(1)

Uredbom (EU) br. 98/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (3) uspostavljena su usklađena pravila o stavljanju na raspolaganje, uvođenju, posjedovanju i uporabi tvari i smjesa koje bi se mogle zlouporabiti za nezakonitu proizvodnju eksploziva, s ciljem ograničavanja njihove dostupnosti javnosti i osiguravajući odgovarajuću prijavu sumnjivih transakcija u lancu opskrbe.

(2)

Iako je Uredba (EU) br. 98/2013 doprinijela smanjenju opasnosti koju predstavljaju prekursori eksploziva u Uniji, potrebno je ojačati sustav za kontrolu prekursora koji se mogu upotrijebiti za proizvodnju eksploziva kućne izrade. S obzirom na broj potrebnih izmjena, radi jasnoće je primjereno zamijeniti Uredbu (EU) br. 98/2013.

(3)

Uredbom (EU) br. 98/2013 pojedinačnim korisnicima ograničen je pristup prekursorima eksploziva i njihova uporaba. Ne dovodeći u pitanje to ograničenje, države članice imale su mogućnost odlučiti da odobre pojedinačnim korisnicima pristup tim tvarima putem sustava dozvola i registracije. Ograničenja i kontrole prekursora eksploziva u državama članicama stoga su se razlikovali i postojala je mogućnost da zbog toga nastanu prepreke trgovini unutar Unije i da se tako naruši funkcioniranje unutarnjeg tržišta. Nadalje, postojećim ograničenjima i kontrolama nisu se osiguravale dostatne razine javne sigurnosti jer se kriminalci nisu primjereno sprječavali da dođu u posjed prekursora eksploziva. Opasnost od eksploziva kućne izrade još je velika i nastavlja se razvijati.

(4)

Stoga je potrebno dodatno poboljšati i uskladiti sustav za sprječavanje nezakonite proizvodnje eksploziva s obzirom na sve veću prijetnju terorizma i drugih teških kaznenih djela javnoj sigurnosti. Tim poboljšanjem i usklađivanjem ujedno bi se osiguralo slobodno kretanje prekursora eksploziva na unutarnjem tržištu i promicalo tržišno natjecanje gospodarskih subjekata te poticale inovacije, primjerice olakšavanjem razvoja sigurnijih kemikalija kojima bi se zamijenili prekursori eksploziva.

(5)

Kriteriji za određivanje koje bi mjere trebalo primijeniti na koje prekursore eksploziva uključuju razinu prijetnje povezane s dotičnim prekursorom eksploziva, obujam trgovine dotičnim prekursorom eksploziva i postojanje mogućnosti utvrđivanja razine koncentracije ispod koje se prekursor eksploziva i dalje može koristiti u legitimne svrhe za koje je stavljen na raspolaganje, uz znatno smanjenje vjerojatnosti da će se taj prekursor upotrijebiti za nezakonitu proizvodnju eksploziva.

(6)

Pojedinačnim korisnicima ne bi smjelo biti dopušteno nabavljati, unositi, posjedovati ili upotrebljavati određene prekursore eksploziva u koncentracijama koje premašuju određene granične vrijednosti izražene u masenom udjelu. Međutim, pojedinačnim korisnicima trebalo bi dopustiti da nabavljaju, uvode, posjeduju ili upotrebljavaju neke prekursore eksploziva u legitimne svrhe u koncentracijama koje premašuju te granične vrijednosti, pod uvjetom da imaju dozvolu za to. Ako je podnositelj zahtjeva pravna osoba, nadležno tijelo države članice trebalo bi uzeti u obzir informacije o toj pravnoj osobi i svim osobama koje su djelovale pojedinačno ili kao dio tijela te pravne osobe i koje imaju vodeću poziciju u okviru pravne osobe na temelju ovlaštenja za zastupanje pravne osobe, ovlaštenja za donošenje odluka u ime pravne osobe ili ovlaštenja za provođenje kontrole u okviru pravne osobe.

(7)

Za neke ograničene prekursore eksploziva u koncentracijama koje premašuju granične vrijednosti predviđene u ovoj Uredbi ne postoji legitimna uporaba od strane pojedinačnih korisnika. Stoga bi trebalo ukinuti izdavanje dozvola za kalijev klorat, kalijev perklorat, natrijev klorat i natrijev perklorat. Izdavanje dozvola trebalo bi biti dopušteno samo za ograničen broj ograničenih prekursora eksploziva za koje postoji legitimna uporaba od strane pojedinačnih korisnika. Takvo izdavanje dozvola trebalo bi biti ograničeno na koncentracije koje ne premašuju gornju graničnu vrijednost propisanu ovom Uredbom. Iznad te gornje granične vrijednosti rizik nezakonite proizvodnje eksploziva važniji je od neznatne legitimne uporabe tih prekursora eksploziva od strane pojedinačnih korisnika, s obzirom na to da se isti učinak može postići alternativnim tvarima ili nižim koncentracijama tih prekursora. Ovom bi Uredbom trebalo utvrditi i minimalne okolnosti koje bi nadležna tijela trebala uzeti u obzir pri razmatranju hoće li izdati dozvolu. Time bi se, zajedno s obrascem za dozvole kako je naveden u Prilogu III. trebalo se olakšati priznavanje dozvola koje su izdale druge države članice.

(8)

Uzajamno priznavanje dozvola koje su izdale druge države članice trebalo bi se moći provoditi bilateralno ili multilateralno kako bi se ostvarili ciljevi jedinstvenog tržišta.

(9)

Kako bi se mogla primjenjivati ograničenja i kontrole iz ove Uredbe, gospodarski subjekti koji prodaju takve tvari profesionalnim korisnicima ili pojedinačnim korisnicima koji za to posjeduju dozvolu trebali bi se moći oslanjati na informacije stečene u prethodnim fazama u lancu opskrbe. Svaki gospodarski subjekt u lancu opskrbe stoga bi trebao obavijestiti primatelja reguliranih prekursora eksploziva da su stavljanje na raspolaganje, uvođenje, posjedovanje i uporaba tih prekursora eksploziva od strane pojedinačnih korisnika podložni ovoj Uredbi, na primjer stavljanjem odgovarajuće oznake na pakiranje, provjerom da je odgovarajuća oznaka stavljena na pakiranje ili uključivanjem tih informacija u sigurnosno-tehnički list sastavljen u skladu s Prilogom II. Uredbi (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (4).

(10)

Razlika između gospodarskog subjekta i profesionalnog korisnika je u tome da gospodarski subjekti prekursor eksploziva stavljaju na raspolaganje drugoj osobi, dok profesionalni korisnici nabavljaju ili uvode prekursor eksploziva samo za vlastitu uporabu. Gospodarski subjekti koji prodaju profesionalnim korisnicima, drugim gospodarskim subjektima ili pojedinačnim korisnicima koji posjeduju dozvolu trebali bi osigurati da njihovo osoblje koje je uključeno u prodaju prekursora eksploziva zna koji od proizvoda koje su stavili na raspolaganje sadržavaju prekursore eksploziva, na primjer uključivanjem informacije da proizvod sadržava prekursor eksploziva u crtični kod na proizvodu.

(11)

Razlika između profesionalnih korisnika, kojima se ograničeni prekursori eksploziva mogu staviti na raspolaganje, i pojedinačnih korisnika, kojima se oni ne bi trebali staviti na raspolaganje, ovisi o tome namjerava li ta osoba upotrijebiti dotični prekursor eksploziva u svrhe koje su povezane s trgovačkom, poslovnom ili profesionalnom djelatnošću te osobe, uključujući šumarske, hortikulturne i poljoprivredne aktivnosti, neovisno o tome obavljaju li se one na puno radno vrijeme ili na pola radnog vremena i ne nužno ovisno o veličini zemljišta na kojem se ta djelatnost obavlja. Gospodarski subjekti stoga ne bi trebali stavljati na raspolaganje ograničene prekursore eksploziva fizičkim ili pravnim osobama koje su profesionalno aktivne u području u kojem se taj ograničeni prekursor eksploziva obično ne upotrebljava u profesionalne svrhe ni fizičkim ili pravnim osobama koje se bave aktivnostima koje nisu u vezi s ikakvom profesionalnom svrhom.

(12)

Kada osoblje gospodarskih subjekata koje je uključeno u stavljanje prekursora eksploziva na raspolaganje upotrebljava takve prekursore eksploziva za vlastite potrebe, na njih bi se trebala primjenjivati ista pravila iz ove Uredbe kao i na pojedinačne korisnike.

(13)

Gospodarski subjekti trebali bi čuvati transakcijske podatke kako bi tijelima znatno olakšali sprječavanje, otkrivanje, istraživanje i kazneni progon teških kaznenih djela počinjenih eksplozivnim napravama kućne izrade te provjera usklađenosti s ovom Uredbom. Za tu je svrhu nužna identifikacija svih subjekata u lancu opskrbe i svih kupaca, kako pojedinačnih korisnika tako i profesionalnih korisnika i gospodarskih subjekata. Budući da bi se nezakonita proizvodnja i uporaba eksploziva kućne izrade mogla dogoditi tek znatno nakon prodaje prekursora eksploziva, transakcijski podaci trebali bi se čuvati koliko god je potrebno, razmjerno i primjereno kako bi se olakšale istrage, uzimajući u obzir prosječna razdoblja inspekcije.

(14)

Ova Uredba trebala bi se primjenjivati i na gospodarske subjekte koji posluju na internetu, među ostalim one koji posluju na internetskim tržištima. Stoga bi i gospodarski subjekti koji posluju na internetu trebali osposobiti svoje osoblje i uspostaviti odgovarajuće procedure za otkrivanje sumnjivih transakcija. Nadalje, ograničene prekursore eksploziva trebali bi stavljati na raspolaganje samo pojedinačnim korisnicima u državama članicama koje su zadržale ili uspostavile sustav dozvola u skladu s ovom Uredbom, i to tek nakon što su provjerili da taj pojedinačni korisnik ima valjanu dozvolu. Nakon što je provjerio identitet potencijalnog kupca, primjerice mehanizmima iz Uredbe (EU) br. 910/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (5), gospodarski subjekt trebao bi provjeriti je li planirana transakcija pokrivena dozvolom, primjerice fizičkim pregledom dozvole pri isporuci prekursora eksploziva ili, uz pristanak potencijalnog kupca, kontaktiranjem nadležnog tijela države članice koja je izdala dozvolu. Gospodarski subjekti koji posluju na internetu trebali bi, kao i gospodarski subjekti koji posluju izvan njega, od profesionalnih korisnika zahtijevati izjave o tome za što će se proizvod upotrijebiti.

(15)

Internetska tržišta služe samo kao posrednici između gospodarskih subjekata s jedne strane i pojedinačnih korisnika, profesionalnih korisnika ili drugih gospodarskih subjekata s druge strane. Stoga internetska tržišta ne bi trebala biti obuhvaćena definicijom gospodarskog subjekta i ne bi trebala biti obvezna dati upute svojem osoblju koje je uključeno u prodaju ograničenih prekursora eksploziva, potvrditi identitet u pogledu obveza u skladu s ovom Uredbom i, prema potrebi, dozvolu potencijalnog kupca niti zahtijevati druge informacije od potencijalnog kupca. Međutim, s obzirom na središnju ulogu internetskih tržišta u internetskim transakcijama, među ostalim pri prodaji reguliranih prekursora eksploziva, ona jasno i djelotvorno obavješćuju svoje korisnike koji namjeravaju staviti na raspolaganje regulirane prekursore eksploziva uporabom njihovih usluga o obvezama u skladu s ovom Uredbom. Osim toga, internetska tržišta trebala bi poduzeti mjere kojima bi se pomoglo osigurati da njihovi korisnici poštuju svoje obveze u pogledu provjere, primjerice ponudom alata kojima se olakšava provjera dozvola. S obzirom na sve veću važnost internetskih tržišta za razne vrste nabava i na važnost tog kanala nabave, među ostalim za svrhe terorizma, na internetska tržišta trebale bi se primjenjivati jednake obveze otkrivanja i prijave kao i na gospodarske subjekte, iako bi postupci za otkrivanje sumnjivih transakcija trebali biti primjereno prilagođeni specifičnom internetskom okružju.

(16)

Obveze koje vrijede za internetska tržišta na temelju ove Uredbe ne bi trebale rezultirati općom obvezom praćenja. Ovom Uredbom trebale bi se utvrditi samo konkretne obveze internetskih tržišta u pogledu otkrivanja i prijave sumnjivih transakcija koje se odvijaju na njihovim internetskim stranicama ili s pomoću njihovih računalnih usluga. Internetska tržišta ne bi se trebala smatrati odgovornima na temelju ove Uredbe za transakcije koje nisu otkrivene iako internetsko tržište ima uspostavljene primjerene, razumne i razmjerne procedure za otkrivanje takvih sumnjivih transakcija.

(17)

Gospodarski subjekti obvezni su na temelju ove Uredbe prijaviti sumnjive transakcije, neovisno o tome je li potencijalni kupac pojedinačni korisnik, profesionalni korisnik ili gospodarski subjekt. Obveze koje su povezane s reguliranim prekursorima eksploziva, uključujući obvezu prijave sumnjivih transakcija, trebale bi se primjenjivati na sve tvari navedene u prilozima I. i II., neovisno o njihovoj koncentraciji. Međutim, proizvodi koji sadržavaju prekursore eksploziva u toliko maloj mjeri i u toliko složenim smjesama da je ekstrakcija prekursora eksploziva tehnički osobito teška trebali bi biti isključeni iz područja primjene ove Uredbe.

(18)

Kako bi se poboljšala primjena ove Uredbe, gospodarski subjekti i javna tijela trebali bi osigurati odgovarajuću obuku o obvezama iz ove Uredbe. Države članice trebale bi uspostaviti tijela za inspekciju i organizirati redovite aktivnosti za podizanje informiranosti, koje su prilagođene posebnostima različitih sektora, te biti u stalnom kontaktu s gospodarskim subjektima na svim razinama lanca opskrbe, uključujući gospodarske subjekte koji posluju na internetu.

(19)

Izbor tvari koje kriminalci upotrebljavaju za nezakonitu proizvodnju eksploziva može se brzo promijeniti. Stoga bi u obvezu izvješćivanja predviđenu ovom Uredbom trebalo biti moguće dodati dodatne tvari, ako je potrebno po hitnom postupku. Kako bi se uzeli u obzir mogući razvoji u zlouporabi tvari kao prekursora eksploziva, ovlast donošenja akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije trebalo bi delegirati Komisiji kad je riječ o izmjeni ove Uredbe izmjenom graničnih vrijednosti iznad kojih se određene tvari ograničene ovom Uredbom ne smiju stavljati na raspolaganje pojedinačnim korisnicima te o dodavanju na popis dodatnih tvari za koje treba prijaviti sumnjive transakcije. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (6). Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci imaju sustavan pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(20)

Kako bi se obuhvatile tvari koje još nisu navedene u prilozima I. ili II., ali za koje neka država članica otkrije opravdan razlog za pretpostavku da bi se mogle upotrijebiti za nezakonitu proizvodnju eksploziva, trebalo bi uvesti zaštitnu klauzulu za odgovarajući postupak Unije. Nadalje, s obzirom na specifične rizike o kojima je riječ u ovoj Uredbi, prikladno je odobriti državama članicama da u određenim uvjetima donesu zaštitne mjere, među ostalim za tvari na koje se već primjenjuju mjere iz ove Uredbe. Osim toga, državama članicama trebalo bi omogućiti da zadrže nacionalne mjere o kojima su prethodno već obavijestile Komisiju u skladu s člankom 13. Uredbe (EU) br. 98/2013.

(21)

Integriranjem relevantnih sigurnosnih ograničenja koja se odnose na stavljanje na raspolaganje amonijeva nitrata iz Uredbe (EZ) br. 1907/2006 u ovu Uredbu pojednostavnio bi se regulatorni okvir. Stoga bi Prilog XVII. Uredbi (EZ) br. 1907/2006 trebalo u skladu s tim izmijeniti.

(22)

Ovom se Uredbom zahtijeva obrada osobnih podataka i njihovo daljnje otkrivanje trećim stranama u slučaju sumnjivih transakcija. Ta obrada i otkrivanje podrazumijevaju zadiranje u temeljno pravo poštovanja osobnog života i zaštitu osobnih podataka. U skladu s time trebalo bi osigurati da je temeljno pravo na zaštitu osobnih podataka pojedinačnih korisnika čiji se osobni podaci obrađuju pri primjeni ove Uredbe valjano zaštićeno. Uredbom (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća (7) uređuje se obrada osobnih podataka koja se obavlja u okviru ove Uredbe. Stoga bi obradu osobnih podataka koju podrazumijeva izdavanje dozvola i prijava sumnjivih transakcija trebalo provesti u skladu s Uredbom (EU) 2016/679, poštujući, među ostalim, opća načela zaštite podataka koja se odnose na zakonitost, pravednost i transparentnost, ograničavanje svrhe, smanjenje količine podataka, točnost, ograničenje razdoblja pohrane, integritet i povjerljivost te uvjet da se poštuju prava osobe čiji se podaci prikupljaju.

(23)

Komisija bi trebala provesti evaluaciju ove Uredbe na temelju kriterija učinkovitosti, djelotvornosti, relevantnosti, usklađenosti i dodane vrijednosti za EU. Ta bi evaluacija trebala pružiti temelj za procjene učinka mogućih dodatnih mjera. Za potrebe evaluacije ove Uredbe trebalo bi redovito prikupljati informacije.

(24)

Budući da cilj ove Uredbe, ograničavanje pojedinačnim korisnicima pristupa prekursorima eksploziva, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog razmjera i učinka ograničenja on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(25)

Uredbu (EU) br. 98/2013 trebalo bi staviti izvan snage,

(1)

Sloboda kretanja radnika, sloboda poslovnog nastana i sloboda pružanja usluga temeljna su načela unutarnjeg tržišta Unije ugrađena u Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU).

(2)

U skladu s člankom 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) Unija radi na visoko konkurentnom socijalnom tržišnom gospodarstvu, s ciljem pune zaposlenosti i društvenog napretka te promiče socijalnu pravdu i zaštitu, ravnopravnost žena i muškaraca, međugeneracijsku solidarnost i borbu protiv diskriminacije. U skladu s člankom 9. UFEU-a Unija pri utvrđivanju i provedbi svojih politika i djelovanja uzima u obzir zahtjeve povezane s promicanjem visoke razine zapošljavanja, jamstvom odgovarajuće socijalne zaštite, borbom protiv društvene isključenosti te promicanjem visoke razine obrazovanja, osposobljavanja i zaštite zdravlja ljudi.

(3)

Europski stup socijalnih prava bio je predmet zajedničke izjave Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije na sastanku na vrhu za pravedno zapošljavanje i rast, koji se održao 17. studenoga 2017. u Göteborgu. Na sastanku na vrhu naglašena je potreba da se ljude stavi na prvo mjesto kako bi se unaprijedila socijalna dimenzija Unije te da se promiče konvergencija ulaganjem napora na svim razinama, kako je potvrđeno u zaključcima Europskog vijeća nakon njegovih sastanaka 14. i 15. prosinca 2017.

(4)

U Zajedničkoj izjavi o zakonodavnim prioritetima za 2018. i 2019. Europski parlament, Vijeće i Komisija obvezali su se jačati socijalnu dimenziju Unije radom na boljoj koordinaciji sustava socijalne sigurnosti, zaštitom radnika od zdravstvenih rizika na radnome mjestu, osiguravanjem pravednog postupanja prema svima na tržištu rada Unije s pomoću moderniziranih pravila za upućivanje radnika te daljnjim poboljšanjem prekogranične provedbe prava Unije.

(5)

Kako bi se zaštitila prava mobilnih radnika i potaknulo pošteno tržišno natjecanje među poduzećima, posebno malim i srednjim (MSP-ovi), ključno je poboljšati prekograničnu provedbu prava Unije u području mobilnosti radne snage i rješavati problem zlouporabe.

(6)

Kako bi se doprinijelo jačanju pravednosti i povjerenja u unutarnje tržište trebalo bi osnovati Europsko nadzorno tijelo za rad („Nadzorno tijelo”). Ciljevi Nadzornog tijela trebali bi biti jasno definirani te bi se snažan naglasak trebao staviti na ograničen broj zadaća kako bi se osiguralo da se te zadaće izvršavaju na što učinkovitiji način u područjima u kojima Nadzorno tijelo može pružiti najveću dodanu vrijednost. U tu bi svrhu Nadzorno tijelo trebalo pomagati državama članicama i Komisiji u poboljšanju pristupa informacijama, podupiranju usklađenosti i suradnje među državama članicama u dosljednoj, učinkovitoj i djelotvornoj primjeni i provedbi prava Unije u području mobilnosti radne snage u Uniji, koordiniranju sustava socijalne sigurnosti u Uniji te bi trebalo provoditi medijaciju i pomagati pri pronalaženju rješenja u slučaju sporova.

(7)

Kako bi se maksimalno iskoristio potencijal unutarnjeg tržišta od ključne je važnosti poboljšati pristup pojedinaca i poslodavaca, osobito MSP-ova, informacijama o njihovim pravima i obvezama u područjima mobilnosti radne snage, slobodnog kretanja usluga i koordinacije sustava socijalne sigurnosti.

(8)

Nadzorno tijelo trebalo bi izvršavati svoje aktivnosti u područjima mobilnosti radne snage u Uniji i koordinacije sustava socijalne sigurnosti, uključujući slobodu kretanja radnika, upućivanje radnika i izrazito mobilne usluge. Ono bi ujedno trebalo unaprijediti suradnju među državama članicama kad je riječ o rješavanju neprijavljenog rada i drugih situacija koje ugrožavaju pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta, kao što su fiktivni subjekti i lažno samozapošljavanje, ne dovodeći u pitanje nadležnost država članica da odlučuju o nacionalnim mjerama. Ako Nadzorno tijelo tijekom izvršavanja svojih aktivnosti utvrdi moguće nepravilnosti u područjima prava Unije, kao što su kršenja radnih uvjeta, zdravstvenih i sigurnosnih pravila ili iskorištavanje radne snage, trebalo bi ih moći prijaviti nacionalnim tijelima predmetnih država članica te, prema potrebi, Komisiji i drugim nadležnim tijelima Unije i surađivati s njima u tim pitanjima.

(9)

Područje provedbe aktivnosti Nadzornog tijela trebalo bi obuhvaćati određene pravne akte Unije navedene u ovoj Uredbi, kao i njihove izmjene. Taj bi popis trebalo proširiti u slučaju donošenja daljnjih pravnih akata Unije u području mobilnosti radne snage u Uniji.

(10)

Nadzorno tijelo trebalo bi proaktivno doprinositi naporima Unije i nacionalnim nastojanjima u području mobilnosti radne snage i koordinacije socijalne sigurnosti u Uniji izvršavanjem svojih zadaća u punoj suradnji s institucijama i tijelima Unije te državama članicama, pri čemu treba izbjegavati dupliciranje rada i promicati sinergiju i komplementarnost.

(11)

Nadzorno tijelo trebalo bi doprinijeti olakšavanju primjene i provedbe prava Unije u području primjene ove Uredbe, kao i podupiranju provedbe onih odredbi koje se provode putem univerzalno primjenjivih kolektivnih ugovora u skladu s praksama država članica. U tu bi svrhu Nadzorno tijelo trebalo uspostaviti jedinstvenu internetsku stranicu Unije za pristup svim relevantnim internetskim stranicama Unije, kao i nacionalne internetske stranice koje su utvrđene u skladu s Direktivom 2014/67/EU Europskog parlamenta i Vijeća (4) i na temelju Direktive 2014/54/EU Europskog parlamenta i Vijeća (5). Ne dovodeći u pitanje zadaće i aktivnosti Administrativne komisije za koordinaciju sustava socijalne sigurnosti uspostavljene Uredbom (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (6) („Administrativna komisija”), Nadzorno tijelo također bi trebalo pomoći u koordinaciji sustava socijalne sigurnosti.

(12)

U određenim slučajevima doneseno je sektorsko zakonodavstvo Unije kako bi se odgovorilo na posebne potrebe u određenom sektoru, primjerice u području međunarodnog prometa, uključujući cestovni, željeznički i pomorski promet, unutarnje plovne putove i zrakoplovstvo. Nadzorno tijelo trebalo bi se u području primjene ove Uredbe baviti onim aspektima primjene tog sektorskog zakonodavstva Unije koji se odnose na prekograničnu mobilnost radne snage i socijalnu sigurnost. Područje provedbe aktivnosti Nadzornog tijela, posebno s obzirom na to trebaju li se njegove djelatnosti proširiti na daljnje pravne akte Unije kojima se obuhvaćaju posebne potrebe sektora u području međunarodnog prijevoza, trebalo bi podvrgnuti periodičnom ocjenjivanju i, ako je potrebno, reviziji.

(13)

Aktivnosti Nadzornog tijela trebale bi obuhvaćati pojedince koji podliježu pravu Unije obuhvaćenom područjem primjene ove Uredbe, uključujući radnike, samozaposlene osobe i osobe koje traže posao. Ti bi pojedinci trebali uključivati građane Unije i državljane trećih zemalja koji zakonito borave u Uniji, primjerice upućene radnike, osobe premještene unutar društva ili osobe s dugotrajnim boravištem te članove njihovih obitelji, u skladu s pravom Unije kojim se uređuje njihova mobilnost unutar Unije.

(14)

Osnivanjem Nadzornog tijela ne bi smjeli nastati nova prava ni obveze za pojedince ili poslodavce, uključujući gospodarske subjekte ili neprofitne organizacije jer bi se aktivnosti Nadzornog tijela trebale odnositi na pojedince i poslodavce u mjeri u kojoj se na njih odnosi pravo Unije obuhvaćeno područjem primjene ove Uredbe. Povećana suradnja u području provedbe ne bi smjela niti prouzročiti prekomjerno administrativno opterećenje za mobilne radnike ili poslodavce, osobito MSP-ove, niti obeshrabriti mobilnost radne snage.

(15)

Kako bi se osiguralo da pojedinci i poslodavci mogu iskoristiti prednosti poštenog i učinkovitog unutarnjeg tržišta, Nadzorno tijelo trebalo bi podupirati države članice u promicanju mogućnosti za mobilnost radne snage ili pružanju usluga i zapošljavanju bilo gdje unutar Unije, uključujući prilike za pristup uslugama prekogranične mobilnosti, kao što su prekogranično traženje odgovarajućeg radnog mjesta, pripravništva i naukovanja te programi mobilnosti kao što je „Tvoj prvi posao preko EURES-a” ili „ErasmusPRO”. Nadzorno tijelo trebalo bi doprinijeti i poboljšanju transparentnosti informacija, među ostalim o pravima i obvezama iz prava Unije, i pristupa pojedinaca i poslodavaca uslugama, u suradnji s drugim službama Unije za informiranje kao što je „Vaša Europa – Savjeti”, te iskorištavanju svih prednosti portala Vaša Europa, koji treba biti okosnica jedinstvenog digitalnog pristupnika uspostavljenog Uredbom (EU) 2018/1724 Europskog parlamenta i Vijeća (7).

(16)

Za te bi potrebe Nadzorno tijelo trebalo surađivati s ostalim relevantnim inicijativama i mrežama Unije, posebice Europskom mrežom javnih službi za zapošljavanje, Europskom poduzetničkom mrežom, središnjom točkom za granice, mrežom SOLVIT, Odborom viših inspektora rada te relevantnim nacionalnim službama kao što su tijela za promicanje jednakog postupanja i za potporu radnicima Unije i članovima njihovih obitelji koje su imenovale države članice u skladu s Direktivom 2014/54/EU. Nadzorno tijelo trebalo bi zamijeniti Komisiju u upravljanju Europskim koordinacijskim uredom Europske mreže službi za zapošljavanje (EURES), koji je uspostavljen Uredbom (EU) 2016/589, Europskog parlamenta i Vijeća (8), među ostalim pri uspostavljanju potreba korisnika i poslovnih zahtjeva za djelotvornost portala EURES-a i povezanih usluga informacijske tehnologije (IT), no bez pružanja IT usluga te upravljanja IT infrastrukturom i njezina razvoja, što će i dalje osiguravati Komisija.

(17)

U cilju poštene, jednostavne i djelotvorne primjene i provedbe prava Unije, Nadzorno tijelo trebalo bi podupirati suradnju i pravodobnu razmjenu informacija među državama članicama. Nacionalni časnici za vezu koji rade u okviru Nadzornog tijela i ostalo osoblje trebali bi pružati potporu državama članicama u ispunjavanju obveza suradnje, ubrzati razmjene među njima s pomoću postupaka za smanjenje kašnjenja te osigurati povezanost s ostalim nacionalnim uredima za vezu, tijelima i kontaktnim točkama uspostavljenima u skladu s pravom Unije. Nadzorno tijelo trebalo bi poticati upotrebu inovativnih pristupa djelotvornoj i učinkovitoj prekograničnoj suradnji, uključujući alate za elektroničku razmjenu podataka kao što su sustav elektroničke razmjene informacija o socijalnoj sigurnosti i Informacijski sustav unutarnjeg tržišta (IMI), te bi trebalo doprinijeti daljnjoj digitalizaciji postupaka i unaprjeđenju IT alata koji se upotrebljavaju za razmjenu poruka među nacionalnim tijelima.

(18)

Kako bi se povećali kapaciteti država članica za jamčenje zaštite osobama koje uživaju svoja prava na slobodu kretanja i riješile prekogranične nepravilnosti povezane s pravom Unije u području primjene ove Uredbe, Nadzorno tijelo trebalo bi podupirati nacionalna tijela u provođenju usklađenih i zajedničkih inspekcija, među ostalim olakšavanjem provedbe inspekcija u skladu s člankom 10. Direktive 2014/67/EU. Te bi se inspekcije trebale odvijati na zahtjev država članica ili na temelju njihova prihvaćanja prijedloga Nadzornog tijela. Nadzorno tijelo trebalo bi pružati stratešku, logističku i tehničku potporu državama članicama koje sudjeluju u usklađenim ili zajedničkim inspekcijama poštujući u cijelosti zahtjeve o povjerljivosti. Inspekcije bi se trebale provoditi u dogovoru s predmetnim državama članicama i u skladu s nacionalnim pravnim okvirom ili praksom država članica u kojima se provode. Države članice trebale bi poduzeti daljnje mjere na temelju ishoda usklađenih i zajedničkih inspekcija u skladu s nacionalnim pravom ili praksom.

(19)

Usklađene i zajedničke inspekcije ne bi smjele zamijeniti ni ugroziti nacionalne nadležnosti. Nacionalna tijela također bi trebala biti u potpunosti uključena u postupak takvih inspekcija i imati pune ovlasti. Ako su sindikati nadležni za inspekcije na nacionalnoj razini, zajedničke i usklađene inspekcije trebale bi se provoditi samo ako se relevantni socijalni partneri s time slažu te u suradnji s njima.

(20)

Kako bi se pratili novi trendovi, izazovi i nedostaci u području radne mobilnosti i koordinacije socijalne sigurnosti, Nadzorno tijelo trebalo bi u suradnji s državama članicama i, prema potrebi, socijalnim partnerima razviti analitičke kapacitete i kapacitete za procjenu rizika. To bi trebalo uključivati provedbu analiza i studija tržišta rada te stručnih revizija. Nadzorno tijelo trebalo bi pratiti moguće neravnoteže u pogledu vještina i prekograničnog protoka radne snage, uključujući njihov mogući utjecaj na teritorijalnu koheziju. Osim toga, Nadzorno tijelo trebalo bi poduprijeti procjenu rizika iz članka 10. Direktive 2014/67/EU. Nadzorno tijelo trebalo bi osigurati sinergije i komplementarnost s agencijama, službama ili mrežama Unije. U tu bi svrhu trebalo, među ostalim, od mreže SOLVIT i sličnih službi tražiti informacije o izazovima specifičnima za pojedine sektore te čestim problemima u vezi s mobilnošću radne snage unutar područja primjene ove Uredbe. Nadzorno tijelo trebalo bi usto olakšati i pojednostavniti aktivnosti prikupljanja podataka koje su predviđene zakonodavstvom Unije u području primjene ove Uredbe. Time za države članice ne nastaju nove obveze izvješćivanja.

(21)

Kako bi ojačala kapacitete nacionalnih tijela u području mobilnosti radne snage i koordinacije sustava socijalne sigurnosti te poboljšala dosljednost u primjeni prava Unije u područjima primjene ove Uredbe, Nadzorno tijelo trebalo bi pružati operativnu pomoć nacionalnim tijelima, među ostalim izradom praktičnih smjernica, uvođenjem programa osposobljavanja i uzajamnog učenja, među ostalim za inspektorate rada kako bi nastojali riješiti izazove kao što su lažno samozapošljavanje i zlouporaba upućivanja, promicanjem projekata uzajamne pomoći, olakšavanjem razmjena osoblja kao što su one iz članka 8. Direktive 2014/67/EU te potporom državama članicama u organizaciji kampanja za informiranje pojedinaca i poslodavaca o njihovim pravima i obvezama. Nadzorno tijelo trebalo bi promicati razmjenu, širenje i prihvaćanje dobre prakse te znanja te promovirati uzajamno razumijevanje različitih nacionalnih sustava i praksi.

(22)

Nadzorno tijelo trebalo bi razviti sinergije između svojih zadaća kako bi se osigurala pravedna mobilnost radne snage i rješavanje problema neprijavljenog rada. Za potrebe ove Uredbe, „rješavanje” neprijavljenog rada znači sprječavanje i odvraćanje od neprijavljenog rada i borba protiv njega te poticanje njegova prijavljivanja. Oslanjajući se na znanje i načine rada Europske platforme za jačanje suradnje u rješavanju neprijavljenog rada, uspostavljene Odlukom (EU) 2016/344 Europskog parlamenta i Vijeća (9), Nadzorno tijelo trebalo bi, uz sudjelovanje socijalnih partnera, osnovati stalnu radnu skupinu, također nazvanu Platforma, za jačanje suradnje u rješavanju neprijavljenog rada. Nadzorno tijelo trebalo bi osigurati neometan prijenos postojećih aktivnosti Platforme uspostavljene Odlukom (EU) 2016/344 na radnu skupinu u sklopu Nadzornog tijela.

(23)

Nadzorno tijelo trebalo bi izvršavati ulogu medijacije. Ako ne uspiju riješiti predmete putem izravnog kontakta i dijaloga, države članice trebale bi moći uputiti sporne pojedinačne predmete Nadzornom tijelu radi medijacije. Medijacijom bi trebalo rješavati samo sporove među državama članicama, a pojedincima i poslodavcima koji se suočavaju s poteškoćama pri ostvarivanju svojih prava proizašlih iz prava Unije trebale bi i dalje na raspolaganju biti nacionalne službe i službe Unije koje su zadužene za rješavanje takvih predmeta, kao što je mreža SOLVIT, kojima bi ih Nadzorno tijelo trebalo uputiti. Mreža SOLVIT također bi trebala moći uputiti na razmatranje Nadzornom tijelu slučajeve u kojima se problem ne može riješiti zbog razlika među nacionalnim upravama. Nadzorno tijelo trebalo bi obavljati svoju ulogu medijacije ne dovodeći u pitanje nadležnosti Suda Europske unije u pogledu tumačenja prava Unije i ne dovodeći u pitanje nadležnost Administrativne komisije.

(24)

Europski okvir za interoperabilnost (EIF) sadržava načela i preporuke o tome kako poboljšati upravljanje aktivnostima u području interoperabilnosti i pružanje javnih usluga, uspostaviti međuorganizacijske i prekogranične odnose, pojednostaviti postupke koji podržavaju potpune digitalne razmjene te osigurati da se postojećim i novim zakonodavstvom podupiru načela interoperabilnosti. Referentna arhitektura europske interoperabilnosti (EIRA) generička je struktura koja se sastoji od načela i smjernica koje se primjenjuju za provedbu interoperabilnih rješenja, iz Odluke (EU) 2015/2240 Europskog parlamenta i vijeća (10). EIF i EIRA trebali bi pružati smjernice i potporu Nadzornom tijelu pri razmatranju pitanja u području interoperabilnosti.

(25)

Nadzorno tijelo trebalo bi Uniji i nacionalnim dionicima nastojati pružati bolji pristup informacijama na internetu i internetskim uslugama te im olakšavati međusobnu razmjenu informacija. Stoga bi Nadzorno tijelo trebalo poticati upotrebu digitalnih alata kad god je to moguće. Uz informatičke sustave i internetske stranice, digitalni alati poput internetskih platformi i baza podataka dobivaju sve važniju ulogu na tržištu prekogranične mobilnosti radne snage. Stoga su takvi alati korisni u osiguravanju jednostavnog pristupa relevantnim informacijama na internetu i u olakšavanju razmjene informacija za dionike iz Unije i država članica u vezi s njihovim prekograničnim aktivnostima.

(26)

Nadzorno tijelo trebalo bi nastojati da internetske stranice i mobilne aplikacije pokrenute u svrhu provedbe zadaća utvrđenih u ovoj Uredbi budu u skladu s relevantnim zahtjevima Unije za pristupačnost. Direktivom (EU) 2016/2102 Europskog parlamenta i Vijeća (11) od država članica zahtijeva se da osiguraju da su internetske stranice njihovih javnih tijela pristupačne u skladu s načelima da su uočljive, operabilne, razumljive i stabilne te da su usklađene sa zahtjevima te direktive. Ta se direktiva ne primjenjuje na internetske stranice ni mobilne aplikacije institucija, tijela, ureda i agencija Unije. Međutim, Nadzorno tijelo trebalo bi nastojati pridržavati se načela navedenih u toj direktivi.

(27)

Upravljanje Nadzornim tijelom i njegov rad trebali bi biti u skladu s načelima iz Zajedničke izjave Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o decentraliziranim agencijama od 19. srpnja 2012.

(28)

Načelo ravnopravnosti jedno je od temeljnih načela prava Unije. Njime se zahtijeva da ravnopravnost žena i muškaraca bude osigurana u svim područjima, uključujući zapošljavanje, rad i plaće. Sve stranke trebale bi nastojati postići uravnoteženu zastupljenost žena i muškaraca u upravnom odboru i u skupini dionika. Tom bi cilju pri odabiru svojih predsjednika i zamjenika predsjednika trebao težiti i upravni odbor.

(29)

Radi djelotvornog funkcioniranja Nadzornog tijela u upravnom bi odboru trebale biti zastupljene države članice i Komisija. Predstavnike u upravnom odboru također mogu imenovati Europski parlament, kao i međusektorske organizacije socijalnih partnera na razini Unije koje jednako zastupaju sindikate i organizacije poslodavaca te odgovarajuće zastupaju mala i srednja poduzeća. Pri sastavljanju upravnog odbora, uključujući izbor njegova predsjednika i zamjenika predsjednika, trebalo bi poštovati načela rodne uravnoteženosti te iskustvo i kvalifikacije. Radi djelotvornog i učinkovitog funkcioniranja Nadzornog tijela upravni bi odbor posebice trebao donositi godišnji program rada, izvršavati svoje zadaće povezane s proračunom Nadzornog tijela, donositi financijska pravila koja se primjenjuju na Nadzorno tijelo, imenovati izvršnog direktora te utvrditi postupke za donošenje odluka izvršnog direktora povezanih s operativnim zadaćama Nadzornog tijela. Predstavnici trećih zemalja koje primjenjuju pravila Unije u području primjene ove Uredbe, trebali bi moći sudjelovati na sastancima upravnog odbora kao promatrači.

(30)

U iznimnim slučajevima, kada je potrebno zadržati maksimalnu razinu povjerljivosti, neovisni stručnjak kojeg imenuju Europski parlament i predstavnici međusektorskih organizacija socijalnih partnera na razini Unije ne bi smio sudjelovati u raspravama upravnog odbora. Takva bi odredba trebala biti jasno utvrđena u poslovniku upravnog odbora i trebala bi biti ograničena na osjetljive informacije o pojedinačnim slučajevima kako bi se osiguralo da stvarno sudjelovanje stručnjaka i predstavnika u radu upravnog odbora ne bude neopravdano ograničeno.

(31)

Kako bi se osiguralo ukupno administrativno upravljanje Nadzornim tijelom i provedba zadaća koje su dodijeljene Nadzornom tijelu, trebalo bi imenovati izvršnog direktora. Drugi članovi osoblja mogu zamijeniti izvršnog direktora kada se to smatra potrebnim da bi se osiguralo svakodnevno upravljanje Nadzornim tijelom, u skladu s unutarnjim pravilima Nadzornog tijela, bez stvaranja dodatnih upravljačkih položaja.

(32)

Ne dovodeći u pitanje ovlasti Komisije, upravni odbor i izvršni direktor trebali bi biti neovisni u obavljanju svojih dužnosti i djelovati u javnom interesu.

(33)

Nadzorno tijelo trebalo bi se u područjima primjene ove Uredbe za koja je nadležno izravno koristiti stručnim znanjem relevantnih dionika u okviru posebne skupine dionika. Članovi bi trebali biti predstavnici socijalnih partnera na razini Unije, uključujući priznate sektorske socijalne partnere Unije koji predstavljaju sektore posebno zahvaćene pitanjima mobilnosti radne snage. Skupina dionika trebala bi unaprijed primiti kratka izvješća i moći podnositi mišljenja Nadzornom tijelu, na zahtjev ili na vlastitu inicijativu. Pri obavljanju svojih aktivnosti skupina dionika uzimat će u obzir mišljenja Savjetodavnog odbora za usklađivanje sustava socijalne sigurnosti ustanovljenog Uredbom (EZ) br. 883/2004 i Savjetodavnog odbora za slobodno kretanje radnika ustanovljenog Uredbom (EU) br. 492/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (12) te će se služiti njihovim stručnim znanjem.

(34)

Kako bi se Nadzornom tijelu zajamčila potpuna autonomija i neovisnost, trebalo bi mu odobriti autonoman proračun čije bi prihode činila sredstva iz općeg proračuna Unije, dobrovoljni financijski doprinosi država članica i doprinosi trećih zemalja koje sudjeluju u radu Nadzornog tijela. U iznimnim i opravdanim slučajevima Nadzorno tijelo trebalo bi moći primiti sredstva na temelju sporazuma o delegiranju ili ad hoc bespovratna sredstva te naplatiti publikacije i usluge koje pruža.

(35)

Usluge prevođenja potrebne za rad Nadzornog tijela osigurava Prevoditeljski centar za tijela Europske unije (Prevoditeljski centar). Nadzorno tijelo trebalo bi surađivati s Prevoditeljskim centrom radi utvrđivanja pokazatelja kvalitete, pravovremenosti i povjerljivosti, radi jasnog utvrđivanja potreba i prioriteta Nadzornog tijela te razvijanja transparentnih i objektivnih postupaka za proces prevođenja.

(36)

Obrada osobnih podataka koja se provodi u kontekstu ove Uredbe trebala bi biti u skladu s Uredbom (EU) 2016/679 (13) ili (EU) 2018/1725 (14) Europskog parlamenta i Vijeća, ovisno o tome koja se primjenjuje. To uključuje donošenje odgovarajućih tehničkih i organizacijskih mjera kako bi se ispunile obveze na temelju tih uredbi, posebice mjera koje se odnose na zakonitost obrade, sigurnost aktivnosti obrade te informiranje i prava osoba čiji se podaci obrađuju.

(37)

Kako bi se osiguralo transparentno djelovanje Nadzornog tijela, na njega bi se trebala primjenjivati Uredba (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (15). Aktivnosti Nadzornog tijela trebale bi podlijegati kontroli Europskog ombudsmana u skladu s člankom 228. UFEU-a.

(38)

Na Nadzorno tijelo trebala bi se primjenjivati Uredba (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (16), a ono bi trebalo pristupiti Međuinstitucionalnom sporazumu od 25. svibnja 1999. između Europskog parlamenta, Vijeća Europske unije i Komisije Europskih zajednica u vezi s internim istragama koje provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF).

(39)

Država članica domaćin Nadzornog tijela trebala bi osigurati najbolje moguće uvjete za njegovo pravilno funkcioniranje.

(40)

Kako bi se osigurali otvoreni i transparentni uvjeti zapošljavanja, kao i jednako postupanje prema osoblju, na osoblje i na izvršnog direktora Nadzornog tijela trebalo bi primjenjivati Pravilnik o osoblju za dužnosnike Europske unije i Uvjete zaposlenja ostalih službenika Unije utvrđene u Uredbi Vijeća (EEZ, Euratom, EZUČ) br. 259/68 (17) („Pravilnik o osoblju” odnosno „Uvjeti zaposlenja”), uključujući i pravila u vezi s profesionalnom tajnom ili druge jednakovrijedne obveze u pogledu povjerljivosti.

(41)

Nadzorno tijelo trebalo bi surađivati s agencijama Unije unutar područja njihovih nadležnosti, osobito s onima u području zapošljavanja i socijalne politike, služeći se njihovim stručnim znanjem i povećavajući sinergije: Europskom zakladom za poboljšanje životnih i radnih uvjeta (Eurofound), Europskim centrom za razvoj strukovnog osposobljavanja (Cedefop), Europskom agencijom za sigurnost i zdravlje na radu (EU-OSHA) i Europskom zakladom za osposobljavanje (ETF) te, također, kad je riječ o borbi protiv organiziranog kriminala i trgovanja ljudima, s Agencijom Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva (Europol) i Agencijom Europske unije za suradnju u kaznenom pravosuđu (Eurojust). Takvom suradnjom trebali bi se osigurati koordinacija, promicati sinergije i izbjeći svako udvostručivanje u njihovim aktivnostima.

(42)

U području koordinacije socijalne sigurnosti, Nadzorno tijelo i Administrativna komisija trebali bi blisko surađivati s ciljem postizanja sinergija i izbjegavanja udvostručivanja.

(43)

Kako bi se pokrenule aktivnosti postojećih tijela u područjima iz područja primjene ove Uredbe, Nadzorno tijelo trebalo bi preuzeti izvršavanje zadaća koje obavljaju Tehnički odbor za slobodno kretanje radnika osnovan Uredbom (EU) br. 492/2011, Odbor stručnjaka za upućene radnike osnovan Odlukom Komisije 2009/17/EZ (18), uključujući razmjenu informacija o administrativnoj suradnji i pomoć u pitanjima primjene kao i prekograničnog izvršavanja, te platformu uspostavljenu Odlukom (EU) 2016/344. Nakon što Nadzorno tijelo postane operativno, ta bi tijela trebala prestati postojati. Upravni odbor može odlučiti osnovati posebne radne ili stručne skupine.

(44)

Savjetodavni odbor za usklađivanje sustava socijalne sigurnosti i Savjetodavni odbor za slobodno kretanje radnika forum su za savjetovanje sa socijalnim partnerima i predstavnicima vlada na nacionalnoj razini. Nadzorno tijelo trebalo bi doprinijeti njihovu radu te može sudjelovati na njihovim sastancima.

(45)

Kako bi se uzela u obzir nova institucijska struktura, trebalo bi izmijeniti uredbe (EZ) br. 883/2004, (EU) br. 492/2011 i (EU) 2016/589, a Odluku (EU) 2016/344 trebalo bi staviti izvan snage nakon što Nadzorno tijelo postane operativno.

(46)

Nadzorno tijelo trebalo bi poštovati raznolikosti nacionalnih sustava industrijskih odnosa, kao i autonomiju socijalnih partnera, kako se jasno prepoznaje u UFEU-u. Sudjelovanjem u aktivnostima Nadzornog tijela ne dovode se u pitanje nadležnosti, obveze i odgovornosti država članica iz, među ostalim, relevantnih i važećih konvencija Međunarodne organizacije rada, kao što je Konvencija br. 81 o inspekciji rada u industriji i trgovini, ni njihove ovlasti reguliranja ili nadzora nacionalnih industrijskih odnosa ili medijacije u njima, posebice u pogledu prava na kolektivno pregovaranje i kolektivno djelovanje.

(47)

S obzirom na to da ciljeve ove Uredbe, odnosno, u okviru svojeg područja primjene, osiguravanje pravedne mobilnosti radne snage u Uniji i pomaganje državama članicama i Komisiji u koordinaciji sustava socijalne sigurnosti unutar Unije, ne mogu dostatno ostvariti države članice neusklađenim djelovanjem, nego se zbog prekogranične prirode tih aktivnosti i potrebe za većom suradnjom među državama članicama on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(48)

Ovom se Uredbom poštuju temeljna prava i načela priznata posebice u Povelji o temeljnim pravima Europske unije, kako je navedeno u članku 6. UEU-a,

(1)

Usluge internetskog posredovanja ključne su za omogućivanje poduzetništva i novih poslovnih modela, trgovine i inovacija te mogu poboljšati dobrobit potrošača i sve se više upotrebljavaju i u javnom i privatnom sektoru. Nude pristup novim tržištima i trgovinskim prilikama, što poduzećima omogućuje da iskoriste prednosti unutarnjeg tržišta. One omogućuju potrošačima u Uniji da iskoriste te prednosti, osobito povećanjem izbora robe i usluga, kao i doprinošenjem konkurentnim cijenama na internetu, ali, s druge strane, nose i izazove koje je potrebno rješavati kako bi se osigurala pravna sigurnost.

(2)

Usluge internetskog posredovanja mogu biti ključne za poslovni uspjeh poduzeća koja upotrebljavaju takve usluge kako bi doprli do potrošača. Kako bi se u potpunosti iskoristile prednosti ekonomije internetskih platformi, važno je da se poduzeća mogu pouzdati u usluge internetskog posredovanja s kojima ulaze u trgovinske odnose. To je važno poglavito jer porast transakcija koje se provode putem usluga internetskog posredovanja, omogućen snažnim podatkovno utemeljenim mrežnim učincima, vodi do toga da takvi poslovni korisnici, osobito mikropoduzeća te mala i srednja poduzeća (MSP-ovi), ovise o tim uslugama kako bi doprli do potrošača. S obzirom na tu povećanu ovisnost, pružatelji tih usluga često imaju veću pregovaračku moć, što im u praksi omogućuje da postupaju jednostrano na način koji može biti nepravedan i štetan za legitimne interese njihovih poslovnih korisnika i, neizravno, potrošača u Uniji. Na primjer, mogli bi jednostrano poslovnim korisnicima nametnuti prakse koje uvelike odstupaju od dobrog poslovnog ponašanja ili su u suprotnosti s načelom dobre vjere i poštenog poslovanja. Ovom Uredbom uređuju se takve potencijalne poteškoće u ekonomiji internetskih platformi.

(3)

Potrošači su dobro prihvatili usluge internetskog posredovanja. Za dobrobit potrošača potreban je i konkurentan, pravedan i transparentan internetski ekosustav u kojem se poduzeća ponašaju odgovorno. Osiguravanje transparentnosti i povjerenja u poslovnim odnosima u ekonomiji internetskih platformi moglo bi također neizravno doprinijeti poboljšanju povjerenja potrošača u ekonomiju internetskih platformi. Međutim, izravni učinci razvoja ekonomije internetskih platformi na potrošače obuhvaćeni su drugim pravom Unije, osobito pravnom stečevinom u području zaštite potrošača.

(4)

Isto tako, internetske tražilice mogu biti važni izvori internetskog prometa za poduzeća koja nude robu ili usluge potrošačima putem internetskih stranica, zbog čega mogu znatno utjecati na poslovni uspjeh takvih korporativnih korisnika internetskih stranica koji nude svoju robu ili usluge putem interneta na unutarnjem tržištu. U tom pogledu rangiranje internetskih stranica koje obavljaju pružatelji internetskih tražilica, uključujući internetske stranice putem kojih korporativni korisnici internetskih stranica nude svoju robu i usluge potrošačima, ima važan utjecaj na odabir potrošača i poslovni uspjeh tih korporativnih korisnika internetskih stranica. Čak i u slučaju nepostojanja ugovornog odnosa s korporativnim korisnicima internetskih stranica pružatelji internetskih tražilica u praksi mogu jednostrano postupati na način koji može biti nepravedan i koji može biti štetan za legitimne interese korporativnih korisnika internetskih stranica i, neizravno, potrošača u Uniji.

(5)

Priroda odnosa između pružatelja usluga internetskog posredovanja i poslovnih korisnika mogla bi dovesti i do situacija u kojima poslovni korisnici često imaju ograničene mogućnosti traženja pravne zaštite u slučajevima kada je jednostrano djelovanje pružatelja tih usluga dovelo do spora. Ti pružatelji u brojnim slučajevima ne nude pristupačne i učinkovite interne sustave rješavanja pritužbi. Postojeći alternativni mehanizmi za izvansudsko rješavanje sporova također mogu biti neučinkoviti zbog različitih razloga, uključujući manjak specijaliziranih miritelja i strah poslovnih korisnika od odmazde.

(6)

Usluge internetskog posredovanja i internetske tražilice, kao i transakcije koje te usluge omogućuju, imaju intrinzični prekogranični potencijal i osobito su važne za pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta Unije u današnjem gospodarstvu. Potencijalno nepoštene i štetne poslovne prakse određenih pružatelja tih usluga i nedostatak mehanizama djelotvorne pravne zaštite sprečavaju potpuno ostvarenje tog potencijala i negativno utječu na pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta.

(7)

Na razini Unije trebalo bi uspostaviti ciljani skup obveznih pravila kako bi se osiguralo pravedno, predvidljivo, održivo i pouzdano internetsko poslovno okruženje na unutarnjem tržištu. Posebice, poslovnim korisnicima usluga internetskog posredovanja trebalo bi pružiti prikladnu transparentnost i učinkovite mogućnosti pravne zaštite širom Unije kako bi se olakšalo prekogranično poslovanje u Uniji i time unaprijedilo pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta te kako bi se uhvatilo u koštac s mogućom pojavom rascjepkanosti u konkretnim područjima obuhvaćenima ovom Uredbom.

(8)

Tim bi pravilima trebali biti predviđeni i adekvatni poticaji radi promicanja pravednosti i transparentnosti, posebice u pogledu rangiranja korporativnih korisnika internetskih stranica u rezultatima pretraživanja internetskih tražilica. Tim bi pravilima istodobno trebalo prepoznati i štititi važan inovacijski potencijal šire ekonomije internetskih platformi i omogućiti zdravu konkurenciju koja rezultira većim izborom za potrošače. Primjereno je razjasniti da se ovom Uredbom ne bi smjelo utjecati na nacionalno građansko pravo, osobito ugovorno pravo, poput pravila o valjanosti, sastavljanju, učincima ili raskidu ugovora pod uvjetom da su pravila nacionalnog građanskog prava u skladu s pravom Unije te u mjeri u kojoj relevantni aspekti nisu obuhvaćeni ovom Uredbom. Države članice trebale bi i dalje moći slobodno primjenjivati nacionalne propise kojima se zabranjuju ili sankcioniraju jednostrana postupanja ili nepoštene poslovne prakse u mjeri u kojoj relevantni aspekti nisu obuhvaćeni ovom Uredbom.

(9)

Budući da usluge internetskog posredovanja i internetske tražilice obično imaju globalnu dimenziju, ova bi se Uredba trebala primjenjivati na pružatelje tih usluga neovisno o tome imaju li poslovni nastan u državi članici ili izvan Unije, pod uvjetom da su ispunjena dva kumulativna uvjeta. Prvo, poslovni korisnici ili korporativni korisnici internetskih stranica trebali bi imati poslovni nastan u Uniji. Drugo, poslovni korisnici ili korporativni korisnici internetskih stranica trebali bi putem pružanja tih usluga nuditi svoju robu ili usluge potrošačima koji se nalaze u Uniji barem za dio transakcije. Kako bi se utvrdilo nude li poslovni korisnici ili korporativni korisnici internetskih stranica robu ili usluge potrošačima koji se nalaze u Uniji, potrebno je utvrditi je li očigledno da poslovni korisnici ili korporativni korisnici internetskih stranica usmjeravaju svoje aktivnosti na potrošače koji se nalaze u jednoj ili više država članica. Taj bi se kriterij trebalo tumačiti u skladu s relevantnom sudskom praksom Suda Europske unije u vezi s člankom 17. stavkom 1. točkom (c) Uredbe (EZ) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (3) i člankom 6. stavkom 1. točkom (b) Uredbe (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (4). Takvi potrošači trebali bi se nalaziti u Uniji, ali ne moraju imati boravište u Uniji ni biti državljani neke od država članica. Prema tome, ova se Uredba ne bi trebala primjenjivati ako poslovni korisnici ili korporativni korisnici internetskih stranica nemaju poslovni nastan u Uniji ili ako imaju poslovni nastan u Uniji, ali upotrebljavaju usluge internetskog posredovanja ili internetske tražilice kako bi ponudili robu ili usluge isključivo potrošačima koji se nalaze izvan Unije ili osobama koje nisu potrošači. Nadalje, ova bi se Uredba trebala primjenjivati bez obzira na pravo koje je inače mjerodavno za ugovor.

(10)

Pružatelji koji nude višestrane usluge, koje se u načelu temelje na istom poslovnom modelu izgradnje ekosustava, internetski posreduju u cijelom nizu odnosa između poslovnih subjekata i potrošača. Kako bi se obuhvatile relevantne usluge, usluge internetskog posredovanja trebalo bi definirati na precizan i tehnološki neutralan način. Osobito, usluge bi se trebale sastojati od usluga informacijskog društva, za koje je karakteristično da im je svrha olakšavanje pokretanja izravnih transakcija između poslovnih korisnika i potrošača, neovisno o tome zaključuju li se transakcije u konačnici putem interneta, na internetskom portalu predmetnog pružatelja usluga internetskog posredovanja ili poslovnog korisnika, izvanmrežno ili se uopće ne zaključuju, što znači da ne bi trebao postojati zahtjev za bilo kakvim ugovornim odnosom između poslovnih korisnika i potrošača kao preduvjet da bi usluge internetskog posredovanja bile obuhvaćene područjem primjene ove Uredbe. Uključivanje usluge koja ima samo marginalni karakter samo po sebi ne bi trebalo podrazumijevati da je cilj internetskih stranica ili usluge olakšavanje transakcija u smislu usluga internetskog posredovanja. Nadalje, usluge bi se trebale pružati na temelju ugovornih odnosa između pružatelja i poslovnih korisnika koji potrošačima nude robu ili usluge. Trebalo bi smatrati da takav ugovorni odnos postoji ako obje strane izraze namjeru obvezivanja na nedvosmislen način na trajnom nosaču podataka, pri čemu nije nužan izričit pisani sporazum.

(11)

Primjeri usluga internetskog posredovanja obuhvaćenih ovom Uredbom trebali bi posljedično obuhvaćati internetska mjesta trgovanja za e-trgovinu, uključujući tržišta koja se temelje na suradnji, a na kojima su poslovni korisnici aktivni, internetske usluge softverskih aplikacija, kao što su trgovine aplikacijama, i internetske usluge povezane s društvenim medijima, bez obzira na to koja se tehnologija koristi za pružanje takvih usluga. U tom smislu usluge internetskog posredovanja također bi se mogle pružati s pomoću tehnologije glasovnog asistenta. Isto tako ne bi trebalo biti relevantno uključuju li te transakcije između poslovnih korisnika i potrošača bilo kakvo novčano plaćanje ni jesu li transakcije djelomično zaključene izvan interneta. Međutim, ova se Uredba ne bi trebala primjenjivati na istorazinske (peer-to-peer) usluge internetskog posredovanja bez prisutnosti poslovnih korisnika, usluge internetskog posredovanja isključivo između poslovnih subjekata (business-to-business) koje se ne nude potrošačima, alate za internetsko oglašavanje i razmjene internetskog oglašavanja koji se ne pružaju u svrhu olakšavanja pokretanja izravnih transakcija i koji ne obuhvaćaju ugovorni odnos s potrošačima. Zbog istog razloga ovom Uredbom ne bi trebale biti obuhvaćene softverske usluge za optimizaciju tražilica ni usluge koje su povezane sa softverom za blokiranje oglasa. Tehnološke funkcionalnosti i sučelja kojima se samo povezuju hardver i aplikacije ne bi trebali biti obuhvaćeni ovom Uredbom jer obično ne ispunjavaju zahtjeve potrebne da bi se smatrali uslugama internetskog posredovanja. Međutim, takve funkcionalnosti ili sučelja mogu biti izravno povezani s određenim uslugama internetskog posredovanja ili predstavljati pomoćne usluge u odnosu na njih, a u tom slučaju relevantni pružatelji usluga internetskog posredovanja trebali bi podlijegati zahtjevima u pogledu transparentnosti povezanima s različitim postupanjem na temelju tih funkcionalnosti i sučelja. Nadalje, ova se Uredba ne bi trebala primjenjivati na internetske platne usluge jer one same po sebi ne ispunjavaju primjenjive zahtjeve, nego predstavljaju pomoćne usluge u odnosu na transakciju za isporuku robe i usluga dotičnim potrošačima.

(12)

U skladu s relevantnom sudskom praksom Suda Europske unije te s obzirom na činjenicu da je uočen ovisan položaj poslovnih korisnika, ponajprije u pogledu usluga internetskog posredovanja koje služe kao točka pristupa potrošačima u obliku fizičkih osoba, pojam potrošača koji se upotrebljava za određivanje područja primjene ove Uredbe trebalo bi shvatiti kao da se odnosi isključivo na fizičke osobe kada djeluju u svrhe koje ne ulaze u okvir njihove trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti.

(13)

S obzirom na brzinu inovacija, definicija internetskih tražilica koja se upotrebljava u ovoj Uredbi trebala bi biti tehnološki neutralna. Osobito bi trebalo smatrati da definicija obuhvaća i glasovne zahtjeve.

(14)

S obzirom na to da se pružatelji usluga internetskog posredovanja obično koriste unaprijed formuliranim uvjetima upotrebe, ova bi se Uredba u svrhu djelotvorne zaštite poslovnih korisnika, ako je to potrebno, trebala primjenjivati u slučajevima kada uvjete ugovornog odnosa, neovisno o njihovu nazivu ili obliku, jednostrano određuje pružatelj usluga internetskog posredovanja. Jesu li uvjeti upotrebe jednostrano određeni trebalo bi procjenjivati na osnovi svakog pojedinačnog slučaja na temelju ukupne ocjene. Relativna veličina dotičnih strana, činjenica da su se odvili pregovori ili da su određene odredbe tih uvjeta mogle biti predmet takvih pregovora i da su ih relevantni pružatelj i poslovni korisnik zajedno odredili, ne bi, samo po sebi, trebalo biti odlučujući za tu ukupnu ocjenu. Osim toga, obveza pružatelja usluga internetskog posredovanja da svoje uvjete upotrebe učine lako dostupnim poslovnim korisnicima, među ostalim i u predugovornoj fazi njihova trgovinskog odnosa, znači da poslovnim korisnicima neće biti uskraćena transparentnost koja proizlazi iz ove Uredbe kao posljedica toga da su imali bilo kakvu mogućnost da uspješno pregovaraju.

(15)

Kako bi se osiguralo da opći uvjeti upotrebe ugovornog odnosa omogućuju poslovnim korisnicima utvrđivanje komercijalnih uvjeta za upotrebu, prekid i suspenziju usluga internetskog posredovanja te kako bi se postigla predvidljivost u pogledu njihova poslovnog odnosa, ti bi uvjeti upotrebe trebali biti sastavljeni na jednostavnom i razumljivom jeziku. Ne bi trebalo smatrati da su uvjeti upotrebe sastavljeni na jednostavnom i razumljivom jeziku ako su nejasni, neprecizni ili ne sadržavaju pojedinosti o važnim trgovinskim pitanjima i, prema tome, poslovnim korisnicima ne pružaju razuman stupanj predvidljivosti o najvažnijim aspektima ugovornog odnosa. Povrh toga, obmanjujući jezik ne bi se smjelo smatrati jednostavnim i razumljivim jezikom.

(16)

Kako bi se poslovnim korisnicima osigurala dovoljna jasnoća o tome gdje se, i kome, njihove usluge ili roba stavljaju na tržište, pružatelji usluga internetskog posredovanja trebali bi osigurati transparentnost prema svojim poslovnim korisnicima u pogledu bilo kakvih dodatnih kanala za distribuciju i potencijalnih povezanih programa koje bi mogli koristiti za stavljanje na tržište te robe ili usluga. Dodatni kanali i povezani programi trebali bi se tumačiti na tehnološki neutralan način, ali bi, među ostalim, mogli uključivati druge internetske stranice, aplikacije ili druge usluge internetskog posredovanja koje se upotrebljavaju za stavljanje na tržište robe ili usluga koje nudi poslovni korisnik.

(17)

Vlasništvo i kontrola nad pravima intelektualnog vlasništva na internetu mogu imati znatnu gospodarsku važnost, kako za pružatelje usluga internetskog posredovanja tako i za njihove poslovne korisnike. Kako bi se osigurala jasnoća i transparentnost za poslovne korisnike i njihovo bolje razumijevanje, pružatelji usluga internetskog posredovanja trebali bi u svoje uvjete upotrebe uključiti općenite informacije, ili detaljnije informacije, ako to žele, o sveukupnim utjecajima, ako ih ima, tih uvjeta upotrebe na vlasništvo i kontrolu nad pravima intelektualnog vlasništva poslovnog korisnika. Takve informacije mogle bi, između ostalog, uključivati informacije poput opće uporabe logotipova, žigova ili imena robnih marki.

(18)

Osiguravanje transparentnosti u općim uvjetima upotrebe može biti ključno za promicanje održivih poslovnih odnosa i sprečavanje nepoštenog ponašanja na štetu poslovnih korisnika. Pružatelji usluga internetskog posredovanja stoga bi trebali osigurati da su uvjeti upotrebe lako dostupni u svim fazama trgovinskog odnosa, uključujući potencijalnim poslovnim korisnicima u predugovornoj fazi, te da se obavijest o svim izmjenama uvjeta upotrebe dostavlja dotičnim poslovnim korisnicima na trajnom nosaču podataka u utvrđenom obavijesnom roku koji je razuman i razmjeran s obzirom na konkretne okolnosti te iznosi najmanje 15 dana. Razmjerne obavijesne rokove dulje od 15 dana trebalo bi dati kada poslovni korisnici zbog predloženih izmjena uvjeta upotrebe moraju napraviti tehničke ili poslovne prilagodbe kako bi bili u skladu s izmjenom, na primjer ako moraju napraviti znatne tehničke prilagodbe na svojoj robi ili uslugama. Taj obavijesni rok ne bi se trebao primjenjivati ako i u mjeri u kojoj se dotični poslovni korisnik odrekao tog roka na nedvosmislen način ili ako i u mjeri u kojoj potreba za provedbom izmjene bez poštovanja obavijesnog roka proizlazi iz zakonske ili regulatorne obveze kojoj pružatelj usluge podliježe na temelju prava Unije ili nacionalnog prava. Međutim, predložene uredničke izmjene ne bi trebale biti obuhvaćene pojmom „izmjene” ako se njima ne mijenja sadržaj ili značenje uvjeta upotrebe. Zahtjev o obavješćivanju o predloženim izmjenama na trajnom nosaču podataka trebao bi omogućiti poslovnim korisnicima da zaista pregledaju te izmjene u kasnijem trenutku. Poslovni korisnici trebali bi imati pravo raskinuti ugovor u roku od 15 dana od primitka obavijesti o bilo kojoj izmjeni, osim ako se na ugovor primjenjuje kraći rok, primjerice na temelju nacionalnog građanskog prava.

(19)

U načelu, stavljanje u ponudu nove robe ili usluga, uključujući softverske aplikacije, putem usluga internetskog posredovanja trebalo bi se smatrati jasnom potvrdnom radnjom kojom se poslovni korisnik odriče obavijesnog roka koji se zahtijeva za izmjene uvjeta upotrebe. Međutim, u slučajevima u kojima je razuman i razmjeran obavijesni rok dulji od 15 dana jer poslovni korisnik zbog izmjena uvjeta mora napraviti značajne tehničke prilagodbe na svojoj robi ili uslugama, ne bi se trebalo smatrati da se poslovni korisnik automatski odriče tog roka ako u ponudu stavi novu robu ili usluge. Pružatelj usluga internetskog posredovanja trebao bi očekivati da će poslovni korisnik zbog izmjena uvjeta morati napraviti značajne tehničke prilagodbe ako se, na primjer, uklone ili dodaju čitave značajke usluga internetskog posredovanja kojima su poslovni korisnici imali pristup ili ako postoji mogućnost da će poslovni korisnici trebati prilagoditi svoju robu ili reprogramirati svoje usluge kako bi mogli nastaviti poslovati putem usluge internetskog posredovanja.

(20)

Radi zaštite poslovnih korisnika i pružanja pravne sigurnosti za obje strane neusklađeni uvjeti upotrebe trebali bi biti ništetni, odnosno trebalo bi smatrati da nisu nikad postojali, s učincima erga omnes i ex tunc. To bi se, međutim, trebalo odnositi samo na pojedine odredbe uvjeta upotrebe koje nisu usklađene. Preostale bi odredbe trebale ostati valjane i izvršive ako se mogu odvojiti od neusklađenih odredbi. Iznenadne izmjene postojećih uvjeta upotrebe mogu znatno narušiti poslovanje poslovnih korisnika. Radi ograničenja takvih negativnih učinaka na poslovne korisnike te radi odvraćanja od takvog postupanja, izmjene koje nisu uvedene u skladu s obvezom poštovanja obavijesnog roka trebale bi biti ništetne, odnosno trebalo bi smatrati da nisu nikad postojale, s učincima erga omnes i ex tunc.

(21)

Kako bi se osiguralo da poslovni korisnici mogu u potpunosti iskoristiti trgovinske prilike koje pružaju usluge internetskog posredovanja, pružatelji tih usluga ne bi smjeli u cijelosti spriječiti poslovne korisnike da istaknu svoj trgovački identitet kao dio svoje ponude ili prisutnosti na relevantnim uslugama internetskog posredovanja. Međutim, tu zabranu uplitanja ne bi se smjelo tumačiti kao pravo poslovnih korisnika da jednostrano odlučuju o predstavljanju svoje ponude ili prisutnosti na relevantnim uslugama internetskog posredovanja.

(22)

Pružatelj usluga internetskog posredovanja može imati legitimne razloge za donošenje odluke o ograničavanju, suspenziji ili prekidu pružanja svojih usluga određenom poslovnom korisniku, uključujući povlačenjem iz ponude određene robe ili usluga određenog poslovnog korisnika ili uklanjanjem rezultata pretraživanja. Osim suspenzije, pružatelji usluga internetskog posredovanja mogu i ograničiti pojedinačnu robu i usluge u ponudi poslovnih korisnika, primjerice njihovim degradiranjem ili negativnim utjecanjem na pojavnost poslovnog korisnika („dimming”), što može uključivati snižavanje njegovog ranga. Međutim, budući da takve odluke mogu znatno utjecati na interese dotičnog poslovnog korisnika, trebalo bi mu, prije ili u trenutku stupanja na snagu ograničenja ili suspenzije, dati izjavu s razlozima za tu odluku na trajnom nosaču podataka. Kako bi se negativan učinak takvih odluka na poslovne korisnike smanjio na najmanju moguću mjeru, pružatelji usluga internetskog posredovanja također bi trebali pružiti priliku za pojašnjenje činjenica koje su dovele do te odluke u okviru internog postupka rješavanja pritužbi, što će pomoći poslovnom korisniku, ako je to moguće, da ponovno postigne usklađenost. Osim toga, ako pružatelj usluga internetskog posredovanja opozove odluku o ograničavanju, suspenziji ili prekidu, primjerice zato što je odluka donesena greškom ili zato što kršenje uvjeta upotrebe koja je dovela do te odluke nije počinjena u zloj vjeri i na zadovoljavajući je način ispravljena, pružatelj bi trebao bez nepotrebne odgode ponovno početi pružati uslugu poslovnom korisniku, što uključuje pružanje pristupa poslovnom korisniku osobnim ili drugim podacima, ili i jednima i drugima, koji su bili dostupni prije donošenja odluke.

Izjava s razlozima za donošenje odluke o ograničavanju, suspenziji ili prekidu pružanja usluga internetskog posredovanja trebala bi omogućiti poslovnim korisnicima da utvrde ima li prostora za osporavanje odluke, čime se poboljšavaju mogućnosti poslovnih korisnika u smislu traženja djelotvorne pravne zaštite, ako je to potrebno. U izjavi s razlozima trebalo bi utvrditi osnove za odluku, na temelju osnova koje je pružatelj usluga unaprijed utvrdio u uvjetima upotrebe, i na razmjeran način uputiti na relevantne konkretne okolnosti, uključujući obavijesti od treće strane, koje su dovele do te odluke. Međutim, od pružatelja usluga internetskog posredovanja ne bi trebalo zahtijevati davanje izjave s razlozima za ograničavanja, suspenzije ili prekide ako bi se time kršila zakonska ili regulatorna obveza. Nadalje, ne bi trebalo zahtijevati davanje izjave s razlozima ako pružatelj usluga internetskog posredovanja može dokazati da je dotični poslovni korisnik više puta prekršio primjenjive uvjete upotrebe, što je rezultiralo prekidanjem pružanja dotičnih usluga internetskog posredovanja u cijelosti.

(23)

Prekid usluga internetskog posredovanja u cijelosti i povezano brisanje podataka koji su dani u svrhu upotrebe ili su nastali pri pružanju usluga internetskog posredovanja predstavljaju gubitak ključnih informacija, što bi moglo imati znatan učinak na poslovne korisnike i usto bi moglo narušiti njihovu sposobnost da pravilno ostvaruju druga prava koja su im dodijeljena na temelju ove Uredbe. Stoga bi pružatelj usluga internetskog posredovanja trebao dotičnom poslovnom korisniku dati izjavu s razlozima na trajnom nosaču podataka najmanje 30 dana prije nego što stupi na snagu prekid pružanja njegovih usluga internetskog posredovanja u cijelosti. Međutim, u slučajevima kada se zakonskom ili regulatornom obvezom zahtijeva da pružatelj usluga internetskog posredovanja prekine pružati usluge internetskog posredovanja u cijelosti određenom korisniku, taj se obavijesni rok ne bi trebao primjenjivati. Jednako tako, rok od 30 dana ne bi se trebao primjenjivati ni kada se pružatelj usluga internetskog posredovanja pozove na pravo prekida pružanja usluge na temelju nacionalnog prava koje je u skladu s pravom Unije, a kojim se dopušta trenutni prekid ako se, uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja i odvagujući interese obiju strana, ne može razumno očekivati da se ugovorni odnos nastavi do dogovorenog kraja razdoblja ili isteka obavijesnog roka. Konačno, obavijesni rok od 30 dana ne bi se trebao primjenjivati ako pružatelj usluga internetskog posredovanja može dokazati opetovano kršenje uvjeta upotrebe. Različite iznimke od obavijesnog roka od 30 dana posebno se mogu pojaviti u slučaju nezakonitog ili neprimjerenog sadržaja, sigurnosti robe ili usluge, krivotvorenja, prijevare, zlonamjernog softvera, neželjene pošte, povreda podataka, ostalih rizika u području kibersigurnosti ili primjerenosti robe ili usluge za maloljetnike. Kako bi se osigurala proporcionalnost, pružatelji usluga internetskog posredovanja trebali bi, ako je to razumno i tehnički izvedivo, iz ponude povući samo pojedinačnu robu ili usluge poslovnog korisnika. Prekid usluga internetskog posredovanja u cijelosti predstavlja najoštriju mjeru.

(24)

Rangiranje robe i usluga od strane pružatelja usluga internetskog posredovanja ima važan učinak na odabir potrošača i, posljedično, na poslovni uspjeh poslovnih korisnika koji nude tu robu i usluge potrošačima. Rangiranje se odnosi na relativnu vidljivost ponuda poslovnih korisnika ili relevantnost rezultata pretraživanja kako su predstavljeni, organizirani ili priopćeni od strane pružatelja usluga internetskog posredovanja ili pružatelja internetskih tražilica, a rezultat su upotrebe mehanizama algoritamskog sekvenciranja, mehanizama ocjene ili recenzija, vizualnih informacija ili drugih alata za utvrđivanje važnosti ili njihovih kombinacija. Predvidljivost podrazumijeva da pružatelji usluga internetskog posredovanja utvrđuju rang na neproizvoljan način. Pružatelji usluga stoga bi unaprijed trebali opisati najvažnije parametre za određivanje ranga kako bi poboljšali predvidljivost za poslovne korisnike, kako bi im omogućili da bolje razumiju funkcioniranje mehanizma rangiranja i kako bi im omogućili da usporede praksu rangiranja različitih pružatelja usluga. Precizna formulacija te obveze transparentnosti važna je za poslovne korisnike jer podrazumijeva utvrđivanje ograničenog broja najrelevantnijih parametara među potencijalno mnogo brojnijim parametrima koji imaju određeni učinak na rang. Taj obrazloženi opis trebao bi pomoći poslovnim korisnicima da poboljšaju predstavljanje svoje robe i usluga ili neke značajke svojstvene toj robi ili uslugama. Pojam najvažnijeg parametra trebalo bi shvatiti da se odnosi na bilo kakve opće kriterije, postupke, konkretne signale ugrađene u algoritme ili druge mehanizme za prilagodbu ili degradiranje statusa koji se upotrebljavaju u vezi s rangiranjem.

(25)

Opis najvažnijih parametara za određivanje ranga trebao bi uključivati i objašnjenje bilo kakve mogućnosti poslovnih korisnika da aktivno utječu na rangiranje u zamjenu za naknadu, kao i objašnjenje relativnih učinaka takvog postupanja. U tom bi se pogledu naknada mogla odnositi na plaćanja izvršena s glavnim ili isključivim ciljem poboljšanja ranga, kao i na neizravnu naknadu u obliku prihvaćanja dodatnih obveza bilo koje vrste od strane poslovnog korisnika koje bi mogle imati takav praktični učinak, primjerice korištenje usluga koje su pomoćne ili bilo kakvih premium značajki. Sadržaj opisa, uključujući broj i vrstu najvažnijih parametara, može se u skladu s tim uvelike razlikovati ovisno o pojedinim uslugama internetskog posredovanja, ali bi poslovnim korisnicima trebao omogućiti odgovarajuće razumijevanje načina na koji se mehanizmom rangiranja u obzir uzimaju značajke stvarne robe ili usluga koje nudi poslovni korisnik te njihova relevantnost za potrošače određenih usluga internetskog posredovanja. Pokazatelji koji se upotrebljavaju za mjerenje kvalitete robe ili usluga poslovnih korisnika, upotreba uređivača i njihova sposobnost utjecanja na rang te robe ili usluga, opseg učinka naknade na rangiranje kao i elementi koji se ne odnose ili se samo u maloj mjeri odnose na samu robu ili uslugu, kao što su prezentacijske značajke internetske ponude, mogli bi biti primjeri najvažnijih parametara koji bi, kada su uključeni u opći opis mehanizma rangiranja na jednostavnom i razumljivom jeziku, trebali pomoći poslovnim korisnicima da steknu potrebno odgovarajuće razumijevanje njegova funkcioniranja.

(26)

Isto tako, rangiranje internetskih stranica od strane pružatelja internetskih tražilica, osobito onih internetskih stranica putem kojih poduzeća nude robu i usluge potrošačima, ima važan učinak na odabir potrošača i poslovni uspjeh korporativnih korisnika internetskih stranica. Pružatelji internetskih tražilica stoga bi trebali dati opis najvažnijih parametara za određivanje ranga svih indeksiranih internetskih stranica i relativne važnosti tih najvažnijih parametara u odnosu na druge parametre, uključujući internetske stranice korporativnih korisnika internetskih stranica i druge internetske stranice. Uz značajke robe i usluga i njihovu relevantnost za potrošače, u slučaju internetskih tražilica tim bi se opisom korporativnim korisnicima internetskih stranica trebalo omogućiti i odgovarajuće razumijevanje toga jesu li, te na koji način i u kojoj mjeri, uzete u obzir određene značajke dizajna internetskih stranica koje se upotrebljavaju, kao što je njihova optimizacija za prikaz na mobilnim telekomunikacijskim uređajima. Taj bi opis trebao obuhvaćati i objašnjenje bilo kakve mogućnosti da korporativni korisnici internetskih stranica aktivno utječu na rangiranje u zamjenu za naknadu, kao i objašnjenje relativnih učinaka takvog postupanja. U slučaju nepostojanja ugovornog odnosa između pružatelja internetskih tražilica i korporativnih korisnika internetskih stranica, taj bi opis trebao biti dostupan javnosti na očitoj i lako dostupnoj lokaciji u okviru relevantne internetske tražilice. Dijelovi internetskih stranica na kojima se od korisnika traži da se prijave ili registriraju ne bi se trebali smatrati lako i javno dostupnima u tom smislu.

Kako bi se korporativnim korisnicima internetskih stranica osigurala predvidljivost, opis bi trebalo i redovito ažurirati, uključujući mogućnost da bilo kakve izmjene najvažnijih parametara budu lako prepoznatljive. Postojanje ažuriranog opisa najvažnijih parametara također bi koristilo korisnicima internetske tražilice koji nisu korporativni korisnici internetskih stranica. U nekim slučajevima pružatelji internetskih tražilica mogu na temelju obavijesti treće strane odlučiti utjecati na rangiranje u konkretnom slučaju ili ukloniti internetsku stranicu iz rezultata pretraživanja. Za razliku od pružatelja usluga internetskog posredovanja, od pružatelja internetskih tražilica se zbog nepostojanja ugovornog odnosa između strana ne može očekivati da izravno obavijeste korporativnog korisnika internetskih stranica o promjeni u rangu ili uklanjanju zbog primljene obavijesti treće strane. Bez obzira na to, korporativni korisnik internetskih stranica trebao bi moći pregledati sadržaj obavijesti zbog koje je u došlo do promjene u rangu u konkretnom slučaju ili uklanjanja pojedinih internetskih stranica, na način da prouči sadržaj obavijesti, primjerice u javno dostupnoj internetskoj bazi podataka. To bi pomoglo u ublažavanju potencijalnih zlouporaba od strane konkurenata obavijesti koje bi mogle dovesti do uklanjanja.

(27)

Od pružatelja usluga internetskog posredovanja ili internetskih tražilica ne bi se na temelju ove Uredbe trebalo zahtijevati da otkriju detalje funkcioniranja svojih mehanizama rangiranja, uključujući algoritme. Isto tako, ne bi se smjelo narušiti njihovu sposobnost odgovora na zlonamjerno manipuliranje rangiranjem koju provode treće strane, uključujući u interesu potrošača. Općim opisom najvažnijih parametara za rangiranje trebali bi se zaštititi ti interesi, omogućavajući istodobno poslovnim korisnicima i korporativnim korisnicima internetskih stranica odgovarajuće razumijevanje funkcioniranja rangiranja u kontekstu njihova korištenja konkretnim uslugama internetskog posredovanja ili internetskim tražilicama. Kako bi se osiguralo ostvarenje cilja ove Uredbe, uzimanje u obzir poslovnih interesa pružatelja usluga internetskog posredovanja ili internetskih tražilica ne bi stoga nikad smjelo dovesti do odbijanja otkrivanja najvažnijih parametara za određivanje ranga. U tom pogledu, iako se ovom Uredbom ne dovodi u pitanje Direktivu (EU) 2016/943 Europskog parlamenta i Vijeća (5), dani opis trebao bi se temeljiti barem na stvarnim podacima o relevantnosti upotrijebljenih parametara za određivanje ranga.

(28)

Komisija bi trebala izraditi smjernice za pomoć pružateljima usluga internetskog posredovanja i pružateljima internetskih tražilica za primjenu zahtjeva o transparentnosti utvrđenih ovom Uredbom. Time bi se trebalo pomoći da se optimizira način na koji se utvrđuju najvažniji parametri za određivanje ranga i način na koji se predstavljaju korporativnim korisnicima internetskih stranica.

(29)

Pomoćnu robu i usluge trebalo bi shvatiti kao robu i usluge koje se potrošaču nude neposredno prije dovršetka transakcije pokrenute u okviru usluga internetskog posredovanja kao dopuna primarnoj robi ili usluzi koje nudi poslovni korisnik. Pomoćna roba i usluge odnose se na proizvode koji, kako bi funkcionirali, obično ovise o primarnoj robi ili usluzi ili su s njima izravno povezani. Stoga bi taj pojam trebao isključivati robu i usluge koji se samo prodaju uz predmetnu primarnu robu ili uslugu, a nisu po svojoj prirodi dopuna. Primjeri pomoćnih usluga uključuju usluge popravka za konkretnu robu ili financijske proizvode kao što je automobilsko osiguranje koje se nudi kao dopuna konkretnoj robi ili uslugama koje nudi poslovni korisnik. Isto tako, pomoćna roba mogla bi uključivati robu koja dopunjuje konkretni proizvod koji nudi poslovni korisnik time što predstavlja alat za poboljšanje ili prilagodbu povezan s tim konkretnim proizvodom. Pružatelji usluga internetskog posredovanja koji potrošačima nude robu ili usluge koje su pomoćne robi ili usluzi koju prodaje poslovni korisnik putem njihovih usluga internetskog posredovanja trebali bi u svojim uvjetima upotrebe utvrditi opis vrste pomoćne robe i usluga koji se nude. Takav bi opis trebao biti dostupan u uvjetima upotrebe neovisno o tome pruža li pomoćnu robu ili uslugu sâm pružatelj usluga internetskog posredovanja ili treća strana. Takav bi opis trebao biti dovoljno sveobuhvatan kako bi poslovni korisnik mogao razumjeti prodaje li se roba ili usluga kao pomoćna robi ili usluzi poslovnog korisnika. Opis ne bi nužno trebao obuhvaćati konkretnu robu ili uslugu već vrstu proizvoda koji se nudi kao dopuna primarnom proizvodu poslovnog korisnika. Nadalje, taj bi opis trebao u svim okolnostima uključivati je li i pod kojim uvjetima poslovnom korisniku dopušteno nuditi vlastitu pomoćnu robu ili uslugu uz primarnu robu ili uslugu koju nudi putem usluga internetskog posredovanja.

(30)

Ako pružatelj usluga internetskog posredovanja sam nudi određenu robu ili usluge potrošačima putem vlastitih usluga internetskog posredovanja ili to čini putem poslovnog korisnika pod njegovom kontrolom, taj pružatelj usluga mogao bi se izravno natjecati s ostalim poslovnim korisnicima njegovih usluga internetskog posredovanja koji nisu pod njegovom kontrolom, što bi pružatelju moglo dati ekonomski poticaj i sposobnost da svoju kontrolu nad uslugama internetskog posredovanja iskoristi kako bi dao tehničku ili ekonomsku prednost vlastitoj ponudi ili ponudama podnesenima preko poslovnog korisnika pod njegovom kontrolom, a koju bi mogao odbiti poslovnim korisnicima s kojima se natječe. Takvo bi ponašanje moglo dovesti u pitanje pošteno tržišno natjecanje i ograničiti odabir potrošača. U takvim je situacijama osobito važno da pružatelj usluga internetskog posredovanja djeluje na transparentan način i pruži odgovarajući opis i navede razloge za sve razlike u postupanju, bilo s pomoću pravnih, trgovinskih ili tehničkih sredstava, kao što su funkcionalnosti koje uključuju operativne sustave, a koje bi mogao primjenjivati u pogledu robe ili usluga koje sam nudi u usporedbi s onima koje nude poslovni korisnici. Kako bi se osigurala proporcionalnost, ta bi se obveza trebala primjenjivati na razini cjelokupnih usluga internetskog posredovanja, a ne na razini pojedinačne robe ili usluga koje se nude putem tih usluga.

(31)

Ako pružatelj internetske tražilice sam nudi određenu robu ili usluge potrošačima putem vlastite internetske tražilice ili to čini putem korporativnog korisnika internetskih stranica pod njegovom kontrolom, taj bi se pružatelj mogao izravno natjecati s ostalim korporativnim korisnicima internetskih stranica koji se koriste njegovom internetskom tražilicom i koji nisu pod njegovom kontrolom. U takvim je situacijama osobito važno da pružatelj internetske tražilice djeluje na transparentan način i pruži opis svih razlika u postupanju, bilo s pomoću pravnih, trgovinskih ili tehničkih sredstava, koje bi mogao primjenjivati u pogledu robe ili usluga koje nudi sam ili putem korporativnog korisnika internetskih stranica pod njegovom kontrolom u usporedbi s onima koje nude korporativni korisnici internetskih stranica s kojima se natječe. Kako bi se osigurala proporcionalnost, ta bi se obveza trebala primjenjivati na razini cjelokupne internetske tražilice, a ne na razini pojedinačne robe ili usluga koje se nude putem tih usluga.

(32)

Ovom Uredbom trebali bi biti obuhvaćeni posebni ugovorni uvjeti, posebno u situacijama neravnoteža u pregovaračkoj moći, kako bi se osiguralo da se ugovorni odnosi odvijaju u dobroj vjeri i na temelju poštenog poslovanja. Za predvidljivost i transparentnost potrebno je poslovnim korisnicima pružiti stvarnu mogućnost da se upoznaju s izmjenama uvjeta upotrebe, koje se stoga ne bi smjele nametati s retroaktivnim učinkom, osim ako se temelje na zakonskoj ili regulatornoj obvezi ili su korisne za te korisnike. Osim toga, poslovnim korisnicima trebalo bi pružiti jasnoću u pogledu uvjeta pod kojima se može raskinuti njihov ugovorni odnos s pružateljima usluga internetskog posredovanja. Pružatelji usluga internetskog posredovanja trebali bi osigurati da su uvjeti za raskid uvijek razmjerni i da se mogu provesti bez nepotrebnih poteškoća. Konačno, poslovni korisnici trebali bi biti u potpunosti informirani o tome zadržavaju li pružatelji usluga internetskog posredovanja nakon isteka ugovora bilo kakav pristup informacijama koje poslovni korisnici pružaju ili generiraju u kontekstu korištenja usluga internetskog posredovanja.

(33)

Mogućnost pristupa podacima i njihove upotrebe, uključujući osobne podatke, može omogućiti stvaranje važne vrijednosti u ekonomiji internetskih platformi, i općenito i za uključene poslovne korisnike i usluge internetskog posredovanja. U skladu s time, važno je da pružatelji usluga internetskog posredovanja poslovnim korisnicima pruže jasan opis opsega, prirode i uvjeta za njihov pristup određenim kategorijama podataka i njihovu upotrebu. Opis bi trebao biti proporcionalan i mogao bi se odnositi na opće uvjete pristupa, a ne iscrpno utvrđivanje stvarnih podataka ili kategorija podataka. Međutim, opis bi mogao uključivati i utvrđivanje određenih vrsta stvarnih podataka koji bi mogli biti izrazito relevantni za poslovne korisnike te posebne uvjete pristupa takvim podacima. Takvi bi podaci mogli uključivati ocjene i recenzije koje poslovni korisnici prikupe putem usluga internetskog posredovanja. U cjelini, opis bi trebao omogućiti poslovnim korisnicima da razumiju mogu li upotrebljavati podatke za poboljšanje stvaranja vrijednosti, među ostalim i mogućom daljnjom uporabom podatkovnih usluga trećih strana.

(34)

Za poslovne je korisnike isto tako važno da razumiju dijeli li pružatelj s trećim stranama bilo kakve podatke koji su nastali upotrebom usluge posredovanja od strane poslovnog korisnika. Poslovne korisnike posebno bi trebalo upoznati s bilo kakvim dijeljenjem podataka s trećim stranama do kojeg dolazi u svrhe koje nisu potrebne za pravilno funkcioniranje usluga internetskog posredovanja, primjerice kada pružatelj unovčuje te podatke zbog komercijalnih razloga. Kako bi se poslovnim korisnicima omogućilo da u potpunosti ostvaruju dostupna prava utjecanja na takvo dijeljenje podataka, pružatelji usluga internetskog posredovanja trebali bi izričito navesti mogućnosti nesudjelovanja u dijeljenju podataka ako one postoje u okviru ugovornog odnosa s poslovnim korisnikom.

(35)

Ti se zahtjevi ne bi trebali tumačiti kao bilo kakva obveza pružatelja usluga internetskog posredovanja da ili šire ili ne šire osobne ili neosobne podatke svojim poslovnim korisnicima. Međutim, mjere transparentnosti mogle bi doprinijeti povećanoj razmjeni podataka i kao ključan izvor inovacija i rasta potpomoći ostvarenje ciljeva za stvaranje zajedničkog europskog podatkovnog prostora. Obrada osobnih podataka trebala bi biti u skladu s pravnim okvirom Unije o zaštiti pojedinaca u pogledu obrade osobnih podataka i o poštovanju privatnog života i zaštiti osobnih podataka u elektroničkim komunikacijama, a posebno s Uredbom (EU) 2016/679 (6), Direktivom (EU) 2016/680 (7) i Direktivom 2002/58/EZ (8) Europskog parlamenta i Vijeća.

(36)

Pružatelji usluga internetskog posredovanja mogli bi u određenim slučajevima u svojim uvjetima upotrebe ograničiti mogućnost poslovnih korisnika da potrošačima nude robu ili usluge pod povoljnijim uvjetima putem kanala koji nisu te usluge internetskog posredovanja. U tim slučajevima dotični pružatelji usluga trebali bi utvrditi razloge za takvo postupanje, osobito u pogledu glavnih ekonomskih, trgovinskih ili pravnih razloga za ta ograničenja. Međutim, tu obvezu transparentnosti ne bi trebalo tumačiti tako da utječe na ocjenu zakonitosti takvih ograničenja u skladu s drugim aktima prava Unije ili prava država članica koje je u skladu sa pravom Unije, uključujući u područjima tržišnog natjecanja i nepoštenih poslovnih praksi, te na primjenu takvih propisa.

(37)

Kako bi se poslovnim korisnicima, uključujući one čija je upotreba relevantnih usluga internetskog posredovanja možda ograničena, suspendirana ili prekinuta, omogućio pristup trenutačnim, odgovarajućim i djelotvornim mogućnostima pravne zaštite, pružatelji usluga internetskog posredovanja trebali bi imati interni sustav rješavanja pritužbi. Taj interni sustav rješavanja pritužbi trebao bi se temeljiti na načelima transparentnosti i jednakog postupanja u jednakim situacijama te bi trebao biti usmjeren na osiguravanje toga da znatan dio pritužbi mogu u razumnom roku bilateralno riješiti pružatelj usluga internetskog posredovanja i relevantni poslovni korisnik. Pružatelji usluga internetskog posredovanja mogli bi tijekom trajanja pritužbe zadržati na snazi odluku koju su donijeli. Bilo koji pokušaj postizanja dogovora u okviru internog postupka rješavanja pritužbi ne utječu na prava pružatelja usluga internetskog posredovanja ili poslovnih korisnika da pokrenu sudske postupke u bilo kojem trenutku tijekom ili nakon internog postupka rješavanja pritužbi. Uz to, pružatelji usluga internetskog posredovanja trebali bi objavljivati i barem jednom godišnje provjeravati informacije o funkcioniranju i djelotvornosti njihova internog sustava rješavanja pritužbi kako bi pomogli poslovnim korisnicima u razumijevanju glavnih vrsta problema koji se mogu pojaviti u kontekstu pružanja različitih usluga internetskog posredovanja i mogućnosti za postizanje brzog i djelotvornog bilateralnog rješenja.

(38)

Cilj zahtjeva ove Uredbe u pogledu internih sustava rješavanja pritužbi jest omogućiti razuman stupanj fleksibilnosti pružateljima usluga internetskog posredovanja pri upravljanju tim sustavima i rješavanju pojedinačnih pritužbi kako bi administrativno opterećenje smanjilo na najmanju moguću mjeru. Nadalje, interni sustavi rješavanja pritužbi pružateljima usluga internetskog posredovanja trebali bi omogućiti da prema potrebi na proporcionalan način riješe bilo koji slučaj upotrebe tih sustava, od strane određenih poslovnih korisnika, u zloj vjeri. Uzimajući u obzir troškove uspostave i upravljanja takvim sustavima, prikladno je iz tih obveza izuzeti sve pružatelje usluga internetskog posredovanja koji su mala poduzeća, u skladu s relevantnim odredbama Preporuke Komisije 2003/361/EZ (9). Pravilima o konsolidaciji iz te preporuke osigurava se sprečavanje bilo kakvog izbjegavanja propisa. Tim izuzećem ne bi se smjelo utjecati na pravo takvih poduzeća na dobrovoljnu uspostavu internog sustava rješavanja pritužbi koji ispunjava kriterije utvrđene u ovoj Uredbi.

(39)

Korištenje izraza „interni” ne bi se smjelo tumačiti tako da sprečava da se interni sustav rješavanja pritužbi delegira vanjskom pružatelju usluga ili drugoj korporativnoj strukturi sve dok takav pružatelj usluga ili druga korporativna struktura imaju punu nadležnost i sposobnost da osiguraju usklađenost internog sustava rješavanja pritužbi sa zahtjevima iz ove Uredbe.

(40)

Mirenje može biti način na koji pružatelji usluga internetskog posredovanja i njihovi poslovni korisnici mogu riješiti sporove na zadovoljavajući način, bez pokretanja sudskih postupaka, koji mogu biti dugotrajni i skupi. Stoga bi pružatelji usluga internetskog posredovanja trebali omogućiti mirenje, osobito određivanjem najmanje dvaju javnih ili privatnih miritelja s kojima su spremni surađivati. Cilj zahtjeva za određivanjem minimalnog broja miritelja jest zaštititi neutralnost miritelja. Miritelje koji svoje usluge pružaju s lokacije izvan Unije trebalo bi odrediti samo ako se jamči da se upotrebom njihovih usluga dotičnim poslovnim korisnicima ni na koji način ne uskraćuje bilo kakva pravna zaštita koja im je dostupna u skladu sa pravom Unije ili pravom država članica, uključujući zahtjeve iz ove Uredbe i primjenjivog prava o zaštiti osobnih podataka i poslovnih tajni. Kako bi bili pristupačni i pravedni te što brži, učinkovitiji i djelotvorniji, ti miritelji trebali bi zadovoljavati određene kriterije. Međutim, pružatelji usluga internetskog posredovanja i njihovi poslovni korisnici trebali bi i dalje moći slobodno zajednički odrediti bilo kojeg miritelja po svojem izboru ako između njih dođe do spora. U skladu s Direktivom 2008/52/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (10), mirenje predviđeno ovom Uredbom trebalo bi biti dobrovoljan postupak u smislu da stranke same upravljaju postupkom te da ga mogu započeti i okončati u bilo kojem trenutku. Bez obzira na njegovu dobrovoljnu prirodu, pružatelji usluga internetskog posredovanja trebali bi u dobroj vjeri ispitati zahtjeve za pokretanje postupka mirenja predviđenog u ovoj Uredbi.

(41)

Pružatelji usluga internetskog posredovanja trebali bi snositi razuman udio ukupnih troškova mirenja, uzimajući u obzir sve relevantne elemente predmetnog slučaja. U tu svrhu miritelj bi trebao predložiti koji se udio u konkretnom slučaju smatra razumnim. Uzimajući u obzir troškove i administrativno opterećenje povezane s potrebom za određivanjem miritelja u uvjetima upotrebe, prikladno je iz te obveze izuzeti sve pružatelje usluga internetskog posredovanja koji su mala poduzeća, u skladu s relevantnim odredbama Preporuke 2003/361/EZ. Pravilima o konsolidaciji iz te preporuke osigurava se sprečavanje bilo kakvog izbjegavanja propisa. Međutim, to ne bi smjelo utjecati na pravo takvih poduzeća da odrede miritelje u svojim uvjetima upotrebe koji ispunjavaju kriterije utvrđene u ovoj Uredbi.

(42)

Budući da bi pružatelji usluga internetskog posredovanja uvijek trebali biti obvezni odrediti miritelje s kojima su spremni surađivati, te da bi trebali biti obvezni svim pokušajima mirenja koji se provode u skladu s ovom Uredbom pristupati u dobroj vjeri, te obveze trebalo bi utvrditi na način da se spriječi zlouporaba sustava mirenja od strane poslovnih korisnika. Poslovni korisnici također bi trebali biti obvezni sudjelovati u mirenju u dobroj vjeri. Pružatelji usluga internetskog posredovanja ne bi trebali biti obvezni sudjelovati u postupku mirenja ako poslovni korisnik pokrene postupak o nečemu u vezi s čim je taj poslovni korisnik ranije pokrenuo postupak mirenja, a miritelj je u tom predmetu utvrdio da poslovni korisnik nije postupao u dobroj vjeri. Pružatelji usluga internetskog posredovanja također ne bi trebali biti obvezni sudjelovati u postupku mirenja s poslovnim korisnicima koji su opetovano pokretali neuspjele postupke mirenja. Te iznimne situacije ne bi smjele ograničiti mogućnost da poslovni korisnik uputi slučaj u postupak mirenja ako miritelj utvrdi da predmet mirenja nije povezan s prethodnim slučajevima.

(43)

Kako bi se olakšalo rješavanje sporova koji se odnose na pružanje usluga internetskog posredovanja s pomoću postupka mirenja u Uniji, Komisija bi, u bliskoj suradnji s državama članicama, trebala poticati uspostavljanje specijaliziranih miriteljskih organizacija, kojih trenutačno nedostaje. Uključivanje miritelja koji posjeduju stručno znanje o uslugama internetskog posredovanja i specifičnim industrijskim sektorima u kojima se takve usluge pružaju trebalo bi doprinijeti povjerenju obiju strana u postupak mirenja i povećati vjerojatnost da će taj postupak dovesti do brzog, pravednog i zadovoljavajućeg ishoda.

(44)

Različiti čimbenici, kao što su ograničena financijska sredstva, strah od odmazde i odredbe o isključivom izboru prava i suda u uvjetima upotrebe, mogu ograničiti djelotvornost postojećih mogućnosti za sudsku pravnu zaštitu, osobito onih u kojima se zahtijeva da poslovni korisnici ili korporativni korisnici internetskih stranica djeluju pojedinačno i tako da se može utvrditi njihov identitet. Kako bi se osigurala djelotvorna primjena ove Uredbe, organizacijama, udruženjima koja zastupaju poslovne korisnike ili korporativne korisnike internetskih stranica i određenim javnim tijelima uspostavljenima u državama članicama trebalo bi omogućiti pokretanje postupka pred nacionalnim sudovima u skladu s nacionalnim pravom, uključujući nacionalne postupovne zahtjeve. Svrha takvog pokretanja postupka pred nacionalnim sudovima trebala bi biti zaustavljanje ili zabrana kršenja pravila utvrđenih u ovoj Uredbi i sprečavanje buduće štete koja bi mogla ugroziti održive poslovne odnose u ekonomiji internetskih platformi. Kako bi se osiguralo da to pravo ostvaruju na djelotvoran i prikladan način, takve organizacije ili udruženja trebali bi zadovoljiti određene kriterije. Osobito, moraju biti zakonito osnovani u skladu s pravom države članice, moraju biti neprofitni i nastojati ostvarivati svoje ciljeve na trajnoj osnovi. Tim bi se zahtjevima trebalo onemogućiti bilo kakvo ad hoc osnivanje organizacija ili udruženja u svrhu određenog postupka ili određenih postupaka, ili s ciljem ostvarivanja dobiti. Nadalje, trebalo bi osigurati da treće strane koje su pružatelji financiranja ne utječu neprimjereno na odlučivanje tih organizacija ili udruženja.

Kako bi se izbjegao sukob interesa, posebno bi trebalo spriječiti da organizacije ili udruženja koji zastupaju poslovne korisnike ili korporativne korisnike internetskih stranica budu pod neprimjerenim utjecajem pružatelja usluga internetskog posredovanja ili internetskih tražilica. Potpuno i javno objavljivanje informacija o članstvu i izvoru financiranja trebalo bi olakšati nacionalnim sudovima da ocijene jesu li ti kriteriji prihvatljivosti ispunjeni. S obzirom na poseban status relevantnih javnih tijela u državama članicama u kojima su takva tijela uspostavljena, trebalo bi zahtijevati samo da im je u skladu s relevantnim pravilima nacionalnog prava izričito povjereno pokretanje takvih postupaka u kolektivnom interesu dotičnih stranaka ili u općem interesu, bez potrebe da podliježu tim kriterijima. To pokretanje postupka ni na koji način ne bi smjelo utjecati na prava poslovnih korisnika i korporativnih korisnika internetskih stranica na pokretanje sudskog postupka na pojedinačnoj osnovi.

(45)

Komisiji bi trebalo priopćiti koje bi organizacije, udruženja i javna tijela, prema mišljenju država članica, trebali biti kvalificirani za pokretanje postupka u skladu s ovom Uredbom. U okviru tog priopćivanja države članice trebale bi izričito uputiti na relevantne nacionalne odredbe na temelju kojih je organizacija, udruženje ili javno tijelo osnovano te, prema potrebi, uputiti na relevantni javni registar u koji je organizacija ili udruženje upisano. Ta dodatna opcija imenovanja od strane država članica trebala bi omogućiti određenu razinu pravne sigurnosti i predvidljivosti u koje se poslovni korisnici i korporativni korisnici internetskih stranica mogu pouzdati. Istodobno, time se nastoji skratiti sudske postupke i povećati njihovu djelotvornost, što se doima prikladnim u tom kontekstu. Komisija bi trebala osigurati objavljivanje popisa tih organizacija, udruženja i javnih tijela u Službenom listu Europske unije. Uključivanje na taj popis trebalo bi služiti kao dokaz o pravnoj sposobnosti organizacije, udruženja ili javnog tijela koje pokreće postupak, a koji se može osporiti. Kada postoje razlozi za zabrinutost u vezi s imenovanjem, država članica koja je imenovala organizaciju, udruženje ili javno tijelo trebala bi istražiti te razloge. Organizacije, udruženja i javna tijela koja nije imenovala država članica trebali bi moći pokrenuti postupak pred nacionalnim sudovima, podložno ispitivanju njihove pravne sposobnosti u skladu s kriterijima utvrđenima u ovoj Uredbi.

(46)

Od država članica trebalo bi zahtijevati da osiguraju primjerenu i učinkovitu provedbu ove Uredbe. Različiti sustavi provedbe već postoje u državama članicama te one ne bi trebale imati obvezu osnivanja novih nacionalnih provedbenih tijela. Države članice trebale bi imati mogućnost da postojećim tijelima, uključujući sudove, povjere provedbu ove Uredbe. Ovom Uredbom ne bi trebalo obvezivati države članice da predvide provedbu po službenoj dužnosti ili nameću novčane kazne.

(47)

Komisija bi trebala stalno pratiti primjenu ove Uredbe u bliskoj suradnji s državama članicama. U tom bi kontekstu Komisija trebala nastojati uspostaviti široku mrežu za razmjenu informacija uz pomoć relevantnih stručnih tijela, centara izvrsnosti i Promatračnice ekonomije internetskih platformi. Države članice trebale bi na zahtjev dostaviti Komisiji sve relevantne informacije koje imaju u tom kontekstu. Konačno, u tome bi trebala pomoći i sveukupna veća transparentnost poslovnih odnosa između poslovnih korisnika i pružatelja usluga internetskog posredovanja te između korporativnih korisnika internetskih stranica i internetskih tražilica koja se ovom Uredbom nastoji postići. Kako bi učinkovito izvršila svoje dužnosti praćenja i preispitivanja u skladu s ovom Uredbom, Komisija bi trebala nastojati prikupiti informacije od pružatelja usluga internetskog posredovanja. Pružatelji usluga internetskog posredovanja trebali bi u dobroj vjeri surađivati u olakšavanju prikupljanja takvih podataka, ako je to primjenjivo.

(48)

Kodeksi ponašanja koje izrađuju dotični pružatelji usluga ili organizacije ili udruženja koja ih zastupaju mogu doprinijeti pravilnoj primjeni ove Uredbe i stoga bi ih trebalo poticati. Pri izradi takvih kodeksa ponašanja, a na temelju savjetovanja sa svim relevantnim dionicima, treba uzeti u obzir posebne značajke dotičnih sektora, kao i posebne značajke MSP-ova. Takvi kodeksi ponašanja trebali bi biti formulirani na objektivan i nediskriminirajući način.

(49)

Komisija bi ovu Uredbu trebala periodično evaluirati i pomno pratiti njezine učinke na ekonomiju internetskih platformi, osobito kako bi se utvrdilo jesu li potrebne izmjene s obzirom na relevantni tehnološki razvoj ili kretanja na tržištu. Ta bi evaluacija trebala uključivati učinke na poslovne korisnike koji bi mogli biti posljedica opće primjene odredaba o isključivom izboru prava i suda u uvjetima upotrebe koje jednostrano određuje pružatelj usluga internetskog posredovanja. Kako bi se dobio širok uvid u razvoj tog sektora, u evaluaciji bi se trebala uzeti u obzir iskustva država članica i relevantnih dionika. Skupina stručnjaka za Promatračnicu ekonomije internetskih platformi, koja je uspostavljena u skladu s Odlukom Komisije C(2018)2393, ima ključnu ulogu u pružanju informacija u kontekstu evaluacije ove Uredbe od strane Komisije. Komisija bi stoga trebala na odgovarajući način razmotriti mišljenja i izvješća koja joj dostavi ta skupina. Nakon evaluacije Komisija bi trebala poduzeti odgovarajuće mjere. Daljnje mjere, uključujući mjere zakonodavne prirode, mogu biti primjerene ako se i kada odredbe utvrđene u ovoj Uredbi pokažu nedostatnima za rješavanje problema neravnoteža i nepoštenih poslovnih praksi prisutnih u tom sektoru na odgovarajući način.

(50)

Pri pružanju informacija koje se zahtijevaju ovom Uredbom trebalo bi što je više moguće uzeti u obzir posebne potrebe osoba s invaliditetom, u skladu s ciljevima Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom (11).

(51)

S obzirom na to da cilj ove Uredbe, to jest osiguravanje pravednog, predvidivog, održivog i pouzdanog internetskog poslovnog okruženja u okviru unutarnjeg tržišta, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog njezina opsega i učinaka on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(52)

Ovom Uredbom nastoji se osigurati potpuno poštovanje prava na djelotvoran pravni lijek i pošteno suđenje, kako je utvrđeno u članku 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, i promicati primjenu slobode poduzetništva, kako je utvrđeno u članku 16. Povelje,

(1)

Direktivom (EU) 2017/1132 Europskog parlamenta i Vijeća (3) utvrđuju se među ostalim pravila o objavljivanju podataka i povezivanju središnjih registara, trgovačkih registara te registara trgovačkih društava država članica.

(2)

Upotreba digitalnih alata i postupaka s ciljem jednostavnijeg, bržeg te vremenski i troškovno učinkovitijeg započinjanja gospodarske djelatnosti osnivanjem trgovačkih društva ili otvaranjem podružnice tog društva u drugoj državi članici te radi pružanja sveobuhvatnih i dostupnih informacija o trgovačkim društvima jedan je od preduvjeta za učinkovito funkcioniranje, modernizaciju i administrativno pojednostavljenje konkurentnog unutarnjeg tržišta i osiguravanje konkurentnosti i vjerodostojnosti trgovačkih društava.

(3)

Osiguravanje postojanja pravnog i administrativnog okružja koje je doraslo novim društvenim i gospodarskim izazovima globalizacije i digitalizacije ključno je kako bi se, s jedne strane, pružili potrebni mehanizmi zaštite od zloupotrebe i prijevare te, s druge strane, kako bi se ostvarili ciljevi kao što su promicanje gospodarskog rasta, otvaranje novih radnih mjesta i privlačenje ulaganja u Uniju, a svi ti faktori mogli bi donijeti ekonomske i socijalne koristi za društvo u cjelini.

(4)

Trenutačno postoje znatne razlike među državama članicama kad je riječ o dostupnosti internetskih alata koji poduzetnicima i trgovačkim društvima omogućuju komuniciranje s nadležnim tijelima u vezi s pitanjima koja se odnose na pravo društava. Usluge e-uprave razlikuju se među državama članicama. Neke države članice sveobuhvatne usluge prilagođene korisnicima u potpunosti pružaju na internetu, dok druge ne mogu pružiti internetska rješenja u određenim glavnim fazama životnog ciklusa trgovačkog društva. Neke države članice, primjerice, osnivanje trgovačkog društva ili podnošenje izmjena dokumenata i informacija u registar dopuštaju samo osobno, neke dopuštaju te radnje osobno ili putem interneta, dok se u nekim državama članicama to može učiniti samo putem interneta.

(5)

Nadalje, u pogledu pristupa informacijama o trgovačkom društvu, u pravu Unije se navodi da se minimalni skup podataka uvijek mora pružiti besplatno. Međutim, opseg takvih informacija i dalje je ograničen. Pristup takvim informacijama različit je, pri čemu je u nekim državama članicama više informacija besplatno dostupno nego u drugima, što prouzročuje neujednačenost u Uniji.

(6)

Komisija je u svojoj Komunikaciji pod nazivom „Strategija jedinstvenog digitalnog tržišta za Europu” te u Komunikaciji pod nazivom „Akcijski plan EU-a za e-upravu 2016. – 2020.: Ubrzavanje digitalne transformacije uprave” naglasila ulogu javnih uprava u pomaganju poduzećima da jednostavno pokrenu svoje aktivnosti, posluju putem interneta i šire se preko granica. U Akcijskom planu EU-a za e-upravu posebno je prepoznata važnost poboljšane upotrebe digitalnih alata pri ispunjavanju zahtjeva povezanih s pravom društava. Nadalje, u Izjavi iz Tallinna o e-upravi od 6. listopada 2017. države članice zatražile su da se što prije omogući pružanje učinkovitih i korisnicima prilagođenih elektroničkih postupaka u Uniji.

(7)

Povezivanje središnjih registara, trgovačkih registara i registara trgovačkih društava država članica započelo je u lipnju 2017. što znatno olakšava prekogranični pristup informacijama o trgovačkom društvu u Uniji i omogućuje registrima u državama članicama međusobnu elektroničku komunikaciju u vezi s određenim prekograničnim aktivnostima koje se odnose na trgovačka društva.

(8)

S ciljem olakšavanja osnivanja trgovačkih društava i upisa podružnica u registar te smanjenja troškova, vremenskog i administrativnog opterećenja povezanog s tim postupcima, posebno mikropoduzeća te malih i srednjih poduzeća („MSP-ovi”) kako su definirana u Preporuci Komisije 2003/361/EZ (4), trebalo bi uspostaviti postupke kojima bi se osnivanje trgovačkih društava i upis podružnica u registar mogli u potpunosti obaviti putem interneta. Ovom Direktivom društva se ne bi trebala obvezivati na korištenje takvih postupaka. Međutim, države članice trebale bi moći odlučiti o tome hoće li neke ili sve internetske postupke učiniti obveznima. Trenutačni troškovi i tereti povezani s postupcima osnivanja i upisa u registar ne proizlaze samo iz upravnih pristojbi koje se naplaćuju za osnivanje društva ili upis podružnice u registar, nego i drugih zahtjeva koji produljuju cjelokupni postupak, osobito kada se zahtijeva fizička prisutnost podnositelja zahtjeva. Nadalje, informacije o takvim postupcima trebale bi biti besplatno dostupne na internetu.

(9)

Uredbom (EU) 2018/1724 Europskog parlamenta i Vijeća (5) o uspostavi jedinstvenog digitalnog pristupnika predviđaju se opća pravila koja su važna za funkcioniranje unutarnjeg tržišta, a koja se odnose na internetsko pružanje informacija, postupke i usluge potpore. Ovom se Direktivom utvrđuju specifična pravila povezana s internetskim osnivanjem društava kapitala, upisom podružnica u registar te podnošenjem dokumenata i informacija od strane društava i podružnica („internetski postupci”) koja nisu obuhvaćena tom uredbom. Države članice osobito bi trebale pružiti konkretne informacije o internetskim postupcima predviđenima ovom Direktivom i predloške akata o osnivanju („obrasci”) na internetskim stranicama dostupnima putem jedinstvenog digitalnog pristupnika.

(10)

Osnivanje trgovačkih društava, upis podružnica u registar te podnošenje dokumenata i informacija u potpunosti putem interneta društvima bi omogućilo upotrebu digitalnih alata u komunikaciji s nadležnim tijelima država članica. S ciljem jačanja povjerenja države članice trebale bi osigurati mogućnost sigurne elektroničke identifikacije i korištenja uslugama povjerenja i za nacionalne i za prekogranične korisnike u skladu s Uredbom (EU) br. 910/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (6). Nadalje, kako bi omogućile prekograničnu elektroničku identifikaciju, države članice trebale bi uspostaviti sustave elektroničke identifikacije kojima se osiguravaju ovlaštena sredstva elektroničke identifikacije. Ti nacionalni sustavi upotrebljavali bi se kao temelj za prepoznavanje sredstava elektroničke komunikacije izdanih u drugoj državi članici. Kako bi se osiguralo postojanje visoke razine povjerenja u prekograničnim situacijama, trebalo bi priznavati samo sredstva elektroničke identifikacije koja su u skladu s člankom 6. Uredbe (EU) br. 910/2014. U svakom slučaju, ovom Direktivom države članice trebale bi samo biti obvezne omogućiti osnivanje trgovačkih društava putem interneta, upis podružnica u registar te podnošenje dokumenata i informacija putem interneta podnositeljima zahtjeva koji su građani Unije, priznavanjem njihovih sredstava elektroničke identifikacije. Države članice trebale bi odlučiti o načinu na koji se sredstva identifikacije koja priznaju čine javno dostupnima, uključujući ona koja nisu obuhvaćena Uredbom (EU) br. 910/2014.

(11)

Države članice trebale bi i dalje moći slobodno odlučiti koja će se osoba ili koje će se osobe u okviru nacionalnog prava smatrati podnositeljima zahtjeva u pogledu internetskih postupaka, pod uvjetom da se time ne ograničavaju područje primjene i cilj ove Direktive.

(12)

Kako bi se trgovačkim društvima olakšali internetski postupci, registri država članica trebali bi osigurati da su pravila o naknadama primjenjiva na internetske postupke koji su predviđeni ovom Direktivom transparentna i da se primjenjuju na nediskriminirajući način. Međutim, zahtjev za transparentnošću pravila o naknadama ne bi trebao dovoditi u pitanje ugovornu slobodu, ako je primjenjivo, između podnositeljâ zahtjeva i osoba koje im pomažu u bilo kojem dijelu internetskih postupka, uključujući slobodu pregovaranja o odgovarajućoj cijeni za takve usluge.

(13)

Naknade koje registri naplaćuju za internetske postupke trebalo bi izračunati na temelju troškova predmetnih usluga. Takve naknade također bi mogle, među ostalim, pokrivati troškove manjih usluga koje se obavljaju bez naknade. Pri izračunu njihova iznosa države članice trebale bi imati pravo uzeti u obzir sve troškove povezane s provedbom internetskih postupaka, uključujući udio općih troškova koji im se mogu pripisati. Nadalje, države članice trebale bi moći nametnuti paušalne naknade i odrediti visinu takvih naknada za neodređeno razdoblje, pod uvjetom da u redovitim razmacima provjeravaju da takve naknade i dalje ne premašuju prosječne troškove predmetnih usluga. Naknade za internetske postupke koje zaračunava registar u državama članicama ne bi smjele premašivati troškove pružanja takvih usluga. Nadalje, ako je za dovršetak postupka potrebno izvršiti plaćanje, trebalo bi biti moguće izvršiti plaćanje putem široko dostupnih prekograničnih platnih usluga, kao što su kreditne kartice i bankovni prijenosi.

(14)

Države članice trebale bi pomagati osobama koje žele osnovati trgovačko društvo ili upisati podružnicu u registar pružanjem određenih informacija preko jedinstvenog digitalnog pristupnika i, ako je primjenjivo, na portalu e-pravosuđe, na jezgrovit i korisnicima prilagođen način, o postupcima i zahtjevima za osnivanje društava kapitala, upis podružnica u registar te podnošenje dokumenata i informacija, pravilima o diskvalifikaciji direktora i pregledu ovlasti i odgovornosti upravnog, upravljačkog i nadzornog tijela trgovačkih društava.

(15)

Osnivanje trgovačkog društva trebalo bi se moći u potpunosti obaviti putem interneta. Međutim, državama članicama trebalo bi dopustiti ograničavanje osnivanja putem interneta samo na određene vrste društava kapitala, kako je navedeno u ovoj Direktivi, zbog složenosti osnivanja drugih vrsta društava u nacionalnom pravu. U svakom slučaju, države članice trebale bi utvrditi detaljna pravila o osnivanju trgovačkih društava putem interneta. Osnivanje trgovačkog društva putem interneta trebalo bi biti moguće podnošenjem dokumenata ili informacija u elektroničkom obliku, ne dovodeći u pitanje materijalnopravne i postupovne zahtjeve država članica, uključujući one koji se odnose na pravne postupke za sastavljanje akata o osnivanju, te na autentičnost, točnost, pouzdanost, vjerodostojnost i odgovarajući pravni oblik podnesenih dokumenata ili informacija. Međutim, ti materijalnopravni i postupovni zahtjevi ne bi smjeli onemogućiti internetske postupke, osobito one za osnivanje trgovačkog društva putem interneta i upis podružnica u registar putem interneta. Kada dobivanje elektroničkih preslika dokumenata koji zadovoljavaju zahtjeve država članica tehnički nije moguće, iznimno bi se mogli zahtijevati dokumenti u papirnatom obliku.

(16)

Kada su ispunjene sve formalnosti koje se zahtijevaju za osnivanje trgovačkog društva na internetu, uključujući zahtjev da je trgovačko društvo na pravilan način dostavilo sve dokumente i informacije, osnivanje putem interneta pred nadležnim tijelima ili osobama ili tijelima ovlaštenima u okviru nacionalnog prava za rješavanje bilo kojeg aspekta internetskih postupaka trebalo bi biti brzo. Međutim, u slučajevima u kojima postoje dvojbe u vezi s ispunjavanjem potrebnih formalnosti, uključujući u vezi s identitetom podnositelja zahtjeva, zakonitošću tvrtke, diskvalifikacijom direktora ili usklađenošću bilo koje druge informacije ili dokumenta s pravnim zahtjevima, ili u slučajevima sumnje na prijevaru ili zloupotrebu, osnivanje putem interneta može trajati dulje, a rok za nadležna tijela ne bi smio započeti dok se takve formalnosti ne zadovolje. U svakom slučaju, ako postupak nije moguće dovršiti unutar rokova, države članice trebale bi osigurati da podnositelj zahtjeva bude obaviješten o razlozima za svako kašnjenje.

(17)

Kako bi se osiguralo pravodobno osnivanje trgovačkog društva putem interneta ili upis podružnice u registar putem interneta, države članice ne bi trebale takvo osnivanje ili upis u registar uvjetovati dobivanjem bilo kakve dozvole ili odobrenja prije dovršetka tog osnivanja ili upisa u registar, osim ako je to predviđeno nacionalnim pravom radi osiguranja pravilnog nadzora određenih djelatnosti. Nakon osnivanja ili upisa u registar nacionalnim pravom trebali bi se uređivati slučajevi u kojima trgovačka društva ili podružnice ne smiju obavljati određene djelatnosti bez dobivanja dozvole ili odobrenja.

(18)

Kako bi se pomoglo poduzećima, osobito MSP-ovima, u pokretanju poslovanja, trebalo bi omogućiti osnivanje trgovačkog društva s ograničenom odgovornošću upotrebom obrazaca koji bi trebali biti dostupni na internetu. Države članice trebale bi osigurati da se ti obrasci mogu koristiti za osnivanje trgovačkog društva putem interneta te bi trebale i dalje moći slobodno utvrditi njihovu pravnu snagu. Takvi obrasci mogli bi sadržavati prethodno definirani skup mogućnosti u skladu s nacionalnim pravom. Podnositelji zahtjeva trebali bi imati mogućnost odabira između upotrebe obrazaca i osnivanja trgovačkog društva s prilagođenim aktima o osnivanju, a države članice trebale bi imati mogućnost pružanja obrazaca i za druge vrste trgovačkih društava.

(19)

S ciljem poštovanja postojećih tradicija država članica u području prava društava važno je dopustiti fleksibilnost u pogledu načina na koji države članice osiguravaju provedbu sustava osnivanja trgovačkih društava, upisa podružnica u registar te podnošenja dokumenata i informacija u potpunosti putem interneta, uključujući ulogu javnih bilježnika ili odvjetnika u bilo kojem dijelu takvih internetskih postupaka. Pitanja povezana s internetskim postupcima koja nisu uređena ovom Direktivom trebala bi se i dalje uređivati nacionalnim pravom.

(20)

Nadalje, s ciljem suzbijanja prijevara i otimanja trgovačkog društva te pružanja zaštitnih mehanizama za pouzdanost i vjerodostojnost dokumenata i informacija koje sadržavaju nacionalni registri, odredbe o internetskim postupcima iz ove Direktive trebale bi također uključivati kontrolu identiteta i pravne sposobnosti osoba koje žele osnovati trgovačko društvo ili upisati podružnicu u registar ili podnijeti dokumente ili informacije. Te kontrole mogle bi biti dio provjere zakonitosti koju zahtijevaju neke države članice. Sredstva i načine za provedbu takvih kontrola trebale bi razviti i donijeti države članice. U tu svrhu države članice trebale bi moći zahtijevati uključivanje javnih bilježnika ili odvjetnika u bilo koji dio internetskih postupaka. Međutim, njihovo uključivanje u postupak ne bi smjelo onemogućiti provedbu cjelokupnog postupka putem interneta.

(21)

Ako je to opravdano razlozima javnog interesa radi sprečavanja zloupotrebe ili izmjene identiteta, ili osiguranja usklađenosti s pravilima o pravnoj sposobnosti i ovlasti podnositeljâ zahtjeva za zastupanje trgovačkog društva, države članice trebale bi moći poduzeti mjere u skladu s nacionalnim pravom koje bi mogle zahtijevati fizičku prisutnost podnositelja zahtjeva pred bilo kojim nadležnim tijelom ili osobom ili tijelom ovlaštenim u okviru nacionalnog prava za rješavanje bilo kojeg aspekta internetskih postupaka države članice u kojoj se trgovačko društvo treba osnovati ili podružnica upisati u registar. Međutim, takva fizička prisutnost ne bi se trebala zahtijevati sustavno već samo u pojedinačnim slučajevima ako postoje razlozi za sumnju na krivotvorenje identiteta ili neusklađenost s pravilima o pravnoj sposobnosti i ovlasti podnositeljâ zahtjeva za zastupanje trgovačkog društva. Takva sumnja trebala bi se temeljiti na informacijama dostupnima nadležnim tijelima ili osobama ili tijelima ovlaštenima u okviru nacionalnog prava za obavljanje takvih vrsta kontrole. Ako se zahtijeva fizička prisutnost, države članice trebale bi osigurati da se svi ostali koraci postupka mogu dovršiti na internetu. Trebalo bi podrazumijevati da pojam pravne sposobnosti uključuje i sposobnost djelovanja.

(22)

Države članice trebale bi moći svojim nadležnim tijelima, osobama ili tijelima omogućiti i da putem dodatnih elektroničkih kontrola identiteta, pravne sposobnosti i zakonitosti provjere jesu li ispunjeni svi uvjeti potrebni za osnivanje trgovačkih društava. Takve kontrole mogle bi uključivati, među ostalim, videokonferencije ili druga internetska sredstva koja omogućuju audiovizualnu vezu u stvarnom vremenu.

(23)

Kako bi se osigurala zaštita svih osoba koje komuniciraju s trgovačkim društvima, države članice trebale bi moći spriječiti prijevarno ponašanje ili druge vrste zloupotrebe odbijanjem imenovanja osobe na funkciju direktora trgovačkog društva, uzimajući u obzir ne samo prijašnje ponašanje te osobe na njezinu državnom području, nego i, kada je tako predviđeno u okviru nacionalnog prava, informacije koje pružaju druge države članice. Stoga bi države članice trebale moći zatražiti informacije od drugih država članica. Odgovori bi se mogli sastojati od informacija o diskvalifikaciji na snazi ili drugih informacija koje su relevantne za diskvalifikaciju u državi članici koja je primila zahtjev. Takvi zahtjevi za informacijama trebali bi biti dostupni putem sustava povezivanja registara. U tom bi pogledu države članice trebale moći slobodno odabrati kako najbolje prikupiti te informacije, primjerice prikupljanjem relevantnih informacija iz svih registara ili drugih mjesta na kojima su pohranjeni u skladu sa svojim nacionalnim pravom ili stvaranjem posebnih registara ili posebnih odjeljaka u poslovnim registrima. Ako su potrebne dodatne informacije, primjerice o razdoblju i razlozima diskvalifikacije, države članice trebale bi ih moći dostaviti preko svih dostupnih sustava razmjene informacija u skladu s nacionalnim pravom. Međutim, ovom Direktivom ne bi se trebala uspostaviti obveza da se takve informacije traže u svim slučajevima. Nadalje, mogućnost uzimanja u obzir informacija o diskvalifikaciji u drugoj državi članici ne bi trebala obvezivati države članice da priznaju diskvalifikacije na snazi u drugim državama članicama.

(24)

Kako bi se osigurala zaštita svih osoba koje komuniciraju s trgovačkim društvima ili podružnicama te kako bi se spriječilo prijevarno ponašanje ili druge vrste zloupotrebe, važno je da nadležna tijela u državama članicama mogu provjeriti je li osobi koja se imenuje direktorom zabranjeno obavljanje dužnosti direktora. U tu bi svrhu nadležna tijela također trebala znati je li dotična osoba upisana u bilo koji od registara relevantnih za diskvalifikaciju direktora u drugim državama članicama putem sustava povezivanja poslovnih registara. Registri, nadležna tijela ili osobe ili tijela ovlašteni u okviru nacionalnog prava za rješavanje bilo kojeg aspekta internetskih postupaka ne bi trebali pohranjivati takve osobne podatke dulje nego što je to potrebno za ocjenjivanje prihvatljivosti osobe koja se imenuje direktorom. Međutim, takvi bi subjekti mogli trebati pohraniti te informacije dulje vrijeme radi mogućeg preispitivanja neke negativne odluke. U svakom slučaju, razdoblje zadržavanja ne bi smjelo biti dulje od razdoblja utvrđenog nacionalnim pravilima za zadržavanje bilo kojih osobnih podataka povezanih s osnivanjem trgovačkog društva ili upisom podružnice ili povezanim podnošenjem dokumenata i informacija.

(25)

Obveze predviđene u ovoj Direktivi povezane s osnivanjem trgovačkih društava i upisom podružnica u registar putem interneta ne bi smjele dovoditi u pitanje bilo koje druge formalnosti koje nisu povezane s pravom društava, a koje trgovačko društvo mora ispuniti kako bi započelo aktivnosti u skladu s pravom Unije i nacionalnim pravom.

(26)

Kao kod osnivanja trgovačkih društava i upisa podružnica u registar putem interneta, radi smanjenja troškova i opterećenja za trgovačka društva trebalo bi omogućiti i podnošenje dokumenata i informacija u nacionalne registre u potpunosti putem interneta tijekom cijelog životnog ciklusa trgovačkog društva. Istodobno, države članice trebale bi moći slobodno dopustiti podnošenje dokumenata i informacija drugim sredstvima, uključujući u papirnatom obliku. Nadalje, objavljivanje informacija o trgovačkom društvu trebalo bi se izvršavati kada su te informacije javno dostupne u tim nacionalnim registrima jer su oni sada međusobno povezani i služe korisnicima kao sveobuhvatna referentna točka. Kako bi se izbjeglo narušavanje postojećih načina objavljivanja informacija, države članice trebale bi imati mogućnost odabrati objavljivanje svih ili samo nekih informacija o trgovačkom društvu u nacionalnom službenom listu, osiguravajući pritom da se informacije elektroničkim putem šalju iz registra u taj nacionalni službeni list. Ova Direktiva ne bi trebala utjecati na nacionalna pravila koja se odnose na pravnu snagu registra i na ulogu nacionalnog službenog lista.

(27)

S ciljem olakšavanja načina na koji se informacije pohranjene u nacionalnim registrima mogu pretraživati i razmjenjivati s drugim sustavima, države članice trebale bi osigurati da se, nakon isteka relevantnog roka prenošenja, svi dokumenti i informacije podneseni nadležnom tijelu ili osobi ili tijelu ovlaštenom u okviru nacionalnog prava za rješavanje bilo kojeg aspekta internetskih postupaka, u okviru internetskih postupaka predviđenih ovom Direktivom, mogu pohraniti u registrima u strojno čitljivom formatu koji se može pretraživati ili kao strukturirani podaci. To znači da bi format datoteka trebao biti strukturiran tako da se u softverskim aplikacijama mogu jednostavno utvrditi, prepoznati i ekstrahirati određeni podaci i njihova unutarnja struktura. Zahtjev za osiguravanjem formata dokumenata i informacija koji se može pretraživati ne bi trebao uključivati skenirane potpise ili druge informacije koji nisu prikladni za strojnu čitljivost. Budući da bi to moglo zahtijevati izmjene postojećih informacijskih sustava država članica, za ovaj zahtjev trebalo bi odrediti dulje razdoblje prenošenja.

(28)

S ciljem smanjenja troškova te administrativnog opterećenja i duljine postupaka za trgovačka društva, države članice trebale bi primjenjivati načelo „samo jednom” u području prava društava, koje je utemeljeno u Uniji, što je među ostalim potvrđeno Uredbom (EU) 2018/1724, Akcijskim planom Europske komisije za e-upravu ili Izjavom iz Tallinna o e-upravi. Primjena načela „samo jednom” podrazumijeva da se od trgovačkih društava ne traži da iste informacije podnose javnim tijelima više od jedanput. Na primjer, trgovačka društva ne bi trebala biti dužna podnositi istu informaciju i u nacionalni registar i nacionalnom službenom listu. Umjesto toga, registar bi već podnesene informacije trebao izravno dostaviti nacionalnom službenom listu. Slično tome, u slučaju kada je trgovačko društvo osnovano u jednoj državi članici i želi upisati podružnicu u registar u drugoj državi članici, trgovačkom društvu bi trebalo omogućiti da upotrebljava dokumente ili informacije koji su već ranije podneseni u registar. Nadalje, u slučaju kada je trgovačko društvo osnovano u jednoj državi članici, ali ima podružnicu u drugoj državi članici, trgovačkom društvu bi trebalo omogućiti podnošenje određenih izmjena informacija o trgovačkom društvu samo u registar u kojem je trgovačko društvo upisano, bez potrebe za podnošenjem iste informacije u registar u koji je upisana podružnica. Umjesto toga, informacije poput izmjene tvrtke ili sjedišta trgovačkog društva trebali bi se elektronički razmjenjivati između registra u kojem je upisano trgovačko društvo i registra u kojem je upisana podružnica putem sustava povezivanja registara.

(29)

Kako bi se osigurala dostupnost usklađenih i ažuriranih informacija o trgovačkim društvima unutar Unije te dodatno povećala transparentnost, trebalo bi omogućiti upotrebu povezivanja registara za razmjenu informacija o bilo kojoj vrsti trgovačkog društva upisanog u registre država članica u skladu s nacionalnim pravom. Države članice trebale bi imati mogućnost učiniti dostupnim elektroničke preslike dokumenata i informacija tih drugih vrsta trgovačkih društava također putem tog sustava povezivanja registara.

(30)

Radi postizanja transparentnosti te zaštite interesa radnika, vjerovnika i manjinskih dioničara te promicanja povjerenja u poslovne transakcije, uključujući prekogranične transakcije na unutarnjem tržištu, važno je da ulagači, dionici, poslovni partneri i nadležna tijela mogu jednostavno pristupiti informacijama o trgovačkom društvu. Kako bi se poboljšao pristup takvim informacijama, više informacija trebalo bi biti besplatno dostupno u svim državama članicama. Takve informacije trebale bi obuhvaćati status trgovačkog društva i informacije o njegovim podružnicama u drugim državama članicama, kao i informaciju o osobama koje su, kao tijelo ili kao članovi takvog tijela, ovlaštene zastupati društvo. Nadalje, cijena dobivanja preslike svih dokumenata i informacija ili dijelova dokumenata i informacija koje je trgovačko društvo objavilo, bilo u papirnatom obliku ili elektroničkim putem, ne bi trebala premašivati administrativne troškove njihova dobivanja, uključujući troškove uspostave i održavanja registara, pod uvjetom da cijena nije nerazmjerna s obzirom na tražene informacije.

(31)

Države članice trenutačno mogu uspostaviti neobavezne pristupne točke sustavu povezivanja registara. Međutim, Komisija ne može povezati druge dionike sa sustavom povezivanja registara. Kako bi drugi dionici mogli iskoristiti povezanost registara te kako bi se osigurala točnost, ažuriranost i pouzdanost informacija o trgovačkim društvima u njihovim sustavima, Komisija bi trebala biti ovlaštena uspostaviti dodatne pristupne točke. Te pristupne točke trebale bi se odnositi na sustave koje je razvila i kojima upravlja Komisija ili druge institucije, tijela, uredi ili agencije Unije s ciljem obavljanja svojih administrativnih funkcija ili poštovanja odredbi prava Unije.

(32)

Kako bi se trgovačkim društvima osnovanima na unutarnjem tržištu pomoglo jednostavnije proširiti njihovo prekogranično poslovanje, trebalo bi im omogućiti otvaranje podružnica i njihov upis u registar u drugim državama članicama putem interneta. Stoga bi države članice trebale omogućiti, kao i za trgovačka društva, upis podružnica u registar putem interneta te podnošenje dokumenata i informacija putem interneta, time pomažući smanjivanju troškova i administrativnog opterećenja te skraćivanju razdoblja potrebnog za formalnosti u vezi s prekograničnim širenjem.

(33)

Kod upisa u registar podružnice trgovačkog društva koje je upisano u registar u drugoj državi članici, države članice također bi trebale moći provjeriti određene informacije o trgovačkom društvu putem sustava povezivanja registara. Nadalje, kada se zatvara podružnica u nekoj državi članici, registar te države članice trebao bi putem sustava povezivanja registara o takvom zatvaranju obavijestiti državu članicu u čiji je registar upisano trgovačko društvo te bi oba registra trebala zabilježiti te informacije.

(34)

Kako bi se osigurala dosljednost s pravom Unije i nacionalnim pravom, potrebno je izbrisati odredbu o Odboru za kontakt koji je prestao postojati te ažurirati vrste trgovačkih društava navedene u prilozima I. i II. Direktivi (EU) 2017/1132.

(35)

Kako bi se moglo uzeti u obzir buduće promjene u zakonima država članica i zakonodavstvu Unije koji se odnose na vrste trgovačkih društava, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije radi ažuriranja popisa vrsta trgovačkih društava sadržanih u prilozima I., II. i II.A Direktivi (EU) 2017/1132. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (7). Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(36)

Odredbe ove Direktive, uključujući odredbe o obvezama upisa trgovačkih društava u registar, ne utječu na nacionalno pravo u vezi s poreznim mjerama država članica ili njihovih teritorijalnih i upravnih jedinica.

(37)

Ova Direktiva ne bi trebala utjecati na ovlast država članica da odbiju zahtjeve za osnivanje trgovačkih društava i upis podružnica u registar u slučaju prijevare ili zloupotrebe te na istražne i provedbene mjere država članica, uključujući one koje provode policija ili druga nadležna tijela. Ona ne bi trebala utjecati ni na druge obveze iz prava Unije ili nacionalnog prava, uključujući one koje proizlaze iz pravila o sprečavanju pranja novca, suzbijanju financiranja terorizma i pravila o stvarnom vlasništvu. Ova Direktiva ne utječe na odredbe Direktive (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća (8) koje se bave rizicima od pranja novca i financiranja terorizma, osobito na obveze povezane s provedbom odgovarajućih mjera dubinske analize stranke na temelju procjene rizika te identifikacijom i upisom stvarnog vlasnika novoosnovanog poslovnog subjekta u državi članici njegova osnivanja.

(38)

Ova Direktiva trebala bi se primjenjivati u skladu s pravom Unije o zaštiti podataka i zaštiti privatnosti i osobnih podataka, kako je utvrđeno člancima 7. i 8. Povelje Europske unije o temeljnim pravima. Svaka obrada osobnih podataka pojedinaca na temelju ove Direktive treba se provesti u skladu s Uredbom (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća (9).

(39)

Provedeno je savjetovanje s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka u skladu s člankom 28. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (10) te je on dao mišljenje 26. srpnja 2018.

(40)

S obzirom na to da cilj ove Direktive, odnosno pružanje većeg broja digitalnih rješenja trgovačkim društvima na unutarnjem tržištu, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog njihova opsega i učinaka on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(41)

U skladu sa Zajedničkom političkom izjavom država članica i Komisije od 28. rujna 2011. o dokumentima s objašnjenjima (11), države članice obvezale su se da će u opravdanim slučajevima uz obavijest o svojim mjerama za prenošenje priložiti jedan ili više dokumenata u kojima se objašnjava veza između sastavnih dijelova direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata za prenošenje. U pogledu ove Direktive zakonodavac smatra opravdanim dostavljanje takvih dokumenata.

(42)

S obzirom na složenost promjena u nacionalnim sustavima koje su potrebne radi usklađivanja s odredbama ove Direktive i bitne razlike koje trenutačno postoje među državama članicama u pogledu uporabe digitalnih alata i postupaka u području prava društava, primjereno je predvidjeti da države članice koje se suočavaju s posebnim poteškoćama u prenošenju određenih odredbi ove Direktive mogu obavijestiti Komisiju o svojoj potrebi da iskoriste mogućnost produljenja relevantnog provedbenog razdoblja za najviše godinu dana. Države članice trebale bi navesti objektivne razloge za podnošenje zahtjeva za takvo produljenje.

(43)

Komisija bi trebala provesti evaluaciju ove Direktive. U skladu sa stavkom 22. Međuinstitucijskog sporazuma o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016., ta bi se evaluacija trebala temeljiti na pet kriterija učinkovitosti, djelotvornosti, važnosti, usklađenosti i dodane vrijednosti te bi trebala biti temelj za procjene učinka mogućih daljnjih djelovanja. Države članice trebale bi pomoći u provedbi te evaluacije dostavljanjem Komisiji podataka koji su im dostupni o tome kako osnivanje trgovačkog društva putem interneta funkcionira u praksi, na primjer podataka o broju trgovačkih društava osnovanih putem interneta, broju slučajeva u kojima su korišteni obrasci ili u kojima je bila potrebna fizička prisutnost te prosječnom trajanju i troškovima osnivanja trgovačkih društva putem interneta.

(44)

Trebalo bi prikupljati informacije kako bi se procijenila uspješnost ove Direktive u odnosu na ciljeve koji se njome nastoje postići te kako bi se provela evaluacija u skladu sa stavkom 22. Međuinstitucijskog sporazuma o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.

(45)

Direktivu (EU) 2017/1132 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,