(1)

Strogi bonitetni zahtjevi sastavni su dio regulatornih uvjeta pod kojima financijske institucije pružaju usluge u Uniji. Kad je riječ o bonitetnom tretmanu i nadzoru, na investicijska društva kao i na kreditne institucije primjenjuje se Uredba (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (4) i Direktiva 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća (5), dok su zahtjevi o izdavanju odobrenja za rad i drugi zahtjevi o organizaciji i poslovanju utvrđeni u Direktivi 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća (6).

(2)

Postojeći bonitetni režimi na temelju Uredbe (EU) br. 575/2013 i Direktive 2013/36/EU uglavnom se temelje na uzastopnim verzijama međunarodnih regulatornih standarda koje je za velike bankarske grupe utvrdio Bazelski odbor za nadzor banaka i samo djelomično obuhvaćaju posebne rizike svojstvene različitim aktivnostima velikog broja investicijskih društava. Specifične slabe točke i rizike svojstvene tim investicijskim društvima trebalo bi stoga posebno rješavati s pomoću odgovarajućih i razmjernih bonitetnih aranžmana na razini Unije.

(3)

Rizici koji nastaju zbog samih investicijskih društava i koji ona predstavljaju za svoje klijente i šira tržišta na kojima posluju ovise o vrsti i opsegu njihovih aktivnosti, te o tome djeluju li investicijska društva kao zastupnici svojih klijenata i sami nisu strana u obavljenim transakcijama ili trguju za vlastiti račun.

(4)

Dobrim bonitetnim zahtjevima trebalo bi osigurati primjereno upravljanje investicijskim društvima u najboljem interesu njihovih klijenata. U njima bi trebalo uzeti u obzir da bi investicijska društva i njihovi klijenti mogli sudjelovati u vrlo rizičnim poslovima te različite stupnjeve rizika koje investicijska društva preuzimaju i koje sama predstavljaju. Isto tako, takvim bonitetnim zahtjevima trebalo bi izbjeći nametanje neopravdanog administrativnog opterećenja investicijskim društvima.

(5)

Mnogi bonitetni zahtjevi koji proizlaze iz okvira Uredbe (EU) br. 575/2013 i Direktive 2013/36/EU uvedeni su kako bi se obuhvatili rizici s kojima se uobičajeno suočavaju kreditne institucije. U skladu s time, postojeći zahtjevi uglavnom su prilagođeni tako da se očuva kreditni kapacitet kreditnih institucija u svim gospodarskim ciklusima i zaštite deponenti i porezni obveznici u slučaju eventualne propasti te im cilj nije obuhvatiti sve različite profile rizičnosti investicijskih društava. Investicijska društva nemaju velike portfelje kredita za građanstvo i poduzeća i ne primaju depozite. Vjerojatnost da će njihova propast imati štetan učinak na ukupnu financijsku stabilnost manja je nego u slučaju kreditnih institucija. Rizici s kojima se suočava većina investicijskih društava i rizici koje ta društva predstavljaju stoga su znatno drugačiji od rizika s kojima se suočavaju i koje predstavljaju kreditne institucije i te bi se razlike trebale jasno odražavati u bonitetnom okviru Unije.

(6)

Bonitetni zahtjevi kojima investicijska društva podliježu na temelju Uredbe (EU) br. 575/2013 i Direktive 2013/36/EU temelje se na zahtjevima za kreditne institucije. Brojna se izuzeća od tih zahtjeva primjenjuju na investicijska društva čije je odobrenje za rad ograničeno na određene investicijske usluge koje nisu obuhvaćene postojećim bonitetnim okvirom. Tim se izuzećima prepoznaje da rizici koji proizlaze iz poslovanja tih investicijskih društava nisu iste vrste kao rizici kreditnih institucija. Investicijska društva koja obavljaju aktivnosti obuhvaćene postojećim bonitetnim okvirom, a koje uključuju ograničeno trgovanje financijskim instrumentima podliježu odgovarajućim zahtjevima iz okvira koji se odnose na kapital, no imaju mogućnost primjene izuzeća u drugim područjima kao što su likvidnost, velike izloženosti i financijska poluga. Investicijska društva na čiji se opseg odobrenja za rad ne primjenjuju ta ograničenja podliježu istim bonitetnim zahtjevima kao i kreditne institucije.

(7)

Trgovanje financijskim instrumentima, u svrhu upravljanja rizicima, zaštite od rizika ili upravljanja likvidnošću ili zauzimanja dugih ili kratkih pozicija u odnosu na vrijednosti instrumenata u budućem razdoblju, aktivnost je kojom se mogu baviti i kreditne institucije i investicijska društva koja imaju odobrenje za trgovanje za vlastiti račun i koja su već obuhvaćena bonitetnim okvirom Uredbe (EU) br. 575/2013 i Direktive 2013/36/EU. Da bi se izbjegli nejednaki uvjeti zbog kojih bi u tom području moglo doći do regulatorne arbitraže između kreditnih institucija i investicijskih društava, kapitalni zahtjevi koji proizlaze iz tih pravila radi rješavanja rizika trebali bi se i dalje primjenjivati na ta investicijska društva. Pravilima su obuhvaćene i izloženosti tih investicijskih društava prema drugim ugovornim stranama u trgovanju u specifičnim transakcijama i odgovarajući kapitalni zahtjevi i ona bi se stoga trebala i dalje na pojednostavnjeni način primjenjivati na investicijska društva. Naposljetku, pravila iz postojećeg bonitetnog okvira o velikim izloženostima relevantna su i ako su izloženosti iz trgovanja tih investicijskih društava prema određenim drugim ugovornim stranama posebno velike i tako zbog nastanka statusa neispunjavanja obveza druge ugovorne strane za investicijska društva nastaje prekomjerno koncentrirani izvor rizika. Stoga bi se ta pravila trebala i dalje, ali na pojednostavljen način, primjenjivati na investicijska društva.

(8)

Razlike u primjeni postojećeg bonitetnog okvira u različitim državama članicama mogle bi narušiti jednaka pravila o poslovanju investicijskih društava u Uniji. Te razlike proizlaze iz sveukupne složenosti primjene okvira na različita investicijska društva ovisno o uslugama koje ona pružaju, pri čemu neka nacionalna tijela u nacionalnom pravu ili praksi prilagođavaju ili pojednostavnjuju takvu primjenu. S obzirom na to da postojećim bonitetnim okvirom nisu obuhvaćeni svi rizici s kojima se suočavaju i koje predstavljaju neke vrste investicijskih društava, na određena investicijska društva u nekim državama članicama primijenjeni su veliki kapitalni dodaci. Trebalo bi utvrditi ujednačene odredbe o rješavanju tih rizika kako bi se osigurao usklađen bonitetni nadzor investicijskih društava u cijeloj Uniji.

(9)

Stoga je potreban poseban bonitetni režim za investicijska društva koja na temelju njihove veličine i povezanosti s drugim financijskim i gospodarskim akterima nisu sistemska. Na sistemska investicijska društva trebao bi se, međutim, i dalje primjenjivati postojeći bonitetni okvir na temelju Uredbe (EU) br. 575/2013 i Direktive 2013/36/EU. Ta investicijska društva podskup su investicijskih društava na koja se trenutačno primjenjuje okvir utvrđen u Uredbi (EU) br. 575/2013 i Direktivi 2013/36/EU i na koja se ne primjenjuju posebna izuzeća od bilo kojeg od njihovih glavnih zahtjeva. Poslovni modeli i profili rizičnosti najvećih i najviše povezanih investicijskih društava slični su onima značajnih kreditnih institucija. Ona pružaju usluge nalik bankovnim uslugama i preuzimaju rizike znatnih razmjera. Osim toga, sistemska investicijska društva dovoljno su velika te imaju takve poslovne modele i profile da predstavljaju jednaku prijetnju stabilnom i urednom funkcioniranju financijskih tržišta kao i velike kreditne institucije. Stoga je primjereno da se na ta investicijska društva i dalje primjenjuju pravila iz Uredbe (EU) br. 575/2013 i Direktive 2013/36/EU.

(10)

Posebnim bonitetnim režimom za investicijska društva koja se na temelju njihove veličine i povezanosti s drugim financijskim i gospodarskim akterima ne smatraju sistemskim trebalo bi rješavati specifične poslovne prakse različitih vrsta investicijskih društava. Posebno bi se na investicijska društva u kojima postoji najveća mogućnost stvaranja rizika za klijente, tržišta ili uredno funkcioniranje samih investicijskih društava trebali primjenjivati jasni i učinkoviti bonitetni zahtjevi prilagođeni tim specifičnim rizicima. Te bi bonitetne zahtjeve trebalo prilagođavati tako da budu razmjerni vrsti investicijskog društva, najboljim interesima klijenata te vrste investicijskog društva i promicanju nesmetanog i urednog funkcioniranja tržišta na kojima ta vrsta društva posluje. Oni bi trebali ublažiti rizike u utvrđenim područjima, a u slučaju propasti investicijskog društva trebali bi doprinijeti njegovoj urednoj likvidaciji, uz minimalno narušavanje stabilnosti financijskih tržišta.

(11)

Režim predviđen ovom Uredbom ne bi smio utjecati na obveze imenovanih održavatelja tržišta na mjestima trgovanja na temelju Direktive 2014/65/EU, a koje se odnose na davanje ponuda i kontinuiranu nazočnost na tržištu.

(12)

Bonitetni režim za investicijska društva koja se na temelju njihove veličine i povezanosti s drugim financijskim i gospodarskim akterima ne smatraju sistemskim trebao bi se primjenjivati na svako investicijsko društvo pojedinačno. Međutim, kako bi se olakšala primjena bonitetnih zahtjeva za investicijska društva u Uniji koja su dio bankarske grupe, radi izbjegavanja narušavanja određenih poslovnih modela čiji su rizici već obuhvaćeni primjenom bonitetnih pravila, investicijskim društvima trebalo bi dopustiti primjenu zahtjevâ iz Uredbe (EU) br. 575/2013 i Direktive 2013/36/EU, prema potrebi, podložno odobrenju nadležnih tijela, pod uvjetom da njihov izbor da to učine ne temelji na potrebama regulatorne arbitraže. Nadalje, s obzirom na to da su rizici koje stvaraju mala i nepovezana investicijska društva uglavnom ograničeni, trebalo bi im dopustiti da iskoriste izuzeće od posebnih bonitetnih zahtjeva za investicijska društva ako su dio bankarske grupe ili grupe investicijskog društva čije je sjedište u istoj državi članici i ako u istoj državi članici podliježu nadzoru na konsolidiranoj osnovi na temelju Uredbe (EU) br. 575/2013 i Direktive 2013/36/EU ili na temelju ove Uredbe i Direktive (EU) 2019/2034 Europskog parlamenta i Vijeća (7), ovisno o slučaju, jer bi u takvim slučajevima ti rizici trebali biti primjereno obuhvaćeni tim bonitetnim okvirima.Da bi se odrazio postojeći tretman grupa investicijskog društva na temelju Uredbe (EU) br. 575/2013 i Direktive 2013/36/EU, za grupe koje se sastoje samo od investicijskih društava, ili ako se konsolidacija na temelju Uredbe (EU) No 575/2013 ne primjenjuje, od matičnog društva u takvim grupama trebalo bi zahtijevati da se uskladi sa zahtjevima ove Uredbe na temelju konsolidiranog položaja grupe. Alternativno, umjesto bonitetne konsolidacije, pri kojoj takve grupe investicijskog društva odražavaju jednostavnije strukture i profile rizika, nadležna tijela mogla bi omogućiti matičnom društvu u grupi da ima dovoljno kapitala radi potpore knjigovodstvenoj vrijednosti njegovih udjela u društvima kćerima. Ako pripadaju grupi osiguravatelja, tim malim i nepovezanim investicijskim društvima trebalo bi omogućiti i izuzeće od zahtjeva za objavu.

(13)

Da bi se investicijskim društvima omogućilo da se radi ispunjavanja kapitalnih zahtjeva na temelju bonitetnog okvira specifičnog za investicijska društva i dalje oslanjaju na svoj postojeći regulatorni kapital, definiciju i sastav regulatornog kapitala trebalo bi uskladiti s Uredbom (EU) br. 575/2013. To uključuje potpune odbitke bilančnih stavki od regulatornog kapitala u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013, kao što su odgođena porezna imovina i ulaganja u instrumente kapitala drugih subjekata financijskog sektora. Međutim, investicijska društva trebala bi moći od odbitaka izuzeti neznačajna ulaganja u instrumente kapitala subjekata financijskog sektora ako ih drže za potrebe trgovanja, radi potpore održavanju tržišta tih instrumenata. Radi usklađivanja sastava regulatornog kapitala s Uredbom (EU) br. 575/2013, u kontekstu ove Uredbe odražavaju se odgovarajući omjeri vrsta regulatornog kapitala. Kako bi se osiguralo da su zahtjevi razmjerni prirodi, opsegu i složenosti aktivnosti investicijskih društava i da su investicijskim društvima lako dostupni u okviru ove Uredbe, Komisija bi trebala preispitati prikladnost daljnjeg usklađivanja definicije i sastava regulatornog kapitala s onom iz Uredbe (EU) br. 575/2013.

(14)

Kako bi se osiguralo da investicijska društva uvijek posluju s onom razinom regulatornog kapitala koja im je bila potrebna za izdavanje odobrenja za rad, sva bi investicijska društva u svakom trenutku trebala ispunjavati zahtjev za trajni minimalni kapital jednak inicijalnom kapitalu potrebnom za izdavanje odobrenja za obavljanje relevantnih investicijskih usluga utvrđenih u skladu s Direktivom (EU) 2019/2034.

(15)

Kako bi se osigurala jednostavna primjena minimalnog kapitalnog zahtjeva za mala i nepovezana investicijska društva, njihov bi regulatorni kapital trebao biti jednak njihovu zahtjevu za trajni minimalni kapital ili četvrtini njihovih fiksnih općih troškova izmjerenih na temelju njihove aktivnosti u prethodnoj godini, ovisno o tome što je veće. Mala i nepovezana investicijska društva koja žele biti dodatno oprezna i izbjeći tzv. učinak litice u slučaju reklasifikacije ne bi trebalo spriječiti u tome da imaju regulatorni kapital u većem iznosu od onog koji se zahtijeva ovom Uredbom ili da primjenjuju mjere koje su strože od onih koje se zahtijevaju ovom Uredbom.

(16)

Kako bi se uzeli u obzir veći rizici investicijskih društava koja nisu mala i nepovezana, njihov minimalni kapitalni zahtjev za takva društva trebao bi biti veći od njihovog zahtjeva za trajni minimalni kapital, četvrtine njihovih fiksnih općih troškova za prethodnu godinu ili zbroja njihovih zahtjeva u okviru skupa faktora rizika prilagođenih investicijskim društvima („faktori K”) kojim se kapital utvrđuje u odnosu na rizike u određenim područjima poslovanja investicijskih društava.

(17)

Za potrebe posebnih bonitetnih zahtjeva za investicijska društva investicijska društva trebalo bi smatrati malim i nepovezanima ako ne obavljaju investicijske usluge koje su vrlo rizične za klijente, tržišta ili njih same te ako je zbog njihove veličine manje vjerojatno da će prouzročiti dalekosežne negativne učinke za klijente i tržišta ako se ostvare rizici svojstveni njihovu poslovanju ili u slučaju njihove propasti. U skladu s time, mala i nepovezana investicijska društva trebalo bi definirati kao društva koja ne trguju za vlastiti račun ili zbog kojih ne nastaju rizici povezani s trgovanjem financijskim instrumentima, koja ne drže imovinu ili novčana sredstva klijenata, koja upravljaju imovinom na temelju aranžmana o diskrecijskom upravljanju portfeljem i nediskrecijskih (savjetodavnih) aranžmana čiji je iznos manji od 1,2 milijarde EUR, koja obrađuju naloge klijenata u iznosu manjem od 100 milijuna EUR dnevno za novčane transakcije ili naloge klijenata u iznosu manjem od milijarde EUR za transakcije izvedenicama i čija bilanca iznosi manje od 100 milijuna EUR, uključujući izvanbilančne stavke, a ukupni godišnji bruto prihodi od investicijskih usluga manji su od 30 milijuna EUR.

(18)

Kako bi se spriječila regulatorna arbitraža i smanjilo poticaje investicijskim društvima da svoje poslovanje restrukturiraju tako da izbjegnu premašivanje pragova iznad kojih više ne bi ispunjavali uvjet za mala i nepovezana investicijska društva, na sva investicijska društva koja su dio iste grupe trebalo bi primijeniti na kombiniranoj osnovi pragove za imovinu pod upravljanjem, obrađene naloge klijenata, vrijednost bilance i ukupne godišnje bruto prihode. Drugi su uvjeti binarni, odnosno drži li investicijsko društvo novčana sredstva klijenta, administrira li ili pohranjuje imovinu klijenta ili trguje financijskim instrumentima i snosi rizike za tržište ili drugu ugovornu stranu, i ne ostavljaju prostora za takvo restrukturiranje te bi ih stoga trebalo procjenjivati na pojedinačnoj osnovi. Kako bi se obuhvatili novi poslovni modeli i rizici koje oni kontinuirano predstavljaju, te bi pragove i uvjete trebalo procjenjivati na kraju dana, uz iznimku držanja novčanih sredstava klijenta koje bi trebalo procjenjivati tijekom dana i vrijednosti bilance i ukupnih godišnjih bruto prihoda, koje bi trebalo procjenjivati na temelju stanja investicijskog društva na kraju prethodne financijske godine.

(19)

Investicijsko društvo koje premaši regulatorne pragove ili ne ispuni ostale uvjete ne bi trebalo smatrati malim i nepovezanim i na njega bi trebalo primjenjivati zahtjeve za druga investicijska društva u skladu s posebnim prijelaznim odredbama iz ove Uredbe. To bi trebalo potaknuti investicijska društva da svoje poslovanje planiraju tako da je jasno da ispunjavaju uvjete za mala i nepovezana investicijska društva. Da bi investicijsko društvo koje ne ispunjava zahtjeve da bi ga se smatralo malim i nepovezanim društvom ostvarilo pravo na takav tretman, trebalo bi predvidjeti fazu u kojoj bi se pratilo ispunjava li investicijsko društvo te uvjete i je li najmanje šest uzastopnih mjeseci bilo ispod odgovarajućih pragova.

(20)

Sva bi investicijska društva trebala svoj kapitalni zahtjev izračunavati s pomoću skupa faktora K kojima su obuhvaćeni rizici za klijenta („RtC”), rizici za tržište („RtM”) i rizici za društvo („RtF”). Faktori K u okviru RtC-a obuhvaćaju klijentovu imovinu pod upravljanjem i kontinuirano savjetovanje (K-AUM), novčana sredstva klijenta koja se drže (K-CMH), imovinu koja se pohranjuje i administrira (K-ASA) i obrađene naloge klijenta (K-COH).

(21)

Faktor K u okviru RtM-a obuhvaća rizik neto pozicija (K-NPR) u skladu s odredbama Uredbe (EU) br. 575/2013 o tržišnim rizicima ili, ako to nadležno tijelo dopusti određenim vrstama investicijskih društava koja trguju za vlastiti račun posredstvom članova sustava poravnavanja, na temelju ukupnog iznosa marže koju zahtijeva član sustava poravnavanja investicijskog društva (K-CMG). Investicijska društva trebala bi imati mogućnost da istodobno primijene faktor K-NPR i faktor K-CMG na razini portfelja.

(22)

Faktori K u okviru RtF-a obuhvaćaju izloženost investicijskog društva nastanku statusa neispunjavanja obveza druge ugovorne strane u trgovanju (K-TCD) u skladu s pojednostavnjenim odredbama o kreditnom riziku druge ugovorne strane na temelju Uredbe (EU) br. 575/2013, koncentracijskom riziku velikih izloženosti investicijskog društva prema posebnim drugim ugovornim stranama na temelju odredaba te uredbe koje se primjenjuju na rizik od velikih izloženosti u knjizi trgovanja (K-CON) i operativnim rizicima od dnevnog prometa trgovanja investicijskog društva (K-DTF).

(23)

Sveukupni kapitalni zahtjev na temelju faktorâ K zbroj je zahtjeva faktorâ K u okviru RtC‐a, RtM-a i RtF-a. K-AUM, K-ASA, K-CMH, K-COH i K-DTF odnose se na opseg aktivnosti povezan sa svakim faktorom K. Opsezi za K-CMH, K-ASA i K-DTF izračunavaju se na temelju pomičnog prosjeka za prethodnih devet mjeseci. Opseg za K‐COH izračunava se na temelju pomičnog prosjeka za prethodnih šest mjeseci, dok se za K-AUM temelji na prethodnih 15 mjeseci. Kako bi se odredio kapitalni zahtjev, taj se opseg množi s odgovarajućim koeficijentima utvrđenima u ovoj Uredbi. Kapitalni zahtjevi za K-NPR određuju se na temelju Uredbe (EU) br. 575/2013, dok se kapitalni zahtjevi za K-CON i K-TCD određuju pojednostavnjenom primjenom odgovarajućih zahtjeva na temelju te uredbe koji se odnose na tretman velikih izloženosti u knjizi trgovanja, odnosno na kreditni rizik druge ugovorne strane. Iznos faktora K jest nula ako investicijsko društvo ne obavlja odgovarajuću aktivnost.

(24)

Faktori K u okviru RtC-a zamjenske su varijable kojima su obuhvaćena područja poslovanja investicijskih društava u kojima eventualno može nastati šteta za klijente pojave li se problemi. Faktor K-AUM obuhvaća rizik od nastanka štete za klijente zbog nepravilnog diskrecijskog upravljanja portfeljem klijenata ili lošeg obavljanja usluga i klijentima pruža jamstvo i koristan im je u smislu usluge kontinuiranog upravljanja portfeljem i investicijskog savjetovanja. Faktor K-ASA obuhvaća rizik pohrane i administriranja imovine klijenata i osigurava da investicijska društva drže kapital razmjeran takvim stanjima bez obzira na to nalazi li se imovina u bilanci investicijskog društva ili na računima trećih strana. Faktor K-CMH obuhvaća rizik mogućeg nastanka štete ako investicijsko društvo drži novčana sredstva svojih klijenata, uzimajući u obzir nalaze li se ona u njegovoj vlastitoj bilanci ili na računima trećih strana, a aranžmanima u okviru primjenjivog nacionalnog prava predviđena je zaštita novčanih sredstava klijenta u slučaju stečaja, insolventnosti ili pokretanja sanacije ili administracije investicijskog društva. Faktor K-CMH isključuje novčana sredstva klijenta koja su položena na (skrbnički) bankovni račun na ime samog klijenta, ako investicijsko društvo ima pristup novčanim sredstvima klijenta posredstvom mandata treće strane. Faktor K-COH obuhvaća potencijalni rizik za klijente investicijskog društva koje izvršava naloge (u ime klijenta, a ne u ime samog investicijskog društva), na primjer u okviru isključivo usluga izvršenja ili ako je društvo u smislu klijentovih naloga samo jedno od investicijskih društava u lancu.

(25)

Ako je riječ o investicijskim društvima koja trguju za vlastiti račun, faktor K za RtM temelji se na pravilima o tržišnim rizicima za pozicije u financijskim instrumentima, u valuti i u robi, u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013. Time se investicijskim društvima omogućuje da se odluče za primjenu standardiziranog pristupa, alternativnog standardiziranog pristupa na temelju Uredbe (EU) br. 575/2013, ili upotrebu internih modela, nakon što dva potonja pristupa postanu primjenjiva na kreditne institucije ne samo za potrebe izvješćivanja već i za potrebe kapitalnih zahtjeva. U međuvremenu i barem tijekom pet godina nakon početka primjene ove Uredbe, investicijska društva trebala bi primjenjivati okvir za tržišni rizik (standardizirani pristup ili, prema potrebi, interne modele) iz Uredbe (EU) br. 575/2013 za potrebe izračuna njihova faktora K-NPR. Ako odredbe iz dijela trećeg glave IV. poglavlja 1.a i 1.b Uredbe (EU) br. 575/2013 kako je izmijenjena Uredbom (EU) 2019/876 Europskog parlamenta i Vijeća (8) ne postanu primjenjive na kreditne institucije za potrebe kapitalnih zahtjeva, investicijska društva i dalje bi trebala primjenjivati zahtjeve određene u trećem dijelu glavi IV. Uredbe (EU) br. 575/2013 za potrebe izračuna faktora K-NPR. Alternativno, kapitalni zahtjev investicijskog društava koje trguje financijskim instrumentima s pozicijama na koje se primjenjuje poravnanje mogao bi, podložno odobrenju nadležnog tijela i određenim uvjetima, biti jednak iznosu ukupne marže koju zahtijeva član sustava poravnavanja, pomnoženome s fiksnim multiplikatorom.

Upotreba K-CMG-a trebala bi se temeljiti prvenstveno na aktivnosti trgovanja investicijskog društva koja je potpuno ili znatno obuhvaćena tim pristupom. Međutim, nadležno tijelo investicijskog društva moglo bi također omogućiti investicijskom društvu da djelomično upotrebljava pristup K-CMG, pod uvjetom da se taj pristup upotrebljava za sve pozicije na koje se primjenjuje poravnanje ili pokrivenost maržom te se za portfelje na koje se poravnanje ne primjenjuje upotrebljava jedna od triju alternativnih metoda za K-NPR. Kako bi se zajamčilo da su zahtjevi razmjerni prirodi, opsegu i složenosti poslova investicijskog društva i da su investicijskim društvima lako dostupni u okviru ove Uredbe, svako preispitivanje koje se naknadno provede u pogledu primjene metoda za izračun faktorâ K trebalo bi obuhvatiti prikladnost daljnjeg usklađivanja izračuna faktora K-NPR s pravilima o tržišnim rizicima za pozicije iz knjige trgovanja u financijskim instrumentima, u valuti i u robi, u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013.

(26)

Kad je riječ o investicijskim društvima koja trguju za vlastiti račun, faktori K za K-TCD i K-CON u okviru RtF-a predstavljaju pojednostavnjenu primjenu pravila utvrđenih u Uredbi (EU) br. 575/2013 o kreditnom riziku druge ugovorne strane, odnosno riziku velike izloženosti. Faktor K-TCD obuhvaća rizik za investicijska društva od druge ugovorne strane u transakcijama s OTC izvedenicama, repo transakcijama, transakcijama pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane, transakcijama s dugim rokom namire, maržnim kreditima ili u svim drugim transakcijama financiranja vrijednosnih papira, kao i od primatelja zajmova koje investicijsko društvo dodatno odobri u okviru investicijske usluge koji ne ispunjavaju svoje obveze, a izračunava se tako što se vrijednost izloženosti dobivena na temelju troška zamjene i dodatnog zahtjeva za potencijalnu buduću izloženost pomnoži s faktorima rizika na temelju Uredbe (EU) br. 575/2013, uzimajući pritom u obzir učinke ublažavanja rizika ostvarene učinkovitim netiranjem i razmjenom kolaterala. Kako bi se dodatno uskladio tretman kreditnog rizika druge ugovorne strane s Uredbom (EU) br. 575/2013, trebalo bi dodati i fiksni multiplikator 1,2 te multiplikator za prilagodbu kreditnom vrednovanju (CVA) kako bi se odrazila sadašnja tržišna vrijednost kreditnog rizika druge ugovorne strane za investicijsko društvo u određenim transakcijama. Faktor K-CON obuhvaća koncentracijski rizik koji se odnosi na pojedinačne ili vrlo povezane druge ugovorne strane iz privatnog sektora prema kojima je izloženost društava veća od 25 % njihova regulatornog kapitala ili od specifičnih alternativnih pragova u odnosu na kreditne institucije ili druga investicijska društva, i to tako da se u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013 uvode dodatni kapitalni zahtjevi za izloženosti veće od tih ograničenja. Konačno, faktor K-DTF obuhvaća operativne rizike za investicijsko društvo koji proizlaze iz velikih volumena transakcija zaključenih u jednom danu za vlastiti račun ili u svoje ime i za račun klijenata koji bi mogli nastati zbog neodgovarajućih ili neuspješnih internih postupaka, osoba i sustava ili vanjskih događaja, na temelju zamišljene vrijednosti dnevnog trgovanja, usklađene za preostalo razdoblje do dospijeća kamatnih izvedenica kako bi se ograničila povećanja kapitalnih zahtjeva, osobito kratkoročnih ugovora u kojima su procijenjeni operativni rizici niži.

(27)

Sva investicijska društva trebala bi pratiti i kontrolirati svoj koncentracijski rizik, uključujući i u odnosu na svoje klijente. Međutim, izvješća o svojim koncentracijskim rizicima nadležnim tijelima trebala bi podnositi samo investicijska društva na koja se primjenjuje minimalni kapitalni zahtjev u okviru faktorâ K. Ako je riječ o investicijskim društvima koja su specijalizirana za robne izvedenice ili emisijske jedinice stakleničkih plinova i njihove izvedenice s velikim koncentriranim izloženostima prema nefinancijskim drugim ugovornim stranama, gornje granice za koncentracijski rizik smiju se prekoračiti bez dodatnog kapitala u okviru faktora K-CON sve dok je to u svrhu komercijalnih aktivnosti, aktivnosti financiranja riznice ili upravljanja rizicima.

(28)

Sva investicijska društva trebala bi imati interne postupke za praćenje i upravljanje svojim likvidnosnim zahtjevima. Svrha je tih postupaka da doprinesu urednom funkcioniranju investicijskih društava tijekom vremena, bez potrebe za izdvajanjem likvidnosti posebno za razdoblja stresa. Stoga bi sva investicijska društva trebala u svakom trenutku u likvidnoj imovini držati minimalno trećinu iznosa zahtjeva za fiksne opće troškove. Međutim, nadležnim tijelima trebalo bi biti dopušteno da od tog zahtjeva izuzmu mala i nepovezana investicijska društva. Ta bi likvidna imovina trebala biti vrlo kvalitetna i u skladu s onom navedenom u Delegiranoj uredbi Komisije (EU) 2015/61 (9) te korektivnim faktorima koji se na tu imovinu primjenjuju na temelju te Delegirane uredbe. Kako bi se uzele u obzir razlike u profilima likvidnosti investicijskih društava u odnosu na kreditne institucije, na popis odgovarajuće likvidne imovine trebalo bi dodati neopterećena vlastita novčana sredstva i kratkoročne depozite investicijskog društva (koja ne bi trebala uključivati novčana sredstva klijenta ili financijske instrumente koji pripadaju klijentima) te određene financijske instrumente za koje postoji likvidno tržište. Ako nisu izuzeta od likvidnosnih zahtjeva, mala i nepovezana investicijska društva te investicijska društva koja nemaju licenciju za obavljanje aktivnosti trgovanja ili pružanje usluge pokroviteljstva mogla bi dodatno uključiti kao svoju likvidnu imovinu stavke potraživanja od kupaca i naknada ili provizija koja dospijevaju u roku od 30 dana, pod uvjetom da te stavke ne premašuju jednu trećinu minimalnog likvidnosnog zahtjeva, da se ne ubrajaju u dodatne likvidnosne zahtjeve koje je nametnulo nadležno tijelo te da podliježu korektivnom faktoru od 50 %.

U iznimnim bi okolnostima investicijskim društvima trebalo dopustiti da padnu ispod traženog praga zbog unovčenja svoje likvidne imovine radi pokrivanja likvidnosnih zahtjeva, pod uvjetom da o tome odmah obavijeste nadležno tijelo. Sva financijska jamstva koja su dana klijentima zbog čije bi aktivacije mogle nastati veće likvidnosne potrebe trebala bi smanjiti iznos dostupne likvidne imovine za najmanje 1,6 % ukupne vrijednosti takvih jamstava. Kako bi se osiguralo da su zahtjevi razmjerni prirodi, opsegu i složenosti poslova investicijskih društava i da su investicijskim društvima lako dostupni u okviru područja primjene ove Uredbe, naknadno bi trebalo provesti preispitivanje u pogledu prikladnosti likvidne imovine koja ispunjava minimalan likvidnosni zahtjev, uključujući stalno usklađivanje s onom navedenom u Delegiranoj uredbi (EU) 2015/61 te korektivnim faktorima koji se na tu imovinu primjenjuju na temelju te delegirane uredbe.

(29)

Trebalo bi izraditi odgovarajući proporcionalni regulatorni okvir za izvješćivanje u vezi s novim bonitetnim režimom koji bi trebalo pažljivo prilagoditi poslovanju investicijskih društava i zahtjevima bonitetnog okvira. Izvještajni zahtjevi za investicijska društva trebali bi se odnositi na razinu i sastav njihova regulatornog kapitala, njihove kapitalne zahtjeve, osnovu za izračun njihovih kapitalnih zahtjeva, profil njihovih aktivnosti i veličinu u odnosu na parametre prema kojima se investicijska društva smatraju malim i nepovezanima, njihove likvidnosne zahtjeve i postupanje u skladu s odredbama o koncentracijskom riziku. Mala i nepovezana investicijska društva trebalo bi izuzeti od izvješćivanja o koncentracijskom riziku te bi se od njih trebalo zahtijevati da o likvidnosnim zahtjevima izvješćuju samo kada se ti zahtjevi odnose na njih. Europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo) osnovano Uredbom (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (10) (EBA) trebalo bi izraditi nacrt provedbenih tehničkih standarda kojima bi se pobliže odredili detaljni obrasci i mehanizmi tog regulatornog izvješćivanja i odredili obrasci za objavu regulatornog kapitala. Ti bi standardi trebali biti proporcionalni veličini i složenosti različitih investicijskih društava te bi se posebno trebalo uzeti u obzir smatraju li se investicijska društva malim i nepovezanima.

(30)

Kao bi svojim ulagateljima i širim tržištima pružili transparentnost, investicijska društva koja se ne smatraju malim i nepovezanima trebala bi javno objaviti podatke o svojoj razini regulatornog kapitala, kapitalnim zahtjevima, sustavima upravljanja te politikama i praksama primitaka. Zahtjevi o javnoj objavi ne bi se trebali primjenjivati na mala i nepovezana investicijska društva osim ako izdaju instrumente dodatnog osnovnog kapitala, radi transparentnosti za ulagatelje u te instrumente.

(31)

Investicijska društva trebala bi primjenjivati rodno neutralnu politiku primitaka, u skladu s načelom iz članka 157. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU). Trebalo bi pojasniti objave u pogledu primitaka. Zahtjevi za objavu u pogledu primitaka kako su utvrđeni u ovoj Uredbi trebali bi biti usklađeni s ciljevima pravila o primicima, odnosno da se utvrde i održe politike i prakse u pogledu primitaka koje su u skladu s učinkovitim upravljanjem rizicima za kategorije osoblja čije profesionalne aktivnosti imaju znatan učinak na profil rizičnosti investicijskih društava. Nadalje, od investicijskih društava koja koriste odstupanje od određenih pravila o primicima trebalo bi zahtijevati da objavljuju informacije koje se odnose na takvo odstupanje.

(32)

Kako bi se olakšao prijelaz investicijskih društava sa zahtjeva iz Uredbe (EU) br. 575/2013 i Direktive 2013/36/EU na zahtjeve iz ove Uredbe i Direktive (EU) 2019/2034, primjereno je osigurati odgovarajuće prijelazne mjere. Konkretno, u razdoblju od pet godina od datuma početka primjene ove Uredbe investicijska društva čiji bi se kapitalni zahtjevi u skladu s ovom Uredbom više nego udvostručili u usporedbi s njihovim kapitalnim zahtjevom na temelju Uredbe (EU) br. 575/2013 i Direktive 2013/36/EU trebala bi moći ublažiti učinke potencijalnih povećanja tako što bi ograničila kapitalni zahtjev na dvostruku vrijednost njihova relevantnog kapitalnog zahtjeva u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013 i Direktivom 2013/36/EU.

(33)

Da se nova investicijska društva sličnog profila kao i postojeća investicijska društva ne bi dovelo u nepovoljan položaj, u razdoblju od pet godina od datuma početka primjene ove Uredbe investicijska društva na koja se nikada nisu primjenjivali kapitalni zahtjevi na temelju Uredbe (EU) br. 575/2013 i Direktive 2013/36/EU trebala bi moći ograničiti svoje kapitalne zahtjeve na temelju ove Uredbe na dvostruku vrijednost njihova zahtjeva za fiksne opće troškove.

(34)

Jednako tako, investicijska društva koja su podlijegala samo zahtjevu za inicijalni kapital na temelju Uredbe (EU) br. 575/2013 i Direktive 2013/36/EU i čiji bi se kapitalni zahtjevi na temelju ove Uredbe više nego udvostručili u usporedbi s njihovom situacijom na temelju Uredbe (EU) br. 575/2013 i Direktive 2013/36/EU trebala bi moći u razdoblju od pet godina od datuma početka primjene ove Uredbe ograničiti svoje kapitalne zahtjeve na temelju ove Uredbe na dvostruku vrijednost njihova zahtjeva za inicijalni kapital na temelju Uredbe (EU) br. 575/2013 i Direktive 2013/36/EU, osim lokalnih pravnih osoba iz članka 4. stavka 1. točke 2. podtočke (b) Uredbe (EU) br. 575/2013, kako je izmijenjena Uredbom (EU) 2019/876, na koje bi se trebao primjenjivati prijelazni kapitalni zahtjev koji odražava njihovu veću razinu rizičnosti. Za potrebe proporcionalnosti, specifični prijelazni kapitalni zahtjevi trebali bi biti predviđeni za manja investicijska društva i ona koja pružaju ograničen opseg investicijskih usluga ako ne bi ostvarivala korist od ograničenja kapitalnih zahtjeva na temelju ove Uredbe na dvostruku vrijednost njihova zahtjeva za inicijalni kapital na temelju Uredbe (EU) br. 575/2013, kako je izmijenjena Uredbom (EU) 2019/630 Europskog parlamenta i Vijeća (11), i Direktive 2013/36/EU, kako je izmijenjena Direktivom (EU) 2019/878 Europskog parlamenta i Vijeća (12), a čiji bi se obvezujući kapitalni zahtjev na temelju ove Uredbe povećao u usporedbi s njihovom situacijom na temelju Uredbe (EU) br. 575/2013, kako je izmijenjena Uredbom (EU) 2019/630.

(35)

Te prijelazne mjere trebale bi, ovisno o slučaju, biti dostupne i investicijskim društvima iz Uredbe (EU) br. 575/2013 članka 498., čime se ta investicijska društva izuzimaju od kapitalnih zahtjeva na temelju te uredbe, dok zahtjevi za inicijalni kapital za ta investicijska društva ovise o investicijskim uslugama koje pružaju ili aktivnostima koje obavljaju. U razdoblju od pet godina od datuma početka primjene ove Uredbe njihovi kapitalni zahtjevi na temelju prijelaznih odredaba iz ove Uredbe trebali bi se izračunavati uzimajući u obzir te primjenjive razine.

(36)

U razdoblju od pet godina od datuma početka primjene ove Uredbe ili do datuma primjene donesenih izmjena Uredbe (EU) br. 575/2013 i Direktive 2013/36/EU u pogledu kapitalnih zahtjeva za tržišni rizik na temelju dijela trećeg glave IV. poglavlja 1.a i 1.b Uredbe (EU) br. 575/2013, kako je izmijenjena Uredbom (EU) 2019/876, ovisno o tome što nastupi kasnije, investicijska društva na koja se primjenjuju odgovarajuće odredbe iz ove Uredbe trebala bi nastaviti izračunavati svoj kapitalni zahtjev za knjigu trgovanja u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013, kako je izmijenjena Uredbom (EU) 2019/630.

(37)

Najveća investicijska društva koja pružaju ključne usluge na tržištima za velike klijente i usluge investicijskog bankarstva (trgovanje financijskim instrumentima za vlastiti račun ili pružanje usluge pokroviteljstva odnosno prodaje financijskih instrumenata uz obvezu otkupa) imaju slične poslovne modele i profile rizičnosti kao i značajne kreditne institucije. Ta su društva zbog svojih aktivnosti izložena kreditnom riziku, uglavnom u obliku kreditnog rizika druge ugovorne strane, te tržišnom riziku zbog pozicija koje preuzimaju za vlastiti račun, bez obzira na to jesu li povezane s klijentima ili nisu. Ona kao takva i zbog svoje veličine i sistemskog značaja predstavljaju rizik za financijsku stabilnost.

(38)

Ta velika investicijska društva dodatan su izazov za nacionalna nadležna tijela u pogledu provedbe učinkovitoga bonitetnog nadzora. Iako najveća investicijska društva pružaju prekogranične usluge investicijskog bankarstva znatnih razmjera, ona kao investicijska društva podliježu bonitetnom nadzoru nadležnih tijela koja su imenovana na temelju Direktive 2014/65/EU i koja nisu nužno ista nadležna tijela imenovana na temelju Direktive 2013/36/EU. To bi moglo stvoriti nejednake uvjete pri primjeni Uredbe (EU) br. 575/2013 i Direktive 2013/36/EU u Uniji i sprečava nadležna tijela koja provode nadzor da steknu cjelokupan bonitetni uvid koji je ključan za učinkovito rješavanje rizika povezanih s velikim prekograničnim investicijskim društvima. Zbog toga bonitetni bi nadzor mogao postati manje učinkovit te bi mogao narušiti tržišno natjecanje u Uniji. Stoga bi najvećim investicijskim društvima trebalo dati status kreditnih institucija radi sinergije u pogledu nadzora prekograničnog poslovanja na tržištu za velike klijente u skupini subjekata iste razine, promicanja jednakih uvjeta i omogućavanja usklađenog nadzora u svim skupinama.

(39)

Ta investicijska društva, postajući kreditne institucije, trebala bi stoga nastaviti podlijegati Uredbi (EU) br. 575/2013 i Direktivi 2013/36/EU te nadzoru tijela nadležnih za kreditne institucije, uključujući Europsku središnju banku u okviru jedinstvenog nadzornog mehanizma. Time bi se osigurala usklađena i učinkovita provedba bonitetnog nadzora kreditnih institucija te ujednačena primjena jedinstvenih pravila za financijske usluge na sve kreditne institucije zbog njihove sistemske važnosti. Kako bi se spriječila regulatorna arbitraža i umanjili rizici zaobilaženja pravila, nadležna tijela trebala bi izbjegavati situacije u kojima bi potencijalno sistemske grupe strukturirale svoje poslovanje tako da ne prekorače pragove iz članka 4. stavka 1. točke 1. podtočke (b) Uredbe (EU) br. 575/2013 i da zaobiđu obvezu podnošenja zahtjeva za izdavanje odobrenja za rad kao kreditne institucije na temelju članka 8.a Direktive 2013/36/EU.

(40)

Velikim investicijskim društvima pretvorenima u kreditne institucije trebalo bi biti dopušteno primati depozite ili ostala povratna sredstva od javnosti te odobravati kredite za vlastiti račun tek nakon što dobiju odobrenje za te aktivnosti u skladu s Direktivom 2013/36/EU. Provođenje svih takvih aktivnosti, uključujući primanje depozita ili ostalih povratnih sredstava od javnosti te odobravanje kredita za vlastiti račun, ne bi trebalo biti nužan uvjet da bi se društva smatralo kreditnim institucijama. Izmjena definicije kreditne institucije uvedenom ovom Uredbom stoga ne bi smjela dovoditi u pitanje nacionalne sustave za izdavanje odobrenja koje države članice provode u skladu s Direktivama 2013/36/EU i (EU) 2019/2034, uključujući sve odredbe koje države članice mogu smatrati primjerenima za potrebe pojašnjavanja aktivnosti koje je velikim investicijskim društvima obuhvaćenima izmijenjenom definicijom kreditnih institucija dopušteno obavljati.

(41)

Osim toga, nadzorom kreditnih institucija na konsolidiranoj osnovi želi se, među ostalim, osigurati stabilnost financijskog sustava, i on bi se radi učinkovitosti trebao primjenjivati na sve grupe, uključujući i one čije matično društvo nije kreditna institucija ili investicijsko društvo. Stoga bi se na sve kreditne institucije, uključujući i one koje su ranije imale status investicijskih društava, trebala primjenjivati pravila o nadzoru matičnog društva na pojedinačnoj i konsolidiranoj osnovi koji obavljaju nadležna tijela na temelju Direktive 2013/36/EU glave VII. poglavlja 3. odjeljka I.

(42)

Nadalje, moguće je da velika investicijska društva koja nisu sistemski važna, ali koja trguju financijskim instrumentima za vlastiti račun, pružaju uslugu pokroviteljstva ili prodaje financijskih instrumenata uz obvezu otkupa imaju poslovne modele i profile rizičnosti slične onima drugih sistemskih institucija. S obzirom na njihovu veličinu i aktivnosti moguće je da takva investicijska društva predstavljaju određene rizike za financijsku stabilnost i, iako se njihova konverzija u kreditne institucije ne smatra prikladnom s obzirom na njihovu prirodu i složenost, na njih bi se i dalje trebao primjenjivati isti bonitetni tretman kao na kreditne institucije. Kako bi se spriječila regulatorna arbitraža i umanjili rizici zaobilaženja pravila, nadležna tijela trebala bi izbjegavati i situacije u kojima investicijska društva strukturiraju svoje poslovanje tako da ne prekorače prag od 15 milijardi EUR u vezi s ukupnom vrijednošću imovine na individualnoj razini ili na razini grupe ili da neopravdano ograniče ovlast nadležnih tijela da podvrgnu investicijska društva zahtjevima Uredbe (EU) br. 575/2013 i usklađenosti s bonitetnim zahtjevima Direktive 2013/36/EU, u skladu s člankom 5. Direktive (EU) 2019/2034.

(43)

Uredbom (EU) br. 600/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (13) u Uniji su uvedeni usklađeni propisi za odobravanje pristupa društvima iz trećih zemalja koja pružaju investicijske usluge ili aktivnosti kvalificiranim nalogodavateljima i profesionalnim klijentima s poslovnim nastanom u Uniji. Pristup unutarnjem tržištu uvjetovan je Komisijinom odlukom o istovjetnosti i registracijom društva iz treće zemlje od strane europskog nadzornog tijela (Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala) osnovanog Uredbom (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (14) (ESMA). Važno je da se istovjetnost procjenjuje na temelju relevantnog primjenjivog prava Unije te da postoje učinkoviti instrumenti za praćenje uvjeta za donošenje odluke o istovjetnosti. Stoga bi od društava iz trećih zemalja trebalo zahtijevati da ESMA-i jedanput godišnje dostavljaju informacije o vrsti i opsegu usluga i aktivnosti koje pružaju u Uniji. Trebalo bi unaprijediti i suradnju u području nadzora u vezi s praćenjem, provedbom i ispunjavanjem uvjeta za istovjetnost.

(44)

Kako bi se zajamčili jednaki uvjeti i poticala transparentnost tržišta Unije, Uredbu (EU) br. 600/2014 trebalo bi izmijeniti kako bi ponude, poboljšanja cijena i transakcijske cijene sistematskih internalizatora podlijegali sustavu pomaka cijena kada trguju sa svim veličinama kotacija. Stoga bi se i na prošireno područje primjene Uredbe (EU) br. 600/2014 trebali primjenjivati trenutno važeći regulatorni tehnički standardi koji se odnose na sustav pomaka cijene.

(45)

Kako bi se osigurala zaštita ulagatelja te cjelovitost i stabilnost financijskih tržišta u Uniji, Komisija bi pri donošenju odluke o istovjetnosti trebala uzeti u obzir potencijalne rizike koji bi mogli nastati zbog usluga i aktivnosti koje bi ta društva iz trećih zemalja pružala u Uniji nakon te odluke. Njihovu sistemsku važnost trebalo bi razmatrati na temelju kriterija kao što je sličnost vrste i opsega usluga koje pružaju i aktivnosti koje obavljaju dotična društva iz trećih zemalja. Komisija bi u tu istu svrhu trebala moći uzimati u obzir je li u okviru relevantne politike Unije treća zemlja utvrđena kao nekooperativna jurisdikcija u porezne svrhe ili kao visokorizična treća zemlja u skladu s člankom 9. stavkom 2. Direktive (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća (15). Komisija bi posebne bonitetne zahtjeve, organizacijske zahtjeve ili zahtjeve u pogledu poslovnog ponašanja trebala smatrati istovrijednima samo ako se postiže isti učinak. Nadalje, Komisija bi, prema potrebi, trebala moći donositi odluke o istovrijednosti ograničene na posebne usluge i aktivnosti ili kategorije usluga i aktivnosti navedenih u odjeljku A Priloga I. Direktivi 2014/65/EU.

(46)

Uz sudjelovanje ESMA-e, EBA je objavila izvješće na temelju detaljne analize, prikupljenih podataka i savjetovanja o nestandardiziranom bonitetnom režimu za sva nesistemska investicijska društva koje je osnova za revidirani bonitetni okvir za investicijska društva.

(47)

Kako bi se osigurala usklađena primjena ove Uredbe, EBA bi trebala izraditi nacrt regulatornih tehničkih standarda radi pobližeg određivanja područja primjene i metoda za bonitetnu konsolidaciju grupe investicijskog društva, načina izračuna fiksnih općih troškova, mjerenja faktora K, pojma odvojenih računa u vezi s novčanim sredstvima klijenta, prilagodbe koeficijenata K-DTF u uvjetima tržišnog stresa, izračuna u svrhu određivanja kapitalnih zahtjeva jednakih ukupnoj marži koju članovi sustava poravnavanja zahtijevaju, obrazaca za javne objave, između ostalog u pogledu investicijske politike investicijskih društava, i regulatorno izvješćivanje na temelju ove Uredbe te informacija koje treba dostaviti nadležnim tijelima u vezi s pragovima za zahtijevanje odobrenja kao kreditna institucija. Komisija bi trebala biti ovlaštena dopuniti ovu Uredbu donošenjem regulatornih tehničkih standarda koje sastavlja EBA putem delegiranih akata na temelju članka 290. UFEU-a i u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010. Komisija i EBA trebale bi osigurati da te regulatorne tehničke standarde i zahtjeve mogu primijeniti sva dotična investicijska društva na način koji je proporcionalan vrsti, opsegu i složenosti tih investicijskih društava i njihovih aktivnosti.

(48)

Komisiju bi također trebalo ovlastiti za donošenje provedbenih tehničkih standarda koje su sastavile EBA i ESMA putem provedbenih akata na temelju članka 291. UFEU-a i u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010 i člankom 15. Uredbe br. 1095/2010.

(49)

Kako bi se osigurala ujednačena primjena ove Uredbe i uzela u obzir kretanja na financijskim tržištima, Komisiji bi trebalo delegirati ovlasti za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a radi dopunjavanja ove Uredbe pojašnjavanjem definicija u ovoj Uredbi. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016 (16). Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na izradu delegiranih akata.

(50)

Kako bi se osigurala pravna sigurnost i izbjegla preklapanja između postojećeg bonitetnog okvira primjenjiva na kreditne institucije i na investicijska društva i ove Uredbe, Uredbu (EU) br. 575/2013 i Direktivu 2013/36/EU trebalo bi izmijeniti kako bi se iz njihova područja primjene uklonila investicijska društva. Međutim, na investicijska društva koja su dio bankarske grupe i dalje bi se trebale primjenjivati one odredbe iz Uredbe (EU) br. 575/2013 i Direktive 2013/36/EU koje su relevantne za bankarsku grupu, kao na primjer odredbe o posredničkom matičnom društvu iz EU-a iz članka 21.b Direktive 2013/36/EU i pravila o bonitetnoj konsolidaciji iz dijela prvoga glave II. poglavlja 2. Uredbe (EU) br. 575/2013.

(51)

S obzirom na to da cilj ove Uredbe, to jest utvrđivanje učinkovitog i proporcionalnog bonitetnog okvira kojim se osigurava da investicijska društva koja imaju odobrenje za rad u Uniji posluju na dobroj financijskoj osnovi i da se njima uredno upravlja, te, prema potrebi, u najboljem interesu njihovih klijenata, ne mogu dostatno ostvariti države članice nego se zbog svojeg opsega i učinaka on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja,

(1)

Strogi bonitetni nadzor sastavni je dio regulatornih uvjeta u kojima financijske institucije pružaju usluge u Uniji. Bonitetni tretman investicijskih društava i kreditnih institucija i nadzor nad njima uređen je Uredbom (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (4) i Direktivom 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća (5) i, a izdavanje odobrenja za rad i drugi zahtjevi u pogledu njihove organizacije i poslovanja utvrđeni su Direktivom 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća (6).

(2)

Postojeći bonitetni režimi na temelju Uredbe (EU) br. 575/2013 i Direktive 2013/36/EU uglavnom se temelje na uzastopnim verzijama međunarodnih regulatornih standarda koje je za velike bankarske grupe utvrdio Bazelski odbor za nadzor banaka i samo djelomično obuhvaćaju posebne rizike svojstvene različitim djelatnostima velikog broja investicijskih društava. Specifične slabe točke i rizike svojstvene tim investicijskim društvima trebalo bi stoga dodatno obuhvatiti učinkovitim, odgovarajućim i razmjernim bonitetnim aranžmanima na razini Unije, kojima se pomaže osigurati jednake uvjete u cijeloj Uniji što jamči učinkovit bonitetni nadzor zadržavajući pritom troškove usklađenja pod kontrolom, te kojima se osigurava dovoljna količina kapitala za pokriće rizika investicijskih društava.

(3)

Dobrim bonitetnim nadzorom trebalo bi osigurati primjereno upravljanje investicijskim društvima u najboljem interesu njihovih klijenata. On bi trebao uzimati u obzir vjerojatnost da investicijska društva i njihovi klijenti preuzmu pretjerane rizike te različite razine rizika koji preuzimaju i koji predstavljaju investicijska društva. Isto tako, cilj takvog bonitetnog nadzora trebao bi biti sprječavanje nametanja neproporcionalnog administrativnog opterećenja investicijskih društava. Takav bonitetni nadzor istodobno bi trebao omogućiti postizanje ravnoteže između jamčenja sigurnosti i pouzdanosti investicijskih društava te izbjegavanja prekomjernih troškova kojima bi se moglo ugroziti održivost njihovih poslovnih aktivnosti.

(4)

Mnogi zahtjevi koji proizlaze iz okvira Uredbe (EU) br. 575/2013 i Direktive 2013/36/EU uvedeni su kako bi se obuhvatili rizici s kojima se uobičajeno suočavaju kreditne institucije. U skladu s time, postojeći zahtjevi uglavnom su prilagođeni tako da se očuva kreditni kapacitet kreditnih institucija u svim gospodarskim ciklusima i zaštite deponenti i porezni obveznici u slučaju eventualne propasti te im cilj nije obuhvatiti sve različite profile rizičnosti investicijskih društava. Investicijska društva nemaju velike portfelje kredita za građanstvo i poduzeća te ne primaju depozite. Vjerojatnost da će njihova propast imati štetan utjecaj na ukupnu financijsku stabilnost manja je nego u slučaju kreditnih institucija, no investicijska društva i dalje predstavljaju rizik koji je potrebno urediti s pomoću čvrstog okvira. Rizici s kojima se suočava većina investicijskih društava i rizici koje ta društva predstavljaju stoga su znatno drugačiji od rizika s kojima se suočavaju i koje predstavljaju kreditne institucije i ta bi se razlika trebala jasno odraziti u bonitetnom okviru Unije.

(5)

Razlikama u primjeni postojećeg bonitetnog okvira u različitim državama članicama narušava se ravnopravne uvjete za investicijska društva u Uniji, čime se ulagateljima ometa pristup novim mogućnostima i boljim načinima upravljanja njihovim rizicima. Te razlike proizlaze iz cjelokupne složenosti primjene okvira na različita investicijska društva ovisno o uslugama koje ona pružaju, pri čemu neka nacionalna tijela u nacionalnom zakonodavstvu ili praksi tu primjenu prilagođavaju ili pojednostavnjuju. S obzirom na to da se postojećim bonitetnim okvirom ne obuhvaća sve rizike s kojima se suočavaju i koje predstavljaju neke vrste investicijskih društava, na određena investicijska društva u nekim državama članicama primijenjeni su veliki kapitalni dodatci. Trebalo bi utvrditi ujednačene odredbe o rješavanju tih rizika kako bi se osigurao usklađen bonitetni nadzor investicijskih društava u cijeloj Uniji.

(6)

Stoga je potreban poseban bonitetni režim za investicijska društva koja na temelju svoje veličine i svoje povezanosti s ostalim financijskim i gospodarskim akterima nisu sistemska. Na sistemska investicijska društva trebao bi se, međutim, i dalje primjenjivati postojeći bonitetni okvir utvrđen Uredbom (EU) br. 575/2013 i Direktivom 2013/36/EU. Ta investicijska društva vrsta su investicijskih društava na koja se trenutačno primjenjuje okvir utvrđen u Uredbi (EU) br. 575/2013 i Direktivi 2013/36/EU i na koja se ne primjenjuju namjenska izuzeća od bilo kojeg od njihovih glavnih zahtjeva. Poslovni modeli i profili rizičnosti najvećih i međusobno najviše povezanih investicijskih društava slični su onima značajnih kreditnih institucija. Ona pružaju usluge nalik bankovnim uslugama i preuzimaju znatne rizike. Osim toga, veličina sistemskih investicijskih društava, te njihovi poslovni modeli i profili rizičnosti predstavljaju jednaku prijetnju stabilnom i urednom funkcioniranju financijskih tržišta kao i velike kreditne institucije. Stoga je primjereno da se na ta investicijska društva i dalje primjenjuju odredbe iz Uredbe (EU) br. 575/2013 i Direktive 2013/36/EU.

(7)

Moguće je da investicijska društva koja trguju financijskim instrumentima za vlastiti račun, koja pružaju uslugu pokroviteljstva financijskih instrumenata ili prodaje financijskih instrumenata uz obvezu otkupa znatnih razmjera, ili koja su članovi sustava poravnanja u središnjim drugim ugovornim stranama, imaju poslovne modele i profile rizičnosti koji su slični onima kreditnih institucija. S obzirom na njihovu veličinu i aktivnosti, moguće je da takva investicijska društva predstavljaju rizike za financijsku stabilnost usporedive s kreditnim institucijama. Nadležna tijela trebala bi biti u mogućnosti od njih zatražiti da i dalje podliježu jednakom bonitetnom tretmanu kao i kreditne institucije koje pripadaju u područje primjene Uredbe (EU) br. 575/2013 i da budu usklađena s bonitetnim nadzorom iz Direktive 2013/36/EU.

(8)

U nekim državama članicama tijela nadležna za bonitetni nadzor investicijskih društava mogu biti različita od tijela koja su nadležna za nadzor ponašanja na tržištu. Stoga je potrebno uspostaviti mehanizam suradnje i razmjene informacija između tih tijela kako bi se osiguralo usklađeni bonitetni nadzor investicijskih društava u cijeloj Uniji koji funkcionira brzo i učinkovito.

(9)

Investicijsko društvo može trgovati putem člana sustava poravnanja u drugoj državi članici. Kada to čini trebalo bi uspostaviti mehanizam za razmjenu informacija između relevantnih nadležnih tijela u različitim državama članicama. Takav bi mehanizam trebao omogućivati dijeljenje informacija između nadležnog tijela za bonitetni nadzor investicijskog društva i tijela koje nadgleda člana sustava poravnanja odnosno tijela koje nadzire središnju drugu ugovornu stranu o modelu i parametrima koji se upotrebljavaju za izračun zahtjeva za utvrđivanje marže investicijskog društva ako se ta metoda izračuna upotrebljava kao temelj za izračun kapitalnih zahtjeva investicijskog društva.

(10)

Kako bi se olakšalo usklađivanje nadzornih standarda i praksi u Uniji, europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo) osnovano Uredbom (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (7) (EBA), trebalo bi u bliskoj suradnji s europskim nadzornim tijelom (Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala) osnovanim Uredbom (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (8) (ESMA) i dalje zadržati primarnu nadležnost za koordinaciju i konvergenciju nadzornih praksi u području bonitetnog nadzora nad investicijskim društvima u Europskom sustavu financijskog nadzora (ESFS).

(11)

Propisana razina inicijalnoga kapitala investicijskog društva trebala bi biti utemeljena na uslugama i aktivnostima koje to investicijsko društvo ima odobrenje pružati, odnosno obavljati, u skladu s Direktivom 2014/65/EU. Mogućnost da države članice u posebnim situacijama smanje propisanu razinu inicijalnog kapitala kako je predviđeno u Direktivi 2013/36/EU, s jedne strane, i neujednačena provedba te direktive, s druge strane, doveli su do različitih propisanih razina inicijalnoga kapitala u Uniji. Kako bi se ta rascjepkanost uklonila, trebalo bi uskladiti propisanu razinu inicijalnoga kapitala za sva investicijska društva u Uniji. Kako bi se smanjile prepreke za ulazak na tržište koje trenutačno postoje za multilateralne trgovinske platforme (MTP-ovi) ili organizirane trgovinske platforme (OTP-ovi), inicijalni kapital investicijskih društava koja djeluju kao MTP ili OTP trebalo bi odrediti na razinu iz ove Direktive. Ako je investicijskom društvu koje ima odobrenje za rad kao OTP dopušteno i trgovanje za vlastiti račun pod uvjetima iz članka 20. Direktive 2014/65/EU njegov inicijalni kapital trebalo bi odrediti na razinu iz ove Direktive.

(12)

Iako investicijska društva više ne bi trebala biti uključena u područje primjene Uredbe (EU) br. 575/2013 ili Direktive 2013/36/EU, određeni pojmovi koji se upotrebljavaju u tih zakonodavnih akata i dalje bi trebali zadržati svoje utvrđeno značenje. Kako bi se omogućilo i olakšalo dosljedno tumačenje pri upotrebi tih pojmova u pravnim aktima Unije, upućivanja u tim aktima na inicijalni kapital investicijskih društava, nadzorne ovlasti nadležnih tijela za investicijska društva, postupak procjene adekvatnosti internoga kapitala investicijskih društava, postupak nadzorne provjere i ocjene investicijskih društava od strane nadležnih tijela te odredbe o upravljanju i primicima koje se primjenjuju na investicijska društva, trebalo bi tumačiti kao upućivanja na odgovarajuće odredbe ove Direktive.

(13)

Za pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta potrebno je da za bonitetni nadzor investicijskog društva, posebno u vezi s njegovom solventnošću i financijskom stabilnošću, bude odgovorno nadležno tijelo njegove matične države članice. Kako bi se također ostvario učinkovit nadzor nad investicijskim društvima u drugim državama članicama u kojima investicijsko društvo pruža usluge ili ima podružnicu, trebalo bi osigurati blisku suradnju i razmjenu informacija s nadležnim tijelima tih država članica.

(14)

Za potrebe informiranja i nadzora, a posebno za osiguranje stabilnosti financijskog sustava, nadležna tijela država članica domaćina trebala bi biti u mogućnosti na pojedinačnoj osnovi obavljati izravne provjere i obavljati inspekcije aktivnosti podružnica investicijskih društava na svojem državnom području te zahtijevati informacije o aktivnostima tih podružnica. Međutim nadzorne mjere za te podružnice trebale bi i dalje biti odgovornost matične države članice.

(15)

Kako bi se zaštitile komercijalno osjetljive informacije, nadležna bi se tijela pri izvršavanju svojih nadzornih zadaća i pri razmjeni povjerljivih informacija trebala pridržavati pravila čuvanja poslovne tajne.

(16)

Radi jačanja bonitetnog nadzora nad investicijskim društvima i zaštite klijenata investicijskih društava, revizori bi svoju provjeru trebali provesti nepristrano i bez odgađanja izvijestiti nadležna tijela o činjenicama koje bi mogle ozbiljno utjecati na financijski položaj investicijskog društva ili na njegovu administrativnu i računovodstvenu organizaciju.

(17)

Za potrebe ove Direktive, obradu osobnih podataka trebalo bi provoditi u skladu s Uredbom (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća (9) te Uredbom (EU) br. 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća. (10) Posebno u slučajevima kada se ovom Direktivom omogućuje razmjena osobnih podataka s trećim zemljama, trebalo bi primjenjivati relevantne odredbe poglavlja V. Uredbe (EU) 2016/679 i poglavlje V. Uredbe (EU) 2018/1725.

(18)

Kako bi se osigurala usklađenost s obvezama utvrđenima u ovoj Direktivi i Uredbi (EU) 2019/2033 od Europskog parlamenta i Vijeća (11) države članice trebale bi predvidjeti administrativne sankcije i druge administrativne mjere koje su učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće. Kako bi se osiguralo da administrativne sankcije imaju odvraćajući učinak, trebalo bi ih objaviti, osim u određenim pomno definiranim slučajevima. Kako bi se klijentima i ulagateljima omogućilo da donesu informiranu odluku u vezi s mogućnostima ulaganja, ti klijenti i ulagatelji trebali bi imati pristup informacijama o administrativnim sankcijama i drugim administrativnim mjerama koje su izrečene investicijskim društvima.

(19)

Radi otkrivanja kršenja nacionalnih propisa kojima se prenosi ova Direktiva i kršenja Uredbe (EU) 2019/2033, države članice trebale bi imati potrebne istražne ovlasti te bi trebale uspostaviti djelotvorne i brze mehanizme za prijavljivanje potencijalnih ili stvarnih kršenja propisa.

(20)

Investicijska društva koja se ne smatraju malima i nepovezanima trebala bi imati dostupan interni kapital koji je adekvatan u smislu količine, kvalitete i raspodjele, kako bi se obuhvatilo posebne rizike kojima su izložena ili bi mogla biti izložena. Nadležna tijela trebala bi osigurati da investicijska društva imaju uspostavljene odgovarajuće strategije i postupke za procjenu i održavanje adekvatnosti svojeg internoga kapitala. Nadležna tijela trebala bi također biti u mogućnosti od malih i nepovezanih investicijskih društava zahtijevati primjenu sličnih zahtjeva prema potrebi.

(21)

Ovlasti za nadzornu provjeru i ocjenu i dalje bi trebale biti važan regulatorni alat kojim se nadležnim tijelima omogućuje procjena kvalitativnih elemenata, među ostalim internog upravljanja i kontrola, postupaka i procedura za upravljanje rizikom te, prema potrebi, određivanje dodatnih zahtjeva, među ostalim posebno u vezi sa kapitalnim zahtjevima i likvidnosnim zahtjevima, posebno za investicijska društva koja se ne smatraju malima i nepovezanima, i kada nadležno tijelo smatra to opravdanim i prikladnim i za mala i nepovezana investicijska društva.

(22)

Načelo jednakih plaća radnika i radnica za jednak rad ili rad jednake vrijednosti utvrđeno je u članku 157. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU). Investicijska bi društva to načelo trebala dosljedno primjenjivati. Kako bi se uskladilo primitke s profilom rizičnosti investicijskih društava i zajamčilo ravnopravne uvjete, na investicijska društva trebalo bi primjenjivati jasna načela u pogledu sustava korporativnog upravljanja i pravila o primicima koja su rodno neutralna i kojima se uzimaju obzir razlike između kreditnih institucija i investicijskih društava. Mala i nepovezana investicijska društva trebala bi međutim biti izuzeta iz tih pravila jer su odredbe o primicima i korporativnom upravljanju utvrđene u Direktivi 2014/65/EU dostatno opsežne za te vrste investicijskih društava.

(23)

Isto tako, u izvješću Komisije od 28. srpnja 2016. o ocjeni pravila o primicima iz Direktive 2013/36/EU i Uredbe (EU) br. 575/2013 dokazano je da zahtjevi o odgodi i isplati u instrumentima utvrđeni Direktivom 2013/36/EU nisu primjereni za mala i jednostavna investicijska društva ili osoblje s niskim iznosima varijabilnih primitaka. Kako bi se osigurala nadzorna konvergencija i ravnopravni uvjeti, potrebni su jasni, dosljedni i usklađeni kriteriji na temelju kojih se može utvrditi koja su investicijska društva i pojedinci izuzeti od tih zahtjeva. S obzirom na važnu ulogu koju osobe koje ostvaruju veliku zaradu imaju u upravljanju poslovanjem i dugoročnoj uspješnosti investicijskih društava, potrebno je osigurati učinkovit nadzor prakse i trendova primitaka koji se odnose na osobe koje ostvaruju veliku zaradu. Stoga bi nadležna tijela trebala biti u mogućnosti pratiti primitke osoba koje ostvaruju veliku zaradu.

(24)

Primjereno je i investicijskim društvima ponuditi određenu fleksibilnost u pogledu načina na koji investicijska društva koriste svoje negotovinske instrumente za plaćanje varijabilnih primitaka, pod uvjetom da ti instrumenti učinkovito ostvaruju cilj usklađivanja interesa osoblja i interesa različitih dionika, kao što su dioničari i vjerovnici, te doprinose usklađivanju varijabilnih primitaka s profilom rizičnosti investicijskog društva.

(25)

Prihodi investicijskih društava u obliku naknada, provizija i drugih prihoda za pružanje različitih investicijskih usluga vrlo su promjenjivi. Ograničavanje varijabilnog dijela primitaka na udio fiksnog dijela primitaka utjecalo bi na sposobnost investicijskog društva da smanji primitke u vremenima nižih prihoda te bi moglo uzrokovati povećanje fiksne troškovne osnovice investicijskog društva, što bi zauzvrat dovelo do rizika za sposobnost investicijskog društva da opstane u razdoblju gospodarskog pada ili nižih prihoda. Kako bi se ti rizici izbjegli, ne bi trebalo propisivati jedinstveni maksimalni omjer između varijabilnih i fiksnih dijelova primitaka za nesistemska investicijska društva. Umjesto toga ta investicijska društva trebala bi sama određivati odgovarajuće omjere. Međutim, ovom Direktivom ne bi trebalo spriječiti države članice da u okviru nacionalnog prava provode mjere kojima se investicijska društva želi podvrgnuti strožim zahtjevima u odnosu na maksimalni omjer između varijabilnih i fiksnih dijelova primitaka. Nadalje, ovom Direktivom ne bi smjelo sprečavati države članice da propišu takav maksimalni omjer za sve ili za određene vrste investicijskih društava.

(26)

Ovom se Direktivom ne bi smjelo spriječiti države članice da primijene stroži pristup u odnosu na primitke ako investicijska društva primaju izvanrednu javnu financijsku potporu.

(27)

U državama članicama upotrebljavaju se različite upravljačke strukture. U većini slučajeva upotrebljava se struktura jedinstvene ili dvojne uprave. Definicijama utvrđenima u ovoj Direktivi nastoji se obuhvatiti sve postojeće strukture bez zagovaranja neke posebne strukture. One su isključivo funkcionalne naravi i njihov je cilj određivanje pravila koja bi dovela do određenog rezultata neovisno o nacionalnom pravu trgovačkih društava koje se primjenjuje na pojedinu instituciju u svakoj državi članici. Definicije stoga ne bi trebale utjecati na općenitu podjelu nadležnosti u skladu s nacionalnim pravom trgovačkih društava.

(28)

Upravljačka tijela trebala bi imati izvršne i nadzorne funkcije. Nadležnost i struktura upravljačkih tijela različite su u državama članicama. U državama članicama u kojima upravljačka tijela imaju jednoslojnu strukturu jedan odbor obično obavlja upravljačke i nadzorne zadaće. U državama članicama s dvoslojnim sustavom nadzornu funkciju obavlja posebni nadzorni odbor koji nema izvršne funkcije, a izvršnu funkciju obavlja uprava koja je odgovorna i preuzima odgovornost za svakodnevno upravljanje društvom. U skladu s tim posebne se zadaće dodjeljuju različitim subjektima unutar upravljačkog tijela.

(29)

Kao odgovor na sve veće zahtjeve javnosti u pogledu porezne transparentnosti te za poticanje korporativne odgovornosti investicijskih društava, primjereno je zahtijevati da investicijska društva, osim ako su mala i nepovezana, jednom godišnje objavljuju određene informacije, među ostalim informacije o ostvarenoj dobiti, plaćenim porezima i primljenim javnim subvencijama.

(30)

Kako bi se obuhvatili rizici na razini grupe koju čine samo investicijska društva, metodu bonitetne konsolidacije propisanu u Uredbi (EU) 2019/2033 trebalo bi u slučaju tih grupa popratiti kriterijem kapitala grupe za jednostavnije strukture grupe. Određivanje nadzornog tijela grupe trebalo bi se, međutim, u oba slučaja temeljiti na istim načelima koja se primjenjuju u slučaju nadzora na konsolidiranoj osnovi u skladu s Direktivom 2013/36/EU. Kako bi se osigurala primjerena suradnja, osnovni elementi koordinacijskih mjera i posebno zahtjevi za informacije u izvanrednim situacijama ili sporazumi o suradnji i koordinaciji trebali bi biti slični osnovnim elementima koordinacije koji su primjenjivi u kontekstu jedinstvenih pravila za kreditne institucije.

(31)

Komisija bi trebala moći predložiti Vijeću preporuke za pregovore o sporazumima između Unije i trećih zemalja za praktično provođenje nadzora usklađenosti s kriterijem kapitala grupe za investicijska društva čija matična društva imaju poslovni nastan u trećim zemljama i za investicijska društva koja posluju u trećim zemljama, a čija matična društva imaju poslovni nastan u Uniji. Nadalje, i države članice i EBA trebale bi moći uspostaviti sporazume o suradnji s trećim zemljama za obavljanje svojih nadzornih zadaća.

(32)

Kako bi se osigurala pravna jasnoća i izbjegla preklapanja između postojećeg bonitetnog okvira koji se primjenjuje na kreditne institucije i investicijska društva i ove Direktive, Uredbu (EU) br. 575/2013 i Direktivu 2013/36/EU trebalo bi izmijeniti kako bi se iz njihova područja primjene isključila investicijska društva. Međutim na investicijska društva koja su dio bankovne grupacije i dalje bi se trebale primjenjivati one odredbe iz Uredbe (EU) br. 575/2013 i Direktive 2013/36/EU koje su relevantne za bankovnu grupaciju, kao npr. pravila o bonitetnoj konsolidaciji iz članaka od 11. do 24. Uredbe (EU) br. 575/2013 i odredbe o posredničkom matičnom društvu u EU-u iz članka 21.b Direktive 2013/36/EU.

(33)

Nužno je odrediti korake koje društva moraju poduzeti kako bi provjerila jesu li obuhvaćena definicijom kreditne institucije kako je utvrđeno u članku 4. stavku 1. točki 1. podtočki (b) Uredbe (EU) br. 575/2013 i trebaju li stoga pribaviti odobrenja za rad kao kreditne institucije. Zbog toga što određena investicijska društva već obavljaju aktivnosti navedene u odjeljku A točkama 3. i 6. Priloga I. Direktivi 2014/65/EU, također je potrebno osigurati jasnoću u pogledu kontinuiteta odobrenja za rad izdanog za te aktivnosti. Posebno je od ključne važnosti da nadležna tijela osiguraju da se prijelazom iz trenutačnog okvira na novi okvir pruži dostatna regulatorna sigurnost za investicijska društva.

(34)

Za osiguranje učinkovitog nadzora važno je da društva koja ispunjavaju uvjete iz članka 4. stavka 1. točke 1. podtočke (b) Uredbe (EU) br. 575/2013 podnesu zahtjev za odobrenje za rad kao kreditne institucije. Nadležna tijela trebala bi stoga imati mogućnost primjene sankcija na društva koja ne podnesu navedeni zahtjev za odobrenje za rad.

(35)

Izmjena definicije pojma „kreditne institucije” u Uredbi (EU) br. 575/2013 izvršena Uredbom (EU) 2019/2033 od stupanja na snagu potonje uredbe može obuhvaćati investicijska društva koja već posluju na temelju odobrenja za rad izdanog u skladu s Direktivom 2014/65/EU. Tim društvima trebalo bi omogućiti da nastave rad na temelju odobrenja za rad kao investicijska društva dok im se ne izda odobrenje za rad kao kreditne institucije. Ta investicijska društva trebala bi podnijeti zahtjev za odobrenje za rad kao kreditne institucije najkasnije kada je prosjek njihove ukupne mjesečne imovine jednak bilo kojem od pragova iz članka 4. stavka 1. točke 1. podtočke (b) Uredbe (EU) br. 575/2013, ili ga premaši, tijekom razdoblja od 12 uzastopnih mjeseci. Ako investicijsko društvo dostigne bilo koji od pragova utvrđenih u članku 4. stavku 1. točki 1. podtočki (b) Uredbe (EU) br. 575/2013 od datuma stupanja na snagu ove Direktive, prosjek njegove mjesečne ukupne imovine trebalo bi izračunati uzimajući u obzir 12 uzastopnih mjeseci prije tog datuma. Ta investicijska društva trebala bi podnijeti zahtjev za odobrenje za rad kao kreditne institucije u roku od jedne godine i jednog dana nakon stupanja na snagu ove Direktive.

(36)

Izmjena definicije „kreditne institucije” iz Uredbe (EU) br. 575/2013 izvršena Uredbom (EU) 2019/2033 može imati utjecaj i na društva koja su već podnijela zahtjev za odobrenje za rad kao investicijska društva na temelju Direktive 2014/65/EU i na čije se odobrenje za rad još čeka. Te bi zahtjeve trebalo proslijediti nadležnim tijelima na temelju Direktive 2013/36/EU i tretirati u skladu s odredbama o odobrenju za rad iz te direktive, ako je predviđena ukupna imovina društva jednaka bilo kojem od pragova utvrđenih u članku 4. stavku 1. točki 1. podtočki (b) Uredbe (EU) br. 575/2013 ili ga premaši.

(37)

Na društva iz članka 4. stavka 1. točke 1. podtočke (b) Uredbe (EU) br. 575/2013 trebali bi se primjenjivati i svi zahtjevi za pristupanje djelatnosti kreditnih institucija utvrđeni u glavi III. Direktive 2013/36/EU, uključujući odredbe o oduzimanju odobrenja za rad u skladu s člankom 18. te direktive. Članak 18. te direktive trebalo bi međutim izmijeniti kako bi se osiguralo da nadležna tijela mogu također oduzeti odobrenje za rad izdano kreditnoj instituciji ako ta kreditna institucija svoje odobrenje za rad upotrebljava isključivo za bavljenje aktivnostima iz članka 4. stavka 1. točke 1. podtočke (b) Uredbe (EU) br. 575/2013 te u razdoblju od pet uzastopnih godina ima prosjek ukupne imovine ispod pragova utvrđenih u toj podtočki.

(38)

Na temelju članka 39. Direktive 2014/65/EU društva iz trećih zemalja koja pružaju financijske usluge u Uniji podliježu nacionalnim režimima koji mogu propisati osnivanje podružnice u državi članici. Kako bi se olakšalo redovito praćenje i ocjena aktivnosti koje obavljaju društva iz trećih zemalja putem podružnica u Uniji, nadležna tijela trebalo bi informirati o veličini i opsegu usluga i aktivnosti koje se na njihovom državnom području obavljaju putem podružnica.

(39)

Posebna unakrsna upućivanja iz direktiva 2009/65/EZ (12), 2011/61/EU (13) i 2014/59/EU (14) Europskog parlamenta i Vijeća na odredbe koje se odnose na investicijska društva iz Uredbe (EU) br. 575/2013 i Direktive 2013/36/EU i koja se više ne primjenjuju nakon datuma početka primjene ove Direktive i Uredbe (EU) 2019/2033 trebalo bi tumačiti kao upućivanja na odgovarajuće odredbe u ovoj Direktivi i u Uredbi (EU) 2019/2033.

(40)

EBA je, u suradnji s ESMA-om, objavila izvješće na osnovi temeljite analize konteksta, prikupljanja podataka i savjetovanja o nestandardiziranom bonitetnom režimu za sva nesistemska investicijska društva koje služi kao osnova za revidirani bonitetni okvir za investicijska društva.

(41)

Radi osiguranja usklađene primjene ove Direktive, EBA bi trebala izraditi nacrt regulatornih tehničkih standarda za daljnje određivanje kriterija kako bi se određena investicijska društva obuhvatilo Uredbom (EU) br. 575/2013, određivanje informacija koje bi nadležna tijela matičnih država članica i država članica domaćina trebala razmjenjivati u kontekstu nadzora, za utvrđivanje kako bi investicijska društva trebala ocjenjivati veličinu svojih aktivnosti za potrebe zahtjeva internog upravljanja i osobito za ocjenjivanje čine li ta društva mala i nepovezana investicijska društva. Regulatornim tehničkim standardima trebalo bi odrediti i kategorije osoblja čije profesionalne djelatnosti imaju znatan utjecaj na profil rizičnosti društava za potrebe odredaba o primicima, te odrediti instrumente dodatnog osnovnog i dopunskog kapitala koji se kvalificiraju kao varijabilni primici. Konačno, regulatornim tehničkim standardima trebalo bi odrediti elemente za ocjenu specifičnih likvidnosnih rizika, primjenu dodatnih kapitalnih zahtjeva od strane nadležnih tijela i funkcioniranju kolegija nadzornih tijela. Komisija bi ovu Direktivu trebala dopuniti donošenjem regularnih tehničkih standarda koje izradi EBA putem provedbenih akata na temelju članka 290. UFEU-a te u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010. Komisija i EBA trebale bi osigurati da te regulatorne tehničke standarde mogu primjenjivati sva investicijska društva na način koji je razmjeran prirodi, opsegu i složenosti tih investicijskih društava i njihovih djelatnosti.

(42)

Komisija bi također trebala biti ovlaštena za donošenje provedbenih tehničkih standarda koje izradi EBA u pogledu razmjene informacija između nadležnih tijela i zahtjeva za objavu za objavu za nadležna tijela te provedbu tehničkih standarda koje izradi ESMA, putem provedbenih akata na temelju članka 291. UFEU-a te u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010 i člankom 15. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

(43)

Kako bi se osigurala ujednačena primjena ove Direktive i u obzir uzela kretanja na financijskim tržištima, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a s ciljem dopune ove Direktive, radi pojašnjenja definicija u ovoj Direktivi, internog kapitala i ocjene rizika investicijskih društava te ovlasti nadležnih tijela za nadzornu provjeru i ocjenu. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016 (15). Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(44)

S obzirom na to da cilj ove Direktive, odnosno uspostavu učinkovitog i razmjernog bonitetnog okvira kako bi se osiguralo da investicijska društva koja su dobila odobrenja za rad u Uniji posluju na dobroj financijskoj osnovi i da se njima primjereno upravlja, uključujući među ostalim, u najboljem interesu njihovih klijenata, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog opsega ili učinaka on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(45)

U skladu sa Zajedničkom političkom izjavom država članica i Komisije od 28. rujna 2011. o dokumentima s objašnjenjima (16), države članice obvezale su se da će u opravdanim slučajevima uz obavijest o svojim mjerama za prenošenje priložiti jedan ili više dokumenata u kojima se objašnjava odnos između sastavnih dijelova direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata za prenošenje. U pogledu ove Direktive, zakonodavac smatra opravdanim dostavljanje takvih dokumenata,