ISSN 1977-0847

Službeni list

Europske unije

L 178

European flag  

Hrvatsko izdanje

Zakonodavstvo

Godište 62.
2. srpnja 2019.


Sadržaj

 

I.   I. Zakonodavni akti

Stranica

 

 

UREDBE

 

*

Uredba Vijeća (EU) 2019/1111 od 25. lipnja 2019. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću te o međunarodnoj otmici djece

1

HR

Akti čiji su naslovi tiskani običnim slovima su oni koji se odnose na svakodnevno upravljanje poljoprivrednim pitanjima, a općenito vrijede ograničeno razdoblje.

Naslovi svih drugih akata tiskani su masnim slovima, a prethodi im zvjezdica.


I. I. Zakonodavni akti

UREDBE

2.7.2019   

HR

Službeni list Europske unije

L 178/1


UREDBA VIJEĆA (EU) 2019/1111

od 25. lipnja 2019.

o nadležnosti, priznavanju i izvršenju odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću te o međunarodnoj otmici djece

(preinaka)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 81. stavak 3.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (2),

u skladu s posebnim zakonodavnim postupkom,

budući da:

(1)

Komisija je 15. travnja 2014. donijela izvješće o primjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 2201/2003 (3). U izvješću je zaključeno da je Uredba (EZ) br. 2201/2003 instrument koji dobro funkcionira i donio je važne koristi građanima, ali da bi se postojeća pravila mogla unaprijediti. Potreban je veći broj izmjena te uredbe. Radi jasnoće tu bi uredbu trebalo preinačiti.

(2)

Ovom se Uredbom uspostavljaju jedinstvena pravila o nadležnosti za razvod, zakonsku rastavu i poništaj braka te za sporove o roditeljskoj odgovornosti s međunarodnim elementom. Njome se olakšava optjecaj odluka te autentičnih isprava i određenih sporazuma u Uniji utvrđivanjem odredaba o njihovu priznavanju i izvršenju u drugim državama članicama. Nadalje, ovom se Uredbom pojašnjava pravo djeteta na to da mu se pruži prilika da izrazi svoja mišljenja u postupku koji se odnosi na njega te ona sadržava i odredbe kojima se nadopunjuje Haška konvencija od 25. listopada 1980. o građanskopravnim vidovima međunarodne otmice djece („Haška konvencija iz 1980.”) u pogledu odnosa među državama članicama. Ovom bi Uredbom stoga trebalo pomoći u jačanju pravne sigurnosti i povećanju fleksibilnosti te osiguravanju boljeg pristupa sudskim postupcima i veće učinkovitosti takvih postupaka.

(3)

Uredno i ispravno funkcioniranje područja pravde Unije uz poštovanje različitih pravnih sustava i tradicija država članica od iznimne je važnosti za Uniju. U tom bi smislu trebalo dodatno unapređivati povjerenje među pravosudnim sustavima. Unija je sebi kao cilj postavila uspostavu, održavanje i razvoj područja slobode, sigurnosti i pravde u kojem su slobodno kretanje osoba i pristup pravosuđu zajamčeni. Kako bi se proveo taj cilj, trebalo bi ojačati prava osoba, osobito djece, u pravnim postupcima radi lakše suradnje pravosudnih i upravnih tijela te izvršenja odluka u stvarima iz područja obiteljskog prava s prekograničnim implikacijama. Trebalo bi poboljšati uzajamno priznavanje odluka u građanskim stvarima, pojednostavniti pristup pravosuđu te poboljšati razmjene informacija među tijelima država članica.

(4)

U tu svrhu, Unija donosi, između ostalog, mjere u području pravosudne suradnje u građanskim stvarima s prekograničnim implikacijama, osobito kada je to potrebno za pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta. Izraz „građanske stvari” trebalo bi tumačiti samostalno, u skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda Europske unije („Sud”). Trebalo bi ga smatrati neovisnim pojmom koji se treba tumačiti upućivanjem, kao prvo, na ciljeve i sustav ove Uredbe i, kao drugo, na opća načela koja proizlaze iz korpusa nacionalnih pravnih sustava. Izraz „građanske stvari” trebalo bi stoga tumačiti tako da ga je moguće proširiti i na mjere koje bi, s gledišta pravnog sustava države članice, mogle biti obuhvaćene javnim pravom. Njime bi se trebali posebno obuhvatiti svi zahtjevi, mjere ili odluke u stvarima povezanima s „roditeljskom odgovornošću” u smislu ove Uredbe, u skladu s njezinim ciljevima.

(5)

Ovom Uredbom obuhvaćene su „građanske stvari”, što uključuje građanske sudske postupke i odluke proizišle iz njih te autentične isprave i određene izvansudske sporazume u bračnim sporovima i u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću. Nadalje, izrazom „građanske stvari” trebali bi biti obuhvaćeni svi zahtjevi, mjere ili odluke te autentične isprave i određeni izvansudski sporazumi o povratku djeteta u skladu s Haškom konvencijom iz 1980. koji, u skladu sa sudskom praksom Suda i člankom 19. Haške konvencije iz 1980., nisu postupci o meritumu roditeljske odgovornosti, ali su usko povezani s njima te se određene odredbe ove Uredbe odnose na njih.

(6)

Kako bi se olakšavao optjecaja odluka, autentičnih isprava i određenih sporazuma u bračnim stvarima i stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću, potrebno je i prikladno da se pravila o nadležnosti te priznavanju i izvršenju odluka uređuju pravnim instrumentom Unije koji je obvezujući i izravno primjenjiv.

(7)

S ciljem osiguravanja jednakosti svakog djeteta, ova bi Uredba trebala obuhvaćati sve odluke o roditeljskoj odgovornosti, uključujući mjere za zaštitu djeteta, neovisno o bilo kakvoj vezi s bračnim predmetom ili drugim postupkom.

(8)

Međutim, budući da se pitanje primjene pravila o roditeljskoj odgovornosti često javlja u kontekstu bračnih predmeta, prikladno je postojanje jedinstvenog instrumenta za stvari koje obuhvaćaju razvod i roditeljsku odgovornost.

(9)

Kada su posrijedi odluke o razvodu, zakonskoj rastavi ili poništaju braka, ova bi se Uredba trebala primjenjivati samo na raskid bračne veze. Ne bi se trebala baviti pitanjima kao što su razlozi razvoda, posljedice braka na imovinska pitanja ili bilo koje druge prateće mjere. Odluke o odbijanju raskida bračne veze ne bi trebale biti obuhvaćene odredbama ove Uredbe o priznavanju.

(10)

Kada je riječ o imovini djeteta, ova Uredba trebala bi se primjenjivati samo na mjere zaštite djeteta, to jest na određivanje i funkcije osobe ili tijela kojem se povjerava djetetova imovina, zastupanje djeteta i pomaganje djetetu te upravljanje djetetovom imovinom, njezino čuvanje ili raspolaganje njome. U tom kontekstu ova bi se Uredba trebala na primjer primjenjivati u slučajevima u kojima je predmet postupka određivanje osobe ili tijela koje će upravljati djetetovom imovinom. Mjere koje se odnose na imovinu djeteta, a ne odnose se na zaštitu djeteta, trebale bi i dalje biti uređene Uredbom (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (4). Međutim, u takvim bi se slučajevima trebale moći primjenjivati odredbe ove Uredbe o nadležnosti u prethodnom pitanju.

(11)

Bilo koji oblik smještaja djeteta kod udomitelja odnosno, prema nacionalnom pravu i postupku, kod jednog ili više pojedinaca ili u ustanovu za skrb, na primjer u sirotište ili dječji dom, u drugoj državi članici trebao bi biti obuhvaćen područjem primjene ove Uredbe, osim ako je to izričito isključeno, kao na primjer u slučaju smještaja s ciljem posvojenja, smještaja kod roditelja ili, ako je primjenjivo, kod bilo kojeg drugog bliskog srodnika u skladu s izjavom države članice primateljice. Slijedom navedenog, trebalo bi uključiti i „smještaj u odgojne svrhe” koji je naložio sud ili dogovorilo nadležno tijelo uz suglasnost roditelja ili djeteta ili na njihov zahtjev nakon što se kod djeteta očitovalo devijantno ponašanje. Isključen bi trebao biti samo smještaj, bilo u odgojne ili u kaznene svrhe, koji je naložen ili dogovoren nakon što je dijete počinilo djelo koje bi moglo biti kažnjivo u skladu s nacionalnim kaznenim pravom ako ga počini odrasla osoba, bez obzira na to bi li to u tom posebnom slučaju moglo dovesti do osude.

(12)

Ova Uredba ne bi se trebala primjenjivati na utvrđivanje očinstva ili majčinstva s obzirom na to da je riječ o pitanju koje se razlikuje od dodjele roditeljske odgovornosti niti bi se trebala primjenjivati na druga pitanja povezana sa statusom osoba.

(13)

Obveze uzdržavanja isključene su iz područja primjene ove Uredbe jer su te obveze već obuhvaćene Uredbom Vijeća (EZ) br. 4/2009 (5). Uz sudove u mjestu u kojem tuženik, ili uzdržavana osoba, ima uobičajeno boravište, sudovi koji su na temelju ove Uredbe nadležni u bračnim sporovima trebali bi općenito biti nadležni za odlučivanje o povezanoj obvezi uzdržavanja bračnih ili bivših bračnih drugova, primjenom članka 3. točke (c) te uredbe. Sudovi koji su na temelju ove Uredbe nadležni u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću općenito su nadležni za odlučivanje o povezanoj obvezi uzdržavanja djeteta, primjenom članka 3. točke (d) te uredbe.

(14)

U skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda izrazu „sud” trebalo bi dati široko značenje kako bi se njime obuhvatila i administrativna tijela ili druga tijela poput javnih bilježnika, koja izvršavaju nadležnost u određenim bračnim sporovima ili stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću. Svaki sporazum koji sud odobri nakon ispitivanja merituma u skladu s nacionalnim pravom i postupkom trebao bi biti priznat ili izvršen kao „odluka”. Druge sporazume koji steknu obvezujući pravni učinak u državi članici podrijetla nakon formalne intervencije javnog tijela ili drugog tijela, o kojima država članica u tu svrhu obavješćuje Komisiju, trebalo bi provesti u drugim državama članicama u skladu sa specifičnim odredbama o autentičnim ispravama i sporazumima iz ove Uredbe. Ovom Uredbom ne bi trebalo omogućiti slobodni optjecaj isključivo privatnih sporazuma. Međutim, u optjecaju bi trebali biti sporazumi koji nisu ni odluka ni autentična isprava, nego ih je u registar upisalo javno tijelo nadležno za to. Takva javna tijela mogla bi obuhvaćati javne bilježnike koji upisuju sporazume u registar, čak i ako obavljaju slobodno zanimanje.

(15)

U vezi s „autentičnom ispravom” izraz „ovlast” u ovoj Uredbi treba tumačiti samostalno u skladu s definicijom izraza „autentična isprava” koji se horizontalno upotrebljava u drugim instrumentima Unije te s obzirom na svrhu ove Uredbe.

(16)

Iako postupci povratka u skladu s Haškom konvencijom iz 1980. nisu postupci u vezi s meritumom roditeljske odgovornosti, priznavanje i izvršenje u skladu s poglavljem IV. ove Uredbe trebali bi vrijediti za odluke kojima se nalaže povratak djeteta u skladu s Haškom konvencijom iz 1980. ako je potrebno izvršiti ih u drugoj državi članici zbog naknadne otmice nakon što je povratak naložen. Time se ne dovodi u pitanje mogućnost pokretanja novog postupka za povratak djeteta u skladu s Haškom konvencijom iz 1980. s obzirom na naknadnu otmicu. Nadalje, ova Uredba trebala bi se nastaviti primjenjivati na druge aspekte u situacijama protupravnog odvođenja ili zadržavanja djeteta, na primjer odredbe o nadležnosti za sud države članice uobičajenog boravišta, a odredbe o priznavanju i izvršenju za sve naloge tog suda.

(17)

Ova bi se Uredba, poput Haške konvencije od 19. listopada 1996. o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznanju, ovrsi i suradnji u odnosu na roditeljsku odgovornost i o mjerama za zaštitu djece („Haška konvencija iz 1996.”), trebala primjenjivati na svu djecu do dobi od 18 godina čak i u slučajevima u kojima su djeca stekla sposobnost prije te dobi na temelju prava kojim se uređuje njihov osobni status, na primjer emancipacijom zbog braka. Time bi se trebalo izbjeći preklapanje s područjem primjene Haške konvencije od 13. siječnja 2000. o međunarodnoj zaštiti odraslih osoba koja se primjenjuje na osobe u dobi od 18 godina naviše i, istodobno, spriječiti praznine između tih dvaju instrumenata. Haška konvencija iz 1980. te slijedom toga i poglavlje III. ove Uredbe, kojim se dopunjuje primjena Haške konvencije iz 1980. u odnosima između država članica, trebali bi se i dalje primjenjivati na djecu do dobi od 16 godina.

(18)

Za potrebe ove Uredbe trebalo bi se smatrati da osoba ima „pravo na skrb” ako, na temelju odluke, po sili zakona ili sporazumom s pravnim učinkom u skladu s pravom države članice u kojoj dijete ima uobičajeno boravište, nositelj roditeljske odgovornosti ne može odlučiti o djetetovu boravištu bez pristanka te osobe, bez obzira na izraze upotrijebljene u skladu s nacionalnim pravom. U nekim pravnim sustavima u kojima su zadržani izrazi „skrb” i „kontakt” roditelj koji nema skrbništvo nad djetetom može zapravo zadržati važne odgovornosti u pogledu odluka koje se tiču djeteta, a koje nadilaze samo pravo na kontakt.

(19)

Nadležnost u predmetima povezanima s roditeljskom odgovornošću temelji se na zaštiti interesa djeteta i trebala bi se u skladu s tim primjenjivati. Svako upućivanje na interese djeteta trebalo bi tumačiti u kontekstu članka 24. Povelje Europske unije o temeljnim pravima („Povelja”) i Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima djeteta od 20. studenoga 1989. („Konvencije UN-a o pravima djeteta”) kako su provedeni u okviru nacionalnog prava i postupka.

(20)

Kako bi se zaštitili interesi djeteta, nadležnost bi ponajprije trebalo određivati prema kriteriju blizine. Stoga bi trebala biti nadležna država članica u kojoj dijete ima uobičajeno boravište, osim u određenim situacijama utvrđenima u ovoj Uredbi, primjerice, ako je došlo do promjene djetetova boravišta ili u skladu sa sporazumom između nositelja roditeljske odgovornosti.

(21)

Ako još nije pokrenut postupak u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću, a uobičajeno boravište djeteta promijeni se zbog zakonitog preseljenja, nadležnost bi se trebala promijeniti u skladu s novim boravištem djeteta radi zadržavanja blizine. U slučaju kada je postupak već u tijeku, zadržavanje navedene nadležnosti do donošenja konačne odluke u okviru tog postupka ili do okončanja postupka na drugi način opravdano je iz razloga pravne sigurnosti i učinkovitosti pravosuđa. Sud pred kojim je postupak u tijeku trebao bi, međutim, imati pravo u određenim okolnostima prenijeti nadležnost na državu članicu u kojoj dijete živi nakon zakonitog preseljenja.

(22)

U slučajevima protupravnog odvođenja ili zadržavanja djeteta te ne dovodeći u pitanje mogući izbor suda u skladu s ovom Uredbom, sudovi države članice u kojoj dijete ima uobičajeno boravište trebali bi zadržati svoju nadležnost dok se ne uspostavi novo uobičajeno boravište u drugoj državi članici i dok se ne ispune neki specifični uvjeti. Države članice s koncentracijom nadležnosti trebale bi razmotriti omogućivanje sudu pred kojim je pokrenut postupak podnošenjem zahtjeva za povratak u skladu s Haškom konvencijom iz 1980. da izvršava i nadležnost koju su stranke dogovorile ili prihvatile u skladu s ovom Uredbom u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću ako je postignut sporazum stranaka tijekom postupaka povratka. Takvi sporazumi trebali bi obuhvaćati sporazume i o povratku djeteta i o tome da se dijete ne vraća. Ako je dogovoreno da se dijete ne vraća, ono bi trebalo ostati u državi članici novog uobičajenog boravišta te bi se nadležnost za bilo koji budući postupak za skrb ondje trebala utvrditi na temelju novog uobičajenog boravišta djeteta.

(23)

Pod specifičnim uvjetima utvrđenima ovom Uredbom nadležnost u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću trebalo bi moći utvrditi i u državi članici u kojoj je u tijeku postupak razvoda, zakonske rastave ili poništaja braka između roditelja, ili u drugoj državi članici s kojom je dijete bitno povezano i o čijoj su se nadležnosti stranke ili usuglasile unaprijed, a najkasnije u trenutku pokretanja postupka pred sudom, ili su je izričito prihvatile tijekom tog postupka, čak i ako dijete nema uobičajeno boravište u toj državi članici, pod uvjetom da je izvršavanje takve nadležnosti u interesu djeteta. U skladu sa sudskom praksom Suda svaka osoba koja nije roditelj, a koja u skladu s nacionalnim pravom ima svojstvo stranke u postupku koji su pokrenuli roditelji, trebala bi se smatrati strankom u postupku za potrebe ove Uredbe i stoga bi protivljenje te stranke izboru nadležnosti koji su izvršili roditelji dotičnog djeteta, nakon datuma pokretanja postupka pred sudom, trebalo onemogućiti da se utvrdi prihvaćanje prorogacije nadležnosti od strane svih stranaka u postupku na taj datum. Prije izvršavanja nadležnosti koja se temelji na sporazumu o izboru suda ili prihvaćanju suda, sud bi trebao ispitati jesu li taj sporazum ili to prihvaćanje utemeljeni na informiranom i svojevoljnom odabiru stranaka, a ne uslijed toga što je jedna stranka iskoristila nedaće ili slab položaj druge stranke. Prihvaćanje nadležnosti tijekom postupka sud bi trebao zabilježiti u skladu s nacionalnim pravom i postupkom.

(24)

Kako bi se poštovao zahtjev blizine za svaki novi postupak u budućnosti, svaka dogovorena ili prihvaćena nadležnost trebala bi prestati čim odluka u tom postupku o stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću više ne podliježe redovnom pravnom lijeku ili postupak bude završen iz nekog drugog razloga, osim ako se stranke drukčije dogovore.

(25)

Ako se ne može utvrditi djetetovo uobičajeno boravište te se nadležnost ne može utvrditi na temelju sporazuma o izboru suda, nadležni bi trebali biti sudovi države članice u kojoj se nalazi dijete. To pravilo o nazočnosti trebalo bi se primjenjivati i na djecu izbjeglice te djecu raseljenu na međunarodnoj razini zbog nemira u njihovoj državi članici uobičajenog boravišta. Međutim, s obzirom na ovu Uredbu u vezi s člankom 52. stavkom 2. Haške konvencije iz 1996., to pravilo o nadležnosti trebalo bi se primjenjivati samo na djecu koja su imala uobičajeno boravište u određenoj državi članici prije raseljavanja. Ako je uobičajeno boravište djeteta prije raseljavanja bilo u trećoj državi, trebalo bi se primjenjivati pravilo o nadležnosti u vezi s djecom izbjeglicama i djecom raseljenom na međunarodnoj razini iz Haške konvencije iz 1996.

(26)

U iznimnim je okolnostima moguće da sud države članice u kojoj dijete ima uobičajeno boravište nije najprikladniji sud za rješavanje predmeta. Kao iznimka i pod određenim uvjetima, ali bez obveze to učiniti, nadležni sud trebao bi moći prenijeti nadležnost za rješavanje određenog predmeta sudu druge države članice ako je taj sud prikladniji za procjenu interesa djeteta u konkretnom predmetu. U skladu sa sudskom praksom Suda sud određene države članice trebao bi prenijeti nadležnost u stvarima povezanima sa roditeljskom odgovornošću samo sudu druge države članice s kojom je dotično dijete „posebno povezano”. U ovoj bi Uredbi trebalo navesti iscrpni popis odlučujućih elemenata takve „posebne povezanosti”. Sud koji je nadležan trebao bi podnijeti zahtjev sudu druge države članice samo ako je njegova prethodna odluka da zastane s postupkom i podnese zahtjev za prijenos nadležnosti postala konačna, u slučaju da se na tu odluku može uložiti pravni lijek u skladu s nacionalnim pravom.

(27)

U iznimnim okolnostima i uzimajući u obzir interese djeteta u konkretnom slučaju sud države članice koja nije nadležna na temelju ove Uredbe, no s kojom je dijete posebno povezano u skladu s ovom Uredbom, trebao bi moći zatražiti prijenos nadležnosti od nadležnog suda države članice u kojoj dijete ima uobičajeno boravište. Međutim, to ne bi trebalo biti dopušteno u slučajevima protupravnog odvođenja ili zadržavanja djeteta. Nacionalnim pravom zamoljene države članice trebalo bi odrediti taj konkretni nadležni sud.

(28)

Prijenos nadležnosti, bez obzira na to je li ga zatražio sud koji želi prenijeti nadležnost ili sud koji želi dobiti nadležnost, trebao bi proizvoditi učinak samo za konkretni predmet za koji je izvršen. Nakon što postupak za koji je zatražen i odobren prijenos nadležnosti bude završen, prijenos ne bi trebao proizvoditi učinke za buduće postupke.

(29)

Ako nijedan sud države članice nije nadležan na temelju ove Uredbe, nadležnost bi se u svakoj državi članici trebala utvrditi pravom te države članice. Izraz „pravo te države članice” trebao bi obuhvaćati međunarodne instrumente koji su na snazi u toj državi članici.

(30)

Ovom Uredbom ne bi trebalo spriječiti sudove države članice koji nisu stvarno nadležni da u hitnim slučajevima poduzimaju privremene mjere, uključujući zaštitne mjere, u pogledu osobe ili imovine djeteta koja se nalazi u toj državi članici. Te se mjere ne bi trebale priznavati i izvršavati ni u jednoj drugoj državi članici na temelju ove Uredbe, uz iznimku mjera koje su poduzete radi zaštite djeteta od ozbiljnog rizika kako je navedeno u članku 13. stavku 1. točki (b) Haške konvencije iz 1980. Mjere koje su poduzete radi zaštite djeteta od takvog rizika trebale bi ostati na snazi dok sud države članice u kojoj dijete ima uobičajeno boravište ne poduzme mjere koje smatra prikladnima. Ako je to potrebno radi zaštite interesa djeteta, sud bi trebao izravno ili preko središnjih tijela obavijestiti sud države članice koji je stvarno nadležan na temelju ove Uredbe o poduzetim mjerama. Međutim, nedostavljanje tih informacija ne bi samo po sebi trebalo biti osnova za nepriznavanje mjere.

(31)

Sud koji je nadležan samo za privremene mjere, uključujući zaštitne mjere, trebao bi se, ako je pred njim pokrenut postupak podnošenjem zahtjeva o meritumu, po službenoj dužnosti proglasiti nenadležnim ako je sud druge države članice stvarno nadležan u skladu s ovom Uredbom.

(32)

Ako ishod postupka pred sudom države članice koji nije nadležan na temelju ove Uredbe ovisi o odluci o prethodnom pitanju koje je obuhvaćeno područjem primjene ove Uredbe, sudovi te države članice ne bi trebali biti spriječeni na temelju ove Uredbe u odlučivanju o tom pitanju. Stoga, ako je predmet postupka, na primjer, spor o nasljeđivanju u koji je uključeno dijete i potrebno je odrediti skrbnika ad litem koji će zastupati dijete u tom postupku, država članica koja je nadležna za spor o nasljeđivanju trebala bi moći odrediti skrbnika za postupak koji je u tijeku, neovisno o tome je li ona na temelju ove Uredbe nadležna u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću. Sve takve odluke trebale bi proizvoditi učinke samo u postupcima u vezi s kojima su donesene.

(33)

Ako je za valjanost pravnog akta koji je izvršen ili treba biti izvršen u ime djeteta u ostavinskom postupku pred sudom države članice potrebno dopuštenje ili odobrenje suda, sud u toj državi članici trebao bi moći odlučiti hoće li dopustiti ili odobriti takav pravni akt, čak i ako nije nadležna na temelju ove Uredbe. Izraz „pravni akt” trebao bi obuhvaćati, primjerice, prihvaćanje ili odbijanje nasljedstva ili sporazum među strankama o podjeli ili distribuciji ostavine.

(34)

Ova Uredba ne bi trebala dovoditi u pitanje primjenu odredaba međunarodnog javnog prava koje se odnose na diplomatski imunitet. Ako se nadležnost na temelju ove Uredbe ne može izvršavati zbog diplomatskog imuniteta u skladu s međunarodnim pravom, nadležnost bi se trebala izvršavati u skladu s nacionalnim pravom države članice u kojoj dotična osoba ne uživa takav imunitet.

(35)

Ovom se Uredbom utvrđuje trenutak u kojem se smatra da je sud pokrenuo postupak za potrebe ove Uredbe. Budući da u državama članicama postoje dva različita sustava, koji nalažu ili da se pismeno kojim se pokreće postupak prvo dostavi protustranci ili da ga se prvo podnese sudu, trebalo bi dostajati da je prvi korak u skladu s nacionalnim pravom poduzet, pod uvjetom da podnositelj zahtjeva nakon toga nije propustio poduzeti sve radnje koje je morao poduzeti u skladu s nacionalnim pravom u vezi s izvršenjem drugog koraka. Uzimajući u obzir rastuću važnost posredovanja i drugih metoda alternativnog rješavanja sporova, među ostalim i tijekom sudskog postupka, u skladu sa sudskom praksom Suda trebalo bi se ujedno smatrati da je sud pokrenuo postupak u trenutku u kojem je pismeno kojim se pokreće postupak ili jednakovrijedno pismeno podneseno sudu u predmetima u kojima je postupak u međuvremenu suspendiran radi pronalaska sporazumnog rješenja, na zahtjev stranke koja ga je pokrenula, a pismeno kojim se pokreće postupak još nije dostavljeno protustranci te protustranka nije znala za postupak ili nije ni na koji način sudjelovala u njemu, pod uvjetom da stranka koja je pokrenula postupak nakon toga nije propustila poduzeti sve radnje koju je morala poduzeti u vezi s dostavom pismena protustranci. U skladu sa sudskom praksom Suda u slučaju litispendencije datum pokretanja obveznog postupka mirenja pred nacionalnim tijelom za mirenje trebao bi se smatrati datumom pokretanja postupka pred „sudom”.

(36)

Uredba (EZ) br. 1393/2007 Europskog parlamenta i Vijeća (6) trebala bi se primjenjivati na dostavu pismenâ u postupcima pokrenutima na temelju ove Uredbe.

(37)

Sud države članice pred kojim je pokrenut postupak u predmetu za koji taj sud nije stvarno nadležan na temelju ove Uredbe, nego je za njega na temelju ove Uredbe stvarno nadležan sud druge države članice, trebao bi se, po službenoj dužnosti, proglasiti nenadležnim. Međutim, sud države članice s kojom je dijete posebno povezano u skladu s ovom Uredbom trebao bi imati diskrecijsko pravo zatražiti prijenos nadležnosti na temelju ove Uredbe, ali ne i obvezu da to učini.

(38)

U interesu usklađenog sudovanja, potrebno je na najmanju moguću mjeru smanjiti mogućnost paralelnih postupaka i osigurati da se ne donose proturječne odluke u različitim državama članicama. Trebao bi postojati jasan i učinkovit mehanizam rješavanja slučajeva litispendencije i povezanih tužbi, te za sprečavanje problema koji proizlaze iz nacionalnih razlika u vezi s određivanjem trenutka kada se smatra da je postupak u tijeku. Za potrebe ove Uredbe taj trenutak trebao bi se utvrditi autonomno. Međutim, kako bi se poboljšala učinkovitost sporazuma o isključivoj nadležnosti suda, odredbe ove Uredbe o litispendenciji ne bi trebale predstavljati prepreku u slučajevima u kojima roditelji prenesu isključivu nadležnost na sudove određene države članice.

(39)

U postupcima u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću na temelju ove Uredbe te postupcima povratka u skladu s Haškom konvencijom iz 1980. trebalo bi, kao temeljno načelo, djetetu koje je predmet tog postupka, a u stanju je oblikovati svoja mišljenja, u skladu sa sudskom praksom Suda, pružiti stvarnu i učinkovitu mogućnost da izrazi svoja mišljenja te bi ta mišljenja trebalo uzeti u obzir pri procjeni interesa djeteta. Mogućnost da dijete slobodno izrazi svoja mišljenja u skladu s člankom 24. stavkom 1. Povelje i u kontekstu članka 12. Konvencije UN-a o pravima djeteta ima važnu ulogu u primjeni ove Uredbe. Uredbom bi, međutim, trebalo nacionalnom pravu i postupku država članica prepustiti pitanje o tome tko će saslušati dijete i kako će se saslušanje djeteta provesti. Slijedom navedenog, ne bi trebao biti cilj ove Uredbe određivanje toga bi li dijete trebao saslušati sudac osobno ili posebno osposobljen stručnjak koji će kasnije izvijestiti sud, ili bi li dijete trebalo biti saslušano u sudnici ili drugdje odnosno drugim sredstvima. Nadalje, iako pravo djeteta da ga se sasluša ostaje njegovo pravo, ono ne može predstavljati apsolutnu obvezu, nego se mora razmotriti uzimajući u obzir interese djeteta, primjerice, u slučajevima koji uključuju sporazume među strankama.

Iako se, u skladu sa sudskom praksom Suda, člankom 24. Povelje i Uredbom (EZ) br. 2201/2003 ne nalaže da sud države članice podrijetla u svakom predmetu saslušanjem stekne uvid u mišljenja djeteta te taj sud zadržava određeni stupanj diskrecijskog prava, sudskom praksom također se predviđa da, ako sud odluči pružiti mogućnost saslušanja djeteta, sud je dužan poduzeti sve mjere prikladne za organizaciju takvog saslušanja, uzimajući u obzir interese djeteta i okolnosti svakog pojedinačnog slučaja, kako bi se osigurala učinkovitost tih odredaba, te pružiti djetetu stvarnu i učinkovitu mogućnost da izrazi svoja mišljenja. Sud države članice podrijetla trebao bi, u mjeri u kojoj je to moguće i uvijek uzimajući u obzir interese djeteta, poslužiti se svim sredstvima koja su mu na raspolaganju u okviru nacionalnog prava i posebnim instrumentima međunarodne pravosudne suradnje, uključujući, prema potrebi, one predviđene Uredbom Vijeća (EZ) br. 1206/2001 (7).

(40)

U slučajevima protupravnog odvođenja ili zadržavanja djeteta, povratak djeteta trebao bi se postići bez odgode te bi se u tu svrhu i dalje trebala primjenjivati Haška konvencija iz 1980. kako je dopunjena ovom Uredbom, posebno poglavlje III.

(41)

Kako bi se postupci povratka u skladu s Haškom konvencijom iz 1980. dovršavali što je prije moguće, države članice trebale bi, u skladu sa svojim nacionalnim strukturama sudova, razmotriti koncentriranje nadležnosti za te postupke na što ograničeniji broj sudova. Nadležnost za slučajeve otmice djece mogla bi biti koncentrirana na jednom sudu za cijelu zemlju ili na ograničenom broju sudova, polazeći, primjerice, od broja drugostupanjskih sudova i koncentrirajući nadležnost za slučajeve međunarodne otmice djeteta na jedan prvostupanjski sud u svakom okrugu drugostupanjskog suda.

(42)

U postupcima povratka u skladu s Haškom konvencijom iz 1980. sudovi svakog stupnja trebali bi donijeti odluku u roku od šest tjedana, osim ako je to nemoguće zbog iznimnih okolnosti. Primjena načinâ alternativnog rješavanja sporova ne bi se sama po sebi trebala smatrati iznimnom okolnosti zbog koje se smije prekoračiti vremenski okvir. Međutim, iznimne okolnosti mogle bi nastati prilikom primjene načinâ alternativnog rješavanja sporova ili bi mogle proizići iz njih. Za prvostupanjski sud početak vremenskog okvira trebao bi biti trenutak pokretanja postupka pred sudom. Za sud višeg stupnja početak vremenskog okvira trebao bi biti trenutak kada su poduzeti svi potrebni postupovni koraci. Ovisno o predmetnom pravnom sustavu, ti bi koraci mogli obuhvaćati dostavu pravnog lijeka protustranci, u državi članici u kojoj se sud nalazi ili u drugoj državi članici, prosljeđivanje predmeta i pravnog lijeka drugostupanjskom sudu u državama članicama u kojima se pravni lijek mora podnijeti sudu na čiju se odluku ulaže ili zahtjev jedne od stranaka za zakazivanje saslušanja ako je takav zahtjev potreban u okviru nacionalnog prava. Države članice trebale bi također razmotriti ograničavanje broja pravnih lijekova na samo jedan pravni lijek na odluku kojom se odobrava ili odbija povratak djeteta u skladu s Haškom konvencijom iz 1980.

(43)

U svim predmetima koji se odnose na djecu, a posebno slučajevima međunarodne otmice djeteta, sudovi bi trebali razmotriti mogućnost postizanja rješenja posredovanjem i drugim prikladnim sredstvima, prema potrebi uz pomoć postojećih mreža i potpornih struktura za posredovanje u prekograničnim sporovima koji se odnose na roditeljsku odgovornost. Međutim, zbog takvih se nastojanja ne bi trebali pretjerano produljiti postupci povratka u skladu s Haškom konvencijom iz 1980. Osim toga, posredovanje ne mora uvijek biti prikladno, posebno u slučajevima nasilja u obitelji. Ako tijekom postupka povratka u skladu s Haškom konvencijom iz 1980. roditelji postignu sporazum o povratku djeteta ili o tome da se dijete ne vraća te ujedno o stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću, ovom bi se Uredbom trebalo pod određenim okolnostima omogućiti da se dogovore o tome da bi sud pred kojim je pokrenut postupak u skladu s Haškom konvencijom iz 1980. trebao biti nadležan za davanje obvezujućih pravnih učinaka njihovu sporazumu, bilo uključivanjem tog sporazuma u odluku, njegovim odobravanjem ili bilo kojim drugim načinom koji je predviđen u okviru nacionalnog prava i postupka. Države članice s koncentracijom nadležnosti trebale bi stoga razmotriti omogućivanje sudu pred kojim je pokrenut postupak povratka u skladu s Haškom konvencijom iz 1980. da izvršava i nadležnost o kojoj su se stranke dogovorile ili koju su prihvatile u skladu s ovom Uredbom u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću ako je tijekom tog postupka povratka postignut sporazum stranaka.

(44)

Sudovi države članice u koju je dijete protupravno odvedeno ili u kojoj je ono protupravno zadržano trebali bi imati mogućnost odbiti povratak u posebnim, opravdanim slučajevima, kako je dopušteno Haškom konvencijom iz 1980. Prije nego što to učini, sud bi trebao razmotriti jesu li uspostavljene ili bi se mogle poduzeti prikladne mjere zaštite kako bi se dijete zaštitilo od ozbiljnog rizika navedenog u članku 13. stavku 1. točki (b) Haške konvencije iz 1980.

(45)

Ako sud razmatra odbijanje povratka djeteta isključivo na temelju članka 13. stavka 1. točke (b) Haške konvencije iz 1980., ne bi trebao odbiti povratak djeteta ako stranka koja traži povratak djeteta uvjeri sud da su poduzeti prikladni aranžmani kako bi se zajamčila zaštita djeteta nakon povratka ili se sud na drugi način uvjeri u to. Primjeri takvih aranžmana mogli bi uključivati sudski nalog iz te države članice kojim se podnositelju zahtjeva zabranjuje približavanje djetetu, privremene mjere, uključujući zaštitne mjere, iz te države članice kojima se omogućuje da dijete ostane s roditeljem koji ga je oteo, a primarni je djetetov skrbnik, dok se u toj državi članici nakon povratka ne donese odluka o meritumu prava na skrb, ili dokaz o dostupnim zdravstvenim ustanovama za dijete kojem je potrebno liječenje. Koja je vrsta aranžmana prikladna u pojedinom slučaju trebalo bi ovisiti o konkretnom ozbiljnom riziku kojem bi dijete moglo biti izloženo povratkom bez tih aranžmana. Sud koji nastoji utvrditi jesu li poduzeti prikladni aranžmani trebao bi se ponajprije oslanjati na stranke te bi, ako je potrebno i primjereno, trebao zatražiti pomoć središnjih tijela ili sudaca koji djeluju u okviru mreže, posebno Europske pravosudne mreže u građanskim i trgovačkim stvarima, kako je uspostavljena Odlukom Vijeća 2001/470/EZ (8), i Međunarodne haške sudačke mreže.

(46)

Kada nalaže povratak djeteta, sud bi prema potrebi trebao moći naložiti sve privremene mjere, uključujući zaštitne mjere, u skladu s ovom Uredbom koje smatra potrebnima radi zaštite djeteta od ozbiljnog rizika od fizičke opasnosti ili psihičke traume do kojeg bi došlo povratkom jer bi to u suprotnom dovelo do odbijanja povratka. Takvim privremenim mjerama i njihovim optjecajem ne bi trebalo odgoditi postupke povratka u skladu s Haškom konvencijom iz 1980. ili ugroziti razgraničenja nadležnosti između suda pred kojim se vodi postupak povratka u skladu s Haškom konvencijom iz 1980. i suda koji je nadležan u vezi s meritumom roditeljske odgovornosti u skladu s ovom Uredbom. Ako je to potrebno, sud pred kojim se vodi postupak povratka u skladu s Haškom konvencijom iz 1980. trebao bi se savjetovati sa sudom ili nadležnim tijelima države članice u kojoj dijete ima uobičajeno boravište, uz pomoć središnjih tijela ili sudaca koji djeluju u okviru mreže, posebno Europske pravosudne mreže u građanskim i trgovačkim stvarima te Međunarodne haške sudačke mreže. Te bi mjere trebalo priznati i izvršavati u svim drugim državama članicama, uključujući države članice koje su nadležne na temelju ove Uredbe, dok sud takve države članice ne poduzme mjere koje smatra prikladnima. Tim bi se privremenim mjerama, uključujući zaštitne mjere, moglo odrediti, primjerice, da bi dijete trebalo nastaviti živjeti s primarnim skrbnikom ili na koji bi se način trebao ostvarivati kontakt s djetetom nakon povratka dok sud djetetova uobičajenog boravišta ne poduzme mjere koje smatra prikladnima. Time se ne bi smjelo dovesti u pitanje nijednu mjeru ili odluku koju je sud uobičajenog boravišta donio nakon povratka djeteta.

(47)

Odluku kojom se nalaže povratak djeteta trebalo bi biti moguće proglasiti privremeno izvršivom, neovisno o pravnom lijeku, ako je povratak djeteta prije odluke o pravnom lijeku u interesima djeteta. Nacionalnim pravom može se utvrditi koji sud može proglasiti odluku privremeno izvršivom.

(48)

Ako sud države članice u koju je dijete protupravno odvedeno ili u kojoj je protupravno zadržano odluči odbiti povratak djeteta u skladu s Haškom konvencijom iz 1980., u svojoj odluci trebao bi izričito navesti upućivanje na odgovarajuće članke Haške konvencije iz 1980. na kojima temelji odbijanje. Neovisno o tome je li ta odluka o odbijanju konačna ili se na nju još može uložiti pravni lijek, ona bi se mogla zamijeniti naknadnom odlukom koju je sud države članice u kojoj je dijete imalo uobičajeno boravište prije protupravnog odvođenja ili zadržavanja donio u postupku za skrb. Tijekom tog postupka sve bi okolnosti, uključujući, ali ne ograničavajući se na ponašanje roditelja, trebalo temeljito ispitati uzimajući u obzir interese djeteta. Ako odluka koja je donesena u pogledu merituma prava na skrb podrazumijeva povratak djeteta, za njegov povratak ne bi trebao biti potreban nikakav poseban postupak priznavanja i izvršenja te odluke u bilo kojoj drugoj državi članici.

(49)

Sud koji odbije povratak djeteta isključivo na temelju članka 13. stavka 1. točke (b) i/ili članka 13. stavka 2. Haške konvencije iz 1980. trebao bi po službenoj dužnosti izdati potvrdu uz upotrebu odgovarajućeg obrasca iz ove Uredbe. Svrha je te potvrde obavješćivanje stranaka da, u roku od tri mjeseca od primanja obavijesti o odluci kojom se povratak djeteta odbija, pred sudom u državi članici u kojoj je dijete imalo uobičajeno boravište neposredno prije protupravnog odvođenja ili zadržavanja mogu pokrenuti postupak podnošenjem zahtjevâ u pogledu merituma prava na skrb ili, ako je pred tim sudom već pokrenut postupak, dostaviti sudu relevantna pismena u vezi s postupkom povratka.

(50)

Ako je postupak o meritumu prava na skrb već u tijeku u državi članici u kojoj je dijete imalo uobičajeno boravište neposredno prije protupravnog odvođenja ili zadržavanja u trenutku u kojem sud pred kojim je pokrenut postupak podnošenjem zahtjeva za povratak u skladu Haškom konvencijom iz 1980. odbije povratak djeteta isključivo na temelju članka 13. stavka 1. točke (b) i/ili članka 13. stavka 2. Haške konvencije iz 1980., sud koji je odbio povratak djeteta trebao bi, ako zna za taj postupak, u roku od mjesec dana od donošenja svoje odluke sudu pred kojim je pokrenut postupak o meritumu prava na skrb proslijediti presliku odluke, odgovarajuću potvrdu i, ako je primjenjivo, prijepis, sažetak ili zapisnik sa saslušanja te sva druga pismena koja smatra relevantnima. Izraz „sva druga pismena koja smatra relevantnima” trebao bi se odnositi na sva pismena koja sadržavaju informacije koje bi mogle utjecati na ishod tog postupka za skrb, ako te informacije nisu već sadržane u odluci kojom se odbija povratak.

(51)

Ako postupak o meritumu prava na skrb još nije u tijeku u državi članici u kojoj je dijete imalo uobičajeno boravište neposredno prije protupravnog odvođenja ili zadržavanja, a jedna od stranaka u toj državi članici pred sudom pokrene postupak u roku od tri mjeseca od datuma obavijesti o odluci kojom se odbija povratak djeteta, ta bi stranka sudu pred kojim je pokrenut postupak podnošenjem zahtjeva u vezi s meritumom prava na skrb trebala podnijeti presliku odluke kojom se odbija povratak djeteta u skladu s Haškom konvencijom iz 1980., odgovarajuću potvrdu i, ako je primjenjivo, prijepis, sažetak ili zapisnik sa saslušanja. Time se ne sprečava da sud pred kojim je pokrenut postupak zatraži sva dodatna pismena koja smatra relevantnima, a sadržavaju informacije koje bi mogle utjecati na ishod postupka o meritumu prava na skrb, ako te informacije nisu već sadržane u odluci kojom se odbija povratak.

(52)

Ako je stranka pokrenula postupak pred sudom koji je stvarno nadležan u vezi s pravom na skrb u roku od tri mjeseca od obavijesti o odluci kojom se odbija povratak djeteta u skladu s Haškom konvencijom iz 1980. ili ako je postupak za skrb već bio u tijeku pred tim sudom u trenutku primitka te odluke suda o odbijanju povratka djeteta, svaka odluka koja proizlazi iz tog postupka, a odnosi se na meritum prava na skrb te podrazumijeva povratak djeteta u tu državu članicu, trebala bi biti izvršiva u bilo kojoj drugoj državi članici u skladu s poglavljem IV. odjeljkom 2. ove Uredbe, bez potrebe za ikakvim posebnim postupkom i bez mogućnosti protivljenja njezinu priznavanju. To bi se trebalo primjenjivati osim ako i u mjeri u kojoj se utvrdi da je u proturječju s kasnijom odlukom koja se odnosi na roditeljsku odgovornost u pogledu istog djeteta, pod uvjetom da je za odluku o meritumu prava na skrb koja podrazumijeva povratak djeteta izdana potvrda za „povlaštene odluke”. Ako je postupak pokrenut pred sudom koji je stvarno nadležan u vezi s pravom na skrb nakon isteka tri mjeseca ili ako uvjeti za izdavanje potvrde za takve povlaštene odluke nisu ispunjeni, odluka o meritumu prava na skrb koja iz toga proizlazi trebala bi biti priznata i izvršena u drugim državama članicama u skladu s poglavljem IV. odjeljkom 1. ove Uredbe.

(53)

Ne dovodeći u pitanje druge instrumente Unije, ako nije moguće osobno saslušati stranku ili dijete i ako su dostupna tehnička sredstva, sud bi mogao razmotriti održavanje saslušanja putem videokonferencije ili drugog oblika komunikacijske tehnologije, osim ako zbog posebnih okolnosti slučaja upotreba takve tehnologije ne bi bilo primjerena za pravično vođenje postupka.

(54)

Uzajamno povjerenje u pravosuđe u Uniji opravdava načelo da bi odluke u bračnim sporovima i u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću donesene u jednoj državi članici trebale biti priznate u svim državama članicama bez potrebe za bilo kakvim postupkom za priznavanje. Osobito, ako nadležna tijela zamoljene države članice dobiju odluku o razvodu, zakonskoj rastavi ili poništaju braka koja je donesena u drugoj državi članici i više se ne može osporiti u državi članici podrijetla, ona bi trebala priznati tu odluku po sili zakona bez ikakvog posebnog postupka i u skladu s njom ažurirati svoj registar o građanskom stanju. Odluka o tome može li razloge za odbijanje iznijeti stranka ili se navode po službenoj dužnosti u okviru nacionalnog prava prepušta se nacionalnom pravu. Time se ne sprečava bilo koju zainteresiranu stranu da, u skladu s ovom Uredbom, podnese zahtjev za odluku o tome da nema razloga za odbijanje priznavanja kako se navodi u ovoj Uredbi. Nacionalnim pravom države članice u kojoj je takav zahtjev podnesen trebalo bi utvrditi tko je zainteresirana strana koja ima pravo podnijeti takav zahtjev.

(55)

Priznavanje i izvršenje odluka, autentičnih isprava i sporazuma donesenih u nekoj državi članici trebalo bi se temeljiti na načelu uzajamnog povjerenja. Stoga bi razlozi za nepriznavanje trebali biti svedeni na minimum s obzirom na glavni cilj ove Uredbe, odnosno olakšavanje priznavanja i izvršenja te učinkovitu zaštitu interesa djeteta.

(56)

Priznavanje odluke trebalo bi odbiti samo ako postoji razlog ili više razloga za odbijanje priznavanja predviđenih ovom Uredbom. Popis razloga za odbijanje priznavanja naveden u ovoj Uredbi je iscrpan. Ne bi trebalo biti moguće pozvati se na razloge za odbijanje koji nisu navedeni u ovoj Uredbi, primjerice na kršenje pravila o litispendenciji. U stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću kasnija odluka uvijek ima prednost pred ranijom odlukom s učinkom u budućnosti u onoj mjeri u kojoj su te dvije odluke proturječne.

(57)

U pogledu mogućnosti koja se pruža djetetu da izrazi svoja mišljenja, o prikladnoj metodi saslušanja djeteta trebao bi odlučivati sud podrijetla. Stoga ne bi trebalo biti moguće odbiti priznavanje odluke isključivo na temelju toga što je sud podrijetla primijenio različitu metodu za saslušanje djeteta od one koju bi primijenio sud države članice priznavanja. Država članica u kojoj se traži priznavanje ne bi ga trebala odbiti ako se primjenjuje jedna od iznimaka od tog konkretnog razloga za odbijanje kako je dopušteno ovom Uredbom. Tim se iznimkama osigurava da sud u državi članici izvršenja ne bi trebao moći odbiti izvršiti odluku isključivo na temelju toga da se djetetu nije pružila mogućnost da izrazi svoja mišljenja, uzimajući u obzir njegove interese, ako se postupak odnosio samo na djetetovu imovinu i pod uvjetom da pružanje takve mogućnosti nije bilo potrebno s obzirom na predmet spora, ili u slučaju postojanja ozbiljnih razloga, uzimajući posebno u obzir hitnost slučaja. Ti ozbiljni razlozi mogli bi se navesti, primjerice, kada postoji neposredna opasnost po djetetov fizički i psihički integritet ili život te bi svaka daljnja odgoda mogla uključivati rizik da se ta opasnost ostvari.

(58)

Nadalje, cilj da prekogranični sporovi koji se odnose na djecu budu kraći i jeftiniji opravdava ukidanje proglašenja izvršivosti ili prijave izvršenja, ako je primjenjivo, prije izvršenja u državi članici izvršenja za sve odluke u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću. Dok se Uredbom (EZ) br. 2201/2003 taj uvjet ukinuo samo za određene odluke kojima se odobrava pravo na kontakt i određene odluke koje podrazumijevaju povratak djeteta, ovom bi se Uredbom taj uvjet ukinuo za prekogranično izvršenje svih odluka u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću uz istodobno zadržavanje još povoljnijeg tretmana određenih odluka kojima se odobrava pravo na kontakt i određenih odluka koje podrazumijevaju povratak djeteta. Stoga, podložno ovoj Uredbi, s odlukom koju je donio sud bilo koje druge države članice trebalo bi postupati kao da je donesena u državi članici izvršenja.

(59)

Ako sud koji je stvarno nadležan naloži privremene mjere, uključujući zaštitne mjere, trebalo bi osigurati optjecaj tih mjera na temelju ove Uredbe. Međutim, privremene mjere, uključujući zaštitne mjere, koje je naložio takav sud bez pozivanja tuženika pred sud ne bi trebalo priznati ni izvršiti na temelju ove Uredbe, osim ako je odluka koja sadržava mjeru dostavljena tuženiku prije izvršenja. To ne bi trebalo sprečavati priznavanje i izvršenje tih mjera na temelju nacionalnog prava. Ako sud države članice koji nije stvarno nadležan naloži privremene mjere, uključujući zaštitne mjere, njihov bi optjecaj na temelju ove Uredbe trebao biti ograničen na mjere poduzete u slučajevima međunarodne otmice djece i usmjerene na zaštitu djeteta od ozbiljnog rizika iz članka 13. stavka 1. točke (b) Haške konvencije iz 1980. Te bi se mjere trebale primjenjivati dok sud države članice koji je stvarno nadležan na temelju ove Uredbe ne poduzme mjere koje smatra prikladnima.

(60)

Budući da bi postupci izvršenja, ovisno o nacionalnom pravu, mogli biti sudski ili izvansudski, „tijela nadležna za izvršenje” mogla bi obuhvaćati sudove, sudske ovršitelje i sva druga tijela utvrđena nacionalnim pravom. Kada se u ovoj Uredbi uz tijela nadležna za izvršenje spominju i sudovi, time bi se trebali obuhvatiti slučajevi u kojima je tijelo koje nije sud u skladu s nacionalnim pravom tijelo nadležno za izvršenje, no određene odluke rezervirane su za sudove, ili od početka ili u obliku preispitivanja postupaka tijela nadležnog za izvršenje. Tijelo nadležno za izvršenje ili sud države članice izvršenja trebao bi biti odgovoran za nalaganje, poduzimanje ili pripremu posebnih mjera koje treba poduzeti u fazi izvršenja, kao što su bilo koje neprisilne mjere koje bi mogle biti na raspolaganju u skladu s nacionalnim pravom te države članice ili bilo koje prisilne mjere koje bi mogle biti na raspolaganju u skladu s tim pravom, uključujući novčane kazne, kaznu zatvora ili preuzimanje djeteta od strane sudskog ovršitelja.

(61)

Kako bi se olakšalo izvršenje odluka o ostvarivanju prava na kontakt iz druge države članice, tijela nadležna za izvršenje ili sudovi u državi članici izvršenja trebali bi imati pravo detaljno utvrditi praktične okolnosti ili pravne uvjete koji se zahtijevaju u skladu s pravom države članice izvršenja. Aranžmanima predviđenima ovom Uredbom trebalo bi se u državi članici izvršenja olakšati izvršenje odluke koja u suprotnom možda ne bi bila izvršiva zbog svoje neodređenosti tako da tijelo nadležno za izvršenje ili sud izvršenja može odluku učiniti konkretnijom i preciznijom. Isto tako, na isti bi način trebalo utvrditi sve druge aranžmane radi usklađivanja s pravnim zahtjevima u okviru nacionalnog prava izvršenja države članice izvršenja, kao što je sudjelovanje tijela za zaštitu djece ili psihologa u fazi izvršenja. Međutim, nijednim takvim aranžmanom ne bi se trebalo utjecati na bitne elemente odluke o ostvarivanju prava na kontakt niti ih nadilaziti. Nadalje, ovlašću za prilagodbu mjera na temelju ove Uredbe ne bi se trebalo omogućiti sudu izvršenja da mjere koje ne postoje u okviru prava države članice izvršenja zamijeni drugim mjerama.

(62)

Izvršenjem odluke donesene u jednoj državi članici u drugoj državi članici bez proglašenja izvršivosti ne bi se trebalo ugroziti poštovanje prava na obranu. Stoga bi osoba protiv koje se traži izvršenje trebala moći podnijeti zahtjev za odbijanje priznavanja ili izvršenja odluke ako smatra da postoji jedan od razloga za odbijanje priznavanja ili izvršenja na temelju ove Uredbe. Na nacionalnom je pravu da odredi trebaju li se razlozi za odbijanje priznavanja utvrđeni u ovoj Uredbi ispitati po službenoj dužnosti ili na temelju zahtjeva. Stoga bi jednako ispitivanje trebalo biti moguće u kontekstu odbijanja izvršenja. Primjenom bilo kojeg nacionalnog razloga za odbijanje ne bi se trebalo uzrokovati produljenje uvjeta i modaliteta razloga predviđenih ovom Uredbom.

(63)

Stranka koja osporava izvršenje odluke donesene u drugoj državi članici trebala bi, koliko je to moguće i u skladu s pravnim sustavom države članice izvršenja, to moći učiniti u postupku za izvršenje te bi trebala moći u okviru jednog postupka, uz razloge za odbijanje predviđene ovom Uredbom, iznijeti i razloge za odbijanje dostupne na temelju prava države članice u kojoj se traži izvršenje, a koji bi se nastavili primjenjivati jer nisu nespojivi s razlozima predviđenima ovom Uredbom. Ti bi razlozi, na primjer, mogli uključivati osporavanja koja se temelje na formalnim pogreškama u skladu s nacionalnim pravom u aktu o izvršenju ili na tvrdnji da je djelovanje koje se zahtijeva odlukom već obavljeno ili je postalo nemoguće, na primjer u slučaju više sile, ozbiljne bolesti osobe kojoj dijete treba predati, kazne zatvora ili smrti te osobe, činjenice da je država članica u koju dijete treba vratiti zahvaćena ratom nakon što je odluka donesena, ili odbijanje izvršenja odluke koja na temelju prava države članice u kojoj se izvršenje traži nema izvršivog sadržaja i ne može se prilagoditi u tu svrhu.

(64)

Kako bi se osobu protiv koje se traži izvršenje obavijestilo o izvršenju odluke donesene u drugoj državi članici, potvrda utvrđena ovom Uredbom, kojoj je, prema potrebi, priložena odluka, trebala bi se dostaviti toj osobi u razumnom roku prije prve mjere izvršenja. U tom bi kontekstu „prva mjera izvršenja” trebalo značiti prva mjera izvršenja nakon takve dostave. Prema sudskoj praksi Suda stranka protiv koje se traži izvršenje ima pravo na učinkovit pravni lijek, što uključuje mogućnost pokretanja postupka za osporavanje izvršivosti odluke prije stvarnog početka izvršenja.

(65)

U stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću izvršenje će se uvijek odnositi na dijete, a u mnogim slučajevima na predaju djeteta osobi koja nije osoba s kojom dijete u to vrijeme boravi i/ili na premještanje djeteta u drugu državu članicu. Primarni cilj stoga bi trebalo biti postizanje ravnoteže između načelnog prava podnositelja zahtjeva na postizanje što brže provedbe odluke i u prekograničnim predmetima u Uniji i, ako je to potrebno, također primjenom prisilnih mjera, te potrebe ograničavanja, koliko god je to moguće, izloženosti djeteta takvim potencijalno traumatičnim prisilnim mjerama izvršenja u slučajevima u kojima se to ne može izbjeći. Tu bi procjenu trebala izvršiti tijela nadležna za izvršenje i sudovi u svakoj državi članici s obzirom na svaki pojedinačni slučaj.

(66)

Ovom Uredbom nastoje se uspostaviti jednaki uvjeti u pogledu prekograničnog izvršenja odluka u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću među državama članicama. U nizu država članica te su odluke već izvršive iako se na njih još može uložiti ili je već uložen pravni lijek. U drugim državama članicama izvršiva je samo konačna odluka na koju se više ne može uložiti redovni pravni lijek. Kako bi se uzele u obzir hitne situacije, ovom se Uredbom stoga predviđa da sud države članice podrijetla određene odluke u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću može proglasiti privremeno izvršivima, čak i ako se na njih još može uložiti pravni lijek, i to odluke kojima se nalaže povratak djeteta u skladu s Haškom konvencijom iz 1980. i odluke kojima se dodjeljuje pravo na kontakt.

(67)

Pri postupcima izvršenja koja se odnose na djecu važno je, međutim, da tijela nadležna za izvršenje ili sudovi mogu brzo reagirati na bitnu promjenu okolnosti, među ostalim na osporavanja odluke u državi članici podrijetla, prestanak izvršivosti odluke i prepreke ili hitne situacije na koje nailaze u fazi izvršenja. Stoga bi se postupak izvršenja trebao suspendirati, na zahtjev ili po službenoj dužnosti tijela ili suda, ako je izvršivost odluke suspendirana u državi članici podrijetla. Međutim, tijelo nadležno za izvršenje ili sud ne bi trebao imati obvezu aktivno istražiti je li u međuvremenu izvršivost suspendirana u državi članici podrijetla, slijedom pravnog lijeka ili na drugi način, ako nema naznaka da je to slučaj. Nadalje, suspenziju ili odbijanje izvršenja u državi članici izvršenja trebalo bi omogućiti na zahtjev te bi, čak i ako se utvrdi da postoji jedan ili više razloga sadržanih u ovoj Uredbi ili dopuštenih ovom Uredbom, suspenziju ili odbijanje izvršenja u državi članici izvršenja trebalo prepustiti diskreciji tijela nadležnog za izvršenje ili suda.

(68)

Ako se na odluku još može uložiti pravni lijek u državi članici podrijetla, a rok za ulaganje redovnog pravnog lijeka još nije istekao, tijelo nadležno za izvršenje ili sud u državi članici izvršenja trebao bi imati diskrecijsko pravo suspendirati postupak izvršenja na zahtjev. U tim slučajevima može navesti rok u kojem se pravni lijek treba uložiti u državi članici podrijetla kako bi se dobila ili zadržala suspenzija postupka izvršenja. Navođenje roka trebalo bi imati učinak samo za suspenziju postupka izvršenja i ne bi trebalo utjecati na rok za ulaganje pravnog lijeka u skladu s postupovnim pravilima države članice podrijetla.

(69)

U iznimnim slučajevima tijelo nadležno za izvršenje ili sud trebao bi moći suspendirati postupak izvršenja ako bi se izvršenjem dijete izložilo ozbiljnom riziku od fizičke opasnosti ili psihičke traume zbog privremenih prepreka koje su se pojavile nakon što je odluka donesena ili na temelju bilo koje druge bitne promjene okolnosti. Izvršenje bi se trebalo nastaviti čim ozbiljan rizik od fizičke opasnosti ili psihičke traume prestane postojati. Međutim, ako nastavi postojati, prije odbijanja izvršenja trebalo bi poduzeti sve odgovarajuće korake u skladu s nacionalnim pravom i postupkom, među ostalim, prema potrebi, uz pomoć drugih relevantnih stručnjaka, kao što su socijalni radnici ili dječji psiholozi, kako bi se nastojalo osigurati provedbu odluke. Osobito bi tijelo nadležno za izvršenje ili sud trebao, u skladu s nacionalnim pravom i postupkom, nastojati prevladati sve prepreke nastale zbog promjene okolnosti, kao što je iskazivanje očitog protivljenja djeteta tek nakon što je odluka donesena, a koje je toliko snažno da bi, ako se zanemari, dovelo do ozbiljnog rizika od fizičke opasnosti ili psihičke traume za dijete.

(70)

Autentične isprave i sporazumi između stranaka o zakonskoj rastavi i razvodu koji imaju obvezujući pravni učinak u jednoj državi članici trebali bi se smatrati istovrijednima „odlukama” u svrhu primjene pravila o priznavanju. Autentične isprave i sporazumi između stranaka u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću koji su izvršivi u jednoj državi članici trebali bi se smatrati istovrijednima „odlukama” u svrhu primjene pravila o priznavanju i izvršenju.

(71)

Iako se obveza pružanja mogućnosti djetetu da izrazi svoja mišljenja u skladu s ovom Uredbom ne bi trebala primjenjivati na autentične isprave i sporazume, pravo djeteta na izražavanje mišljenja trebalo bi se i dalje primjenjivati u skladu s člankom 24. Povelje te s obzirom na članak 12. Konvencije UN-a o pravima djeteta kako su provedeni na temelju nacionalnog prava i postupka. Činjenica da djetetu nije dana mogućnost da izrazi svoja mišljenja ne bi automatski trebala biti razlog za odbijanje priznavanja i izvršenja autentičnih isprava i sporazuma u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću.

(72)

U stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću u svim bi državama članicama trebala biti određena središnja tijela. Države članice trebale bi razmotriti određivanje istog središnjeg tijela za ovu Uredbu kao što je ono određeno za haške konvencije iz 1980. i 1996. Države članice trebale bi osigurati da središnja tijela imaju odgovarajuće financijske i ljudske resurse kako bi mogla izvršavati zadaće koje su im dodijeljene na temelju ove Uredbe.

(73)

Odredbe ove Uredbe u pogledu suradnje u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću ne bi se trebale primjenjivati na obradu zahtjeva za povratak na temelju Haške konvencije iz 1980. koji, u skladu s člankom 19. te konvencije i ustaljenom sudskom praksom Suda, nisu postupci u vezi s meritumom roditeljske odgovornosti. Primjenu Haške konvencije iz 1980. trebalo bi, međutim, dopuniti odredbama ove Uredbe u vezi s međunarodnim otmicom djece te poglavljem ove Uredbe o priznavanju i izvršenju i poglavljem o općim odredbama.

(74)

Središnja tijela trebala bi pružati potporu sudovima i nadležnim tijelima, a u određenim slučajevima i nositeljima roditeljske odgovornosti, u prekograničnim postupcima te surađivati kako u općim pitanjima tako i u pojedinim predmetima, među ostalim i u svrhu promicanja postizanja sporazumnog rješenja u obiteljskim sporovima.

(75)

Osim u hitnim slučajevima i ne dovodeći u pitanje izravnu suradnju i komunikaciju među sudovima dopuštenu na temelju ove Uredbe, zahtjeve u skladu s ovom Uredbom u pogledu suradnje u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću mogli bi postaviti sudovi i nadležna tijela te bi ih trebali podnijeti središnjem tijelu države članice suda koji podnosi zahtjev ili nadležnog tijela koje podnosi zahtjev. Određene zahtjeve mogli bi postaviti i nositelji roditeljske odgovornosti te bi ih trebali podnijeti središnjem tijelu uobičajenog boravišta podnositelja zahtjeva. Takvim zahtjevima trebali bi biti obuhvaćeni zahtjevi za pružanjem informacija i pomoći nositeljima roditeljske odgovornosti koji zahtijevaju priznavanje i izvršenje odluka na području zamoljenog središnjeg tijela, posebno u vezi s pravima na kontakt i povratkom djeteta, uključujući, prema potrebi, informacije o dobivanju pravne pomoći; zahtjevi za olakšavanje postizanja sporazuma među nositeljima roditeljske odgovornosti posredovanjem ili drugim načinima alternativnog rješavanja sporova te zahtjevi upućeni sudu ili nadležnom tijelu da razmotri potrebu za poduzimanjem mjera za zaštitu djeteta ili njegove imovine.

(76)

Primjer hitnog slučaja koji omogućuje izravan početni kontakt sa sudom ili nadležnim tijelom zamoljene države članice je izravan zahtjev upućen nadležnom tijelu druge države članice da razmotri potrebu za poduzimanjem mjera za zaštitu djeteta ako se pretpostavlja da je dijete u neposrednoj opasnosti. Obveza postupanja putem kanalâ središnjeg tijela trebala bi biti obvezna samo za početne zahtjeve; sva naknadna komunikacija sa sudom, nadležnim tijelom ili podnositeljem zahtjeva mogla bi se ostvarivati i izravno.

(77)

Središnja tijela ili nadležna tijela ne bi trebalo sprečavati u tome da sklapaju ili održavaju postojeće sporazume ili aranžmane sa središnjim ili nadležnim tijelima jedne države članice ili više njih, kojima se omogućuje izravna komunikacija u međusobnim odnosima. Nadležna tijela trebala bi obavijestiti svoja središnja tijela o takvim sporazumima ili aranžmanima.

(78)

U posebnim slučajevima u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću koje su obuhvaćene područjem primjene ove Uredbe središnja tijela trebala bi međusobno surađivati u pružanju pomoći sudovima i nadležnim tijelima te nositeljima roditeljske odgovornosti. Pomoć koju pruža zamoljeno središnje tijelo trebala bi posebno uključivati pronalaženje djeteta, izravno ili putem sudova, nadležnih tijela ili drugih tijela, ako je to potrebno za provedbu zahtjeva u skladu s ovom Uredbom, te dostavu svih drugih informacija koje su relevantne za postupke u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću.

(79)

Zamoljena središnja tijela trebala bi također poduzeti sve odgovarajuće mjere za olakšavanje komunikacije među sudovima, ako je to potrebno, posebno radi primjene pravila o prijenosu nadležnosti, o privremenim mjerama, uključujući zaštitne mjere, u hitnim slučajevima, posebno ako se odnose na međunarodnu otmicu djeteta, a cilj im je zaštita djeteta od ozbiljnog rizika iz članka 13. stavka 1. točke (b) Haške konvencije iz 1980., te o litispendenciji i paralelnim postupcima. U tu svrhu u nekim slučajevima može biti dostatno pružanje informacija za daljnju izravnu komunikaciju, primjerice pružanje podataka za kontakt tijela odgovornih za dobrobit djece, sudaca koji djeluju u okviru mreže ili nadležnog suda.

(80)

Kako bi se postigli ciljevi ove Uredbe i ne dovodeći u pitanje zahtjeve u skladu s nacionalnim postupovnim pravom, sud koji podnosi zahtjev ili nadležno tijelo koje podnosi zahtjev trebalo bi imati diskrecijsko pravo slobodno odabrati jedan od dostupnih načina dobivanja potrebnih informacija.

(81)

Ako je u državi članici koja podnosi zahtjev podnesen zahtjev potkrijepljen razlozima za izradu izvješća ili dostavu svih drugih informacija relevantnih u postupcima u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću, središnja tijela trebala bi provesti takav zahtjev, izravno ili putem sudova, nadležnih tijela ili drugih tijela zamoljene države članice. Zahtjev bi osobito trebao sadržavati opis postupaka za koje su potrebne informacije i činjeničnog stanja koje je dovelo do tih postupaka.

(82)

Ako je sud neke države članice već donio odluku u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću ili razmatra takvu odluku, a provedba odluke treba se odvijati u drugoj državi članici, sud bi trebao moći zatražiti pomoć sudova ili nadležnih tijela te druge države članice u provedbi odluke. To bi se trebalo primjenjivati, primjerice, na odluke o odobravanju kontakta uz nadzor koji treba izvršiti u državi članici koja nije država članica u kojoj je smješten sud koji je odobrio kontakt ili na odluke koje uključuju bilo kakve druge popratne mjere sudova ili nadležnih tijela u državi članici u kojoj odluku treba provesti.

(83)

Ako sud ili nadležno tijelo države članice razmatra smještaj djeteta u drugoj državi članici, prije njegova izvršenja trebalo bi provesti postupak savjetovanja za dobivanje pristanka. Sud ili nadležno tijelo koje razmatra takav smještaj djeteta trebalo bi, prije nego što naloži ili dogovori smještaj, dobiti pristanak nadležnog tijela države članice u kojoj bi dijete bilo smješteno. Nadalje, u skladu sa sudskom praksom Suda države članice trebale bi uspostaviti jasna pravila i postupke u svrhu pristanka koji treba dobiti na temelju ove Uredbe, kako bi se zajamčili pravna sigurnost i brzina. Postupcima bi se, među ostalim, nadležnom tijelu omogućilo da brzo dodijeli ili uskrati pristanak. Izostanak odgovora u roku od tri mjeseca ne bi trebalo tumačiti kao pristanak, a smještaj se ne bi trebao izvršiti bez pristanka. Zahtjev za pristanak trebao bi uključivati barem izvješće o djetetu i razloge za predloženi smještaj ili pružanje skrbi, informaciju o očekivanom trajanju smještaja, informaciju o svim razmatranim načinima financiranja, nadopunjenu svim drugim informacijama koje bi zamoljena država članica mogla smatrati relevantnima, poput svih predviđenih nadzora mjere, aranžmana za kontakt s roditeljima, drugim srodnicima ili drugim osobama s kojima je dijete u bliskom odnosu odnosno razloge zašto se takav kontakt ne razmatra u kontekstu članka 8. Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda. Uzimajući u obzir sudsku praksu Suda, ako se pristanak na smještaj daje za utvrđeno razdoblje, taj pristanak ne bi se trebao primjenjivati na odluke ili dogovore kojima se produljuje trajanje smještaja. U takvim bi okolnostima trebalo podnijeti novi zahtjev za pristanak.

(84)

Ako se u državi članici djetetova uobičajenog boravišta razmatra odluka o smještaju djeteta u ustanovu za skrb ili kod udomitelja, sud bi u najranijoj fazi postupka trebao razmotriti odgovarajuće mjere kako bi se zajamčilo poštovanje prava djeteta, posebno prava na očuvanje njegova identiteta te prava na održavanje kontakta s roditeljima, ili, prema potrebi, s drugim srodnicima, u kontekstu članaka 8., 9. i 20. Konvencije UN-a o pravima djeteta. Ako je sud upoznat s posebnom povezanošću djeteta s drugom državom članicom, odgovarajuće mjere mogle bi posebno uključivati obavijest konzularnom tijelu te države članice ako je primjenjiv članak 37. točka (b) Bečke konvencije o konzularnim odnosima. Informacijama koje je dostavilo središnje tijelo te druge države članice mogla bi se također podići razina takve osviještenosti. Odgovarajuće bi mjere mogle uključivati i zahtjev toj državi članici na temelju ove Uredbe za informacijama o roditelju, srodniku ili drugim osobama koje bi mogle biti prikladne za skrb o djetetu. Nadalje, ovisno o okolnostima, sud bi također mogao zatražiti informacije o postupcima i odlukama koji se odnose na roditelja ili braću i sestre djeteta. Od presudne važnosti i dalje bi trebali biti interesi djeteta. Osobito se nijednom od tih odredaba ne bi trebalo utjecati na nacionalno pravo ili postupak koji se primjenjuje na bilo koju odluku o smještaju koju je donio sud ili nadležno tijelo države članice koja razmatra smještaj. Tim se odredbama osobito ne bi ni na koji način trebalo obvezati tijela nadležne države članice na smještaj djeteta u drugu državu članicu ni dodatno uključiti tu drugu državu članicu u odluku ili postupak u vezi sa smještajem.

(85)

Budući da je vrijeme ključno u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću, središnje tijelo zamoljene države članice trebalo bi najkasnije tri mjeseca od primitka zahtjeva, osim ako je to nemoguće zbog iznimnih okolnosti, državi članici koja podnosi zahtjev proslijediti informacije zatražene na temelju odredaba ove Uredbe o suradnji, uključujući suradnju u prikupljanju i razmjeni informacija koje su relevantne u postupcima u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću, i odluku o dodjeli ili uskraćivanju pristanka za smještaj djeteta u drugoj državi članici. To bi trebalo obuhvaćati obvezu nadležnog nacionalnog tijela da zamoljenom središnjem tijelu pruži informacije, ili objasni zašto ih ne može pružiti, u roku u kojem će mu biti moguće pridržavati se navedenog vremenskog okvira. Neovisno o tome, sva uključena nadležna tijela trebala bi nastojati dati odgovor i brže nego što je predviđeno tim maksimalnim vremenskim okvirom.

(86)

Činjenica da sastanke središnjih tijela saziva ponajprije Komisija u okviru Europske pravosudne mreže u građanskim i trgovačkim stvarima u skladu s Odlukom 2001/470/EZ ne bi trebala sprečavati u tome da se organiziraju drugi sastanci središnjih tijela.

(87)

Osim ako je ovom Uredbom drukčije predviđeno, Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća (9) trebala bi se primjenjivati na obradu osobnih podataka u državama članicama pri primjeni ove Uredbe. Osobito, kako se ne bi ugrozila provedba zahtjeva na temelju ove Uredbe, primjerice za povratak djeteta u skladu s Haškom konvencijom iz 1980., ili zahtjeva da sud razmotri potrebu za poduzimanjem mjera za zaštitu djeteta ili njegove imovine, obavješćivanje ispitanika koje se zahtijeva člankom 14. stavcima od 1. do 4. Uredbe (EU) 2016/679, primjerice o podacima zatraženima radi pronalaska djeteta, može se odgoditi do provedbe zahtjeva za koji su te informacije potrebne. Ta se iznimka provodi u skladu s člankom 14. stavkom 5. i člankom 23. stavkom 1. točkama (f), (g), (i) i (j) Uredbe (EU) 2016/679. To ne bi trebalo isključivati mogućnost da posrednik, sud ili nadležno tijelo kojem su informacije prenesene poduzme mjere za zaštitu djeteta ili potakne poduzimanje takvih mjera ako je dijete izloženo opasnosti od štete ili ako postoje naznake takve opasnosti.

(88)

U slučajevima u kojima bi se otkrivanjem ili potvrđivanjem relevantnih informacija moglo ugroziti zdravlje, sigurnost ili slobodu djeteta ili druge osobe, primjerice u slučajevima u kojima se dogodilo nasilje u obitelji i sud je naložio da se nova djetetova adresa ne otkrije podnositelju zahtjeva, u ovoj se Uredbi nastoji postići osjetljivu ravnotežu. Iako bi ovom Uredbom trebalo predvidjeti da središnje tijelo, sud ili nadležno tijelo podnositelju zahtjeva ili trećoj strani ne bi trebalo otkriti ili potvrditi bilo koju informaciju prikupljenu ili proslijeđenu u svrhu ove Uredbe ako utvrdi da bi se time moglo ugroziti zdravlje, sigurnost ili slobodu djeteta ili druge osobe, njome bi bez obzira na to trebalo istaknuti da to ne bi trebalo ometati prikupljanje i prosljeđivanje informacija središnjih tijela, sudova i nadležnih tijela i među njima u mjeri u kojoj je to potrebno za provedbu obveza na temelju ove Uredbe. To znači da bi, ako je to moguće i prikladno, trebalo moći obraditi zahtjev na temelju ove Uredbe a da podnositelju zahtjeva nisu pružene sve informacije potrebne za obradu. Primjerice, ako se to nacionalnim pravom predviđa, središnje tijelo moglo bi pokrenuti postupak u ime podnositelja zahtjeva a da mu ne proslijedi informaciju o tome gdje se dijete nalazi. Međutim, u slučajevima u kojima bi se već podnošenjem zahtjeva moglo ugroziti zdravlje, sigurnost ili slobodu djeteta ili druge osobe, ne bi trebala postojati obveza na temelju ove Uredbe da se takav zahtjev podnese.

(89)

Kako bi se osiguralo da su potvrde koje se trebaju upotrebljavati u vezi s primjenom poglavlja III. i IV. ove Uredbe ažurirane, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) u pogledu izmjena priloga od I. do IX. ovoj Uredbi. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (10). Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Vijeće prima sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na priprema delegiranih akata.

(90)

Trebalo bi osigurati kontinuitet između Konvencije sastavljene na temelju članka K.3 Ugovora o Europskoj uniji o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima iz 1998. („Konvencija Bruxelles II.”) (11), Uredbe (EZ) br. 1347/2000, Uredbe (EZ) br. 2201/2003 i ove Uredbe u mjeri u kojoj su odredbe ostale nepromijenjene i u tu svrhu trebalo bi utvrditi prijelazne odredbe. Isti se zahtjev za kontinuitetom primjenjuje u pogledu tumačenja, uključujući od strane Suda, Konvencije Bruxelles II. iz 1998. i uredbi (EZ) br. 1347/2000 i (EZ) br. 2201/2003.

(91)

Podsjeća se da se za sporazume s jednom ili više trećih država koje je država članica sklopila prije datuma pristupanja Uniji primjenjuje članak 351. UFEU-a.

(92)

Pravo koje se primjenjuje u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću trebalo bi odrediti u skladu s odredbama poglavlja III. Haške konvencije iz 1996. Pri primjeni te konvencije u postupcima pred sudom države članice u kojoj se ova Uredba primjenjuje upućivanje iz članka 15. stavka 1. te konvencije na „odredbe poglavlja II.” te konvencije trebalo bi tumačiti kao upućivanje na „odredbe ove Uredbe”.

(93)

Za pravilno funkcioniranje ove Uredbe, Komisija bi trebala ocjenjivati njezinu primjenu i predlagati potrebne izmjene.

(94)

Komisija bi trebala objaviti i ažurirati informacije koje joj dostavljaju države članice.

(95)

U skladu s člankom 3. i člankom 4.a stavkom 1. Protokola br. 21 o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske s obzirom na područje slobode, sigurnosti i pravde, priloženog Ugovoru o Europskoj uniji (UEU) i UFEU-u, te su države članice obavijestile da žele sudjelovati u donošenju i primjeni ove Uredbe.

(96)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 22 o stajalištu Danske, priloženog UEU-u i UFEU-u, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje.

(97)

Provedeno je savjetovanje s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka u skladu s člankom 41. stavkom 2. drugim podstavkom i člankom 46. točkom (d) Uredbe (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (12) te je on dao mišljenje 15. veljače 2018. (13).

(98)

S obzirom na to da ciljeve ove Uredbe ne mogu dostatno ostvariti države članice zbog razlika u nacionalnim pravilima kojima se reguliraju nadležnost te priznavanje i izvršenje odluka, nego se zbog izravne primjenjivosti i obvezujuće prirode ove Uredbe oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. UEU-a. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

PODRUČJE PRIMJENE I DEFINICIJE

Članak 1.

Područje primjene

1.   Ova Uredba primjenjuje se u građanskim stvarima koje se odnose na:

(a)

razvod, zakonsku rastavu ili poništaj braka;

(b)

dodjelu, izvršavanje, prijenos, ograničenje ili oduzimanje roditeljske odgovornosti.

2.   Stvari iz stavka 1. točke (b) mogu posebno uključivati:

(a)

pravo na skrb i pravo na kontakt;

(b)

skrbništvo, odgajateljstvo i slične institute;

(c)

određivanje i funkcije svake osobe ili tijela koje brine o djetetu ili njegovoj imovini, ili koje ga zastupa ili mu pomaže;

(d)

smještaj djeteta u ustanovu za skrb ili kod udomitelja;

(e)

mjere zaštite djeteta koje se odnose na upravljanje djetetovom imovinom, njezino čuvanje ili raspolaganje njome.

3.   Poglavlja III. i VI. ove Uredbe primjenjuju se ako se protupravno odvođenje ili zadržavanje djeteta tiče više od jedne države članice, čime se dopunjuje Haška konvencija iz 1980. Poglavlje IV. ove Uredbe primjenjuje se na odluke kojima se nalaže povratak djeteta u drugu državu članicu u skladu s Haškom konvencijom iz 1980. i koje se moraju provesti u državi članici koja nije država članica u kojoj je odluka donesena.

4.   Ova se Uredba ne primjenjuje na:

(a)

utvrđivanje ili osporavanje veze između roditelja i djeteta;

(b)

odluke o posvajanju, pripremne mjere za posvajanje ili poništavanje ili pobijanje posvajanja;

(c)

ime i prezime djeteta;

(d)

emancipaciju;

(e)

obveze uzdržavanja;

(f)

određivanje upravitelja imovinom ili nasljeđivanje;

(g)

mjere poduzete kao rezultat kaznenih djela koja su počinila djeca.

Članak 2.

Definicije

1.   Za potrebe ove Uredbe „odluka” znači odluka suda države članice, uključujući rješenje, nalog ili presudu, o razvodu, zakonskoj rastavi ili poništaju braka, ili koja se odnosi na stvari povezane s roditeljskom odgovornošću.

Za potrebe poglavlja IV. „odluka” obuhvaća:

(a)

odluku donesenu u jednoj državi članici kojom se nalaže povratak djeteta u drugu državu članicu u skladu s Haškom konvencijom iz 1980. te koja se mora provesti u državi članici koja nije država članica u kojoj je odluka donesena;

(b)

privremene mjere, uključujući zaštitne mjere, koje je naložio sud koji je na temelju ove Uredbe stvarno nadležan ili mjere naložene u skladu s člankom 27. stavkom 5. u vezi s člankom 15.

Za potrebe poglavlja IV. „odluka” ne obuhvaća privremene mjere, uključujući zaštitne mjere, koje je naložio sud bez pozivanja protustranke pred sud, osim ako je odluka koja sadržava mjeru dostavljena protustranci prije izvršenja.

2.   Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se i sljedeće definicije:

1.

„sud” znači bilo koje tijelo u bilo kojoj državi članici nadležno u stvarima obuhvaćenima područjem primjene ove Uredbe;

2.

„autentična isprava” znači pismeno koje je službeno sastavljeno ili upisano u registar kao autentična isprava u bilo kojoj državi članici u stvarima obuhvaćenima područjem primjene ove Uredbe i čija se autentičnost:

(a)

odnosi na potpis i sadržaj isprave; i

(b)

utvrdila od strane javnog tijela ili drugog tijela ovlaštenog u tu svrhu. Države članice obavješćuju Komisiju o tim tijelima u skladu s člankom 103.;

3.

„sporazum” znači, za potrebe poglavlja IV., pismeno koje nije autentična isprava, a koje su stranke sklopile u stvarima obuhvaćenima područjem primjene ove Uredbe i koje je u registar upisalo javno tijelo o kojem država članica u tu svrhu obavješćuje Komisiju u skladu s člankom 103.;

4.

„država članica podrijetla” znači država članica u kojoj je odluka donesena, autentična isprava službeno sastavljena ili upisana u registar ili sporazum upisan u registar;

5.

„država članica izvršenja” znači država članica u kojoj se traži izvršenje odluke, autentične isprave ili sporazuma;

6.

„dijete” znači svaka osoba mlađa od 18 godina;

7.

„roditeljska odgovornost” znači sva prava i obveze koji se odnose na dijete ili njegovu imovinu, a dodijeljeni su fizičkoj ili pravnoj osobi odlukom, po sili zakona ili sporazumom s pravnim učinkom, uključujući pravo na skrb i pravo na kontakt;

8.

„nositelj roditeljske odgovornosti” znači svaka osoba, ustanova ili drugo tijelo koje ima roditeljsku odgovornost prema djetetu;

9.

„pravo na skrb” uključuje prava i obveze koji se odnose na skrb nad djetetom, a posebno na pravo određivanja djetetova boravišta;

10.

„pravo na kontakt” znači pravo na kontakt s djetetom, uključujući pravo da se dijete, na ograničeno vrijeme, odvede na mjesto koje nije njegovo uobičajeno boravište;

11.

„protupravno odvođenje ili zadržavanje” znači odvođenje ili zadržavanje djeteta:

(a)

ako se takvim odvođenjem ili zadržavanjem krši pravo na skrb stečeno odlukom ili po sili zakona ili sporazumom s pravnim učinkom u skladu s pravom države članice u kojoj je dijete imalo uobičajeno boravište neposredno prije njegova odvođenja ili zadržavanja; i

(b)

ako je u trenutku odvođenja ili zadržavanja pravo na skrb bilo zaista izvršavano, bilo zajednički ili samostalno, ili bi bilo izvršavano da nije bilo odvođenja ili zadržavanja.

3.   Za potrebe članaka 3., 6., 10., 12., 13., 51., 59., 75., 94. i 102. pojam „domicil” zamjenjuje pojam „državljanstvo” za Irsku i Ujedinjenu Kraljevinu te ima isto značenje kao u svakom od pravnih sustava tih država članica.

POGLAVLJE II.

NADLEŽNOST U BRAČNIM SPOROVIMA I U STVARIMA POVEZANIMA S RODITELJSKOM ODGOVORNOŠĆU

ODJELJAK 1.

Razvod, zakonska rastava i poništaj braka

Članak 3.

Opća nadležnost

U predmetima koji se odnose na razvod, zakonsku rastavu ili poništaj braka nadležni su sudovi države članice:

(a)

na čijem području:

i.

bračni drugovi imaju uobičajeno boravište;

ii.

bračni drugovi imali su posljednje uobičajeno boravište, ako jedan od njih i dalje ondje ima boravište;

iii.

protustranka ima uobičajeno boravište;

iv.

u slučaju zajedničkog zahtjeva za pokretanje postupka, bilo koji od bračnih drugova ima uobičajeno boravište;

v.

podnositelj zahtjeva ima uobičajeno boravište, ako je ondje imao boravište najmanje godinu dana neposredno prije podnošenja zahtjeva; ili

vi.

podnositelj zahtjeva ima uobičajeno boravište, ako je ondje imao boravište najmanje šest mjeseci neposredno prije podnošenja zahtjeva te je državljanin dotične države članice; ili

(b)

čije državljanstvo imaju oba bračna druga.

Članak 4.

Protutužba

Sud pred kojim je postupak u tijeku na temelju članka 3. nadležan je i za razmatranje protutužbe u onoj mjeri u kojoj je ta protutužba obuhvaćena područjem primjene ove Uredbe.

Članak 5.

Konverzija zakonske rastave u razvod

Ne dovodeći u pitanje članak 3., sud države članice koji je donio odluku o zakonskoj rastavi nadležan je i za konverziju te zakonske rastave u razvod, ako je to predviđeno pravom te države članice.

Članak 6.

Supsidijarna nadležnost

1.   Podložno stavku 2., ako nijedan sud određene države članice nije nadležan u skladu s člankom 3., 4. ili 5., nadležnost se utvrđuje, u svakoj državi članici, pravom te države.

2.   Protiv bračnog druga koji ima uobičajeno boravište na državnom području određene države članice ili je državljanin određene države članice može biti pokrenut postupak u drugoj državi članici samo u skladu s člancima 3., 4. i 5.

3.   Protiv protustranke koja nema uobičajeno boravište u određenoj državi članici i nije njezin državljanin svaki državljanin određene države članice koji ima uobičajeno boravište na državnom području druge države članice može, kao i državljani te države, pozivati se na pravila o nadležnosti koja se primjenjuju u toj državi.

ODJELJAK 2.

Roditeljska odgovornost

Članak 7.

Opća nadležnost

1.   Sudovi države članice nadležni su u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću prema djetetu koje ima uobičajeno boravište u toj državi članici u trenutku pokretanja postupka pred sudom.

2.   Stavak 1. ovog članka primjenjuje se podložno člancima od 8. do 10.

Članak 8.

Ustaljivanje nadležnosti u vezi s pravom na kontakt

1.   Ako se dijete zakonito preseli iz jedne u drugu državu članicu i tamo dobije novo uobičajeno boravište, sudovi države članice djetetova prethodnog uobičajenog boravišta, iznimno od članka 7., zadržavaju nadležnost tri mjeseca nakon preseljenja radi izmjene odluke o pravu na kontakt donesene u toj državi članici prije djetetova preseljenja, ako osoba kojoj je odlukom odobreno pravo na kontakt i dalje ima uobičajeno boravište u državi članici prethodnog djetetova uobičajenog boravišta.

2.   Stavak 1. ne primjenjuje se ako je nositelj prava na kontakt iz stavka 1. prihvatio nadležnost sudova države članice u kojoj dijete ima novo uobičajeno boravište sudjelujući u postupku pred tim sudovima i ne osporavajući pri tome njihovu nadležnost.

Članak 9.

Nadležnost u slučajevima protupravnog odvođenja ili zadržavanja djeteta

Ne dovodeći u pitanje članak 10., u slučaju protupravnog odvođenja ili zadržavanja djeteta sudovi države članice u kojoj je dijete imalo uobičajeno boravište neposredno prije protupravnog odvođenja ili zadržavanja zadržavaju nadležnost sve dok dijete ne dobije uobičajeno boravište u drugoj državi članici i:

(a)

svaka osoba, ustanova ili drugo tijelo s pravom na skrb ne pristane na odvođenje ili zadržavanje; ili

(b)

dijete u toj drugoj državi članici ne boravi najmanje godinu dana nakon što je osoba, ustanova ili drugo tijelo s pravom na skrb saznalo ili trebalo saznati gdje se dijete nalazi, a dijete se smjestilo u novoj sredini, i dok nije zadovoljen barem jedan od sljedećih uvjeta:

i.

u roku od godinu dana od trenutka u kojem je nositelj prava na skrb saznao ili trebao saznati gdje se dijete nalazi, zahtjev za povratak nije podnesen nadležnim tijelima države članice u koju je dijete odvedeno ili u kojoj je dijete zadržano;

ii.

zahtjev za povratak koji je podnio nositelj prava na skrb povučen je, a novi zahtjev nije podnesen u roku iz podtočke i.;

iii.

zahtjev za povratak koji je podnio nositelj prava na skrb odbio je sud države članice iz razloga koji nisu razlozi iz članka 13. stavka 1. točke (b) ili članka 13. stavka 2. Haške konvencije iz 1980. i ta odluka više ne podliježe redovnom pravnom lijeku;

iv.

nije pokrenut postupak pred nijednim sudom kako je navedeno u članku 29. stavcima 3. i 5. u državi članici u kojoj je dijete imalo uobičajeno boravište neposredno prije protupravnog odvođenja ili zadržavanja;

v.

odluku o pravu na skrb koja ne podrazumijeva povratak djeteta donijeli su sudovi države članice u kojoj je dijete imalo uobičajeno boravište neposredno prije njegova protupravnog odvođenja ili zadržavanja.

Članak 10.

Izbor suda

1.   Sudovi države članice imaju nadležnost u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)

postoji bitna veza djeteta i te države članice, posebno zbog činjenice:

i.

da najmanje jedan od nositelja roditeljske odgovornosti ima uobičajeno boravište u toj državi članici;

ii.

da je u toj državi članici bilo prethodno uobičajeno boravište djeteta; ili

iii.

da je dijete državljanin te države članice;

(b)

stranke i svaki drugi nositelj roditeljske odgovornosti:

i.

svojevoljno su postigli sporazum o nadležnosti, najkasnije u trenutku pokretanja postupka pred sudom; ili

ii.

izričito su prihvatili nadležnost tijekom postupka te je sud osigurao da sve stranke budu obaviještene o svojem pravu da ne prihvate nadležnost; i

(c)

izvršavanjem nadležnosti štite se interesi djeteta.

2.   Sporazum o izboru suda u skladu sa stavkom 1. točkom (b) sastavlja se u pisanom obliku, s datumom i potpisom dotičnih stranaka ili se uključuje u sudske spise u skladu s nacionalnim pravom i postupkom. Sva priopćenja elektroničkim sredstvima koja osiguravaju trajan zapis istovjetna su „pisanom obliku”.

Osobe koje postanu stranke u postupku nakon što je pred sudom pokrenut postupak mogu izraziti svoju suglasnost nakon što je pred sudom pokrenut postupak. Ne izraze li protivljenje, smatrat će se da su prešutno dale suglasnost.

3.   Osim ako su se stranke drukčije dogovorile, nadležnost dodijeljena u stavku 1. prestaje čim:

(a)

odluka donesena u tom postupku više ne podliježe redovnom pravnom lijeku; ili

(b)

postupak bude završen iz nekog drugog razloga.

4.   Nadležnost dodijeljena u stavku 1. točki (b) podtočki ii. isključiva je.

Članak 11.

Nadležnost na temelju nazočnosti djeteta

1.   Ako se ne može utvrditi djetetovo uobičajeno boravište, a nadležnost se ne može utvrditi ni na temelju članka 10., nadležni su sudovi države članice u kojoj se nalazi dijete.

2.   Nadležnost na temelju stavka 1. primjenjuje se i na djecu izbjeglice ili djecu raseljenu na međunarodnoj razini zbog nemira u njihovoj državi članici uobičajenog boravišta.

Članak 12.

Prijenos nadležnosti na sud druge države članice

1.   U iznimnim okolnostima sud države članice koji je stvarno nadležan može, na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti, ako smatra da bi sud druge države članice s kojom je dijete posebno povezano bio prikladniji za procjenu interesa djeteta u konkretnom predmetu, zastati s postupkom ili njegovim određenim dijelom i:

(a)

utvrditi rok koji jedna ili više stranaka imaju da obavijeste sud te druge države članice o postupku u tijeku i mogućnosti prijenosa nadležnosti te da podnesu zahtjev tom sudu; ili

(b)

zahtijevati od suda druge države članice da se proglasi nadležnim u skladu sa stavkom 2.

2.   Sud druge države članice može, ako je zbog posebnih okolnosti slučaja to u interesu djeteta, prihvatiti nadležnost u roku od šest tjedana nakon:

(a)

pokretanja postupka u skladu sa stavkom 1. točkom (a); ili

(b)

primitka zahtjeva u skladu sa stavkom 1. točkom (b).

Sud pred kojim je postupak pokrenut kasnije ili od kojeg je zatraženo da prihvati nadležnost bez odgode obavješćuje sud pred kojim je postupak pokrenut ranije. Ako prihvati, sud pred kojim je postupak pokrenut ranije proglašava se nenadležnim.

3.   Sud pred kojim je postupak pokrenut ranije nastavlja izvršavati nadležnost ako nije primio prihvaćanje nadležnosti od strane suda druge države članice u roku od sedam tjedana nakon što je:

(a)

istekao rok utvrđen kako bi stranke podnijele zahtjev pred sudom druge države članice u skladu sa stavkom 1. točkom (a); ili

(b)

taj sud primio zahtjev u skladu sa stavkom 1. točkom (b).

4.   Za potrebe stavka 1. smatra se da je dijete posebno povezano s nekom državom članicom ako je ta država članica:

(a)

postala djetetovo uobičajeno boravište nakon pokretanja postupka pred sudom iz stavka 1.;

(b)

bila prethodno uobičajeno boravište djeteta;

(c)

država čije državljanstvo dijete ima;

(d)

uobičajeno boravište nositelja roditeljske odgovornosti; ili

(e)

država u kojoj se nalazi imovina djeteta, a predmet se odnosi na mjere zaštite djeteta koje se odnose na upravljanje tom imovinom, njezino čuvanje ili raspolaganje njome.

5.   Ako je isključiva nadležnost suda utvrđena u skladu s člankom 10., taj sud ne može prenijeti nadležnost sudu druge države članice.

Članak 13.

Zahtjev za prijenos nadležnosti od strane suda države članice koja nije nadležna

1.   U iznimnim okolnostima i ne dovodeći u pitanje članak 9., ako sud države članice koja nije nadležna na temelju ove Uredbe, no s kojom je dijete posebno povezano u skladu s člankom 12. stavkom 4., smatra da je on prikladniji za procjenu interesa djeteta u konkretnom predmetu, može zatražiti prijenos nadležnosti od suda države članice u kojoj dijete ima uobičajeno boravište.

2.   Zamoljeni sud može prihvatiti prijenos nadležnosti u roku od šest tjedana od primitka zahtjeva iz stavka 1. ako smatra da je zbog posebnih okolnosti slučaja to u interesu djeteta. Ako zamoljeni sud prihvati prijenos nadležnosti, on o tome bez odgode obavješćuje sud koji je podnio zahtjev. Ako se taj zahtjev ne prihvati u tom roku, sud koji je podnio zahtjev nije nadležan.

Članak 14.

Supsidijarna nadležnost

Ako nijedan sud države članice nije nadležan u skladu s člancima od 7. do 11., nadležnost se u svakoj državi članici utvrđuje pravom te države članice.

Članak 15.

Privremene mjere, uključujući zaštitne mjere, u hitnim slučajevima

1.   U hitnim slučajevima, čak i ako je stvarno nadležan sud druge države članice, sudovi države članice nadležni su za poduzimanje privremenih mjera, uključujući zaštitne mjere, koje mogu biti dostupne u okviru prava te države članice u pogledu:

(a)

djeteta koje se nalazi u toj državi članici; ili

(b)

imovine koja pripada djetetu, a nalazi se u toj državi članici.

2.   Ako je to potrebno radi zaštite interesa djeteta, sud koji je poduzeo mjere iz stavka 1. ovog članka obavješćuje bez odgode sud ili nadležno tijelo države članice koje je nadležno na temelju članka 7. ili, prema potrebi, bilo koji sud države članice koji izvršava stvarnu nadležnost na temelju ove Uredbe, izravno u skladu s člankom 86. ili putem središnjih tijela određenih na temelju članka 76.

3.   Mjere poduzete na temelju stavka 1. prestaju se primjenjivati čim sud države članice koji je stvarno nadležan na temelju ove Uredbe poduzme mjere koje smatra prikladnima.

Taj sud prema potrebi može o svojoj odluci obavijestiti sud koji je poduzeo privremene mjere, uključujući zaštitne mjere, izravno u skladu s člankom 86. ili putem središnjih tijela određenih na temelju članka 76.

Članak 16.

Prethodna pitanja

1.   Ako ishod postupka u pitanju koje nije obuhvaćeno područjem primjene ove Uredbe pred sudom države članice ovisi o odluci o prethodnom pitanju povezanom s roditeljskom odgovornošću, sud u toj državi članici može odlučiti o tom pitanju za potrebe tog postupka, čak i ako ta država članica nije nadležna na temelju ove Uredbe.

2.   Odluka o prethodnom pitanju u skladu sa stavkom 1. proizvodi učinke samo u postupku za koji je ta odluka donesena.

3.   Ako je za valjanost pravnog akta koji je izvršen ili treba biti izvršen u ime djeteta u ostavinskom postupku pred sudom države članice potrebno dopuštenje ili odobrenje suda, sud u toj državi članici može odlučiti hoće li dopustiti ili odobriti takav pravni akt, čak i ako nije nadležan na temelju ove Uredbe.

4.   Članak 15. stavak 2. primjenjuje se na odgovarajući način.

ODJELJAK 3.

Zajedničke odredbe

Članak 17.

Pokretanje postupka pred sudom

Smatra se da je pred sudom pokrenut postupak:

(a)

u trenutku u kojem je pismeno kojim se pokreće postupak, ili jednakovrijedno pismeno, podneseno sudu, pod uvjetom da podnositelj zahtjeva nije nakon toga propustio poduzeti radnje koje je morao poduzeti kako bi pismeno bilo dostavljeno protustranci;

(b)

ako pismeno mora biti dostavljeno prije njegova podnošenja sudu, u trenutku u kojem ga je primilo tijelo zaduženo za dostavu, pod uvjetom da podnositelj zahtjeva nije nakon toga propustio poduzeti radnje koje je morao poduzeti kako bi pismeno bilo podneseno sudu; ili

(c)

ako postupak pokreće sud po službenoj dužnosti, u trenutku u kojem je donesena odluka suda o pokretanju postupka ili, ako takva odluka nije nužna, u trenutku u kojem je sud zabilježio predmet.

Članak 18.

Razmatranje nadležnosti

Ako je pred sudom države članice pokrenut postupak u predmetu za koji taj sud nije stvarno nadležan na temelju ove Uredbe, nego je za njega na temelju ove Uredbe stvarno nadležan sud druge države članice, taj se sud po službenoj dužnosti proglašava nenadležnim.

Članak 19.

Razmatranje dopustivosti

1.   Ako se protustranka s uobičajenim boravištem u državi koja nije država članica u kojoj je pokrenut postupak ne pojavi pred sudom, nadležni sud zastaje s postupkom tako dugo dok se ne utvrdi da je protustranka bila u mogućnosti primiti pismeno o pokretanju postupka ili jednakovrijedno pismeno pravodobno da bi mogla pripremiti svoju obranu, ili da su poduzete sve potrebne radnje u tu svrhu.

2.   Umjesto stavka 1. ovog članka primjenjuje se članak 19. Uredbe (EZ) br. 1393/2007 ako se pismeno o pokretanju postupka ili jednakovrijedno pismeno mora poslati iz jedne države članice u drugu u skladu s tom uredbom.

3.   Ako nije primjenjiva Uredba (EZ) br. 1393/2007, primjenjuje se članak 15. Haške konvencije od 15. studenoga 1965. o dostavi u inozemstvo sudskih i izvansudskih pismena u građanskim ili trgovačkim stvarima ako se pismeno o pokretanju postupka ili jednakovrijedno pismeno mora dostaviti u inozemstvo u skladu s tom konvencijom.

Članak 20.

Litispendencija i paralelni postupci

1.   Ako je postupak koji se odnosi na razvod, zakonsku rastavu ili poništaj braka između istih stranaka pokrenut pred sudovima različitih država članica, sud pred kojim je postupak pokrenut kasnije s njim zastaje, po službenoj dužnosti, dok se ne utvrdi nadležnost suda pred kojim je postupak pokrenut ranije.

2.   Osim ako se nadležnost jednog od sudova temelji isključivo na članku 15., ako je postupak koji se odnosi na roditeljsku odgovornost u vezi s istim djetetom i o istom predmetu pokrenut pred sudovima različitih država članica, sud pred kojim je postupak pokrenut kasnije s njim zastaje, po službenoj dužnosti, dok se ne utvrdi nadležnost suda pred kojim je postupak pokrenut ranije.

3.   Ako je utvrđena nadležnost suda pred kojim je postupak pokrenut ranije, sud pred kojim je postupak pokrenut kasnije proglašava se nenadležnim u korist suda pred kojim je postupak pokrenut ranije.

U tom slučaju, stranka koja je pokrenula postupak pred sudom pred kojim je postupak pokrenut kasnije može pokrenuti taj postupak pred sudom pred kojim je postupak pokrenut ranije.

4.   Ako se postupak pokrene pred sudom države članice kojem je prihvaćanjem nadležnosti iz članka 10. prenesena isključiva nadležnost, svaki sud druge države članice zastaje s postupkom do trenutka kada se sud pred kojim je pokrenut postupak na temelju sporazuma ili prihvaćanja nadležnosti proglasi nenadležnim na temelju sporazuma ili prihvaćanja nadležnosti.

5.   Ako i u mjeri u kojoj sud utvrdi isključivu nadležnost u skladu s prihvaćanjem nadležnosti iz članka 10., svaki sud druge države članice proglašava se nenadležnim u korist tog suda.

Članak 21.

Pravo djeteta na izražavanje mišljenja

1.   Pri izvršavanju svoje nadležnosti u skladu s odjeljkom 2. ovog poglavlja sudovi država članica, u skladu s nacionalnim pravom i postupkom, djetetu koje je u stanju oblikovati svoja mišljenja pružaju stvarnu i učinkovitu mogućnost da izrazi svoja mišljenja, izravno ili putem zastupnika ili odgovarajućeg tijela.

2.   Ako sud, u skladu s nacionalnim pravom i postupkom, pruži mogućnost djetetu da izrazi svoja mišljenja u skladu s ovim člankom, sud djetetova mišljenja uzima u obzir u skladu s njegovom dobi i zrelosti.

POGLAVLJE III.

MEĐUNARODNA OTMICA DJECE

Članak 22.

Povratak djeteta u skladu s Haškom konvencijom iz 1980.

Ako osoba, ustanova ili drugo tijelo koje tvrdi da je prekršeno pravo na skrb podnese zahtjev, izravno ili uz pomoć središnjeg tijela, sudu u državi članici za odluku na temelju Haške konvencije iz 1980. kojom se nalaže povratak djeteta mlađeg od 16 godina koje je protupravno odvedeno ili zadržano u državi članici koja nije država članica u kojoj je dijete imalo uobičajeno boravište neposredno prije njegova protupravnog odvođenja ili zadržavanja, primjenjuju se članci od 23. do 29. i poglavlje VI. ove Uredbe te se njima nadopunjuje Haška konvencija iz 1980.

Članak 23.

Primitak i obrada zahtjeva od strane središnjih tijela

1.   Zamoljeno središnje tijelo postupa žurno u vezi s obradom zahtjeva na temelju Haške konvencije iz 1980., kako je naveden u članku 22.

2.   Kada središnje tijelo zamoljene države članice primi zahtjev iz članka 22., potvrđuje njegov primitak u roku od pet radnih dana od datuma primitka zahtjeva. Ono bez nepotrebne odgode obavješćuje središnje tijelo države članice koja je podnijela zahtjev ili podnositelja zahtjeva, prema potrebi, o početnim koracima koji su poduzeti ili će biti poduzeti u vezi s rješavanjem zahtjeva i može zatražiti bilo koja dodatna potrebna pismena i informacije.

Članak 24.

Brzi sudski postupak

1.   Sud kojem je podnesen zahtjev za povratak djeteta iz članka 22. postupa žurno u postupku na temelju zahtjeva, koristeći se najbržim raspoloživim postupcima u skladu s nacionalnim pravom.

2.   Ne dovodeći u pitanje stavak 1., prvostupanjski sud donosi odluku najkasnije šest tjedana od pokretanja postupka pred njime, osim ako je to nemoguće zbog iznimnih okolnosti.

3.   Osim ako je to nemoguće zbog iznimnih okolnosti, sud višeg stupnja donosi odluku najkasnije šest tjedana nakon što su poduzeti svi potrebni postupovni koraci i sud je u mogućnosti razmotriti pravni lijek, saslušanjem ili na drugi način.

Članak 25.

Alternativno rješavanje sporova

Što je prije moguće i u bilo kojoj fazi postupka sud izravno ili, prema potrebi, uz pomoć središnjih tijela poziva stranke da razmotre jesu li spremne za sudjelovanje u posredovanju ili drugom načinu alternativnog rješavanja sporova, osim ako je to u suprotnosti s interesima djeteta, nije prikladno u pojedinom slučaju ili bi se time neopravdano odgodio postupak.

Članak 26.

Pravo djeteta na izražavanje mišljenja u postupcima povratka

Članak 21. ove Uredbe primjenjuje se i u postupcima povratka u skladu s Haškom konvencijom iz 1980.

Članak 27.

Postupak za povratak djeteta

1.   Sud ne može odbiti povratak djeteta ako prije toga ne pruži mogućnost saslušanja osobe koja traži povratak djeteta.

2.   Sud u svakoj fazi postupka može, u skladu s člankom 15., ispitati bi li trebalo osigurati kontakt između djeteta i osobe koja traži povratak djeteta, uzimajući u obzir interese djeteta.

3.   Ako sud razmatra odbijanje povratka djeteta isključivo na temelju članka 13. stavka 1. točke (b) Haške konvencije iz 1980., ne može ga odbiti ako stranka koja traži povratak djeteta uvjeri sud pružanjem dostatnih dokaza ili se sud na drugi način uvjeri u to da su poduzeti prikladni aranžmani kako bi se zajamčila zaštita djeteta nakon povratka.

4.   Za potrebe stavka 3. ovog članka sud može komunicirati s nadležnim tijelima države članice u kojoj je dijete imalo uobičajeno boravište neposredno prije protupravnog odvođenja ili zadržavanja, izravno u skladu s člankom 86. ili uz pomoć središnjih tijela.

5.   Kada nalaže povratak djeteta, sud prema potrebi može poduzeti privremene mjere, uključujući zaštitne mjere, u skladu s člankom 15. ove Uredbe kako bi se dijete zaštitilo od ozbiljnog rizika iz članka 13. stavka 1. točke (b) Haške konvencije iz 1980., pod uvjetom da se ispitivanjem i poduzimanjem takvih mjera postupak povratka ne bi neopravdano odgodio.

6.   Odluka kojom se nalaže povratak djeteta može se proglasiti privremeno izvršivom, neovisno o pravnom lijeku, ako je povratak djeteta prije odluke o pravnom lijeku u interesima djeteta.

Članak 28.

Izvršenje odluka kojima se nalaže povratak djeteta

1.   Tijelo nadležno za izvršenje kojem je podnesen zahtjev za izvršenje odluke kojom se nalaže povratak djeteta u drugu državu članicu postupa žurno u vezi s obradom zahtjeva.

2.   Ako odluka iz stavka 1. nije izvršena u roku od šest tjedana od datuma pokretanja postupka za izvršenje odluke, stranka koja traži izvršenje ili središnje tijelo države članice izvršenja ima pravo zatražiti obrazloženje odgode od tijela nadležnog za izvršenje.

Članak 29.

Postupak nakon odbijanja povratka djeteta u skladu s člankom 13. stavkom 1. točkom (b) i člankom 13. stavkom 2. Haške konvencije iz 1980.

1.   Ovaj se članak primjenjuje ako se odluka o odbijanju povratka djeteta u drugu državu članicu temelji isključivo na članku 13. stavku 1. točki (b) ili članku 13. stavku 2. Haške konvencije iz 1980.

2.   Sud koji donosi odluku iz stavka 1. po službenoj dužnosti izdaje potvrdu uz upotrebu obrasca iz Priloga I. Potvrda se ispunjava i izdaje na jeziku odluke. Potvrda se može izdati i na drugom službenom jeziku institucija Europske unije koji zatraži stranka. Time se ne stvara obveza sudu koji izdaje potvrdu da osigura prijevod ili transliteraciju prevodivog sadržaja rubrika za slobodan unos teksta.

3.   Ako je u trenutku u kojem sud donese odluku iz stavka 1. pred sudom u državi članici u kojoj je dijete imalo uobičajeno boravište neposredno prije protupravnog odvođenja ili zadržavanja već pokrenut postupak radi ispitivanja merituma prava na skrb, sud, ako zna za taj postupak, u roku od mjesec dana od datuma odluke iz stavka 1. sudu te države članice, izravno ili putem središnjih tijela, šalje sljedeća pismena:

(a)

presliku svoje odluke iz stavka 1.;

(b)

potvrdu izdanu u skladu s člankom 2.; i

(c)

prema potrebi, prijepis, sažetak ili zapisnik sa saslušanja pred sudom i sva druga pismena koja smatra relevantnima.

4.   Sud u državi članici u kojoj je dijete imalo uobičajeno boravište neposredno prije protupravnog odvođenja ili zadržavanja prema potrebi može zatražiti da stranka dostavi prijevod ili transliteraciju, u skladu s člankom 91., odluke iz stavka 1. i svih drugih pismena koja su priložena potvrdi u skladu sa stavkom 3. točkom (c) ovog članka.

5.   Ako u slučajevima koji nisu oni iz stavka 3. jedna od stranaka u roku od tri mjeseca od obavijesti o odluci iz stavka 1. pokrene postupak pred sudom u državi članici u kojoj je dijete imalo uobičajeno boravište neposredno prije protupravnog odvođenja ili zadržavanja kako bi sud ispitao meritum prava na skrb, navedena stranka sudu podnosi sljedeća pismena:

(a)

presliku odluke iz stavka 1.;

(b)

potvrdu izdanu u skladu s člankom 2.; i

(c)

prema potrebi, prijepis, sažetak ili zapisnik sa saslušanja pred sudom koji je odbio povratak djeteta.

6.   Neovisno o odluci o odbijanju povratka iz stavka 1., svaka odluka o meritumu prava na skrb proizišla iz postupka iz stavaka 3. i 5. koja podrazumijeva povratak djeteta izvršiva je u drugoj državi članici u skladu s poglavljem IV.

POGLAVLJE IV.

PRIZNAVANJE I IZVRŠENJE

ODJELJAK 1.

Opće odredbe o priznavanju i izvršenju

Pododjeljak 1.

Priznavanje

Članak 30.

Priznavanje odluke

1.   Odluka donesena u državi članici priznaje se u drugim državama članicama bez potrebe za ikakvim posebnim postupkom.

2.   Osobito, ne dovodeći u pitanje stavak 3., nije potreban poseban postupak za ažuriranje registra o građanskom stanju države članice na temelju odluke koja se odnosi na razvod, zakonsku rastavu ili poništaj braka donesene u drugoj državi članici, a protiv koje nije moguća upotreba pravnog lijeka u skladu s pravom te države članice.

3.   Svaka zainteresirana strana može u skladu s postupcima iz članaka od 59. do 62. i, prema potrebi, odjeljka 5. ovog poglavlja i poglavlja VI. podnijeti zahtjev za odluku o tome da ne postoje razlozi za odbijanje priznavanja iz članaka 38. i 39.

4.   Mjesna nadležnost suda o kojem svaka država članica obavješćuje Komisiju u skladu s člankom 103. utvrđuje se pravom države članice u kojoj je pokrenut postupak u skladu sa stavkom 3. ovog članka.

5.   Ako je priznavanje odluke pred sudom neke države članice postavljeno kao prethodno pitanje, o njemu može odlučivati taj sud.

Članak 31.

Pismena koja je potrebno dostaviti za priznavanje

1.   Stranka koja se u državi članici želi pozvati na odluku donesenu u drugoj državi članici dostavlja sljedeće:

(a)

presliku odluke koja ispunjava uvjete potrebne za utvrđivanje njezine vjerodostojnosti; i

(b)

odgovarajuću potvrdu izdanu u skladu s člankom 36.

2.   Sud ili nadležno tijelo pred kojim se poziva na odluku donesenu u drugoj državi članici može, prema potrebi, tražiti da stranka koja se poziva na tu odluku dostavi prijevod ili transliteraciju, u skladu s člankom 91., prevodivog sadržaja rubrika za slobodan unos teksta potvrde iz stavka 1. točke (b). ovog članka.

3.   Sud ili nadležno tijelo pred kojim se poziva na odluku donesenu u drugoj državi članici može tražiti da stranka, uz prijevod ili transliteraciju prevodivog sadržaja rubrika za slobodan unos teksta potvrde, dostavi i prijevod ili transliteraciju, u skladu s člankom 91., odluke ako bez takvog prijevoda ili transliteracije ne može nastaviti s postupkom.

Članak 32.

Nepostojanje pismena

1.   Ako pismena navedena u članku 31. stavku 1. nisu dostavljena, sud ili nadležno tijelo može odrediti rok za njihovu dostavu, prihvatiti jednakovrijedna pismena ili, ako smatra da ima dovoljno informacija, može osloboditi stranku njihove dostave.

2.   Ako sud ili nadležno tijelo to zahtijeva, dostavlja se prijevod ili transliteracija, u skladu s člankom 91., takvih jednakovrijednih pismena.

Članak 33.

Zastajanje s postupkom

Sud pred kojim se poziva na odluku donesenu u drugoj državi članici može zastati s postupkom u cijelosti ili djelomično ako je:

(a)

protiv te odluke uložen redovni pravni lijek u državi članici podrijetla; ili

(b)

podnesen zahtjev za odluku da ne postoje razlozi za odbijanje priznavanja iz članaka 38. i 39. ili za odluku da priznavanje treba odbiti na temelju jednog od tih razloga.

Pododjeljak 2.

Izvršivost i izvršenje

Članak 34.

Izvršive odluke

1.   Odluka u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću koja je donesena u državi članici i koja je u toj državi članici izvršiva, izvršiva je i u drugim državama članicama bez potrebe za ikakvim proglašenjem izvršivosti.

2.   U svrhu izvršenja u drugoj državi članici odluke kojom se odobrava pravo na kontakt, sud podrijetla može proglasiti odluku privremeno izvršivom, bez obzira na mogućnost ulaganja pravnog lijeka.

Članak 35.

Pismena koja je potrebno dostaviti za izvršenje

1.   U svrhu izvršenja u državi članici odluke donesene u drugoj državi članici, stranka koja traži izvršenje tijelu nadležnom za izvršenje dostavlja:

(a)

presliku odluke koja ispunjava uvjete potrebne za utvrđivanje njezine vjerodostojnosti; i

(b)

odgovarajuću potvrdu izdanu u skladu s člankom 36.

2.   U svrhu izvršenja u državi članici odluke donesene u drugoj državi članici kojom se određuje privremena mjera, uključujući zaštitnu mjeru, stranka koja traži izvršenje tijelu nadležnom za izvršenje dostavlja:

(a)

presliku odluke koja ispunjava uvjete potrebne za utvrđivanje njezine vjerodostojnosti;

(b)

odgovarajuću potvrdu izdanu u skladu s člankom 36. kojom se potvrđuje da je odluka izvršiva u državi članici podrijetla te da je sud podrijetla:

i.

stvarno nadležan; ili

ii.

naložio mjeru u skladu s člankom 27. stavkom 5. u vezi s člankom 15.; i

(c)

ako je mjera određena bez pozivanja protustranke pred sud, dokaz o dostavi odluke.

3.   Tijelo nadležno za izvršenje može, prema potrebi, od stranke koja traži izvršenje zatražiti da dostavi prijevod ili transliteraciju, u skladu s člankom 91., prevodivog sadržaja rubrika za slobodan unos teksta potvrde u kojoj se navodi obveza koju treba izvršiti.

4.   Tijelo nadležno za izvršenje može od stranke koja traži izvršenje zatražiti da dostavi prijevod ili transliteraciju, u skladu s člankom 91., odluke ako bez takvog prijevoda ili transliteracije ne može nastaviti s postupkom.

Pododjeljak 3.

Potvrda

Članak 36.

Izdavanje potvrde

1.   Sud države članice podrijetla o kojem je Komisija obaviještena u skladu s člankom 103. na zahtjev stranke izdaje potvrdu za:

(a)

odluku u bračnim sporovima uz upotrebu obrasca iz Priloga II.;

(b)

odluku u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću uz upotrebu obrasca iz Priloga III.;

(c)

odluku kojom se nalaže povratak djeteta iz članka 2. stavka 1. točke (a) i, ako je primjenjivo, sve privremene mjere, uključujući zaštitne mjere, naložene u skladu s člankom 27. stavkom 5., koje su priložene odluci, uz upotrebu obrasca iz Priloga IV.

2.   Potvrda se ispunjava i izdaje na jeziku odluke. Potvrda se može izdati i na drugom službenom jeziku institucija Europske unije koji zatraži stranka. Time se ne stvara obveza sudu koji izdaje potvrdu da osigura prijevod ili transliteraciju prevodivog sadržaja rubrika za slobodan unos teksta.

3.   Izdavanje potvrde ne može se osporavati.

Članak 37.

Ispravak potvrde

1.   Sud države članice podrijetla o kojem je Komisija obaviještena u skladu s člankom 103. ispravlja potvrdu na zahtjev te je može po službenoj dužnosti ispraviti ako, zbog bitne pogreške ili propusta, postoji neusklađenost između odluke koju treba izvršiti i potvrde.

2.   Pravo države članice podrijetla primjenjuje se na postupak za ispravak potvrde.

Pododjeljak 4.

Odbijanje priznavanja i izvršenja

Članak 38.

Razlozi za odbijanje priznavanja odluka u bračnim sporovima

Priznavanje odluke koja se odnosi na razvod, zakonsku rastavu ili poništaj braka odbija se:

(a)

ako je takvo priznavanje očito u suprotnosti s javnim poretkom u državi članici u kojoj se traži priznavanje;

(b)

ako je donesena u odsutnosti protustranke, a protustranci nije dostavljeno pismeno kojim je pokrenut postupak ili jednakovrijedno pismeno pravodobno i na način da bi mogla pripremiti svoju obranu, osim ako je utvrđeno da je protustranka nedvosmisleno prihvatila odluku;

(c)

ako je u proturječju s odlukom donesenom u postupku između istih stranaka u državi članici u kojoj se traži priznavanje; ili

(d)

ako je u proturječju s ranijom odlukom donesenom u drugoj državi članici ili državi nečlanici, između istih stranaka, ako ta ranija odluka ispunjava uvjete potrebne za njezino priznavanje u državi članici u kojoj se traži priznavanje.

Članak 39.

Razlozi za odbijanje priznavanja odluka u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću

1.   Priznavanje odluke u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću odbija se:

(a)

ako je takvo priznavanje očito u suprotnosti s javnim poretkom u državi članici u kojoj se traži priznavanje, uzimajući u obzir interese djeteta;

(b)

ako je donesena u odsutnosti osobe, a osobi koja se nije pojavila pred sudom nije dostavljeno pismeno kojim je pokrenut postupak ili jednakovrijedno pismeno pravodobno i na način da bi mogla pripremiti svoju obranu, osim ako je utvrđeno da je ta osoba nedvosmisleno prihvatila odluku;

(c)

na zahtjev bilo koje osobe koja smatra da odluka zadire u njezinu roditeljsku odgovornost, ako je donesena bez pružanja mogućnosti toj osobi da je se sasluša;

(d)

ako i u mjeri u kojoj je u proturječju s kasnijom odlukom koja se odnosi na roditeljsku odgovornost donesenom u državi članici u kojoj se traži priznavanje;

(e)

ako i u mjeri u kojoj je u proturječju s kasnijom odlukom koja se odnosi na roditeljsku odgovornost donesenom u drugoj državi članici ili državi nečlanici u kojoj dijete ima uobičajeno boravište, ako ta kasnija odluka ispunjava uvjete potrebne za njezino priznavanje u državi članici u kojoj se traži priznavanje; ili

(f)

ako nije poštovan postupak utvrđen u članku 82.

2.   Priznavanje odluke u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću može se odbiti ako je odluka donesena, a da djetetu koje je u stanju oblikovati svoje mišljenje nije pružena mogućnost da izrazi svoja mišljenja u skladu s člankom 21., osim u sljedećim slučajevima:

(a)

postupak se odnosio samo na djetetovu imovinu i pod uvjetom da pružanje takve mogućnosti nije bilo potrebno s obzirom na predmet spora; ili

(b)

postojali su ozbiljni razlozi, uzimajući posebno u obzir hitnost slučaja.

Članak 40.

Postupak odbijanja priznavanja

1.   Na zahtjev za odbijanje priznavanja na odgovarajući se način primjenjuju postupci predviđeni u člancima od 59. do 62. te, prema potrebi, odjeljku 5. ovog poglavlja i poglavlju VI.

2.   Mjesna nadležnost suda o kojem svaka država članica obavješćuje Komisiju u skladu s člankom 103. utvrđuje se pravom države članice u kojoj je pokrenut postupak za nepriznavanje.

Članak 41.

Razlozi za odbijanje izvršenja odluka u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću

Ne dovodeći u pitanje članak 56. stavak 6., izvršenje odluke u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću odbija se ako se utvrdi postojanje jednog od razloga za odbijanje priznavanja iz članka 39.

ODJELJAK 2.

Priznavanje i izvršenje određenih povlaštenih odluka

Članak 42.

Područje primjene

1.   Ovaj se odjeljak primjenjuje na sljedeće vrste odluka ako su potvrđene u državi članici podrijetla u skladu s člankom 47.:

(a)

odluke u dijelu u kojem se njima odobrava pravo na kontakt; i

(b)

odluke na temelju članka 29. stavka 6. u mjeri u kojoj podrazumijevaju povratak djeteta.

2.   Ovim odjeljkom ne sprečava se da stranka traži priznavanje i izvršenje odluke iz stavka 1. u skladu s odredbama o priznavanju i izvršenju utvrđenima u odjeljku 1. ovog poglavlja.

Pododjeljak 1.

Priznavanje

Članak 43.

Priznavanje

1.   Odluka iz članka 42. stavka 1. donesena u državi članici priznaje se u drugim državama članicama bez potrebe za ikakvim posebnim postupkom i bez mogućnosti protivljenja njezinu priznavanju, osim ako i u mjeri u kojoj se utvrdi da je ta odluka u proturječju s kasnijom odlukom iz članka 50.

2.   Stranka koja se u državi članici želi pozvati na odluku iz članka 42. stavka 1. donesenu u drugoj državi članici dostavlja sljedeće:

(a)

presliku odluke koja ispunjava uvjete potrebne za utvrđivanje njezine vjerodostojnosti; i

(b)

odgovarajuću potvrdu izdanu u skladu s člankom 47.

3.   Članak 31. stavci 2. i 3. primjenjuju se na odgovarajući način.

Članak 44.

Zastajanje s postupkom

Sud pred kojim se poziva na odluku iz članka 42. stavka 1. donesenu u drugoj državi članici može zastati s postupkom u cijelosti ili djelomično ako je:

(a)

podnesen zahtjev u kojem se tvrdi da je ta odluka u proturječju s kasnijom odlukom iz članka 50.; ili

(b)

osoba protiv koje se traži izvršenje podnijela zahtjev, u skladu s člankom 48., za povlačenje potvrde izdane u skladu s člankom 47.

Pododjeljak 2.

Izvršivost i izvršenje

Članak 45.

Izvršive odluke

1.   Odluka iz članka 42. stavka 1. donesena u državi članici, koja je izvršiva u toj državi članici, izvršiva je na temelju ovog odjeljka u drugim državama članicama bez potrebe za ikakvim proglašenjem izvršivosti.

2.   U svrhu izvršenja u drugoj državi članici odluke iz članka 42. stavka 1. točke (a) sudovi države članice podrijetla mogu proglasiti odluku privremeno izvršivom neovisno o pravnom lijeku.

Članak 46.

Pismena koja je potrebno dostaviti za izvršenje

1.   U svrhu izvršenja u državi članici odluke iz članka 42. stavka 1. donesene u drugoj državi članici stranka koja traži izvršenje tijelu nadležnom za izvršenje dostavlja sljedeće:

(a)

presliku odluke koja ispunjava uvjete potrebne za utvrđivanje njezine vjerodostojnosti; i

(b)

odgovarajuću potvrdu izdanu u skladu s člankom 47.

2.   U svrhu izvršenja u državi članici odluke iz članka 42. stavka 1. točke (a) donesene u drugoj državi članici tijelo nadležno za izvršenje može, prema potrebi, zatražiti od podnositelja zahtjeva da dostavi prijevod ili transliteraciju, u skladu s člankom 91., prevodivog sadržaja rubrika za slobodan unos teksta potvrde u kojoj se navodi obveza koju treba izvršiti.

3.   U svrhu izvršenja u državi članici odluke iz članka 42. stavka 1. donesene u drugoj državi članici tijelo nadležno za izvršenje može zatražiti od podnositelja zahtjeva da dostavi prijevod ili transliteraciju, u skladu s člankom 91., odluke ako bez takvog prijevoda ili transliteracije ne može nastaviti s postupkom.

Pododjeljak 3.

Potvrda za povlaštene odluke

Članak 47.

Izdavanje potvrde

1.   Sud koji je donio odluku iz članka 42. stavka 1. na zahtjev stranke izdaje potvrdu za:

(a)

odluku kojom se dodjeljuje pravo na kontakt uz upotrebu obrasca iz Priloga IV.;

(b)

odluku o meritumu prava na skrb koja podrazumijeva povratak djeteta i koja je donesena u skladu s člankom 29. stavkom 6., uz upotrebu obrasca iz Priloga VI.

2.   Potvrda se ispunjava i izdaje na jeziku odluke. Potvrda se može izdati i na drugom službenom jeziku institucija Europske unije koji zatraži stranka. Time se ne stvara obveza sudu koji izdaje potvrdu da osigura prijevod ili transliteraciju prevodivog sadržaja rubrika za slobodan unos teksta.

3.   Sud izdaje potvrdu samo ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)

sve su stranke u sporu imale mogućnost da budu saslušane;

(b)

djetetu je bilo omogućeno da izrazi svoja mišljenja u skladu s člankom 21.;

(c)

u slučaju da je odluka donesena u odsutnosti osobe:

i.

osobi koja se nije pojavila pred sudom dostavljeno je pismeno kojim je pokrenut postupak ili jednakovrijedno pismeno pravodobno i na način da bi ta osoba mogla pripremiti svoju obranu; ili

ii.

ako je utvrđeno da je osoba koja se nije pojavila pred sudom nedvosmisleno prihvatila odluku.

4.   Ne dovodeći u pitanje stavak 3. ovog članka, potvrda za odluku iz članka 42. stavka 1. točke (b) izdaje se samo ako je sud, pri donošenju odluke, uzeo u obzir razloge i činjenice na kojima se temelji prethodna odluka donesena u drugoj državi članici na temelju članka 13. stavka 1. točke (b) ili članka 13. stavka 2. Haške konvencije iz 1980.

5.   Potvrda proizvodi učinke samo u granicama izvršivosti odluke.

6.   Izdavanje potvrde ne može se osporiti, osim na temelju razloga navedenih u članku 48.

Članak 48.

Ispravak i povlačenje potvrde

1.   Sud države članice podrijetla o kojem je Komisija obaviještena u skladu s člankom 103. ispravlja potvrdu na zahtjev te je može po službenoj dužnosti ispraviti ako, zbog bitne pogreške ili propusta, postoji neusklađenost između odluke i potvrde.

2.   Sud iz stavka 1. ovog članka povlači potvrdu na zahtjev ili po službenoj dužnosti ako je pogrešno izdana, uzimajući u obzir zahtjeve utvrđene u članku 47. Članak 49. primjenjuje se na odgovarajući način.

3.   Postupak, uključujući bilo koji pravni lijek, u pogledu ispravka ili povlačenja potvrde uređen je pravom države članice podrijetla.

Članak 49.

Potvrda o neizvršivosti ili ograničenju izvršivosti

1.   Ako i u mjeri u kojoj je odluka potvrđena u skladu s člankom 47. prestala biti izvršiva ili je njezina izvršivost suspendirana ili ograničena, potvrda u kojoj se navodi neizvršivost ili ograničenje izvršivosti izdaje se na zahtjev podnesen u bilo kojem trenutku sudu države članice podrijetla o kojem je Komisija obaviještena u skladu s člankom 81., uz upotrebu standardnog obrasca iz Priloga VII.

2.   Potvrda se ispunjava i izdaje na jeziku odluke. Potvrda se može izdati i na drugom službenom jeziku institucija Europske unije koji zatraži stranka. Time se ne stvara obveza sudu koji izdaje potvrdu da osigura prijevod ili transliteraciju prevodivog sadržaja rubrika za slobodan unos teksta.

Pododjeljak 4.

Odbijanje priznavanja i izvršenja

Članak 50.

Proturječne odluke

Priznavanje i izvršenje odluke iz članka 42. stavka 1. odbija se ako i u mjeri u kojoj je proturječna s kasnijom odlukom koja se odnosi na roditeljsku odgovornost u pogledu istog djeteta, a koja je donesena:

(a)

u državi članici u kojoj je zatraženo priznavanje; ili

(b)

u drugoj državi članici ili državi nečlanici u kojoj dijete ima uobičajeno boravište, ako ta kasnija odluka ispunjava uvjete potrebne za njezino priznavanje u državi članici u kojoj je zatraženo priznavanje.

ODJELJAK 3.

Zajedničke odredbe o izvršenju

Pododjeljak 1.

Izvršenje

Članak 51.

Postupak izvršenja

1.   Podložno odredbama ovog odjeljka, postupak za izvršenje odluka donesenih u drugoj državi članici uređuje se pravom države članice izvršenja. Ne dovodeći u pitanje članke 41., 50., 56. i 57. odluka donesena u državi članici, a izvršiva u državi članici podrijetla izvršava se u državi članici izvršenja pod istim uvjetima kao i odluka donesena u toj državi članici.

2.   Stranka koja traži izvršenje odluke donesene u drugoj državi članici ne mora imati poštansku adresu u državi članici izvršenja. Ta stranka mora imati ovlaštenog zastupnika u državi članici izvršenja samo ako je takav zastupnik obvezan u skladu s pravom države članice izvršenja bez obzira na državljanstvo stranaka.

Članak 52.

Tijela nadležna za izvršenje

Zahtjev za izvršenje podnosi se tijelu nadležnom za izvršenje u skladu s pravom države članice izvršenja, o kojem je ta država članica obavješćuje Komisiju u skladu s člankom 103.

Članak 53.

Djelomično izvršenje

1.   Stranka koja traži izvršenje odluke može podnijeti zahtjev za djelomično izvršenje odluke.

2.   Ako je donesena odluka o nekoliko zahtjeva, a izvršenje se odbija za jedan zahtjev ili više njih, izvršenje je ipak moguće za dijelove odluke na koje se odbijanje ne odnosi.

3.   Stavci 1. i 2. ovog članka ne upotrebljavaju se za izvršenje odluke kojom se nalaže povratak djeteta a da se ujedno ne izvrše sve privremene mjere, uključujući zaštitne mjere, koje su naložene kako bi se dijete zaštitilo od rizika iz članka 13. stavka 1. točke (b) Haške konvencije iz 1980.

Članak 54.

Aranžmani za ostvarivanje prava na kontakt

1.   Tijela nadležna za izvršenje ili sudovi države članice izvršenja mogu utvrditi aranžmane za organizaciju ostvarivanja prava na kontakt ako potrebni aranžmani uopće nisu utvrđeni ili nisu dostatno utvrđeni u odluci koju donose sudovi države članice koji su stvarno nadležni, pod uvjetom da se poštuju bitni elementi te odluke.

2.   Aranžmani utvrđeni u skladu sa stavkom 1. prestaju se primjenjivati nakon što sudovi države članice koji su stvarno nadležni donesu kasniju odluku.

Članak 55.

Dostava potvrde i odluke

1.   Ako se traži izvršenje odluke donesene u drugoj državi članici, odgovarajuća potvrda izdana u skladu s člankom 36. ili 47. dostavlja se osobi protiv koje se traži izvršenje prije prve mjere izvršenja. Potvrdi se prilaže odluka, ako već nije dostavljena toj osobi, i, ako je to primjenjivo, pojedinosti aranžmana iz članka 54. stavka 1.

2.   Ako dostavu treba obaviti u državi članici koja nije država članica podrijetla, osoba protiv koje se traži izvršenje može zatražiti prijevod ili transliteraciju sljedećeg:

(a)

odluke, kako bi se osporilo izvršenje;

(b)

ako je to primjenjivo, prevodivog sadržaja rubrika za slobodan unos teksta potvrde izdane u skladu s člankom 47.,

ako nije napisana ili ako joj nije priložen prijevod ili transliteracija na jeziku koji ta osoba razumije ili službenom jeziku države članice u kojoj ima uobičajeno boravište ili, ako ta država članica ima više službenih jezika, na službenom jeziku ili jednom od službenih jezika mjesta u kojem ima uobičajeno boravište.

3.   Ako se na temelju stavka 2. zatraži prijevod ili transliteracija, ne smiju se poduzeti mjere izvršenja osim zaštitnih mjera dok se taj prijevod ili transliteracija ne dostavi osobi protiv koje se traži izvršenje.

4.   Stavci 2. i 3. ne primjenjuju se u mjeri u kojoj su odluka i, ako je to primjenjivo, potvrda iz stavka 1. već dostavljene osobi protiv koje se traži izvršenje u skladu sa zahtjevima u vezi s prijevodom ili transliteracijom iz stavka 2.

Pododjeljak 2.

Suspenzija postupka izvršenja i odbijanje izvršenja

Članak 56.

Suspenzija i odbijanje

1.   Tijelo nadležno za izvršenje ili sud u državi članici izvršenja suspendira postupak izvršenja po službenoj dužnosti ili na zahtjev osobe protiv koje se traži izvršenje ili, ako je to primjenjivo u skladu s nacionalnim pravom, na zahtjev djeteta o kojem je riječ, ako je izvršivost odluke suspendirana u državi članici podrijetla.

2.   Tijelo nadležno za izvršenje ili sud u državi članici izvršenja može, na zahtjev osobe protiv koje se traži izvršenje ili, ako je to primjenjivo u skladu s nacionalnim pravom, na zahtjev djeteta o kojem je riječ, suspendirati, u cijelosti ili djelomično, postupak izvršenja iz jednog od sljedećih razloga:

(a)

uložen je redovni pravni lijek protiv odluke u državi članici podrijetla;

(b)

rok za redovni pravni lijek iz točke (a) još nije istekao;

(c)

podnesen je zahtjev za odbijanje izvršenja na temelju članka 41., 50. ili 57.; ili

(d)

osoba protiv koje se traži izvršenje podnijela je zahtjev u skladu s člankom 48. za povlačenje potvrde izdane u skladu s člankom 47.

3.   Ako tijelo nadležno za izvršenje ili sud suspendira postupak izvršenja iz razloga navedenog u stavku 2. točki (b), može navesti rok u kojem se svaki pravni lijek treba uložiti.

4.   U iznimnim slučajevima, tijelo nadležno za izvršenje ili sud može, na zahtjev osobe protiv koje se traži izvršenje ili, ako je to primjenjivo u skladu s nacionalnim pravom, na zahtjev djeteta o kojem je riječ ili bilo koje zainteresirane strane koja djeluje u interesu djeteta, suspendirati postupak izvršenja ako bi se izvršenjem dijete izložilo ozbiljnom riziku od fizičke opasnosti ili psihičke traume zbog privremenih prepreka koje su se pojavile nakon što je odluka donesena ili na temelju bilo koje druge bitne promjene okolnosti.

Izvršenje se nastavlja čim ozbiljan rizik od fizičke opasnosti ili psihičke traume prestane postojati.

5.   U slučajevima iz stavka 4. prije odbijanja izvršenja u skladu sa stavkom 6. tijelo nadležno za izvršenje ili sud poduzima odgovarajuće korake za olakšavanje izvršenja u skladu s nacionalnim pravom i postupkom te interesima djeteta.

6.   Ako je ozbiljan rizik iz stavka 4. trajne naravi, tijelo nadležno za izvršenje ili sud može, na zahtjev, odbiti izvršenje odluke.

Članak 57.

Razlozi za suspenziju ili odbijanje izvršenja na temelju nacionalnog prava

Razlozi za suspenziju ili odbijanje izvršenja na temelju prava države članice izvršenja primjenjuju se ako nisu nespojivi s primjenom članaka 56., 41. i 50.

Članak 58.

Nadležnost tijelâ ili sudova nadležnih za odbijanje izvršenja

1.   Zahtjev za odbijanje izvršenja na temelju članka 39. podnosi se sudu o kojem svaka država članica obavješćuje Komisiju u skladu s člankom 103. Zahtjev za odbijanje izvršenja na temelju drugih razloga navedenih u ovoj Uredbi ili dopuštenih njome podnosi se tijelu ili sudu o kojem svaka država članica obavješćuje Komisiju u skladu s člankom 103.

2.   Mjesna nadležnost tijela ili suda o kojem svaka država članica obavješćuje Komisiju u skladu s člankom 103. utvrđuje se pravom države članice u kojoj je pokrenut postupak u skladu sa stavkom 1. ovog članka.

Članak 59.

Zahtjev za odbijanje izvršenja

1.   Postupak za podnošenje zahtjeva za odbijanje izvršenja, u mjeri u kojoj nije obuhvaćen ovom Uredbom, uređuje se pravom države članice izvršenja.

2.   Podnositelj zahtjeva dostavlja tijelu nadležnom za izvršenje ili sudu presliku odluke te, ako je to primjenjivo i moguće, odgovarajuću potvrdu izdanu u skladu s člankom 36. ili 47.

3.   Tijelo nadležno za izvršenje ili sud može, prema potrebi, zatražiti od podnositelja zahtjeva da dostavi prijevod ili transliteraciju, u skladu s člankom 91., prevodivog sadržaja rubrika za slobodan unos teksta odgovarajuće potvrde izdane u skladu s člankom 36. ili 47. u kojoj se navodi obveza koju treba izvršiti.

4.   Ako tijelo nadležno za izvršenje ili sud ne može nastaviti s postupkom bez prijevoda ili transliteracije odluke, može zatražiti od podnositelja zahtjeva da dostavi takav prijevod ili transliteraciju u skladu s člankom 91.

5.   Tijelo nadležno za izvršenje ili sud može osloboditi podnositelja zahtjeva obveze dostave pismena iz stavka 2. ako:

(a)

ih već ima; ili

(b)

smatra da nije razumno zahtijevati od podnositelja zahtjeva da ih dostavi.

U slučaju iz prvog podstavka točke (b) tijelo nadležno za izvršenje ili sud može zahtijevati od druge stranke da dostavi ta pismena.

6.   Stranka koja traži odbijanje izvršenja odluke donesene u drugoj državi članici ne mora imati poštansku adresu u državi članici izvršenja. Ta stranka mora imati ovlaštenog zastupnika u državi članici izvršenja samo ako je takav zastupnik obvezan u skladu s pravom države članice izvršenja bez obzira na državljanstvo stranaka.

Članak 60.

Brzi postupci

Tijelo nadležno za izvršenje ili sud djeluje bez neopravdane odgode u postupcima u vezi sa zahtjevom za odbijanje izvršenja.

Članak 61.

Osporavanje ili pravni lijek

1.   Obje stranke mogu osporavati odluku o zahtjevu za odbijanje izvršenja ili uložiti pravni lijek protiv nje.

2.   Osporavanje ili pravni lijek ulaže se tijelu ili sudu o kojem država članica izvršenja obavješćuje Komisiju u skladu s člankom 103. kao o tijelu ili sudu kojem treba uložiti takvo osporavanje ili takav pravni lijek.

Članak 62.

Daljnje osporavanje ili pravni lijek

Odluka donesena povodom osporavanja ili pravnog lijeka može se pobijati osporavanjem ili pravnim lijekom samo ako je o sudovima kojima treba uložiti daljnje osporavanje ili pravni lijek predmetna država članica obavijestila Komisiju u skladu s člankom 103.

Članak 63.

Zastajanje s postupkom

1.   Tijelo nadležno za izvršenje ili sud kojem je podnesen zahtjev za odbijanje izvršenja ili koji razmatra pravni lijek uložen u skladu s člankom 61. ili 62. može zastati s postupkom iz jednog od sljedećih razloga:

(a)

uložen je redovni pravni lijek protiv odluke u državi članici podrijetla;

(b)

rok za redovni pravni lijek iz točke (a) još nije istekao; ili

(c)

osoba protiv koje se traži izvršenje podnijela je zahtjev, u skladu s člankom 48., za povlačenje potvrde izdane u skladu s člankom 47.

2.   Ako tijelo nadležno za izvršenje ili sud zastane s postupkom iz razloga navedenog u stavku 1. točki (b), može navesti rok u kojem se pravni lijek treba uložiti.

ODJELJAK 4.

Autentične isprave i sporazumi

Članak 64.

Područje primjene

Ovaj odjeljak primjenjuje se u stvarima povezanima s razvodom, zakonskom rastavom i roditeljskom odgovornošću na autentične isprave koje su službeno sastavljene ili upisane u registar, te na sporazume koji su upisani u registar, u državi članici koja se proglašava nadležnom na temelju poglavlja II.

Članak 65.

Priznavanje i izvršenje autentičnih isprava i sporazuma

1.   Autentične isprave i sporazumi o zakonitoj rastavi i razvodu koji imaju obvezujući pravni učinak u državi članici podrijetla priznaju se u drugim državama članicama bez potrebe za ikakvim posebnim postupkom. Odjeljak 1. ovog poglavlja primjenjuje se na odgovarajući način, osim ako je drukčije predviđeno ovim odjeljkom.

2.   Autentične isprave i sporazumi u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću koji imaju obvezujući pravni učinak i izvršivi su u državi članici podrijetla priznaju se i izvršavaju u drugim državama članicama bez potrebe za ikakvim proglašenjem izvršivosti. Odjeljci 1. i 3. ovog poglavlja primjenjuju se na odgovarajući način, osim ako je drukčije predviđeno ovim odjeljkom.

Članak 66.

Potvrda

1.   Sud ili nadležno tijelo države članice podrijetla o kojem je Komisija obaviještena u skladu s člankom 103. na zahtjev stranke izdaje potvrdu za autentičnu ispravu ili sporazum:

(a)

u bračnim sporovima uz upotrebu obrasca iz Priloga VIII.;

(b)

u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću uz upotrebu obrasca iz Priloga IX.

Potvrda iz točke (b) sadržava sažetak izvršive obveze navedene u autentičnoj ispravi ili sporazumu.

2.   Potvrda se može izdati samo ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)

država članica koja je ovlastila javno tijelo ili drugo tijelo da službeno sastavi ili u registar upiše autentičnu ispravu ili da u registar upiše sporazum bila je nadležna na temelju poglavlja II.; i

(b)

autentična isprava ili sporazum ima obvezujući pravni učinak u toj državi članici.

3.   Neovisno o stavku 2., u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću potvrda se ne smije izdati ako ima naznaka da je sadržaj autentične isprave ili sporazuma protivan interesima djeteta.

4.   Potvrda se ispunjava na jeziku autentične isprave ili sporazuma. Može se izdati i na drugom službenom jeziku institucija Europske unije koji zatraži stranka. Time se ne stvara obveza sudu ili nadležnom tijelu koje izdaje potvrdu da osigura prijevod ili transliteraciju prevodivog sadržaja rubrika za slobodan unos teksta.

5.   Ako se potvrda ne dostavi, autentična isprava ili sporazum ne priznaje se niti izvršava u drugoj državi članici.

Članak 67.

Ispravak i povlačenje potvrde

1.   Sud ili nadležno tijelo države članice podrijetla o kojem je Komisija obaviještena u skladu s člankom 103. ispravlja potvrdu na zahtjev te je može po službenoj dužnosti ispraviti ako, zbog bitne pogreške ili propusta, postoji neusklađenost između autentične isprave ili sporazuma i potvrde.

2.   Sud ili nadležno tijelo iz stavka 1. ovog članka povlači potvrdu na zahtjev ili po službenoj dužnosti ako je pogrešno izdana, uzimajući u obzir zahtjeve utvrđene u članku 66.

3.   Postupak, uključujući bilo koji pravni lijek, u pogledu ispravka ili povlačenja potvrde uređen je pravom države članice podrijetla.

Članak 68.

Razlozi za odbijanje priznavanja ili izvršenja

1.   Priznavanje autentične isprave ili sporazuma o zakonskoj rastavi ili razvodu odbija se:

(a)

ako je takvo priznavanje očito u suprotnosti s javnim poretkom u državi članici u kojoj se traži priznavanje;

(b)

ako je u proturječju s odlukom, autentičnom ispravom ili sporazumom između istih stranaka u državi članici u kojoj se traži priznavanje; ili

(c)

ako je u proturječju s ranijom odlukom, autentičnom ispravom ili sporazumom donesenim u drugoj državi članici ili državi nečlanici, između istih stranaka, ako ta ranija odluka, autentična isprava ili sporazum ispunjava uvjete potrebne za priznavanje u državi članici u kojoj se traži priznavanje.

2.   Priznavanje ili izvršenje autentične isprave ili sporazuma u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću odbija se:

(a)

ako je takvo priznavanje očito u suprotnosti s javnim poretkom u državi članici u kojoj se traži priznavanje, uzimajući u obzir interese djeteta;

(b)

na zahtjev svake osobe koja tvrdi da se autentičnom ispravom ili sporazumom zadire u njezinu roditeljsku odgovornost, ako je autentična isprava sastavljena ili upisana u registar ili je sporazum sklopljen i upisan u registar, a da ta osoba nije bila uključena;

(c)

ako i u mjeri u kojoj je u proturječju s kasnijom odlukom, autentičnom ispravom ili sporazumom u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću donesenim u državi članici u kojoj se traži priznavanje ili izvršenje;

(d)

ako i u mjeri u kojoj je u proturječju s kasnijom odlukom, autentičnom ispravom ili sporazumom u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću donesenim u drugoj državi članici ili državi nečlanici u kojoj dijete ima uobičajeno boravište, ako ta kasnija odluka, autentična isprava ili sporazum ispunjava uvjete potrebne za priznavanje u državi članici u kojoj se traži priznavanje ili izvršenje.

3.   Priznavanje ili izvršenje autentične isprave ili sporazuma u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću može se odbiti ako je autentična isprava službeno sastavljena ili upisana u registar ili je sporazum upisan u registar, a da dijete koje je u stanju oblikovati svoja mišljenja nije dobilo mogućnost da ih izrazi.

ODJELJAK 5.

Druge odredbe

Članak 69.

Zabrana preispitivanja nadležnosti suda podrijetla

Nadležnost suda države članice podrijetla ne može se preispitivati. Ispitivanje javnog poretka iz članka 38. točke (a) i članka 39. točke (a) ne može se primjenjivati na pravila koja se odnose na nadležnost iz članaka od 3. do 14.

Članak 70.

Razlike u primjenjivom pravu

Priznavanje odluke u bračnim sporovima ne može biti odbijeno zato što pravo države članice u kojoj se traži priznavanje ne dopušta razvod, zakonsku rastavu ili poništaj braka na temelju istog činjeničnog stanja.

Članak 71.

Zabrana preispitivanja sadržaja

Sadržaj odluke donesene u drugoj državi članici ne smije se preispitivati ni u kakvim okolnostima.

Članak 72.

Pravni lijek u određenim državama članicama

Ako je odluka donesena u Irskoj, na Cipru ili u Ujedinjenoj Kraljevini, svaki oblik pravnog lijeka koji je na raspolaganju u državi članici podrijetla smatra se redovnim pravnim lijekom za potrebe ovog poglavlja.

Članak 73.

Troškovi

Ovo poglavlje primjenjuje se i na utvrđivanje iznosa troškova postupka u skladu s ovom Uredbom te na izvršenje bilo kakvog naloga koji se odnosi na takve troškove.

Članak 74.

Pravna pomoć

1.   Podnositelj zahtjeva koji je, u državi članici podrijetla, koristio potpunu ili djelomičnu pravnu pomoć ili oslobođenje od troškova, ima pravo, u postupcima predviđenima u članku 30. stavku 3. te člancima 40. i 59., na korištenje najpogodnije pravne pomoći ili najšireg oslobođenja od troškova koje predviđa pravo države članice izvršenja.

2.   Podnositelj zahtjeva koji je, u državi članici podrijetla, bio oslobođen plaćanja troškova postupka pred upravnim tijelom o kojem je Komisija obaviještena u skladu s člankom 103. ima pravo, u svim postupcima predviđenima u članku 30. stavku 3. te člancima 40. i 59., koristiti se pravnom pomoći u skladu sa stavkom 1. ovog članka. U tu svrhu ta stranka podnosi izjavu nadležnog tijela u državi članici podrijetla iz koje proizlazi da ispunjava financijske zahtjeve na temelju kojih se može odobriti potpuna ili djelomična pravna pomoć ili oslobođenje od troškova.

Članak 75.

Osiguranje, jamstvo ili polog

Od stranke koja u jednoj državi članici podnese zahtjev za izvršenje odluke donesene u drugoj državi članici ne može se zahtijevati nikakav oblik osiguranja, jamstva ili pologa iz razloga što je ta stranka strani državljanin ili nema uobičajeno boravište u državi članici izvršenja.

POGLAVLJE V.

SURADNJA U STVARIMA POVEZANIMA S RODITELJSKOM ODGOVORNOŠĆU

Članak 76.

Određivanje središnjih tijela

Svaka država članica određuje jedno središnje tijelo ili više njih za pomoć pri primjeni ove Uredbe u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću te navodi zemljopisnu i funkcijsku nadležnost svakog tijela. Ako je država članica odredila više od jednog središnjeg tijela, obavijesti se u pravilu šalju izravno odgovarajućem središnjem tijelu koje je nadležno. Ako se obavijest pošalje središnjem tijelu koje nije nadležno, ono ga prosljeđuje središnjem tijelu koje je nadležno i o tome obavješćuje pošiljatelja.

Članak 77.

Opće zadaće središnjih tijela

1.   Središnja tijela dostavljaju informacije o nacionalnim zakonima, postupcima i uslugama na raspolaganju u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću i poduzimaju mjere koje smatraju prikladnima za poboljšanje primjene ove Uredbe.

2.   Središnja tijela surađuju i promiču suradnju među nadležnim tijelima u vlastitim državama članicama kako bi se ostvarili ciljevi ove Uredbe.

3.   Za potrebe stavaka 1. i 2. može se upotrebljavati Europska pravosudna mreža u građanskim i trgovačkim stvarima.

Članak 78.

Zahtjevi putem središnjih tijela

1.   Središnja tijela, na zahtjev središnjeg tijela druge države članice, surađuju u pojedinačnim predmetima kako bi se ostvarili ciljevi ove Uredbe.

2.   Zahtjeve u skladu s ovim poglavljem može podnijeti sud ili nadležno tijelo. Zahtjeve u skladu s člankom 79. točkama (c) i (g) i člankom 80. stavkom 1. točkom (c) mogu podnijeti i nositelji roditeljske odgovornosti.

3.   Osim u hitnim slučajevima i ne dovodeći u pitanje članak 86., zahtjevi u skladu s ovim poglavljem podnose se središnjem tijelu države članice suda koji podnosi zahtjev ili nadležnog tijela koje podnosi zahtjev ili središnjem tijelu države članice u kojoj podnositelj zahtjeva ima uobičajeno boravište.

4.   Ovim se člankom ne sprečava središnja tijela ili nadležna tijela da sklapaju ili održavaju postojeće sporazume ili aranžmane sa središnjim tijelima ili nadležnim tijelima jedne države članice ili više njih, kojima se omogućuje izravna komunikacija u međusobnim odnosima.

5.   Ovim se poglavljem ne sprečava da svaki nositelj roditeljske odgovornosti izravno podnese zahtjev sudovima druge države članice.

6.   Člancima 79. i 80. ni na koji se način ne obvezuje središnje tijelo da izvršava ovlasti koje su u skladu s pravom zamoljene države članice u isključivoj nadležnosti pravosudnih tijela.

Članak 79.

Posebne zadaće zamoljenih središnjih tijela

Zamoljena središnja tijela, izravno ili putem sudova, nadležnih tijela ili drugih tijela, poduzimaju sve potrebne korake kako bi:

(a)

pružila pomoć, u skladu s nacionalnim pravom i postupkom, u otkrivanju lokacije djeteta ako se čini da bi se dijete moglo nalaziti na državnom području zamoljene države članice, a ta je informacija potrebna za provedbu zahtjeva na temelju ove Uredbe;

(b)

prikupila i razmijenila informacije koje su relevantne u postupcima u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću iz članka 80.;

(c)

pružila informacije i pomoć nositeljima roditeljske odgovornosti koji zahtijevaju priznavanje i izvršenje odluka na području zamoljenog središnjeg tijela, posebno u vezi s pravom na kontakt i povratkom djeteta, uključujući, prema potrebi, informacije o dobivanju pravne pomoći;

(d)

olakšala komunikaciju među sudovima, nadležnim tijelima i drugim uključenim tijelima, posebno radi primjene članka 81.;

(e)

olakšala komunikaciju među sudovima, ako je to potrebno, posebno radi primjene članaka 12., 13., 15. i 20.;

(f)

pružila informacije i pomoć potrebne sudovima i nadležnim tijelima za primjenu članka 82.; i

(g)

olakšala postizanje sporazuma između nositelja roditeljske odgovornosti posredovanjem ili drugim načinima alternativnog rješavanja sporova te olakšala prekograničnu suradnju u tu svrhu.

Članak 80.

Suradnja u prikupljanju i razmjeni informacija koje su relevantne u postupcima u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću

1.   Na zahtjev uz koji je priloženo obrazloženje, središnje tijelo države članice u kojoj dijete ima ili je imalo uobičajeno boravište ili u se u njoj nalazi ili se nalazilo, izravno ili putem sudova, nadležnih tijela ili drugih tijela poduzima sljedeće:

(a)

ako je dostupno, dostavlja ili sastavlja i dostavlja izvješće o:

i.

položaju u kojem se nalazi dijete;

ii.

svim postupcima u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću prema djetetu koji su u tijeku; ili

iii.

donesenim odlukama u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću prema djetetu;

(b)

pruža sve druge informacije koje su relevantne u postupcima u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću u državi članici koja podnosi zahtjev, posebno o položaju roditelja, srodnika ili druge osobe koja može biti prikladna za skrb o djetetu, ako to zahtijeva položaj u kojem se nalazi dijete; ili

(c)

može zatražiti od suda ili nadležnog tijela svoje države članice da razmotri potrebu za poduzimanjem mjera za zaštitu djeteta ili njegove imovine.

2.   U svim slučajevima u kojima je dijete izloženo znatnoj opasnosti, sud ili nadležno tijelo koje razmatra ili je poduzelo mjere za zaštitu djeteta, u slučaju da mu je poznato da je djetetovo boravište preneseno u drugu državu članicu ili da se dijete nalazi u drugoj državi članici, obavješćuje sudove ili nadležna tijela te druge države članice o povezanoj opasnosti i mjerama koje su poduzete ili se razmatraju. Te informacije mogu se slati izravno ili putem središnjih tijela.

3.   Uz zahtjeve iz stavaka 1. i 2. i sva dodatna pismena prilaže se prijevod na službeni jezik zamoljene države članice ili, ako postoji više službenih jezika u toj državi članici, na službeni jezik ili jedan od službenih jezika mjesta u kojem se zahtjev treba provesti odnosno na bilo koji drugi jezik koji zamoljena država članica izričito prihvaća. Države članice obavješćuju Komisiju o tom prihvaćanju u skladu s člankom 103.

4.   Osim ako je to nemoguće zbog iznimnih okolnosti, informacije iz stavka 1. šalju se središnjem tijelu koje podnosi zahtjev najkasnije tri mjeseca od primitka zahtjeva.

Članak 81.

Provedba odluka u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću u drugoj državi članici

1.   Sud države članice može zatražiti od sudova ili nadležnih tijela druge države članice pomoć u provedbi odluka u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću koje su donesene na temelju ove Uredbe, osobito radi osiguravanja učinkovitog ostvarivanja prava na kontakt.

2.   Uz zahtjev iz stavka 1. i sva popratna pismena prilaže se prijevod na službeni jezik zamoljene države članice ili, ako postoji više službenih jezika u toj državi članici, na službeni jezik ili jedan od službenih jezika mjesta u kojem se zahtjev treba provesti odnosno na bilo koji drugi jezik koji zamoljena država članica izričito prihvaća. Države članice obavješćuju Komisiju o tom prihvaćanju u skladu s člankom 103.

Članak 82.

Smještaj djeteta u drugoj državi članici

1.   Kada sud ili nadležno tijelo razmatra smještaj djeteta u drugoj državi članici, najprije dobiva pristanak nadležnog tijela u toj drugoj državi članici. U tu svrhu središnje tijelo države članice koja podnosi zahtjev središnjem tijelu zamoljene države članice u kojoj dijete treba biti smješteno šalje zahtjev za pristanak koji uključuje izvješće o djetetu i razloge za predloženi smještaj ili pružanje skrbi, informacije o svim razmatranim načinima financiranja te sve druge informacije koje smatra relevantnima poput očekivanog trajanja smještaja.

2.   Stavak 1. ne primjenjuje se ako dijete treba biti smješteno kod roditelja.

Države članice mogu odlučiti da njihov pristanak u skladu sa stavkom 1. nije potreban za smještaj kod određenih kategorija bliskih srodnika osim roditelja unutar njihova državnog područja. Komisiju se obavješćuje o tim kategorijama u skladu s člankom 103.

3.   Središnje tijelo druge države članice može obavijestiti sud ili nadležno tijelo koje razmatra smještaj djeteta o posebnoj povezanosti djeteta s tom državom članicom. Time se ne utječe na nacionalno pravo i postupak države članice koja razmatra smještaj.

4.   Uz zahtjev i sva dodatna pismena iz stavka 1. prilaže se prijevod na službeni jezik zamoljene države članice ili, ako postoji više službenih jezika u toj državi članici, na službeni jezik ili jedan od službenih jezika mjesta u kojem se zahtjev treba provesti odnosno na bilo koji drugi jezik koji zamoljena država članica izričito prihvaća. Države članice obavješćuju Komisiju o tom prihvaćanju u skladu s člankom 103.

5.   Država članica koja podnosi zahtjev može naložiti ili dogovoriti smještaj iz stavka 1. tek nakon što je nadležno tijelo zamoljene države članice pristalo na smještaj.

6.   Osim ako je to nemoguće zbog iznimnih okolnosti, odluka o dodjeli ili uskraćivanju pristanka šalje se središnjem tijelu koje podnosi zahtjev najkasnije tri mjeseca od primitka zahtjeva.

7.   Postupak za dobivanje pristanka uređen je nacionalnim pravom zamoljene države članice.

8.   Ovim se člankom ne sprečava središnja tijela ili nadležna tijela da sklapaju ili održavaju postojeće sporazume ili aranžmane sa središnjim tijelima ili nadležnim tijelima jedne države članice ili više njih, kojima se pojednostavnjuje postupak savjetovanja za dobivanje pristanka u međusobnim odnosima.

Članak 83.

Troškovi središnjih tijela

1.   Pomoć koju pružaju središnja tijela u skladu s ovom Uredbom besplatna je.

2.   Svako središnje tijelo pokriva svoje troškove nastale pri primjeni ove Uredbe.

Članak 84.

Sastanci središnjih tijela

1.   Kako bi se olakšala primjena ove Uredbe, središnja tijela redovito se sastaju.

2.   Sastanke središnjih tijela saziva ponajprije Komisija u okviru Europske pravosudne mreže u građanskim i trgovačkim stvarima u skladu s Odlukom 2001/470/EZ.

POGLAVLJE VI.

OPĆE ODREDBE

Članak 85.

Područje primjene

Ovo se poglavlje primjenjuje na obradu zahtjevâ na temelju poglavlja od III. do V.

Članak 86.

Suradnja i komunikacija među sudovima

1.   Za potrebe ove Uredbe sudovi mogu međusobno izravno surađivati i komunicirati ili izravno tražiti informacije jedni od drugih pod uvjetom da se u takvoj komunikaciji poštuju postupovna prava strana u postupku i povjerljivost informacija.

2.   Suradnja iz stavka 1. može se provoditi bilo kojim sredstvima koja sud smatra prikladnima. Ona može osobito uključivati:

(a)

komunikaciju za potrebe članaka 12. i 13.;

(b)

informacije u skladu s člankom 15.;

(c)

informacije o postupcima u tijeku za potrebe članka 20.;

(d)

komunikaciju za potrebe poglavlja od III. do V.

Članak 87.

Prikupljanje i prijenos informacija

1.   Zamoljeno središnje tijelo sudu, nadležnom tijelu u svojoj državi članici ili bilo kojem posredniku prema potrebi u skladu s nacionalnim pravom i postupkom prosljeđuje sve zahtjeve ili informacije sadržane u njima u vezi sa stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću ili o međunarodnoj otmici djece na temelju ove Uredbe.

2.   Svaki posrednik, sud ili nadležno tijelo kojem su u okviru ove Uredbe proslijeđene informacije iz stavka 1. može se njima služiti samo za potrebe ove Uredbe.

3.   Posrednik, sud ili nadležno tijelo koje u zamoljenoj državi raspolaže informacijama potrebnima za provedbu zahtjeva na temelju ove Uredbe ili je nadležno za njihovo prikupljanje dostavlja te informacije zamoljenom središnjem tijelu, na njegov zahtjev, u slučajevima kada zamoljeno središnje tijelo nema izravan pristup njima.

4.   Zamoljeno središnje tijelo informacije dobivene u skladu s ovim člankom, prema potrebi, prosljeđuje središnjem tijelu koje podnosi zahtjev u skladu s nacionalnim pravom i postupkom.

Članak 88.

Obavješćivanje ispitanika

Ako postoji rizik da to može utjecati na učinkovitu provedbu zahtjeva na temelju ove Uredbe za koji su proslijeđene informacije, obveza obavješćivanja ispitanika iz članka 14. stavaka od 1. do 4. Uredbe (EU) 2016/679 može se odgoditi do provedbe zahtjeva.

Članak 89.

Neobjavljivanje informacija

1.   Središnje tijelo, sud ili nadležno tijelo ne otkriva niti potvrđuje informacije koje su prikupljene ili proslijeđene za potrebe poglavlja od III. do VI. ako utvrdi da bi se time moglo ugroziti zdravlje, sigurnost ili slobodu djeteta ili druge osobe.

2.   Utvrdi li se u jednoj državi članici takav slučaj, središnja tijela, sudovi i nadležna tijela ostalih država članica uzimaju to u obzir, posebno u slučajevima nasilja u obitelji.

3.   Ničim se iz ovog članka ne onemogućuje prikupljanje i prijenos informacija od strane središnjih tijela, sudova i nadležnih tijela i između njih u mjeri u kojoj je to potrebno za izvršenje obveza iz poglavlja od III. do VI.

Članak 90.

Legalizacija ili druge slične formalnosti

U okviru ove Uredbe ne zahtijeva se legalizacija ni bilo koja druga slična formalnost.

Članak 91.

Jezici

1.   Ne dovodeći u pitanje članak 55. stavak 2. točku (a), kada se na temelju ove Uredbe zahtijeva prijevod ili transliteracija, prevodi se ili transliterira na službeni jezik predmetne države članice ili, ako ta država članica ima više službenih jezika, na službeni jezik ili jedan od službenih jezika sudskog postupka u mjestu u kojem se poziva na odluku donesenu u drugoj državi članici ili u kojem je podnesen zahtjev, u skladu s pravom te države članice.

2.   Prijevodi ili transliteracije prevodivog sadržaja rubrika za slobodan unos teksta potvrda iz članaka 29., 36., 47., 49. i 66. mogu se izvršiti na neki drugi službeni jezik ili jezike institucija Europske unije koje je predmetna država članica navela kao prihvatljive u skladu s člankom 103.

3.   Država članica obavješćuje Komisiju o službenom jeziku ili jezicima institucija Europske unije, koji nije njezin vlastiti jezik, na kojima prihvaća obavijesti upućene središnjim tijelima.

4.   Svaki prijevod koji se zahtijeva za potrebe poglavljâ III. i IV. obavlja osoba koja je ovlašteni prevoditelj u jednoj od država članica.

POGLAVLJE VII.

DELEGIRANI AKTI

Članak 92.

Izmjene priloga

Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 93. u pogledu izmjene priloga od I. do IX. kako bi se te priloge ažuriralo ili u njih unijelo tehničke izmjene.

Članak 93.

Izvršavanje delegiranja ovlasti

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 92. dodjeljuje se Komisiji na neodređeno vrijeme počevši od 22. srpnja 2019.

3.   Vijeće u svakom trenutku može opozvati delegiranje ovlasti iz članka 92. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.

5.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga priopćuje Vijeću.

6.   Delegirani akt donesen na temelju članka 92. stupa na snagu samo ako Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Vijeću na njega ne podnese nikakav prigovor ili ako je prije isteka tog roka Vijeće obavijestilo Komisiju da neće podnijeti prigovor. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Vijeća.

7.   Komisija obavješćuje Europski parlament o donošenju delegiranih akata, o bilo kojem prigovoru u vezi s njima ili o opozivu delegiranja ovlasti od strane Vijeća.

POGLAVLJE VIII.

ODNOSI PREMA DRUGIM INSTRUMENTIMA

Članak 94.

Odnosi prema drugim instrumentima

1.   Podložno odredbama iz stavka 2. ovog članka i članaka od 95. do 100., ova Uredba, među državama članicama, zamjenjuje konvencije koje postoje u trenutku stupanja na snagu Uredbe (EZ) br. 2201/2003, koje su sklopljene između dviju ili više država članica, a odnose se na stvari koje se uređuju ovom Uredbom.

2.   Finska i Švedska imale su, u skladu s člankom 59. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 2201/2003 i podložno uvjetima iz točaka (b) i (c) te odredbe, mogućnost izjaviti da se Konvencija od 6. veljače 1931. između Danske, Finske, Islanda, Norveške i Švedske, koja sadržava odredbe međunarodnog privatnog prava o braku, posvajanju i skrbništvu, zajedno sa Završnim protokolom uz tu konvenciju, primjenjuje, u cijelosti ili djelomično, u njihovim međusobnim odnosima, umjesto pravila koje te uredbe. Njihove izjave objavljene su u Službenom listu Europske unije kao prilog Uredbi (EZ) br. 2201/2003. Spomenute države članice mogu ih, u cijelosti ili djelomično, u svakom trenutku povući.

3.   Pravila o nadležnosti u bilo kakvom budućem sporazumu koji sklope države članice iz stavka 2., a odnose se na stvari koje se uređuju ovom Uredbom, moraju biti u skladu s onima utvrđenima ovom Uredbom.

4.   Poštuje se načelo zabrane diskriminacije na temelju državljanstva između građana Unije.

5.   Odluke donesene u bilo kojoj od nordijskih država koje su podnijele izjavu iz stavka 2., na sudu čija nadležnost odgovara onoj koja je utvrđena u poglavlju II., priznaju se i izvršavaju u drugim državama članicama prema pravilima koja su utvrđena u odjeljku 1. poglavlja IV.

6.   Države članice Komisiji šalju:

(a)

presliku sporazumâ i objedinjenih zakona kojima se provode ti sporazumi iz stavka 3.;

(b)

svako otkazivanje ili izmjene sporazumâ i objedinjenih zakona iz stavaka 2. i 3.

Takve se informacije objavljuju u Službenom listu Europske unije.

Članak 95.

Odnos prema određenim multilateralnim konvencijama

U odnosima između država članica ova Uredba ima prednost pred sljedećim konvencijama u onoj mjeri u kojoj se one odnose na stvari uređene ovom Uredbom:

(a)

Haaška konvencija od 5. listopada 1961. o ovlastima tijela i primjenjivom pravu s obzirom na zaštitu maloljetnika;

(b)

Luksemburška konvencija od 8. rujna 1967. o priznavanju odluka koje se odnose na valjanost brakova;

(c)

Haaška konvencija od 1. lipnja 1970. o priznavanju razvoda i zakonskim rastavama;

(d)

Europska konvencija od 20. svibnja 1980. o priznavanju i izvršenju odluka koje se odnose na skrb nad djecom i ponovnoj uspostavi skrbništva nad djecom.

Članak 96.

Odnos prema Haškoj konvenciji iz 1980.

Ako je dijete protupravno odvedeno u državu članicu ili se protupravno zadržava u državi članici koja nije država članica u kojoj je dijete imalo uobičajeno boravište neposredno prije protupravnog odvođenja ili zadržavanja, odredbe Haške konvencije iz 1980. nastavljaju se primjenjivati kako su nadopunjene odredbama poglavlja III. i VI. ove Uredbe. Ako se odluka kojom se nalaže povratak djeteta u skladu s Haškom konvencijom iz 1980. donesena u državi članici mora priznati i izvršiti u drugoj državi članici nakon naknadnog protupravnog odvođenja ili zadržavanja djeteta, primjenjuje se poglavlje IV.

Članak 97.

Odnos prema Haškoj konvenciji iz 1996.

1.   Kad je riječ o odnosu prema Haškoj konvenciji iz 1996., ova se Uredba primjenjuje:

(a)

podložno stavku 2. ovog članka, ako dijete o kojem je riječ ima uobičajeno boravište na državnom području države članice;

(b)

kad je riječ o priznavanju i izvršenju odluke koju je donio sud jedne države članice na državnom području druge države članice, čak i ako dijete o kojem je riječ ima uobičajeno boravište na državnom području države koja je ugovorna stranka navedene konvencije i u kojoj se ova Uredba ne primjenjuje.

2.   Neovisno o stavku 1.,

(a)

ako su se stranke dogovorile o nadležnosti suda države stranke Haške konvencije iz 1996. u kojoj se ova Uredba ne primjenjuje, primjenjuje se članak 10. te konvencije;

(b)

kad je riječ o prijenosu nadležnosti između suda države članice i suda države stranke Haške konvencije iz 1996. u kojoj se ova Uredba ne primjenjuje, primjenjuju se članci 8. i 9. te konvencije;

(c)

ako je postupak koji se odnosi na roditeljsku odgovornost pokrenut pred sudom države stranke Haške konvencije iz 1996. u kojoj se ova Uredba ne primjenjuje u trenutku kad se pred sudom države članice pokreće postupak koji se odnosi na isto dijete i isti predmet, primjenjuje se članak 13. te konvencije.

Članak 98.

Opseg pravnog učinka

1.   Sporazumi i konvencije iz članaka od 94. do 97. i dalje proizvode pravni učinak u odnosu na stvari koje se ne uređuju ovom Uredbom.

2.   Konvencije iz članaka od 95. do 97. ove Uredbe, posebno Haške konvencije iz 1980. i 1996., i dalje proizvode pravni učinak među državama članicama koje su njihove stranke, u skladu s člancima od 95. do 97. ove Uredbe.

Članak 99.

Ugovori sa Svetom Stolicom

1.   Ova se Uredba primjenjuje ne dovodeći u pitanje Međunarodni ugovor (konkordat) između Svete Stolice i Portugala, potpisan u Vatikanu 18. svibnja 2004.

2.   Bilo kakva odluka o nevaljanosti braka, donesena u skladu s Ugovorom iz stavka 1., priznaje se u državama članicama pod uvjetima iz poglavlja IV. odjeljka 1. pododjeljka 1.

3.   Odredbe iz stavaka 1. i 2. primjenjuju se i na sljedeće međunarodne ugovore sa Svetom Stolicom:

(a)

„Lateranski ugovor” od 11. veljače 1929. između Italije i Svete Stolice, izmijenjen sporazumom s dodatnim protokolom potpisanim u Rimu 18. veljače 1984.;

(b)

Sporazum između Svete Stolice i Španjolske o pravnim pitanjima od 3. siječnja 1979.;

(c)

Sporazum između Svete Stolice i Malte o priznavanju građanskih učinaka crkvenih brakova i odluka crkvenih vlasti i sudova o tim brakovima od 3. veljače 1993., uključujući Protokol o primjeni s istim datumom te treći Dodatni protokol od 27. siječnja 2014.

4.   Priznavanje odluka iz stavka 2. može u Španjolskoj, Italiji ili Malti podlijegati istim postupcima i provjerama koji su primjenjivi na odluke crkvenih sudova donesene u skladu s međunarodnim ugovorima sklopljenima sa Svetom Stolicom iz stavka 3.

5.   Države članice Komisiji šalju:

(a)

presliku ugovorâ iz stavaka 1. i 3.;

(b)

svaki otkaz ili izmjenu tih ugovora.

POGLAVLJE IX.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 100.

Prijelazne odredbe

1.   Ova Uredba primjenjuje se samo na pokrenute sudske postupke, na autentične isprave koje su službeno sastavljene ili upisane u registar te na sporazume upisane u registar 1. kolovoza 2022. ili nakon tog datuma.

2.   Uredba (EZ) br. 2201/2003 i dalje se primjenjuje na odluke donesene u sudskim postupcima koji su pokrenuti, na autentične isprave koje su službeno sastavljene ili upisane u registar te na sporazume koji su postali izvršivi u državi članici sklapanja prije 1. kolovoza 2022., a obuhvaćeni su područjem primjene te uredbe.

Članak 101.

Praćenje i evaluacija

1.   Komisija do 2. kolovoza 2032. Europskome parlamentu, Vijeću i Europskome gospodarskom i socijalnom odboru podnosi izvješće o ex post evaluaciji ove Uredbe potkrijepljeno informacijama koje joj dostavljaju države članice. Uz to izvješće prilaže se, prema potrebi, zakonodavni prijedlog.

2.   Počevši od 2. kolovoza 2025. države članice pružaju Komisiji, na zahtjev i ako je moguće, informacije koje su relevantne za evaluaciju funkcioniranja i primjene ove Uredbe o sljedećem:

(a)

broju odluka u bračnim sporovima ili u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću u kojima se nadležnost temeljila na razlozima utvrđenima u ovoj Uredbi;

(b)

u odnosu na zahtjeve za izvršenje odluke kako je navedeno u članku 28. stavku 1., broju predmeta u kojima se izvršenje nije provelo unutar šest tjedana od trenutka pokretanja postupka izvršenja;

(c)

broju zahtjeva za odbijanje priznavanja odluke u skladu s člankom 40. i broju predmeta u kojima je odobreno odbijanje priznavanja;

(d)

broju zahtjeva za odbijanje izvršenja odluke u skladu s člankom 58. i broju predmeta u kojima je odobreno odbijanje izvršenja;

(e)

broju pravnih lijekova uloženih u skladu s člankom 61. odnosno 62.

Članak 102.

Države članice s dva ili više pravnih sustava

U odnosu na državu članicu u kojoj se na stvari uređene ovom Uredbom primjenjuju dva ili više pravnih sustava ili skupova pravila u različitim teritorijalnim jedinicama:

(a)

svako upućivanje na uobičajeno boravište u toj državi članici podrazumijeva upućivanje na uobičajeno boravište u teritorijalnoj jedinici;

(b)

svako upućivanje na državljanstvo podrazumijeva upućivanje na teritorijalnu jedinicu koja je utvrđena pravom te države članice;

(c)

svako upućivanje na tijelo države članice podrazumijeva upućivanje na tijelo teritorijalne jedinice o kojoj je riječ u toj državi članici;

(d)

svako upućivanje na pravila zamoljene države članice podrazumijeva upućivanje na pravila teritorijalne jedinice u kojoj se utvrđuje nadležnost te zahtijeva priznavanje ili izvršenje.

Članak 103.

Informacije koje treba dostaviti Komisiji

1.   Države članice obavješćuju Komisiju o sljedećem:

(a)

svim tijelima iz članka 2. stavka 2. točke 2. podtočke (b) i točke 3. te članka 74. stavka 2.

(b)

sudovima i tijelima nadležnima za izdavanje potvrda iz članka 36. stavka 1. i članka 66. te sudovima nadležnima za ispravak potvrda iz članka 37. stavka 1., članka 48. stavka 1., članka 49. i članka 66. stavka 3. u vezi s člankom 37. stavkom 1.;

(c)

sudovima iz članka 30. stavka 3., članka 52., članka 40. stavka 1., članka 58. stavka 1. i članka 62. te o tijelima i sudovima iz članka 61. stavka 2.;

(d)

tijelima nadležnima za izvršenje iz članka 52.;

(e)

pravnim sredstvima iz članaka 61. i 62.;

(f)

nazivima, adresama i sredstvima za komunikaciju središnjih tijela određenih u skladu s člankom 76.;

(g)

kategorijama bliskih srodnika iz članka 82. stavka 2., ako je primjenjivo;

(h)

jezicima koji su prihvatljivi za komuniciranje sa središnjim tijelima u skladu s člankom 91. stavkom 3.;

(i)

jezicima koji su prihvatljivi za prijevode u skladu s člankom 80. stavkom 3., člankom 81. stavkom 2., člankom 82. stavkom 4. i člankom 91. stavkom 2.

2.   Države članice Komisiji dostavljaju informacije iz stavka 1. do 23. travnja 2021.

3.   Države članice Komisiji dostavljaju sve promjene informacija iz stavka 1.

4.   Komisija osigurava da informacije iz stavka 1. budu dostupne javnosti putem odgovarajućih sredstava, među ostalim putem europskog portala e-pravosuđe.

Članak 104.

Stavljanje izvan snage

1.   Podložno članku 100. stavku 2. ove Uredbe, Uredba (EZ) br. 2201/2003 stavlja se izvan snage od 1. kolovoza 2022.

2.   Upućivanja na uredbu stavljenu izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Uredbu i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom iz Priloga X.

Članak 105.

Stupanje na snagu

1.   Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

2.   Ova Uredba primjenjuje se od 1. kolovoza 2022, osim članaka 92., 93. i 103., koji se primjenjuju od 22. srpnja 2019.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama u skladu s Ugovorima.

Sastavljeno u Luxembourgu 25. lipnja 2019.

Za Vijeće

Predsjednik

A. ANTON


(1)  Mišljenje od 18. siječnja 2018. (SL C 458, 19.12.2018., str. 499.) i mišljenje od 14. ožujka 2019. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(2)  Mišljenje od 26. siječnja 2017. (SL C 125, 21.4.2017., str. 46.).

(3)  Uredba Vijeća (EZ) br. 2201/2003 od 27. studenoga 2003. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1347/2000 (SL L 338, 23.12.2003., str. 1.).

(4)  Uredba (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (SL L 351, 20.12.2012., str. 1.).

(5)  Uredba Vijeća (EZ) br. 4/2009 od 18. prosinca 2008. o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznavanju i izvršenju sudskih odluka te suradnji u stvarima koje se odnose na obvezu uzdržavanja (SL L 7, 10.1.2009., str. 1.).

(6)  Uredba (EZ) br. 1393/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. studenoga 2007. o dostavi, u državama članicama, sudskih i izvansudskih pismena u građanskim ili trgovačkim stvarima („dostava pismena”), i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1348/2000 (SL L 324, 10.12.2007., str. 79.).

(7)  Uredba Vijeća (EZ) br. 1206/2001 od 28. svibnja 2001. o suradnji između sudova država članica u izvođenju dokaza u građanskim ili trgovačkim stvarima (SL L 174, 27.6.2001., str. 1.).

(8)  Odluka Vijeća 2001/470/EZ od 28. svibnja 2001. o uspostavi Europske pravosudne mreže u građanskim i trgovačkim stvarima (SL L 174, 27.6.2001., str. 25.).

(9)  Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL L 119, 4.5.2016., str. 1.).

(10)  SL L 123, 12.5.2016., str. 1.

(11)  SL C 221, 16.7.1998., str. 1.

(12)  Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka (SL L 8, 12.1.2001., str. 1.).

(13)  SL C 120, 6.4.2018., str. 18.


PRILOG I.

POTVRDA KOJU IZDAJE SUD SLIJEDOM ODLUKE O ODBIJANJU POVRATKA DJETETA U DRUGU DRŽAVU ČLANICU, KOJA SE TEMELJI ISKLJUČIVO NA ČLANKU 13. STAVKU 1. TOČKI (B) I/ILI ČLANKU 13. STAVKU 2. HAŠKE KONVENCIJE IZ 1980. (1)

(članak 29. stavak 2. Uredbe Vijeća (EU) 2019/1111 (2))

Informacije namijenjene osobama koje primaju ovu potvrdu za potrebe članka 29. stavka 5. Uredbe

Ako na datum odluke o odbijanju povratka djeteta, naveden u točki 3., još nije u tijeku postupak o meritumu prava na skrb u državi članici u kojoj je dijete imalo uobičajeno boravište neposredno prije protupravnog odvođenja ili zadržavanja, možete pokrenuti postupak pred sudom u toj državi podnošenjem zahtjeva koji se odnosi na meritum prava na skrb u skladu s člankom 29. stavkom 5. Uredbe.

Ako je u roku od tri mjeseca od obavijesti o odluci o odbijanju povratka djeteta postupak pokrenut pred sudom, svaka odluka koja proizlazi iz tog postupka, a odnosi se na meritum prava na skrb te podrazumijeva povratak djeteta u tu državu članicu, bit će izvršiva u bilo kojoj drugoj državi članici u skladu s člankom 29. stavkom 6. Uredbe, bez potrebe za ikakvim posebnim postupkom i bez mogućnosti protivljenja njezinu priznavanju, osim ako i u mjeri u kojoj se utvrdi da je nespojiva s odlukom iz članka 50. Uredbe, pod uvjetom da je za tu odluku izdana potvrda u skladu s člankom 47. Ako je postupak pokrenut pred sudom nakon isteka tri mjeseca ili ako uvjeti za izdavanje potvrde u skladu s člankom 47. Uredbe nisu ispunjeni, odluka o meritumu prava na skrb koja iz toga proizlazi bit će priznata i izvršena u drugim državama članicama u skladu s poglavljem IV. odjeljkom 1. Uredbe.

Stranka koja pokreće postupak pred sudom države članice u kojoj je dijete imalo uobičajeno boravište neposredno prije njegova protupravnog odvođenja ili zadržavanja podnosi sljedeća pismena tom sudu:

(a)

presliku odluke o odbijanju povratka djeteta;

(b)

ovu potvrdu; i

(c)

ako je primjenjivo, prijepis, sažetak ili zapisnik sa saslušanja kako je navedeno u točki 4.1.

Informacije namijenjene sudu koji prima ovu potvrdu za potrebe članka 29. stavka 3. Uredbe (3)

Ova potvrda izdana je jer je dijete navedeno u točki 5. protupravno odvedeno u državu članicu suda koji je izdao tu potvrdu ili je to dijete u toj državi članici protupravno zadržano. Postupak za povratak djeteta (djece) na temelju Haške konvencije iz 1980. pokrenut je zbog tvrdnje osobe navedene u točki 6.1. da su odvođenje ili zadržavanje djeteta (djece) u suprotnosti s pravom na skrb te da se u trenutku odvođenja ili zadržavanja to pravo stvarno ostvarivalo, bilo zajednički ili samostalno, ili bi bilo ostvarivano da nije bilo odvođenja ili zadržavanja u skladu s Haškom konvencijom iz 1980. Taj je sud povratak djeteta, ili više djece, koja su predmet postupka odbio isključivo na temelju članka 13. stavka 1. točke (b) i/ili članka 13. stavka 2. Haške konvencije iz 1980.

Ako je postupak o meritumu prava na skrb već u tijeku u državi članici u kojoj je dijete imalo uobičajeno boravište neposredno prije protupravnog odvođenja ili zadržavanja u trenutku u kojem je taj sud donio odluku navedenu u točki 3., a kojom se povratak djeteta odbija isključivo na temelju članka 13. stavka 1. točke (b) i/ili članka 13. stavka 2. Haške konvencije iz 1980., taj sud, prema članku 29. stavku 3. Uredbe, ako je upoznat s postojanjem tog postupka, u roku od mjesec dana od datuma svoje odluke, izravno ili putem središnjih tijela, dostavlja sljedeća pismena sudu pred kojim je pokrenut postupak o meritumu prava na skrb:

(a)

presliku svoje odluke o odbijanju povratka djeteta;

(b)

ovu potvrdu; i

(c)

ako je primjenjivo, prijepis, sažetak ili zapisnik sa saslušanja kako je navedeno u točki 4.1. te sva druga pismena iz točke 4.2. koja taj sud smatra relevantnima.

Sud pred kojim je pokrenut postupak o meritumu prava na skrb može, prema potrebi, zahtijevati od stranke da dostavi prijevod ili transliteraciju, u skladu s člankom 91. Uredbe, odluke i svih drugih pismena priloženih ovoj potvrdi (članak 29. stavak 4. Uredbe).

1.   DRŽAVA ČLANICA PODRIJETLA ODLUKE O ODBIJANJU POVRATKA DJETETA (DJECE)* (4)

Belgija (BE)

Bugarska (BG)

Češka (CZ)

Njemačka (DE)

Estonija (EE)

Irska (IE)

Grčka (EL)

Španjolska (ES)

Francuska (FR)

Hrvatska (HR)

Italija (IT)

Cipar (CY)

Latvija (LV)

Litva (LT)

Luksemburg (LU)

Mađarska (HU)

Malta (MT)

Nizozemska (NL)

Austrija (AT)

Poljska (PL)

Portugal (PT)

Rumunjska (RO)

Slovenija (SI)

Slovačka (SK)

Finska (FI)

Švedska (SE)

Ujedinjena Kraljevina (UK)

2.   SUD KOJI JE DONIO ODLUKU I IZDAJE POTVRDU*

2.1.

Naziv*

2.2.

Adresa*

2.3.

Telefon / telefaks / e-pošta*

3.   ODLUKA*

3.1.

Datum (dd/mm/gggg)*

3.2.

Referentni broj*

4.   DODATNA PISMENA (KOJA SE MOGU PODIJELITI SA STRANKAMA)*

4.1.   Prijepis, sažetak ili zapisnik sa saslušanja*

4.1.1.

Da

4.1.2.

Ne

4.2.   Sva druga pismena koja sud smatra relevantnima* (5)

4.2.1.

Da (molimo navesti):

4.2.2.

Ne

5.   DIJETE KOJE (DJECA KOJU) (6) PREMA ODLUCI NE TREBA VRATITI*

5.1.   Dijete 1*

5.1.1.

Prezime(na)*

5.1.2.

Ime(na)*

5.1.3.

Datum rođenja (dd/mm/gggg)*

5.1.4.

Mjesto rođenja (ako je poznato)

5.1.5.

Osobni identifikacijski broj ili broj socijalnog osiguranja (ako je primjenjivo i poznato)

5.2.   Dijete 2

5.2.1.

Prezime(na)

5.2.2.

Ime(na)

5.2.3.

Datum rođenja (dd/mm/gggg)

5.2.4.

Mjesto rođenja (ako je poznato)

5.2.5.

Osobni identifikacijski broj ili broj socijalnog osiguranja (ako je primjenjivo i poznato)

5.3.   Dijete 3

5.3.1.

Prezime(na)

5.3.2.

Ime(na)

5.3.3.

Datum rođenja (dd/mm/gggg)

5.3.4.

Mjesto rođenja (ako je poznato)

5.3.5.

Osobni identifikacijski broj ili broj socijalnog osiguranja (ako je primjenjivo i poznato)

6.   OSOBE (7) NA KOJE SE ODNOSI POSTUPAK POVRATKA*

6.1.   Osoba koja je zatražila povratak djeteta (djece)*

6.1.1.

Fizička osoba

6.1.1.1.

Prezime(na)

6.1.1.2.

Ime(na)

6.1.1.3.

Datum rođenja (dd/mm/gggg)

6.1.1.4.

Mjesto rođenja (ako je poznato)

6.1.1.5.

Osobni identifikacijski broj ili broj socijalnog osiguranja (ako je primjenjivo i poznato)

6.1.1.6.

Adresa (ako je poznata)

6.1.1.6.1.

kako je navedeno u odluci …

6.1.1.6.2.

sve dodatne informacije (primjerice o drugoj trenutačnoj adresi) …

6.1.2.

Pravna osoba, institucija ili drugo tijelo

6.1.2.1.

Puni naziv

6.1.2.2.

Identifikacijski broj (ako je primjenjivo i poznato)

6.1.2.3.

Adresa (ako je poznata)

6.2.   Protustranka*

6.2.1.

Fizička osoba

6.2.1.1.

Prezime(na)

6.2.1.2.

Ime(na)

6.2.1.3.

Datum rođenja (dd/mm/gggg)

6.2.1.4.

Mjesto rođenja (ako je poznato)

6.2.1.5.

Osobni identifikacijski broj ili broj socijalnog osiguranja (ako je primjenjivo i poznato)

6.2.1.6.

Adresa (ako je poznata)

6.2.1.6.1.

kako je navedeno u odluci …

6.2.1.6.2.

sve dodatne informacije (primjerice o drugoj trenutačnoj adresi) …

6.2.2.

Pravna osoba, institucija ili drugo tijelo

6.2.2.1.

Puni naziv

6.2.2.2.

Identifikacijski broj (ako je primjenjivo i poznato)

6.2.2.3.

Adresa (ako je poznata)

7.   ODLUKA O ODBIJANJU POVRATKA DJETETA (DJECE) (8) U DRUGU DRŽAVU ČLANICU TEMELJI SE ISKLJUČIVO NA JEDNOJ OD SLJEDEĆIH ODREDABA ILI OBJEMA SLJEDEĆIM ODREDBAMA*

7.1.   Dijete 1*

7.1.1.

članak 13. stavak 1. točka (b) Haške konvencije iz 1980.

7.1.2.

članak 13. stavak 2. Haške konvencije iz 1980.

7.2.   Dijete 2

7.2.1.

članak 13. stavak 1. točka (b) Haške konvencije iz 1980.

7.2.2.

članak 13. stavak 2. Haške konvencije iz 1980.

7.3.   Dijete 3

7.3.1.

članak 13. stavak 1. točka (b) Haške konvencije iz 1980.

7.3.2.

članak 13. stavak 2. Haške konvencije iz 1980.

8.   NA DATUM ODLUKE IZ TOČKE 3. POSTUPAK O MERITUMU PRAVA NA SKRB VEĆ JE U TIJEKU U DRŽAVI ČLANICI U KOJOJ JE DIJETE IMALO UOBIČAJENO BORAVIŠTE NEPOSREDNO PRIJE PROTUPRAVNOG ODVOĐENJA ILI ZADRŽAVANJA*

8.1.   Ne

8.2.   Nije poznato sudu

8.3.   Da

8.3.1.

Sud pred kojim je pokrenut postupak o meritumu prava na skrb

8.3.1.1.

Naziv

8.3.1.2.

Adresa (ako je poznata)

8.3.1.3.

Telefon / telefaks / e-pošta (ako je poznato)

8.3.2.

Referentni broj (ako je poznat)

8.3.3.

Stranka 1 (9)

8.3.3.1.

Fizička osoba

8.3.3.1.1.

Prezime(na)

8.3.3.1.2.

Ime(na)

8.3.3.2.

Pravna osoba, institucija ili drugo tijelo

8.3.3.2.1.

Puni naziv

8.3.4.

Stranka 2

8.3.4.1.

Fizička osoba

8.3.4.1.1.

Prezime(na)

8.3.4.1.2.

Ime(na)

8.3.4.2.

Pravna osoba, institucija ili drugo tijelo

8.3.4.2.1.

Puni naziv

8.3.5.

Dotično dijete (djeca) (10), kako je navedeno u točki 5.:

8.3.5.1.

Dijete 1

8.3.5.2.

Dijete 2

8.3.5.3.

Dijete 3

9.   ODLUKA O ODBIJANJU POVRATKA DJETETA (DJECE) PRIOPĆENA JE SLJEDEĆIM OSOBAMA:*

9.1.   Osoba 1 kako je navedeno u točki 6.1.*

9.1.1.

Ne

9.1.2.

Nije poznato sudu

9.1.3.

Da

9.1.3.1.

Datum obavijesti (dd/mm/gggg)

9.1.3.2.

Odluka je priopćena na sljedećim jezicima:

BG

ES

CS

DE

ET

EL

EN

FR

GA

HR

IT

LV

LT

HU

MT

NL

PL

PT

RO

SK

SL

FI

SV

 

9.2.   Osoba 2 kako je navedeno u točki 6.2.*

9.2.1.

Ne

9.2.2.

Nije poznato sudu

9.2.3.

Da

9.2.3.1.

Datum obavijesti (dd/mm/gggg)

9.2.3.2.

Odluka je priopćena na sljedećim jezicima:

BG

ES

CS

DE

ES

EL

EN

FR

GA

HR

IT

LV

LT

HU

MT

NL

PL

PT

RO

SK

SL

FI

SV

 

10.   U INFORMATIVNE SVRHE: PODUZETE SU MJERE KAKO BI SE OSIGURAO KONTAKT IZMEĐU DJETETA (DJECE) I OSOBE KOJA JE ZATRAŽILA POVRATAK DJETETA (DJECE) NA TEMELJU ČLANKA 27. STAVKA 2. UREDBE*

10.1.

Ne

10.2.

Da

10.2.1.

Ako da, molimo priložiti presliku ili sažetak odluke.

Ako su priloženi dodatni listovi, molimo navesti broj stranica: …

Sastavljeno u … dana (dd/mm/gggg)

Potpis i/ili pečat


(1)  Haška konvencija od 25. listopada 1980. o građanskopravnim vidovima međunarodne otmice djece (Haška konvencija iz 1980.).

(2)  Uredba Vijeća (EU) 2019/1111 od 25. lipnja 2019. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću te o međunarodnoj otmici djece (SL L 178, 2.7.2019., str. 1.) („Uredba”).

(3)  Ako stranka postupak o meritumu prava na skrb u skladu s člankom 29. stavkom 5. Uredbe u državi članici u kojoj je dijete imalo uobičajeno boravište neposredno prije njegova protupravnog odvođenja ili zadržavanja pokrene nakon što je taj sud donio odluku navedenu u točki 3., molimo vidjeti odjeljak „Informacije namijenjene osobama koje primaju ovu potvrdu za potrebe članka 29. stavka 5. Uredbe”.

(4)  Obavezno ispuniti polja označena s (*).

(5)  Ispuniti samo za potrebe članka 29. stavka 3. Uredbe.

(6)  Ako se radi o više od troje djece, molimo priložiti dodatan list.

(7)  Ako se radi o više od dviju osoba, molimo priložiti dodatan list.

(8)  Ako se radi o više od troje djece, molimo priložiti dodatan list.

(9)  Ako se radi o više od dviju stranaka, molimo priložiti dodatan list.

(10)  Ako se radi o više od troje djece, molimo priložiti dodatan list.


PRILOG II.

POTVRDA O ODLUKAMA U BRAČNIM SPOROVIMA

(članak 36. stavak 1. točka (a) Uredbe Vijeća (EU) 2019/1111 (1))

VAŽNO

Potvrdu izdaje, na zahtjev stranke, u vezi s odlukom o razvodu, zakonskoj rastavi ili poništaju braka, sud države članice podrijetla o kojem je Komisija obaviještena u skladu s člankom 103. Uredbe.

1.   DRŽAVA ČLANICA PODRIJETLA* (2)

Belgija (BE)

Bugarska (BG)

Češka (CZ)

Njemačka (DE)

Estonija (EE)

Irska (IE)

Grčka (EL)

Španjolska (ES)

Francuska (FR)

Hrvatska (HR)

Italija (IT)

Cipar (CY)

Latvija (LV)

Litva (LT)

Luksemburg (LU)

Mađarska (HU)

Malta (MT)

Nizozemska (NL)

Austrija (AT)

Poljska (PL)

Portugal (PT)

Rumunjska (RO)

Slovenija (SI)

Slovačka (SK)

Finska (FI)

Švedska (SE)

Ujedinjena Kraljevina (UK)

2.   SUD KOJI IZDAJE POTVRDU*

2.1.

Naziv*

2.2.

Adresa*

2.3.

Telefon / telefaks / e-pošta*

3.   SUD KOJI JE DONIO ODLUKU (ako se razlikuje)

3.1.

Naziv

3.2.

Adresa

4.   ODLUKA*

4.1.   Datum (dd/mm/gggg)*

4.2.   Referentni broj*

4.3.   Vrsta odluke*

4.3.1.

Razvod

4.3.2.

Poništaj braka

4.3.3.

Zakonska rastava

5.   PODACI O BRAKU*

5.1.   Bračni drugovi*

5.1.1.

 

5.1.1.1.

Prezime(na)*

5.1.1.2.

Ime(na)*

5.1.1.3.

Datum rođenja (dd/mm/gggg)*

5.1.1.4.

Mjesto rođenja

5.1.1.5.

Osobni identifikacijski broj ili broj socijalnog osiguranja (ako je primjenjivo i poznato)

5.1.1.6.

Adresa (ako je poznata)

5.1.1.6.1.

kako je navedeno u odluci …

5.1.1.6.2.

sve dodatne informacije (primjerice o drugoj trenutačnoj adresi) …

5.1.2.

 

5.1.2.1.

Prezime(na)*

5.1.2.2.

Ime(na)*

5.1.2.3.

Datum rođenja (dd/mm/gggg)*

5.1.2.4.

Mjesto rođenja

5.1.2.5.

Osobni identifikacijski broj ili broj socijalnog osiguranja (ako je primjenjivo i poznato)

5.1.2.6.

Adresa (ako je poznata)

5.1.2.6.1.

kako je navedeno u odluci …

5.1.2.6.2.

sve dodatne informacije (primjerice o drugoj trenutačnoj adresi) …

5.2.   Datum, zemlja i mjesto sklapanja braka*

5.2.1.

Datum (dd/mm/gggg)*

5.2.2.

Zemlja*

5.2.3.

Mjesto (ako je poznato)

6.   ODLUKA JE DONESENA U ODSUTNOSTI STRANKE*

6.1.   Ne

6.2.   Da

6.2.1.

Stranka u odsutnosti, kako je navedeno u točki … (molimo ispuniti)

6.2.2.

Toj stranci dostavljeno je pismeno kojim je pokrenut postupak ili jednakovrijedno pismeno.

6.2.2.1.

Ne

6.2.2.2.

Nije poznato sudu

6.2.2.3.

Da

6.2.2.3.1.

Datum dostave (dd/mm/gggg)

7.   PROTIV ODLUKE JE MOGUĆA UPOTREBA PRAVNOG LIJEKA NA TEMELJU PRAVA DRŽAVE ČLANICE PODRIJETLA*

7.1.

Ne

7.2.

Da

8.   DATUM OD KOJEG ODLUKA PROIZVODI PRAVNE UČINKE U DRŽAVI ČLANICI U KOJOJ JE DONESENA (dd/mm/gggg)*

9.   IMENA I PREZIMENA STRANAKA KOJE SU DOBILE PRAVNU POMOĆ U SKLADU S ČLANKOM 74. STAVKOM 1. UREDBE

9.1.   Stranka (stranke)

9.1.1.

kako je navedeno u točki 5.1.1.

9.1.2.

kako je navedeno u točki 5.1.2.

10.   TROŠKOVI POSTUPKA (3)

10.1.

Odluka se odnosi i na stvari povezane s roditeljskom odgovornošću, a informacije o troškovima postupka na temelju ove Uredbe sadržane su isključivo u potvrdi o odlukama u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću.

10.2.

Odlukom je predviđeno da (4)

… (prezime(na))

… (ime(na))

mora isplatiti

… (prezime(na))

… (ime(na))

iznos od …

euro (EUR)

bugarski lev (BGN)

hrvatska kuna (HRK)

češka kruna (CZK)

mađarska forinta (HUF)

poljski zlot (PLN)

britanska funta (GBP)

rumunjski leu (RON)

švedska kruna (SEK)

ostalo (navesti oznaku ISO):

10.3.

Sve dodatne informacije koje bi mogle biti relevantne (na primjer fiksni iznos ili postotak; dosuđene kamate; zajednički troškovi; ako je naloženo da više stranaka snosi troškove, može li se cjelokupni iznos naplatiti od bilo koje od tih stranaka): …

Sastavljeno u … dana (dd/mm/gggg)

Potpis i/ili pečat


(1)  Uredba Vijeća (EU) 2019/1111 od 25. lipnja 2019. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću te o međunarodnoj otmici djece (SL L 178, 2.7.2019., str. 1.) („Uredba”).

(2)  Obavezno ispuniti polja označena s (*).

(3)  Ova točka obuhvaća i situacije u kojima su troškovi određeni zasebnom odlukom. Sama činjenica da iznos troškova još nije utvrđen ne bi trebao spriječiti sud da izda potvrdu ako stranka želi zatražiti priznavanje materijalnog dijela odluke.

(4)  Ako je naloženo da više stranaka snosi troškove, molimo priložiti dodatan list.


PRILOG III.

POTVRDA O ODLUKAMA U STVARIMA POVEZANIMA S RODITELJSKOM ODGOVORNOŠĆU

(članak 36. stavak 1. točka (b) Uredbe Vijeća (EU) 2019/1111 (1)

VAŽNO

Potvrdu izdaje, na zahtjev stranke, u vezi s odlukom u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću, sud države članice podrijetla o kojem je Komisija obaviještena u skladu s člankom 103. Uredbe.

1.   DRŽAVA ČLANICA PODRIJETLA* (2)

Belgija (BE)

Bugarska (BG)

Češka (CZ)

Njemačka (DE)

Estonija (EE)

Irska (IE)

Grčka (EL)

Španjolska (ES)

Francuska (FR)

Hrvatska (HR)

Italija (IT)

Cipar (CY)

Latvija (LV)

Litva (LT)

Luksemburg (LU)

Mađarska (HU)

Malta (MT)

Nizozemska (NL)

Austrija (AT)

Poljska (PL)

Portugal (PT)

Rumunjska (RO)

Slovenija (SI)

Slovačka (SK)

Finska (FI)

Švedska (SE)

Ujedinjena Kraljevina (UK)

2.   SUD KOJI IZDAJE POTVRDU*

2.1.

Naziv*

2.2.

Adresa*

2.3.

Telefon / telefaks / e-pošta*

3.   SUD KOJI JE DONIO ODLUKU (ako se razlikuje)

3.1.

Naziv

3.2.

Adresa

4.   ODLUKA*

4.1.

Datum (dd/mm/gggg)*

4.2.

Referentni broj*

5.   DIJETE NA KOJE (DJECA NA KOJU) (3) SE ODNOSI ODLUKA*

5.1.   Dijete 1*

5.1.1.

Prezime(na)*

5.1.2.

Ime(na)*

5.1.3.

Datum rođenja (dd/mm/gggg)*

5.1.4.

Mjesto rođenja (ako je poznato)

5.1.5.

Osobni identifikacijski broj ili broj socijalnog osiguranja (ako je primjenjivo i poznato)

5.2.   Dijete 2

5.2.1.

Prezime(na)

5.2.2.

Ime(na)

5.2.3.

Datum rođenja (dd/mm/gggg)

5.2.4.

Mjesto rođenja (ako je poznato)

5.2.5.

Osobni identifikacijski broj ili broj socijalnog osiguranja (ako je primjenjivo i poznato)

5.3.   Dijete 3

5.3.1.

Prezime(na)

5.3.2.

Ime(na)

5.3.3.

Datum rođenja (dd/mm/gggg)

5.3.4.

Mjesto rođenja (ako je poznato)

5.3.5.

Osobni identifikacijski broj ili broj socijalnog osiguranja (ako je primjenjivo i poznato)

6.   PRAVO NA SKRB (4)

6.1.   Pravo na skrb koje je dodijeljeno na temelju odluke (5)

……

6.2.   Dodijeljeno stranci (strankama) (6)

6.2.1.

Stranka 1

6.2.1.1.

Fizička osoba

6.2.1.1.1.

Prezime(na)

6.2.1.1.2.

Ime(na)

6.2.1.1.3.

Datum rođenja (dd/mm/gggg)

6.2.1.1.4.

Mjesto rođenja (ako je poznato)

6.2.1.1.5.

Osobni identifikacijski broj ili broj socijalnog osiguranja (ako je primjenjivo i poznato)

6.2.1.1.6.

Adresa (ako je poznata)

6.2.1.1.6.1.

kako je navedeno u odluci …

6.2.1.1.6.2.

sve dodatne informacije (primjerice o drugoj trenutačnoj adresi) …

6.2.1.2.

Pravna osoba, institucija ili drugo tijelo

6.2.1.2.1.

Puni naziv

6.2.1.2.2.

Identifikacijski broj (ako je primjenjivo i poznato)

6.2.1.2.3.

Adresa (ako je poznata)

6.2.2.

Stranka 2

6.2.2.1.

Fizička osoba

6.2.2.1.1.

Prezime(na)

6.2.2.1.2.

Ime(na)

6.2.2.1.3.

Datum rođenja (dd/mm/gggg)

6.2.2.1.4.

Mjesto rođenja (ako je poznato)

6.2.2.1.5.

Osobni identifikacijski broj ili broj socijalnog osiguranja (ako je primjenjivo i poznato)

6.2.2.1.6.

Adresa (ako je poznata)

6.2.2.1.6.1.

kako je navedeno u odluci …

6.2.2.1.6.2.

sve dodatne informacije (primjerice o drugoj trenutačnoj adresi) …

6.2.2.2.

Pravna osoba, institucija ili drugo tijelo

6.2.2.2.1.

Puni naziv

6.2.2.2.2.

Identifikacijski broj (ako je primjenjivo i poznato)

6.2.2.2.3.

Adresa (ako je poznata)

6.3.   Odluka podrazumijeva predaju djeteta (djece)

6.3.1.

Ne

6.3.2.

Da

6.3.2.1.

Pojedinosti predaje koje su relevantne za izvršenje, ako nisu već navedene u točki 6.1. (primjerice, kome se dijete odnosno djeca predaju, o kojem djetetu odnosno djeci je riječ te je li posrijedi periodična ili jednokratna predaja)

……

7.   PRAVO NA KONTAKT

7.1.   Pravo na kontakt koje je dodijeljeno na temelju odluke (7)

……

7.2.   Dodijeljeno stranci (strankama) (8)

7.2.1.

Stranka 1

7.2.1.1.

Prezime(na)

7.2.1.2.

Ime(na)

7.2.1.3.

Datum rođenja (dd/mm/gggg)

7.2.1.4.

Mjesto rođenja (ako je poznato)

7.2.1.5.

Osobni identifikacijski broj ili broj socijalnog osiguranja (ako je primjenjivo i poznato)

7.2.1.6.

Adresa (ako je poznata)

7.2.1.6.1.

kako je navedeno u odluci …

7.2.1.6.2.

sve dodatne informacije (primjerice o drugoj trenutačnoj adresi) …

7.2.2.

Stranka 2

7.2.2.1.

Prezime(na)

7.2.2.2.

Ime(na)

7.2.2.3.

Datum rođenja (dd/mm/gggg)

7.2.2.4.

Mjesto rođenja (ako je poznato)

7.2.2.5.

Osobni identifikacijski broj ili broj socijalnog osiguranja (ako je primjenjivo i poznato)

7.2.2.6.

Adresa (ako je poznata)

7.2.2.6.1.

kako je navedeno u odluci …

7.2.2.6.2.

sve dodatne informacije (primjerice o drugoj trenutačnoj adresi) …

7.3.   Odluka podrazumijeva predaju djeteta (djece)

7.3.1.

Ne

7.3.2.

Da

7.3.2.1.

Pojedinosti predaje koje su relevantne za izvršenje, ako nisu već navedene u točki 7.1. (primjerice, kome se dijete odnosno djeca predaju, o kojem djetetu odnosno djeci je riječ te je li posrijedi periodična ili jednokratna predaja)

……

8.   DRUGA PRAVA U STVARIMA POVEZANIMA S RODITELJSKOM ODGOVORNOŠĆU

8.1.   Prava koja su dodijeljena na temelju odluke (9)

……

8.2.   Dodijeljena stranci (strankama) (10)

8.2.1.

Stranka 1

8.2.1.1.

Fizička osoba

8.2.1.1.1.

Prezime(na)

8.2.1.1.2.

Ime(na)

8.2.1.1.3.

Datum rođenja (dd/mm/gggg)

8.2.1.1.4.

Mjesto rođenja (ako je poznato)

8.2.1.1.5.

Osobni identifikacijski broj ili broj socijalnog osiguranja (ako je primjenjivo i poznato)

8.2.1.1.6.

Adresa (ako je poznata)

8.2.1.1.6.1.

kako je navedeno u odluci …

8.2.1.1.6.2.

sve dodatne informacije (primjerice o drugoj trenutačnoj adresi) …

8.2.1.2.

Pravna osoba, institucija ili drugo tijelo

8.2.1.2.1.

Puni naziv

8.2.1.2.2.

Identifikacijski broj (ako je primjenjivo i poznato)

8.2.1.2.3.

Adresa (ako je poznata)

8.2.2.

Stranka 2

8.2.2.1.

Fizička osoba

8.2.2.1.1.

Prezime(na)

8.2.2.1.2.

Ime(na)

8.2.2.1.3.

Datum rođenja (dd/mm/gggg)

8.2.2.1.4.

Mjesto rođenja (ako je poznato)

8.2.2.1.5.

Osobni identifikacijski broj ili broj socijalnog osiguranja (ako je primjenjivo i poznato)

8.2.2.1.6.

Adresa (ako je poznata)

8.2.2.1.6.1.

kako je navedeno u odluci …

8.2.2.1.6.2.

sve dodatne informacije (primjerice o drugoj trenutačnoj adresi) …

8.2.2.2.

Pravna osoba, institucija ili drugo tijelo

8.2.2.2.1.

Puni naziv

8.2.2.2.2.

Identifikacijski broj (ako je primjenjivo i poznato)

8.2.2.2.3.

Adresa (ako je poznata)

8.3.   Odluka podrazumijeva predaju djeteta (djece)

8.3.1.

Ne

8.3.2.

Da

8.3.2.1.

Pojedinosti predaje koje su relevantne za izvršenje, ako nisu već navedene u točki 8.1. (primjerice, kome se dijete odnosno djeca predaju, o kojem djetetu odnosno djeci je riječ te je li posrijedi periodična ili jednokratna predaja)

……

9.   ODLUKA KOJOM SE NALAŽU PRIVREMENE MJERE, UKLJUČUJUĆI ZAŠTITNE MJERE*

9.1.   Ne

9.2.   Da

9.2.1.

Opis naloženih mjera (11)

……

10.   PROTIV ODLUKE JE MOGUĆA UPOTREBA PRAVNOG LIJEKA NA TEMELJU PRAVA DRŽAVE ČLANICE PODRIJETLA*

10.1.

Ne

10.2.

Da

11.   ODLUKA JE IZVRŠIVA U DRŽAVI ČLANICI PODRIJETLA*

11.1.   U vezi s pravom na skrb kako je navedeno u točki 6.

11.1.1.

Ne

11.1.1.1.

Odluka ne sadržava izvršivu obvezu (ako je primjenjivo).

11.1.2.

Da, bez ikakvih ograničenja (molimo navesti datum (dd/mm/gggg) na koji je odluka postala izvršiva): …/…/……

11.1.3.

Da, ali samo protiv stranke (12) kako je navedeno u točki … (molimo ispuniti)

11.1.3.1.

Molimo navesti datum (dd/mm/gggg) na koji je odluka postala izvršiva protiv te stranke: …/…/……

11.1.4.

Da, ali ograničeno na sljedeće dijelove odluke (molimo navesti) …

11.1.4.1.

Molimo navesti datum (dd/mm/gggg) na koji su ti dijelovi odluke postali izvršivi: …/…/……

11.2.   U vezi s pravom na kontakt kako je navedeno u točki 7.

11.2.1.

Ne

11.2.1.1.

Odluka ne sadržava izvršivu obvezu (ako je primjenjivo).

11.2.2.

Da, bez ikakvih ograničenja (molimo navesti datum (dd/mm/gggg) na koji je odluka postala izvršiva): …/…/……

11.2.3.

Da, ali samo protiv stranke (13) kako je navedeno u točki … (molimo ispuniti)

11.2.3.1.

Molimo navesti datum (dd/mm/gggg) na koji je odluka postala izvršiva protiv te stranke: …/…/……

11.2.4.

Da, ali ograničeno na sljedeće dijelove odluke (molimo navesti) …

11.2.4.1.

Molimo navesti datum (dd/mm/gggg) na koji su ti dijelovi odluke postali izvršivi: …/…/……

11.3.   U vezi s drugim pravima u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću, kako je navedeno u točki 8.

11.3.1.

Ne

11.3.1.1.

Odluka ne sadržava izvršivu obvezu (ako je primjenjivo).

11.3.2.

Da, bez ikakvih ograničenja (molimo navesti datum (dd/mm/gggg) na koji je odluka postala izvršiva): …/…/……

11.3.3.

Da, ali samo protiv stranke (14) kako je navedeno u točki … (molimo ispuniti)

11.3.3.1.

Molimo navesti datum (dd/mm/gggg) na koji je odluka postala izvršiva protiv te stranke: …/…/……

11.3.4.

Da, ali ograničeno na sljedeće dijelove odluke (molimo navesti) …

11.3.4.1.

Molimo navesti datum (dd/mm/gggg) na koji su ti dijelovi odluke postali izvršivi: …/…/……

12.   NA DATUM IZDAVANJA OVE POTVRDE ODLUKA JE BILA DOSTAVLJENA STRANKAMA (15) PROTIV KOJIH SE TRAŽI IZVRŠENJE*

12.1.   Stranci kako je navedena u točki … (molimo ispuniti)

12.1.1.

Ne

12.1.2.

Nije poznato sudu

12.1.3.

Da

12.1.3.1.

Datum dostave (dd/mm/gggg)

12.1.3.2.

Odluka je dostavljena na sljedećim jezicima:

BG

ES

CS

DE

ET

EL

EN

FR

GA

HR

IT

LV

LT

HU

MT

NL

PL

PT

RO

SK

SL

FI

SV

 

 

12.2.   Stranci kako je navedena u točki … (molimo ispuniti)

12.2.1.

Ne

12.2.2.

Nije poznato sudu

12.2.3.

Da

12.2.3.1.

Datum dostave (dd/mm/gggg)

12.2.3.2.

Odluka je dostavljena na sljedećim jezicima:

BG

ES

CS

DE

ET

EL

EN

FR

GA

HR

IT

LV

LT

HU

MT

NL

PL

PT

RO

SK

SL

FI

SV

 

 

13.   ODLUKA JE DONESENA U ODSUTNOSTI STRANKE*

13.1.   Ne

13.2.   Da

13.2.1.

Stranke (16) u odsutnosti, kako je navedeno u točki … (molimo ispuniti)

13.2.2.

Toj stranci dostavljeno je pismeno kojim je pokrenut postupak ili jednakovrijedno pismeno.

13.2.2.1.

Ne

13.2.2.2.

Nije poznato sudu

13.2.2.3.

Da

13.2.2.3.1.

Datum dostave (dd/mm/gggg)

14.   DIJETE (17), KAKO JE NAVEDENO U TOČKI 5., BILO JE U STANJU OBLIKOVATI SVOJA MIŠLJENJA*

14.1.   Dijete kako je navedeno u točki 5.1.

14.1.1.

Da (molimo ispuniti točku 15.)

14.1.2.

Ne

14.2.   Dijete kako je navedeno u točki 5.2.

14.2.1.

Da (molimo ispuniti točku 15.)

14.2.2.

Ne

14.3.   Dijete kako je navedeno u točki 5.3.

14.3.1.

Da (molimo ispuniti točku 15.)

14.3.2.

Ne

15.   DJETETU KOJE JE U STANJU OBLIKOVATI SVOJA MIŠLJENJA, KAKO JE NAVEDENO U TOČKI 14., PRUŽENA JE STVARNA I UČINKOVITA MOGUĆNOST DA IZRAZI SVOJA MIŠLJENJA U SKLADU S ČLANKOM 21. UREDBE

15.1.   Dijete kako je navedeno u točki 5.1.

15.1.1.

Da

15.1.2.

Ne, iz sljedećih razloga: …

15.2.   Dijete kako je navedeno u točki 5.2.

15.2.1.

Da

15.2.2.

Ne, iz sljedećih razloga: …

15.3.   Dijete kako je navedeno u točki 5.3.

15.3.1.

Da

15.3.2.

Ne, iz sljedećih razloga: …

16.   IMENA I PREZIMENA STRANAKA (18) KOJE SU DOBILE PRAVNU POMOĆ U SKLADU S ČLANKOM 74. STAVKOM 1. UREDBE

16.1.   Stranka (stranke)

16.1.1.

kako je navedeno u točki … (molimo ispuniti)

16.1.2.

kako je navedeno u točki … (molimo ispuniti)

17.   TROŠKOVI POSTUPKA (19)

17.1.

Odluka se odnosi i na bračne stvari, a informacije o troškovima postupka na temelju ove Uredbe sadržane su isključivo u ovoj potvrdi.

17.2.

Odlukom je predviđeno da (20)

… (prezime(na))

… (ime(na))

mora isplatiti

… (prezime(na))

… (ime(na))

iznos od …

euro (EUR)

bugarski lev (BGN)

hrvatska kuna (HRK)

češka kruna (CZK)

mađarska forinta (HUF)

poljski zlot (PLN)

britanska funta (GBP)

rumunjski leu (RON)

švedska kruna (SEK)

ostalo (navesti oznaku ISO):

17.3.

Sve dodatne informacije koje bi mogle biti relevantne (na primjer fiksni iznos ili postotak; dosuđene kamate; zajednički troškovi; ako je naloženo da više stranaka snosi troškove, može li se cjelokupni iznos naplatiti od bilo koje od tih stranaka): …

Sastavljeno u … dana (dd/mm/gggg)

Potpis i/ili pečat


(1)  Uredba Vijeća (EU) 2019/1111 od 25. lipnja 2019. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću te o međunarodnoj otmici djece (SL L 178, 2.7.2019., str. 1.) („Uredba”).

(2)  Obavezno ispuniti polja označena s (*).

(3)  Ako se radi o više od troje djece, molimo priložiti dodatan list.

(4)  Napominje se da je pojam „pravo na skrb” definiran u članku 2. stavku 2. točki 9. Uredbe.

(5)  Molimo priložiti presliku relevantnog dijela naloga.

(6)  Ako se radi o više od dviju stranaka, molimo priložiti dodatan list.

(7)  Molimo priložiti presliku relevantnog dijela naloga.

(8)  Ako se radi o više od dviju stranaka, molimo priložiti dodatan list.

(9)  Molimo priložiti presliku relevantnog dijela naloga.

(10)  Ako se radi o više od dviju stranaka, molimo priložiti dodatan list.

(11)  Molimo priložiti presliku relevantnog dijela naloga.

(12)  Ako se radi o više stranaka, molimo priložiti dodatan list.

(13)  Ako se radi o više stranaka, molimo priložiti dodatan list.

(14)  Ako se radi o više stranaka, molimo priložiti dodatan list.

(15)  Ako se radi o više od dviju stranaka, molimo priložiti dodatan list.

(16)  Ako se radi o više stranaka, molimo priložiti dodatan list.

(17)  Ako se radi o više od troje djece, molimo priložiti dodatan list.

(18)  Ako se radi o više od dviju stranaka, molimo priložiti dodatan list.

(19)  Ova točka obuhvaća i situacije u kojima su troškovi određeni zasebnom odlukom. Sama činjenica da iznos troškova još nije utvrđen ne bi trebala spriječiti sud da izda potvrdu ako stranka želi zatražiti priznavanje ili izvršavanje materijalnog dijela odluke.

(20)  Ako je naloženo da više stranaka snosi troškove, molimo priložiti dodatan list.


PRILOG IV.

POTVRDA O ODLUKAMA KOJIMA SE NALAŽE POVRATAK DJETETA U DRUGU DRŽAVU ČLANICU NA TEMELJU HAŠKE KONVENCIJE IZ 1980. (1) I SVIM POPRATNIM PRIVREMENIM MJERAMA, UKLJUČUJUĆI ZAŠTITNE MJERE, PODUZETIMA U SKLADU S ČLANKOM 27. STAVKOM 5. UREDBE

(članak 36. stavak 1. točka (c) Uredbe Vijeća (EU) 2019/1111 (2))

VAŽNO

Potvrdu izdaje, na zahtjev stranke, u vezi s odlukom o povratku, sud države članice podrijetla o kojem je Komisija obaviještena u skladu s člankom 103. Uredbe, ako odluku u povratku treba izvršiti u drugoj državi članici zbog naknadne otmice djeteta (djece) nakon što je povratak naložen ili ako odluka o povratku sadržava privremenu mjeru, uključujući zaštitnu mjeru, utemeljenu na članku 27. stavku 5. Uredbe kako bi se dijete zaštitilo od ozbiljnog rizika iz članka 13. stavka 1. točke (b) Haške konvencije iz 1980.

1.   DRŽAVA ČLANICA PODRIJETLA U KOJOJ JE DONESENA ODLUKA O POVRATKU DJETETA (DJECE)* (3)

Belgija (BE)

Bugarska (BG)

Češka (CZ)

Njemačka (DE)

Estonija (EE)

Irska (IE)

Grčka (EL)

Španjolska (ES)

Francuska (FR)

Hrvatska (HR)

Italija (IT)

Cipar (CY)

Latvija (LV)

Litva (LT)

Luksemburg (LU)

Mađarska (HU)

Malta (MT)

Nizozemska (NL)

Austrija (AT)

Poljska (PL)

Portugal (PT)

Rumunjska (RO)

Slovenija (SI)

Slovačka (SK)

Finska (FI)

Švedska (SE)

Ujedinjena Kraljevina (UK)

2.   SUD KOJI IZDAJE POTVRDU*

2.1.

Naziv*

2.2.

Adresa*

2.3.

Telefon / telefaks / e-pošta*

3.   SUD KOJI JE DONIO ODLUKU (ako se razlikuje)

3.1.

Naziv

3.2.

Adresa

4.   ODLUKA*

4.1.

Datum (dd/mm/gggg)*

4.2.

Referentni broj*

5.   DIJETE KOJE (DJECA KOJU) (4) PREMA ODLUCI TREBA VRATITI*

5.1.   Dijete 1*

5.1.1.

Prezime(na)*

5.1.2.

Ime(na)*

5.1.3.

Datum rođenja (dd/mm/gggg)*

5.1.4.

Mjesto rođenja (ako je poznato)

5.1.5.

Osobni identifikacijski broj ili broj socijalnog osiguranja (ako je primjenjivo i poznato)

5.2.   Dijete 2

5.2.1.

Prezime(na)

5.2.2.

Ime(na)

5.2.3.

Datum rođenja (dd/mm/gggg)

5.2.4.

Mjesto rođenja (ako je poznato)

5.2.5.

Osobni identifikacijski broj ili broj socijalnog osiguranja (ako je primjenjivo i poznato)

5.3.   Dijete 3

5.3.1.

Prezime(na)

5.3.2.

Ime(na)

5.3.3.

Datum rođenja (dd/mm/gggg)

5.3.4.

Mjesto rođenja (ako je poznato)

5.3.5.

Osobni identifikacijski broj ili broj socijalnog osiguranja (ako je primjenjivo i poznato)

6.   DRŽAVA ČLANICA U KOJU BI PREMA ODLUCI DIJETE (DJECU) TREBALO VRATITI*

Belgija (BE)

Bugarska (BG)

Češka (CZ)

Njemačka (DE)

Estonija (EE)

Irska (IE)

Grčka (EL)

Španjolska (ES)

Francuska (FR)

Hrvatska (HR)

Italija (IT)

Cipar (CY)

Latvija (LV)

Litva (LT)

Luksemburg (LU)

Mađarska (HU)

Malta (MT)

Nizozemska (NL)

Austrija (AT)

Poljska (PL)

Portugal (PT)

Rumunjska (RO)

Slovenija (SI)

Slovačka (SK)

Finska (FI)

Švedska (SE)

Ujedinjena Kraljevina (UK)

7.   AKO I U MJERI U KOJOJ SE NAVODI U ODLUCI, DIJETE (DJECU) TREBA VRATITI SLJEDEĆIM STRANKAMA (5)

7.1.   Stranka 1

7.1.1.

Fizička osoba

7.1.1.1.

Prezime(na)

7.1.1.2.

Ime(na)

7.1.1.3.

Datum rođenja (dd/mm/gggg)

7.1.1.4.

Mjesto rođenja (ako je poznato)

7.1.1.5.

Osobni identifikacijski broj ili broj socijalnog osiguranja (ako je primjenjivo i poznato)

7.1.1.6.

Adresa (ako je poznata)

7.1.1.6.1.

kako je navedeno u odluci …

7.1.1.6.2.

sve dodatne informacije (primjerice o drugoj trenutačnoj adresi) …

7.1.2.

Pravna osoba, institucija ili drugo tijelo

7.1.2.1.

Puni naziv

7.1.2.2.

Identifikacijski broj (ako je primjenjivo i poznato)

7.1.2.3.

Adresa (ako je poznata)

7.2.   Stranka 2

7.2.1.

Fizička osoba

7.2.1.1.

Prezime(na)

7.2.1.2.

Ime(na)

7.2.1.3.

Datum rođenja (dd/mm/gggg)

7.2.1.4.

Mjesto rođenja (ako je poznato)

7.2.1.5.

Osobni identifikacijski broj ili broj socijalnog osiguranja (ako je primjenjivo i poznato)

7.2.1.6.

Adresa (ako je poznata)

7.2.1.6.1.

kako je navedeno u odluci …

7.2.1.6.2.

sve dodatne informacije (primjerice o drugoj trenutačnoj adresi) …

7.2.2.

Pravna osoba, institucija ili drugo tijelo

7.2.2.1.

Puni naziv

7.2.2.2.

Identifikacijski broj (ako je primjenjivo i poznato)

7.2.2.3.

Adresa (ako je poznata)

8.   PRAKTIČNI ARANŽMANI ZA POVRATAK (AKO I U MJERI U KOJOJ SU NAVEDENI U ODLUCI) (6)

……

9.   ODLUKA UKLJUČUJE PRIVREMENE MJERE, UKLJUČUJUĆI ZAŠTITNE MJERE, UTEMELJENE NA ČLANKU 27. STAVKU 5. UREDBE KAKO BI SE DIJETE ZAŠTITILO OD OZBILJNOG RIZIKA IZ ČLANKA 13. STAVKA 1. TOČKE (B) HAŠKE KONVENCIJE IZ 1980.*

9.1.   Ne

9.2.   Da

9.2.1.

Opis naloženih mjera (7)

……

10.   STRANKA (8) PROTIV KOJE SE TRAŽI IZVRŠENJE*

10.1.   Prezime(na)*

10.2.   Ime(na)*

10.3.   Datum rođenja (dd/mm/gggg)*

10.4.   Mjesto rođenja (ako je poznato)

10.5.   Osobni identifikacijski broj ili broj socijalnog osiguranja (ako je primjenjivo i poznato)

10.6.   Adresa (ako je poznata)

10.6.1.

kako je navedeno u odluci …

10.6.2.

sve dodatne informacije (primjerice o drugoj trenutačnoj adresi) …

11.   PROTIV ODLUKE JE MOGUĆA UPOTREBA PRAVNOG LIJEKA NA TEMELJU PRAVA DRŽAVE ČLANICE PODRIJETLA*

11.1.

Ne

11.2.

Da

12.   ODLUKA JE IZVRŠIVA U DRŽAVI ČLANICI PODRIJETLA*

12.1.   Ne

12.2.   Da, bez ikakvih ograničenja (molimo navesti datum (dd/mm/gggg) na koji je odluka postala izvršiva): …/…/……

12.3.   Da, ali samo protiv stranke (9) kako je navedeno u točki … (molimo ispuniti)

12.3.1.

Molimo navesti datum (dd/mm/gggg) na koji je odluka postala izvršiva protiv te stranke: …/…/……

13.   NA DATUM IZDAVANJA POTVRDE ODLUKA JE BILA DOSTAVLJENA STRANKAMA (10) PROTIV KOJIH SE TRAŽI IZVRŠENJE KAKO JE NAVEDENO U TOČKI 10.*

13.1.

Ne

13.2.

Nije poznato sudu

13.3.

Da

13.3.1.

Datum dostave (dd/mm/gggg)

13.3.2.

Odluka je dostavljena na sljedećim jezicima:

BG

ES

CS

DE

ES

EL

EN

FR

GA

HR

IT

LV

LT

HU

MT

NL

PL

PT

RO

SK

SL

FI

SV

 

 

14.   ODLUKA JE DONESENA U ODSUTNOSTI STRANKE*

14.1.   Ne

14.2.   Da

14.2.1.

Stranka u odsutnosti, kako je navedeno u točki ... (molimo ispuniti)

14.2.2.

Toj je stranci dostavljeno pismeno kojim je pokrenut postupak ili jednakovrijedno pismeno

14.2.2.1.

Ne

14.2.2.2.

Nije poznato sudu

14.2.2.3.

Da

14.2.2.3.1.

Datum dostave (dd/mm/gggg)

15.   DIJETE (11), KAKO JE NAVEDENO U TOČKI 5., BILO JE U STANJU OBLIKOVATI SVOJA MIŠLJENJA*

15.1.   Dijete kako je navedeno u točki 5.1.

15.1.1.

Da (molimo ispuniti točku 16.)

15.1.2.

Ne

15.2.   Dijete kako je navedeno u točki 5.2.

15.2.1.

Da (molimo ispuniti točku 16.)

15.2.2.

Ne

15.3.   Dijete kako je navedeno u točki 5.3.

15.3.1.

Da (molimo ispuniti točku 16.)

15.3.2.

Ne

16.   DJETETU (12) KOJE JE U STANJU OBLIKOVATI SVOJA MIŠLJENJA, KAKO JE NAVEDENO U TOČKI 15., PRUŽENA JE STVARNA I UČINKOVITA MOGUĆNOST DA IZRAZI SVOJA MIŠLJENJA U SKLADU S ČLANKOM 21. UREDBE

16.1.   Dijete kako je navedeno u točki 5.1.

16.1.1.

Da

16.1.2.

Ne, iz sljedećih razloga: …

16.2.   Dijete kako je navedeno u točki 5.2.

16.2.1.

Da

16.2.2.

Ne, iz sljedećih razloga: …

16.3.   Dijete kako je navedeno u točki 5.3.

16.3.1.

Da

16.3.2.

Ne, iz sljedećih razloga: …

17.   IMENA I PREZIMENA STRANAKA (13) KOJE SU DOBILE PRAVNU POMOĆ U SKLADU S ČLANKOM 74. STAVKOM 1. UREDBE

17.1.   Stranka (stranke)

17.1.1.

kako je navedeno u točki … (molimo ispuniti)

17.1.2.

kako je navedeno u točki … (molimo ispuniti)

18.   TROŠKOVI POSTUPKA (14)

18.1.

Odlukom je predviđeno da (15)

… (prezime(na))

… (ime(na))

mora isplatiti

… (prezime(na))

… (ime(na))

iznos od …

euro (EUR)

bugarski lev (BGN)

hrvatska kuna (HRK)

češka kruna (CZK)

mađarska forinta (HUF)

poljski zlot (PLN)

britanska funta (GBP)

rumunjski leu (RON)

švedska kruna (SEK)

ostalo (navesti oznaku ISO):

18.2.

Sve dodatne informacije o troškovima koje bi mogle biti relevantne (primjerice, fiksni iznos ili postotak; dosuđene kamate; zajednički troškovi; ako je naloženo da više stranaka snosi troškove, može li se cjelokupni iznos naplatiti od bilo koje od tih stranaka): …

Ako su priloženi dodatni listovi, molimo navesti broj stranica: ...

Sastavljeno u … dana (dd/mm/gggg) ….

Potpis i/ili pečat


(1)  Haška konvencija od 25. listopada 1980. o građanskim vidovima međunarodne otmice djece („Haška konvencija iz 1980.”).

(2)  Uredba Vijeća (EU) 2019/1111 od 25. lipnja 2019. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću te o međunarodnoj otmici djece (SL L 178, 2.7.2019., str. 1.) („Uredba”).

(3)  Obavezno ispuniti polja označena s (*).

(4)  Ako se radi o više od troje djece, molimo priložiti dodatan list.

(5)  Ako se radi o više od dviju stranaka, molimo priložiti dodatan list.

(6)  Molimo priložiti presliku relevantnog dijela naloga.

(7)  Molimo priložiti presliku relevantnog dijela naloga.

(8)  Ako se radi o više stranaka, molimo priložiti dodatan list.

(9)  Ako se radi o više stranaka, molimo priložiti dodatan list.

(10)  Ako se radi o više stranaka, molimo priložiti dodatan list.

(11)  Ako se radi o više od troje djece, molimo priložiti dodatan list.

(12)  Ako se radi o više od troje djece, molimo priložiti dodatan list.

(13)  Ako se radi o više od dviju stranaka, molimo priložiti dodatan list.

(14)  Ova točka obuhvaća i situacije u kojima su troškovi određeni zasebnom odlukom. Sama činjenica da iznos troškova još nije utvrđen ne bi trebala spriječiti sud da izda potvrdu ako stranka želi zatražiti priznavanje ili izvršavanje materijalnog dijela odluke.

(15)  Ako je naloženo da više stranaka snosi troškove, molimo priložiti dodatan list.


PRILOG V.

POTVRDA O ODREĐENIM ODLUKAMA KOJIMA SE ODOBRAVA PRAVO NA KONTAKT

(članak 42. stavak 1. točka (a) i članak 47. stavak 1. točka (a) Uredbe Vijeća (EU) 2019/1111 (1))

VAŽNO

Potvrdu izdaje, na zahtjev stranke, sud koji je donio odluku samo ako su ispunjeni uvjeti iz članka 47. stavka 3. Uredbe, kako je navedeno u točkama od 11. do 14.. U suprotnom potrebno je koristiti se Prilogom III. Uredbi

1.   DRŽAVA ČLANICA PODRIJETLA* (2)

Belgija (BE)

Bugarska (BG)

Češka (CZ)

Njemačka (DE)

Estonija (EE)

Irska (IE)

Grčka (EL)

Španjolska (ES)

Francuska (FR)

Hrvatska (HR)

Italija (IT)

Cipar (CY)

Latvija (LV)

Litva (LT)

Luksemburg (LU)

Mađarska (HU)

Malta (MT)

Nizozemska (NL)

Austrija (AT)

Poljska (PL)

Portugal (PT)

Rumunjska (RO)

Slovenija (SI)

Slovačka (SK)

Finska (FI)

Švedska (SE)

Ujedinjena Kraljevina (UK)

 

2.   SUD KOJI JE DONIO ODLUKU I IZDAJE POTVRDU*

2.1.

Naziv*

2.2.

Adresa*

2.3.

Telefon / telefaks / e-pošta*

3.   ODLUKA*

3.1.

Datum (dd/mm/gggg)*

3.2.

Referentni broj*

4.   DIJETE NA KOJE (DJECA NA KOJU) (3) SE ODNOSI ODLUKA*

4.1.   Dijete 1*

4.1.1.

Prezime(na)*

4.1.2.

Ime(na)*

4.1.3.

Datum rođenja (dd/mm/gggg)*

4.1.4.

Mjesto rođenja (ako je poznato)

4.1.5.

Osobni identifikacijski broj ili broj socijalnog osiguranja (ako je primjenjivo i poznato)

4.2.   Dijete 2

4.2.1.

Prezime(na)

4.2.2.

Ime(na)

4.2.3.

Datum rođenja (dd/mm/gggg)

4.2.4.

Mjesto rođenja (ako je poznato)

4.2.5.

Osobni identifikacijski broj ili broj socijalnog osiguranja (ako je primjenjivo i poznato)

4.3.   Dijete 3

4.3.1.

Prezime(na)

4.3.2.

Ime(na)

4.3.3.

Datum rođenja (dd/mm/gggg)

4.3.4.

Mjesto rođenja (ako je poznato)

4.3.5.

Osobni identifikacijski broj ili broj socijalnog osiguranja (ako je primjenjivo i poznato)

5.   STRANKE (4) KOJIMA JE DODIJELJENO PRAVO NA KONTAKT*

5.1.   Stranka 1*

5.1.1.

Prezime(na)*

5.1.2.

Ime(na)*

5.1.3.

Datum rođenja (dd/mm/gggg)*

5.1.4.

Mjesto rođenja (ako je poznato)

5.1.5.

Osobni identifikacijski broj ili broj socijalnog osiguranja (ako je primjenjivo i poznato)

5.1.6.

Adresa (ako je poznata)

5.1.6.1.

kako je navedeno u odluci …

5.1.6.2.

sve dodatne informacije (primjerice o drugoj trenutačnoj adresi) …

5.2.   Stranka 2

5.2.1.

Prezime(na)

5.2.2.

Ime(na)

5.2.3.

Datum rođenja (dd/mm/gggg)

5.2.4.

Mjesto rođenja (ako je poznato)

5.2.5.

Osobni identifikacijski broj ili broj socijalnog osiguranja (ako je primjenjivo i poznato)

5.2.6.

Adresa (ako je poznata)

5.2.6.1.

kako je navedeno u odluci …

5.2.6.2.

sve dodatne informacije (primjerice o drugoj trenutačnoj adresi) …

6.   PRAVO NA KONTAKT DODIJELJENO U SKLADU S ODLUKOM I PRAKTIČNI ARANŽMANI ZA NJEGOVU PROVEDBU (U MJERI U KOJOJ SE NAVODE U ODLUCI) (5)

……

7.   STRANKE (6) PROTIV KOJIH SE TRAŽI IZVRŠENJE*

7.1.   Stranka 1*

7.1.1.

Fizička osoba

7.1.1.1.

Prezime(na)

7.1.1.2.

Ime(na)

7.1.1.3.

Datum rođenja (dd/mm/gggg)

7.1.1.4.

Mjesto rođenja (ako je poznato)

7.1.1.5.

Osobni identifikacijski broj ili broj socijalnog osiguranja (ako je primjenjivo i poznato)

7.1.1.6.

Adresa (ako je poznata)

7.1.1.6.1.

kako je navedeno u odluci …

7.1.1.6.2.

sve dodatne informacije (primjerice o drugoj trenutačnoj adresi) …

7.1.2.

Pravna osoba, institucija ili drugo tijelo

7.1.2.1.

Puni naziv

7.1.2.2.

Identifikacijski broj (ako je primjenjivo i poznato)

7.1.2.3.

Adresa (ako je poznata)

7.2.   Stranka 2

7.2.1.

Fizička osoba

7.2.1.1.

Prezime(na)

7.2.1.2.

Ime(na)

7.2.1.3.

Datum rođenja (dd/mm/gggg)

7.2.1.4.

Mjesto rođenja (ako je poznato)

7.2.1.5.

Osobni identifikacijski broj ili broj socijalnog osiguranja (ako je primjenjivo i poznato)

7.2.1.6.

Adresa (ako je poznata)

7.2.1.6.1.

kako je navedeno u odluci …

7.2.1.6.2.

sve dodatne informacije (primjerice o drugoj trenutačnoj adresi) …

7.2.2.

Pravna osoba, institucija ili drugo tijelo

7.2.2.1.

Puni naziv

7.2.2.2.

Identifikacijski broj (ako je primjenjivo i poznato)

7.2.2.3.

Adresa (ako je poznata)

8.   PROTIV ODLUKE JE MOGUĆA UPOTREBA PRAVNOG LIJEKA NA TEMELJU PRAVA DRŽAVE ČLANICE PODRIJETLA*

8.1.

Ne

8.2.

Da

9.   ODLUKA JE IZVRŠIVA U DRŽAVI ČLANICI PODRIJETLA*

9.1.

Ne

9.2.

Da, bez ikakvih ograničenja (molimo navesti datum (dd/mm/gggg) na koji je odluka postala izvršiva): …/…/……

9.3.

Da, ali samo protiv stranke (7) kako je navedena u točki … (molimo ispuniti)

9.3.1.

Molimo navesti datum (dd/mm/gggg) na koji je odluka postala izvršiva protiv te stranke: …/…/……

9.4.

Da, ali ograničeno na sljedeće dijelove odluke (molimo navesti) …

9.4.1.

Molimo navesti datum (dd/mm/gggg) na koji su ti dijelovi odluke postali izvršivi: …/…/……

10.   NA DATUM IZDAVANJA POTVRDE ODLUKA JE BILA DOSTAVLJENA STRANKAMA (8) PROTIV KOJIH SE TRAŽI IZVRŠENJE*

10.1.   Stranci kako je navedena u točki 7.1.*

10.1.1.

Ne

10.1.2.

Nije poznato sudu

10.1.3.

Da

10.1.3.1.

Datum dostave (dd/mm/gggg)

10.1.3.2.

Odluka je dostavljena na sljedećim jezicima:

BG

ES

CS

DE

ES

EL

EN

FR

GA

HR

IT

LV

LT

HU

MT

NL

PL

PT

RO

SK

SL

FI

SV

 

 

10.2.   Stranci kako je navedena u točki 7.2.

10.2.1.

Ne

10.2.2.

Nije poznato sudu

10.2.3.

Da

10.2.3.1.

Datum dostave (dd/mm/gggg)

10.2.3.2.

Odluka je dostavljena na sljedećim jezicima:

BG

ES

CS

DE

ES

EL

EN

FR

GA

HR

IT

LV

LT

HU

MT

NL

PL

PT

RO

SK

SL

FI

SV

 

 

11.   SVE DOTIČNE STRANKE IMALE SU MOGUĆNOST DA BUDU SASLUŠANE*

11.1.

Da (u suprotnom potrebno je koristiti se Prilogom III. Uredbi)

12.   DIJETE (9), KAKO JE NAVEDENO U TOČKI 4., BILO JE U STANJU OBLIKOVATI SVOJA MIŠLJENJA*

12.1.   Dijete kako je navedeno u točki 4.1.

12.1.1.

Da (molimo ispuniti točku 13.)

12.1.2.

Ne

12.2.   Dijete kako je navedeno u točki 4.2.

12.2.1.

Da (molimo ispuniti točku 13.)

12.2.2.

Ne

12.3.   Dijete kako je navedeno u točki 4.3.

12.3.1.

Da (molimo ispuniti točku 13.)

12.3.2.

Ne

13.   DJETETU KOJE JE U STANJU OBLIKOVATI SVOJA MIŠLJENJA, KAKO JE NAVEDENO U TOČKI 12., PRUŽENA JE STVARNA I UČINKOVITA MOGUĆNOST DA IZRAZI SVOJA MIŠLJENJA U SKLADU S ČLANKOM 21. UREDBE

13.1.   Dijete kako je navedeno u točki 4.1.

13.1.1.

Da (u suprotnom potrebno je koristiti se Prilogom III. Uredbi)

13.2.   Dijete kako je navedeno u točki 4.2.

13.2.1.

Da (u suprotnom potrebno je koristiti se Prilogom III. Uredbi)

13.3.   Dijete kako je navedeno u točki 4.3.

13.3.1.

Da (u suprotnom potrebno je koristiti se Prilogom III. Uredbi)

14.   ODLUKA JE DONESENA U ODSUTNOSTI STRANKE*

14.1.   Ne

14.2.   Da

14.2.1.

Stranka (10) u odsutnosti, kako je navedeno u točki … (molimo ispuniti)

14.2.2.

Toj stranci pravodobno je dostavljeno pismeno kojim je pokrenut postupak ili jednakovrijedno pismeno, na način da se toj (tim) stranci (strankama) omogući priprema obrane

14.2.2.1.

Da

14.2.2.1.1.

Datum dostave (dd/mm/gggg)

14.2.2.2.

Ne, ali stranka u odsutnosti ipak je nedvosmisleno prihvatila odluku (u suprotnom potrebno je koristiti se Prilogom III. Uredbi)

15.   IMENA I PREZIMENA STRANAKA (11) KOJE SU DOBILE PRAVNU POMOĆ U SKLADU S ČLANKOM 74. STAVKOM 1. UREDBE

15.1.   Stranka (stranke)

15.1.1.

kako je navedeno u točki … (molimo ispuniti)

15.1.2.

kako je navedeno u točki … (molimo ispuniti)

16.   TROŠKOVI POSTUPKA (12)

16.1.

Odluka se odnosi i na bračne sporove, a informacije o troškovima postupka na temelju ove Uredbe sadržane su isključivo u potvrdi o odlukama u bračnim sporovima.

16.2.

Odluka se odnosi i na ostale stvari povezane s roditeljskom odgovornošću, a informacije o troškovima postupka na temelju ove Uredbe sadržane su isključivo u potvrdi o odlukama u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću.

16.3.

Odlukom je predviđeno da (13)

… (prezime(na))

… (ime(na))

mora isplatiti

… (prezime(na))

… (ime(na))

iznos od …

euro (EUR)

bugarski lev (BGN)

hrvatska kuna (HRK)

češka kruna (CZK)

mađarska forinta (HUF)

poljski zlot (PLN)

britanska funta (GBP)

rumunjski leu (RON)

švedska kruna (SEK)

ostalo (navesti oznaku ISO):

16.4.

Sve dodatne informacije o troškovima koje bi mogle biti relevantne (primjerice, fiksni iznos ili postotak; dosuđene kamate; zajednički troškovi; ako je naloženo da više stranaka snosi troškove, može li se cjelokupni iznos naplatiti od bilo koje od tih stranaka): …

Ako su priloženi dodatni listovi, molimo navesti broj stranica: …

Sastavljeno u … dana (dd/mm/gggg) …

Potpis i/ili pečat


(1)  Uredba Vijeća (EU) 2019/1111 od 25. lipnja 2019. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću te o međunarodnoj otmici djece (SL L 178, 2.7.2019., str. 1.) („Uredba”).

(2)  Obavezno ispuniti polja označena s (*).

(3)  Ako se radi o više od troje djece, molimo priložiti dodatan list.

(4)  Ako je pravo na kontakt dodijeljeno više od dviju stranaka, molimo priložiti dodatan list.

(5)  Molimo priložiti presliku relevantnog dijela naloga.

(6)  Ako se traži izvršenje protiv više od dviju stranaka, molimo priložiti dodatan list.

(7)  Ako se radi o više stranaka, molimo priložiti dodatan list.

(8)  Ako se radi o više od dviju stranaka, molimo priložiti dodatan list.

(9)  Ako se radi o više od troje djece, molimo priložiti dodatan list.

(10)  Ako se radi o više stranaka, molimo priložiti dodatan list.

(11)  Ako se radi o više od dviju stranaka, molimo priložiti dodatan list.

(12)  Ova točka obuhvaća i situacije u kojima su troškovi određeni zasebnom odlukom. Sama činjenica da iznos troškova još nije utvrđen ne bi trebala spriječiti sud da izda potvrdu ako stranka želi zatražiti priznavanje ili izvršavanje materijalnog dijela odluke.

(13)  Ako je naloženo da više stranaka snosi troškove, molimo priložiti dodatan list.


PRILOG VI.

POTVRDA O ODREĐENIM ODLUKAMA O MERITUMU PRAVA NA SKRB DONESENIMA NA TEMELJU ČLANKA 29. STAVKA 6. UREDBE KOJIMA SE PODRAZUMIJEVA POVRATAK DJETETA

(članak 29. stavak 6., članak 42. stavak 1. točka (b) i članak 47. stavak 1. točka (b) Uredbe Vijeća (EU) 2019/1111 (1))

VAŽNO

Potvrdu izdaje, na zahtjev stranke, sud koji je donio odluku na temelju članka 29. stavka 6. u mjeri u kojoj ta odluka podrazumijeva povratak djeteta i samo ako su ispunjeni uvjeti iz članka 47. stavaka 3. i 4. Uredbe, kako je navedeno u točkama od 11. do 15. U suprotnom potrebno je koristiti se Prilogom III. Uredbi

1.   DRŽAVA ČLANICA PODRIJETLA* (2)

Belgija (BE)

Bugarska (BG)

Češka (CZ)

Njemačka (DE)

Estonija (EE)

Irska (IE)

Grčka (EL)

Španjolska (ES)

Francuska (FR)

Hrvatska (HR)

Italija (IT)

Cipar (CY)

Latvija (LV)

Litva (LT)

Luksemburg (LU)

Mađarska (HU)

Malta (MT)

Nizozemska (NL)

Austrija (AT)

Poljska (PL)

Portugal (PT)

Rumunjska (RO)

Slovenija (SI)

Slovačka (SK)

Finska (FI)

Švedska (SE)

Ujedinjena Kraljevina (UK)

2.   SUD KOJI JE DONIO ODLUKU I IZDAJE POTVRDU*

2.1.

Naziv*

2.2.

Adresa*

2.3.

Telefon / telefaks / e-pošta*

3.   ODLUKA*

3.1.

Datum (dd/mm/gggg)*

3.2.

Referentni broj*

4.   DIJETE KOJE (DJECA KOJU) (3) PREMA ODLUCI TREBA VRATITI*

4.1.   Dijete 1*

4.1.1.

Prezime(na)*

4.1.2.

Ime(na)*

4.1.3.

Datum rođenja (dd/mm/gggg)*

4.1.4.

Mjesto rođenja (ako je poznato)

4.1.5.

Osobni identifikacijski broj ili broj socijalnog osiguranja (ako je primjenjivo i poznato)

4.2.   Dijete 2

4.2.1.

Prezime(na)

4.2.2.

Ime(na)

4.2.3.

Datum rođenja (dd/mm/gggg)

4.2.4.

Mjesto rođenja (ako je poznato)

4.2.5.

Osobni identifikacijski broj ili broj socijalnog osiguranja (ako je primjenjivo i poznato)

4.3.   Dijete 3

4.3.1.

Prezime(na)

4.3.2.

Ime(na)

4.3.3.

Datum rođenja (dd/mm/gggg)

4.3.4.

Mjesto rođenja (ako je poznato)

4.3.5.

Osobni identifikacijski broj ili broj socijalnog osiguranja (ako je primjenjivo i poznato)

5.   AKO I U MJERI U KOJOJ JE TO NAVEDENO U ODLUCI, DIJETE (DJECU) TREBA VRATITI SLJEDEĆIM STRANKAMA (4)

5.1.   Stranka 1

5.1.1.

Fizička osoba

5.1.1.1.

Prezime(na)

5.1.1.2.

Ime(na)

5.1.1.3.

Datum rođenja (dd/mm/gggg)

5.1.1.4.

Mjesto rođenja (ako je poznato)

5.1.1.5.

Osobni identifikacijski broj ili broj socijalnog osiguranja (ako je primjenjivo i poznato)

5.1.1.6.

Adresa (ako je poznata)

5.1.1.6.1.

kako je navedeno u odluci …

5.1.1.6.2.

sve dodatne informacije (primjerice o drugoj trenutačnoj adresi) …

5.1.2.

Pravna osoba, institucija ili drugo tijelo

5.1.2.1.

Puni naziv

5.1.2.2.

Identifikacijski broj (ako je primjenjivo i poznato)

5.1.2.3.

Adresa (ako je poznata)

5.2.   Stranka 2

5.2.1.

Fizička osoba

5.2.1.1.

Prezime(na)

5.2.1.2.

Ime(na)

5.2.1.3.

Datum rođenja (dd/mm/gggg)

5.2.1.4.

Mjesto rođenja (ako je poznato)

5.2.1.5.

Osobni identifikacijski broj ili broj socijalnog osiguranja (ako je primjenjivo i poznato)

5.2.1.6.

Adresa (ako je poznata)

5.2.1.6.1.

kako je navedeno u odluci …

5.2.1.6.2.

sve dodatne informacije (primjerice o drugoj trenutačnoj adresi) …

5.2.2.

Pravna osoba, institucija ili drugo tijelo

5.2.2.1.

Puni naziv

5.2.2.2.

Identifikacijski broj (ako je primjenjivo i poznato)

5.2.2.3.

Adresa (ako je poznata)

6.   PRAKTIČNI ARANŽMANI ZA POVRATAK (AKO I U MJERI U KOJOJ SU NAVEDENI U ODLUCI) (5)

……

7.   STRANKA (6) PROTIV KOJE SE TRAŽI IZVRŠENJE*

7.1.   Prezime(na)*

7.2.   Ime(na)*

7.3.   Datum rođenja (dd/mm/gggg)

7.4.   Mjesto rođenja (ako je poznato)

7.5.   Osobni identifikacijski broj ili broj socijalnog osiguranja (ako je primjenjivo i ako je poznato)

7.6.   Adresa (ako je poznata)

7.6.1.

kako je navedeno u odluci …

7.6.2.

sve dodatne informacije (primjerice o drugoj trenutačnoj adresi) …

8.   PROTIV ODLUKE JE MOGUĆA UPOTREBA PRAVNOG LIJEKA NA TEMELJU PRAVA DRŽAVE ČLANICE PODRIJETLA*

8.1.

Ne

8.2.

Da

9.   DIO ODLUKE KOJIM SE PODRAZUMIJEVA POVRATAK DJETETA (DJECE) IZVRŠIV JE U DRŽAVI ČLANICI PODRIJETLA*

9.1.

Ne

9.2.

Da, bez ikakvih ograničenja (molimo navesti datum (dd/mm/gggg) na koji je odluka postala izvršiva): …/…/…….

9.3.

Da, ali samo protiv stranke (7) kako je navedeno u točki … (molimo ispuniti):

9.3.1.

Molimo navesti datum (dd/mm/gggg) na koji je odluka postala izvršiva protiv te stranke: …/…/…….

10.   NA DATUM IZDAVANJA POTVRDE ODLUKA JE BILA DOSTAVLJENA STRANCI (8) PROTIV KOJE SE TRAŽI IZVRŠENJE, KAKO JE NAVEDENO U TOČKI 7.*

10.1.   Ne

10.2.   Nije poznato sudu

10.3.   Da

10.3.1.

Datum dostave (dd/mm/gggg)

10.3.2.

Odluka je dostavljena na sljedećim jezicima:

BG

ES

CS

DE

ES

EL

EN

FR

GA

HR

IT

LV

LT

HU

MT

NL

PL

PT

RO

SK

SL

FI

SV

 

 

11.   SVE DOTIČNE STRANKE IMALE SU MOGUĆNOST DA BUDU SASLUŠANE*

11.1.

Da (u suprotnom potrebno je koristiti se Prilogom III. Uredbi)

12.   DIJETE (9), KAKO JE NAVEDENO U TOČKI 4., BILO JE U STANJU OBLIKOVATI SVOJA MIŠLJENJA*

12.1.   Dijete kako je navedeno u točki 4.1.

12.1.1.

Da (molimo ispuniti točku 13.)

12.1.2.

Ne

12.2.   Dijete kako je navedeno u točki 4.2.

12.2.1.

Da (molimo ispuniti točku 13.)

12.2.2.

Ne

12.3.   Dijete kako je navedeno u točki 4.3.

12.3.1.

Da (molimo ispuniti točku 13.)

12.3.2.

Ne

13.   DJETETU KOJE JE U STANJU OBLIKOVATI SVOJA MIŠLJENJA, KAKO JE NAVEDENO U TOČKI 12., PRUŽENA JE STVARNA I UČINKOVITA MOGUĆNOST DA IZRAZI SVOJA MIŠLJENJA U SKLADU S ČLANKOM 21. UREDBE

13.1.   Dijete kako je navedeno u točki 4.1.

13.1.1.

Da (u suprotnom potrebno je koristiti se Prilogom III. Uredbi)

13.2.   Dijete kako je navedeno u točki 4.2.

13.2.1.

Da (u suprotnom potrebno je koristiti se Prilogom III. Uredbi)

13.3.   Dijete kako je navedeno u točki 4.3.

13.3.1.

Da (u suprotnom potrebno je koristiti se Prilogom III. Uredbi)

14.   ODLUKA JE DONESENA U ODSUTNOSTI STRANKE*

14.1.   Ne

14.2.   Da

14.2.1.

Stranka (10) u odsutnosti, kako je navedeno u točki … (molimo ispuniti)

14.2.2.

Toj stranci pravodobno je dostavljeno pismeno kojim je pokrenut postupak ili jednakovrijedno pismeno, na način da se toj (tim) stranci (strankama) omogući priprema obrane

14.2.2.1.

Da

14.2.2.1.1.

Datum dostave (dd/mm/gggg)

14.2.2.2.

Ne, ali stranka u odsutnosti ipak je nedvosmisleno prihvatila odluku (u suprotnom potrebno je koristiti se Prilogom III. Uredbi)

15.   SUD JE PRI DONOŠENJU ODLUKE UZEO U OBZIR RAZLOGE I ČINJENICE NA KOJIMA SE TEMELJI PRETHODNA ODLUKA DONESENA U DRUGOJ DRŽAVI ČLANICI NA TEMELJU ČLANKA 13. STAVKA 1. TOČKE (B) ILI ČLANKA 13. STAVKA 2. HAŠKE KONVENCIJE OD 25. LISTOPADA 1980. O GRAĐANSKOPRAVNIM VIDOVIMA MEĐUNARODNE OTMICE DJECE*

15.1.

Da (u suprotnom potrebno je koristiti se Prilogom III. Uredbi)

16.   ODLUKA UKLJUČUJE PRIVREMENE MJERE, UKLJUČUJUĆI ZAŠTITNE MJERE*

16.1.   Ne

16.2.   Da

16.2.1.

Opis naloženih mjera (11)

……

17.   IMENA I PREZIMENA STRANAKA (12) KOJE SU DOBILE PRAVNU POMOĆ U SKLADU S ČLANKOM 74. STAVKOM 1. UREDBE

17.1.   Stranka (stranke)

17.1.1.

kako je navedeno u točki … (molimo ispuniti)

17.1.2.

kako je navedeno u točki … (molimo ispuniti)

18.   TROŠKOVI POSTUPKA (13)

18.1.

Odlukom je predviđeno da (14)

… (prezime(na))

… (ime(na))

mora isplatiti

… (prezime(na))

… (ime(na))

iznos od …

euro (EUR)

bugarski lev (BGN)

hrvatska kuna (HRK)

češka kruna (CZK)

mađarska forinta (HUF)

poljski zlot (PLN)

britanska funta (GBP)

rumunjski leu (RON)

švedska kruna (SEK)

ostalo (navesti oznaku ISO):

18.2.

Sve dodatne informacije o troškovima koje bi mogle biti relevantne (primjerice, fiksni iznos ili postotak; dosuđene kamate; zajednički troškovi; ako je naloženo da više stranaka snosi troškove, može li se cjelokupni iznos naplatiti od bilo koje od tih stranaka): …

Ako su priloženi dodatni listovi, molimo navesti broj stranica: …

Sastavljeno u … dana (dd/mm/gggg) …

Potpis i/ili pečat


(1)  Uredba Vijeća (EU) 2019/1111 od 25. lipnja 2019. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću te o međunarodnoj otmici djece (SL L 178, 2.7.2019., str. 1.) („Uredba”).

(2)  Obavezno ispuniti polja označena s (*).

(3)  Ako se radi o više od troje djece, molimo priložiti dodatan list.

(4)  Ako se radi o više od dviju stranaka, molimo priložiti dodatan list.

(5)  Molimo priložiti presliku relevantnog dijela naloga.

(6)  Ako se radi o više stranaka, molimo priložiti dodatan list.

(7)  Ako se radi o više stranaka, molimo priložiti dodatan list.

(8)  Ako se radi o više stranaka, molimo priložiti dodatan list.

(9)  Ako se radi o više od troje djece, molimo priložiti dodatan list.

(10)  Ako se radi o više stranaka, molimo priložiti dodatan list.

(11)  Molimo priložiti presliku relevantnog dijela naloga.

(12)  Ako se radi o više od dviju stranaka, molimo priložiti dodatan list.

(13)  Ova točka obuhvaća i situacije u kojima su troškovi određeni zasebnom odlukom. Sama činjenica da iznos troškova još nije utvrđen ne bi trebala spriječiti sud da izda potvrdu ako stranka želi zatražiti priznavanje ili izvršavanje materijalnog dijela odluke.

(14)  Ako je naloženo da više stranaka snosi troškove, molimo priložiti dodatan list.


PRILOG VII.

POTVRDA O NEIZVRŠIVOSTI ILI OGRANIČENJU IZVRŠIVOSTI ODREĐENIH ODLUKA KOJIMA SE ODOBRAVA PRAVO NA KONTAKT ILI KOJE PODRAZUMIJEVAJU POVRATAK DJETETA, A KOJE SU POTVRĐENE U SKLADU S ČLANKOM 47. UREDBE

(članak 49. Uredbe Vijeća (EZ) 2019/1111 (1))

VAŽNO

Potvrda se izdaje, na temelju zahtjeva, ako i u mjeri u kojoj je odluka koja je potvrđena u skladu s člankom 47. Uredbe prestala biti izvršiva ili je njezina izvršivost suspendirana ili ograničena u državi članici podrijetla.

1.   DRŽAVA ČLANICA PODRIJETLA* (2)

Belgija (BE)

Bugarska (BG)

Češka (CZ)

Njemačka (DE)

Estonija (EE)

Irska (IE)

Grčka (EL)

Španjolska (ES)

Francuska (FR)

Hrvatska (HR)

Italija (IT)

Cipar (CY)

Latvija (LV)

Litva (LT)

Luksemburg (LU)

Mađarska (HU)

Malta (MT)

Nizozemska (NL)

Austrija (AT)

Poljska (PL)

Portugal (PT)

Rumunjska (RO)

Slovenija (SI)

Slovačka (SK)

Finska (FI)

Švedska (SE)

Ujedinjena Kraljevina (UK)

2.   SUD KOJI IZDAJE POTVRDU*

2.1.

Naziv*

2.2.

Adresa*

2.3.

Telefon / telefaks / e-pošta*

3.   ODLUKA KOJA JE PRESTALA BITI IZVRŠIVA ILI ČIJA JE IZVRŠIVOST SUSPENDIRANA ILI OGRANIČENA*

3.1.   Sud koji je donio odluku (ako se ne radi o sudu iz točke 2.)

3.1.1.

Naziv

3.1.2.

Adresa

3.1.3.

Telefon / telefaks / e-pošta

3.2.   Pojedinosti odluke*

3.2.1.

Datum (dd/mm/gggg)*

3.2.2.

Referentni broj*

3.3.   Pojedinosti o izvornoj potvrdi

3.3.1.

Datum (dd/mm/gggg) (ako je poznat)

3.3.2.

Potvrda u skladu s:

3.3.2.1.

člankom 47. stavkom 1. točkom (a) Uredbe u vezi s odlukom o odobrenju prava na kontakt

3.3.2.2.

člankom 47. stavkom 1. točkom (b) Uredbe u vezi s odlukom o meritumu prava na skrb donesenom na temelju članka 29. stavka 6. Uredbe, a koja podrazumijeva povratak djeteta ili djece

4.   IZVRŠIVOST ODLUKE IZ TOČKE 3.*

4.1.   prestala je

4.2.   suspendirana je

4.2.1.

Ako je primjenjivo, pojedinosti o trajanju razdoblja suspenzije: ...

4.3.   ograničeno je

4.3.1.

Ako je primjenjivo, pojedinosti o opsegu tog ograničenja: ...

5.   UČINCI NAVEDENI U TOČKI 4.*

5.1.   nastali po sili zakona

5.1.1.

Ako je primjenjivo, molimo navesti relevantne odredbe: ...

5.2.   naloženi odlukom

5.2.1.

Sud koji je donio odluku (ako se ne radi o sudu iz točke 2.)

5.2.1.1.

Naziv

5.2.1.2.

Adresa

5.2.1.3.

Telefon / telefaks / e-pošta

5.2.2.

Pojedinosti odluke:

5.2.2.1.

Datum (dd/mm/gggg)

5.2.2.2.

Referentni broj

5.2.2.3.

Sadržaj (3) …

Sastavljeno u …, dana (dd/mm/gggg)

Potpis i/ili pečat


(1)  Uredba Vijeća (EU) 2019/1111 od 25. lipnja 2019. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću te o međunarodnoj otmici djece (SL L 178, 2.7.2019., str. 1.) („Uredba”).

(2)  Obavezno ispuniti polja označena s (*).

(3)  Molimo priložiti presliku relevantnog dijela naloga.


PRILOG VIII.

POTVRDA O AUTENTIČNOJ ISPRAVI ILI SPORAZUMU O RAZVODU ILI ZAKONSKOJ RASTAVI

(članak 66. stavak 1. točka (a) Uredbe Vijeća (EU) 2019/1111 (1))

VAŽNO

Potvrda se izdaje, na zahtjev stranke, samo ako je država članica koja je ovlastila javno tijelo ili drugo tijelo da formalno sastavi ili u registar upiše autentičnu ispravu ili da u registar upiše sporazum bila nadležna na temelju poglavlja II. odjeljka 1. Uredbe, kako je navedeno u točki 2., i ako autentična isprava ili sporazum ima obvezujući pravni učinak u toj državi članici, kako je navedeno u točki 7.5. ili 8.4.

1.   DRŽAVA ČLANICA PODRIJETLA* (2)

Belgija (BE)

Bugarska (BG)

Češka (CZ)

Njemačka (DE)

Estonija (EE)

Irska (IE)

Grčka (EL)

Španjolska (ES)

Francuska (FR)

Hrvatska (HR)

Italija (IT)

Cipar (CY)

Latvija (LV)

Litva (LT)

Luksemburg (LU)

Mađarska (HU)

Malta (MT)

Nizozemska (NL)

Austrija (AT)

Poljska (PL)

Portugal (PT)

Rumunjska (RO)

Slovenija (SI)

Slovačka (SK)

Finska (FI)

Švedska (SE)

Ujedinjena Kraljevina (UK)

2.   DRŽAVA ČLANICA PODRIJETLA BILA JE NADLEŽNA NA TEMELJU POGLAVLJA II. ODJELJKA 1. UREDBE*

2.1.

Da

3.   SUD ILI NADLEŽNO TIJELO KOJE IZDAJE POTVRDU*

3.1.

Naziv*

3.2.

Adresa*

3.3.

Telefon / telefaks / e-pošta*

4.   VRSTA ISPRAVE*

4.1.

Autentična isprava (molimo ispuniti točku 7.)

4.2.

Sporazum (molimo ispuniti točku 8.)

5.   PREDMET AUTENTIČNE ISPRAVE ILI SPORAZUMA*

5.1.

Razvod

5.2.

Zakonska rastava

6.   PODACI O BRAKU*

6.1.   Bračni drugovi*

6.1.1.

 

6.1.1.1.

Prezime(na)*

6.1.1.2.

Ime(na)*

6.1.1.3.

Datum rođenja (dd/mm/gggg)*

6.1.1.4.

Mjesto rođenja

6.1.1.5.

Osobni identifikacijski broj ili broj socijalnog osiguranja (ako je primjenjivo i poznato)

6.1.1.6.

Adresa (ako je poznata)

6.1.1.6.1.

kako je navedeno u autentičnoj ispravi ili sporazumu …

6.1.1.6.2.

sve dodatne informacije (primjerice o drugoj trenutačnoj adresi) …

6.1.2.

 

6.1.2.1.

Prezime(na)*

6.1.2.2.

Ime(na)*

6.1.2.3.

Datum rođenja (dd/mm/gggg)*

6.1.2.4.

Mjesto rođenja

6.1.2.5.

Osobni identifikacijski broj ili broj socijalnog osiguranja (ako je primjenjivo i poznato)

6.1.2.6.

Adresa (ako je poznata)

6.1.2.6.1.

kako je navedeno u autentičnoj ispravi ili sporazumu …

6.1.2.6.2.

sve dodatne informacije (primjerice o drugoj trenutačnoj adresi) …

6.2.   Datum, zemlja i mjesto sklapanja braka*

6.2.1.

Datum (dd/mm/gggg)*

6.2.2.

Zemlja*

6.2.3.

Mjesto (ako je poznato)

7.   AUTENTIČNA ISPRAVA

7.1.   Javno tijelo ili drugo tijelo ovlašteno u tu svrhu, koje je sastavilo ili upisalo u registar autentičnu ispravu (ako se razlikuje od suda ili nadležnog tijela iz točke 3.)

7.1.1.

Naziv

7.1.2.

Adresa

7.2.   Datum (dd/mm/gggg) kada je tijelo iz točke 3. ili točke 7.1. sastavilo autentičnu ispravu

7.3.   Referentni broj autentične isprave (ako je primjenjivo)

7.4.   Datum (dd/mm/gggg) kada je autentična isprava upisana u registar u državi članici podrijetla (ako se razlikuje od datuma iz točke 7.2.)

7.4.1.

Referentni broj u registru (ako je primjenjivo)

7.5.   Datum (dd/mm/gggg) od kojeg autentična isprava ima obvezujući pravni učinak u državi članici podrijetla

8.   SPORAZUM

8.1.   Javno tijelo koje je u registar upisalo sporazum (ako se razlikuje od suda ili nadležnog tijela iz točke 3.)

8.1.1.

Naziv

8.1.2.

Adresa

8.2.   Datum (dd/mm/gggg) upisivanja sporazuma u registar

8.3.   Referentni broj u registru (ako je primjenjivo)

8.4.   Datum (dd/mm/gggg) od kojeg sporazum ima obvezujući pravni učinak u državi članici podrijetla

Sastavljeno u … dana (dd/mm/gggg)

Potpis i/ili pečat


(1)  Uredba Vijeća (EU) 2019/1111 od 25. lipnja 2019. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću te o međunarodnoj otmici djece (SL L 178, 2.7.2019., str. 1.) („Uredba”).

(2)  Obavezno ispuniti polja označena s (*).


PRILOG IX.

POTVRDA O AUTENTIČNOJ ISPRAVI ILI SPORAZUMU U STVARIMA POVEZANIMA S RODITELJSKOM ODGOVORNOŠĆU

(članak 66. stavak 1. točka (b) Uredbe Vijeća (EU) 2019/1111 (1))

VAŽNO

Potvrda se izdaje, na zahtjev stranke, samo ako je država članica koja je ovlastila javno tijelo ili drugo tijelo da formalno sastavi ili u registar upiše autentičnu ispravu ili da u registar upiše sporazum bila nadležna na temelju poglavlja II. odjeljka 2. Uredbe, kako je navedeno u točki 2., i ako autentična isprava ili sporazum ima obvezujući pravni učinak u toj državi članici, kako je navedeno u točki 12.5. ili 13.4.

Potvrda se ne smije izdati ako ima naznaka da je sadržaj autentične isprave ili sporazuma protivan interesima djeteta.

1.   DRŽAVA ČLANICA PODRIJETLA* (2)

Belgija (BE)

Bugarska (BG)

Češka (CZ)

Njemačka (DE)

Estonija (EE)

Irska (IE)

Grčka (EL)

Španjolska (ES)

Francuska (FR)

Hrvatska (HR)

Italija (IT)

Cipar (CY)

Latvija (LV)

Litva (LT)

Luksemburg (LU)

Mađarska (HU)

Malta (MT)

Nizozemska (NL)

Austrija (AT)

Poljska (PL)

Portugal (PT)

Rumunjska (RO)

Slovenija (SI)

Slovačka (SK)

Finska (FI)

Švedska (SE)

Ujedinjena Kraljevina (UK)

2.   DRŽAVA ČLANICA PODRIJETLA BILA JE NADLEŽNA NA TEMELJU POGLAVLJA II. ODJELJKA 2. UREDBE*

2.1.

Da

3.   SUD ILI NADLEŽNO TIJELO KOJE IZDAJE POTVRDU*

3.1.

Naziv*

3.2.

Adresa*

3.3.

Telefon / telefaks / e-pošta*

4.   VRSTA ISPRAVE*

4.1.

Autentična isprava (molimo ispuniti točku 12.)

4.2.

Sporazum (molimo ispuniti točku 13.)

5.   STRANKE (3) AUTENTIČNE ISPRAVE ILI SPORAZUMA*

5.1.   Stranka 1*

5.1.1.

Fizička osoba

5.1.1.1.

Prezime(na)

5.1.1.2.

Ime(na)

5.1.1.3.

Datum rođenja (dd/mm/gggg)

5.1.1.4.

Mjesto rođenja (ako je poznato)

5.1.1.5.

Osobni identifikacijski broj ili broj socijalnog osiguranja (ako je primjenjivo i poznato)

5.1.1.6.

Adresa (ako je poznata)

5.1.1.6.1.

kako je navedeno u odluci …

5.1.1.6.2.

sve dodatne informacije (primjerice o drugoj trenutačnoj adresi) …

5.1.2.

Pravna osoba, institucija ili drugo tijelo

5.1.2.1.

Puni naziv

5.1.2.2.

Identifikacijski broj (ako je primjenjivo i poznato)

5.1.2.3.

Adresa (ako je poznata)

5.2.   Stranka 2

5.2.1.

Fizička osoba

5.2.1.1.

Prezime(na)

5.2.1.2.

Ime(na)

5.2.1.3.

Datum rođenja (dd/mm/gggg)

5.2.1.4.

Mjesto rođenja (ako je poznato)

5.2.1.5.

Osobni identifikacijski broj ili broj socijalnog osiguranja (ako je primjenjivo i poznato)

5.2.1.6.

Adresa (ako je poznata)

5.2.1.6.1.

kako je navedeno u odluci …

5.2.1.6.2.

sve dodatne informacije (primjerice o drugoj trenutačnoj adresi) …

5.2.2.

Pravna osoba, institucija ili drugo tijelo

5.2.2.1.

Puni naziv

5.2.2.2.

Identifikacijski broj (ako je primjenjivo i poznato)

5.2.2.3.

Adresa (ako je poznata)

6.   DIJETE (4) OBUHVAĆENO AUTENTIČNOM ISPRAVOM ILI SPORAZUMOM*

6.1.   Dijete 1*

6.1.1.

Prezime(na)*

6.1.2.

Ime(na)*

6.1.3.

Datum rođenja (dd/mm/gggg)*

6.1.4.

Mjesto rođenja (ako je poznato)

6.1.5.

Osobni identifikacijski broj ili broj socijalnog osiguranja (ako je primjenjivo i poznato)

6.2.   Dijete 2

6.2.1.

Prezime(na)

6.2.2.

Ime(na)

6.2.3.

Datum rođenja (dd/mm/gggg)

6.2.4.

Mjesto rođenja (ako je poznato)

6.2.5.

Osobni identifikacijski broj ili broj socijalnog osiguranja (ako je primjenjivo i poznato)

6.3.   Dijete 3

6.3.1.

Prezime(na)

6.3.2.

Ime(na)

6.3.3.

Datum rođenja (dd/mm/gggg)

6.3.4.

Mjesto rođenja (ako je poznato)

6.3.5.

Osobni identifikacijski broj ili broj socijalnog osiguranja (ako je primjenjivo i poznato)

7.   PRAVO NA SKRB (5)

7.1.   Pravo na skrb dodijeljeno ili dogovoreno u autentičnoj ispravi ili sporazumu (6)

……

7.2.   Dodijeljeno stranci (strankama) (7)

7.2.1.

Stranka 1

7.2.1.1.

Fizička osoba

7.2.1.1.1.

Prezime(na)

7.2.1.1.2.

Ime(na)

7.2.1.1.3.

Datum rođenja (dd/mm/gggg)

7.2.1.1.4.

Mjesto rođenja (ako je poznato)

7.2.1.1.5.

Osobni identifikacijski broj ili broj socijalnog osiguranja (ako je primjenjivo i poznato)

7.2.1.1.6.

Adresa (ako je poznata)

7.2.1.1.6.1.

kako je navedeno u odluci …

7.2.1.1.6.2.

sve dodatne informacije (primjerice o drugoj trenutačnoj adresi) …

7.2.1.2.

Pravna osoba, institucija ili drugo tijelo

7.2.1.2.1.

Puni naziv

7.2.1.2.2.

Identifikacijski broj (ako je primjenjivo i poznato)

7.2.1.2.3.

Adresa (ako je poznata)

7.2.2.

Stranka 2

7.2.2.1.

Fizička osoba

7.2.2.1.1.

Prezime(na)

7.2.2.1.2.

Ime(na)

7.2.2.1.3.

Datum rođenja (dd/mm/gggg)

7.2.2.1.4.

Mjesto rođenja (ako je poznato)

7.2.2.1.5.

Osobni identifikacijski broj ili broj socijalnog osiguranja (ako je primjenjivo i poznato)

7.2.2.1.6.

Adresa (ako je poznata)

7.2.2.1.6.1.

kako je navedeno u odluci …

7.2.2.1.6.2.

sve dodatne informacije (primjerice o drugoj trenutačnoj adresi) …

7.2.2.2.

Pravna osoba, institucija ili drugo tijelo

7.2.2.2.1.

Puni naziv

7.2.2.2.2.

Identifikacijski broj (ako je primjenjivo i poznato)

7.2.2.2.3.

Adresa (ako je poznata)

7.3.   Autentična isprava ili sporazum podrazumijeva predaju djeteta (djece)

7.3.1.

Ne

7.3.2.

Da

7.3.2.1.

Pojedinosti predaje koje su relevantne za izvršenje, ako nisu već navedene u točki 7.1. (primjerice, kome se dijete odnosno djeca predaju, o kojem djetetu odnosno djeci je riječ te je li posrijedi periodična ili jednokratna predaja)

……

8.   PRAVO NA KONTAKT

8.1.   Pravo na kontakt dodijeljeno ili dogovoreno u autentičnoj ispravi ili sporazumu (8)

……

8.2.   Dodijeljeno stranci (strankama) (9)

8.2.1.

Stranka 1

8.2.1.1.

Prezime(na)

8.2.1.2.

Ime(na)

8.2.1.3.

Datum rođenja (dd/mm/gggg)

8.2.1.4.

Mjesto rođenja (ako je poznato)

8.2.1.5.

Osobni identifikacijski broj ili broj socijalnog osiguranja (ako je primjenjivo i poznato)

8.2.1.6.

Adresa (ako je poznata)

8.2.1.6.1.

kako je navedeno u autentičnoj ispravi ili sporazumu …

8.2.1.6.2.

sve dodatne informacije (primjerice o drugoj trenutačnoj adresi) …

8.2.2.

Stranka 2

8.2.2.1.

Prezime(na)

8.2.2.2.

Ime(na)

8.2.2.3.

Datum rođenja (dd/mm/gggg)

8.2.2.4.

Mjesto rođenja (ako je poznato)

8.2.2.5.

Osobni identifikacijski broj ili broj socijalnog osiguranja (ako je primjenjivo i poznato)

8.2.2.6.

Adresa (ako je poznata)

8.2.2.6.1.

kako je navedeno u autentičnoj ispravi ili sporazumu …

8.2.2.6.2.

sve dodatne informacije (primjerice o drugoj trenutačnoj adresi) …

8.3.   Autentična isprava ili sporazum podrazumijeva predaju djeteta (djece)

8.3.1.

Ne

8.3.2.

Da

8.3.2.1.

Pojedinosti predaje koje su relevantne za izvršenje, ako nisu već navedene u točki 8.1. (primjerice, kome se dijete odnosno djeca predaju, o kojem djetetu odnosno djeci je riječ te je li posrijedi periodična ili jednokratna predaja)

……

9.   DRUGA PRAVA U STVARIMA POVEZANIMA S RODITELJSKOM ODGOVORNOŠĆU

9.1.   Prava dodijeljena ili dogovorena u autentičnoj ispravi ili sporazumu (10)

……

9.2.   Dodijeljena stranci (strankama) (11)

9.2.1.

Stranka 1

9.2.1.1.

Fizička osoba

9.2.1.1.1.

Prezime(na)

9.2.1.1.2.

Ime(na)

9.2.1.1.3.

Datum rođenja (dd/mm/gggg)

9.2.1.1.4.

Mjesto rođenja (ako je poznato)

9.2.1.1.5.

Osobni identifikacijski broj ili broj socijalnog osiguranja (ako je primjenjivo i poznato)

9.2.1.1.6.

Adresa (ako je poznata)

9.2.1.1.6.1.

kako je navedeno u odluci …

9.2.1.1.6.2.

sve dodatne informacije (primjerice o drugoj trenutačnoj adresi) …

9.2.1.2.

Pravna osoba, institucija ili drugo tijelo

9.2.1.2.1.

Puni naziv

9.2.1.2.2.

Identifikacijski broj (ako je primjenjivo i poznato)

9.2.1.2.3.

Adresa (ako je poznata)

9.2.2.

Stranka 2

9.2.2.1.

Fizička osoba

9.2.2.1.1.

Prezime(na)

9.2.2.1.2.

Ime(na)

9.2.2.1.3.

Datum rođenja (dd/mm/gggg)

9.2.2.1.4.

Mjesto rođenja (ako je poznato)

9.2.2.1.5.

Osobni identifikacijski broj ili broj socijalnog osiguranja (ako je primjenjivo i poznato)

9.2.2.1.6.

Adresa (ako je poznata)

9.2.2.1.6.1.

kako je navedeno u odluci …

9.2.2.1.6.2.

sve dodatne informacije (primjerice o drugoj trenutačnoj adresi) …

9.2.2.2.

Pravna osoba, institucija ili drugo tijelo

9.2.2.2.1.

Puni naziv

9.2.2.2.2.

Identifikacijski broj (ako je primjenjivo i poznato)

9.2.2.2.3.

Adresa (ako je poznata)

9.3.   Autentična isprava ili sporazum podrazumijeva predaju djeteta (djece)

9.3.1.

Ne

9.3.2.

Da

9.3.2.1.

Pojedinosti predaje koje su relevantne za izvršenje, ako nisu već navedene u točki 9.1. (primjerice, kome se dijete odnosno djeca predaju, o kojem djetetu odnosno djeci je riječ te je li posrijedi periodična ili jednokratna predaja)

……

10.   DIJETE (12), KAKO JE NAVEDENO U TOČKI 6., BILO JE U STANJU OBLIKOVATI SVOJA MIŠLJENJA*

10.1.   Dijete kako je navedeno u točki 6.1.

10.1.1.

Da (molimo ispuniti točku 11.)

10.1.2.

Ne

10.2.   Dijete kako je navedeno u točki 6.2.

10.2.1.

Da (molimo ispuniti točku 11.)

10.2.2.

Ne

10.3.   Dijete kako je navedeno u točki 6.3.

10.3.1.

Da (molimo ispuniti točku 11.)

10.3.2.

Ne

11.   DJETETU (13) KOJE JE U STANJU OBLIKOVATI SVOJA MIŠLJENJA, KAKO JE NAVEDENO U TOČKI 10., PRUŽENA JE STVARNA I UČINKOVITA MOGUĆNOST DA IZRAZI SVOJA MIŠLJENJA

11.1.   Dijete kako je navedeno u točki 6.1.

11.1.1.

Da

11.1.2.

Ne, iz sljedećih razloga: …

11.2.   Dijete kako je navedeno u točki 6.2.

11.2.1.

Da

11.2.2.

Ne, iz sljedećih razloga: …

11.3.   Dijete kako je navedeno u točki 6.3.

11.3.1.

Da

11.3.2.

Ne, iz sljedećih razloga: …

12.   AUTENTIČNA ISPRAVA

12.1.   Javno tijelo ili drugo tijelo ovlašteno u tu svrhu, koje je sastavilo ili upisalo u registar autentičnu ispravu (ako se razlikuje od suda ili nadležnog tijela iz točke 3.)

12.1.1.

Naziv

12.1.2.

Adresa

12.2.   Datum (dd/mm/gggg) kada je tijelo iz točke 3. ili točke 12.1. sastavilo autentičnu ispravu

12.3.   Referentni broj autentične isprave (ako je primjenjivo)

12.4.   Datum (dd/mm/gggg) kada je autentična isprava upisana u registar u državi članici podrijetla (ako se razlikuje od datuma iz točke 12.2.)

12.4.1.

Referentni broj u registru (ako je primjenjivo)

12.5.   Datum (dd/mm/gggg) od kojeg autentična isprava ima obvezujući pravni učinak u državi članici podrijetla

13.   SPORAZUM

13.1.   Javno tijelo koje je u registar upisalo sporazum (ako se razlikuje od suda ili nadležnog tijela iz točke 3.)

13.1.1.

Naziv

13.1.2.

Adresa

13.2.   Datum (dd/mm/gggg) upisivanja sporazuma u registar

13.3.   Referentni broj u registru (ako je primjenjivo)

13.4.   Datum (dd/mm/gggg) od kojeg sporazum ima obvezujući pravni učinak u državi članici podrijetla

14.   AUTENTIČNA ISPRAVA ILI SPORAZUM IZVRŠIVI SU U DRŽAVI ČLANICI PODRIJETLA*

14.1.   U vezi s pravom na skrb kako je navedeno u točki 7.

14.1.1.

Ne

14.1.1.1.

Autentična isprava ili sporazum ne sadržavaju izvršivu obvezu.

14.1.2.

Da, bez ikakvih ograničenja (molimo navesti datum (dd/mm/gggg) na koji su autentična isprava ili sporazum postali izvršivi)

…/…/……

14.1.3.

Da, ali samo protiv sljedeće stranke (14) kako je navedeno u točki … (molimo ispuniti) …

14.1.4.

Da, ali ograničeno na sljedeće dijelove autentične isprave ili sporazuma (molimo navesti) …

14.2.   U vezi s pravom na kontakt kako je navedeno u točki 8.

14.2.1.

Ne

14.2.1.1.

Autentična isprava ili sporazum ne sadržavaju izvršivu obvezu.

14.2.2.

Da, bez ikakvih ograničenja (molimo navesti datum (dd/mm/gggg) na koji su autentična isprava ili sporazum postali izvršivi)

…/…/……

14.2.3.

Da, ali samo protiv sljedeće stranke (15) kako je navedeno u točki … (molimo ispuniti) …

14.2.4.

Da, ali ograničeno na sljedeće dijelove autentične isprave ili sporazuma (molimo navesti) …

14.3.   U vezi s ostalim pravima kako je navedeno u točki 9.

14.3.1.

Ne

14.3.1.1.

Autentična isprava ili sporazum ne sadržavaju izvršivu obvezu.

14.3.2.

Da, bez ikakvih ograničenja (molimo navesti datum (dd/mm/gggg) na koji su autentična isprava ili sporazum postali izvršivi)

…/…/……

14.3.3.

Da, ali samo protiv sljedeće stranke (16) kako je navedeno u točki … (molimo ispuniti) …

14.3.4.

Da, ali ograničeno na sljedeće dijelove autentične isprave ili sporazuma (molimo navesti) …

Sastavljeno u … dana (dd/mm/gggg)

Potpis i/ili pečat


(1)  Uredba Vijeća (EU) 2019/1111 od 25. lipnja 2019. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću te o međunarodnoj otmici djece (SL L 178, 2.7.2019., str. 1.) („Uredba”).

(2)  Obavezno ispuniti polja označena s (*).

(3)  Ako se radi o više od dviju stranaka, molimo priložiti dodatan list.

(4)  Ako se radi o više od troje djece, molimo priložiti dodatan list.

(5)  Napominje se da je pojam „pravo na skrb” definiran u članku 2. stavku 2. točki 9. Uredbe.

(6)  Molimo priložiti presliku relevantnog dijela autentične isprave ili sporazuma.

(7)  Ako se radi o više od dviju stranaka, molimo priložiti dodatan list.

(8)  Molimo priložiti presliku relevantnog dijela autentične isprave ili sporazuma.

(9)  Ako se radi o više od dviju stranaka, molimo priložiti dodatan list.

(10)  Molimo priložiti presliku relevantnog dijela autentične isprave ili sporazuma.

(11)  Ako se radi o više od dviju stranaka, molimo priložiti dodatan list.

(12)  Ako se radi o više od troje djece, molimo priložiti dodatan list.

(13)  Ako se radi o više od troje djece, molimo priložiti dodatan list.

(14)  Ako se radi o više stranaka, molimo priložiti dodatan list.

(15)  Ako se radi o više stranaka, molimo priložiti dodatan list.

(16)  Ako se radi o više stranaka, molimo priložiti dodatan list.


PRILOG X.

Korelacijska tablica

Uredba (EZ) br. 2201/2003

Ova Uredba

Članak 1.

Članak 1.

Članak 1. stavak 3.

Članak 2.

Članak 2.

Članak 3.

Članak 3.

Članak 4.

Članak 4.

Članak 5.

Članak 5.

Članak 6.

Članak 6. stavak 2.

Članak 7.

Članak 6. stavci 1. i 3.

Članak 8. stavak 1.

Članak 7. stavak 1.

Članak 8. stavak 2.

Članak 7. stavak 2.

Članak 9. stavak 1.

Članak 8. stavak 1.

Članak 9. stavak 2.

Članak 8. stavak 2.

Članak 10.

Članak 9.

Članak 10.

Članak 11. stavak 1.

Članak 22.

Članak 23.

Članak 11. stavak 2.

Članak 26.

Članak 11. stavak 3.

Članak 24. stavak 1.

Članak 24. stavak 2.

Članak 24. stavak 3.

Članak 25.

Članak 11. stavak 4.

Članak 27. stavak 3.

Članak 11. stavak 5.

Članak 27. stavak 1.

Članak 27. stavak 2.

Članak 27. stavak 4.

Članak 27. stavak 5.

Članak 27. stavak 6.

Članak 28.

Članak 29. stavci 1. i 2.

Članak 11. stavak 6.

Članak 29. stavak 3.

Članak 29. stavak 4.

Članak 11. stavak 7.

Članak 29. stavak 5.

Članak 11. stavak 8.

Članak 29. stavak 6.

Članak 12.

Članak 13.

Članak 11.

Članak 14.

Članak 14.

Članak 15. stavak 1., stavak 2. točke (a) i (b) te stavak 4.

Članak 12. stavak 1.

Članak 15. stavak 3.

Članak 12. stavak 4.

Članak 12. stavci 2. i 3.

Članak 12. stavak 5.

Članak 15. stavak 2. točka (c)

Članak 13. stavak 1.

Članak 13. stavak 2.

Članak 16.

Članak 17. točke (a) i (b)

Članak 17. točka (c)

Članak 16.

Članak 17.

Članak 18.

Članak 18.

Članak 19.

Članak 19.

Članak 20.

Članak 20. stavci 4. i 5.

Članak 21.

Članak 20. stavak 1.

Članak 15. stavak 1.

Članak 20. stavak 2.

Članak 15. stavak 3.

Članak 15. stavak 2.

Članak 21. stavci 1. i 2.

Članak 30. stavci 1. i 2.

Članak 21. stavak 3.

Članak 30. stavci 3. i 4.

Članak 21. stavak 4.

Članak 30. stavak 5.

Članak 22.

Članak 38.

Članak 23. točke (a), (c), (d), (e) i (f)

Članak 39. stavak 1. točke (a), (b), (c), (d) i (e)

Članak 23. točka (b)

Članak 39. stavak 2.

Članak 24.

Članak 69.

Članak 25.

Članak 70.

Članak 26.

Članak 71.

Članak 72.

Članak 27. stavak 1.

Članak 33. točka (a) i članak 44. točka (a)

Članak 33. točka (b)

Članak 44. točka (b)

Članak 27. stavak 2.

Članak 28.

Članak 29.

Članak 34.

Članak 35.

Članak 40.

Članak 41.

Članak 30.

Članak 31.

Članak 32.

Članak 33.

Članak 34.

Članak 35.

Članak 36.

Članak 53.

Članak 53. stavak 3.

Članak 37. stavak 1.

Članak 31. stavak 1.

Članak 31. stavci 2. i 3.

Članak 37. stavak 2.

Članak 38.

Članak 32.

Članak 39.

Članak 36.

Članak 40.

Članak 42. i članak 47. stavak 1.

Članak 45.

Članak 46.

Članak 47. stavak 2.

Članak 41. stavak 1.

Članak 43. stavak 1.

Članak 41. stavak 2.

Članak 47. stavak 3.

Članak 47. stavci 4., 5. i 6.

Članak 42. stavak 1.

Članak 43. stavak 1.

Članak 42. stavak 2.

Članak 47. stavak 3.

Članak 43.

Članci 37. i 48.

Članak 49.

Članak 50.

Članak 44.

Članak 45. stavak 1.

Članak 31. stavak 1.

Članak 45. stavak 2.

Članak 31. stavak 2.

Članak 31. stavak 3.

Članak 46.

Članak 65.

Članak 47. stavak 1.

Članak 51. stavak 1.

Članak 51. stavak 2.

Članak 52.

Članak 48.

Članak 54.

Članak 55.

Članak 56.

Članak 57.

Članak 58.

Članak 59.

Članak 60.

Članak 61.

Članak 62.

Članak 63.

Članak 64.

Članak 66.

Članak 67.

Članak 68.

Članak 49.

Članak 73.

Članak 50.

Članak 74. stavak 1.

Članak 74. stavak 2.

Članak 51.

Članak 75.

Članak 52.

Članak 90.

Članak 53.

Članak 76.

Članak 54.

Članak 77. stavak 1.

Članak 77. stavci 2. i 3.

Članak 78.

Članak 79. točka (a)

Članak 55. stavak 1. točka (a)

Članak 79. točka (b)

Članak 55. stavak 1. točka (b)

Članak 79. točka (c)

Članak 79. točka (d)

Članak 55. stavak 1. točka (c)

Članak 79. točka (e)

Članak 55. stavak 1. točka (d)

Članak 79. točka (f)

Članak 55. stavak 1. točka (e)

Članak 79. točka (g)

Članak 80.

Članak 81.

Članak 56. stavak 1.

Članak 82. stavak 1.

Članak 82. stavci 2., 3. i 4.

Članak 56. stavak 2.

Članak 82. stavak 5.

Članak 82. stavak 6.

Članak 56. stavak 3.

Članak 82. stavak 7.

Članak 82. stavak 8.

Članak 57. stavci 1. i 2.

Članak 57. stavak 3.

Članak 83. stavak 1.

Članak 57. stavak 4.

Članak 83. stavak 2.

Članak 58.

Članak 84.

Članak 85.

Članak 86.

Članak 87.

Članak 88.

Članak 89.

Članak 91.

Članak 59.

Članak 94.

Članak 60. točke (a), (b), (c) i (d)

Članak 95.

Članak 60. točka (e)

Članak 96.

Članak 61.

Članak 97. stavak 1.

Članak 97. stavak 2.

Članak 62.

Članak 98.

Članak 63.

Članak 99.

Članak 64. stavak 1.

Članak 100. stavak 1.

Članak 64. stavci 2., 3. i 4.

Članak 100. stavak 2.

Članak 65. stavak 1.

Članak 101. stavak 1.

Članak 101. stavak 2.

Članak 66.

Članak 102.

Članak 67.

Članak 103.

Članak 68.

Članak 103.

Članak 69.

Članak 92.

Članak 70.

Članak 93.

Članak 71.

Članak 104.

Članak 72.

Članak 105.

Prilog I.

Prilog II.

Prilog I.

Prilog II.

Prilog III.

Prilog IV.

Prilog III.

Prilog V.

Prilog IV.

Prilog VI.

Prilog VII.

Prilog VIII.

Prilog IX.