hrane i hrane za životinje neživotinjskog podrijetla, bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta iz članka 47. stavka 1. te uredbe do svojeg krajnjeg odredišta prije nego što postanu dostupni rezultati fizičkih provjera.

(4)

Člankom 51. stavkom 1. točkama (b) i (c) Uredbe (EU) 2017/625 Komisija se ovlašćuje za utvrđivanje slučajeva u kojima i uvjeta pod kojima se provjere identiteta i fizičke provjere pretovarenih pošiljaka i životinja koje prispijevaju zračnim ili morskim putem i nastavljaju putovanje istim prijevoznim sredstvom mogu provoditi na graničnoj kontrolnoj postaji koja nije granična kontrolna postaja prvog prispijeća u Uniju. Radi učinkovitosti kontrola pretovarenih pošiljaka potrebno je utvrditi rokove i modalitete u skladu s kojima bi nadležna tijela granične kontrolne postaje trebala provoditi provjere dokumentacije, provjere identiteta i fizičke provjere.

(5)

Člankom 51. stavkom 1. točkom (d) Uredbe (EU) 2017/625 propisano je da Komisija utvrđuje slučajeve u kojima i uvjete pod kojima se može odobriti provoz kroz Uniju pošiljaka životinja, proizvoda životinjskog podrijetla, zametnih proizvoda, nusproizvoda životinjskog podrijetla, dobivenih proizvoda, sijena i slame te mješovitih proizvoda, bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta iz članka 47. stavka 1. Uredbe (EU) 2017/625. Njime se propisuje i da Komisija utvrđuje pravila u pogledu određenih službenih kontrola koje se provode nad takvim pošiljkama na graničnim kontrolnim postajama, uključujući slučajeve i uvjete za privremeni smještaj robe u carinskim skladištima, skladištima u slobodnim zonama, prostorima za privremeni smještaj i skladištima specijaliziranima za opskrbu vojnih baza NATO-a ili SAD-a.

(6)

Nadležna tijela graničnih kontrolnih postaja trebala bi moći odobriti daljnji prijevoz do krajnjeg odredišta prije nego što postanu dostupni rezultati laboratorijskih analiza i ispitivanja pošiljaka hrane i hrane za životinje neživotinjskog podrijetla koja podliježe mjerama iz članka 47. stavka 1. točaka (d), (e) i (f) Uredbe (EU) 2017/625 te pošiljaka bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta iz članka 47. stavka 1. točaka (c) i (e) te uredbe. Hrana i hrana za životinje koju sadržavaju takve pošiljke može biti navedena na popisu robe koja podliježe privremenom povećanju službenih kontrola na mjestu ulaska u Uniju koji je utvrđen na temelju članka 47. stavka 2. točke (b) Uredbe (EU) 2017/625 ili može podlijegati hitnoj mjeri propisanoj u aktima donesenima u skladu s člankom 53. stavkom 1. točkom (b) Uredbe (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća (2) ili može podlijegati dodatnim uvjetima za ulazak u Uniju propisanima u aktima donesenima u skladu s člankom 126. Uredbe (EU) 2017/625 ili posebnim mjerama u pogledu njihova ulaska u Uniju propisanima u aktima donesenima u skladu s člankom 128. Uredbe (EU) 2017/625.

(7)

Radi odgovarajuće kontrole rizika odobravanje daljnjeg prijevoza trebalo bi podlijegati uvjetima. Konkretno, kako bi se smanjili potencijalni rizici za zdravlje ljudi i bilja, pošiljke hrane i hrane za životinje neživotinjskog podrijetla na koje se primjenjuju mjere iz članka 47. stavka 1. točaka (d), (e) i (f) Uredbe (EU) 2017/625 i pošiljke bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta iz članka 47. stavka 1. točaka (c) i (e) trebalo bi prevesti u objekte za daljnji prijevoz na krajnjem odredištu, koje su odredile države članice, i tamo ih skladištiti do dobivanja rezultata laboratorijskih analiza i ispitivanja.

(8)

Objekti za daljnji prijevoz trebali bi biti carinska skladišta ili prostori za privremeni smještaj koji su ovlašteni, određeni ili odobreni u skladu s Uredbom (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (3) te, kako bi se osigurala higijena hrane i hrane za životinje, registrirani kod nadležnih tijela u skladu s Uredbom (EZ) br. 852/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (4) odnosno Uredbom (EZ) br. 183/2005 Europskog parlamenta i Vijeća (5).

(9)

Rizici za zdravlje životinja povezani s pošiljkama životinja iz trećih zemalja koje prispijevaju zračnim ili morskim putem i nastavljaju putovanje istim prijevoznim sredstvom u treću zemlju ili u drugu državu članicu i koje su namijenjene za stavljanje na tržište Unije ili provoz kroz Uniju manji su od rizika povezanih s drugim pošiljkama životinja, uključujući pošiljke koje se pretovaruju u lukama ili zračnim lukama. Stoga bi se, osim u slučaju sumnje na neusklađenost s pravilima iz članka 1. stavka 2. Uredbe (EU) 2017/625, provjere identiteta i fizičke provjere takvih životinja trebale provoditi na graničnoj kontrolnoj postaji njihova unosa u Uniju. Osim toga, trebale bi se provoditi provjere dokumentacije na graničnim kontrolnim postajama, uključujući graničnu kontrolnu postaju unosa u Uniju na kojoj se životinje predaju na službene kontrole i preko koje ulaze u Uniju radi naknadnog stavljanja na tržište ili radi provoza kroz područje Unije.

(10)

Duga putovanja istim prijevoznim sredstvom mogu štetno utjecati na dobrobit životinja. Kako bi se poštovali zahtjevi u pogledu dobrobiti životinja tijekom prijevoza, odredbe Uredbe Vijeća (EZ) br. 1/2005 (6) trebale bi se primjenjivati do prispijeća pošiljke životinja na graničnu kontrolnu postaju unosa u Uniju.

(11)

Kako bi se izbjegao unos bolesti životinja u Uniju, potrebno je provoditi provjere dokumentacije, provjere identiteta i fizičke provjere pretovarenih pošiljaka životinja u lukama ili zračnim lukama na graničnoj kontrolnoj postaji u kojoj se obavlja prvi pretovar.

(12)

Uzimajući u obzir rizike za zdravlje ljudi i životinja povezane s pretovarenim pošiljkama proizvoda životinjskog podrijetla, zametnih proizvoda, nusproizvoda životinjskog podrijetla, dobivenih proizvoda, sijena i slame te mješovitih proizvoda i potrebu da se osigura učinkovita provedba službenih kontrola takvih pošiljaka, primjereno je utvrditi razdoblje tijekom kojeg bi nadležna tijela granične kontrolne postaje pretovara trebala provesti provjere dokumentacije. Razdoblje pretovara trebalo bi se računati od prispijeća pošiljke u luku ili zračnu luku države članice. U slučaju sumnje na neusklađenost s pravilima iz članka 1. stavka 2. Uredbe (EU) 2017/625 nadležna tijela granične kontrolne postaje pretovara trebala bi provesti provjere dokumentacije, provjere identiteta i fizičke provjere.

(13)

Radi osiguranja učinkovite provedbe službenih kontrola i uzimajući u obzir rizike za zdravlje bilja povezane s pretovarenim pošiljkama bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta iz članka 47. stavka 1. točaka (c) i (e) Uredbe (EU) 2017/625, primjereno je utvrditi rokove nakon čijeg bi isteka provjere dokumentacije trebala provesti nadležna tijela granične kontrolne postaje pretovara. Razdoblje pretovara trebalo bi se računati od prispijeća pošiljke u luku ili zračnu luku države članice. U slučaju sumnje na neusklađenost s pravilima iz članka 1. stavka 2. Uredbe (EU) 2017/625 nadležna tijela granične kontrolne postaje pretovara trebala bi provesti provjere dokumentacije, provjere identiteta i fizičke provjere.

(14)

Primjereno je utvrditi da bi, osim ako su na temelju sumnje na neusklađenost s pravilima iz članka 1. stavka 2. Uredbe (EU) 2017/625 sve provjere pretovarenih pošiljaka bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta iz članka 47. stavka 1. točaka (c) i (e) Uredbe (EU) 2017/625 koje su namijenjene za stavljanje na tržište u Uniji provedene na graničnoj kontrolnoj postaji pretovara, nadležna tijela granične kontrolne postaje unosa u Uniju trebala provesti provjere dokumentacije, provjere identiteta i fizičke provjere.

(15)

Kako bi se smanjilo administrativno opterećenje, subjekti koji su odgovorni za pretovarene pošiljke trebali bi moći dostaviti nadležnim tijelima granične kontrolne postaje pretovara informacije o identifikaciji i lokaciji robe u luci ili zračnoj luci, procijenjenom vremenu prispijeća, procijenjenom vremenu otpreme i odredištu svoje pošiljke. U takvim bi slučajevima države članice trebale imati informacijski sustav koji bi im omogućio da pristupe informacijama koje su dostavili subjekti i provjere jesu li prekoračeni rokovi za provedbu provjera dokumentacije.

(16)

Rizici za zdravlje životinja i javno zdravlje niski su u slučaju hrane za životinje i hrane neživotinjskog podrijetla na koju se primjenjuju mjere ili akti iz članka 47. stavka 1. točaka (d), (e) i (f) Uredbe (EU) 2017/625, koja se pod carinskim nadzorom pretovaruje s plovila ili zrakoplova na drugo plovilo ili zrakoplov u istoj luci ili zračnoj luci. Stoga je primjereno propisati da se u tom slučaju provjere dokumentacije, provjere identiteta i fizičke provjere ne bi trebale provoditi na graničnoj kontrolnoj postaji pretovara već u kasnijoj fazi na graničnoj kontrolnoj postaji unosa u Uniju. U skladu s time subjekt koji je odgovoran za pošiljku trebao bi unaprijed obavijestiti o prispijeću pošiljaka ispunjavanjem i podnošenjem u sustavu za upravljanje informacijama za službene kontrole (IMSOC) odgovarajućeg dijela ZZUD-a, koji se šalje nadležnim tijelima granične kontrolne postaje unosa.

(17)

Radi zaštite zdravlja i dobrobiti životinja, pošiljke životinja u provozu iz jedne treće zemlje u drugu treću zemlju koje prolaze pod carinskim nadzorom kroz područje Unije trebale bi podlijegati provjerama dokumentacije, provjerama identiteta i fizičkim provjerama na graničnoj kontrolnoj postaji prvog prispijeća u Uniju te bi takav provoz trebalo odobriti samo ako je ishod tih provjera povoljan.

(18)

Radi zaštite zdravlja ljudi i životinja, pošiljke proizvoda životinjskog podrijetla, zametnih proizvoda, nusproizvoda životinjskog podrijetla, dobivenih proizvoda, sijena i slame te mješovitih proizvoda koje u provozu iz jedne treće zemlje u drugu treću zemlju prolaze kroz područje Unije trebale bi podlijegati provjerama dokumentacije i provjerama identiteta na graničnoj kontrolnoj postaji. Takav bi provoz trebalo odobriti podložno određenim uvjetima, među ostalim, povoljnom ishodu provjera na graničnoj kontrolnoj postaji, kako bi se osigurala odgovarajuća kontrola rizika na granici i tijekom provoza te kako bi se u konačnici osiguralo da takva roba napusti područje Unije.

(19)

Radi zaštite zdravlja bilja pošiljke bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta iz članka 47. stavka 1. točaka (c) i (e) Uredbe (EU) 2017/625 koje u provozu iz jedne treće zemlje u drugu treću zemlju prolaze kroz područje Unije trebale bi na graničnoj kontrolnoj postaji podlijegati provjerama dokumentacije i fizičkim provjerama na temelju rizika. Takav bi provoz trebalo odobriti podložno određenim uvjetima, među ostalim, povoljnom ishodu provjera na graničnoj kontrolnoj postaji.

(20)

U određenim slučajevima pošiljke proizvoda životinjskog podrijetla, zametnih proizvoda, nusproizvoda životinjskog podrijetla, dobivenih proizvoda, sijena i slame te mješovitih proizvoda koje u provozu iz jedne treće zemlje u drugu treću zemlju prolaze kroz područje Unije mogu se privremeno smjestiti u skladišta. Kako bi se osigurala sljedivost takvih pošiljaka, takav privremeni smještaj trebao bi biti dopušten samo u skladištima koja su odobrila nadležna tijela država članica i koja bi trebala ispunjavati zahtjeve u pogledu higijene utvrđene i navedene u Uredbi (EZ) br. 852/2004 i Uredbi Komisije (EU) br. 142/2011 (7).

(21)

Radi transparentnosti države članice trebale bi u sustavu IMSOC voditi i redovito ažurirati popis svih odobrenih skladišta, navodeći njihovo ime i adresu, kategoriju robe za koju su odobreni i broj odobrenja. Nadležna tijela trebala bi provoditi redovite službene kontrole odobrenih skladišta kako bi se uvjerila da su uvjeti za njihovo odobrenje i dalje ispunjeni.

(22)

Kako bi se osiguralo da se pošiljke proizvoda životinjskog podrijetla, zametnih proizvoda, nusproizvoda životinjskog podrijetla, dobivenih proizvoda, sijena i slame te mješovitih proizvoda stvarno isporuče na plovila, uključujući vojna plovila, koja napuštaju Uniju, nadležno tijelo u odredišnoj luci ili predstavnik zapovjednika plovila trebali bi nakon završetka isporuke tu isporuku potvrditi nadležnim tijelima granične kontrolne postaje unosa u Uniju ili skladišta u kojima je takva roba bila privremeno skladištena. Takvu bi potvrdu trebali dati supotpisivanjem službenog certifikata ili elektroničkim putem. Ako se pošiljka ne isporuči na plovilo jer je plovilo već napustilo luku ili zbog logističkih problema, nadležnom tijelu skladišta ili graničnoj kontrolnoj postaji unosa u Uniju trebalo bi dopustiti da odobri vraćanje pošiljke u mjesto otpreme.

(23)

U nekim državama članicama zbog zemljopisnog položaja provoz životinja i robe podliježe posebnim zahtjevima utvrđenima u pravilima za ulazak u Uniju određenih životinja, zametnih proizvoda, nusproizvoda životinjskog podrijetla i proizvoda životinjskog podrijetla. Stoga su potrebni posebni postupci i uvjeti kontrole kako bi se poduprla provedba tih zahtjeva.

(24)

Potrebno je utvrditi uvjete pod kojima bi bilo dopušteno pošiljke proizvoda životinjskog podrijetla, zametnih proizvoda, nusproizvoda životinjskog podrijetla, dobivenih proizvoda, sijena i slame te mješovitih proizvoda čiji je provoz kroz područje Unije bio odobren, ali koje je odbila treća zemlja odredišta, vratiti izravno na graničnu kontrolnu postaju koja je odobrila njihov provoz kroz Uniju ili u skladišta u kojima je takva roba bila uskladištena na području Unije prije nego što je treća zemlja odbila njezin ulazak.

(25)

S obzirom na rizike za zdravlje i dobrobit ljudi i životinja nadležna tijela graničnih kontrolnih postaja trebala bi provesti provjere dokumentacije i provjere identiteta pošiljaka životinja, proizvoda životinjskog podrijetla, zametnih proizvoda, nusproizvoda životinjskog podrijetla, dobivenih proizvoda, sijena i slame te mješovitih proizvoda koje se s područja Unije premještaju u drugi dio područja Unije, prolazeći kroz područje treće zemlje, prije njihova ponovnog unosa u Uniju. Zbog niskog rizika od unosa štetnih organizama bilje, biljni proizvodi i drugi predmeti koji su na odgovarajući način pakirani i prevezeni u skladu s člankom 47. stavkom 1. točkom (b) Uredbe (EU) 2016/2031 Europskog parlamenta i Vijeća (8) ne bi trebali podlijegati provjerama na graničnoj kontrolnoj točki ponovnog unosa.

(26)

Kako bi se osigurala pravilna komunikacija i raspodjela odgovornosti među različitim tijelima i subjektima, potrebno je ispuniti odgovarajući dio ZZUD-a. Dio I. trebao bi ispuniti subjekt odgovoran za pošiljku i poslati ga nadležnim tijelima granične kontrolne postaje prije prispijeća pošiljke. Dio II. trebala bi ispuniti nadležna tijela čim se provedu provjere navedene u ovoj Uredbi i donese odluka o pošiljci te ta odluka evidentira u tom dijelu. Dio III. trebala bi ispuniti nadležna tijela izlazne granične kontrolne postaje ili odredišta ili lokalno nadležno tijelo čim se provedu provjere iz ove Uredbe.

(27)

Kako bi se osiguralo da su pošiljke proizvoda životinjskog podrijetla, zametnih proizvoda, nusproizvoda životinjskog podrijetla, dobivenih proizvoda, sijena i slame te mješovitih proizvoda koje dolaze s državnog područja Hrvatske i prolaze kroz područje Bosne i Hercegovine kod Neuma („neumski koridor”) neoštećene prije ulaska na državno područje Hrvatske preko ulaznih točaka Klek ili Zaton Doli, nadležno tijelo trebalo bi provesti provjere plombi na vozilima ili kontejnerima za prijevoz te evidentirati datum i vrijeme odlaska i dolaska vozila u kojima se prevozi roba.

(28)

Ako su pošiljke određene robe iz članka 47. stavka 1. točaka (b), (c), (d), (e) i (f) Uredbe (EU) 2017/625 namijenjene za stavljanje na tržište Unije ili provoz kroz Uniju, u određenim slučajevima zakonodavstvom Unije predviđa se praćenje njihova prijevoza s granične kontrolne postaje prispijeća do odredišnog objekta ili izlazne granične kontrolne postaje i njihova prispijeća na odredište. Kako bi se spriječili rizici za javno zdravlje i zdravlje životinja, nadležna tijela granične kontrolne postaje unosa u Uniju trebala bi pratiti jesu li pošiljke stigle na odredište u roku od 15 dana.

(29)

Jedan je od ciljeva Uredbe (EU) 2017/625 objediniti u jednom aktu pravila raspršena u nekoliko akata u kako bi se ta pravila bolje razumjela i lakše primjenjivala. Ovim se delegiranim aktom slijedi taj pristup te se izbjegava potreba za nizom unakrsnih upućivanja na različite akte i time povećava transparentnost. Razna dopunska pravila utvrđena u ovom nacrtu akta međusobno su povezana i primjenjivat će se usporedno. To osobito vrijedi za pravila o provozu, koja će se primjenjivati od istog datuma. Utvrđivanjem tih dopunskih pravila u jednom aktu izbjegava se i rizik od udvostručivanja pravila.

(30)

Odlukom Komisije 2000/208/EZ (9), Odlukom Komisije 2000/571/EZ (10) i Provedbenom odlukom Komisije 2011/215/EU (11) utvrđuju se pravila o pitanjima koja su obuhvaćena područjem primjene ove Uredbe. Stoga bi se radi izbjegavanja udvostručivanja pravila ti akti trebali staviti izvan snage.

(31)

Odluku Komisije 2007/777/EZ (12), Uredbu Komisije (EZ) br. 798/2008 (13), Uredbu Komisije (EZ) br. 1251/2008 (14), Uredbu Komisije (EZ) br. 119/2009 (15), Uredbu Komisije (EU) br. 206/2010 (16), Uredbu Komisije (EU) br. 605/2010 (17), Uredbu (EU) br. 142/2011, Uredbu Komisije (EU) br. 28/2012 (18) i Provedbenu uredbu Komisije (EU) 2016/759 (19) trebalo bi izmijeniti kako bi pravila utvrđena u tim aktima bila u skladu s pravilima utvrđenima u ovoj Uredbi.

(32)

Budući da se Uredba (EU) 2017/625 primjenjuje od 14. prosinca 2019., i ova bi se Uredba trebala primjenjivati od tog datuma,