ISSN 1977-0847 |
||
Službeni list Europske unije |
L 320 |
|
![]() |
||
Hrvatsko izdanje |
Zakonodavstvo |
Godište 62. |
|
|
Ispravci |
|
|
* |
|
|
|
(1) Tekst značajan za EGP. |
HR |
Akti čiji su naslovi tiskani običnim slovima su oni koji se odnose na svakodnevno upravljanje poljoprivrednim pitanjima, a općenito vrijede ograničeno razdoblje. Naslovi svih drugih akata tiskani su masnim slovima, a prethodi im zvjezdica. |
I. Zakonodavni akti
UREDBE
11.12.2019 |
HR |
Službeni list Europske unije |
L 320/1 |
UREDBA (EU) 2019/2115 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA
od 27. studenoga 2019.
o izmjeni Direktive 2014/65/EU te uredaba (EU) br. 596/2014 i (EU) 2017/1129 u pogledu promicanja upotrebe rastućih tržišta MSP-ova
(Tekst značajan za EGP)
EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,
uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 114.,
uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,
nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,
uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),
u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (2),
budući da:
(1) |
Inicijativa za uniju tržišta kapitala ima za cilj smanjiti ovisnost o bankovnom kreditiranju, diversificirati izvore financiranja s tržišta kapitala za sva mala i srednja poduzeća („MSP-ovi”) i promicati izdavanje obveznica i dionica MSP-ova na javnim tržištima. Poduzeća osnovana u Uniji koja nastoje prikupiti kapital na mjestima trgovanja suočena su s visokim jednokratnim troškovima i trajnim troškovima objavljivanja i usklađivanja koji ih mogu odvratiti od toga da uopće zatraže uvrštenje za trgovanje na mjestima trgovanja u Uniji. Povrh toga, dionice koje MSP-ovi izdaju na mjestima trgovanja u Uniji često imaju niže razine likvidnosti i višu volatilnost, što povećava trošak kapitala i taj izvor financiranja čini prezahtjevnim. Horizontalna politika Unije za MSP-ove u tom je pogledu stoga od ključne važnosti. Takva politika treba biti uključiva, koherentna i učinkovita te se njome treba uzimati u obzir raznolikost MSP-ova i njihove različite potrebe. |
(2) |
Direktivom 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća (3) uspostavljena je nova vrsta mjesta trgovanja pod nazivom rastuća tržišta MSP-ova, koja je potkategorija multilateralnih trgovinskih platformi („MTP-ovi”), kako bi se MSP-ovima olakšao pristup kapitalu i omogućio im se rast te kako bi se olakšao daljnji razvoj specijaliziranih tržišta čiji je cilj odgovoriti na potrebe izdavatelja koji su MSP-ovi te imaju potencijal za rast. Direktivom 2014/65/EU ujedno je predviđeno da bi „[p]ažnju trebalo usmjeriti na to kako bi budući propisi dodatno trebali učvrstiti i promicati korištenje ovog tržišta kako bi postalo privlačno ulagateljima te kako bi osigurali smanjenje administrativnog opterećenja i dodatne poticaje malim i srednjim poduzećima za pristup tržištima kapitala na rastućim tržištima malih i srednjih poduzeća.” Europski gospodarski i socijalni odbor u svome je mišljenju o Komisijinu prijedlogu ove Uredbe o izmjeni ustrajao na tome da niska razina komunikacije i birokratski pristupi predstavljaju znatne prepreke te da je nužno uložiti daleko veće napore za prevladavanje tih prepreka. Povrh toga, naveo je da bi trebalo ciljano djelovati prema dnu lanca - samim MSP-ovima - uključivanjem, između ostaloga, udruženja MSP-ova, socijalnih partnera i trgovačkih komora. |
(3) |
Uočeno je, međutim, da izdavatelji financijskih instrumenata uvrštenih za trgovanje na rastućem tržištu MSP-ova ostvaruju koristi od razmjerno malog broja regulatornih rasterećenja u usporedbi s izdavateljima financijskih instrumenata uvrštenih za trgovanje na drugim MTP-ovima ili na uređenim tržištima. Većina obveza utvrđenih Uredbom (EU) br. 596/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (4) jednako se primjenjuje na sve izdavatelje, neovisno o njihovoj veličini ili mjestu trgovanja na kojem su njihovi financijski instrumenti uvršteni za trgovanje. Ta niska razina razlikovanja između izdavatelja financijskih instrumenata uvrštenih za trgovanje na rastućim tržištima MSP-ova i onih na drugim MTP-ovima odvraća MTP-ove od toga da zatraže registraciju kao rastuće tržište MSP-ova, što se ogleda u dosadašnjem niskom broju registriranih rastućih tržišta MSP-ova. Stoga je potrebno uvesti dodatna razmjerna rasterećenja i time na odgovarajući način poticati upotrebu rastućih tržišta MSP-ova. Upotrebu rastućih tržišta MSP-ova trebalo bi aktivno promicati. Mnogi MSP-ovi još nisu svjesni postojanja rastućih tržišta MSP-ova kao nove kategorija mjesta trgovanja. |
(4) |
Privlačnost rastućih tržišta MSP-ova trebalo bi ojačati dodatnim snižavanjem troškova usklađivanja i administrativnog opterećenja s kojima se suočavaju izdavatelji financijskih instrumenata uvrštenih za trgovanje na rastućim tržištima MSP-ova. Kako bi se zadržali najviši standardi usklađenosti na uređenim tržištima, mjere predviđene ovom Uredbom trebalo bi ograničiti samo na poduzeća uvrštena na rastuća tržišta MSP-ova, bez obzira na činjenicu da nisu svi MSP-ovi uvršteni na rastuća tržišta MSP-ova te da nisu sva poduzeća koja su uvrštena na rastuća tržišta MSP-ova MSP-ovi. Na temelju Direktive 2014/65/EU do 50 % izdavatelja financijskih instrumenata uvrštenih za trgovanje na rastućim tržištima MSP-ova mogu biti poduzeća koja nisu MSP-ovi, kako bi se očuvala profitabilnost poslovnog modela rastućih tržišta MSP-ova, među ostalim i s pomoću likvidnosti vrijednosnih papira poduzeća koja nisu MSP-ovi. S obzirom na rizike koji proizlaze iz primjene različitih skupova pravila na izdavatelje uvrštene na istu kategoriju mjesta trgovanja, to jest na rastuća tržišta MSP-ova, mjere predviđene ovom Uredbom ne bi se trebale ograničiti samo na izdavatelje koji su MSP-ovi. Radi dosljednosti u odnosu na izdavatelje i jasnoće za ulagatelje snižavanje troškova usklađivanja i administrativnih opterećenja trebalo bi se primjenjivati na sve izdavatelje financijskih instrumenata uvrštenih za trgovanje na rastućim tržištima MSP-ova, neovisno o njihovoj tržišnoj kapitalizaciji. |
(5) |
Uspjeh rastućeg tržišta MSP-ova ne bi se trebao mjeriti samo brojem na njega uvrštenih poduzeća, nego stopom rasta koju ostvaruju ta poduzeća. Naglasak bi trebalo još više staviti na MSP-ove, koji su krajnji korisnici ove Uredbe, i na njihove potrebe. U tom je kontekstu administrativno rasterećenje nužan, no ne i jedini korak koji treba napraviti. Kako bi se potaknuo razvoj MSP-ova potrebno je poduzeti napore usmjerene na poboljšanje informacija koje su izravno dostupne MSP-ovima u vezi s mogućnostima financiranja koje su im na raspolaganju. Manja poduzeća koja imaju potencijal za rast trebala bi ostvarivati koristi od regulatornog rasterećenja. |
(6) |
Prema članku 10. stavku 1. Uredbe (EU) br. 596/2014 nezakonito objavljivanje povlaštenih informacija postoji kada osoba posjeduje povlaštene informacije i objavi te informacije bilo kojoj drugoj osobi, osim kada se informacije objavljuju u normalnom obavljanju posla, profesije ili dužnosti. Na temelju članka 11. stavka 4. te uredbe smatra se da je objavljivanje povlaštenih informacija tijekom istraživanja tržišta provedeno u okviru normalnog obavljanja posla, profesije ili dužnosti osobe, ako se pritom poštuju određeni postupci utvrđeni režimom istraživanja tržišta. Istraživanje tržišta obuhvaća priopćivanje informacija jednom potencijalnom ulagatelju, ili više njih, prije objavljivanja transakcije, kako bi se procijenio interes potencijalnih ulagatelja za moguću transakciju i njezine uvjete, kao što je njezina potencijalna veličina ili cijena. Tijekom pregovaračke faze ponude vrijednosnih papira kvalificiranim ulagateljima (privatni plasman) izdavatelji stupaju u pregovore s ograničenim brojem potencijalnih kvalificiranih ulagatelja kako su definirani u Uredbi (EU) 2017/1129 Europskog parlamenta i Vijeća (5) te s tim kvalificiranim ulagateljima pregovaraju o svim ugovornim uvjetima transakcije. Cilj priopćivanja informacija tijekom te pregovaračke faze jest strukturiranje i dovršavanje cjelokupne transakcije, a ne procjena interesa potencijalnih ulagatelja za unaprijed utvrđenu transakciju. Režim istraživanja tržišta s obzirom na privatne plasmane obveznica ponekad može predstavljati opterećenje za izdavatelje i ulagatelje te ih odvratiti od započinjanja pregovora o takvim transakcijama. Kako bi se povećala privlačnost privatnih plasmana obveznica, trebalo bi smatrati da je objavljivanje povlaštenih informacija kvalificiranim ulagateljima u svrhu takvih transakcija provedeno u okviru normalnog obavljanja posla, profesije ili dužnosti osobe te bi takvu objavu trebalo izuzeti iz područja primjene režima istraživanja tržišta, uz uvjet da se primjenjuje odgovarajući sporazum o tajnosti podataka. |
(7) |
Određena razina likvidnosti izdavateljevih dionica može se ostvariti mehanizmima likvidnosti kao što su sporazumi o održavanju likvidnosti tržišta ili ugovori o pružanju likvidnosti. Sporazum o održavanju likvidnosti tržišta podrazumijeva ugovor između tržišnog operatera i treće strane koja se obvezuje održavati likvidnost određenih dionica, a zauzvrat dobiva popuste na naknade za trgovanje. Ugovor o pružanju likvidnosti podrazumijeva ugovor između izdavatelja i treće strane koja se u ime izdavatelja obvezuje osigurati likvidnost dionica izdavatelja. Kako bi se u potpunosti osigurao integritet tržišta, ugovori o pružanju likvidnosti trebali bi biti dostupni svim izdavateljima financijskih instrumenata uvrštenih za trgovanje na rastućim tržištima MSP-ova u cijeloj Uniji, podložno nizu uvjeta. Nisu sva nadležna tijela uspostavila prihvaćene tržišne prakse u skladu s Uredbom (EU) br. 596/2014 u pogledu ugovora o pružanju likvidnosti, što znači da nemaju svi izdavatelji financijskih instrumenata uvrštenih za trgovanje na rastućim tržištima MSP-ova trenutačno pristup programima likvidnosti u cijeloj Uniji. Taj nedostatak programa likvidnosti može biti prepreka učinkovitom razvoju rastućih tržišta MSP-ova. Stoga je potrebno stvoriti okvir Unije kojim će se izdavateljima financijskih instrumenata uvrštenih za trgovanje na rastućim tržištima MSP-ova omogućiti da sklope ugovor o pružanju likvidnosti s pružateljem likvidnosti ako na nacionalnoj razini nije uvedena prihvaćena tržišna praksa. Prema takvom okviru Unije za osobu koja sklapa ugovor o pružanju likvidnosti s pružateljem likvidnosti ne bi se smatralo da manipulira tržištem. Međutim, od ključne je važnosti da se predloženim okvirom Unije za ugovore o pružanju likvidnosti za rastuća tržišta MSP-ova ne zamijene, nego dopune postojeće ili buduće prihvaćene nacionalne tržišne prakse. Također je od ključne važnosti da nadležna tijela zadrže mogućnost utvrđivanja prihvaćenih tržišnih praksi u odnosu na ugovore o pružanju likvidnosti kako bi njihove uvjete mogla prilagoditi lokalnim posebnostima ili takve dogovore proširiti na nelikvidne vrijednosne papire koji nisu dionice uvrštene za trgovanje na mjestima trgovanja. |
(8) |
Kako bi se osigurala dosljedna usklađenost predloženog okvira Unije za ugovore o pružanju likvidnosti, Komisija bi trebala donijeti regulatorne tehničke standarde kojim se utvrđuje predložak koji treba upotrebljavati za potrebe takvih ugovora, a koji izrađuje Europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala) (ESMA) osnovano Uredbom (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (6), putem delegiranih akata na temelju članka 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010. |
(9) |
Prema članku 17. stavku 4. Uredbe (EU) br. 596/2014 izdavatelji mogu odlučiti da odgode objavljivanje povlaštenih informacija javnosti ako je vjerojatno da bi se time narušili legitimni interesi izdavatelja, ako je vjerojatno da odgoda neće obmanuti javnost i ako su izdavatelji u mogućnosti osigurati povjerljivost informacija. Izdavatelji su, međutim, dužni o tome obavijestiti nadležno tijelo i pružiti pisano obrazloženje svoje odluke. Kada je ta obveza obavješćivanja nametnuta izdavateljima čiji su financijski instrumenti uvršteni za trgovanje samo na rastućem tržištu MSP-ova, ona može predstavljati opterećenje. Blažim zahtjevom za takve izdavatelje, prema kojem su oni obvezni pružiti obrazloženje za odgodu samo na zahtjev nadležnog tijela, smanjilo bi se administrativno opterećenje za izdavatelje bez znatnog utjecaja na sposobnost nadležnog tijela da prati objavljivanje povlaštenih informacija, uz uvjet da se nadležno tijelo ipak obavijesti o odluci o odgodi te da ono ima mogućnost pokrenuti istragu u slučaju dvojbi u vezi s tom odlukom. |
(10) |
Trenutačni manje strog zahtjev za izdavatelje čiji su financijski instrumenti uvršteni za trgovanje na rastućem tržištu MSP-ova da, u skladu s člankom 18. stavkom 6. Uredbe (EU) br. 596/2014, popis upućenih osoba dostave samo na zahtjev nadležnog tijela ima u praksi ograničen učinak jer ti izdavatelji i dalje podliježu zahtjevima za praćenje osoba koje se smatraju upućenim osobama u kontekstu projekata u tijeku. Stoga bi postojeći zahtjev trebalo zamijeniti mogućnošću da izdavatelji čiji su financijski instrumenti uvršteni za trgovanje na rastućem tržištu MSP-ova vode samo popis osoba koje pri normalnom obavljanju svojih dužnosti imaju redovit pristup povlaštenim informacijama, kao što su direktori, članovi upravljačkih tijela ili interni savjetnici. Promptno ažuriranje cjelokupnih popisa upućenih osoba na način predviđen u Provedbenoj uredbi Komisije (EU) 2016/347 (7) također bi predstavljalo opterećenje za izdavatelje čiji su financijski instrumenti uvršteni za trgovanje na rastućem tržištu MSP-ova. Kako, međutim, neke države članice popise upućenih osoba smatraju važnima za osiguravanje više razine integriteta tržišta, države članice trebale bi dobiti mogućnost da za izdavatelje čiji su financijski instrumenti uvršteni za trgovanje na rastućem tržištu MSP-ova uvedu zahtjev da osiguraju opsežnije popise upućenih osoba kojima su obuhvaćene sve osobe koje imaju pristup povlaštenim informacijama. Ipak, uzimajući u obzir potrebu za osiguravanjem razmjernog administrativnog opterećenja za MSP-ove, ti bi opsežniji popisi trebali predstavljati smanjeno administrativno opterećenje u usporedbi s potpunim popisima upućenih osoba. |
(11) |
Izuzetno je važno pojasniti da obvezu sastavljanja popisâ upućenih osoba imaju istodobno i izdavatelji i sve osobe koje djeluju u njihovo ime ili za njihov račun. Odgovornosti svih osoba koje djeluju u ime ili za račun izdavatelja u pogledu sastavljanja popisâ upućenih osoba trebalo bi pojasniti kako bi se izbjegla različita tumačenja i prakse širom Unije. Relevantne odredbe Uredbe (EU) br. 596/2014 trebalo bi na odgovarajući način izmijeniti. |
(12) |
Na temelju članka 19. stavka 3. Uredbe (EU) br. 596/2014 izdavatelji i sudionici na tržištu emisijskih jedinica dužni su objaviti informacije o transakcijama koje su izvršile osobe koje obavljaju rukovoditeljske dužnosti te osobe koje su s njima usko povezane u roku od tri radna dana od transakcije. Isti rok primjenjuje se i na osobe koje obavljaju rukovoditeljske dužnosti te osobe koje su s njima usko povezane u pogledu njihove obveze da svoje transakcije prijave izdavatelju ili sudioniku na tržištu emisijskih jedinica. Ako osobe koje obavljaju rukovoditeljske dužnosti te osobe koje su s njima usko povezane o svojim transakcijama sa zakašnjenjem obavijeste izdavatelje ili sudionike na tržištu emisijskih jedinica, ti izdavatelji ili sudionici na tržištu emisijskih jedinica suočeni su s tehničkim poteškoćama da ispune trodnevni rok, što može dovesti do problema u pogledu odgovornosti. Stoga bi izdavateljima i sudionicima na tržištu emisijskih jedinica trebalo omogućiti da objavljuju transakcije u roku od dva radna dana od primitka obavijesti o tim transakcijama od osoba koje obavljaju rukovoditeljske dužnosti ili osoba koje su s njima usko povezane. |
(13) |
U skladu s Uredbom (EU) 2017/1129 izdavatelj pod određenim uvjetima nije dužan objaviti prospekt u slučaju vrijednosnih papira koji se nude kao zamjenska naknada u ponudi za preuzimanje i u slučaju vrijednosnih papira koji se nude, dodjeljuju ili se trebaju dodijeliti u vezi sa spajanjem ili podjelom. Umjesto toga, javnosti se treba učiniti dostupnim dokument koji sadržava minimalne informacije kojima se opisuje transakcija i njezin učinak na izdavatelja. Pravom Unije ne zahtijeva se da nacionalno nadležno tijelo preispituje ili odobrava takav dokument prije njegove objave te je sadržaj takvog dokumenta pojednostavnjen u odnosu na prospekt. Nenamjerna posljedica takvog izuzeća jest mogućnost da, u nekim okolnostima, neuvršteno poduzeće provede inicijalno uvrštenje svojih dionica za trgovanje na uređenom tržištu bez izrade prospekta. Time se ulagateljima uskraćuju korisne informacije sadržane u prospektu, a nacionalnom nadležnom tijelu onemogućuje bilo kakvo preispitivanje informacija stavljenih na raspolaganje tržištu. Stoga je primjereno da se za neuvršteno poduzeće koje traži uvrštenje za trgovanje na uređenom tržištu slijedom ponude za preuzimanje putem zamjenske naknade, spajanja ili podjele uvede zahtjev za objavu prospekta. |
(14) |
Člankom 14. Uredbe (EU) 2017/1129 trenutačno se ne dopušta upotreba pojednostavnjenog prospekta za izdavatelje čiji su vlasnički vrijednosni papiri uvršteni za trgovanje na uređenom tržištu ili rastućem tržištu MSP-ova neprekidno najmanje posljednjih 18 mjeseci, a koji bi željeli izdati vrijednosne papire kojima se daje pristup vlasničkim vrijednosnim papirima koji su zamjenjivi prethodno izdanim vlasničkim vrijednosnim papirima. Stoga bi članak 14. te uredbe trebalo izmijeniti kako bi se takvim izdavateljima omogućila upotreba pojednostavnjenog prospekta. |
(15) |
Rastuća tržišta MSP-ova ne bi trebalo smatrati konačnim korakom u rastu izdavatelja te bi ona trebala uspješnim poduzećima omogućiti rast i prelazak u budućnosti na uređena tržišta na kojima bi ostvarivala koristi od veće likvidnosti i šireg kruga ulagatelja. Kako bi se olakšao prijelaz s rastućeg tržišta MSP-ova na uređeno tržište, rastuća poduzeća trebala bi imati mogućnost primjene pojednostavnjenih obveza objavljivanja navedenih u članku 14. Uredbe (EU) 2017/1129 za uvrštenje za trgovanje na uređenom tržištu vrijednosnih papira koji su zamjenjivi prethodno izdanim vrijednosnim papirima, uz uvjet da ta poduzeća javnosti nude vrijednosne papire koji su neprekidno uvršteni za trgovanje na rastućem tržištu MSP-ova tijekom najmanje dvije godine i u potpunosti ispunjavaju obveze u vezi s izvješćivanjem i objavljivanjem tijekom tog razdoblja. Razdoblje od dvije godine trebalo bi izdavateljima omogućiti da imaju dostatnu količinu informacija o svojem poslovanju i tržištu pruže informacije o svojoj financijskoj uspješnosti i zahtjevima u vezi s izvješćivanjem na temelju Direktive 2014/65/EU. |
(16) |
Uredbom (EZ) br. 1606/2002 Europskog parlamenta i Vijeća (8) od izdavatelja financijskih instrumenata uvrštenih za trgovanje na rastućim tržištima MSP-ova ne zahtijeva se da svoje financijske izvještaje objavljuju u skladu s međunarodnim standardima financijskog izvještavanja. Kako bi se, međutim, izbjeglo odstupanje od standardâ uređenih tržišta, izdavatelji financijskih instrumenata uvrštenih za trgovanje na rastućim tržištima MSP-ova koji za uvrštenje svojih vrijednosnih papira za trgovanje na uređenom tržištu žele primijeniti pojednostavnjene obveze objavljivanja navedene u članku 14. Uredbe (EU) 2017/1129 trebali bi svoje najnovije financijske izvještaje, uključujući komparativne informacije za prethodnu godinu, ipak sastaviti u skladu s Uredbom (EZ) br. 1606/2002, pri čemu bi bili obvezni sastaviti konsolidirane financijske izvještaje kao rezultat primjene Direktive 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća (9) nakon uvrštavanja njihovih financijskih instrumenata za trgovanje na uređenom tržištu. Ako primjena te direktive od izdavatelja ne bi zahtijevala sastavljanje takvih financijskih izvještaja, oni bi trebali postupati u skladu s nacionalnim pravom države članice u kojoj su osnovani. |
(17) |
Svrha ove Uredbe usklađena je s ciljevima prospekta EU-a za rast, kako je navedeno u članku 15. Uredbe (EU) 2017/1129. Budući da je prospekt EU-a za rast kratak, njegova je izrada ekonomična, čime su smanjeni troškovi za MSP-ove. MSP-ovi bi trebali imati mogućnost odlučiti se za upotrebu prospekta EU-a za rast. Trenutačna definicija MSP-ova iz Uredbe (EU) 2017/1129 može biti previše ograničavajuća, posebice za one izdavatelje koji traže uvrštenje za trgovanje na rastućem tržištu MSP-ova, a koji su uglavnom veći od tradicionalnih MSP-ova. Zato se, što se tiče javnih ponuda koje su odmah popraćene inicijalnim uvrštenjem za trgovanje na rastućem tržištu MSP-ova, manji izdavatelji ne bi mogli koristiti prospektom EU-a za rast, čak i ako bi njihova tržišna kapitalizacija nakon njihova inicijalnog uvrštenja za trgovanje bila manja od 200 000 000 EUR. Stoga bi Uredbu (EU) 2017/1129 trebalo izmijeniti kako bi se izdavateljima koji traže inicijalnu javnu ponudu s okvirnom tržišnom kapitalizacijom manjom od 200 000 000 EUR omogućilo sastavljanje prospekta EU-a za rast. |
(18) |
S obzirom na važnost MSP-ova za funkcioniranje gospodarstva Unije, posebnu pozornost trebalo bi posvetiti učinku prava Unije o financijskim uslugama na financiranje MSP-ova. Zato bi Komisija pri preispitivanju pravnih akata koji utječu na financiranje uvrštenih i neuvrštenih MSP-ova trebala analizirati regulatorne i administrativne prepreke, uključujući one u vezi s istraživanjima, kojima se ograničavaju ili sprečavaju ulaganja u MSP-ove. Pritom bi Komisija trebala procijeniti razvoj tokova kapitala prema MSP-ovima i nastojati stvoriti povoljno regulatorno okruženje za poticanje financiranja MSP-ova. |
(19) |
Direktivu 2014/65/EU te uredbe (EU) br. 596/2014 i (EU) 2017/1129 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti. |
(20) |
Ova Uredba trebala bi se primjenjivati od 31. prosinca 2019. Međutim, članak 1. trebao bi se primjenjivati od 1. siječnja 2021., |
DONIJELI SU OVU UREDBU:
Članak 1.
Izmjene Uredbe (EU) br. 596/2014
Uredba (EU) br. 596/2014 mijenja se kako slijedi:
1. |
u članku 11. umeće se sljedeći stavak: „1.a Ako je ponuda vrijednosnih papira upućena isključivo kvalificiranim ulagateljima kako su definirani u članku 2. točki (e) Uredbe (EU) 2017/1129 Europskog parlamenta i Vijeća (*1), priopćivanje informacija tim kvalificiranim ulagateljima za potrebe pregovora o ugovornim uvjetima njihova sudjelovanja u izdavanju obveznica od strane izdavatelja čiji su financijski instrumenti uvršteni za trgovanje na mjestu trgovanja, ili od strane bilo koje osobe koja djeluje u njegovo ime ili za njegov račun, ne predstavlja istraživanje tržišta. Smatra se da je takvo priopćivanje izvršeno u okviru normalnog obavljanja posla, profesije ili dužnosti osobe kako je predviđeno u članku 10. stavku 1. ove Uredbe te stoga ne predstavlja nezakonito objavljivanje povlaštenih informacija. Taj izdavatelj ili bilo koja osoba koja djeluje u njegovo ime ili za njegov račun osigurava da kvalificirani ulagatelji koji primaju informacije budu svjesni zakonskih i regulatornih obveza koje iz toga proizlaze i da to potvrde u pisanom obliku te da budu svjesni sankcija koje se primjenjuju na trgovanje na temelju povlaštenih informacija i nezakonito objavljivanje povlaštenih informacija. (*1) Uredba (EU) 2017/1129 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o prospektu koji je potrebno objaviti prilikom javne ponude vrijednosnih papira ili prilikom uvrštavanja za trgovanje na uređenom tržištu te stavljanju izvan snage Direktive 2003/71/EZ (SL L 168, 30.6.2017., str. 12.).”;" |
2. |
u članku 13. dodaju se sljedeći stavci: „12. Ne dovodeći u pitanje prihvaćene tržišne prakse uspostavljene u skladu sa stavcima od 1. do 11. ovog članka, izdavatelj financijskih instrumenata uvrštenih za trgovanje na rastućem tržištu MSP-ova može sklopiti ugovor o pružanju likvidnosti za vlastite dionice ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
Izdavatelj iz prvog podstavka ovog stavka mora u svakom trenutku moći dokazati da se uvjeti pod kojima je ugovor sklopljen trajno ispunjavaju. Taj izdavatelj i tržišni operater ili investicijsko društvo koje upravlja rastućim tržištem MSP-ova relevantnim nadležnim tijelima na njihov zahtjev dostavljaju primjerak ugovora o pružanju likvidnosti. 13. ESMA priprema nacrte regulatornih tehničkih standarda radi sastavljanja predloška ugovora koji treba upotrebljavati za potrebe sklapanja ugovora o pružanju likvidnosti u skladu sa stavkom 12. kako bi se osigurala usklađenost s kriterijima navedenima u stavku 2., uključujući u pogledu transparentnosti prema tržištu i uspješnosti osiguravanja likvidnosti. ESMA Komisiji podnosi te nacrte regulatornih tehničkih standarda do 1. rujna 2020. Komisiji se delegira ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka ovog stavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010. (*2) Delegirana uredba Komisije (EU) 2016/908 оd 26. veljače 2016. o dopuni Uredbe (EU) br. 596/2014 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu utvrđivanja regulatornih tehničkih standarda o kriterijima, postupcima i zahtjevima za uspostavu prihvaćene tržišne prakse i zahtjevima za njezino zadržavanje, ukidanje ili izmjenu uvjeta za njezino prihvaćanje (SL L 153, 10.6.2016., str. 3.).”;" |
3. |
u članku 17. stavku 4. dodaje se sljedeći podstavak: „Odstupajući od trećeg podstavka ovog stavka, izdavatelj čiji su financijski instrumenti uvršteni za trgovanje samo na rastućem tržištu MSP-ova nadležnom tijelu određenom u skladu sa stavkom 3. dostavlja pisano obrazloženje samo na zahtjev. Sve dok je izdavatelj u mogućnosti opravdati svoju odluku o odgodi, nije dužan voditi evidenciju o tom obrazloženju.”; |
4. |
članak 18. mijenja se kako slijedi:
|
5. |
u članku 19. stavku 3. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim: „3. Izdavatelj ili sudionik na tržištu emisijskih jedinica objavljuje informacije sadržane u obavijesti iz stavka 1. u roku od dva radna dana od primitka takve obavijesti.”; |
6. |
u članku 35. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim: „2. Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 6. stavaka 5. i 6., članka 12. stavka 5., članka 17. stavka 2. trećeg podstavka, članka 17. stavka 3., članka 19. stavaka 13. i 14. te članka 38. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od pet godina počevši od 31. prosinca 2019. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja razdoblja od pet godina. Delegiranje ovlasti prešutno se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.”. |
Članak 2.
Izmjene Uredbe (EU) 2017/1129
Uredba (EU) 2017/1129 mijenja se kako slijedi:
1. |
u članku 1. umeću se sljedeći stavci: „6.a Izuzeća navedena u stavku 4. točki (f) i stavku 5. točki (e) primjenjuju se samo na vlasničke vrijednosne papire i samo u sljedećim slučajevima:
6.b Izuzeća navedena u stavku 4. točki (g) i stavku 5. točki (f) primjenjuju se samo na vlasničke vrijednosne papire u pogledu kojih se transakcija ne smatra obrnutim stjecanjem u smislu točke B19 MSFI-a 3, Poslovna spajanja, te samo u sljedećim slučajevima:
(*3) Uredba Komisije (EZ) br. 1126/2008 od 3. studenoga 2008. o usvajanju određenih međunarodnih računovodstvenih standarda u skladu s Uredbom (EZ) br. 1606/2002 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 320, 29.11.2008., str. 1)." (*4) Direktiva 2004/25/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o ponudama preuzimanja (SL L 142, 30.4.2004., str. 12.).”;" |
2. |
članak 14. mijenja se kako slijedi:
|
3. |
u članku 15. stavku 1. prvom podstavku umeće se sljedeća točka:
|
4. |
u Prilogu V. točka II. zamjenjuje se sljedećim:
|
Članak 3.
Izmjena Direktive 2014/65/EU
U članku 33. Direktive 2014/65/EU dodaje se sljedeći stavak:
„9. Komisija uspostavlja stručnu skupinu dionika do 1. srpnja 2020. radi praćenja funkcioniranja i uspješnosti rastućih tržišta malih i srednjih poduzeća. Stručna skupina dionika do 1. srpnja 2021.”.
Članak 4.
Stupanje na snagu i primjena
Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.
Primjenjuje se od 31. prosinca 2019. Međutim, članak 1. primjenjuje se od 1. siječnja 2021..
Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.
Sastavljeno u Strasbourgu 27. studenoga 2019
Za Europski parlament
Predsjednik
D. M. SASSOLI
Za Vijeće
Predsjednica
T. TUPPURAINEN
(1) SL C 440, 6.12.2018., str. 79.
(2) Stajalište Europskog parlamenta od 18. travnja 2019. (još nije objavljeno u Službenom listu) i odluka Vijeća od 8. studenoga 2019.
(3) Direktiva 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o tržištu financijskih instrumenata i izmjeni Direktive 2002/92/EZ i Direktive 2011/61/EU (SL L 173, 12.6.2014., str. 349.).
(4) Uredba (EU) br. 596/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o zlouporabi tržišta (Uredba o zlouporabi tržišta) te stavljanju izvan snage Direktive 2003/6/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i direktiva Komisije 2003/124/EZ, 2003/125/EZ i 2004/72/EZ (SL L 173, 12.6.2014., str. 1.).
(5) Uredba (EU) 2017/1129 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o prospektu koji je potrebno objaviti prilikom javne ponude vrijednosnih papira ili prilikom uvrštavanja za trgovanje na uređenom tržištu te stavljanju izvan snage Direktive 2003/71/EZ (SL L 168, 30.6.2017., str. 12.).
(6) Uredba (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za vrijednosne papire i tržišta kapitala), izmjeni Odluke br. 716/2009/EZ i stavljanju izvan snage Odluke Komisije 2009/77/EZ (SL L 331, 15.12.2010., str. 84.).
(7) Provedbena uredba Komisije (EU) 2016/347 od 10. ožujka 2016. o utvrđivanju provedbenih tehničkih standarda u vezi s točnim formatom popisa upućenih osoba i za ažuriranje popisa upućenih osoba u skladu s Uredbom (EU) br. 596/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 65, 11.3.2016., str. 49.).
(8) Uredba (EZ) br. 1606/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. srpnja 2002. o primjeni međunarodnih računovodstvenih standarda (SL L 243, 11.9.2002., str. 1.).
(9) Direktiva 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o godišnjim financijskim izvještajima, konsolidiranim financijskim izvještajima i povezanim izvješćima za određene vrste poduzeća, o izmjeni Direktive 2006/43/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i o stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 78/660/EEZ i 83/349/EEZ (SL L 182, 29.6.2013., str. 19.).
II. Nezakonodavni akti
UREDBE
11.12.2019 |
HR |
Službeni list Europske unije |
L 320/11 |
PROVEDBENA UREDBA KOMISIJE (EU) 2019/2116
оd 28. studenoga 2019.
o određivanju ponderiranog prosjeka najvećih cijena završavanja poziva u pokretne mreže u Uniji i o stavljanju izvan snage Provedbene uredbe (EU) 2018/1979
(Tekst značajan za EGP)
EUROPSKA KOMISIJA,
uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,
uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 531/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. lipnja 2012. o roamingu u javnim pokretnim komunikacijskim mrežama u Uniji (1), a posebno njezin članak 6.e stavak 2.,
budući da:
(1) |
U skladu s Uredbom (EU) br. 531/2012, od 15. lipnja 2017. domaći davatelji usluga korisnicima roaminga u državama članicama ne bi smjeli naplaćivati dodatnu naknadu uz domaću maloprodajnu cijenu za regulirane dolazne pozive u roamingu ako su ti pozivi u granicama politike pravedne uporabe. |
(2) |
Uredbom (EU) br. 531/2012 dodatne naknade koje se primjenjuju na regulirane dolazne pozive u roamingu ograničavaju se na ponderirani prosjek najvećih cijena završavanja poziva u pokretne mreže u Uniji. |
(3) |
Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2018/1979 (2) na temelju podataka od 1. srpnja 2018. utvrđen je ponderirani prosjek najvećih cijena završavanja poziva u pokretne mreže u Uniji koji se primjenjuje u 2019. |
(4) |
Tijelo europskih regulatora za elektroničke komunikacije dostavilo je Komisiji ažurirane podatke prikupljene od državnih regulatornih tijela država članica o najvećoj razini cijena završavanja poziva u pokretne mreže koju su ona, u skladu s člancima 7. i 16. Direktive 2002/21/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (3) i člankom 13. Direktive 2002/19/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4), odredila na svakom nacionalnom tržištu za veleprodajnu uslugu završavanja govornih poziva u vlastitim pokretnim mrežama te o ukupnom broju pretplatnika u državama članicama. |
(5) |
Na temelju Uredbe (EU) br. 531/2012 Komisija je izračunala ponderirani prosjek najvećih cijena završavanja poziva u pokretne mreže u Uniji na sljedeći način: množenjem najveće cijene završavanja poziva u pokretne mreže koja je dopuštena u određenoj državi članici s ukupnim brojem pretplatnika u toj državi članici; zbrajanjem tog umnoška za sve države članice te dijeljenjem ukupne dobivene vrijednosti s ukupnim brojem pretplatnika u svim državama članicama, na temelju podataka od 1. srpnja 2019. Za države članice izvan europodručja relevantni devizni tečaj jest prosjek za drugo tromjesečje 2019. dobiven iz baze podataka Europske središnje banke. |
(6) |
Stoga je potrebno ažurirati vrijednost ponderiranog prosjeka najvećih cijena završavanja poziva u pokretne mreže u Uniji utvrđenu Provedbenom uredbom (EU) 2018/1979. |
(7) |
Provedbenu uredbu (EU) 2018/1979 trebalo bi stoga staviti izvan snage. |
(8) |
Na temelju Uredbe (EU) br. 531/2012 Komisija treba svake godine preispitati ponderirani prosjek najvećih cijena završavanja poziva u pokretne mreže u Uniji, kako je određeno ovom Provedbenom uredbom. |
(9) |
Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Odbora za komunikacije, |
DONIJELA JE OVU UREDBU:
Članak 1.
Ponderirani prosjek najvećih cijena završavanja poziva u pokretne mreže u Uniji određuje se na 0,0079 EUR po minuti.
Članak 2.
Provedbena uredba (EU) 2018/1979 stavlja se izvan snage.
Članak 3.
Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.
Primjenjuje se od 1. siječnja 2020.
Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.
Sastavljeno u Bruxellesu 28. studenoga 2019.
Za Komisiju
Predsjednik
Jean-Claude JUNCKER
(1) SL L 172, 30.6.2012., str. 10.
(2) Provedbena uredba Komisije (EU) 2018/1979 оd 13. prosinca 2018. o određivanju ponderiranog prosjeka najvećih cijena završavanja poziva u pokretne mreže diljem Unije i o stavljanju izvan snage Provedbene uredbe (EU) 2017/2311 (SL L 317, 14.12.2018., str. 10.).
(3) Direktiva 2002/21/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o zajedničkom regulatornom okviru za elektroničke komunikacijske mreže i usluge (Okvirna direktiva) (SL L 108, 24.4.2002., str. 33.).
(4) Direktiva 2002/19/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o pristupu i međusobnom povezivanju elektroničkih komunikacijskih mreža i pripadajuće opreme (Direktiva o pristupu) (SL L 108, 24.4.2002., str. 7.).
11.12.2019 |
HR |
Službeni list Europske unije |
L 320/13 |
UREDBA KOMISIJE (EU) 2019/2117
оd 29. studenoga 2019.
o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 338/97 o zaštiti vrsta divlje faune i flore uređenjem trgovine njima
EUROPSKA KOMISIJA,
uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,
uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 338/97 od 9. prosinca 1996. o zaštiti vrsta divlje faune i flore uređenjem trgovine njima (1), a posebno njezin članak 19. stavak 5.,
budući da:
(1) |
Uredbom (EZ) br. 338/97 uređuje se trgovina životinjskim i biljnim vrstama navedenima u prilogu toj uredbi. Vrste navedene u tom prilogu uključuju vrste navedene u dodacima Konvenciji o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divlje faune i flore (CITES) („Konvencija”) te vrstama zbog čijeg je stanja očuvanosti potrebno uređivanje i praćenje te trgovine iz Unije, u nju i unutar nje. |
(2) |
Na 18. sastanku Konferencije stranaka Konvencije održanom u Ženevi u Švicarskoj od 17. do 28. kolovoza 2019. (CoP 18) donesene su određene izmjene dodataka Konvenciji. Te bi izmjene trebalo prenijeti u priloge Uredbi (EZ) br. 338/97. |
(3) |
Sljedeće taksonomske kategorije uključene su u Dodatak I. Konvenciji te bi ih trebalo uključiti u Prilog A Uredbi (EZ) br. 338/97: Ceratophora erdeleni, Ceratophora karu, Ceratophora tennentii, Cophotis ceylanica, Cophotis dumbara, Gonatodes daudini, Achillides chikae hermeli i Parides burchellanus. |
(4) |
Sljedeće vrste prenesene su iz Dodatka II. u Dodatak I. Konvenciji te bi ih trebalo izbrisati iz Priloga B, a uključiti u Prilog A Uredbi (EZ) br. 338/97: Aonyx cinerea, Lutrogale perspicillata, Balearica pavonina, Cuora bourreti, Cuora picturata, Mauremys annamensis i Geochelone elegans. Malacochersus tornieri prenesen je iz Dodatka II. u Dodatak I.; ta je vrsta već uključena u Prilog A, a potrebno je promijeniti samo upućivanje na odgovarajući Dodatak. |
(5) |
Sljedeće taksonomske kategorije prenesene su iz Dodatka I. u Dodatak II. Konvenciji te bi ih trebalo izbrisati iz Priloga A, a uključiti u Prilog B Uredbi (EZ) br. 338/97: Vicugna vicugna (populacija pokrajine Salta, Argentina, s napomenom), Leporillus conditor, Pseudomys fieldi praeconis (uz promjenu nomenklature u Pseudomys fieldi), Xeromys myoides, Zyzomys pedunculatus, Dasyornis broadbenti litoralis, Dasyornis longirostris i Crocodylus acutus (populacija Meksika, s napomenom). |
(6) |
Sljedeće porodice, rodovi i vrste uključene su u Dodatak II. Konvenciji te bi ih trebalo uključiti u Prilog B Uredbi (EZ) br. 338/97: Giraffa camelopardalis, Syrmaticus reevesii, Ceratophora aspera (s napomenom), Ceratophora stoddartii (s napomenom), Lyriocephalus scutatus (s napomenom), Goniurosaurus spp., (s napomenom), Gekko gecko, Paroedura androyensis, Ctenosaura spp. (četiri vrste tog roda prethodno su bile uključene u Dodatak II., a sad su na popisu rodova), Pseudocerastes urarachnoides, Echinotriton chinhaiensis, Echinotriton maxiquadratus, Paramesotriton spp. (jedna vrsta tog roda prethodno je bila uključena u Dodatak II., a sad je na popisu rodova), Tylototriton spp., Isurus oxyrinchus, Isurus paucus, Glaucostegus spp., Rhinidae spp., Holothuria fuscogilva (s odgođenom primjenom), Holothuria nobilis (s odgođenom primjenom), Holothuria whitmaei (s odgođenom primjenom), Poecilotheria spp., Widdringtonia whytei, Pterocarpus tinctorius (s napomenom), Cedrela spp. (s napomenom i s odgođenom primjenom). |
(7) |
Vrste Syrmaticus reevesii, Ctenosaura quinquecarinata, Paramesotriton spp. i Tylototriton spp., koje su bile navedene u Prilogu D Uredbi (EZ) br. 338/97, trebalo bi izbrisati iz tog priloga nakon njihova uključenja u Dodatak II. Konvenciji na konferenciji CoP 18. |
(8) |
Na konferenciji CoP 18 izmijenjen je odjeljak o tumačenju dodataka, a više napomena koje se odnose na nekoliko taksonomskih kategorija uključenih u dodatke Konvenciji usvojeno je ili izmijenjeno, te se i te izmjene trebaju uvrstiti u priloge Uredbi (EZ) br. 338/97.
|
(9) |
Definicije pojmova „gotova glazbala”, „gotovi pribor za glazbala”, „gotovi dijelovi glazbala”, „pošiljka” i „prerađeno drvo” trebalo bi uključiti u „Napomene o tumačenju priloga A, B, C i D”, s obzirom na to da su te definicije donesene na konferenciji CoP 18. |
(10) |
Sljedeće su vrste nedavno uključene u Dodatak III. Konvenciji: Sphaerodactylus armasi, Sphaerodactylus celicara, Sphaerodactylus dimorphicus, Sphaerodactylus intermedius, Sphaerodactylus nigropunctatus alayoi, Sphaerodactylus nigropunctatus granti, Sphaerodactylus nigropunctatus lissodesmus, Sphaerodactylus nigropunctatus ocujal, Sphaerodactylus nigropunctatus strategus, Sphaerodactylus notatus atactus, Sphaerodactylus oliveri, Sphaerodactylus pimienta, Sphaerodactylus ruibali, Sphaerodactylus siboney, Sphaerodactylus torrei, Anolis agueroi, Anolis baracoae, Anolis barbatus, Anolis chamaeleonides, Anolis equestris, Anolis guamuhaya, Anolis luteogularis, Anolis pigmaequestris, Anolis porcus, sve na zahtjev Kube. Te bi vrste stoga trebalo uključiti u Prilog C Uredbi (EZ) br. 338/97. |
(11) |
Sljedeće su vrste nedavno izbrisane iz Dodatka III. Konvenciji: Galictis vittata, Bassaricyon gabbii, Bassariscus sumichrasti, Cabassous centralis, Choloepus hoffmanni, Sciurus deppei i Crax rubra (samo populacija Kostarike), sve na zahtjev Kostarike. Stoga bi iz Priloga C Uredbi (EZ) br. 338/97 trebalo izbrisati upućivanje na Kostariku u unosima za Crax rubra i te druge vrste. |
(12) |
Unija nije uložila rezervu u odnosu na bilo koju od tih izmjena. |
(13) |
Na konferenciji CoP 18 usvojene su nove reference za nomenklaturu životinja i biljaka koja se posebno odnose na niz vrsta iz roda Ovis i nekoliko vrsta koje pripadaju porodici Felidae. Te se izmjene trebaju uključiti u priloge Uredbi (EZ) br. 338/97 uz zadržavanje trenutačno primjenjivih strožih mjera EU-a za uvoz vrsta prethodno opisanih kao Ovis ammon, u skladu s Prilogom XIII. Uredbi Komisije (EZ) br. 865/2006 (2). |
(14) |
Određene nazive vrsta (na hrvatskom i latinskom) trebalo bi ispraviti u skladu s trenutačnom praksom u njihovoj upotrebi. |
(15) |
Potrebno je izvršiti dodatne ispravke u postojećim napomenama, posebno napomenu „(moguće izumrla vrsta)” trebalo bi izbrisati iz navođenja četiri vrste, u skladu s izmjenama donesenima na konferenciji CoP 17. |
(16) |
S obzirom na opseg tih izmjena primjereno je, radi jasnoće, u cijelosti zamijeniti Prilog Uredbi (EZ) br. 338/97. |
(17) |
Uredbu (EZ) br. 338/97 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti. |
(18) |
U članku XV. stavku 1. točki (c) Konvencije stoji da „izmjene donesene na sastanku [Konferencije stranaka] stupaju na snagu za sve stranke 90 dana nakon tog sastanka”. Kako bi se poštovao taj rok i osiguralo pravodobno stupanje na snagu izmjena Priloga toj Uredbi, ova bi Uredba trebala stupiti na snagu trećeg dana od dana objave. |
(19) |
Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Odbora za trgovinu divljom faunom i florom uspostavljenog u skladu s člankom 18. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 338/97, |
DONIJELA JE OVU UREDBU:
Članak 1.
Prilog Uredbi (EZ) br. 338/97 zamjenjuje se tekstom navedenim u Prilogu ovoj Uredbi.
Članak 2.
Ova Uredba stupa na snagu trećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.
Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.
Sastavljeno u Bruxellesu 29. studenoga 2019.
Za Komisiju
Predsjednik
Jean-Claude JUNCKER
(1) SL L 61, 3.3.1997., str. 1.
(2) Uredba Komisije (EZ) br. 865/2006 od 4. svibnja 2006. o utvrđivanju detaljnih pravila o provedbi Uredbe Vijeća (EZ) br. 338/97 (SL L 166, 19.6.2006., str. 1.).
PRILOG […]
Napomene za tumačenje priloga A, B, C i D
1.
Vrste obuhvaćene prilozima A, B, C i D navode se:
(a) |
nazivom vrste, ili |
(b) |
kao sve vrste unutar više taksonomske kategorije ili njezina određenog dijela. |
2.
Kratica „spp.” upotrebljava se za označivanje svih vrsta više taksonomske kategorije.
3.
Druga upućivanja na taksonomske kategorije više od razine vrste služe isključivo u svrhu informiranja ili klasifikacije.
4.
Vrste napisane masno otisnutim slovima u Prilogu A navedene su u skladu s njihovom zaštitom kako je predviđeno Direktivom 2009/147/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (1) ili Direktivom Vijeća 92/43/EEZ (2).
5.
Sljedeće kratice upotrebljavaju se za taksonomske kategorije biljaka ispod razine vrste:
(a) |
„ssp.” upotrebljava se za označivanje podvrste; |
(b) |
„var(s).” upotrebljava se za označivanje varijeteta; i |
(c) |
„fa.” upotrebljava se za označivanje formi. |
6.
Oznake „(I)”, „(II)” i „(III)” uz ime vrste ili više taksonomske kategorije odnose se na Dodatke Konvenciji u kojima su navedene dotične vrste, kako je naznačeno u napomenama 7., 8. i 9. Kad se nijedna od ovih oznaka ne pojavljuje, dotične vrste nisu navedene u dodacima Konvenciji.
7.
(I) uz ime vrste ili više taksonomske kategorije označuje da je ta vrsta ili viša taksonomska kategorija uključena u Dodatak I. Konvenciji.
8.
(II) uz ime vrste ili više taksonomske kategorije označuje da je ta vrsta ili viša taksonomska kategorija uključena u Dodatak II. Konvenciji.
9.
(III) uz ime vrste ili više taksonomske kategorije označuje da je ta vrsta ili viša taksonomska kategorija uključena u Dodatak III. Konvenciji. U ovom je slučaju naznačena i zemlja u odnosu na koju je vrsta ili viša taksonomska kategorija uključena u Dodatak III.
10.
„Kultivar”, u skladu s definicijom 8. izdanja Međunarodnog kodeksa nomenklature kultiviranog bilja, znači skupina biljaka koje (a) su izabrane zbog posebnog svojstva ili kombinacije svojstava, (b) su u tim svojstvima prepoznatljive, jednoobrazne i stabilne, i (c) ta svojstva zadržavaju kada se razmnožavaju odgovarajućim postupcima. Nova taksonomska kategorija kultivara ne može se smatrati takvom dok se ime njegove kategorije i opis službeno ne objave u najnovijem izdanju Međunarodnog kodeksa nomenklature kultiviranog bilja.
11.
Križanci se mogu posebno uvrstiti u dodatke, ali samo ako tvore zasebne i stabilne populacije u prirodi. Životinjski križanci koji u prethodne četiri generacije podrijetla imaju jedan ili više primjeraka vrsta iz Priloga A ili B podliježu ovoj Uredbi kao da su čiste vrste, čak i ako dotični križanac nije posebno uključen u te Priloge.
12.
Kada je vrsta uključena u Prilog A, B ili C, uključena je i cijela životinja ili biljka, bez obzira na to je li živa ili mrtva, kao i svi njezini dijelovi i derivati. U pogledu životinjskih vrsta navedenih u Prilogu C i biljnih vrsta navedenih u Prilogu B ili C, u isti prilog uvršteni su i svi dijelovi ili derivati te vrste, osim ako je uz vrstu navedena napomena da se uvrštavaju samo određeni dijelovi ili derivati. U skladu s člankom 2. točkom (t) ove Uredbe oznaka „#” iza koje slijedi broj uz ime vrste ili više taksonomske kategorije koji su uključeni u Prilog B ili C označuje dijelove ili derivate koji se navode u odnosu na njih za potrebe ove Uredbe kako slijedi:
#1 |
Označuje sve dijelove i derivate, osim:
|
#2 |
Označuje sve dijelove i derivate, osim:
|
#3 |
Označuje cijelo i narezano korijenje i dijelove korijenja, isključujući obrađene dijelove i derivate, kao što su prašci, tablete, ekstrakti, tonici, čajevi i slatkiši. |
#4 |
Označuje sve dijelove i derivate, osim:
|
#5 |
Označuje drvene trupce, piljeno drvo i furnir ploče. |
#6 |
Označuje drvene trupce, piljeno drvo, furnir ploče i šperploče. |
#7 |
Označuje drvene trupce, drvnu sječku, prah i ekstrakte. |
#8 |
Označuje podzemne dijelove (npr. korijenje, rizome): cijele, u dijelovima ili u prahu. |
#9 |
Označuje sve dijelove i derivate, osim onih koji nose oznaku „Proizvedeno od sirovine vrste Hoodia spp. koja se ubire i proizvodi pod nadzorom i sukladno uvjetima sporazuma s nadležnim upravnim tijelom za CITES [Bocvane prema Sporazumu br. BW/xxxxxx] [Namibije prema Sporazumu br. NA/xxxxxx] [Južne Afrike prema Sporazumu br. ZA/xxxxxx]”. |
#10 |
Označuje drvene trupce, piljeno drvo, furnir ploče, uključujući nedovršene proizvode od drveta koji se koriste za proizvodnju gudala za gudačka glazbala. |
#11 |
Označuje drvene trupce, piljeno drvo, furnir ploče, šperploče, prah i ekstrakte. Gotovi proizvodi koji u svojim sastojcima sadržavaju navedene ekstrakte, uključujući mirise, nisu obuhvaćeni ovom napomenom. |
#12 |
Označuje drvene trupce, piljeno drvo, furnir ploče, šperploče i ekstrakte. Gotovi proizvodi koji u svojim sastojcima sadržavaju navedene ekstrakte, uključujući mirise, nisu obuhvaćeni ovom napomenom. |
#13 |
Označuje kernel (poznat i kao „endosperm”, „pulpa” ili „kopra”) te svaki njegov derivat. |
#14 |
Označuje sve dijelove i derivate, osim:
|
#15 |
Označuje sve dijelove i derivate, osim:
|
#16 |
Označuje sjeme, plodove i ulja. |
#17 |
Drveni trupci, piljeno drvo, furnir ploče, šperploče i prerađeno drvo. |
13.
Niže navedeni pojmovi i izrazi koji se upotrebljavaju u napomenama u ovim prilozima definiraju se kako slijedi:Ekstrakt
Svaka tvar dobivena izravno od biljnog materijala fizičkim ili kemijskim postupcima bez obzira na postupak proizvodnje. Ekstrakt može biti krut (npr. kristali, smola, fine ili grube čestice), polukrut (npr. gume, voskovi) ili tekuć (npr. otopine, tinkture, ulje i eterična ulja).
Gotova glazbala
Glazbalo (kako je navedeno u poglavlju 92. Harmoniziranog sustava Svjetske carinske organizacije: glazbala, njihovi dijelovi i pribor) na kojemu se odmah može svirati ili u koje samo treba ugraditi dijelove kako bi se na njemu moglo svirati. Taj pojam uključuje antikvitetna glazbala (kako su definirana u oznakama Harmoniziranog sustava 97.05 i 97.06: Umjetnička djela, kolekcionarski predmeti i antikviteti).
Gotovi pribor za glazbala
Pribor za glazbalo (kako je navedeno u poglavlju 92. Harmoniziranog sustava Svjetske carinske organizacije: glazbala, njihovi dijelovi i pribor) koji je odvojen od glazbala, posebno izveden ili oblikovan izričito za korištenje s glazbalom i za čiju upotrebu nije potrebna nikakva daljnja izmjena.
Gotovi dijelovi glazbala
Dio glazbala (kako je navedeno u poglavlju 92. Harmoniziranog sustava Svjetske carinske organizacije: glazbala, njihovi dijelovi i pribor) koji je spreman za ugradnju, posebno izveden ili oblikovan izričito za korištenje zajedno s glazbalom i za koji nije potrebna daljnja dorada kako bi se na tom glazbalu moglo svirati.
Gotovi proizvodi, pakirani i spremni za maloprodaju
Proizvodi, otpremljeni pojedinačno ili skupno, za koje nije potrebna daljnja obrada, pakirani i označeni za konačnu upotrebu ili maloprodaju, spremni za prodaju ili upotrebu šire javnosti.
Prah
Suha čvrsta tvar u obliku finih ili grubih čestica.
Pošiljka
Teret koji se prevozi na temelju jedne teretnice ili jednog zračnog tovarnog lista, neovisno o količini ili broju kontejnera ili paketa; ili predmeta koje osoba nosi na sebi ili koji su dio osobne prtljage.
10 kg po pošiljci
Za pojam „10 kg po pošiljci” ograničenje od 10 kg treba tumačiti na način da se odnosi na masu pojedinih dijelova svakog predmeta u pošiljci izrađenog od drva dotične vrste. Drugim riječima, ograničenje od 10 kg procjenjuje se prema masi koju imaju dijelovi drva od vrsta Dalbergia/Guibourtia sadržani u svakom pojedinom predmetu u pošiljci, a ne u odnosu na ukupnu masu pošiljke.
Prerađeno drvo
Definirano prema oznaci Harmoniziranog sustava 44.09. Drvo (uključujući lamele i daščice za parket, nesastavljene), kontinuirano oblikovano (s perom i utorom, rubno zarezano, v-spojeno, profilirano ili slično) duž bilo kojeg ruba, kraja ili lica, neovisno o tome je li blanjano, brušeno ili spojeno na krajevima ili nije.
Drvna sječka
Drvo koje je usitnjeno na komadiće.
14.
Budući da ni uz jednu vrstu ni višu taksonomsku kategoriju FLORE uključenu u Prilog A ne stoji napomena da se s njihovim križancima mora postupati u skladu s člankom 4. stavkom 1., to znači da je trgovina umjetno razmnoženim križancima dobivenima od jedne ili više tih vrsta ili taksonomskih kategorija moguća s potvrdom o umjetnom razmnožavanju, a da sjeme i pelud (uključujući polinije), rezano cvijeće, sadnice ili kulture tkiva dobivene in vitro, u krutom ili tekućem mediju, koje se prevoze u sterilnim spremnicima, od tih križanaca, ne podliježu ovoj Uredbi.
15.
Urin, fekalije i ambra koji nastaju kao otpadni proizvodi bez ljudske manipulacije dotičnih životinja ne podliježu ovoj Uredbi.
16.
U pogledu vrsta faune navedenih u Prilogu D, ova Uredba primjenjuje se samo na žive primjerke i cijele ili u znatnoj mjeri cijele mrtve primjerke, osim u slučajevima taksonomskih kategorija koje su označene kako slijedi kako bi se pokazalo da su obuhvaćeni i drugi dijelovi i derivati:
§ 1 |
Sve cijele ili u znatnoj mjeri cijele životinjske kože, sirove ili štavljene. |
17.
U pogledu vrsta flore navedenih u Prilogu D, ova Uredba primjenjuje se samo na žive primjerke, osim u slučajevima taksonomskih kategorija koje su označene kako slijedi kako bi se pokazalo da su obuhvaćeni i drugi dijelovi i derivati:
§ 3 |
Sušene i svježe biljke, uključujući, gdje je primjenjivo, lišće, korijenje/rizome, stabljike, sjeme/spore, koru drveta i plodove. |
§ 4 |
Drveni trupci, piljeno drvo i furnir ploče.
|
(1) Direktiva 2009/147/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 30. studenoga 2009. o očuvanju divljih ptica (SL L 20, 26.1.2010., str. 7.).
(2) Direktiva Vijeća 92/43/EEZ od 21. svibnja 1992. o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore (SL L 206, 22.7.1992., str. 7.).
(*1) Ova se taksonomska kategorija naziva Ovis ammon u Prilogu XIII. Uredbi Komisije (EZ) br. 865/2006.
(3)Jedina je svrha ove napomene dopustiti međunarodnu trgovinu vlaknima dobivenim od striže vikunja (Vicugna vicugna) i proizvodima dobivenim iz njih, isključivo ako su vlakna dobivena strižom živih vikunja. Trgovina proizvodima dobivenima od tih vlakana može se odvijati isključivo u skladu sa sljedećim odredbama:
a) |
svaka osoba ili subjekt koji obrađuje vlakna vikunje radi proizvodnje tkanina i odjeće mora zatražiti odobrenje od mjerodavnih tijela zemlje podrijetla [zemlje podrijetla: zemlje u kojima se ta vrsta pojavljuje, to jest Argentina, Bolivija, Čile, Ekvador i Peru] za upotrebu natpisa, žiga ili logotipa „vicuña zemlja podrijetla” koji su usvojile države rasprostranjenja te vrste koje su ujedno i potpisnice Konvencije za očuvanje vikunje i upravljanje njome. |
b) |
tkanina ili odjeća stavljena na tržište mora biti označena ili obilježena u skladu sa sljedećim odredbama:
|
c) |
za međunarodnu trgovinu rukotvorinama proizvedenima od vlakana dobivenih strižom žive vikunje izrađenima izvan država rasprostranjenja te vrste mora se upotrijebiti natpis, žig ili logotip VICUÑA [ZEMLJA PODRIJETLA] – ARTESANÍA kako je opisano u nastavku:
|
d) |
ako se za proizvodnju tkanine i odjeće upotrebljavaju vlakna dobivena strižom žive vikunje iz različitih zemalja podrijetla, mora se naznačiti natpis, žig ili logotip svake zemlje podrijetla kako je opisano u točkama b) i. te b) ii. |
e) |
svi drugi primjerci smatraju se primjercima vrsta uključenih u Prilog I., a trgovina njima uređuje se u skladu s time. |
(4) Sve su vrste navedene u Dodatku II. Konvenciji osim vrsta Balaena mysticetus, Eubalaena spp., Balaenoptera acutorostrata (osim populacije Zapadnog Grenlanda) Balaenoptera bonaerensis, Balaenoptera borealis, Balaenoptera edeni, Balaenoptera musculus, Balaenoptera omurai, Balaenoptera physalus, Megaptera novaeangliae, Orcaella brevirostris, Orcaella heinsohni, Sotalia spp., Sousa spp., Eschrichtius robustus, Lipotes vexillifer, Caperea marginata, Neophocaena asiaeorientalis, Neophocaena phocaenoides, Phocoena sinus, Physeter macrocephalus, Platanista spp., Berardius spp., Hyperoodon spp., koje su navedene u Dodatku I. Za primjerke vrsta navedenih u Dodatku II. Konvenciji, uključujući proizvode i derivate koji nisu mesni proizvodi za komercijalne svrhe, koje na temelju dozvole izdane od strane dotičnog nadležnog tijela ulovi stanovništvo Grenlanda, smatra se da spadaju u Prilog B. Za žive primjerke iz populacije vrste Tursiops truncatus iz Crnog mora, koji su ulovljeni u prirodi i kojima se trguje u prvenstveno komercijalne svrhe, određena je nulta godišnja izvozna kvota.
(5) Populacije Bocvane, Namibije, Južne Afrike i Zimbabvea (navedene u Prilogu B):
Isključivo u svrhu omogućavanja: (a) trgovine lovačkim trofejima u nekomercijalne svrhe; (b) trgovine živim životinjama do prikladnih i prihvatljivih odredišta kako je određeno u Rezoluciji konferencije 11.21 (Rev. CoP18) za Bocvanu i Zimbabve i za potrebe programa očuvanja in situ za Namibiju i Južnu Afriku; (c) trgovine kožom; (d) trgovine dlakom; (e) trgovine kožnim proizvodima u komercijalne i nekomercijalne svrhe za Bocvanu, Namibiju i Južnu Afriku i u nekomercijalne svrhe za Zimbabve; (f) trgovine pojedinačno označenim i certificiranim ekipasom ugrađenim u gotov nakit u nekomercijalne svrhe za Namibiju i rezbarijama od bjelokosti u nekomercijalne svrhe za Zimbabve; (g) trgovine registriranom neobrađenom bjelokosti (za Bocvanu, Namibiju, Južnu Afriku i Zimbabve, cijele kljove i dijelovi) podložno sljedećem: i. samo registrirane državne zalihe, podrijetlom iz predmetne države (osim zaplijenjene bjelokosti i bjelokosti nepoznatog podrijetla); ii. samo s trgovinskim partnerima za koje je Tajništvo, uz savjetovanje sa Stalnim odborom, potvrdilo da posjeduju odgovarajuće nacionalno zakonodavstvo i trgovinsku kontrolu unutar države kojima se osigurava da se uvezena bjelokost neće ponovno izvoziti te da će se s njome postupati u skladu sa svim zahtjevima Rezolucije konferencije 10.10 (Rev. CoP18) o domaćoj proizvodnji i trgovini; iii. ne prije nego što Tajništvo provjeri potencijalne države uvoznice i registrirane državne zalihe; iv. neobrađena bjelokost sukladno uvjetovanoj prodaji registriranih državnih zaliha bjelokosti dogovorenoj na sastanku CoP12, koje iznose 20000 kg (Bocvana), 10000 kg (Namibija) i 30000 kg (Južna Afrika); v. uz količine dogovorene na sastanku CoP12, državnom bjelokosti iz Bocvane, Namibije, Južne Afrike i Zimbabvea koja je registrirana do 31. siječnja 2007. i ovjerena od strane Tajništva može se trgovati i može je se otpremati zajedno s bjelokosti iz točke (g) iv. u pojedinačnoj prodaji po odredištu i uz strogi nadzor Tajništva; vi. prihodi od trgovine koriste se isključivo za očuvanje slonova i očuvanje zajednica te za razvojne programe unutar ili u susjedstvu područja koje nastanjuju slonovi; i vii. dodatnim količinama navedenima u točki (g) v. može se trgovati samo nakon što se Stalni odbor suglasi da su gore navedeni uvjeti ispunjeni; (h) na sastancima Konferencije potpisnica Konvencije nije moguće podnijeti dodatne prijedloge za omogućavanje trgovine bjelokosti iz populacija koje se već nalaze u Prilogu B u razdoblju od sastanka CoP14 do devet godina od dana pojedinačne prodaje bjelokosti koja je izvedena u skladu s odredbama točaka (g) i., (g) ii., (g) iii., (g) vi. i (g) vii. Nadalje, s takvim će se daljnjim prijedlozima postupati u skladu s odlukama 14.77. i 14.78. (rev. CoP15). Na prijedlog Tajništva, Stalni odbor može odlučiti da je potrebno djelomično ili potpuno obustaviti trgovinu u slučaju da države izvoznice ili uvoznice ne ispunjavaju uvjete, ili u slučaju dokazanog štetnog djelovanja trgovine na druge populacije slonova. Svi drugi primjerci smatraju se primjercima vrsta uključenih u Prilog A, a trgovina njima uređuje se sukladno tome.
(6) Odredbe ove Uredbe ne odnose se na:
|
fosile; |
|
koraljni pijesak, pod kojim se podrazumijeva materijal koji se u cijelosti ili djelomično sastoji od smrvljenih dijelova mrtvih koralja ne većih od 2 mm u promjeru, koji je nemoguće odrediti na razini roda, a koji pored ostalog može sadržavati ostatke foraminifera, ljuštura školjkaša i oklopa rakova te koraligenih algi; |
|
koraljne fragmente (uključujući oble i oštro lomljene fragmente), pod kojima se podrazumijevaju međusobno nepovezani fragmenti razlomljenih mrtvih prstolikih koralja i drugog materijala između 2 i 30 mm, mjereno u svim smjerovima, koje je nemoguće odrediti na razini roda. |
(7) Trgovina primjercima s kodom podrijetla A dopuštena je samo ako primjerci kojima se trguje imaju katafile.
(8) Umjetno razmnoženi primjerci sljedećih križanaca i/ili kultivara ne podliježu odredbama ove Uredbe:
|
Hatiora x graeseri |
|
Schlumbergera x buckleyi |
|
Schlumbergera russelliana x Schlumbergera truncata |
|
Schlumbergera orssichiana x Schlumbergera truncata |
|
Schlumbergera opuntioides x Schlumbergera truncata |
|
Schlumbergera truncata (kultivari) |
|
Pigmentne mutacije kod vrsta porodice Cactaceae spp. nakalemljene na sljedećim podlogama: Harrisia ‚Jusbertii’, Hylocereus trigonus ili Hylocereus undatus |
|
Opuntia microdasys (kultivari) |
(9) Umjetno razmnoženi križanci rodova Cymbidium, Dendrobium, Phalaenopsis i Vanda ne podliježu odredbama ove Uredbe, u slučaju kada se lako raspoznaju primjerci koji su umjetno razmnoženi i na njima nema vidljivih znakova da su prikupljeni u prirodi, poput mehaničkih oštećenja ili jake dehidracije kao posljedice prikupljanja, nepravilnog rasta i razlika u veličini i obliku unutar svoje taksonomske kategorije i pošiljke, algi ili drugih epifilnih organizama koji se hvataju na listove, ili štete koju uzrokuju kukci ili drugi štetnici; i
(a) |
u slučaju kada se otpremaju u stadiju bez cvata, primjerci moraju biti u pošiljkama koje se sastoje od pojedinačnih spremnika (poput kutija, kutijica, gajbi ili pojedinačnih polica CC spremnika za lončanice i cvijeće) od kojih svaki sadržava 20 ili više biljaka istog križanca; biljke unutar svakog spremnika moraju biti u velikoj mjeri uniformne i zdrave; a pošiljka mora biti popraćena dokumentacijom, kao što je račun, na kojem je jasno naveden broj biljaka svakog križanca; ili |
(b) |
u slučaju kada se otpremaju u stadiju cvata, s najmanje jednim potpuno otvorenim cvijetom po primjerku; nije određen najmanji broj primjeraka po pošiljci, ali primjerci moraju biti stručno obrađeni za komercijalnu prodaju na malo, primjerice moraju biti označeni otisnutim etiketama ili zapakirani u otisnutu ambalažu, na kojima je navedeno ime križanca i država konačne obrade. To mora biti jasno vidljivo i lako provjerljivo. |
Biljke za koje nije sasvim jasno ispunjavaju li uvjete za izuzeće moraju biti popraćene odgovarajućom dokumentacijom CITES-a.
(10) Uredba Komisije (EZ) br. 865/2006 od 4. svibnja 2006. o utvrđivanju detaljnih pravila o provedbi Uredbe Vijeća (EZ) br. 338/97 o zaštiti divlje faune i flore uređenjem trgovine njima (SL L 166, 19.6.2006., str. 1.).
(11) Umjetno razmnoženi primjerci kultivara vrste Cyclamen persicum ne podliježu odredbama ove Uredbe. Međutim, izuzeće se ne primjenjuje na primjerke kojima se trguje kao dormantnim gomoljima.
(12) Umjetno razmnoženi križanci i kultivari vrste Taxus cuspidata, živi, u lončićima ili drugim malim posudama, pri čemu je svaka pošiljka popraćena oznakom ili dokumentacijom koja sadržava ime taksonomske kategorije ili taksonomskih kategorija i tekst „umjetno razmnoženo”, ne podliježu odredbama ove Uredbe.
11.12.2019 |
HR |
Službeni list Europske unije |
L 320/115 |
PROVEDBENA UREDBA KOMISIJE (EU) 2019/2118
оd 10. prosinca 2019.
o izmjeni Provedbene uredbe (EU) 2019/1693 o uvođenju privremene antidampinške pristojbe na uvoz čeličnih kotača podrijetlom iz Narodne Republike Kine
EUROPSKA KOMISIJA,
uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,
uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2016/1036 Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2016. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske unije (1), a posebno njezin članak 7.,
nakon savjetovanja s državama članicama,
budući da:
(1) |
Provedbena uredba Komisije (EU) 2019/1693 (2) o uvođenju privremene antidampinške pristojbe na uvoz čeličnih kotača podrijetlom iz Narodne Republike Kine objavljena je 10. listopada 2019., |
(2) |
U Prilogu I. toj objavljenoj uredbi nedostajale su dodatne oznake TARIC. Stoga bi Prilog I. trebalo izmijeniti kako bi se dodale dodatne oznake TARIC koje nedostaju, |
DONIJELA JE OVU UREDBU:
Članak 1.
Tablicu u Prilogu I. trebalo bi zamijeniti kako slijedi:
„Naziv |
Dodatna oznaka TARIC |
Dongfeng Automobile System Co., Ltd (poznat i pod nazivom „Dongfeng Automotive Wheel Co., Ltd.”) |
C511 |
Hangzhou Forlong Impex Co., Ltd |
C512 |
Hangzhou Xingjie Auto Parts Manufacturing Co., Ltd |
C513 |
Jiaxing Henko Auto Spare Parts Co., Ltd |
C514 |
Jining Junda Machinery Manufacturing Co., Ltd |
C515 |
Nantong Tuenz Corporate Co., Ltd |
C516 |
Ningbo Luxiang Autoparts Manufacturing Co., Ltd |
C517 |
Shandong Zhengshang Wheel Technology Co., Ltd |
C518 |
Shandong Zhengyu Wheel Group Co., Ltd |
C519 |
Xiamen Sunrise Group Co., Ltd |
C520 |
Yantai Leeway Electromechanical Equipment Co., Ltd |
C521 |
Yongkang Yuefei Wheel Co., Ltd |
C522 |
Zhejiang Jingu Co., Ltd |
C523 |
Zhejiang Fengchi Mechanical Co., Ltd |
C524 |
Zhengxing Wheel Group Co., Ltd |
C525 |
Zhenjiang R&D Auto Parts Co., Ltd |
C526” |
Članak 2.
Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.
Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.
Sastavljeno u Bruxellesu 10. prosinca 2019.
Za Komisiju
Predsjednica
Ursula VON DER LEYEN
ODLUKE
11.12.2019 |
HR |
Službeni list Europske unije |
L 320/117 |
ODLUKA VIJEĆA (EU) 2019/2119
od 21. studenoga 2019.
o stajalištu koje treba zauzeti u ime Europske unije na trećem sastanku Konferencije stranaka Minamatske konvencije o živi u pogledu donošenja Odluke o utvrđivanju pragova za otpad koji sadržava živu kako je naveden u članku 11. stavku 2. te konvencije
VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,
uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 192. stavak 1. u vezi s člankom 218. stavkom 9.,
uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,
budući da:
(1) |
Unija je sklopila Minamatsku konvenciju o živi (1) („Konvencija”) Odlukom Vijeća (EU) 2017/939 (2) te je Konvencija stupila na snagu 16. kolovoza 2017. |
(2) |
Na temelju Odluke MC-1/1 o poslovniku koju je Konferencija stranaka Konvencije donijela na svojem prvom sastanku, stranke trebaju na sve načine nastojati konsenzusom postići dogovor o svim važnim pitanjima. |
(3) |
Očekuje se da će Konferencija stranaka Konvencije na svojem trećem sastanku od 25. do 29. studenoga 2019. (COP3) donijeti Odluku („predložena Odluka”) o pragovima za otpad koji sadržava živu kako je naveden u članku 11. stavku 2. Konvencije, kojom bi se posljedično utvrdilo područje primjene članka 11. (Otpad koji sadržava živu) Konvencije. Otpad koji sadržava živu, a koji bi bio obuhvaćen člankom 11. stavkom 2. Konvencije, treba podlijegati gospodarenju na način koji je prihvatljiv za okoliš u skladu s člankom 11. stavkom 3. Konvencije. Svaki prag određen na temelju članka 11. stavka 2. Konvencije, uključujući za otpad koji je onečišćen živom ili živinim spojevima, trebalo bi stoga utvrditi na razini kojom se osigurava da sav takav otpad koji predstavlja opasnost za zdravlje ljudi ili okoliš, podliježe gospodarenju na način koji je prihvatljiv za okoliš. |
(4) |
Primjereno je utvrditi stajalište koje treba zauzeti u ime Unije na COP3 jer će predložena Odluka, ako bude donesena, imati pravne učinke s obzirom na to da će stranke Konvencije morati poduzeti mjere za njezinu provedbu na nacionalnoj ili regionalnoj razini, ili na oboma razinama. |
(5) |
Unija je znatno doprinijela razvoju odredaba Konvencije koje se odnose na otpad i radu stručnjaka u razdoblju između sastanaka koji je pokrenut Odlukom MC-2/2 Konferencije stranaka Konvencije donesenom na njezinu drugom sastanku, a koji je doveo do predložene Odluke. |
(6) |
Pravnom stečevinom Unije već se zahtijeva da se svim otpadom koji sadržava živu na koji se upućuje u članku 11. stavku 2. Konvencije gospodari na način kojim se ne ugrožava zdravlje ljudi i ne šteti okolišu neovisno o sadržaju žive u takvom otpadu. |
(7) |
Unija bi trebala poduprijeti samo donošenje Odluke na COP3 koja je u skladu s pravnom stečevinom Unije, |
DONIJELO JE OVU ODLUKU:
Članak 1.
Stajalište koje treba zauzeti u ime Unije na trećem sastanku Konferencije stranaka Minamatske konvencije o živi (COP3) jest da se podupre donošenja Odluke o pragovima za otpad koji sadržava živu koja je u skladu s pravnom stečevinom Unije.
Članak 2.
Predstavnici Unije uz savjetovanje s državama članicama tijekom koordinacijskih sastanaka na licu mjesta, a s obzirom na razvoj događaja na COP3, mogu bez daljnje odluke Vijeća dogovoriti doradu stajališta iz članka 1., u mjeri u kojoj je ta dorada u skladu s pravnom stečevinom Unije.
Članak 3.
Ova Odluka stupa na snagu na dan donošenja.
Sastavljeno u Bruxellesu 21. studenoga 2019.
Za Vijeće
Predsjednica
H. KOSONEN
(1) SL L 142, 2.6.2017., str. 6.
(2) Odluka Vijeća (EU) 2017/939 od 11. svibnja 2017. o sklapanju, u ime Europske unije, Minamatske konvencije o živi (SL L 142, 2.6.2017., str. 4.).
11.12.2019 |
HR |
Službeni list Europske unije |
L 320/119 |
ODLUKA KOMISIJE (EU) 2019/2120
оd 24. lipnja 2019.
o državnoj potpori SA.33078 (2015/C) (ex 2015/NN) koju je provela Belgija u korist društva JCDecaux Belgium Publicité
(priopćeno pod brojem dokumenta C(2019) 4466)
(Vjerodostojan je samo tekst na francuskom i nizozemskom jeziku)
(Tekst značajan za EGP)
EUROPSKA KOMISIJA,
uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 108. stavak 2. prvi podstavak,
uzimajući u obzir Sporazum o Europskom gospodarskom prostoru, a posebno njegov članak 62. stavak 1. točku (a),
nakon što je pozvala zainteresirane strane da podnesu primjedbe u skladu s navedenim odredbama (1) i uzimajući u obzir njihove primjedbe,
budući da:
1. POSTUPAK
(1) |
Dopisom od 19. travnja 2011., evidentiranim 26. travnja 2011., Komisija je zaprimila pritužbu društva Clear Channel Belgium (dalje u tekstu: „CCB”) protiv države Belgije u pogledu navodnog dodjeljivanja nezakonitih potpora koje su nespojive s unutarnjim tržištem u korist konkurenta navedenog društva JC Decaux Street Furniture Belgium (dalje u tekstu: „JCD”), bivšeg društva JCDecaux Belgium Publicité SA. |
(2) |
Komisija je 29. svibnja 2013. zaprimila drugu pritužbu u pogledu navodnog dodjeljivanja nezakonitih potpora društvu JCD. Podnositelj pritužbe (dalje u tekstu: „drugi podnositelj pritužbe) htio je da njegov identitet ostane povjerljiv. |
(3) |
Komisija je dopisom od 24. ožujka 2015. obavijestila Belgiju o svojoj odluci o pokretanju postupka predviđenog člankom 108. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (dalje u tekstu: UFEU), a koji se odnosi na te navodne mjere potpore. |
(4) |
Odluka Komisije o pokretanju postupka (dalje u tekstu: „odluka o pokretanju postupka”) objavljena je u Službenom listu Europske unije19. lipnja 2015. (2) Komisija je pozvala zainteresirane strane da dostave primjedbe u pogledu predmetnih navodnih mjera potpore. |
(5) |
Belgija je svoja očitovanja iznijela 21. srpnja 2015. Komisija je zaprimila pisane primjedbe društva CCB 16. srpnja 2015. te primjedbe drugog podnositelja pritužbe, koji želi da njegov identitet ostane povjerljiv, i društva JCD 17. srpnja 2015. Komisija je primjedbe zainteresiranih strana na odluku o pokretanju postupka dostavila Belgiji dopisima od 24. srpnja i 13. kolovoza 2015. Komentare Belgije na te primjedbe zaprimila je dopisom od 2. listopada 2015. |
(6) |
S belgijskim nadležnim tijelima i društvima JCD i CCB održane su rasprave i razmijenjene su dodatne informacije. Komisija je u tom pogledu Belgiji i zainteresiranim stranama 15. travnja 2016. poslala zahtjev za pružanje informacija. Belgija je na zahtjev za pružanje informacija odgovorila 20. lipnja 2016., a naknadne primjedbe dostavila je 26. siječnja 2017., 20.veljače 2017., 20. ožujka 2017. i 23. siječnja 2019. |
(7) |
Društvo CCB naknadne je primjedbe dostavilo 1. prosinca 2015., 23. svibnja 2016., 20. rujna 2016. i 24. ožujka 2017. Društvo JCD naknadne je primjedbe dostavilo 12. listopada 2015., 29. ožujka 2016., 15. srpnja 2016. i 16. svibnja 2017. |
(8) |
Primjedbe koje je društvo CCB na odluku o pokretanju postupka dostavilo 16. srpnja 2015. sadržavale su dodatnu pritužbu protiv društva JCD. |
2. OPIS PRIGOVORA
2.1. Podnositelj pritužbe CCB i navodni korisnik potpora JCD
(9) |
Društva CCB i JCD među glavnim su subjektima u sektoru vanjskog oglašavanja u Belgiji. Oba društva pripadaju međunarodnim grupama koje djeluju u sektoru vanjskog oglašavanja u velikom i malom formatu. |
(10) |
Društvo CCB jest društvo kći međunarodne grupe CC Media Holding koja posjeduje društvo Channel Communication Inc., međunarodno poduzeće sa sjedištem u Sjedinjenim Američkim Državama koje je prisutno u 28 zemalja Europe, azijsko-pacifičkoj regiji i Latinskoj Americi. U Belgiji društvo CCB prodaje tisuće oglasnih površina malog i velikog formata; nadalje, obavlja djelatnosti nabave ulične opreme i sustava dijeljenja bicikala te upravlja njima. |
(11) |
Društvo JCD belgijsko je društvo kći društva osnovanog prema francuskom pravu JCDecaux SA, globalnog dionika u sektoru vanjskog oglašavanja i nabave, postavljanja i održavanja ulične opreme kao i nabave samoposlužnih sustava dijeljenja bicikala i upravljanja njima. |
(12) |
Pritužba koju je podnijelo društvo CCB, a koja je predmet ove odluke (3) odnosi se na dva dijela opisana u nastavku. Pritužba koju je podnio drugi podnositelj pritužbe odnosi se samo na drugi dio. |
2.2. Dio o oglasnim površinama iz ugovora iz 1984.
2.2.1. Kontekst
(13) |
Grad Bruxelles (4) i društvo JCD sklopili su dva ugovora za postavljanje oglasnih površina u gradu Bruxellesu, jedan 1984., a drugi 1999. Oba se ugovora odnose na postavljanje ulične opreme uz naknadu u obliku oglasnih površina približne veličine 2 m2, koje čine objekt na koji se može postaviti oglas (od jedne do dvije oglasne plohe, pa čak i šest oglasnih ploha za oglasne površine koje sa svake strane imaju po jednu oglasnu površinu na kojoj se oglasi izmjenjuju). Posebnost oglašavanja malog formata u Belgiji jest u tome što su plakati malog formata uglavnom uklopljeni u uličnu opremu. |
(14) |
Dva ugovora koja su predmet pritužbe imaju različita svojstva opisana u nastavku. |
(15) |
Ugovorom od 16. srpnja 1984. (dalje u tekstu: „ugovor iz 1984.”), u trajanju od 15 godina, predviđeno je da će društvo JCD postaviti oglasne nadstrešnice na autobusnim stajalištima te da će se moći koristiti njima i uličnom opremom koja se naziva „mupi” (ima dvije strane od kojih je jedna namijenjena gradu Bruxellesu, a drugom se moglo služiti društvo JCD i na nju stavljati oglase) pod sljedećim uvjetima:
|
(16) |
Nakon poziva na podnošenje ponuda grada Bruxellesa za nabavu informativne ulične opreme, nadstrešnica za putnike i oglasnih materijala, njihovo postavljanje i održavanje te upravljanje njima, od kojih se dio mogao upotrebljavati u oglašivačke svrhe, ugovor iz 1984. zamijenjen je ugovorom od 14. listopada 1999. (dalje u tekstu: „ugovor iz 1999.”). |
(17) |
Iako se ugovor iz 1999. odnosio na sličnu opremu kao što je bila oprema iz ugovora iz 1984., njime (u trajanju od 15 godina) bilo je predviđeno sljedeće:
|
2.2.2. Predmet pritužbe
(18) |
Društvo CCB smatra da je društvo JCD primilo državnu potporu nespojivu s unutarnjim tržištem time što je nastavilo upotrebljavati određene oglasne površine iz ugovora iz 1984. nakon datuma predviđenog za njihovo uklanjanje u ugovoru iz 1999., ne plaćajući ni najamninu ni porez gradu Bruxellesu. |
2.3. Dio Villo!
2.3.1. Kontekst
(19) |
Kako bi osigurala ponudu održive mobilnosti na svojem području, regija glavnog grada Bruxellesa odlučila je uvesti samoposlužni sustav automatskog iznajmljivanja bicikala na javnoj površini. |
(20) |
Regija je u tu svrhu 15. ožujka 2008. objavila poziv na podnošenje ponuda, a ugovor je 13. studenog 2008. dobilo društvo JCD. Regija glavnog grada Bruxellesa sklopila je s društvom JCD 5. prosinca 2008. sporazum o koncesiji za javne usluge za upotrebu sustava automatskog iznajmljivanja bicikala Villo na području regije glavnog grada Bruxellesa („sporazum Villo”) u ukupnom trajanju od 15 godina (produljen za dvije godine 2011. zbog kašnjenja u provedbi sporazuma). Tim je sporazumom bilo predviđeno:
|
(21) |
Ukupni procijenjeni prihod koncesije za cijelo vrijeme njezina trajanja iznosi približno [100 – 150] milijuna EUR. [30 – 40] % prihoda ostvaruje se od korisnika, a ostatak od oglašavanja. |
(22) |
Osim toga, u okviru pregovora o sporazumu Villo, Regija je društvu JCD odobrila određene financijske mjere koje nisu bile navedene u pozivu na podnošenje ponuda (6).
|
2.3.2. Predmet pritužbe
(23) |
Društvo CCB i drugi podnositelj pritužbe smatraju da je društvo JCD primilo državnu potporu kroz financiranje koncesije Villo. |
(24) |
Podnositelji pritužbe tvrde da sve mjere financiranja (upotreba oglasnih površina i dodatne mjere odobrene društvu JCD) čine državne potpore. |
(25) |
Nadalje, te državne potpore ne mogu se smatrati spojivima s unutarnjim tržištem na temelju pravila Unije o naknadi za pružanje javnih usluga, a osobito Odluke Komisije 2012/21/EU (9) (dalje u tekstu: „odluka UOGI iz 2012.”) jer društvo JCD ostvaruje znatnu prekomjernu kompenzaciju (osobito zato što je broj oglasnih površina dodijeljen društvu JCD bio prevelik). |
3. ANALIZA DIJELA O OGLASNIM POVRŠINAMA IZ UGOVORA IZ 1984.
3.1. Razlozi za pokretanje postupka
(26) |
Komisija je smatrala da su, kada je riječ o upotrebi društva JCD određenih oglasnih površina postavljenih u okviru ugovora iz 1984. na području grada Bruxellesa i zadržanih nakon predviđenih datuma isteka (kako je navedeno u Prilogu 10. Ugovoru iz 1999.), kumulativni kriteriji koji se odnose na državne potpore ispunjeni i da ta mjera stoga čini državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a. |
(27) |
Budući da se nije činilo da je a priori ispunjen ijedan uvjet da bi se potpora proglasila spojivom, Komisija je odlučila pokrenuti postupak predviđen u članku 108. stavku 2. UFEU-a. |
3.2. Primjedbe zainteresiranih strana o odluci o pokretanju postupka
(28) |
Komisija je zaprimila primjedbe društava CCB i JCD sažeto prikazane u nastavku. |
3.2.1. Primjedbe društva CCB
(29) |
Kao odgovor na odluku o pokretanju postupka društvo CCB navodi da se slaže s analizom Komisije prema kojoj je upotreba društva JCD više oglasnih površina postavljenih u okviru ugovora iz 1984. na području grada Bruxellesa i zadržanih nakon predviđenih datuma za uklanjanje bez plaćanja najamnine i poreza državna potpora u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a i da je nespojiva s unutarnjim tržištem. |
(30) |
Društvo CCB jednako tako navodi da dijeli stajalište Komisije prema kojem postoje ozbiljne dvojbe oko postojanja i relevantnosti mehanizma kompenzacije koji su navela belgijska nadležna tijela kako bi opravdala zadržavanje spornih površina nakon predviđenih datuma za njihovo uklanjanje. Prema tvrdnjama društva CCB belgijska nadležna tijela nisu dostavila nikakav dokaz da je taj mehanizam kompenzacije bio formalno uspostavljen prije nezakonitog zadržavanja spornih površina. |
(31) |
Društvo CCB ustraje na činjenici da je korist koju je imalo društvo JCD od upotrebe površina iz 1984. nakon predviđenih datuma za njihovo uklanjanje bila viša od 2 150 000 EUR bez kamata. Društvo CCB svoje stajalište temelji na dvama zapisnicima sudskog izvršitelja izvršena na njegov zahtjev 3. prosinca 2007. i 21. prosinca 2009., kojima je utvrđeno stanje opreme postavljene u okviru ugovora iz 1984., koja je na te datume još uvijek bila postavljena. Društvo CCB nadalje navodi da činjenica da se i sama belgijska nadležna tijela pouzdaju u zapisnike sudskog izvršitelja izvršene na zahtjev društva CCB (vidjeti odjeljak 3.3.2.) pokazuje da se nisu točno pratile površine zadržane i nakon datuma predviđenih na početku te da, s obzirom na to da ne postoje suprotni dokazi belgijskih nadležnih tijela, broj oglasnih površina koje treba uzeti u obzir za izračun prednosti dodijeljene društvu JCD iznosi 86, odnosno 119 oglasnih površina. |
(32) |
Konačno, društvo CCB podupire analizu Komisije prema kojoj se od 2002. porezi na oglasne površine moraju plaćati bez obzira na početni ugovor. Stoga prijevremenim uklanjanjem oglasne površine iz ugovora iz 1984. društvo JCD ne bi izgubilo uštedu na porezima jer bi u svakom slučaju bilo dužno platiti te poreze za oglasne površine da su bili zadržani, što čini nedjelotvornim argument o kompenzaciji između ranijeg i kasnijeg uklanjanja kada je riječ o tim porezima. Društvo CCB jednako tako ponavlja svoju tvrdnju prema kojoj bi ta izuzeća od poreza u korist društva JCD uzrokovala znatna narušavanja belgijskog tržišta vanjskog oglašavanja i dovela do nepovoljnog položaja s obzirom na činjenicu da su konkurenti društva JCD, među kojima je društvo CCB, morali podmiriti poreze na oglašavanje za površine koje upotrebljavaju na području grada Bruxellesa. |
(33) |
Društvo CCB napominje da je u presudi od 29. travnja 2016. Žalbeni sud u Bruxellesu presudio da društvo JCD nije poštovalo predviđene datume uklanjanja iz Priloga 10. posebnim specifikacijama ugovora iz 1999. i da je bespravno više godina upotrebljavalo brojne oglasne površine na javnom području grada Bruxellesa (10). Društvo CCB istaknulo je i da je Sud odbacio argument o kompenzaciji između ranijeg i kasnijeg uklanjanja koji je istaknulo društvo JCD. |
(34) |
Društvo CCB smatra da bi prihodi od oglašavanja dobiveni od komercijalne upotrebe oglasnih površina zadržanih nakon datuma uklanjanja predviđenog u Prilogu 10. jednako tako mogli biti državna sredstva jer bi sama država mogla upotrebljavati te površine. |
(35) |
U primjedbama dostavljenima 16. srpnja 2015. o odluci Komisije o pokretanju postupka društvo CCB dostavilo je dodatnu pritužbu protiv društva JCD koja se odnosila na poreze koje društvo JCD nije platilo državi Belgiji na površine iz ugovora iz 1999. |
3.2.2. Primjedbe društva JDC
(36) |
U primjedbama na odluku o pokretanju postupka od 17. srpnja 2015. društvo JCD podsjeća da javno nadležno tijelo (u ovom slučaju grad Bruxelles) ima obvezu održavati ekonomsku ravnotežu ugovora čiji je potpisnik. Naime, društvo JCD tvrdi da, kako bi nadoknadilo gubitke prihoda od oglašavanja koji su posljedica prijevremenog uklanjanja predmetnih površina i zajamčilo ekonomsku ravnotežu ugovora iz 1984., grad Bruxelles logično je dopustio zadržavanje i upotrebu jednakog broja površina iz ugovora iz 1984. nakon predviđenog datuma njihova uklanjanja. Društvo JCD u tom pogledu tvrdi da je nadoknada neosporna i da se može dokazati različitim dokaznim elementima, među kojima su brojni podnesci i dopisi grada Bruxellesa u okviru preliminarne istrage. |
(37) |
Društvo JCD tvrdi da upotreba predmetnih oglasnih površina nije nikada bila uređena ugovorom iz 1999. te da je stoga određena ulična oprema bila zadržana u okviru provedbe ugovora iz 1984., bez i najmanjeg prijenosa javnih sredstava. Zadržavanje predmetne opreme neutralno je u pogledu državnih sredstava jer je riječ o naknadi za prijevremeno uklanjanje druge opreme koja podliježe istom ugovoru. |
(38) |
Za društvo JCD, iz samog načela kompenzacije proizlazi da bi upotreba opreme u oglašivačke svrhe nakon isteka roka trebala biti podložna istom mehanizmu koji se primjenjuje na prijevremeno uklonjene površine, to jest ugovoru iz 1984. |
(39) |
Prema tome društvo JCD osporava tvrdnju prema kojoj je imalo selektivnu korist od prijenosa javnih sredstava u okviru ugovora koje je redovno sklapalo s gradom Bruxellesom. Društvo JCD smatra da nije ostvarilo nikakvu uštedu u smislu neplaćenih najamnina i poreza na temelju ugovora iz 1999. i da te usluge potpadaju pod javnu uslugu. |
(40) |
Osobito kada je riječ o izuzeću od plaćanja najamnina, društvo JCD tvrdi da se ono objašnjava mehanizmom kompenzacije koji podliježe ugovoru iz 1984. |
(41) |
U pogledu izuzeća od plaćanja poreza stajalište grada Bruxellesa da ne propiše poreze samo za ugovore za uličnu opremu – za razliku od oglasnih površina – posve je dosljedan za očuvanje ekonomske ravnoteže predmetnih ugovora jer ni oglasne površine iz ugovora iz 1984. ni one iz ugovora iz 1999. nisu bile podložne porezu, i to bez obzira na činjenicu što je grad Bruxelles 2002. donio pravilnik o porezu. |
(42) |
Naime, društvo JCD tvrdi da je grad Bruxelles prvi pravilnik o porezu za privremeno oglašavanje na i u javnom prostoru donio tek za financijsku godinu 2002. (Pravilnik o porezu od 17. listopada 2001.), a ugovor iz 1984. istekao je 1999. Prema tome, taj se porez ne može primjenjivati na upotrebu u oglasne svrhe površina iz ugovora iz 1984., čak ni na produljenu upotrebu tijekom 2002. i sljedećih financijskih godina. Društvo JCD tvrdi da se nepropisivanje poreza za te površine ne može smatrati selektivnom prednošću supotpisnika ugovora u mjeri u kojoj je odraz općeg načela koje nije dovelo do povoljnijeg postupanja odobrenog društvu JCD u odnosu na bilo kojeg drugog poduzetnika koji bi se našao u sličnoj situaciji i prema tome ne može opravdati postojanje državne potpore. |
(43) |
Uz to, pod teoretskom pretpostavkom da se na taj ugovor počne primjenjivati porez, bilo je potrebno provesti reviziju uvjeta ugovora iz 1984., kako je predviđeno tim ugovorom. |
(44) |
U pogledu površina iz ugovora iz 1999. društvo JCD smatra da njihova upotreba u oglasne svrhe jednako tako ne podliježe plaćanju poreza na oglašavanje. Naime, pravilnik o porezu na oglašavanje koji je donio grad Bruxelles 2002. ne bi se primjenjivao jer društvo JCD već plaća mjesečnu najamninu za upotrebu materijala za oglašavanje, što je, na temelju ugovora iz 1999., jedini trošak kojem podliježe upotreba površina u oglasne svrhe. Osim toga, tim pravilnikom o porezu izričito su izuzete oglasne površine grada Bruxellesa, stoga i površine iz ugovora iz 1999. |
(45) |
U potporu tim argumentima društvo JCD dostavilo je Komisiji dvije presude od 4. studenoga 2016., kojima je Prvostupanjski sud francuskog govornog područja u Bruxellesu odlučio da društvo JCD ne mora plaćati općinski porez na oglase kada je riječ o oglasnim površinama postavljenima na području grada i koje pripadaju gradu Bruxellesu na temelju ugovora koji je dodijeljen društvu JCD 14. listopada 1999. Tim je presudama tada bio određen povrat iznosa koji su bili plaćeni za financijske godine od 2009. do 2012. |
(46) |
Društvo JCD tvrdi da pod pretpostavkom da je prethodno naveden mehanizam kompenzacije podrazumijevao moguću neravnotežu u korist društva JCD, ta hipotetska neravnoteža nije mogla ojačati konkurentski položaj društva JCD u odnosu na njegove konkurente na odgovarajućim tržištima jer bi bila minimalna. |
(47) |
Društvo JCD tvrdi da ta hipotetska neravnoteža osobito ne bi mogla otežati ulazak na ta tržišta poduzećima s nastanom u drugim državama članicama. Osim toga, društvo JCD podsjeća da je Komisija već zaključila da neke mjere imaju učinak samo na lokalnoj razini te da stoga ne utječu na trgovinu među državama članicama. |
3.3. Primjedbe Belgije
3.3.1. Primjedbe Belgije o odluci o pokretanju postupka
(48) |
Belgijska nadležna tijela priznaju da je društvo JCD nastavilo upotrebljavati neke plakate iz ugovora iz 1984. nakon datuma za uklanjanje predviđenog ugovorom iz 1999., kako je utvrđeno u Prilogu 10. Za te oglasne površine društvo JCD nije plaćalo ni najamninu ni porez gradu Bruxellesu, za razliku od plakata iz ugovora iz 1999., za koje se najamnina plaćala od početka ugovora, a postojala je i obveza plaćanja poreza, ali samo nakon 2009. (11) Ovakvo je stanje trajalo do kolovoza 2011., kada su bile uklonjene posljednje površine. |
(49) |
Belgijska nadležna tijela ne osporavaju da su mjere pripisive njima, a osobito su pripisive gradu Bruxellesu. Naime, ta tijela čak objašnjavaju da su pristala da se oglasne površine iz ugovora iz 1984. zadrže nakon datuma predviđenog Ugovorom 10. kako bi se zadržala ravnoteža ugovora s društvom JCD pod uvjetom da se druge oglasne površine prijevremeno uklone na zahtjev grada Bruxellesa kako bi se postavile druge vrste površina koje su bile prikladnije, osobito zbog estetskih razloga, točnije, nova ulična oprema u secesijskom stilu. |
(50) |
Belgijska nadležna tijela smatraju da je to prijevremeno uklanjanje značilo gubitak za društvo JCD koji se odrekao oglasnih površina za koje nije dospjela nikakva najamnina i obveza obračuna poreza do datuma predviđenog Prilogom 10. za njihovo uklanjanje i da je kao nadoknada za taj gubitak bilo prihvatljivo da se ostale površine zadrže dulje od predviđenog te da se za te površine ne potražuje nikakva najamnina i porez. |
(51) |
Belgijska nadležna tijela priznaju da je općenito društvo JCD imalo gospodarsku prednost, ali samo zbog neravnoteže između broja prijevremeno uklonjenih oglasnih površina (prije njihova predviđenog datuma uklanjanja) i broja površina zadržanih nakon datuma uklanjanja predviđenog Prilogom 10. Člankom 4.5. sporazuma koji su 1984. sklopili grad Bruxelles i društvo JCD bilo je predviđeno da oglasni materijali i nadstrešnice budu izuzeti od plaćanja najamnine, prava na upotrebu ili naknade. Belgijska nadležna tijela tvrde da se to izuzeće mora analizirati vodeći računa o činjenici da u vrijeme potpisivanja sporazuma grad Bruxelles nije donio nikakav pravilnik o oporezivanju promotivnih materijala. |
(52) |
Belgijska nadležna tijela tvrde da se društvo JCD s jedne strane odreklo uštede u smislu najamnina i poreza prihvativši da prijevremeno ukloni reklamne površine, a s druge strane, ostvarilo je uštedu u smislu najamnina i poreza zadržavši oglasne površine nakon predviđenih datuma uklanjanja. Izračunavši razliku između uštede koju je društvo JCD izgubilo zbog prijevremenog uklanjanja i dodatne uštede ostvarene zadržavanjem oglasnih površina dulje nego što je bilo predviđeno Prilogom 10., belgijska nadležna tijela tvrde da je društvo JCD ostvarilo financijsku prednost koja je u razdoblju od 1999. do 2011. iznosila najviše [100 000 – 150 000] EUR. |
(53) |
U tom pogledu belgijska nadležna tijela iznijela su argument da bi mjera lako mogla biti obuhvaćena Uredbom Komisije (EZ) br. 1998/2006 (12) (dalje u tekstu „Uredba de minimis iz 2006.”). Naime, tom je uredbom propisano da se smatra da potpore u malom iznosu (manje od 200 000 EUR u razdoblju od tri fiskalne godine) ne utječu na trgovinu između država članica i stoga ne ispunjavaju sve kriterije iz članka 107. stavka 1. UFEU-a. |
(54) |
Osim toga, belgijska nadležna tijela daju pojašnjenja o određenim navodima društva CCB koji su predmet odluke o pokretanju postupka. Na prvom mjestu, osnovna procjena od 86 površina koju je iznijelo društvo CCB netočno je jer se u zapisnicima sudskog izvršitelja društva CCB (vidjeti točku 31.) navodi 80 površina. Osim toga, društvo CCB pogrešno je opisalo neke površine kao nadstrešnice iako je riječ o informativnim plakatima za grad. Na drugom mjestu, kada je riječ o procjeni iznosa najamnina, društvo CCB netočno je indeksiralo iznos najamnina jer bi potonje, prema gradu Bruxellesu, trebale biti indeksirane na godišnjicu sklapanja ugovora (13). Na trećem mjestu, postoje pogreške u procjeni društva CCB iznosa poreza koje mora platiti društvo JCD. |
3.3.2. Primjedbe Belgije o primjedbama zainteresiranih strana
(55) |
U pisanim primjedbama od 2. listopada 2015. belgijska nadležna tijela pojašnjavaju da činjenica što grad Bruxelles nije naplaćivao poreze koje je društvo JCD bilo dužno na temelju ugovora iz 1999., dok su trajali sudski postupci, nije bila posljedica usluge koju je odobrio grad Bruxelles, već primjene belgijskog zakona i presuda belgijskih sudova prema kojima općinska uprava nije mogla provesti pljenidbu ili naplatu poreza za onaj dio poreza koji neosporno premašuje dugovani iznos. Kada se tužba, kao što je ona koju je podnijelo društvo JCD, odnosi na cijeli porez, zapljena ili naplata nije moguća. Ta situacija ne podrazumijeva da je porezni obveznik koji pokreće pravosudnu radnju oslobođen poreza, kako tvrdi društvo CCB. Osim toga, ako su porezi osporeni, s knjigovodstvenog stajališta moraju se knjižiti kao trošak poslovanja. Stoga nikakva državna potpora ne može proizlaziti iz činjenice da grad Bruxelles ne naplaćuje poreze za koje se tereti društvo JCD, a koji su predmet sudskih postupaka. |
(56) |
U pisanim primjedbama od 20. lipnja 2016., kao odgovor na pitanja koja su postavile službe Komisije dopisom od 15. travnja 2016., belgijska nadležna tijela potvrdila su da je grad Bruxelles počeo oporezivati oglasne površine postavljene na temelju ugovora dodijeljenog 14. listopada 1999. tek od porezne godine 2009. Međutim, pravilnikom o porezu od 17. listopada 2001. u pogledu privremenog oglašavanja na i u javnom prostoru grad Bruxelles uveo je porez na privremeno oglašavanje na i u javnom prostoru i predvidio je izuzeće od plaćanja poreza isključivo za svoje vlastite oglase (14). Belgijska nadležna tijela ističu da su pravilnici o oporezivanju primjenjivi na oglasne površine stupili na snagu tek 1. siječnja 2002., tako da za 2001. godinu nije bilo dugovanih iznosa i tvrde da se ti pravilnici o porezu primjenjuju na površine iz ugovora iz 1999. |
(57) |
Nadalje, pojašnjavaju da grad Bruxelles nije naplatio iznose koji odgovaraju tim porezima za porezne godine od 2002. do 2008. Ta situacija proizlazi iz činjenice da je grad prvo smatrao da površine postavljene primjenom ugovora iz 1999., koje su mu pripadale i koje je upotrebljavalo društvo JCD, nisu oporezive, na temelju izuzeća od poreza predviđenog u članku 5. Pravilnika o porezima od 17. listopada 2001., koji se odnosi isključivo na vlastite oglase grada Bruxellesa. Uz to, Pravilnikom o porezima od 18. prosinca 2006. i u daljnjim pravilnicima o porezima uvedeno je izuzeće koje se posebno odnosilo na oglasne površine grada Bruxellesa ili tijela koje je grad Bruxelles osnovao ili su mu podložna. |
(58) |
Prvi su porezi propisani 29. srpnja 2011., a odnosili su se na poreznu godinu 2009. Na temelju članka 6. Zakona od 24. prosinca 1996., od tada stavljenim izvan snage Odlukom od 3. travnja 2014., retroaktivno oporezivanje nije bilo moguće za razdoblje dulje od tri godine od 1. siječnja porezne godine. |
(59) |
Belgijska nadležna tijela tvrde da je grad Bruxelles odlučio da više neće primjenjivati izuzeće jer je zaključio da izuzimanje oglasnih površina samo zato što pripadaju gradu Bruxellesu, a on nije njihov korisnik, stvara nepravednost u odnosu na korisnike drugih oglasnih površina. U skladu sa stajalištem grada Bruxellesa, kada bi bilo opravdano izuzeti oglasne površine koje on sam upotrebljava ili ih upotrebljavaju tijela koje je grad osnovao ili su mu podložna, izuzeće ne bi bilo opravdano kada bi ih upotrebljavala treća osoba, a osobito ako ih upotrebljava trgovačko poduzeće koje djeluje u sektoru vanjskog oglašavanja. |
(60) |
Izuzećem predviđenim Pravilnikom o porezu zapravo se željelo spriječiti da grad oporezuje samog sebe, što mu ne bi stvorilo nikakav dodatni prihod i povećalo bi administrativni posao koji bi morao odraditi njegov odjel za financije, dok je svrha svakog pravilnika o porezu omogućiti poreznom tijelu da dođe do dodatnih financijskih sredstava. Međutim, kao što je pojašnjeno u primjedbama koje su belgijska nadležna tijela dostavila 20. veljače 2017. na dodatna pitanja koja je postavila Komisija 14. veljače 2017., grad Bruxelles nikada nije sam upotrebljavao oglasne površine. One su se uvijek upotrebljavale posredstvom trećih osoba. Jedine oglasne površine koje pripadaju gradu Bruxellesu jesu one koje su predmet javnog ugovora koji je 14. listopada 1999. dodijeljen društvu JCD. Po isteku ugovora iz 1999. bio je raspisan novi poziv na podnošenje ponuda kada je ugovor dobilo društvo CCB, sadašnji uspješni ponuditelj. Na temelju ugovora koji je sada na snazi, društvo CCB plaća najamninu za oglasne površine kao i odgovarajuće poreze. |
(61) |
Belgijska nadležna tijela navode da subjekti koji upotrebljavaju vlastite površine plaćaju samo poreze koje su dužni plaćati, a da uz te poreze najamninu za upotrebu oglasnih površina plaćaju kada površine pripadaju gradu Bruxellesu. Ta najamnina ni u kojem slučaju ne zamjenjuje poreze koji se naplaćuju na takve površine. Naime, najamnina ja nadoknada za pravo na upotrebu površina koje pripadaju gradu Bruxellesu. Kada subjekti ne bi plaćali najamninu, mogli bi besplatno upotrebljavati oglasne površine grada Bruxellesa, a on bi morao snositi trošak nabave površina. Stoga je logično da moraju plaćati najamninu. Naprotiv, subjekti koji ne upotrebljavaju površine grada Bruxellesa moraju sami snositi trošak svih ulaganja za proizvodnju ili nabavu oglasnih površina. |
(62) |
Belgijska nadležna tijela objašnjavaju da je, u dvjema presudama od 4. studenoga 2016., Prvostupanjski sud francuskog govornog područja u Bruxellesu, na temelju članka 9. Pravilnika o porezu za godine 2009.–2012., odlučio da društvo JCD ne mora plaćati općinski porez na oglase kada je riječ o oglasnim površinama postavljenima na području grada i koje pripadaju gradu Bruxellesu na temelju ugovora koji je dodijeljen društvu JCD 14. listopada 1999. Tim je presudama tada bio određen povrat iznosa koji su bili plaćeni za financijske godine od 2009. do 2012. |
(63) |
Belgijska nadležna tijela jednako tako potvrđuju da je grad Bruxelles podnio žalbu na obje presude od 4. studenoga 2016. koje su se odnosile na porezne godine 2009.–2010. kao i na porezne godine 2011.–2012. U žalbenom postupku, koji još uvijek traje, grad Bruxelles istaknuo je da način na koji je Sud tumačio članak 9. Pravilnika o porezu, prema kojem je moguće izuzeti društvo JCD, postavlja pitanje njegove spojivosti s člancima 106. i 107. UFEU-a. |
(64) |
Naprotiv, grad Bruxelles nije utvrdio nikakve dospjele poreze za oglasne površine koje podliježu ugovoru iz 1984. i koje su bile zadržane nakon predviđenog datuma uklanjanja. |
(65) |
Belgijska nadležna tijela izjavljuju da nisu u mogućnosti dati iznos najamnina i neplaćenih poreza za površine zadržane nakon datuma uklanjanja predviđenog Prilogom 10. za razdoblje od 1. siječnja 2002. do 21. kolovoza 2010. |
3.4. Ocjena mjera
3.4.1. Dio o oglasnim površinama iz ugovora iz 1984.: predmet ove odluke
(66) |
Analiza Komisije odnosi se jedino na zadržavanje površina iz 1984. nakon isteka roka za njihovu upotrebu i njome nije obuhvaćen sam ugovor iz 1984. Ovo je opravdano osobito zbog razloga što u skladu s člankom 17. Uredbe Vijeća (EU) 2015/1589 (15) Komisija ne može narediti povrat odobrenih potpora nakon isteka roka zastare od deset godina. |
(67) |
Površine postavljene na temelju ugovora iz 1984. mogle su biti postavljene do isteka razdoblja valjanosti ugovora iz 1984. (to jest do 1999.), a mogle su se upotrebljavati tijekom 15 godina (to jest, eventualno do 2014.). Svaka potpora dodijeljena posredstvom tih površina na temelju ugovora iz 1984., pod pretpostavkom da su ispunjeni svi kumulativni uvjeti iz članka 107. stavka 1., mogla je, dakle, biti odobrena tek kada je društvo JCD dobilo odobrenje briselskih nadležnih tijela da postavi predmetnu oglasnu površinu, dakle do 1999., odnosno godine isteka tog ugovora. Stoga, svaka eventualna potpora odobrena društvu JCD bila bi odobrena najmanje deset godina prije prvog zahtjeva koji je Komisija uputila belgijskim nadležnim tijelima, odnosno 15. rujna 2011. |
(68) |
Naprotiv, kada je riječ o zadržavanju oglasnih površina iz ugovora iz 1984. bez plaćanja najamnina i poreza nakon datuma predviđenog Prilogom 10. ugovoru iz 1999., eventualna potpora u korist društvu JCD u tim okolnostima dodijeljena je u trenutku kada su briselska nadležna tijela (prešutno) odobrila nepoštovanje rasporeda predviđenog tim prilogom. Analiza Komisije u nastavku odnosi se jedino na mjeru u kojoj zadržavanje oglasnih površina iz ugovora iz 1984. nakon datuma predviđenog Prilogom 10. znači državnu potporu u korist društva JCD koja je bila dobivena nakon 15. rujna 2001. (to jest, u roku zastare iz članka 17. Uredbe (EU) 2015/1589). |
(69) |
Ta se odluka ne odnosi niti na analizu kvalifikacije kao državne potpore izuzeća od poreza koje društvo JCD duguje državi Belgiji za oglasne površine iz ugovora iz 1999., koja nije bila obuhvaćena opsegom odluke o pokretanju postupka. |
3.4.2. Državna potpora u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a
(70) |
U skladu s člankom 107. stavkom 1. UFEU-a svaka potpora koju dodijeli država članica ili koja se dodjeljuje putem državnih sredstava u bilo kojem obliku koja narušava ili prijeti da će narušiti tržišno natjecanje stavljanjem određenih poduzetnika ili proizvodnje određene robe u povoljniji položaj, nespojiva je s unutarnjim tržištem u mjeri u kojoj utječe na trgovinu među državama članicama. |
(71) |
Prema ustaljenoj sudskoj praksi, da bi se mjera kvalificirala kao državna potpora u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a, moraju biti ispunjene sve kumulativne pretpostavke iz te odredbe: i. mjera se može pripisati državi i financira se iz državnih sredstava; ii. korisniku pruža selektivnu gospodarsku prednost; iii. mjera narušava ili prijeti da će narušiti tržišno natjecanje; iv. mjera može utjecati na trgovinu među državama članicama (16). |
3.4.2.1.
(72) |
Kako bi se mjera smatrala državnom potporom u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a, mora je dodijeliti država ili mora biti dodijeljena iz državnih sredstava. Državna sredstva uključuju sva sredstva iz javnog sektora (17), uključujući sredstva državnih tijela (decentraliziranih, saveznih, regionalnih ili drugih) (18). |
(73) |
Prednosti dodijeljene izravno ili neizravno putem državnih sredstava mogu se smatrati potporama u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a. Postojanje državnog sredstva može poprimiti negativan predznak kada je riječ o izgubljenoj dobiti za tijela javne vlasti. Iz ustaljene sudske prakse proizlazi da odricanje od sredstava koja bi u načelu morala biti vraćena u državni proračun čini prijenos državnih sredstava. Nadalje, intervencije koje smanjuju troškove koji uobičajeno opterećuju proračun poduzetnika mogu biti državna sredstva (19). |
Pripisivost
(74) |
Belgijska nadležna tijela ne osporavaju da je mjera pripisiva njima (a osobito je pripisiva gradu Bruxellesu). Naime, ta tijela čak objašnjavaju da su pristala da se oglasne površine iz ugovora iz 1984. zadrže nakon datuma predviđenog Ugovorom 10. kako bi se zadržala ravnoteža ugovora s društvom JCD pod uvjetom da se druge oglasne površine prijevremeno uklone na zahtjev grada Bruxellesa kako bi se postavile druge vrste površina koje su bile prikladnije, osobito zbog estetskih razloga, točnije, nova ulična oprema u secesijskom stilu (vidjeti uvodnu izjavu 49.). |
Državna sredstva
(75) |
Belgijska nadležna tijela priznaju i da zadržavanje oglasnih površina nakon datuma predviđenih Prilogom 10. znači izgubljenu dobit za grad Bruxelles u pogledu najamnina i nenaplaćenih poreza za te oglasne površine koje bi inače bile zamijenjene površinama iz ugovora iz 1999., a koje su podrazumijevale plaćanje najamnina i poreza. |
(76) |
Ne osporava se činjenica da je društvo JCD zadržalo oglasne površine iz 1984. nakon datuma predviđenih Prilogom 10. pripisiva državi Belgiji i da je to značilo da se država odrekla svojih sredstava. Kvantifikacija tih državnih sredstava (to jest iznosa najamnina i poreza kojih se grad Bruxelles odrekao) predmet je različitih ocjena Komisije i države Belgije (vidjeti odjeljak 3.4.5.). |
(77) |
Prema tome Komisija smatra da ova mjera čini prijenos državnih sredstava u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a. |
(78) |
Kao što je navedeno u uvodnoj izjavi 34., društvo CCB u svojim pisanim primjedbama smatra da bi prihodi od oglašavanja dobiveni od komercijalne upotrebe oglasnih površina zadržanih nakon datuma uklanjanja predviđenog u Prilogu 10. jednako tako mogli biti državna sredstva jer bi sama država mogla upotrebljavati te površine. |
(79) |
Komisija prvo smatra da prihodi od oglašavanja koje je ubiralo društvo JCD ne čine jasno državna sredstva s obzirom na to da dolaze od privatnih ugovora između društva JCD i njegovih klijenata u kojima država ne sudjeluje ni na koji način. |
(80) |
Osim toga, nije moguće smatrati da se grad Bruxelles odriče državnih sredstava samo zato što i sam ne sudjeluje u nekoj gospodarskoj djelatnosti. Takav pristup državnim sredstvima bio bi previše opsežan i zabranio bi državi da dopusti djelatnosti na svojem državnom području, a da prethodno ne provjeri bi li sama mogla obavljati određenu djelatnost. |
(81) |
Uz to, čak i kad bi u teoriji bilo moguće da javno nadležno tijelo obavlja određenu gospodarsku djelatnost, jasno je da to nije njegova prva funkcija i da a priori nema ni znanje ni iskustvo ni stručnost ni tehnička sredstva za takvu djelatnost. U ovom se slučaju može, na primjer, primijetiti da su ugovori o oglašavanju uglavnom državni. Grad Bruxelles nije imao sredstva za sklapanje takvih ugovora jer je bio nadležan jedino za plakate koje je posjedovao na području grada Bruxellesa. Njegova eventualna mogućnost da stvara prihode od tih plakata nije usporediva s mogućnošću koju je imao JC Decaux. |
3.4.2.2.
(82) |
U smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a, prednošću se smatra svaka gospodarska prednost koju poduzetnik ne bi ostvario u uobičajenim tržišnim uvjetima, odnosno bez intervencije države (20). Važan je jedino učinak mjere na poduzetnika, a ne uzrok i cilj intervencije države (21). |
(83) |
Prema Sudu, prednost postoji ako se financijsko stanje poduzeća poboljša zbog intervencije države, stoga prednost nije samo pozitivno davanje, nego i intervencije koje u različitim oblicima smanjuju troškove koji uobičajeno opterećuju proračun poduzetnika (22). |
(84) |
U ovom slučaju, od 1999. i sve do isteka odobrenja koja su se temeljila na Ugovoru iz 1984., društvo JCD nastavilo je upotrebljavati oglasne površine na području grada Bruxellesa ne plaćajući ni najamnine ni poreze za upotrebu tih površina iako su, u skladu s ugovorom iz 1999., te površine trebale biti uklonjene i, također u skladu s ugovorom iz 1999., upotreba novih oglasnih površina koje su ih zamijenile podrazumijevala je plaćanje najamnina i poreza. |
(85) |
Belgijska nadležna tijela priznaju da je općenito društvo JCD imalo gospodarsku prednost, ali samo zbog neravnoteže između broja prijevremeno uklonjenih oglasnih površina, prije njihova predviđenog datuma uklanjanja, i broja površina zadržanih nakon datuma uklanjanja predviđenog Prilogom 10. Pod pretpostavkom da Komisija dijeli to stajalište (quod non), prednost bi u svakom slučaju postojala. |
(86) |
Komisija najprije primjećuje da belgijska nadležna tijela prihvaćaju načelo postojanja prednosti, ali jednostavno osporavaju njezin opseg. |
(87) |
Uz to, belgijska nadležna tijela smatraju mjeru naknadom dodijeljenom društvu JCD kako bi mu se nadoknadilo prijevremeno uklanjanje određenog broja oglasnih površina. Komisija u tom pogledu upućuje na predmet C-211/15 P, Orange protiv Komisije (23), u kojem je Sud Europske unije potvrdio stajalište Općeg suda (24) i nezavisnog odvjetnika (25), prema kojima čak i olakšanje koje se dodjeljuje poduzetniku ukidanjem dodatnih troškova koji proizlaze iz derogatornog sustava kojim nisu obuhvaćeni konkurentni poduzetnici, čini državnu potporu (26). Jedine kompenzacije koje podrazumijevaju prijenos javnih sredstava i koje se ne kvalificira kao državnu potporu su kompenzacije za javnu uslugu i koje se dodjeljuju u skladu sa sudskom praksom u predmetu Altmark (27). |
(88) |
Naime, ugovor iz 1984. kao i ugovor iz 1999. obični su trgovinski ugovori i njihovim odredbama društvu JCD nije povjerena javna usluga. Stoga sudska praksa iz predmeta Altmark, koja se odnosi na kompenzacije dodijeljene za pružanje javne usluge, nije primjenjiva. |
(89) |
Stoga se na temelju toga čini da kompenzacija koju navode belgijska nadležna tijela, pod pretpostavkom da se njome stvarno željela kompenzirati nepogodnost povezana s mogućom obvezom prijevremenog uklanjanja određenih oglasnih površina, nužno implicira prednost za društvo JCD. Taj je zaključak tim čvršći što je u ovom slučaju teško smatrati da je društvo JCD pretrpjelo strukturnu nepogodnost jer je društvo JCD samoinicijativno prihvatilo ukloniti te površine i jer su uostalom belgijska nadležna tijela sama priznala da je predmetna kompenzacija otišla dalje od onoga što je bilo potrebno zbog navodne nepogodnosti. |
(90) |
Ta je argumentacija jednako tako u skladu s točkom 69. Obavijesti Komisije o pojmu državne potpore (28) (dalje u tekstu: „obavijest o pojmu državne potpore”) u kojoj je istaknuto da „može se smatrati da su troškovi koji proizlaze iz regulatornih obveza koje uvodi država (29) povezani sa sastavnim troškovima gospodarske djelatnosti, tako da svaka naknada tih troškova znači davanje prednosti poduzetniku (30). To znači da postojanje prednosti u načelu nije isključeno činjenicom da prednost ne premašuje naknadu za trošak koji proizlazi iz uvođenja regulatorne obveze. Isto vrijedi i za smanjenje troškova koje poduzetnik ne bi imao da nije postojao poticaj koji proizlazi iz državne mjere jer bi bez tog poticaja svoje djelatnosti strukturirao na drukčiji način (31). Postojanje prednosti isto tako nije isključeno ako se mjerom nadoknađuju naknade drukčije prirode koje nisu povezane s tom mjerom (32).” |
(91) |
U ovom slučaju jednako tako nije stvarno moguće izjednačiti prijevremenu zamjenu oglasnih površina iz 1984. s regulatornom obvezom jer je društvo JCD samoinicijativno prihvatilo ukloniti te površine, ali iz točke 69. Obavijesti o pojmu državne potpore proizlazi da bi, ako je uklanjanje oglasnih površina bilo uzrokovano regulatornom obvezom, kompenzacija te zamjene podrazumijevala prednost. |
(92) |
Nadalje, treba istaknuti da se u točki 71. Obavijesti o pojmu državne potpore podsjeća: „Postojanje prednosti isključuje se u slučaju povrata nezakonito naplaćenih poreza (33), obveze nacionalnih tijela da naknade štetu koju su prouzrokovala određenim poduzetnicima (34) ili plaćanja naknade za izvlaštenje (35)”. |
(93) |
Međutim, ništa od toga ovdje nije slučaj. Ni zbog čega ne može se zaključiti da su belgijska nadležna tijela uzrokovala štetu društvu JCD koju bi mu morala nadoknaditi. Društvo JCD samoinicijativno je pristalo ukloniti određene oglasne površine iz 1984. i opravdano se može pretpostaviti da je društvo JCD na to pristalo jer je općenito od toga ostvarilo prednost. |
(94) |
Konačno, Komisija postavlja pitanje je li tu kompenzaciju moguće smatrati uobičajenim postupkom tržišnog operatora koji bi eventualno mogao isključiti postojanje prednosti. Međutim, ne može se smatrati da je grad Bruxelles postupio kao tržišni operator u ovim okolnostima. Naime, utvrđeno je da navodni sporazum o kompenzaciji nije bio formalno ni sastavljen ni praćen (čime se uostalom objašnjava zašto, prema tvrdnjama samih belgijskih nadležnih tijela, postoji razlika između prijevremeno uklonjenih i zamijenjenih oglasnih površina). Komisiji nije dostavljen nikakav dokaz o pregovorima bilo kakve vrste između grada Bruxellesa i društva JCD o tom pitanju. Ništa ne upućuje na to da je grad Bruxelles proveo analizu stvarne izgubljene dobiti društva JCD povezane s prijevremenim uklanjanjem određenih oglasnih površina iz ugovora iz 1984. u usporedbi s dobiti ostvarenom zadržavanjem drugih površina, koje su uostalom posve amortizirane (trošak tih plakata logički je bio u potpunosti vraćen, uključujući maržu društva JCD, njihovom upotrebom tijekom zakonskog trajanja ugovora iz 1984.), na temelju istog ugovora. Nepostojanje analize, ugovora i praćenja isključuju da je postupak grada Bruxellesa u skladu s načelom privatnog operatora u tržišnom gospodarstvu. |
(95) |
Uostalom, argument Komisije o postojanju prednosti bio je potvrđen presudom Žalbenog suda u Bruxellesu od 29. travnja 2016. (36) U toj presudi Žalbeni sud odbacuje žalbu društva JCD i potvrđuje presudu koju je 13. prosinca 2010. donio Prvostupanjski sud u Bruxellesu. Točnije, Sud potvrđuje da društvo JCD nije poštovalo datume uklanjanja predviđene u Prilogu 10. ugovoru iz 1999. i da je prema tome bespravno upotrebljavalo brojne oglasne površine na javnom području grada Bruxellesa. Dakle, društvo JCD objektivno je nezakonito postupilo protivno poštenoj tržišnoj praksi jer je upotrebom oglasnih površina koje se nisu ili se više nisu smjele nalaziti u mreži grada društvo JCD dobilo nezakonitu konkurentsku prednost koja je mogla odvratiti oglašivače od njegova konkurenta, društva CCB. Sud u tom pogledu nalaže prekid te nezakonite prakse i smatra da je uklanjanje oglasnih površina koje se bespravno upotrebljavaju nužno kako bi se prekinulo s nezakonitom praksom. |
(96) |
Slijedom toga, Komisija smatra da je time što je društvo JCD između 1999. i 2011. zadržalo i upotrebljavalo određen broj oglasnih površina iz ugovora iz 1984. na području grada Bruxellesa nakon datuma uklanjanja predviđenog Prilogom 10. ugovoru iz 1999., bez plaćanja najamnine i poreza, došlo do smanjenja troškova koje bi društvo JCD uobičajeno moralo snositi obavljajući svoju djelatnost i da to predstavlja gospodarsku prednost. |
3.4.2.3.
(97) |
Da bi se smatrala državnom potporom, mjera mora biti selektivna, odnosno mora stavljati u povlašteni položaj određene poduzetnike ili proizvodnju određene robe u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a (37). Stoga su pojmom potpora obuhvaćene jedino one mjere kojima se poduzetnici na selektivan način stavljaju u povoljniji položaj. |
(98) |
Najprije, može se primijetiti da belgijska nadležna tijela ne osporavaju selektivnost mjere (zadržavanje oglasnih površina iz 1984. bez plaćanja najamnina i poreza nakon isteka razdoblja njihove upotrebe predviđenog u Prilogu 10.). |
(99) |
Naime, belgijska nadležna tijela objasnila su da je mjera kompenzacija odobrena društvu JCD kako bi se nadoknadilo prijevremeno uklanjanje određenih oglasnih površina i da je takva mjera po svojoj prirodi individualna mjera te u tom okviru utvrđivanje gospodarske prednosti (vidjeti odjeljak 3.4.2.2.) u pravilu omogućuje pretpostavku njihove selektivnosti. U izostanku pokazatelja o suprotnom ta se pretpostavka primjenjuje u ovom slučaju i dovoljna je da se mjeru proglasi selektivnom. |
(100) |
Jednako tako, može se primijetiti da nije moguće smatrati da mjera nije selektivna jednostavno zato što je društvo JCD bilo u jedinstvenoj pravnoj i činjeničnoj situaciji zbog toga što je jedini mogao imati koristi od mjera jer je jedino on raspolagao oglasnim površinama iz ugovora iz 1994. |
(101) |
Naime, u prethodno navedenoj presudi „Orange” Sud je potvrdio stajalište Općeg suda (38) prema kojem „kriterij usporedbe korisnika s drugim subjektima koji se nalaze u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, s obzirom na cilj mjere, ima svoje porijeklo i opravdanje u okviru ocjene selektivnog karaktera mjere potencijalno opće primjene te stoga ne bi bio mjerodavan kada se radi, kao u ovom slučaju, o ocjeni selektivnog karaktera ad hoc mjere, koja se odnosi samo na jednog poduzetnika […]”. |
(102) |
U ovom slučaju jasno je da je zadržavanje oglasnih površina ad hoc mjera čija primjena nije opća te je stoga jasno selektivna. |
3.4.2.4.
(103) |
Javna potpora poduzetnicima predstavlja državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a samo ako „narušava ili prijeti da će narušiti tržišno natjecanje”, i to samo „u mjeri u kojoj utječe na trgovinu među državama članicama”. |
Narušavanje tržišnog natjecanja
(104) |
Smatra se da mjera potpore koju dodjeljuje država narušava ili prijeti da će narušiti tržišno natjecanje ako može dovesti do jačanja konkurentskog položaja primatelja u odnosu na poduzetnike s kojima se tržišno natječe (39). |
(105) |
Dovoljno je da je u trenutku stupanja na snagu mjere potpore na predmetnom tržištu postojala situacija stvarnog tržišnog natjecanja kako bi intervencija države ili intervencija putem državnih sredstava mogla utjecati na trgovinu među državama članicama i narušavati ili prijetiti da će narušiti tržišno natjecanje (40). Stoga se govori o narušavanju tržišnog natjecanja čim država poduzetniku u liberaliziranoj gospodarskoj grani u kojoj postoji tržišno natjecanje ili bi moglo postojati dodijeli financijsku prednost. |
(106) |
S obzirom na činjenicu da društvo JCD posluje na tržištu na kojem postoji tržišno natjecanje između različitih poduzeća iz sektora (tržište oglašavanja malog formata), dodjela ili primanje potpore u korist postojećih subjekata imalo bi učinke koji bi potencijalno mogli narušiti tržišno natjecanje. |
Učinci na trgovinu između država članica
(107) |
Prema sudskoj praksi sudova Unije svaka potpora dodijeljena poduzetniku koji obavlja svoje djelatnosti na unutarnjem tržištu može utjecati na trgovinu među državama članicama (41). |
(108) |
Iz ustaljene sudske prakse proizlazi da Komisija ne mora provesti gospodarsku analizu stvarnog stanja na predmetnim tržištima, na dijelu tržišta poduzetnika koji primaju pomoć, položaja konkurentskih poduzetnika ili trgovine između država članica (42). U slučaju nezakonito dodijeljene državne potpore Komisija ne mora dokazati stvarni učinak koji je ta potpora imala na tržišno natjecanje i trgovinu. |
(109) |
Predmetna mjera (zadržavanje oglasnih površina bez plaćanja najamnina ni poreza nakon datuma predviđenih u Prilogu 10.) u korist društva JCD osnažuje njegov položaj na tržištu oglasnih površina u regiji glavnog grada Bruxellesa i otežava ulazak na ta tržišta poduzećima s nastanom u drugim državama članicama (43). Uz to, Komisija u ovom slučaju primjećuje da su i društvo JCD i društvo CCB aktivna u drugim državama članicama Europske unije (44). Osim toga, važno je istaknuti da su oglašivači često međunarodne grupe aktivne u brojnim zemljama i da u određenim slučajevima oglašivačke kampanje često imaju međunarodnu dimenziju. |
(110) |
Mjera stoga može utjecati na trgovinu među državama članicama. |
(111) |
Međutim, potrebno je istaknuti da belgijska nadležna tijela, iako priznaju da postoji prednost u korist društva JCD, smatraju da je moguće pozvati se na Uredbu de minimis iz 2006. |
(112) |
Njihovo razmišljanje temelji se na izračunu iznosa te prednosti uzimajući u obzir logiku kompenzacije između oglasnih površina uklonjenih sa zakašnjenjem i prijevremeno uklonjenih oglasnih površina. |
(113) |
Belgijska nadležna tijela zapravo smatraju (vidjeti uvodne izjave 51. do 52.) da je općenito društvo JCD imalo gospodarsku prednost, ali samo zbog neravnoteže između broja prijevremeno uklonjenih oglasnih površina, prije predviđenog datuma uklanjanja, i broja površina zadržanih nakon datuma uklanjanja predviđenog Prilogom 10. Prema njihovu stajalištu, s jedne strane društvo JCD odreklo se uštede u smislu najamnina i poreza prihvativši da prijevremeno ukloni reklamne površine, a s druge strane ostvarilo je uštedu u smislu najamnina i poreza zadržavši oglasne površine nakon predviđenih datuma uklanjanja. |
(114) |
Izračunavši razliku između uštede koju je društvo JCD izgubilo zbog prijevremenog uklanjanja i dodatne uštede ostvarene zadržavanjem oglasnih površina dulje nego što je bilo predviđeno Prilogom 10., društvo JCD je, kako tvrde belgijska nadležna tijela, ostvarilo ograničenu financijsku prednost koja je u razdoblju od 1999. do 2011. iznosila najviše [100 000 – 150 000] EUR. |
(115) |
U mjeri u kojoj smatraju da prednost dodijeljena društvu JCD ne može premašiti [100 000 – 150 000] EUR, belgijska nadležna tijela iznijela su argument da bi mjera lako mogla biti obuhvaćena područjem primjene Uredbe de minimis iz 2006. |
(116) |
U tom je pogledu u ovoj fazi važno istaknuti da su za predmetno razdoblje relevantne dvije uredbe de minimis:
|
(117) |
Ponajprije, kao što je objašnjeno u odjeljku 3.4.2.2., Komisija smatra da je prednost veća od one kako je razmatraju belgijska nadležna tijela jer se izračunom prednosti moraju uzeti u obzir sve najamnine i porezi koje nije platilo društvo JCD na predugo zadržane oglasne površine. Treba istaknuti da Komisija nema točnu procjenu ukupnih prednosti dodijeljenih društvu JC Decaux zato što su belgijska nadležna tijela odbila dostaviti tu informaciju, ali u svakom slučaju iznos potpore dodijeljene društvu JCD veći je od 200 000 EUR. Stoga se uredbe de minimis ne mogu primjenjivati i Komisija ne može prihvatiti argument belgijskih nadležnih tijela. |
(118) |
Čak i da je jedna od uredbi de minimis primjenjiva (quod non), Komisija nadalje primjećuje da uvjeti kontrole utvrđeni u članku 3. Uredbe de minimis iz 2001. i u članku 3. Uredbe de minimis iz 2006. nikako nisu ispunjeni. Belgijska nadležna tijela zapravo u početku nisu oglasnu površinu smatrala potporom de minimis, stoga nisu poduzimala radnje predviđene tim uredbama. |
(119) |
Mjera također ne ispunjava uvjete transparentnosti utvrđene u članku 2. stavku 4. Uredbe de minimis iz 2006. kojom je predviđeno sljedeće: „ova se Uredba primjenjuje samo na potpore za koje je moguće prethodno točno izračunati bruto novčanu protuvrijednost bez potrebe za procjenom rizika (transparentne potpore)”. U ovom slučaju belgijska nadležna tijela nisu dostavila nikakav dokument koji bi mogao upućivati na postojanje izračuna prije dodjele mjere potpore, pa čak niti na posebno praćenje ravnoteže između prijevremeno uklonjenih oglasnih površina i oglasnih površina uklonjenih sa zakašnjenjem, što je osnovica za izračun koji su izvršila belgijska nadležna tijela i došla do iznosa od [100 000 – 150 000] EUR. |
(120) |
Posljedično, predmetna potpora ne može biti obuhvaćena područjem primjene Uredbe de minimis. |
(121) |
Zaključno, Komisija smatra da mjera može utjecati na trgovinu među državama članicama. |
3.4.2.5.
(122) |
S obzirom na sve prethodno navedeno Komisija zaključuje da je zadržavanje oglasnih površina iz ugovora iz 1984. nakon njihova predviđenog datuma uklanjanja značilo dodjelu državne potpore društvu JCD, koja je imala dva dijela (najamnine i poreze). |
3.4.3. Zakonitost potpore
(123) |
Komisija utvrđuje da mjera obuhvaćena tim dijelom pritužbe, a koja čini državne potpore u smislu članka 107. stavka 1. Ugovora, nije bila prijavljena u skladu s člankom 108. stavka 3. UFEU-a. |
(124) |
Budući da belgijska nadležna tijela nisu dostavila obrazloženje za izuzeće od obveze prijave, mjera je stoga nezakonita. |
3.4.4. Spojivost s unutarnjim tržištem
(125) |
U mjeri u kojoj činjenica da je društvo JCD upotrebljavalo određene oglasne površine postavljene na temelju ugovora iz 1984. na području grada Bruxellesa nakon datuma predviđenog za njihovo uklanjanje (navedenog u Prilogu 10. ugovoru iz 1999.) podrazumijeva postojanje državnih potpora u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a, treba utvrditi bi li se te mjere mogle smatrati spojivima s unutarnjim tržištem. |
(126) |
Mjere državne potpore mogu se smatrati spojivima s unutarnjim tržištem na temelju odstupanja predviđenih u članku 106. stavku 2. kao i u članku 107. stavcima 2 i 3. UFEU-a. Međutim, belgijska nadležna tijela nisu iznijela nikakav argument kojim bi dokazala da će se u ovom slučaju primijeniti jedno od tih odstupanja. |
(127) |
Komisija najprije podsjeća da je na državi članici da dokaže je li potpora spojiva s unutarnjim tržištem. No, belgijska nadležna tijela nisu dala nikakav argument spojivosti za predmetne mjere. Odstupanja predviđena u članku 107. stavku 2. UFEU-a, u članku 107. stavku 3. točkama (a) do (d) UFEU-a ne primjenjuju se u ovom slučaju jer predmetna mjera nije opravdana ciljevima predviđenima tim odredbama. |
(128) |
U konačnici, ugovori iz 1984. i iz 1999. obični su trgovinski ugovori i njihovim uvjetima društvu JCD nije povjerena javna usluga. Prema tome, odstupanje predviđeno u članku 106. stavku 2. UFEU-a, koje se odnosi na kompenzacije dodijeljene za pružanje javne usluge, nije primjenjivo. |
(129) |
Stoga, Komisija smatra da je zadržavanje oglasnih površina iz ugovora iz 1984. nakon datuma uklanjanja predviđenog Prilogom 10. ugovoru iz 1999., bez plaćanja najamnine i poreza, dovelo do smanjenja troškova koje bi društvo JCD uobičajeno moralo snositi obavljajući svoju djelatnost i da se posljedično mora smatrati potporom za poslovanje, koja nije spojiva s unutarnjim tržištem. |
(130) |
S obzirom na prethodna razmatranja Komisija smatra da je društvo JCD dobilo nezakonitu državnu potporu nespojivu s unutarnjim tržištem u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a, time što je zadržalo oglasne površine iz ugovora iz 1984. nakon datuma uklanjanja predviđenog Prilogom 10. ugovoru iz 1999., ne plaćajući ni najamninu ni porez. Ta se potpora mora vratiti pod uvjetom da povrat nije pao u zastaru na temelju članka 17. Uredbe (EU) 2015/1589. |
3.4.5. Iznos nespojive potpore
(131) |
Opće načelo koje se primjenjuje za izračun iznosa nespojive potpore jest da se procijeni iznos najamnina i poreza koje bi grad Bruxelles trebao naplatiti da nije bilo mjere. |
(132) |
Komisija smatra da se iznos nespojive potpore mora izračunati za svaku oglasnu površinu iz ugovora iz 1984. zadržanu nakon 15. rujna 2001. (45), uzimajući kao referencu dugovane najamnine na temelju ugovora iz 1999. i poreze koji se općenito primjenjuju na oglasne površine (46) između početno predviđenog datuma za uklanjanje (47) (ako je taj datum nakon 15. rujna 2001.) ili 15. rujna 2001. (ako je početno predviđeni datum za uklanjanje bio prije 15. rujna 2001.) i datuma kada su oglasne površine stvarno bile uklonjene. |
(133) |
Kao što je navedeno u uvodnim izjavama 111. do 114., belgijska nadležna tijela dolaze do zaključka da je iznos potpore eventualno dodijeljene društvu JCD [100 000 – 150 000] EUR, a na temelju logike kompenzacije između oglasnih površina iz ugovora iz 1984. zadržanih sa zakašnjenjem i prijevremeno uklonjenih oglasnih površina. Izračun belgijskih nadležnih tijela temelji se na zapisnicima sudskog izvršitelja koje je sastavilo društvo CCB 3. prosinca 2007. i 21. prosinca 2009. Belgijska nadležna tijela smatraju da ti zapisnici sudskog ovršitelja pokazuju da je 2007. broj oglasnih površina koji je odgovarao površinama koje su bile uklonjene prije datuma uklanjanja predviđenog u Prilogu 10. bio veći od broja oglasnih površina koji je odgovarao površinama koje su bile zadržane nakon datuma uklanjanja predviđenog u Prilogu 10. Jedino je zapisnik sudskog ovršitelja sastavljen na zahtjev društva CCB 21. prosinca 2009. pokazao da je ravnoteža bila narušena u korist društva JCD. Belgijska nadležna tijela smatraju da se, prema tome, čak i ako je postojala bilo kakva prednost odobrena društvu JCD u provedbi ugovora, kvantifikacija te prednosti može ograničiti na godine 2007. do 2011., bez opasnosti od davanja pogodnosti društvu JCD. |
(134) |
Kao što je objašnjeno u odjeljku 3.4.2.2., Komisija smatra da argumentacija belgijskih nadležnih tijela, koja se temelji na mehanizmu kompenzacije, nije utemeljena i da prednost dodijeljena društvu JC Decaux odgovara svim uštedama koje je ostvario poduzetnik time što je nastavio upotrebljavati oglasne površine iz ugovora iz 1984. umjesto da ih je zamijenio oglasnim površinama u skladu s ugovorom iz 1999. |
(135) |
Uostalom, argument Komisije o tom pitanju bio je potvrđen presudom Žalbenog suda u Bruxellesu od 29. travnja 2016. (48) U toj presudi Žalbeni sud potvrđuje da JCD nije poštovao datume uklanjanja predviđene u Prilogu 10. ugovoru iz 1999. i da je prema tome bespravno upotrebljavao brojne oglasne površine na javnom području grada Bruxellesa. |
(136) |
Konkretno, Žalbeni sud odbacuje zamisao o mehanizmu kompenzacije na koji se pozivaju belgijska nadležna tijela za staru opremu koja je bila zadržana nakon predviđenog datuma uklanjanja u zamjenu za prijevremeno uklanjanje stare opreme jer takav mehanizam nije bio ni predviđen ni odobren ugovorom iz 1984. Žalbeni sud potvrđuje da ni iz koje isprave ne proizlazi da je nakon sklapanja ugovora iz 1999. društvo JCD dobilo izričito dopuštenje grada Bruxellesa da pristupi „premještanju” oglasnih površina. Sud odbacuje žalbu i potvrđuje presudu koju je 13. prosinca 2010. donio Prvostupanjski sud francuskog govornog područja u Bruxellesu. Potvrdio je da je društvo JCD, bespravno upotrebljavajući oglasne površine na javnom području grada Bruxellesa, objektivno nezakonito postupilo protivno poštenoj tržišnoj praksi jer je uporabom oglasnih površina koje se nisu nalazile ili se više nisu smjele nalaziti u mreži grada društvo JCD dobilo nezakonitu konkurentsku prednost koja je mogla odvratiti oglašivače od njegova konkurenta, društva CCB. |
(137) |
Posljedično, Komisija smatra da se nespojiva potpora mora izračunati jedino na temelju nenaplaćenih najamnina i poreza na predugo zadržane oglasne površine, bez primjene ikakve logike kompenzacije. Da bi to učinila, belgijska nadležna tijela moraju za svaku predmetnu oglasnu površinu i svako relevantno razdoblje uzeti u obzir postojeće najamnine i poreze koji proizlaze iz Pravilnika o porezu iz 2001. i sljedećih godina za oglasnu površinu na istom mjestu. |
(138) |
U tom pogledu Pravilnikom o porezu od 17. listopada 2001. u pogledu privremenog oglašavanja na i u javnom prostoru za godine 2002. do 2006. uveden je porez na privremeno oglašavanje na i u javnom prostoru. Grad Bruxelles donio je i Pravilnik o porezu od 18. prosinca 2006. kojim je bio predviđen isti porez za godinu 2007. Od porezne godine 2008. grad Bruxelles uveo je poseban porez na oglasne površine (49). |
(139) |
Komisija smatra da su se pravilnici o porezima na oglasne površine trebali automatski primjenjivati na oglasne površine iz ugovora iz 1984. koji su bili predugo zadržani i da je porezno oslobođenje predviđeno tim pravilnicima o porezu za predugo zadržane oglasne površine iz 1984. odstupanje od referentnog sustava. |
(140) |
Potrebno je istaknuti da je grad Bruxelles, na temelju izuzeća od poreza za oglase grada Bruxellesa (50) predviđenog u Pravilniku o porezu od 17. listopada 2001., prvo smatrao da oglasne površine postavljene prema ugovoru iz 1999. i koje mu pripadaju, nisu oporezive, što bi moglo biti u suprotnosti sa stajalištem koje je Komisija iznijela u uvodnoj izjavi 139. Odredba o izuzeću kojom su posebno obuhvaćene oglasne površine grada Bruxellesa stvarno je zatim bila uvedena u članak 9. Pravilnika o porezu od 17. prosinca 2007., a zatim uzastopno u pravilnike o porezu od 15. prosinca 2008., od 9. studenog 2009., od 20. prosinca 2010. i od 5. prosinca 2011. (51) |
(141) |
Međutim, belgijska nadležna tijela navela su i da je grad Bruxelles naknadno zaključio da izuzeće oglasnih površina od poreza samo zato što pripadaju gradu Bruxellesu, a on nije njihov korisnik, stvara nepravednost u odnosu na korisnike drugih oglasnih površina. Slijedom toga odlučio je naplaćivati poreze na oglasne površine iz ugovora iz 1999., a prvi su porezi propisani 29. srpnja 2011. i odnosili su se na poreznu godinu 2009. Belgijska nadležna tijela objasnila su da na temelju članka 6. Zakona od 24. prosinca 1996., od tada stavljenim izvan snage Odlukom od 3. travnja 2014., retroaktivno oporezivanje nije bilo moguće za razdoblje dulje od tri godine od 1. siječnja porezne godine. |
(142) |
Na temelju obrazloženja belgijskih nadležnih tijela Komisija smatra da bi se porezi na oglasne površine uobičajeno primjenjivali na oglasne površine iz ugovora iz 1999. i da stoga nema suprotnosti s njezinim stajalištem prema kojem bi se predugo zadržane oglasne površine iz 1984. jednako tako trebale oporezivati. |
(143) |
Komisija u tu svrhu primjećuje da obje presude od 4. studenoga 2016. koje je donio Prvostupanjski sud francuskog govornog područja u Bruxellesu, a kojima je utvrđeno da društvo JCD ne treba plaćati općinski porez na oglase kada je riječ o oglasnim površinama koje pripadaju gradu na temelju ugovora koji je dodijeljen društvu JCD 14. listopada 1999., ne uzimaju u obzir pitanje usklađenosti s propisima koji se odnose na državne potpore. |
(144) |
Izračun iznosa najamnina i poreza koje je uštedjelo društvo JCD ne predstavlja osobite teškoće i belgijska nadležna tijela to su djelomično učinila u okviru svojih argumenata o potporama de minimis (vidjeti uvodne izjave 52. do 53.). Međutim, belgijska nadležna tijela nisu Komisiji dostavila procjenu ukupnog iznosa potpore unatoč ponovljenim zahtjevima Komisije. Društvo CCB dostavilo je procjenu iznosa potpore koju treba vratiti, koji se kreće oko 2 000 000 EUR. |
4. ANALIZA DIJELA VILLO!
4.1. Razlozi za pokretanje postupka
(145) |
U odluci o pokretanju postupka Komisija je ocijenila da su, u vezi s dodatnim mjerama (izuzeće od određenih naknada ili ukidanje određenih poreza na općinskoj i regionalnoj razini, vidjeti uvodnu izjavu 22.), povezanima s upravljanjem društva JCD koncesijom za javne usluge Villo u regiji glavnog grada Bruxellesa, ispunjeni kumulativni kriteriji koji se odnose na državne potpore i da te mjere posljedično čine državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a. |
(146) |
Osobito, argument belgijskih nadležnih tijela, prema kojem bi te mjere mogle izbjeći tu klasifikaciju na temelju sudske prakse iz predmeta Altmark jer je društvo JCD odabrano na temelju transparentnog poziva na podnošenje ponuda, u ovom se slučaju ne može primijeniti jer te dodatne mjere nisu bile dio tog poziva na podnošenje ponuda: bile su odobrene nakon poziva na podnošenje ponuda u okviru pregovora o sporazumu Villo. Belgijska nadležna tijela tvrde da te dodatne mjere iznose najviše oko [400 000 – 450 000] EUR godišnje (vidjeti uvodnu izjavu 22.). |
(147) |
Uz to, Komisija je izrazila ozbiljne dvojbe oko usklađenosti dodatnih mjera s odlukom Komisije 2005/842/CE (52) (dalje u tekstu: „odluka UOGI iz 2005.”) i s odlukom UOGI iz 2012. na koje se pozivaju belgijska nadležna tijela. Komisija je posebice izrazila dvojbu da kontrole koncesije koje provode belgijska nadležna tijela (koje su pratile troškove misije, ali ne i prihode na detaljan način) mogu otkloniti mogućnost prekomjerne kompenzacije. Komisija je imala dvojbi i oko točnih načina dodjele prihoda od oglašavanja iz ugovora koje je društvo JCD sklopilo na državnoj razini koncesiji Villo, kako su provedeni u troškovnom računovodstvu društva JCD. |
(148) |
Zbog svih prethodno izloženih razloga Komisija je odlučila pokrenuti postupak predviđen u članku 108. stavku 2. UFEU-a u pogledu predmetne mjere i pozvala je belgijska nadležna tijela i sve zainteresirane strane da joj dostave sve potrebne informacije i primjedbe o toj mjeri. |
4.2. Primjedbe zainteresiranih strana o odluci o pokretanju postupka
(149) |
Komisija je zaprimila primjedbe više zainteresiranih strana (društva CCB, društva JCD i treće zainteresirane strane koja je htjela ostati anonimna), sažete u nastavku. |
4.2.1. Primjedbe društva CCB
(150) |
Komisija je zaprimila primjedbe društva CCB dopisom od 16. srpnja 2015. |
(151) |
Društvo CCB smatra da je društvo JCD primilo državne potpore u okviru upotrebe koncesije Villo i iznosi argumente koji se osobito odnose na kriterije državnih sredstava i prednosti. |
4.2.1.1.
(152) |
Dodijelivši društvu JCD pravo da zauzme i upotrebljava javno područje u oglasne svrhe (vidjeti uvodne izjave 19. do 22.), a da nisu tražila plaćanje naknade, belgijska nadležna tijela odrekla su se javnih prihoda i dala društvu JCD gospodarsku prednost koja čini državnu potporu (53). |
4.2.1.2.
(153) |
Društvo CCB tvrdi da kompenzacija dodijeljena društvu JCD ne ispunjava niti jedan uvjet utvrđen presudom u predmetu Altmark. |
Prvi kriterij iz presude u predmetu Altmark
(154) |
Društvo CCB smatra da upotreba usluge Villo nije javna usluga koja podrazumijeva uslugu koju operator, ako uzima u obzir vlastiti poslovni interes, ne bi preuzeo ili ne bi preuzeo u istim uvjetima (54), upućujući na brojne druge europske gradove u kojima se usluge automatskog iznajmljivanja bicikala već pružaju na zadovoljavajući način u komercijalnim uvjetima (55). |
Drugi kriterij iz presude u predmetu Altmark
(155) |
Iz specifikacije proizlazilo je da su glavni elementi, kao što su trajanje koncesije, načini financiranja usluge i sudjelovanje davatelja koncesije u financiranju usluge, bili vrlo neodređeno (56) utvrđeni i da, slijedom toga, u specifikaciji nisu jasno i transparentno bili utvrđeni glavni parametri sustava financiranja usluge. |
Treći kriterij iz presude u predmetu Altmark
(156) |
Društvo CCB smatra da nije provedena niti ex ante niti ex post kontrola opsega prednosti dodijeljenih društvu JCD u okviru koncesije Villo i da je točan financijski utjecaj izuzeća od poreza odobrenih društvu JCD i dalje nepoznat. Dakle, nije moguće jamčiti nepostojanje prekomjerne kompenzacije. |
Četvrti kriterij iz presude Altmark
(157) |
Društvo CCB tvrdi da je koncesija Villo bila dodijeljena društvu JCD nakon pregovaračkog postupka s objavom, koji se može smatrati dovoljnim za ispunjavanje tog četvrtog kriterija iz presude Altmark jedino u iznimnim slučajevima. Društvo CCB smatra da ako je o dodatnim mjerama u pogledu važnih elemenata koncesije (kao što je dodjela izuzeća od općinskih poreza) odlučeno nakon poziva na podnošenje ponuda, ne može se zaključiti da je takvim pozivom na podnošenje ponuda bilo moguće odabrati operatora koji uslugu od općeg gospodarskog interesa pruža po najnižoj cijeni. |
4.2.1.3.
(158) |
Društvo CCB osporava zaključak Komisije u odluci o pokretanju postupka, prema kojem bi se spojivost mjera trebala analizirati s obzirom na odluku UOGI iz 2012. |
Primjenjivost Odluke o uslugama od općeg gospodarskog interesa iz 2012.
(159) |
Društvo CCB tvrdi da kompenzacije odobrene društvu JCD u okviru upotrebe koncesije Villo iznose više desetaka milijuna eura po godini i da stoga prekoračuju prag od 15 000 000 EUR godišnje, prema kojem se utvrđuje primjenjivost Odluke UOGI iz 2012. (57) Društvo CCB osobito smatra da, uz prihode od oglašavanja, cijene koje plaćaju korisnici i izuzeća od poreza i naknada, treba uzeti u obzir i prednosti dodijeljene društvu JCD zbog oslobađanja od plaćanja naknade za zauzimanje i upotrebu javnog prostora u oglašivačke svrhe. |
Poštovanje zahtjeva iz Odluke UOGI iz 2012
(160) |
Osim toga, društvo CCB tvrdi da u ovom slučaju nije ispunjeno više uvjeta predviđenih Odlukom UOGI iz 2012. |
(161) |
Ovlaštenje: društvo CCB osporava tvrdnju da su ispunjeni uvjeti ovlaštenja kako su utvrđeni u članku 4. Odluke UOGI iz 2012. S jedne strane Odluka o upotrebi javne usluge Villo od 25. studenoga 2010. bila je donesena približno dvije godine nakon dodjele koncesije Villo (58). S druge strane sporazum Villo bio je produljen na 17 godina i 4 mjeseca, iako je u sporazumu Villo bilo utvrđeno trajanje od 15 godina. Društvo CCB osporava da je to trajanje opravdano zbog opsega potrebnih ulaganja, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 99. odluke o pokretanju postupka. Društvo CCB primjećuje da iz godišnjih financijskih izvještaja društva JCD proizlazi da su troškovi bicikala uvedenih u okviru sustava Villo amortizirani po stopi od 20 % godišnje, što znači da su bicikli potpuno amortizirani nakon pet godina od datuma njihova postavljanja. |
(162) |
Kompenzacija: mehanizam kompenzacije i parametri za izračun, kontrolu i reviziju kompenzacije nisu dovoljno opisani. U tom pogledu, kada je riječ o dodjeli prihoda od oglašavanja, društvo CCB smatra da je od ključne važnosti da belgijska nadležna tijela uzmu u obzir Gross Rating Point (GRP) (59) oglasnih ploha Villo, a ne prosječne prihode koje stvaraju sve plohe koje upotrebljava društvo JCD u okviru svojih mreža. U pogledu troškova koje treba uzeti u obzir za izračun kompenzacije društvo CCB ističe da prema članku 5. Odluke UOGI iz 2012., treba uzeti jedino „troškove koji su nastali obavljanjem usluge od općeg gospodarskog interesa”, što je definicija koja isključuje moguće troškove povezane s postavljanjem i upotrebom oglasnih površina. |
(163) |
Provjera nepostojanja prekomjerne kompenzacije: kao što je prethodno navedeno (vidjeti uvodnu izjavu 156.), društvo CCB smatra da ne postoji nikakav nadzor prekomjerne kompenzacije društva JCD u okviru upotrebe koncesije Villo. Osim toga, prema izračunima društva CCB, društvo JCD dobilo je znatnu prekomjernu kompenzaciju. |
4.2.1.4.
(164) |
Društvo CCB osporava iznose koji proizlaze iz izuzeća od općinskih poreza kako su navedeni u odluci o pokretanju postupka. Društvo CCB tvrdi da su se ta izuzeća znatno povećala nakon potpune upotrebe koncesije Villo 2014. i da iznose najmanje 650 000 EUR godišnje, dakle znatno iznad najvećeg planiranog iznosa od [250 000 – 350 000] EUR godišnje (vidjeti uvodnu izjavu 22.). |
(165) |
Osim toga, društvo CCB smatra da je besplatna upotreba oglasnih površina sama po sebi državna potpora. Društvo CCB smatra da treba kvantificirati vrijednost svake oglasne plohe i, upućujući na ugovor između njega i grada Antwerpena, zaključuje da je izuzeće od svakog plaćanja koje je imalo društvo JCD jednako potpori od gotovo 8 000 000 EUR godišnje. |
4.2.2. Primjedbe drugog podnositelja pritužbe
(166) |
Komisija je zaprimila primjedbe treće anonimne osobe dopisom od 17. srpnja 2015. Treća anonimna osoba jednako tako ističe da su sporazumom Villo društvu JCD dodijeljene državne potpore. |
(167) |
Treća osoba osobito osporava da su u ovom slučaju ispunjeni uvjeti iz presude u predmetu Altmark jer parametri kompenzacije nisu bili prethodno objektivno i transparentno utvrđeni. Uz to, nije bio uveden nikakav sustav nadzora kako bi se spriječila prekomjerna kompenzacija, što bi spriječilo moguću spojivost na temelju odluke UOGI iz 2012. |
(168) |
Konačno, anonimna treća osoba „odlučno” osporava stajalište belgijskih nadležnih tijela prema kojem su prihodi od oglašavanja bili namijenjeni oglasnim panoima Villo po ključu dodjele koji je jednako važan kao i GRP (vidjeti uvodnu izjavu 196.). |
4.2.3. Primjedbe društva JDC
(169) |
Društvo JCD dostavilo je Komisiji primjedbe o odluci o pokretanju postupka dopisom od 17. srpnja 2015. |
4.2.3.1.
(170) |
Društvo JCD tvrdi da se sporazum Villo financirao isključivo privatnim sredstvima i da od njega ne ostvaruje nikakvu gospodarsku prednost. Posljedično, sporazum Villo ne sadržava državnu potporu. Jedina javna sredstva uključena u ovom slučaju rezultat su izuzeća od regionalnih naknada i odredbi o reviziji cijene koja se nalazi u sporazumima sklopljenima s općinama. Društvo JCD smatra da se te mjere trebaju smatrati kompenzacijama javne usluge obuhvaćenima sudskom praksom u predmetu Altmark. Društvo JCD osobito iznosi argumente u nastavku: |
Prvi kriterij iz presude u predmetu Altmark
(171) |
Prema odluci kojom se uređuje upotreba usluge dodijeljene sporazumom Villo, usluga se odnosi na „organiziranje sustava automatskog iznajmljivanja bicikala za prijevoz osoba na cijelom području regije glavnog grada Bruxellesa”. Društvo JCD smatra da se obveze te usluge uvelike sastoje od postavljanja mreže iznajmljivanja bicikala svojem stanovništvu, trajno, po prihvatljivoj cijeni i uz planiranje obveza povezanih s održavanjem mreže, na primjer, kada je riječ o prisutnosti na terenu i zamjeni neispravnih bicikala. Tako društvo JCD smatra da poštovanje kriterija pružanja obveza javne usluge „ne predstavlja nikakvu teškoću u ovom slučaju.” |
Drugi kriterij iz presude u predmetu Altmark
(172) |
Društvo JCD ističe da obveza prethodnog utvrđivanja parametara kompenzacije ne znači da se potonja mora izračunavati posebnom formulom. U ovom slučaju glavni parametri sustava financiranja objektivno su i transparentno bili navedeni u specifikaciji, kojom je, među ostalim, bilo predviđeno i sljedeće:
|
(173) |
Društvo JCD jednako tako smatra da način na koji funkcionira izuzeće od regionalnih naknada omogućuje da se unaprijed točno izračuna njegov iznos množenjem fiksnog iznosa naknada s brojem postavljenih oglasnih površina. |
(174) |
U pogledu odredbe o prilagodbi cijena njihov financijski učinak poznat je unaprijed jer se njima želi kompenzirati porast općinskog poreza, neovisno o tome što je naravno bilo nemoguće predvidjeti promjene predmetnog poreza. |
Treći kriterij iz presude u predmetu Altmark
(175) |
Društvo JCD smatra da nema prekomjerne kompenzacije zbog sljedećih razloga:
|
Četvrti kriterij iz presude Altmark
(176) |
Društvo JCD tvrdi da je postupak poziva na podnošenje ponuda nakon kojeg je sklopljen sporazum Villo bio posve otvoren i nediskriminirajući te da nema dvojbe da je Regija odabrala kandidata koji je u mogućnosti pružiti javnu uslugu po najmanjoj cijeni za zajednicu, s obzirom na to da je, čak i ako se uzmu u obzir dodatne mjere donesene nakon postupka dodjele ugovora, ponuda društva JCD i dalje bila najpogodnija. |
4.2.3.2.
(177) |
Pod pretpostavkom da Komisija zaključi da su izuzeće od regionalnih naknada i odredbe o prilagodbi cijena državna potpora, društvo JCD tvrdi da su spojive s unutarnjim tržištem na temelju Odluke UOGI iz 2012. |
Primjenjivost Odluke o uslugama od općeg gospodarskog interesa iz 2012.
(178) |
Člankom 2. stavkom 1. točkom (a) Odluke UOGI iz 2012. njezino je područje primjene ograničeno na potpore koje ne premašuju godišnji iznos od 15 000 000 EUR. Društvo JCD primjećuje da se kompenzacija javne usluge definira kao svaka prednost dodijeljena javnim sredstvima i da se prihodi od oglašavanja kao i plaćanja korisnika ne mogu uzeti u obzir za primjenu te odredbe. Slijedom toga društvo JCD smatra da je godišnji iznos navodne potpore u ovom slučaju znatno ispod tog praga i stoga je obuhvaćen područjem primjene odluke. |
Poštovanje zahtjeva iz Odluke UOGI iz 2012
(179) |
Društvo JCD smatra da sporazum Villo poštuje odredbe odluke UOGI iz 2012. i iznosi argumente u nastavku. |
(180) |
Ovlaštenje: društvo JCD upućuje na uvodnu izjavu 73. odluke o pokretanju postupka prema kojoj su obveze javne usluge koje ima korisnik koncesije sadržane u sporazumu Villo i u odluci od 25. studenoga 2010. koju je donio Parlament Regije. |
(181) |
U pogledu trajanja ovlaštenja društvo JCD smatra da je trajanje od 15 godina opravdano s obzirom na opseg potrebnih ulaganja. Postavljanje stanica i osiguravanje bicikala podrazumijevaju znatne troškove dok je sporazumom Villo ograničen broj oglasnih površina koje se mogu postaviti kao i indeksiranje cijena za korisnike. Nadalje, društvo JCD primjećuje da odlukom UOGI iz 2005., primjenjivom u trenutku sklapanja sporazuma Villo, nije bila predviđena nikakva odredba o trajanju predmetne koncesije. |
(182) |
Društvo JCD smatra da u ovom slučaju nije bilo potrebno da se ovlaštenjem predvide mogući načini povrata prekomjernih kompenzacija s obzirom na to da je od sklapanja sporazuma Villo bio uklonjen svaki rizik od prekomjerne kompenzacije, među ostalim zato što je ugovor bio dodijeljen na temelju otvorenog, transparentnog i nediskriminirajućeg postupka poziva na podnošenje ponuda. |
(183) |
Kompenzacija: društvo JCD primjećuje da, s obzirom na to da je upravljanje koncesijom bilo deficitarno do danas, nije moguće da je bilo prekomjerno kompenzirano. Stoga nije potrebno izračunati operativnu maržu društva JCD kako bi se provjerilo može li se potonja smatrati razumnom i nije, dakle, potrebno provjeriti je li referentna vrijednost upotrijebljena za provjeru nepostojanja prekomjerne kompenzacije precijenjena. |
(184) |
U pogledu dodjele prihoda od oglašavanja povezanih sa sporazumom Villo, društvo JCD primjećuje da se u njemu postavljene oglasne površine vrednuju s obzirom na to koliki broj stanovnika pokrivaju, koliko su uspješne kod publike i s obzirom na broj oglasnih ploha, s time da ne uzima u obzir ugovorno podrijetlo tih ploha i uzimajući u obzir konkurentski kontekst i njihov položaj u strateški važnom gradu. Smatra da ocjenjivanje stvarne vrijednosti isključivo na temelju GRP-a, kao što to smatra društvo CCB (vidjeti uvodnu izjavu 162.), nije relevantno jer oglasna ploha koja se prodaje sama (čak i uz visoki GRP) nije zanimljiva oglašivačima koji žele nacionalnu pokrivenost. |
(185) |
Nadzor prekomjerne kompenzacije: Društvo JCD smatra da su operativni nadzori predviđeni sporazumom Villo (vidjeti uvodnu izjavu 175. iv. takvi da osiguravaju nepostojanje prekomjerne kompenzacije. |
4.2.3.3.
(186) |
U pogledu izuzeća od naknade za upotrebu regionalnog javnog prostora, društvo JCD pojašnjava da u okviru pregovora koji su prethodili sklapanju sporazuma Villo, društvo JCD pristalo je smanjiti broj oglasnih površina koje se mogu postaviti u okviru koncesije javne usluge, u odnosu na ono što je bilo predviđeno u njegovoj ponudi. |
(187) |
Broj samostalnih oglasnih površina od 2 m2 i broj oglasnih površina od 8 m2 smanjeni su na 25 jedinica. Zauzvrat je Regija odobrila društvu JCD izuzeće od naknade za upotrebu javnog prostora oglasnim površinama od 8 m2 postavljenim u okviru sporazuma Villo. |
(188) |
To izuzeće iznosi najviše [50 000 – 150 000] EUR godišnje (vidjeti uvodnu izjavu 22.). |
(189) |
U pogledu neutralizacije izmjena općinskih poreza društvo JCD pojašnjava da je financijski učinak praktički vrlo ograničen. Istodobno ovisi o propisanim predmetnim porezima i o fakturiranju koje izvršava društvo JCD. Naknade koje prefakturira društvo JCD na temelju odredbi o prilagodbi cijena u praksi su iznosile manje od [0 – 50 000] EUR godišnje do 2017. |
4.3. Primjedbe Belgije
4.3.1. Primjedbe Belgije o odluci o pokretanju postupka
(190) |
Belgijska nadležna tijela dostavila su svoje primjedbe o odluci o pokretanju postupka dopisom od 21. svibnja 2015. |
4.3.1.1.
(191) |
Belgijska nadležna tijela potvrdila su svoje početno stajalište prema kojem mjere predviđene u sporazumu Villo sklopljenom s društvom JCD ispunjavaju sve kriterije iz presude u predmetu Altmark i da stoga te mjere nisu državne potpore. |
(192) |
Belgijska nadležna tijela dostavila su osobito sljedeće argumente: |
Prvi kriterij iz presude u predmetu Altmark
(193) |
Poticanjem ekološkog prijevoznog sredstva koje pruža odgovor na probleme mobilnosti koji postoje u Bruxellesu, belgijska nadležna tijela smatraju da stavljanje na raspolaganje javnosti sustava automatskog iznajmljivanja bicikala neosporno ima svrhu od općeg interesa. |
Drugi kriterij iz presude u predmetu Altmark
(194) |
Belgijska nadležna tijela smatraju da su specifikacije, na temelju kojih su društva JCD i BBC izradila svoju detaljnu ponudu, sadržavale glavne parametre sustava financiranja:
|
Treći kriterij iz presude u predmetu Altmark
(195) |
Belgijska nadležna tijela najprije smatraju da je koncesija bila dodijeljena na temelju otvorenog, transparentnog i nediskriminirajućeg poziva na nadmetanje, koji dopušta pretpostavku da nema prekomjerne kompenzacije. U mjeri u kojoj je Regija izričito isključila plaćanje neposrednih bespovratnih sredstava kao naknadu za koncesiju, ta otvorenost, transparentnost i nediskriminacija nužno su omogućile isključivanje svakog rizika od prekomjerne kompenzacije. |
(196) |
Drugo, financijske mjere predviđene koncesijom nisu stvorile nikakvu prekomjernu kompenzaciju u korist društva JCD. Belgijska nadležna tijela smatraju:
|
Četvrti kriterij iz presude Altmark
(197) |
Belgijska nadležna tijela smatraju da je koncesija Villo bila dodijeljena društvu JCD nakon otvorenog, transparentnog i nediskriminacijskog postupka. U pogledu financijskih mjera dodanih nakon poziva na podnošenje ponuda (vidjeti uvodnu izjavu 22.), njihova je jedina svrha bila kompenzirati smanjenje očekivanih prihoda od oglašavanja i sačuvati ravnotežu ugovora u budućnosti. |
4.3.1.2.
(198) |
Pod pretpostavkom da su mjere predviđene sporazumom Villo državne potpore, belgijska nadležna tijela smatraju da bi mogle biti spojive s unutarnjim tržištem na temelju članka 107. stavka 3. točke (c) Ugovora, s obzirom na to:
|
4.3.2. Primjedbe Belgije o primjedbama zainteresiranih strana
(199) |
Belgijska nadležna tijela dostavila su svoje primjedbe o primjedbama zainteresiranih strana dopisom od 2. listopada 2015. |
(200) |
Belgijska nadležna tijela odbacuju argumente koje su iznijeli podnositelji pritužbe. Ističu da mjere predviđene sporazumom Villo ispunjavaju sve kriterije iz presude u predmetu Altmark i stoga nisu državne potpore. Podredno belgijska nadležna tijela smatraju da su mjere spojive s unutarnjim tržištem na temelju:
|
4.3.2.1.
(201) |
Dok društvo CCB tvrdi da je regija glavnog grada Bruxellesa dodijelila društvu JCD pravo na upotrebu javnog prostora u oglašivačke svrhe ne tražeći plaćanje naknade, belgijska nadležna tijela odbacuju tu premisu i tvrde da je doprinos za upotrebu oglasnih površina pružanje javne usluge iznajmljivanja bicikala, kako je predviđeno u pozivu na podnošenje ponuda. |
(202) |
Osim toga, belgijska nadležna tijela potvrđuju stajalište koje su iznijela u svojem dopisu od 21. svibnja 2015., prema kojem su kriteriji iz presude u predmetu Altmark ispunjeni u ovom slučaju (vidjeti uvodne izjave 191. do 197.). Iznose nove argumente u vezi s prvim dvama kriterijima iz presude u predmetu Altmark (vidjeti uvodne izjave 203. do 204.). |
Prvi kriterij iz presude u predmetu Altmark
(203) |
Prema mišljenju belgijskih nadležnih tijela tvrdnja društva CCB prema kojoj se usluga iznajmljivanja bicikala slična sustavu Villo već pruža u drugim europskim gradovima, a da nije izričito kvalificirana kao usluga od općeg gospodarskog interesa, nije relevantna u ovom slučaju. Primjećuju da je pojam usluge od općeg gospodarskog interesa relativan i da ovisi o okolnostima. U ovom slučaju regija glavnog grada Bruxellesa suočena je s velikim pritiskom automobila, što zahtijeva donošenje ambicioznih i učinkovitih mjera. U iznesenom primjeru koji se odnosi na grad Antwerpen, belgijska nadležna tijela utvrđuju da predmetni gospodarski subjekt (društvo CCB) prima izravnu subvenciju. |
Drugi kriterij iz presude u predmetu Altmark
(204) |
Belgijska nadležna tijela smatraju da kada bi način financiranja javne usluge morao biti jasno utvrđen odmah po obavijesti o nadmetanju, poziv na nadmetanje bio bi posve beskoristan jer kandidati ne bi imali manevarski prostor. Belgijska nadležna tijela potvrđuju svoje stajalište prema kojem su u specifikaciji objektivno i transparentno bili izneseni parametri financiranja usluge (vidjeti uvodnu izjavu 194.). |
4.3.2.2.
Primjenjivost Odluke o uslugama od općeg gospodarskog interesa iz 2012.
(205) |
Iako belgijska nadležna tijela ne pristaju na valorizaciju bilo kakve potpore, smatraju da je ukupni iznos navodne potpore u svakom slučaju znatno manji od 15 000 000 EUR, s obzirom na to da posve privatni prihodi (kao što su prihodi od oglašavanja) nisu obuhvaćeni izračunom potpore. Stoga belgijska nadležna tijela smatraju da je godišnji iznos navodne potpore uistinu obuhvaćen područjem primjene Odluke UOGI iz 2012. |
Ispunjavanje zahtjeva iz Odluke UOGI iz 2012.
(206) |
U pogledu produljenja trajanja koncesije (vidjeti uvodnu izjavu 161.) belgijska nadležna tijela smatraju da je riječ o usklađivanju trajanja prve faze s trajanjem druge faze (vidjeti uvodnu izjavu 20.). To je usklađivanje opravdano zbog više razloga: dulje trajanje različitih potrebnih postupaka od predviđenog, želja da se usklade dvije faze kako bi se postiglo dobro upravljanje, potreba da se kompenzira smanjenje broja oglasnih površina i želja da se građanima dovoljno dugo pruža javna usluga. |
(207) |
Belgijska nadležna tijela smatraju da je koncesija Villo bila dodijeljena društvu JCD jasnim i izričitim ovlaštenjem koje određuje parametre kompenzacije i omogućuje sprečavanje svake prekomjerne kompenzacije (vidjeti uvodne izjave 193. do 197.). |
Članak 107. stavak 3. točka (c) UFEU-a
(208) |
Belgijska nadležna tijela potvrđuju stajalište koje su iznijela u svojem dopisu od 21. svibnja 2015. (vidjeti uvodnu izjavu 198.), a prema kojem bi mjere predviđene sporazumom Villo mogle biti spojive s unutarnjim tržištem na temelju članka 107. stavka 3. točke (c) Ugovora, s obzirom na to:
|
4.4. Dodatne primjedbe zainteresiranih strana
4.4.1. Dodatne primjedbe društva CCB
(209) |
Društvo CCB tvrdi da su troškovi koje je imalo društvo JCD u provedbi sporazuma Villo mnogo niži od troškova prijavljenih u početku te da su prema tome niži i od troškova koje navode belgijska nadležna tijela kako bi dokazala nepostojanje prekomjerne kompenzacije:
|
(210) |
Društvo CCB izračunalo je prihode od oglašavanja koje je ostvarilo društvo JCD provedbom sporazuma Villo na način da je utvrdilo oglasne površine prema njihovu datumu postavljanja i položaju, zatim je izračunalo broj oglasnih ploha koje je upotrebljavalo društvo JCD te je naposljetku primijenilo službene cijene društva JCD za njegovu mrežu u Bruxellesu kao i popuste koji se u pravilu primjenjuju u sektoru vanjskog oglašavanja za tu vrstu oglasnih površina. Prema tim izračunima društvo JCD znatno je podcijenilo predmetne prihode od oglašavanja. |
(211) |
Društvo CCB zaključuje da je društvo JCD dobilo prekomjernu naknadu od 27 300 000 EUR od svibnja 2009. do veljače 2017. |
(212) |
Budući da ne postoji nadzor prekomjerne kompenzacije (vidjeti uvodnu izjavu 163.), društvo CCB smatra da bi trebalo uvesti sustav nadzora koji bi omogućavao da se svake godine provjeri prima li koncesionar prekomjernu kompenzaciju te po potrebi korekciju utvrđene prekomjerne kompenzacije. Taj bi nadzor trebala provoditi treća neovisna strana. |
(213) |
Društvo CCB nadalje smatra da bi se nadzor prekomjerne kompenzacije trebao temeljiti na razumnoj dobiti koja se izračunava s obzirom na troškove usluge od općeg gospodarskog interesa, a ne s obzirom na stvorene prihode. |
4.4.2. Dodatne primjedbe društva JCD
(214) |
U pogledu primjene GRP-a za utvrđivanje prihoda od oglašavanja nastalih sporazumom Villo (vidjeti uvodne izjave 162. i 184.) društvo JCD pojasnilo je da je to bio jedan od kriterija koje upotrebljava kako bi odredio vrijednost oglasnih mreža. Međutim, društvo JCD smatra da teoretski indeks GRP oglasnih površina nije dovoljan za vrednovanje oglasnih površina iz ugovora. Društvo JCD utvrđuje vrijednost postavljenih oglasnih površina u okviru svakog ugovora s obzirom na prosječan prihod po oglasnoj plohi, izračunan na nacionalnoj osnovici, a na koji se primjenjuje korektivni koeficijent ovisno o različitim čimbenicima, osobito GRP-u oglasnih ploha, položaja oglasnih površina u gradu od strateške važnosti za oglašivače, ali i stupanj oglašivačkog pritiska koji se razlikuje od jednog grada do drugog, kao i konkurentski kontekst. |
(215) |
Ističući ograničenu važnost GRP-a, društvo JCD primjećuje da usporedba GRP-a i cijene po oglasnoj plohi između njegove najveće nacionalne mreže i najveće mreže u Bruxellesu stvara viškove od [10 – 20] %, odnosno [20 – 30] %, koji su slični korektivnom koeficijentu oglasnih ploha koje su se upotrebljavale u okviru sporazuma Villo, a koji iznosi [20 – 30] %. |
(216) |
U pogledu troškova nastalih primjenom sporazuma Villo društvo JCD smatra da iznosi koje je dobilo društvo CCB ne odgovaraju stvarnosti, što se objašnjava na sljedeći način:
|
(217) |
Društvo JCD ne prihvaća iznose koje je navelo društvo CCB kada je riječ o neutralizaciji općinskih poreza (vidjeti uvodnu izjavu 164.). Društvo JCD tvrdi da razliku između iznosa koje je procijenilo društvo CCB i stvarnih iznosa objašnjava sljedeće:
|
(218) |
U pogledu iznosa prihoda od oglašavanja društvo CCB podcijenilo je popust koji primjenjuje društvo JCD: stopa popusta bliža je [60 – 70]% nego 40 %. Kada bi se primjenjivala prikladna stopa popusta, prihodi od oglašavanja bili bi znatno niži – gotovo upola manji – od procjena koje iznosi društvo CCB. |
(219) |
Društvo JCD osporava i iznos koji je navelo društvo CCB kada je riječ o besplatnoj upotrebi oglasnih površina (vidjeti uvodnu izjavu 165.). Društvo JCD tvrdi da društvo CCB ne uzima u obzir činjenicu da je upotreba oglasnih površina predviđena koncesijom Villo neodvojiva od pružanja javne usluge iznajmljivanja bicikala. Prihodi od oglašavanja zapravo su namijenjeni financiranju javne usluge. |
(220) |
Društvo JCD smatra da je upotreba oglasnih površina uzeta u obzir za financiranje koncesije Villo jer on upotrebljava oglasne površine Villo kao naknadu za znatne troškove uzrokovane pružanjem javne usluge iznajmljivanja bicikala. |
4.5. Dodatne primjedbe Belgije
(221) |
U pogledu trajanja sporazuma Villo (vidjeti uvodnu izjavu 161.) belgijska nadležna tijela primjećuju i da odlukom UOGI iz 2005., primjenjivom u trenutku sklapanja sporazuma Villo, nije bila predviđena nikakva odredba o trajanju pružanja javne usluge (vidjeti uvodnu izjavu 181.). Osim toga, nadležna tijela smatraju da je produljenje trajanje koncesije Villo bilo opravdano zbog triju razloga:
|
4.6. Drugi dodatak sporazumu Villo
(222) |
Vlada regije glavnog grada Bruxellesa i društvo JCD potpisali su 29. ožujka 2018. dodatak sporazumu Villo. Taj je dodatak sastavljen kako bi se omogućio točniji i redovitiji nadzor nepostojanja prekomjerne kompenzacije. |
(223) |
Dodatkom je propisano da se rezultati odvojenog troškovnog računovodstva društva JCD dostavljaju Regiji. Rezultati sadržavaju prihode od koncesije Villo, uz odvojeni prikaz prihoda ostvarenih od plaćanja korisnika, prihoda od oglašavanja, izuzeća od regionalne naknade i neutralizacija povećanja općinskih poreza, kao i troškove koncesije, uz odvojeni prikaz operativnih troškova, troškova upravljanja i amortizacije ulaganja povezanih s uslugom Villo. |
(224) |
Dodatkom je propisano da svake godine povjerenik zadužen za nadzor godišnjih financijskih izvještaja društva JCD („revizor”) provjerava jesu li načela računovodstvenog odvajanja koje primjenjuje društvo JCD u skladu s odlukom UOGI iz 2012. Svake godine rezultati odvojenih računa dostavljaju se nadzorniku nakon provjere revizora. |
(225) |
Nadzornik svake godine provjerava je li omjer godišnjeg rezultata poslovanja (EBIT), podijeljen s godišnjim kumulativnim troškovima (od 2009.) povezanim s upravljanjem koncesijom Villo, prekoračio prag od [10 – 20] % (61). Ako je taj prag prekoračen i u granicama prekoračenja, iznos regionalne naknade koje je bilo oslobođeno društvo JCD, uvećan za iznos koji proizlazi iz učinka mjera povezanih s općinskim porezima, plaća se retroaktivno u cijelosti ili djelomično za prethodnu godinu. |
(226) |
Dodatkom je propisano i da revizor prema toj metodi provjerava nepostojanje prekomjerne kompenzacije za razdoblje 2009. – 2017. i da sastavlja sažeto izvješće koje dostavlja upravnom odboru. Izvješće je bilo potrebno sastaviti što prije nakon potpisivanja tog dodatka. |
4.7. Procjena mjera prije drugog dodatka
(227) |
Komisija u svojoj procjeni razlikuje razdoblje prije dodatka (vidjeti uvodnu izjavu 222.) i razdoblje nakon dodatka. |
4.7.1. Državna potpora u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a
(228) |
Kriteriji na temelju kojih se utvrđuje postojanje državnih potpora opisani su u uvodnim izjavama 70. do 71. U uvodnim izjavama 229. do 249. provjerava se jesu li kriteriji ispunjeni za svaku mjeru: izuzeće od regionalnih naknada za upotrebu javnog prostora, neutralizacija povećanja općinskih poreza i odredba o nepredvidivosti regionalnih poreza (vidjeti uvodnu izjavu 22.). |
4.7.1.1.
(229) |
Kriteriji na temelju kojih se utvrđuje pripisivost i postojanje državnih sredstava opisani su u uvodnim izjavama 72. i 73. |
Pripisivost
(230) |
Nije sporno da je regija glavnog grada Bruxellesa dodijelila koncesiju Villo i da je Regija odobrila dodatne mjere nakon dodjele te koncesije (vidjeti uvodne izjave 19. do 22.). Osporene mjere tada su pripisive državi. |
Državna sredstva
(231) |
Gubitak prihoda za regiju glavnog grada Bruxellesa kao i za različite općine koje su dio njezina područja, povezan s osporenim mjerama, izgubljena je dobit za tijela javne vlasti i stoga su to državna sredstva prenesena društvu JCD. |
(232) |
Predmetna državna sredstva upravo su i. izgubljena dobit koja proizlazi iz izuzeća od naknade za upotrebu javnog prostora regije glavnog grada Bruxellesa za oglasne površine od 8 m2, a iznose najviše [50 000 – 150 000] EUR godišnje; ii. gubitak prihoda povezan s neutralizacijom mogućeg povećanja regionalnih poreza, jednak iznosu obuhvaćenom tim povećanjem; i iii. gubitak prihoda povezan s neutralizacijom mogućeg povećanja općinskih poreza, jednak iznosu obuhvaćenom tim povećanjem i najviše [250 000 – 350 000] EUR godišnje (vidjeti uvodnu izjavu 22.). |
(233) |
Sustav iznajmljivanja bicikala Villo financira se i upravljanjem i upotrebom oglasnih površina, uz plaćanja koje provode klijenti. Prihodi od oglašavanja kao i plaćanja korisnika za koncesiju sasvim su privatna sredstva i ne mogu se kvalificirati kao državna sredstva. |
(234) |
Komisija smatra da prihodi od oglašavanja koje je ubiralo društvo JCD ne čine jasno državna sredstva s obzirom na to da dolaze od privatnih ugovora između društva JCD i njegovih klijenata u kojima država ne sudjeluje ni na koji način. |
(235) |
Osim toga, nije moguće smatrati da se regija glavnog grada Bruxellesa odriče državnih sredstava samo zato što i sama ne sudjeluje u nekoj gospodarskoj djelatnosti. Takav pristup državnim sredstvima bio bi previše opsežan i zabranio bi državi da dopusti djelatnosti na svojem državnom području, a da prethodno ne provjeri bi li sama mogla obavljati određenu djelatnost. |
4.7.1.2.
(236) |
Kriteriji na temelju kojih se utvrđuje postojanje selektivne gospodarske prednosti opisani su u uvodnim izjavama 82. i 83. |
(237) |
U ovom slučaju izuzeća od regionalnih naknada i neutralizacija povećanja općinskih poreza omogućuju društvu JCD da ne snosi troškove koje bi uobičajeno teretili njegova financijska sredstva i stoga mu omogućuju ostvarivanje koristi. |
(238) |
Međutim, belgijska nadležna tijela smatraju da se dodatne mjere trebaju smatrati kompenzacijama javne usluge obuhvaćenima sudskom praksom iz presude u predmetu Altmark. |
(239) |
U presudi Altmark Sud Europske unije pojasnio je da kompenzacija odobrena uz pomoć državnih sredstava za troškove povezane s pružanjem usluge od općeg gospodarskog interesa ne čini prednost ako su ispunjena četiri kumulativna uvjeta (62):
|
(240) |
U pogledu drugog kriterija Altmark Komisija primjećuje da financijski učinak koji na regiju glavnog grada Bruxellesa imaju dodatne mjere, predviđene sporazumom tek nakon poziva na podnošenje ponuda, a osobito mjere kao što je neutralizacija povećanja općinskih poreza, nije bio poznat u vrijeme kada je ta mjera bila dodijeljena jer u potpunosti ovisi o budućim promjenama općinskih poreza. S obzirom na nepostojanje ograničenja najvećeg financijskog učinka te mjere Komisija je ne smatra potpuno transparentnom. |
(241) |
U pogledu trećeg kriterija iz predmeta Altmark prije dodjele dodatnih analiziranih mjera nije bilo provjereno prekoračuje li kompenzacija koju je naplatilo društvo JCD za vrijeme upravljanja koncesijom ono što je potrebno kako bi se obuhvatili svi troškovi ili dio troškova uzrokovanih izvršavanjem obveza koje iz nje protječu, uzimajući u obzir s time povezane prihode kao i razumnu dobit za izvršavanje tih obveza. |
(242) |
Konačno, u pogledu četvrtog kriterija iz predmeta Altmark Komisija smatra da dodavanjem određenih mjera nakon poziva na podnošenje ponuda, nije jasno može li se smatrati da je ostvaren cilj tog poziva na podnošenje ponuda s obzirom na presudu Altmark, a to je odabir operatora koji je u mogućnosti pružiti javnu uslugu po najmanjoj cijeni za zajednicu. Naime, ako sve mjere kompenzacije nisu obuhvaćene predmetnim pozivom na podnošenje ponuda, teško je zaključiti omogućuje li takav poziv na podnošenje ponuda da se izabere operater koji pruža uslugu od općeg gospodarskog interesa po najmanjoj cijeni, čak i ako je postupak poziva na podnošenje ponuda sam po sebi transparentan. |
(243) |
Zbog razloga iznesenih u uvodnim izjavama 240. do 242. Komisija smatra da uvjeti iz sudske prakse u predmetu Altmark nisu ispunjeni u ovom slučaju i da stoga prijenosi dodatnih državnih sredstava o kojima je odluka donesena nakon poziva na podnošenje ponuda daju gospodarsku prednost društvu JCD. |
(244) |
U pogledu iznosa te prednosti belgijska nadležna tijela u početku su ocijenila da neutralizacija općinskih poreza iznosi najviše približno [50 000 – 100 000] EUR godišnje. Međutim, tim je izračunom bila uzeta u obzir činjenica da općine općenito na javne usluge primjenjuju smanjenu poreznu stopu u usporedbi s komercijalnim operatorima koji moraju plaćati standardnu višu stopu. Belgijska nadležna tijela smatraju prednošću jedino razliku između povoljnije razine poreza odobrene općenito javnim službama i razine poreza koja se stvarno primjenjuje na društvo JCD u okviru koncesije Villo. Komisija smatra da stvarno dodijeljena prednost društvu JCD odgovara razlici između standardne stope i stope koja se primjenjuje na društvo JCD. Ta prednost može iznositi najviše [250 000 – 350 000] EUR godišnje prema početnim izračunima belgijskih nadležnih tijela (63). |
(245) |
Društvo JCD ukupno je primilo prednost od najviše [400 000 – 500 000] EUR godišnje ([50 000 – 150 000] EUR za izuzeće od naknade za upotrebu javnog prostora regije glavnog grada Bruxellesa i [250 000 – 350 000] EUR za primjenu odredbe o prilagodbi cijena koja se odnosi na općinske poreze, vidjeti uvodnu izjavu 22.). |
4.7.1.3.
(246) |
Kriteriji na temelju kojih se ocjenjuje selektivnost mjere opisani su u uvodnoj izjavi 97. |
(247) |
Budući da osporene mjere čine pojedinačne mjere potpore, utvrđivanjem gospodarske prednosti (vidjeti uvodne izjave 236. do 245.) može se pretpostaviti njihova selektivnost (64). U izostanku pokazatelja o suprotnom ta se pretpostavka primjenjuje u ovom slučaju i dovoljna je da se mjere proglase selektivnima. |
4.7.1.4.
(248) |
Zbog istih razloga koji su navedeni u uvodnim izjavama 103. do 121., dodatne mjere odobrene društvu JCD za koncesiju Villo imaju učinke koji bi mogli narušiti tržišno natjecanje i utjecati na trgovinu među državama članicama. |
4.7.1.5.
(249) |
Na temelju prethodnih razmatranja Komisija smatra da su u vezi s dodatnim mjerama povezanima s upravljanjem društva JCD koncesijom za javne usluge Villo u regiji glavnog grada Bruxellesa ispunjeni kumulativni kriteriji koji se odnose na državne potpore i da te mjere stoga čine državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a. |
4.7.2. Zakonitost potpore
(250) |
Komisija utvrđuje da dodatne mjere obuhvaćene tim dijelom pritužbe, a koje čine državne potpore u smislu članka 107. stavka 1. Ugovora, nisu bile prijavljene u skladu s članka 108. stavka 3. UFEU-a. |
(251) |
Međutim, belgijska nadležna tijela smatraju da ako te mjere čine državnu potporu, to su kompenzacije javne usluge spojive s unutarnjim tržištem na temelju odluke UOGI primjenjive u vrijeme događaja (kada su te mjere bile dodijeljene, na snazi je bila odluka UOGI iz 2005., koja je bila zamijenjena odlukom UOGI iz 2012.). Obama tekstovima bilo je predviđeno izuzeće od obveze prijave za mjere koje ispunjavaju uvjete spojivosti iz tih tekstova (65). |
(252) |
Da bi se mjere smatrale spojivima, dovoljno je da ispunjavaju uvjete iz odluke UOGI iz 2005. koja se primjenjivala u trenutku dodjele mjera. Analiza spojivosti s odlukom UOGI iz 2005. iznesena je u nastavku. |
4.7.3. Spojivost potpore na temelju Odluke UOGI iz 2005.
4.7.3.1
(253) |
Odluka UOGI iz 2005. primjenjuje se jedino na usluge koje se mogu kvalificirati kao usluge od općeg gospodarskog interesa. Iz sudske prakse proizlazi da ako ne postoje sektorski propisi kojima je to pitanje uređeno na razini Unije, države članice imaju široku marginu prosudbe u pogledu definicije usluga koje bi se mogle kvalificirati kao usluge od općeg gospodarskog interesa, a zadatak je Komisije osigurati da u tome nema očite pogreške. |
(254) |
U ovom slučaju Komisija smatra da nema očite pogreške u mjeri u kojoj usluga odgovara potrebi građana koja ne bi bila ispunjena u istim okolnostima bez intervencije države (iznos koji plaćaju korisnici, na primjer, nije dovoljan da pokrije troškove usluge). Nadalje, zanimljivo je primijetiti da je belgijski Ustavni sud, kada mu je bilo postavljeno to pitanje, potvrdio da je sustav automatskog iznajmljivanja bicikala Villo javna usluga (66). |
(255) |
U skladu s člankom 2. stavkom 1. točkom (a) Odluke UOGI iz 2005. ona se primjenjuje na državne potpore u obliku kompenzacija javne usluge ispod 30 000 000 EUR godišnje, dodijeljenih poduzetnicima čiji je prosječni godišnji promet bez poreza, uključujući sve djelatnosti, manji od 100 000 000 EUR kroz dvije financijske godine koje su prethodile godini u kojoj je dodijeljena usluga od općeg gospodarskog interesa. |
(256) |
Ukupni iznos potpore dodijeljene društvu JCD, u obliku izuzeća od naknade za upotrebu javnog prostora i neutralizacije povećanja općinskih poreza, znatno je ispod praga od 30 000 000 EUR godišnje jer nije prešao iznos od najviše [400 000 – 500 000] EUR godišnje (vidjeti uvodnu izjavu 245.), kako tvrde belgijska nadležna tijela. Osim toga, godišnji promet bio je znatno ispod 100 000 000 EUR u godinama 2006.–2007. Stoga je po toj osnovi primjenjiva odluka UOGI iz 2005. |
4.7.3.2.
(257) |
Člankom 4. Odluke UOGI iz 2005. propisano je: „Obavljanje usluge od općeg gospodarskog interesa povjerava se predmetnom poduzetniku na temelju jednog ili više pravnih akata, o čijem obliku može odlučiti svaka država članica. Taj akt ili akti moraju sadržavati, osobito: […] mjere za izbjegavanje i povrat moguće prekomjerne naknade.” |
(258) |
Jasan i izričit opis mjera za izbjegavanje i povrat moguće prekomjerne naknade bio je uključen u ovlaštenje društva JCD tek od 29. ožujka 2018., kada je donesen drugi dodatak sporazumu Villo (vidjeti uvodne izjave 222. do 226.). Stoga Komisija smatra da taj zahtjev iz Odluke UOGI iz 2005. nije ispunjen i da predmetne potpore nisu spojive s unutarnjim tržištem na temelju odluke UOGI iz 2005. |
4.7.4. Spojivost potpore na temelju Odluke UOGI iz 2012.
4.7.4.1.
(259) |
Člankom 10. točkom (b) Odluke UOGI iz 2012. predviđeno je da „svaka potpora koja je stupila na snagu prije stupanja na snagu ove Odluke, a nije bila usklađena s unutarnjim tržištem, niti je bila izuzeta od obveze prijave u skladu s Odlukom 2005/842/EZ, no ispunjava uvjete utvrđene ovom Odlukom, smatrat će se usklađenom s unutarnjim tržištem i izuzetom od obveze prethodne prijave”. Uzimajući u obzir prethodno navedeno, Komisija smatra da je potporu potrebno analizirati na temelju Odluke UOGI iz 2012. |
(260) |
Kao što je objašnjeno u uvodnim izjavama 253. i 254., Komisija smatra da nema očite pogreške u definiciji usluge od općeg gospodarskog interesa. U skladu s člankom 2. stavkom 1. točkom (a) Odluke UOGI iz 2012. ona se primjenjuje na državne potpore u obliku kompenzacije za pružanje javnih usluga u iznosu do 15 000 000 EUR godišnje. Prema tvrdnjama belgijskih nadležnih tijela ukupni iznos potpore dodijeljene društvu JCD znatno je ispod tog praga (vidjeti uvodnu izjavu 245.). Stoga je po toj osnovi primjenjiva odluka UOGI iz 2012. |
4.7.4.2.
(261) |
Člankom 4. Odluke UOGI iz 2012. (kao i člankom iz Odluke UOGI iz 2005.) propisano je: „Obavljanje usluge od općeg gospodarskog interesa povjerava se predmetnom poduzetniku na temelju jednog ili više pravnih akata, o čijem obliku može odlučiti svaka država članica. Taj akt ili akti moraju sadržavati, osobito: […] mjere za izbjegavanje i povrat moguće prekomjerne naknade.” |
(262) |
Kao što je objašnjeno u uvodnoj izjavi 258., Komisija smatra da taj zahtjev iz Odluke UOGI nije ispunjen i da predmetne potpore nisu spojive s unutarnjim tržištem na temelju odluke UOGI iz 2012. |
4.7.5. Spojivost potpore na temelju Okvira UOGI iz 2012.
4.7.5.1.
(263) |
U skladu s točkom 7. Komunikacije Komisije o primjeni pravila o državnim potporama Europske unije na naknadu koja se dodjeljuje za obavljanje usluga od općeg gospodarskog interesa (67) (dalje u tekstu: „okvir UOGI iz 2012.”), „načela iz ove Komunikacije primjenjuju se na kompenzacije za obavljanje javne usluge jedino u mjeri u kojoj potonje čine državne potpore koje nisu obuhvaćene odlukom [UOGI iz 2012.].” Uzimajući u obzir prethodno navedeno, Komisija smatra da je potporu potrebno analizirati na temelju Okvira UOGI iz 2012. |
(264) |
U skladu s točkom 69. Okvira za usluge od općeg gospodarskog interesa iz 2012. „Komisija će primjenjivati načela utvrđena u ovoj Komunikaciji na nezakonite potpore o kojima odluku donese nakon 31. siječnja 2012., čak i ako je potpora dodijeljena prije tog datuma”. Okvir UOGI iz 2012. stoga je primjenjiv od samog početka koncesije Villo. |
4.7.5.2.
(265) |
Komisija će provjeriti spojivost potpore s uvjetima sadržanima u odjeljku 2. Okvira UOGI iz 2012., uzimajući u obzir činjenicu da se u skladu s točkom 61. Okvira „načela iz točaka 14., 19., 20., 24., 39., 51. do 59. i 60.a ne primjenjuju na potpore koje ispunjavaju uvjete iz članka 2. stavka 1. Odluke [UOGI iz 2012.].” Kao što je prethodno dokazano (vidjeti uvodnu izjavu 260.), potpora u ovom slučaju ispunjava te uvjete. |
Prava usluga od općeg gospodarskog interesa
(266) |
U skladu s točkom 12. Okvira UOGI iz 2012. „dodijeljena potpora mora se odnositi na pravu uslugu od općeg gospodarskog interesa, u smislu članka 106. stavka 2. Ugovora […].” Komisija smatra da primjena sporazuma Villo odgovara pravoj usluzi od općeg gospodarskog interesa (vidjeti uvodne izjave 253. do 254.). |
Potreba za aktom o ovlaštenju u kojemu bi bile navedene obveze obavljanja javnih usluga i metode izračuna kompenzacije
(267) |
U skladu s točkom 15. Odluke UOGI iz 2012. „odgovornost za upravljanje uslugom od općeg gospodarskog interesa povjerava se predmetnom poduzetniku na temelju jednog ili više pravnih akata, o čijem obliku može odlučiti svaka država članica.” U skladu s točkom 16. takav akt mora osobito sadržavati narav i trajanje obveza obavljanja javne usluge; poduzetnika koji ima te obveze i, kada je primjereno, predmetno područje; narav svakog isključivog ili posebnog prava dodijeljenog poduzetniku; opis mehanizma naknade i parametara za izračun, nadzor i reviziju naknade; mjere za izbjegavanje i povrat moguće prekomjerne naknade. |
(268) |
U sporazumu Villo belgijska nadležna tijela definirala su koncesiju Villo kao koncesiju javne usluge. Uz to, 25. studenoga 2010. Parlament Regije donio je odluku o upotrebi javne usluge Villo. |
(269) |
U sporazumu Villo javna je usluga definirana kao „stavljanje na raspolaganje sustava automatskog iznajmljivanja bicikala za cijelo područje regije glavnog grada Bruxellesa, o trošku i riziku koncesionara, pod nadležnošću Vlade i uz minimalne uvjete koje potonja utvrdi”. Sporazum sadržava obveze obavljanja javne usluge koje ima operator koncesije. U tom su aktu opisani narav, zemljopisni opseg i funkcioniranje usluge. Jednako tako, opisan je sustav određivanja cijena koji se primjenjuje na njegove korisnike. |
(270) |
Trajanje ovlaštenja: trajanje koncesije bilo je utvrđeno na 15 godina i bilo je produljeno za dvije godine i četiri mjeseca (vidjeti uvodnu izjavu 161.) dodatkom koncesiji od 9. lipnja 2011. Takvo je trajanje opravdano opsegom potrebnih ulaganja. To se osobito očituje u činjenici da je društvo JCD pretrpjelo znatne gospodarske gubitke i da je ostvario profit tek nakon 2016. (vidjeti tablicu 1. u nastavku). |
(271) |
Parametri kompenzacije: parametri kompenzacije koji se odnose na predmetne mjere potpore (dodatne mjere) jasno su utvrđeni u sporazumu Villo. |
(272) |
Provjera nepostojanja prekomjerne kompenzacije: uvođenje nadzora nepostojanja prekomjerne kompenzacije uvjet je spojivosti za odluku UOGI iz 2012. (vidjeti njezin članak 4.e) kao i za Okvir UOGI iz 2012. (vidjeti njegovu točku 16.e). Komisija je u uvodnoj izjavi 262. zaključila da u ovom slučaju nije ispunjen zahtjev iz članka 4. (e) Odluke UOGI iz 2012. Međutim, iz nadzora revizora, odnosno revizorskog ureda KPMG proizlazi da u razdoblju 2009.–2017. nije bilo stvarne prekomjerne kompenzacije (vidjeti tablicu 1. u nastavku).
|
(273) |
Društvo CCB dostavilo je više primjedbi o provjeri nepostojanja prekomjerne kompenzacije. |
(274) |
S jedne strane društvo CCB smatra da se troškovi povezani s postavljanjem i upotrebom oglasnih površina ne mogu uzeti u obzir za izračun kompenzacije odobrene društvu JCD (vidjeti uvodnu izjavu 162.). Uz to, društvo CCB smatra da bi se besplatna upotreba javnog prostora u oglasne svrhe (što naziva izuzećem od naknade za upotrebu općinskog javnog prostora) trebala kvantificirati u odnosu na vrijednost oglasnih površina (vidjeti uvodnu izjavu 165.). |
(275) |
Komisija zapravo smatra da se za provjeru prekomjerne kompenzacije trebaju uzeti u obzir oglasne površine. Ona to čini uzimajući i obzir prihode i troškove koje te oglasne površine stvarno stvaraju. Nema nikakve potrebe upućivati na procjenu oglasnih ploha koja i sama ovisi o prihodima i troškovima koje bi takve oglasne površine mogle stvoriti (vidjeti tablicu 1. u nastavku). Ako oglasne površine imaju operativnu vrijednost veću od onoga što je potrebno za preuzimanje troškova nastalih upotrebom koncesije Villo, ta neravnoteža uz ovakav izračun mora dovesti do zaključka da postoji prekomjerna kompenzacija. |
(276) |
Društvo CCB osporava iznos odobrene potpore koja proizlazi iz izuzeća od općinskih poreza (vidjeti uvodnu izjavu 164.). Društvo JCD utvrdilo je više pogrešaka u izračunima društva CCB (vidjeti uvodnu izjavu 217.). Međutim, Komisija primjećuje da čak i ako se uzme u obzir iznos potpore od 650 000 EUR godišnje, kako ga je utvrdilo društvo CCB, javna misija i dalje je deficitarna u razdoblju 2009.–2017. |
(277) |
U pogledu tvrdnje društva CCB da su troškovi koje je imalo društvo JCD u provedbi sporazuma Villo mnogo niži od troškova prijavljenih u početku (vidjeti uvodnu izjavu 209.), dovoljno je utvrditi da se provjera nepostojanja prekomjerne kompenzacije temelji na stvarnim troškovima koje je imalo društvo JCD, a ne na projekcijama ili procjenama. |
(278) |
Naposljetku, Komisija zaključuje da društvo JCD nije primilo prekomjernu kompenzaciju za pružanje usluga od općeg gospodarskog interesa Villo od 2009. do 2017. |
(279) |
Komisija smatra da je postojanje mehanizma nadzora nepostojanja prekomjerne kompenzacije uistinu nužno samo kako bi se potpora proglasila spojivom na temelju Odluke UOGI iz 2012. u mjeri u kojoj je država odgovorna za nadzor nepostojanja prekomjerne kompenzacije kao i da bi se potpora proglasila spojivom na temelju ugovora UOGI iz 2012. kada je riječ prijavljenim o mjerama ako je taj mehanizam osnova na koji Komisija temelji svoje mišljenje i otklanja mogućnost buduće prekomjerne kompenzacije i ako Komisija ne provodi ex post provjeru. Kada Komisija provodi ex post provjeru nepostojanja prekomjerne kompenzacije, taj formalni kriterij gubi svoju svrhu, a to je sprečavanje moguće prekomjerne kompenzacije. U slučaju ex post provjere Komisije svaka se utvrđena prekomjerna kompenzacija mora vratiti neovisno o tome postoji li nadzor ili ne postoji i obratno, nepostojanje prekomjerne kompenzacije dovoljno je da bi se ispunili uvjeti spojivosti iz Ugovora UOGI iz 2012. po tom pitanju. |
(280) |
Naime, u ovom slučaju Komisija smatra da postojanje nepotpunog nadzora koji je prije provodila država članica kada nije bilo prekomjerne kompenzacije ima ograničenu važnost u mjeri u kojoj je cilj tog uvjeta (nepostojanje prekomjerne kompenzacije) ostvaren. Treba istaknuti da u slučajevima kada je Komisija donijela negativne odluke i naložila povrat kompenzacija za javnu službu (ako nije postojala očita pogreška u definiciji javne usluge), ti povrati odnosili su se jedino na prekomjernu kompenzaciju koju je izračunala Komisija i to neovisno o kvaliteti nadzora koji je provela država članica (68). U svakom od tih slučajeva nadzor prekomjerne kompenzacije koji je provodila država članica bio je nepostojeći ili neispravan (zato je i došlo do prekomjerne kompenzacije). U takvoj situaciji alternativa bi bila da se traži povrat svih kompenzacija za javnu uslugu koje su bile dodijeljene operatoru javne usluge iako je pružio javnu uslugu, samo na temelju nepostojanja zadovoljavajućeg mehanizma nadzora, neovisno o stvarnom iznosu prekomjerne kompenzacije. |
(281) |
Takav bi pristup mogao dovesti do apsolutnog povrata svih kompenzacija za javnu uslugu odobrenih operatoru ako ne postoji prekomjerna kompenzacija. Komisija smatra da bi takva alternativa bila suprotna načelima UFEU-a koja se odnose na važne uloge usluga od općeg gospodarskog interesa u Europskoj uniji, a osobito bila bi suprotna članku 14. UFEU-a kojim je predviđeno da Unija vodi računa o tome da se usluge od općeg gospodarskog interesa odvijaju na temelju načela i uvjeta koji im omogućuju ispunjavanje njihovih zadataka. |
(282) |
Stoga, Komisija smatra da se u ovom slučaju uvjet provjere nepostojanja prekomjerne kompenzacije može smatrati ispunjenim. |
Poštovanje Direktive Komisije 2006/111/EZ (69)
(283) |
Na temelju točke 18. Ugovora UOGI iz 2012. „potpora se može smatrati spojivom s unutarnjim tržištem na temelju članka 106. stavka 2. Ugovora jedino ako se nadležno tijelo po potrebi pridržava Direktive 2006/111/EZ”. |
(284) |
U pogledu računovodstvenog odvajanja postojale su određene neizvjesnosti o odvojenom troškovnom računovodstvu društva JCD povezane osobito s načinom na koji se prihodi koje stvaraju ugovori sklopljeni na nacionalnoj razini dodjeljuju oglasnim površinama koje su sastavni dio koncesije Villo (vidjeti uvodnu izjavu 184.). Nakon donošenja drugog dodatka sporazumu Villo (vidjeti odjeljak 4.6.) revizor će provjeriti načela računovodstvenog odvajanja koje je društvo JCD primjenjivalo svake godine. Ta se provjera provodila za cijelo proteklo razdoblje (2009.–2017.), a nakon objašnjenja belgijskih nadležnih tijela i društva JCD (vidjeti uvodne izjave 196., 214. i 215.) Komisija smatra da je sustav odvojenog troškovnog računovodstva u skladu sa zahtjevima Direktive 2006/111/EZ i da je provjera nepostojanja prekomjerne kompenzacije (vidjeti tablicu 1. u nastavku) provedena na temelju prikladnog računovodstvenog odvajanja. |
Nepostojanje prekomjerne kompenzacije
(285) |
Na temelju točke 49. Okvira UOGI iz 2012. „države članice moraju osigurati da poduzeća ne primaju kompenzaciju veću od iznosa utvrđenog u skladu sa zahtjevima navedenima o ovom odjeljku”. |
(286) |
Kao što je objašnjeno u uvodnoj izjavi 272., društvo JCD nije primilo prekomjernu kompenzaciju za proteklo razdoblje. |
Zaključak
(287) |
Na temelju prethodno iznesenih elemenata Komisija zaključuje da su mjere potpore dodijeljene društvu JCD u okviru sporazuma Villo spojive s unutarnjim tržištem na temelju Okvira UOGI iz 2012 za razdoblje koncesije Villo koje je prethodilo donošenju drugog dodatka, to jest od 5. prosinca 2008. do 29. ožujka 2018. |
4.8. Procjena mjera nakon drugog dodatka
4.8.1. Državna potpora u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a
(288) |
Budući da se drugim dodatkom ne mijenjaju mjere odobrene društvu JCD u okviru sporazuma Villo, procjena Komisije u pogledu postojanja državnih potpora (vidjeti uvodne izjave 229. do 249.) ostaje nepromijenjena. |
4.8.2. Spojivost potpore na temelju Odluke UOGI iz 2012.
(289) |
Drugim dodatkom ispravljeni su nedostaci prethodnog ovlaštenja (vidjeti uvodnu izjavu 262.) na način da je uveden jasan i izričit opis mjera za izbjegavanje i povrat moguće prekomjerne naknade. |
(290) |
Člankom 6. Odluke UOGI iz 2012. propisano je: „Države članice osiguravaju da […] poduzetnik ne prima naknadu koja bi bila viša od iznosa koji je utvrđen u skladu s člankom 5. [iznos naknade ne smije premašiti iznos koji je neophodan za pokrivanje neto troškova koji su nastali prilikom izvršavanja obveze pružanja javnih usluga, uključujući razumnu dobit]. Na zahtjev Komisije o tome dostavljaju dokaze. Provode redovite provjere ili osiguravaju da se takve provjere provode najmanje svake 3 godine za vrijeme trajanja ovlaštenja i na kraju tog razdoblja.” |
(291) |
Nadalje, člankom 6. propisano je: „Kad poduzetnik primi naknadu koja je viša od iznosa koji je utvrđen u skladu s članku 5., država članica mora zahtijevati od poduzetnika da vrati iznos prekomjerne naknade koji je primio.”. |
(292) |
Drugim je dodatkom propisano da nadzornik svake godine provjerava je li iznos kompenzacije viši od onoga što je potrebno za obavljanje javne usluge, uključujući razumnu dobit. Ako je taj prag prekoračen i u granicama prekoračenja, društvo JCD retroaktivno plaća iznos prekoračenja (vidjeti uvodnu izjavu 225.). |
(293) |
Zbog razloga izloženih u uvodnim izjavama 289. do 292. Komisija zaključuje da su mjere potpore dodijeljene društvu JCD u okviru sporazuma Villo spojive s unutarnjim tržištem na temelju Odluke UOGI iz 2012. od donošenja drugog dodatka. |
(294) |
Potrebno je istaknuti da se ta provjera temelji na usporedbi profita od troškova s referentnom maržom od [10 – 20] %, koja odgovara standardnoj marži na prihode od [10 – 20] % i koja se smatra razumnom na temelju informacija razmijenjenih s društvima CCB i JCD (70). Marži na troškove dana je prednost u odnosu na maržu na prihode kako bi se uzeo o obzir komentar društva CCB (vidjeti uvodnu izjavu 213.). |
5. ANALIZA NESPOJIVIH POTPORA POVEZANIH S OGLASNIM POVRŠINAMA IZ UGOVORA IZ 1984.
(295) |
U skladu s UFEU-om Komisija je nadležna, kada utvrdi nespojivost potpore s unutarnjim tržištem, odlučiti treba li zainteresirana država članica ukinuti tu potporu ili je izmijeniti (71). Nadalje, sudovi Europske unije dosljedno su donosili presude da je svrha obveze države članice da ukine potporu koju Komisija smatra nespojivom s unutarnjim tržištem vraćanje na prethodno stanje (72). |
(296) |
U tom kontekstu sudovi Unije ocijenili su da je taj cilj ostvaren kada je korisnik potvrde vratio iznose nezakonito dodijeljenih potpora. Tim povratom korisnik zapravo gubi pravo na prednost koju je na unutarnjem tržištu imao u odnosu na svoje konkurente i ponovno se uspostavlja stanje koje je postojalo prije isplate potpore (73). |
(297) |
U skladu sa sudskom praksom u članku 16. stavku 1. Uredbe (EU) 2015/1589 navodi se: „Kada se u slučajevima nezakonite potpore donesu negativne odluke, Komisija donosi odluku kojom se od dotične države članice zahtijeva da poduzme sve potrebne mjere za povrat sredstava potpore od korisnika”. |
(298) |
Prema tome, s obzirom na to da su predmetne mjere provedene protivno članku 108. stavku 3. UFEU-a i da ih se smatra nezakonitim i nespojivim potporama, mora se izvršiti njihov povrat kako bi se ponovno uspostavilo stanje na tržištu koje je postojalo prije njihove dodjele. Povratom se mora obuhvatiti rok od trenutka kada je potpora bila stavljena na raspolaganje korisniku sve do njezina stvarnog povrata, prema metodologiji utvrđenoj u uvodnim izjavama 131. do 141. Iznosi koje treba vratiti moraju stvarati kamate do trenutka stvarnog povrata potpore. |
6. SAŽETI ZAKLJUČCI
6.1. Dio o oglasnim površinama iz ugovora iz 1984.
(299) |
Komisija smatra da, kada je riječ o upotrebi određenih društva JCD oglasnih površina postavljenih na temelju ugovora iz 1984. na području grada Bruxellesa i zadržanih nakon datuma uklanjanja predviđenog Prilogom 10. ugovoru 1999., bez plaćanja najamnine i poreza, kumulativni kriteriji koji se odnose na državne potpore ispunjeni su i ta mjera stoga čini državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a. |
(300) |
U pogledu zakonitosti mjere potpore Komisija utvrđuje da mjera obuhvaćena tim dijelom pritužbe, a koja čini državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. Ugovora, nije bila prijavljena u skladu s člankom 108. stavka 3. UFEU-a i da je bila provedena. Stoga čini nezakonitu potporu. |
(301) |
Komisija nadalje smatra da je ta potpora nespojiva s unutarnjim tržištem i da je stoga potrebno izvršiti povrat potpore, uključujući glavnicu i kamate, u skladu sa sudskom praksom Suda u predmetu „CELF” (74). |
6.2. Dio Villo!
(302) |
Komisija smatra da su mjere predviđene u sporazumu Villo državne potpore na temelju članka 107. stavka 1. UFEU-a. |
(303) |
Međutim, mjere predviđene u sporazumu Villo spojive su s unutarnjim tržištem na temelju članka 106. stavka 2. UFEU-a. |
(304) |
U pogledu razdoblja od početka koncesije, odnosno 5. prosinca 2008., do potpisivanja drugog dodatka (vidjeti odjeljak 4.6.), odnosno 29. ožujka 2018., Komisija smatra da mjere predviđene sporazumom Villo ispunjavaju zahtjeve iz Okvira UOGI iz 2012. (vidjeti odjeljak 4.7.). Stoga, iako je riječ o nezakonitim potporama jer nisu bile prijavljene u skladu s člankom 108. stavkom 3. UFEU-a, nije potrebno izvršiti njihov povrat. |
(305) |
U pogledu razdoblja od potpisivanja drugog dodatka sve do kraja koncesije 16. rujna 2026., Komisija smatra da su ispunjeni uvjeti iz Odluke UOGI iz 2012. pod uvjetom da se strogo poštuju uvjeti utvrđeni u tom dodatku (vidjeti odjeljak 4.8.), |
DONIJELA JE OVU ODLUKU:
Članak 1.
Državna potpora u korist društva JCD, u iznosu koji odgovara neplaćenim najamninama i porezima na oglasne površine postavljene na temelju ugovora iz 1984. na području grada Bruxellesa i zadržana nakon datuma uklanjanja predviđenog u Prilogu 10. ugovoru iz 1999., koju je od 15. rujna 2001. do 21. kolovoza 2010. dodjeljivala Belgija, kršeći članak 108. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, nije spojiva s unutarnjim tržištem.
Članak 2.
(1) Belgija je dužna osigurati da joj korisnik potpore vrati potporu iz prvog članka.
(2) Kamate na iznose koje je potrebno vratiti obračunavaju se od dana kada su stavljeni na raspolaganje korisniku do dana njihova stvarnog povrata.
(3) Kamate se računaju na osnovi sastavljenoj u skladu s poglavljem V. Uredbe Komisije (EZ) br. 794/2004 (75).
Članak 3.
(1) Povrat potpore iz članka 1. ima trenutačni učinak.
(2) Belgija je dužna osigurati provedbu ove odluke u roku od četiri mjeseca od datuma priopćenja ove Odluke.
Članak 4.
(1) U razdoblju od dva mjeseca od priopćenja ove odluke Belgija mora Komisiji dostaviti sljedeće informacije:
(a) |
ukupan iznos (glavnica i kamata) koji treba povratiti od korisnika; |
(b) |
podroban opis već poduzetih mjera i mjera predviđenih u svrhu postizanja usklađenosti s ovom odlukom; |
(c) |
dokumente kojima se dokazuje da je korisniku naložen povrat potpore. |
(2) Belgija redovno obavješćuje Komisiju o napretku nacionalnih mjera poduzetih za provedbu ove Odluke sve dok se ne izvrši povrat potpore iz članka 1. Na zahtjev Komisije bez odgađanja mora dostaviti sve podatke o već poduzetim mjerama i mjerama predviđenima u svrhu postizanja usklađenosti s ovom odlukom. Dužna je dostaviti i podrobne informacije o iznosima potpore i kamatama koje je korisnik potpore već vratio.
Članak 5.
(1) Mjere predviđene u sporazumu Villo čine državne potpore na temelju članka 107. stavka 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.
(2) U pogledu razdoblja od 5. prosinca 2008., odnosno datuma potpisivanja sporazuma Villo, do 29. ožujka 2018., odnosno datuma potpisivanja drugog dodatka sporazumu Villo, mjere predviđene u sporazumu Villo ispunjavaju zahtjeve iz Okvira UOGI iz 2012. (76) i spojive su s unutarnjim tržištem. Te su mjere nezakonite jer nisu bile prijavljene u skladu s člankom 108. stavkom 3. UFEU-a.
(3) U pogledu razdoblja od 29. ožujka 2018., odnosno datuma potpisivanja drugog dodatka, do 26. rujna 2026., odnosno isteka koncesije, mjere predviđene u sporazumu Villo ispunjavaju uvjete iz Odluke UOGI iz 2012. (77) i spojive su s unutarnjim tržištem pod uvjetom da se strogo poštuju uvjeti utvrđeni u drugom dodatku sporazumu Villo.
Članak 6.
Ova je Odluka upućena Kraljevini Belgiji.
Sastavljeno u Bruxellesu 24. lipnja 2019.
Za Komisiju
Margrethe VESTAGER
Član Komisije
(1) SL C 203, 19.6.2015., str. 12.
(2) Isto.
(3) Ova odluka ne odnosi se na dodatnu pritužbu društva CCB navedenu u uvodnoj izjavi 8., a koja se odnosi na odredbe ugovora iz 1999., koji nije bio sastavni dio formalnog istražnog postupka (vidjeti i uvodnu izjavu 69.).
(4) Grad Bruxelles službeni je naziv općine koja se nalazi u središtu regije glavnog grada Bruxellesa. Grad Bruxelles okružuje 18 međusobno usko povezanih općina, koje zajedno čine jedinstvenu veliku upravnu cjelinu organiziranu u regiju glavnog grada Bruxellesa. Regija glavnog grada Bruxellesa ima vladu i parlament. Riječ je o gradskoj cjelini s približno 1 200 000 stanovnika, čiji dijelovi čine jedinstveni okrug uobičajenog naziva Bruxelles.
(5) Plaćanjem neto paušalne cijene po isporučenom, potpuno opremljenom, postavljenom i funkcionalnom proizvodu.
(6) Ti su elementi navedeni u dodatku sporazumu Villo sklopljenom 9. lipnja 2011.
(7) Naknada iznosi […] EUR godišnje po površini. Stoga, ukupni iznos naknade koji je moralo podmiriti društvo JCD bez izuzeća obuhvaća […] površina od 8 m2 * […] EUR po površini, što iznosi [50 000 – 150 000] EUR.
(8) Vidjeti uvodnu izjavu 82. odluke o pokretanju postupka.
(9) Odluka Komisije 2012/21/EU od 20. prosinca 2011. o primjeni članka 106. stavka 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije na državne potpore u obliku naknade za pružanje javnih usluga koje se dodjeljuju određenim poduzetnicima kojima je povjereno obavljanje usluga od općeg gospodarskog interesa (SL L 7, 11.1.2012., str. 3.).
(10) Presuda Žalbenog suda u Bruxellesu od 29. travnja 2016. (9. vijeće) u okviru predmeta 2011/AR/140. Žalbeni sud u Bruxellesu odbio je argument o premještanju opreme i pojasnio da premještanje nije bilo ni predviđeno ni odobreno ugovorima iz 1984. i 1999., a nije ih odobrio ni grad nakon sklapanja ugovora iz 1999.
(11) Grad Bruxelles donio je prvi pravilnik o upotrebi javnih površina u privatne komercijalne svrhe u listopadu 2001., a stupio je na snagu u siječnju 2002. (Pravilnik o porezu od 17. listopada 2001., porez za privremeno oglašavanje na i u javnom prostoru), ali belgijska nadležna tijela zahtijevala su plaćanje poreza na oglasne površine iz 1999. tek od porezne godine 2009.
(12) Uredba Komisije (EZ) br. 1998/2006 od 15. prosinca 2006. o primjeni članaka 87. i 88. Ugovora na de minimis potpore (SL L 379, 28.12.2006., str. 5.), primjenjiva u trenutku kada je potpora bila odobrena.
(13) Člankom 12. ugovora iz 1999. predviđena je formula za varijaciju najamnina i propisuje se da naručitelj prihvaća formulu varijacije (indeksiranje na godišnjicu). U istom se članku navode osnovni podaci za izračun mjesečne najamnine.
(14) Točnije, člankom 5. Pravilnika o porezu od 17. listopada 2001. bilo je predviđeno izuzeće od poreza osobito za „oglase koje postavlja grad ili tijela koja je grad osnovao, financira ih ili su mu podložna”.
(15) Uredba Vijeća (EU) 2015/1589 od 13. srpnja 2015. o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 108. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (SL L 248, 24.9.2015., str. 9.).
(16) Presuda Suda od 2. rujna 2010., Komisija protiv Deutsche Post, C-399/08 P, ECLI:EU:C:2010:481, t. 39. i navedena sudska praksa, presuda Suda od 21. prosinca 2016., Komisija protiv Hansestadt Lübeck, C-524/14 P, ECLI:EU:C:2016:971, t. 40., presuda Suda od 21. prosinca 2016., Komisija protiv World Duty Free Group SA i dr., C-20/15 P i C-21/15 P ECLI:EU:C:2016:981, t. 53., i presuda Suda od 20. rujna 2017., Komisija protiv Frucona Kosice, C-300/16 P, ECLI:EU:C:2017:706, t. 19.
(17) Presuda Općeg suda od 12. prosinca 1996., Air France protiv Komisije, T-358/94, ECLI:EU:T:1996:194, t. 56.
(18) Presuda Suda od 14. listopada 1987., Njemačka protiv Komisije, C 248/84, ECLI:EU:C:1987:437, t. 17., i spojeni predmeti od 6. ožujka 2002., Territorio Histórico de Álava - Diputación Foral de Álava, T-92/00 i T-103/00, ECLI:EU:T:2002:61, predmet T-103/00) Ramondín, SA i Ramondín Cápsulas SA protiv Komisije, ECLI:EU:T:2002:61, t. 57.
(19) Presuda Suda od 16. svibnja 2000., Francuska protiv Ladbroke Racing Ltd i Komisije, C-83/98 P, ECLI:EU:C:2000:248, t. 48. do 51. Presuda Suda od 14. siječnja 2015., Eventech, ECLI:EU:C:2015:9, t. 33.
(20) Presuda Suda od 11. srpnja 1996., Syndicat français de l’Express international (SFEI) i drugi protiv La Poste i dr., C-39/94, ECLI:EU:C.1996:285, t. 60., Presuda Suda od 29. travnja 1999., Kraljevina Španjolska protiv Komisije Europskih zajednica, C-342/96, ECLI:EU:C:1999:210, t. 41.
(21) Presuda Suda od 2. srpnja 1974., Italija protiv Komisije, 173/73, ECLI:EU:C:1974:71, t. 13.
(22) Presuda Suda od 8. studenoga 2001., Adria-Wien Pipeline, C-143/99, ECLI:EU:C:2001:598; i presuda Suda od 14. veljače 1990., Francuska Republika protiv Komisije, C-301//87, ECLI:EU:C:1990:67, t. 41.
(23) Presuda Suda od 26. listopada 2016., Orange protiv Europske komisije, C-211/15, ECLI:EU:C:2016:798.
(24) Presuda Općeg suda od 26. veljače 2015., Orange protiv Komisije, T-385/12, ECLI:EU:T:2015:117.
(25) Mišljenje nezavisnog odvjetnika N. Wahla od 4. veljače 2016., Orange protiv Komisije, ECLI:EU:C:2016:78.
(26) Presuda Suda od 26. listopada 2016., Orange protiv Komisije, C-211/15 P, ECLI:EU:C:2016:798, t. 41. do 44.
(27) Presuda Suda od 26. listopada 2016., Orange protiv Komisije, C-211/15 P, ECLI:EU:C:2016:798, t. 44.
(28) Obavijest Komisije od 19. srpnja 2016. o pojmu državne potpore iz članka 107. stavka 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (SL C 262, 19.7.2016., str. 1.).
(29) Kad je riječ o poljoprivrednom sektoru, primjeri uvođenja regulatorne obveze bili bi veterinarski pregledi i testiranja ili provjere i testiranja sigurnosti hrane koji se uvode za poljoprivredne proizvođače. Za razliku od toga, provjere i testiranja koja provode i financiraju javna tijela i za koja se zakonom ne propisuje da ih provode ili financiraju poljoprivredni proizvođači ne smatraju se regulatornim obvezama uvedenima za poduzetnike. Vidjeti odluke Komisije od 18. rujna 2015. o državnoj potpori SA.35484, ispitivanja kvalitete mlijeka u okviru Zakona o mlijeku i mastima i od 4. travnja 2016. o državnoj potpori SA.35484, opće kontrolne aktivnosti u području zdravstvene zaštite u skladu sa Zakonom o mlijeku i mastima.
(30) Presuda Općeg suda od 25. ožujka 2015., Belgija protiv Komisije, T-538/11, ECLI:EU:T:2015:188, t. 74. do 78.
(31) Na primjer, ako trgovačko društvo primi subvenciju radi ulaganja u potpomognutu regiju, ne može se tvrditi da se time ne smanjuju troškovi koji su obično uključeni u proračun poduzetnika s obzirom na to da, kada subvencije ne bi bilo, trgovačko društvo ne bi izvršilo to ulaganje.
(32) Presuda Suda od 8. prosinca 2011., France Télécom protiv Komisije, C-81/10 P, ECLI:EU:C:2011:811, t. 43. do 50. To se logično primjenjuje na smanjenje troškova koje poduzetnik snosi da bi zamijenio status službenika statusom zaposlenika usporedivim sa statusom zaposlenika konkurenata, čime se dodjeljuje prednost predmetnom poduzetniku (o čemu su prethodno postojale određene dvojbe nakon presude Općeg suda od 16. ožujka 2004., Danske Busvognmænd protiv Komisije, T-157/01, ECLI:EU:T:2004:76, t 57.). Kada je riječ o naknadi izgubljenih troškova vidjeti i presudu Općeg suda od 11. veljače 2009., Iride SpA i Iride Energia protiv Komisije, T-25/07, ECLI:EU:T:2009:33, t. 46. do 56.
(33) Presuda Suda od 27. ožujka 1980., Amministrazione delle finanze dello Stato, C-61/79, ECLI:EU:C:1980:100, t. 29. do 32.
(34) Presuda Suda od 27. rujna 1988., Asteris AE i dr. protiv Grčke, spojeni predmeti C-106/87 do C-120/87, ECLI:EU:C:1988:457, t. 23. i 24.
(35) Presuda Općeg suda od 1. srpnja 2010., Nuova Terni Industrie Chimiche SpA protiv Komisije, T-64/08, ECLI:EU:T:2010:270, t. 59. do 63. te t. 140. i 141., u kojima je razjašnjeno da, iako se plaćanjem naknade za izvlaštenje ne dodjeljuje prednost, ex post produljenje takve naknade može predstavljati državnu potporu.
(36) Presuda Žalbenog suda u Bruxellesu od 29. travnja 2016. (9. vijeće) u okviru predmeta 2011/AR/140.
(37) Presuda Suda od 15. prosinca 2005., Italija protiv Komisije, C-66/02, ECLI:EU:C:2005:768, t. 94.
(38) Presuda Općeg suda od 6. veljače 2016., Orange protiv Komisije, T-385/12, ECLI:EU:T:2015:117.
(39) Presuda Suda od 17. rujna 1980., Philip Morris Holland BV protiv Komisije, C-730/79, ECLI:EU:C:1980:209, t. 11. i presuda Općeg suda od 15. lipnja 2000., Alzetta Mauro i dr. protiv Komisije, spojeni predmeti T-298/97, T-312/97, T-313/97, T-315/97, T-600/97 do 607/97, T-1/98, T-3/98 à T-6/98 i T-23/98, ECLI:EU:T:2000:151, t. 80.
(40) Presuda Suda od 23. siječnja 2019., Fallimento Traghetti del Mediterraneo, C-387/17, ECLI:EU:C:2019:51, t. 40.
(41) Presuda Općeg suda od 4. travnja 2001., Regione Friuli Venezia Giulia protiv Komisije, T-288/97, ECLI:EU:T:1999:125, t. 41.
(42) Presuda Suda od 8. rujna 2011., Komisija protiv Nizozemske, predmet C-279/08 P, ECLI:EU:C:2011:551, t. 131.
(43) Vidjeti, u tom smislu, presudu Suda od 8. svibnja 2013., Eric Libert i drugi protiv Vlade Flandrije; All Projects & Developments NV i drugi protiv Vlaamse Regering, spojeni predmeti C-197/11 i C- 203/11, ECLI:EU:C:2013:288.
(44) Na primjer, poziv na podnošenje ponuda koji je objavila regija glavnog grada Bruxellesa 15. ožujka 2008. u okviru koncesije Villo bio je objavljen u Službenom listu Europske unije.
(45) Trajanje zastare od deset godina zabranjuje svaku naplatu prije 15. rujna 2001.
(46) Iznos nespojive potpore kada je riječ o porezu mora se izračunati na temelju članaka 3., 4. i 5. Uredbe od 17. listopada 2001., članaka 4. do 7. Uredbe od 18. prosinca 2006. i članaka 4., 5. i 6. pravilnika o porezu od 17. prosinca 2007., od 15. prosinca 2008., od 9. studenog 2009., od 20. prosinca 2010. i od 5. prosinca 2011.
(47) Ovi su datumi navedeni u Prilogu 10.
(48) Presuda Žalbenog suda u Bruxellesu od 29. travnja 2016. (9. vijeće) u okviru predmeta 2011/AR/140.
(49) Pravilnici o porezu od 17. prosinca 2007., od 15. prosinca 2008., od 9. studenog 2009., od 20. prosinca 2010., od 5. prosinca 2011. Člankom 2. predmetnih pravilnika o porezu bilo je predviđeno sljedeće: „oglasne površine obuhvaćene ovim pravilnikom površine su za oglašavanje, površine za privremeno oglašavanje, oglasna vozila i oglasni štandovi”. Izračun poreza bio je predviđen u člancima 4. do 6. Točnije, prema članku 4. porez na oglasne površine:
(a) |
„stopa poreza na oglasne površine iznosi 150,00 EUR po godini i po m2. |
(b) |
1. Stopa poreza na oglasne površine namijenjene isključivo u kulturne, društvene i sportske svrhe te za slične namjene, uključujući oglašavanje filmova, umjetničkih ostvarenja i oglašavanje organiziranja sajmova, kongresa, izložbi ili cirkusa, iznosi 50,00 EUR po godini i po m2. 2. Međutim, kada je više od jedne sedmine oglasne površine upotrijebljeno za trgovačke oznake, nazive ili logotipove, oglasne površine namijenjene isključivo u kulturne, društvene i sportske svrhe te za slične namjene, uključujući oglašavanje filmova, umjetničkih ostvarenja i oglašavanje organiziranja sajmova, kongresa, izložbi oporezuje se po stopi predviđenoj u točki (a) ovog članka. |
(c) |
Porez se naplaćuje za cijelu godinu bez obzira na datum postavljanja ili uklanjanja predmetne oglasne površine.” |
Prema članku 5. porez na privremene oglasne površine: […]
Prema članku 6., Odredbe zajedničke člancima 4. i 5.,:
(a) |
porez se naplaćuje po oglasnoj površini. |
(b) |
1. Za izračun poreza svaki dio m2 računa se kao cijeli m2. 2. Odstupajući od stavka 1., za oglasne površine manje od 4 m2, oporezivanje se provodi po dijelu od 0,25 m2 po utvrđenom cjeniku podijeljeno s 4. |
(c) |
Za oglasne površine s više oglasnih ploha stopa poreza uvećava se za broj oglasnih ploha.
|
(d) |
Kada se površina oglasne površine razlikuje od vidljive oglasne površine, porez se izračunava na temelju vidljive oglasne površine. |
(50) Člankom 5. bilo je predviđeno da su od poreza utvrđenog ovim pravilnikom izuzeti, među ostalim, „oglasi koje postavlja grad ili tijela koja je grad osnovao, financira ih ili su mu podložna”. Kao što je pojašnjeno u primjedbama koje su belgijska nadležna tijela dostavila 20. veljače 2017. na dodatna pitanja koja je postavila Komisija 14. veljače 2017., grad Bruxelles nikada nije sam upotrebljavao oglasne površine. Njih su uvijek upotrebljavale treće osobe. Jedine oglasne površine koje pripadaju gradu Bruxellesu jesu one koje su predmet javnog ugovora dodijeljenog 14. listopada 1999. i obnovljenog po isteku. Sadašnji uspješni ponuditelj, odnosno društvo CCB, plaća najamninu za oglasne površine kao i odgovarajuće poreze.
(51) Člankom 9. Pravilnika o porezu od 17. prosinca 2007. izričito su izuzete „oglasne površine grada ili tijela koje je grad osnovao ili su mu podložna”.
(52) Odluka Komisije 2005/842/EZ od 28. studenoga 2005. o primjeni članka 86. stavka 2. Ugovora o EZ‑u na državne potpore u obliku naknade za obavljanje javne usluge koja se dodjeljuje određenim poduzetnicima kojima je povjereno obavljanje usluga od općega gospodarskog interesa (SL L 312, 29.11.2005., str. 67.).
(53) Vidjeti točku 33. Komunikacije Komisije o primjeni pravila o dodjeljivanju državnih potpora Europske unije za naknade koje se dodjeljuju za pružanje usluga od općeg gospodarskog interesa (SL C 8, 11.1.2012., str. 4.–14.).
(54) Ibid, točka 47.
(55) Barcelona i Antwerpen navedeni su kao primjer.
(56) Na primjer, kada je riječ o financiranju, u specifikaciji bilo je navedeno da je davatelj koncesije „otvoren za različite pristupe financiranju.”.
(57) Vidjeti članak 2. točku (a) Odluke UOGI iz 2012.
(58) Odluka od 25. studenoga 2010. o reguliranju upotrebe javne usluge automatskog iznajmljivanja bicikala, objavljena u službenom listu Moniteur belge od 7. prosinca 2010., članak 2.
(59) GRP je indeks koji određuje komercijalnu vrijednost oglasne plohe ovisno o njezinoj sposobnosti da je vidjeti što više potrošača kao i o učestalosti vizualnih kontakata između te plohe i ciljanog potrošača.
(60) Upravni odbor osnovan je člankom 6. sporazuma Villo i zajedno ga čine najmanje dva člana koje imenuje ministar za mobilnost unutar službe Bruxelles Mobilité i od najmanje dva člana koje imenuje društvo JCD.
(61) Postotak koji odgovara standardnom omjeru od [10 – 20] % na prihode.
(62) Presuda Suda, Altmark Trans i Regierungspräsidium Magdeburg, C-280/00, ECLI:EU:C:2003:415, t. 87. do 95.
(63) Vidjeti uvodnu izjavu 82. odluke o pokretanju postupka.
(64) Presuda Suda od 4. lipnja 2005., Komisija protiv MOL-a, C-15/14 P, ECLI:EU:C:2015:362, t. 60. Presuda Suda od 30. lipnja 2006., Kraljevina Belgija protiv Komisije, C-270/15, ECLI:EU:C:2016:489, t. 49. Presuda Općeg suda od 13. prosinca 2017., Helenska Republika protiv Komisije, T-314/15, ECLI:EU:T:2017:903, t. 79.
(65) Vidjeti članak 3. Odluke UOGI iz 2005. i odluke UOGI iz 2012.
(66) Vidjeti presudu belgijskog Ustavnog suda 68/2012 od 31. svibnja 2012.
(67) SL C 8, 11.1.2012., str. 4.
(68) Vidjeti u tom kontekstu osobito odluku od 25. siječnja 2012. u slučaju SA.14588 kao i odluku od 10. srpnja 2018. u slučaju SA. 37977.
(69) Direktiva Komisije 2006/111/EZ od 16. studenoga 2006. o transparentnosti financijskih odnosa između država članica i javnih poduzeća, kao i o financijskoj transparentnosti unutar određenih poduzeća (SL L 318, 17.11.2006., str. 17.).
(70) Vidjeti i uvodnu izjavu 109. odluke o pokretanju postupka.
(71) Presuda Suda od 12. srpnja 1973., Komisija protiv Njemačke, C-70/72, ECLI:EU:C:1973:87, t. 13.
(72) Presuda Suda od 21. ožujka 1990., Belgija protiv Komisije, C-142/87, ECLI:EU:C:1990:125, t. 66.
(73) Presuda Suda od 17. lipnja 1999., Belgija protiv Komisije, C-75/97, ECLI:EU:C:1999:311, t. 64. i 65.
(74) Presuda Suda od 12. veljače 2008., CELF i ministre de la Culture et de la Communication („CELF I”), C-199/06, ECLI:EU:C:2009:79.
(75) Uredba Komisije (EZ) br. 794/2004 od 21. travnja 2004. o provedbi Uredbe Vijeća (EU) 2015/1589 o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu članka 108. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (SL L 140, 30.4.2004., str. 1.).
(76) Komunikacija Komisije o primjeni pravila o državnim potporama Europske unije na naknadu koja se dodjeljuje za obavljanje usluga od općeg gospodarskog interesa (SL C 8, 11.1.2012., str. 4.).
(77) Odluka Komisije 2012/21/EU od 20. prosinca 2011. o primjeni članka 106. stavka 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije na državne potpore u obliku naknade za pružanje javnih usluga koje se dodjeljuju određenim poduzetnicima kojima je povjereno obavljanje usluga od općeg gospodarskog interesa (SL L 7, 11.1.2012., str. 3.).
Ispravci
11.12.2019 |
HR |
Službeni list Europske unije |
L 320/159 |
Ispravak Provedbene uredbe Komisije (EU) 2019/1198 оd 12. srpnja 2019. o uvođenju konačne antidampinške pristojbe na uvoz keramičkih stolnih i kuhinjskih proizvoda podrijetlom iz Narodne Republike Kine nakon revizije zbog predstojećeg isteka mjera na temelju članka 11. stavka 2. Uredbe (EU) 2016/1036
(Službeni list Europske unije L 189 od 15. srpnja 2019.)
Na stranici 52. u članku 2. točki (a):
umjesto:
„da u razdoblju od 1. listopada 2010. do 30. rujna 2011. (razdoblje početnog ispitnog postupka) nije izvozio u Uniju proizvod opisan u stavku 1.;”
treba stajati:
„da u razdoblju od 1. siječnja 2011. do 31. prosinca 2011. (razdoblje početnog ispitnog postupka) nije izvozio u Uniju proizvod opisan u članku 1. stavku 1.;”.