ISSN 1977-0847 |
||
Službeni list Europske unije |
L 150 |
|
Hrvatsko izdanje |
Zakonodavstvo |
Godište 62. |
|
|
|
(1) Tekst značajan za EGP. |
HR |
Akti čiji su naslovi tiskani običnim slovima su oni koji se odnose na svakodnevno upravljanje poljoprivrednim pitanjima, a općenito vrijede ograničeno razdoblje. Naslovi svih drugih akata tiskani su masnim slovima, a prethodi im zvjezdica. |
I. Zakonodavni akti
UREDBE
7.6.2019 |
HR |
Službeni list Europske unije |
L 150/1 |
UREDBA (EU) 2019/876 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA
od 20. svibnja 2019.
o izmjeni Uredbe (EU) br. 575/2013 u pogledu omjera financijske poluge, omjera neto stabilnih izvora financiranja, zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze, kreditnog rizika druge ugovorne strane, tržišnog rizika, izloženosti prema središnjim drugim ugovornim stranama, izloženosti prema subjektima za zajednička ulaganja, velikih izloženosti, zahtjeva za izvješćivanje i objavu, i Uredbe (EU) br. 648/2012
(Tekst značajan za EGP)
EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,
uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 114.,
uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,
nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,
uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke (1),
uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (2),
u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (3),
budući da:
(1) |
Nakon financijske krize do koje je došlo u razdoblju 2007. – 2008. Unija je provela opsežnu reformu regulatornog okvira za financijske usluge radi jačanja otpornosti svojih financijskih institucija. Ta se reforma u velikoj mjeri temeljila na međunarodnim standardima koje je Bazelski odbor za nadzor banaka (BCBS) dogovorio 2010., poznatim kao okvir Basel III. Među brojnim mjerama paket reformi uključivao je donošenje Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (4) i Direktive 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća (5), čime su pojačani bonitetni zahtjevi za kreditne institucije i investicijska društva (institucije). |
(2) |
Iako je zbog reforme financijski sustav postao stabilniji i otporniji na brojne vrste mogućih budućih šokova i kriza, njome se nisu riješili svi utvrđeni problemi. Važan razlog za to bio je taj što međunarodna tijela koja donose standarde, kao što su BCBS i Odbor za financijsku stabilnost (FSB), tada još nisu bili završili svoj rad na međunarodno dogovorenim rješenjima za te probleme. Sada kada je rad na važnim dodatnim reformama dovršen, trebalo bi riješiti preostale probleme. |
(3) |
Komisija je u Komunikaciji od 24. studenoga 2015. naslovljenoj „Ususret dovršetku bankarske unije” prepoznala potrebu za daljnjim smanjenjem rizika te se obvezala predstaviti zakonodavni prijedlog koji bi se temeljio na međunarodno dogovorenim standardima. I u Zaključcima Vijeća od 17. lipnja 2016. i Rezoluciji Europskog parlamenta od 10. ožujka 2016. o bankovnoj uniji – godišnjem izvješću za 2015. (6) prepoznata je potreba za poduzimanjem daljnjih konkretnih zakonodavnih mjera u odnosu na smanjenje rizika u financijskom sektoru. |
(4) |
Mjerama za smanjenje rizika trebalo bi se ne samo dodatno ojačati otpornost europskog bankarskog sustava i povjerenje tržišta u taj sustav, nego i stvoriti temelj za daljnji napredak u dovršetku bankovne unije. Te bi mjere trebalo razmotriti i s obzirom na šire izazove koji utječu na gospodarstvo Unije, posebno s obzirom na potrebu za promicanjem rasta i otvaranjem novih radnih mjesta u razdoblju neizvjesnih gospodarskih izgleda. U tom su kontekstu pokrenute različite važne inicijative politika, kao npr. Plan ulaganja za Europu i unija tržišta kapitala, kako bi se ojačalo gospodarstvo Unije. Stoga je važna nesmetana interakcija svih mjera za smanjenje rizika s tim inicijativama politika, kao i s nedavnim širim reformama u financijskom sektoru. |
(5) |
Odredbe ove Uredbe trebale bi biti istovjetne međunarodno dogovorenim standardima te bi se njima trebalo osigurati da Direktiva 2013/36/EU i Uredba (EU) br. 575/2013 i dalje budu istovjetne okviru Basel III. Ciljano usmjerene prilagodbe kako bi se odrazile posebnosti Unije i šira razmatranja u pogledu politika trebale bi biti ograničenog područja primjene ili trajanja kako se ne bi narušila opća pouzdanost bonitetnog okvira. |
(6) |
Trebalo bi poboljšati i postojeće mjere za smanjenje rizika, a posebno zahtjeve za izvješćivanje i objavu, kako bi se osiguralo da se mogu primijeniti na proporcionalniji način te da se njima ne stvara pretjerano opterećenje u pogledu usklađenosti, posebno za manje i jednostavnije institucije. |
(7) |
Kako bi se ciljano pojednostavnili zahtjevi s obzirom na primjenu načela proporcionalnosti, potrebna je precizna definicija malih i jednostavnih institucija. Jedinstvenim apsolutnim pragom, samim po sebi, ne uzimaju se u obzir posebnosti nacionalnih bankarskih tržišta. Stoga je potrebno da države članice imaju mogućnost koristiti se svojim diskrecijskim pravom kako bi taj prag uskladile s nacionalnim okolnostima i prema potrebi ga smanjile. Budući da veličina institucije sama po sebi nije presudna za utvrđivanje njezina profila rizičnosti, također je potrebno primijeniti dodatne kvalitativne kriterije kako bi se osiguralo da se institucija smatra malom i jednostavnom institucijom te da može ostvarivati korist od proporcionalnijih pravila ako institucija ispunjava sve relevantne kriterije. |
(8) |
Omjerima financijske poluge doprinosi se očuvanju financijske stabilnosti jer djeluju kao potpora za kapitalne zahtjeve koji se temelje na riziku te ograničavaju stvaranje prekomjerne financijske poluge u vrijeme gospodarskog oporavka. BCBS je revidirao međunarodni standard za omjer financijske poluge kako bi se pobliže odredili određeni aspekti strukture tog omjera. Uredbu (EU) br. 575/2013 trebalo bi uskladiti s revidiranim standardom kako bi se na međunarodnoj razini osigurali jednaki uvjeti za institucije koje imaju poslovni nastan u Uniji, ali posluju izvan Unije, te kako bi se osiguralo da omjer financijske poluge ostane djelotvorna dopuna kapitalnim zahtjevima koji se temelje na riziku. Stoga bi trebalo uvesti zahtjev za omjer financijske poluge kako bi se dopunio postojeći sustav izvješćivanja i objavljivanja u pogledu omjera financijske poluge. |
(9) |
Kako se ne bi nepotrebno ograničavalo pozajmljivanje institucija trgovačkim društvima i kućanstvima te kako bi se spriječili neopravdani negativni učinci na tržišnu likvidnost, zahtjev za omjer financijske poluge trebalo bi odrediti na razini na kojoj bi djelovao kao pouzdana potpora za rizik prekomjerne financijske poluge i pritom ne bi ometao gospodarski rast. |
(10) |
Europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo) (EBA) osnovano Uredbom (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (7) u svojem izvješću o zahtjevu za omjer financijske poluge od 3. kolovoza 2016. zaključilo je da bi omjer financijske poluge osnovnog kapitala kalibriran na 3 % za sve vrste kreditnih institucija predstavljao pouzdanu funkciju potpore. BCBS je zahtjev za omjer financijske poluge od 3 % dogovorio i na međunarodnoj razini. Stoga bi zahtjev za omjer financijske poluge trebao biti kalibriran na 3 %. |
(11) |
Međutim, zahtjevom za omjer financijske poluge od 3 % određene poslovne modele i poslovne linije ograničilo bi se više nego ostale. To bi posebno neproporcionalno utjecalo na javno kreditiranje od strane javnih razvojnih banaka i službeno podupirane izvozne kredite. Omjer financijske poluge stoga bi trebalo prilagoditi za te vrste izloženosti. Stoga bi trebalo utvrditi jasne kriterije koji pomažu u određivanju javne zadaće takvih kreditnih institucija i obuhvatiti aspekte kao što su njihovo osnivanje, vrsta aktivnosti kojima se bave, njihov cilj, aranžmani jamstva javnih tijela i ograničenja u vezi s aktivnostima primanja depozita. Oblik i način osnivanja takvih kreditnih institucija trebali bi, međutim, ostati u okviru diskrecijskog prava središnje države, područne (regionalne) ili lokalne samouprave države članice i mogu se sastojati od uspostave nove kreditne institucije, stjecanja ili preuzimanja, među ostalim koncesijom i u kontekstu sanacijskog postupka, već postojećeg subjekta od strane takvih javnih tijela. |
(12) |
Omjerom financijske poluge ne bi se smjelo ugroziti ni pružanje usluga središnjeg poravnanja klijentima od strane institucija. Stoga bi iz mjere ukupne izloženosti trebalo isključiti inicijalnu nadoknadu za transakcije izvedenicama čije se poravnanje provodi centralno, koje su institucije primile od svojih klijenata i koje prenose središnjim drugim ugovornim stranama. |
(13) |
U iznimnim slučajevima u kojima je isključenje određenih izloženosti prema središnjim bankama iz omjera financijske poluge opravdano te kako bi se olakšalo provođenje monetarnih politika, nadležna tijela trebala bi imati mogućnost takve izloženosti privremeno isključiti iz mjere ukupne izloženosti. U tu svrhu, nakon savjetovanja s relevantnom središnjom bankom, trebala bi javno izjaviti da postoje takve iznimne okolnosti. Zahtjev za omjer financijske poluge trebalo bi razmjerno tome ponovno kalibrirati kako bi se prebio učinak isključivanja. Takvim bi se ponovnim kalibriranjem trebalo osigurati isključenje rizikâ po financijsku stabilnost koji pogađaju relevantne bankarske sektore te održavanje otpornosti koju omogućuje omjer financijske poluge. |
(14) |
Na institucije koje su u skladu s Direktivom 2013/36/EU i sa standardima BCBS-a o zaštitnom sloju omjera financijske poluge za globalno sistemski važne banke (GSV banke), objavljenima u prosincu 2017., utvrđene kao globalno sistemski važne institucije (GSV institucije) prikladno je primijeniti zahtjev za zaštitni sloj omjera financijske poluge. Zaštitni sloj omjera financijske poluge kalibrirao je BCBS s posebnim ciljem ublažavanja usporedivo većih rizika koje GSV banke predstavljaju za financijsku stabilnost i koji bi se u skladu s tim na GSV institucije trebao primjenjivati samo u toj fazi. Potrebno je međutim provesti daljnju analizu kako bi se odredilo bi li bilo primjereno primjenjivati zahtjev za zaštitni sloj omjera financijske poluge na ostale sistemski važne institucije (OSV institucije), kako su definirane u Direktivi 2013/36/EU, i ako je to slučaj, na koji bi način trebalo prilagoditi kalibraciju posebnim značajkama tih institucija. |
(15) |
FSB je 9. studenoga 2015. objavio sažeti pregled o ukupnom kapacitetu pokrivanja gubitaka (TLAC – Total Loss-Absorbing Capacity) („standard TLAC”) koji je u studenome 2015. prihvaćen na sastanku na vrhu država skupine G20 u Turskoj. Standardom TLAC zahtijeva se od GSV banaka da imaju dovoljan iznos obveza s velikom sposobnošću pokrivanja gubitaka (tj. obveza prihvatljivih za bail-in) kako bi se osiguralo nesmetano i brzo pokrivanje gubitaka i dokapitalizacija u slučaju sanacije. Standard TLAC trebalo bi provesti u pravu Unije. |
(16) |
Pri provedbi standarda TLAC u pravu Unije treba uzeti u obzir postojeći minimalni zahtjev za regulatorni kapital i prihvatljive obveze specifičan za pojedinu instituciju (MREL) utvrđen u Direktivi 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća (8). Budući da standard TLAC i MREL imaju isti cilj, a to je osigurati da institucije imaju dovoljnu sposobnost za pokrivanje gubitaka, ta dva zahtjeva trebala bi biti elementi zajedničkog okvira koji se međusobno dopunjuju. U operativnom smislu, usklađenu minimalnu razinu standarda TLAC trebalo bi uvesti u Uredbu (EU) br. 575/2013 u obliku novog zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze, dok bi faktor uvećanja specifičan za institucije koji se odnosi na GSV institucije i zahtjev specifičan za institucije koji se odnosi na institucije koje nisu GSV institucije trebalo uvesti ciljanim izmjenama Direktive 2014/59/EU i Uredbe (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (9). Odredbe kojima se uvodi standard TLAC u Uredbi (EU) br. 575/2013 trebalo bi tumačiti zajedno s odredbama koje su uvedene u Direktivu 2014/59/EU i Uredbu (EU) br. 806/2014 i s Direktivom 2013/36/EU. |
(17) |
U skladu sa standardom TLAC kojim su obuhvaćene samo GSV banke, minimalni zahtjev za dostatni iznos regulatornog kapitala i obveze s velikom sposobnošću pokrivanja gubitaka uveden u ovoj Uredbi trebalo bi primjenjivati samo na GSV institucije. Međutim, pravila koja se odnose na prihvatljive obveze uvedene u ovoj Uredbi trebala bi se primjenjivati na sve institucije, u skladu s dopunskim prilagodbama i zahtjevima utvrđenima u Direktivi 2014/59/EU. |
(18) |
U skladu sa standardom TLAC, zahtjev za regulatorni kapital i prihvatljive obveze trebalo bi primjenjivati na sanacijske subjekte koji su ili sami GSV institucije ili su dio grupe za koju je utvrđeno da je GSV institucija. Zahtjev za regulatorni kapital i prihvatljive obveze trebalo bi primjenjivati ili na pojedinačnoj osnovi ili na konsolidiranoj osnovi, ovisno o tome jesu li ti sanacijski subjekti samostalne institucije koje nemaju društva kćeri ili su matična društva. |
(19) |
Direktivom 2014/59/EU omogućuje se upotreba instrumenata sanacije ne samo za institucije, već i za financijske holdinge i mješovite financijske holdinge. Matični financijski holdinzi i matični mješoviti financijski holdinzi trebali bi stoga imati dostatnu sposobnost pokrivanja gubitaka na isti način kao i matične institucije. |
(20) |
Kako bi se osigurala djelotvornost zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze, ključno je da instrumenti koji se drže radi ispunjavanja tog zahtjeva imaju veliku sposobnost pokrivanja gubitaka. Obveze koje se isključuju od primjene bail-in instrumenta iz Direktive 2014/59/EU nemaju takvu sposobnost, kao ni druge obveze koje bi, iako su u načelu prihvatljive za bail-in, mogle u praksi uzrokovati poteškoće pri njegovoj primjeni. Te obveze stoga ne bi trebalo smatrati prihvatljivima za zahtjev za regulatorni kapital i prihvatljive obveze. S druge strane, instrumenti kapitala, kao i podređene obveze, imaju veliku sposobnost pokrivanja gubitaka. Osim toga, potencijal obveza za pokrivanje gubitaka koje imaju isti rang kao i određene isključene obveze trebalo bi priznati u određenoj mjeri, u skladu sa standardom TLAC. |
(21) |
Kako bi se izbjeglo dvostruko obračunavanje obveza za potrebe zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze, trebalo bi uvesti pravila za odbitak ulaganja u stavke prihvatljivih obveza koje zrcale odgovarajući pristup odbitcima koji je već razvijen u Uredbi (EU) br. 575/2013 za instrumente kapitala. U skladu s tim pristupom, ulaganja u instrumente prihvatljivih obveza trebalo bi najprije odbiti od prihvatljivih obveza a, u mjeri u kojoj nema dovoljno obveza, te instrumente prihvatljivih obveza trebalo bi odbiti od instrumenata dopunskog kapitala. |
(22) |
Standard TLAC sadržava neke kriterije prihvatljivosti za obveze koji su stroži od postojećih kriterija prihvatljivosti za instrumente kapitala. Kako bi se osigurala dosljednost, kriterije prihvatljivosti za instrumente kapitala trebalo bi uskladiti u pogledu neprihvatljivosti instrumenata koje izdaju subjekti posebne namjene od 1. siječnja 2022. |
(23) |
Potrebno je osigurati jasan i transparentan postupak odobrenja instrumenata redovnog osnovnog kapitala kojima se može doprinijeti održavanju visoke kvalitete tih instrumenta. U tu svrhu nadležna tijela trebala bi biti odgovorna za odobrenje tih instrumenata prije nego što ih institucije mogu rasporediti kao instrumente redovnog osnovnog kapitala. Nadležna tijela međutim ne bi trebala zahtijevati prethodno odobrenje za instrumente redovnog osnovnog kapitala koji su izdani na temelju pravne dokumentacije koju je nadležno tijelo već odobrilo i koji su uvelike uređeni jednakim odredbama kao i instrumenti kapitala za koje su institucije primile prethodno odobrenje nadležnog tijela da ih se rasporedi kao instrumente redovnog osnovnog kapitala. U tom slučaju umjesto podnošenja zahtjeva za prethodno odobrenje, institucije bi trebale imati mogućnost obavijestiti svoja nadležna tijela o namjeri izdavanja takvih instrumenata. To bi trebale učiniti dovoljno prije nego se instrumenti rasporede kao instrumenti redovnog osnovnog kapitala kako bi se nadležnim tijelima ostavilo dovoljno vremena da, prema potrebi, preispitaju instrumente. S obzirom na ulogu EBA-e u daljnjoj konvergenciji nadzornih praksi i poboljšanju kvalitete instrumenata regulatornog kapitala, nadležna tijela trebala bi se savjetovati s EBA-om prije odobravanja svakog novog oblika instrumenata redovnog osnovnog kapitala. |
(24) |
Instrumenti kapitala prihvatljivi su kao instrumenti dodatnog osnovnog kapitala ili instrumenti dopunskog kapitala samo u onoj mjeri u kojoj ispunjavaju relevantne kriterije prihvatljivosti. Takvi instrumenti kapitala mogu se sastojati od vlasničkih instrumenata ili obveza, uključujući podređene kredite koji ispunjavaju te kriterije. |
(25) |
Instrumenti kapitala ili dijelovi instrumenata kapitala trebali bi biti prihvatljivi kao instrumenti regulatornog kapitala samo do iznosa koji je uplaćen. Dok god dijelovi instrumenta nisu plaćeni, ti dijelovi ne bi trebali biti prihvatljivi kao instrumenti regulatornog kapitala. |
(26) |
Instrumenti regulatornog kapitala i prihvatljive obveze ne bi trebali biti predmet sporazuma o prijeboju ili netiranju kojima bi se ugrozila njihova sposobnost pokrivanja gubitaka pri sanaciji. To ne znači da bi ugovorne odredbe kojima se uređuju obveze trebale sadržavati klauzulu u kojoj se izričito navodi da se na instrument ne primjenjuju prava prijeboja ili netiranja. |
(27) |
Zbog razvoja bankarskog sektora u okruženju koje je sve više digitalno softver postaje sve važnija vrsta imovine. Razborito vrednovana imovina u obliku softvera na čiju vrijednost sanacija, insolventnost ili likvidacija institucije nemaju značajan utjecaj ne bi trebala biti predmet odbitka nematerijalne imovine od stavki redovnog osnovnog kapitala. Ta je specifikacija važna jer je softver širok pojam koji obuhvaća više različitih vrsta imovine, od kojih neke ne zadržavaju svoju vrijednost u slučaju propasti kreditne institucije. U tom kontekstu u obzir bi trebalo uzeti razlike u vrednovanju i amortizaciji imovine u obliku softvera te ostvarene prodaje takve imovine. Nadalje, trebalo bi razmotriti međunarodna kretanja i razlike u regulatornom postupku ulaganja u softver, različita bonitetna pravila koja se primjenjuju na institucije i društva za osiguranje te raznolikost financijskog sektora Unije, uključujući neregulirane subjekte kao što su poduzeća koja se bave financijskom tehnologijom. |
(28) |
Kako bi se izbjegao učinak litice, potrebno je priznati postojeće instrumente u odnosu na određene kriterije prihvatljivosti. U odnosu na obveze koje su izdane prije 27. lipnja 2019. trebalo bi izuzeti od primjene određene kriterije prihvatljivosti za instrumente regulatornog kapitala i prihvatljive obveze. Takvo nastavljanje priznavanja trebalo bi se odnositi na obveze koje se uračunavaju, ako je primjenjivo, u podređeni dio TLAC-a i podređeni dio MREL-a u okviru Direktive 2014/59/EU te na obveze koje se uračunavaju, ako je primjenjivo, u nepodređeni dio TLAC-a i nepodređeni dio MREL-a u okviru Direktive 2014/59/EU. Za instrumente regulatornog kapitala nastavljanje priznavanja trebalo bi prestati 28. lipnja 2025. |
(29) |
Instrumenti prihvatljivih obveza, uključujući one kojima je preostali rok do dospijeća kraći od jedne godine, mogu se otkupiti samo nakon prethodnog odobrenja sanacijskog tijela. Takvo prethodno odobrenje može biti i opće prethodno odobrenje i u tom bi se slučaju otkup trebao provesti u ograničenom roku i za unaprijed utvrđeni iznos obuhvaćen općim prethodnim odobrenjem. |
(30) |
Od donošenja Uredbe (EU) br. 575/2013 međunarodni standard za bonitetni tretman izloženosti institucija središnjim drugim ugovornim stranama izmijenjen je kako bi se poboljšao tretman izloženosti institucija prema kvalificiranim središnjim drugim ugovornim stranama. Važne revizije tog standarda uključivale su upotrebu jedinstvene metode za određivanje kapitalnog zahtjeva za izloženosti zbog uplata u jamstveni fond, izričitu gornju granicu općih kapitalnih zahtjeva koja se primjenjuje na izloženosti prema kvalificiranim središnjim drugim ugovornim stranama te pristup za određivanje vrijednosti izvedenica koji je osjetljiviji na rizik u izračunu hipotetskih sredstava kvalificiranih središnjih drugih ugovornih strana. Istodobno je tretman izloženosti prema nekvalificiranim središnjim drugim ugovornim stranama ostao nepromijenjen. S obzirom na to da je revidiranim međunarodnim standardima uveden tretman koji je primjereniji za okruženje središnjeg poravnanja, pravo Unije trebalo bi izmijeniti kako bi se uključili ti standardi. |
(31) |
Kako bi se osiguralo da institucije na odgovarajući način upravljaju svojim izloženostima u obliku udjela ili dionica u subjektima za zajednička ulaganja (CIU), pravila kojima se uređuje tretman tih izloženosti trebala bi biti osjetljiva na rizik te bi se njima trebala promicati transparentnost u pogledu odnosnih izloženosti CIU-a. BCBS je stoga donio revidirani standard kojim se utvrđuje jasna hijerarhija pristupâ za izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom za te izloženosti. U toj se hijerarhiji odražava stupanj transparentnosti za odnosne izloženosti. Uredbu (EU) br. 575/2013 trebalo bi uskladiti s tim pravilima dogovorenima na međunarodnoj razini. |
(32) |
Za instituciju koja pruža zajamčenu minimalnu vrijednost od koje krajnju korist imaju mali ulagatelji za ulaganje u udjel ili dionice u CIU-u, među ostalim kao dio privatnog mirovinskog fonda pod pokroviteljstvom države, ne zahtijeva se nikakvo plaćanje institucije ili društva uključenog u isti opseg bonitetne konsolidacije, osim ako vrijednost klijentovih dionica ili udjela u CIU-u jednom ili više puta tijekom razdoblja određenog u ugovoru padne ispod zajamčenog iznosa. Vjerojatnost da će se ta obveza izvršavati stoga je mala u praksi. Ako je zajamčena minimalna vrijednost institucije ograničena na postotak iznosa koji je klijent izvorno uložio u dionice ili udjele u CIU-u (zajamčena minimalna vrijednost s fiksnim iznosom) ili iznosa koji ovisi o uspješnosti financijskih pokazatelja ili tržišnih indeksa u određenom roku, sva trenutačno pozitivna razlika između vrijednosti klijentovih dionica ili udjela i aktualne vrijednosti zajamčenog iznosa u određenom trenutku tvori zaštitni sloj i smanjuje rizik od mogućnosti da institucija mora platiti cijeli zajamčeni iznos. Sve navedeno razlog je smanjenog konverzijskog faktora. |
(33) |
Za izračun vrijednosti izloženosti transakcija izvedenicama u skladu s okvirom za kreditni rizik druge ugovorne strane Uredbom (EU) br. 575/2013 institucijama se trenutačno daje mogućnost odabira između triju različitih standardiziranih pristupa: standardizirane metode (SM), metode tržišne vrijednosti (MtMM) i metode originalne izloženosti (OEM). |
(34) |
Međutim, tim standardiziranim pristupima ne priznaje se na odgovarajući način karakter smanjenja rizika kolaterala u izloženostima. Njihove su kalibracije zastarjele i u njima se ne odražava visoka razina volatilnosti koja je opažena za vrijeme financijske krize. Njima se ne priznaju ni koristi od netiranja na odgovarajući način. Kako bi se uklonili ti nedostaci, BCBS je odlučio zamijeniti metode SM i MtMM novim standardiziranim pristupom za izračun vrijednosti izloženosti po izvedenicama, takozvanim standardiziranim pristupom za kreditni rizik druge ugovorne strane (SA-CCR). S obzirom na to da je revidiranim međunarodnim standardima uveden novi standardizirani pristup koji bolje odgovara okruženju središnjeg poravnanja, pravo Unije trebalo bi izmijeniti kako bi se uključili ti standardi. |
(35) |
Metoda SA-CCR osjetljivija je na rizik od metoda SM i MtMM te bi se njome trebali razviti kapitalni zahtjevi u kojima se bolje odražavaju rizici institucija povezani s transakcijama izvedenicama. Istodobno se za neke od institucija koje trenutačno upotrebljavaju metodu MtMM metoda SA-CCR može pokazati kao previše složena i zahtjevna za provedbu. Za institucije koje ispunjavaju unaprijed definirane kriterije prihvatljivosti i za institucije koje su dio grupe koja te kriterije ispunjava na konsolidiranoj osnovi trebalo bi uvesti pojednostavnjenu inačicu metode SA-CCR („pojednostavnjena metoda SA-CCR”). Budući da će takva pojednostavnjena inačica biti manje osjetljiva na rizik od metode SA-CCR, ona bi trebala biti primjereno kalibrirana kako bi se osiguralo da se u njoj ne podcjenjuje vrijednost izloženosti transakcija izvedenicama. |
(36) |
Za institucije koje imaju ograničene izloženosti po izvedenicama i koje trenutačno upotrebljavaju metodu MtMM ili OEM, i metoda SA-CCR i pojednostavnjena metoda SA-CCR mogle bi biti previše složene za provedbu. Metodu OEM trebalo bi stoga, kao alternativni pristup, ograničiti na one institucije koje ispunjavaju unaprijed definirane kriterije prihvatljivosti i na institucije koje su dio grupe koja te kriterije ispunjava na konsolidiranoj osnovi, no trebalo bi je revidirati kako bi se ispravili njezini glavni nedostaci. |
(37) |
Trebalo bi uvesti jasne kriterije kako bi se instituciju usmjerilo pri odabiru dozvoljenih pristupa. Ti bi se kriteriji trebali temeljiti na veličini poslova s izvedenicama u instituciji, koja upućuje na stupanj složenosti koji bi institucija trebala biti sposobna zadovoljiti pri izračunu vrijednosti izloženosti. |
(38) |
Za vrijeme financijske krize neke institucije s poslovnim nastanom u Uniji imale su znatne gubitke u knjizi trgovanja. Za neke se od njih pokazalo da razina potrebnog kapitala koja se zahtijevala za te gubitke nije bila dovoljna, što je dovelo do toga da su tražile izvanrednu javnu financijsku potporu. Zbog tih opažanja BCBS je uklonio brojne slabe točke u bonitetnom tretmanu pozicija iz knjige trgovanja koje su kapitalni zahtjevi za tržišni rizik. |
(39) |
U 2009. na međunarodnoj razini dovršen je prvi skup reformi i prenesen u pravo Unije Direktivom 2010/76/EU Europskog parlamenta i Vijeća (10). Međutim, reformom iz 2009. nisu se uklonile strukturne slabosti standardâ za kapitalne zahtjeve za tržišni rizik. Zbog nedovoljno jasne granice između knjige trgovanja i knjige pozicija kojima se ne trguje nastale su mogućnosti za regulatornu arbitražu, dok zbog nedostatka osjetljivosti na rizik kapitalnih zahtjeva za tržišni rizik nije bilo moguće obuhvatiti sve rizike kojima su institucije bile izložene. |
(40) |
BCBS je pokrenuo temeljito preispitivanje knjige trgovanja (FRTB) kako bi se uklonile strukturne slabosti standardâ za kapitalne zahtjeve za tržišni rizik. Iz tog rada proizišla je objava revidiranog okvira za tržišni rizik u siječnju 2016. U prosincu 2017. Skupina guvernera središnjih banaka i čelnika nadzora postigla je dogovor o odgađanju datuma provedbe revidiranog okvira za tržišni rizik kako bi se institucijama dalo više vremena za izradu potrebne infrastrukture sustavâ, ali i da se BCBS posveti određenim posebnim pitanjima u vezi s okvirom. To uključuje reviziju kalibracija standardiziranog pristupa i pristupa internih modela kako bi se osigurala dosljednost s izvornim očekivanjima BCBS-a. Nakon finalizacije te revizije, a prije provedbe procjene učinka radi procjene učinka iz toga proizišlih revizija okvira FRTB-a na institucije u Uniji, sve institucije koje bi podlijegale okviru FRTB-a u Uniji trebale bi početi izvješćivati o izračunima proizišlima iz revidiranoga standardiziranog pristupa. U tu svrhu kako bi izračuni za zahtjeve za izvješćivanje bili potpuno primjenjivi u skladu s međunarodnim kretanjima, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akta u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU). Komisija bi taj delegirani akt trebala donijeti do 31. prosinca 2019. Institucije bi trebale početi izvješćivati o tom izračunu najkasnije jednu godinu nakon donošenja toga delegiranog akta. Usto, institucije koje dobiju odobrenje za primjenu revidiranoga pristupa internih modela iz okvira FRTB-a za potrebe izvješćivanja također bi trebale izvješćivati o izračunu u skladu s pristupom internih modela tri godine nakon njegove potpune primjene. |
(41) |
Uvođenje zahtjeva za izvješćivanje za pristupe FRTB-a trebalo bi se smatrati prvim korakom ka potpunoj provedbi okvira FRTB-a u Uniji. Uzimajući u obzir konačne revizije okvira FRTB-a koje je proveo BCBS, rezultate učinka tih revizija na institucije u Uniji i na pristupe FRTB-a koji su već utvrđeni u ovoj Uredbi za zahtjeve za izvješćivanje, Komisija bi trebala, prema potrebi, do 30. lipnja 2020. Europskom parlamentu i Vijeću podnijeti zakonodavni prijedlog o načinu na koji bi okvir FRTB-a trebalo provesti u Uniji radi utvrđivanja kapitalnih zahtjeva za tržišne rizike. |
(42) |
Proporcionalni tretman za tržišni rizik trebalo bi primijeniti i na institucije s ograničenim obujmom poslova iz knjige trgovanja, što bi omogućilo većem broju institucija s malim obujmom poslova iz knjige trgovanja da primjenjuju okvir za kreditni rizik za pozicije iz knjige pozicija kojima se ne trguje, kako je određeno u revidiranoj inačici odstupanja za mali obujam poslova iz knjige trgovanja. Načelo proporcionalnosti također bi trebalo uzeti u obzir prilikom Komisijine ponovne procjene kako bi institucije sa srednjim obujmom poslova iz knjige trgovanja trebale računati kapitalne zahtjeve za tržišne rizike. Posebno bi se kalibracija kapitalnih zahtjeva za tržišni rizik za institucije sa srednjim obujmom poslova iz knjige trgovanja trebala revidirati s obzirom na kretanja na međunarodnoj razini. U međuvremenu bi institucije sa srednjim obujmom poslova iz knjige trgovanja, kao i institucije s malim obujmom poslova iz knjige trgovanja, trebalo izuzeti od zahtjeva za izvješćivanje u okviru FRTB-a. |
(43) |
Trebalo bi ojačati okvir za velike izloženosti kako bi se poboljšala sposobnost institucija za pokrivanje gubitaka i kako bi se bolje uskladile s međunarodnim standardima. U tu svrhu trebalo bi upotrebljavati kapital veće kvalitete kao kapitalnu osnovu za izračun ograničenja velike izloženosti, a izloženosti prema kreditnim izvedenicama trebalo bi izračunavati u skladu s metodom SA-CCR. Nadalje, ograničenje izloženosti koju GSV institucije mogu imati prema drugim GSV institucijama trebalo bi smanjiti kako bi se smanjili sistemski rizici koji se odnose na međusobne poveznice među velikim institucijama i učinak koji nastanak statusa neispunjavanja obveza druge ugovorne strane GSV institucije može imati na financijsku stabilnost. |
(44) |
Iako se koeficijentom likvidnosne pokrivenosti (LCR) osigurava da će institucije moći podnijeti veliki stres u kratkoročnom razdoblju, njime se ne osigurava da će te institucije dugoročno imati stabilnu strukturu izvora financiranja. Stoga je jasno da bi trebalo oblikovati detaljan obvezujući zahtjev za stabilne izvore financiranja na razini Unije koji bi trebao biti stalno ispunjen u cilju sprječavanja prekomjerne ročne neusklađenosti dospijeća imovine i obveza te pretjeranog oslanjanja na kratkoročne izvore financiranja velikih klijenata. |
(45) |
U skladu sa standardima BCBS-a za stabilne izvore financiranja trebalo bi stoga donijeti pravila za definiranje zahtjeva za stabilne izvore financiranja kao omjera iznosa dostupnih stabilnih izvora financiranja institucije i njezina iznosa zahtijevanih stabilnih izvora financiranja tijekom jednogodišnjeg razdoblja. Taj obvezujući zahtjev trebao bi se nazivati zahtjev za omjer neto stabilnih izvora financiranja („NSFR”). Iznos dostupnih stabilnih izvora financiranja trebalo bi izračunati množenjem obveza i regulatornog kapitala institucije odgovarajućim faktorima kojima se odražava njihov stupanj pouzdanosti tijekom jednogodišnjeg razdoblja NSFR-a. Iznos zahtijevanih stabilnih izvora financiranja trebalo bi izračunati množenjem imovine i izvanbilančnih izloženosti institucije odgovarajućim faktorima kojima se odražavaju njihova likvidnosna obilježja i preostali rokovi do dospijeća tijekom jednogodišnjeg razdoblja NSFR-a. |
(46) |
NSFR bi trebalo iskazati kao postotak i utvrditi na najnižoj razini od 100 %, što upućuje na to da institucija ima dovoljno stabilnih izvora financiranja kako bi ispunila svoje potrebe za financiranjem tijekom jednogodišnjeg razdoblja u uobičajenim i stresnim uvjetima. Ako NSFR padne ispod razine od 100 %, institucija bi trebala ispuniti posebne zahtjeve određene u Uredbi (EU) br. 575/2013 za pravodobno ponovno utvrđivanje svojeg NSFR-a na najnižoj razini. Primjena nadzornih mjera u slučajevima neusklađenosti sa zahtjevom za NSFR ne bi trebala biti automatska. Umjesto toga nadležna tijela trebala bi procijeniti razloge za neusklađenost sa zahtjevom za NSFR prije određivanja mogućih nadzornih mjera. |
(47) |
U skladu s preporukama EBA-e iz njezina izvješća od 15. prosinca 2015. o neto stabilnim izvorima financiranja u skladu s člankom 510. Uredbe (EU) br. 575/2013, pravila za izračun NSFR-a trebala bi biti blisko usklađena sa standardima BCBS-a, uključujući razvoj tih standarda u pogledu tretmana transakcija izvedenicama. Međutim, potreba da se uzmu u obzir neke europske posebnosti kako bi se osiguralo da se zahtjevom za NSFR ne sprječava financiranje europskog realnog gospodarstva opravdava donošenje nekih prilagodbi NSFR-a koji je izradio BCBS radi definiranja europskog zahtjeva za NSFR. Te prilagodbe zbog europskog konteksta preporučuje EBA i odnose se uglavnom na poseban tretman za: prolazne modele općenito, a posebno za izdavanje pokrivenih obveznica; poslove financiranja trgovine; središnju reguliranu štednju; stambene kredite za koje postoji jamstvo; kreditne unije; središnje druge ugovorne strane i središnje depozitorije vrijednosnih papira koji ne provode nikakvu znatnu promjenu dospijeća. U tim predloženim posebnim tretmanima u velikoj se mjeri odražava povlašteni tretman koji ti poslovi imaju u europskom LCR-u u usporedbi s LCR-om koji je izradio BCBS. Budući da se NSFR-om dopunjuje LCR, ta dva omjera trebala bi biti dosljedna u svojoj definiciji i kalibraciji. To posebno vrijedi za faktore zahtijevanih stabilnih izvora financiranja koji se primjenjuju na visokokvalitetnu likvidnu imovinu iz LCR-a za izračun NSFR-a koji bi trebao odražavati definicije i korektivne faktore koji se primjenjuju u europskom LCR-u, bez obzira na usklađenost s općim i operativnim zahtjevima utvrđenima za izračun LCR-a koji nisu primjereni tijekom jednogodišnjeg razdoblja za izračun NSFR-a. |
(48) |
Izvan okvira europskih posebnosti tretman transakcija izvedenicama u NSFR-u koji je izradio BCBS mogao bi imati važan učinak na poslove s izvedenicama institucija i, posljedično, na europska financijska tržišta te na pristup krajnjih korisnika nekim operacijama. Na transakcije izvedenicama i na neke međusobno povezane transakcije, uključujući poslove poravnanja, uvođenje NSFR-a koji je izradio BCBS bez provođenja opsežnih studija kvantitativnog učinka i javnog savjetovanja moglo bi imati neopravdan i neproporcionalan učinak. Dodatni zahtjev u pogledu držanja od 5 % do 20 % stabilnih izvora financiranja za bruto obveze po izvedenicama vrlo se često smatra grubom mjerom kojom se obuhvaćaju dodatni rizici financiranja povezani s mogućim porastom obveza po izvedenicama tijekom jednogodišnjeg razdoblja te se preispituje na razini BCBS-a. Taj bi se zahtjev, koji se uvodi na razini od 5 %, u skladu s diskrecijskim pravom koje je BCBS ostavio različitim jurisdikcijama za smanjenje faktora zahtijevanih stabilnih izvora financiranja za bruto obveze po izvedenicama, tada moglo izmijeniti kako bi se u obzir uzela kretanja na razini BCBS-a i izbjegle moguće neželjene posljedice poput narušavanja dobrog funkcioniranja europskih financijskih tržišta i osiguravanja instrumenata za zaštitu od rizika za institucije i krajnje korisnike, uključujući trgovačka društva, kako bi se osiguralo njihovo financiranje kao cilj unije tržišta kapitala. |
(49) |
Nesimetričnim tretmanom BCBS-a za kratkoročne izvore financiranja, kao što su repo transakcije (stabilni izvori financiranja ne priznaju se) i za kratkoročno pozajmljivanje, kao što su obratne repo transakcije (zahtijevaju se određeni stabilni izvori financiranja – 10 % ako su kolateralizirani visokokvalitetnom likvidnom imovinom (HQLA) prvog stupnja kako je definirana LCR-om i 15 % za druge transakcije) s financijskim klijentima nastoje se obeshrabriti snažne poveznice kratkoročnim izvorima financiranja među financijskim klijentima jer su takve poveznice izvor međusobne povezanosti i njima se otežava sanacija pojedine institucije bez prijenosa rizika na ostatak financijskog sustava u slučaju njezine propasti. Međutim, kalibracija nesimetričnosti konzervativna je i može utjecati na likvidnost vrijednosnih papira koji se obično upotrebljavaju kao kolateral u kratkoročnim transakcijama, posebno državne obveznice, jer će institucije vjerojatno smanjiti obujam svojih operacija na repo tržištima. Takvim pristupom mogle bi se ugroziti i aktivnosti održavanja tržišta jer repo tržišta olakšavaju upravljanje nužnim zalihama i na taj su način suprotna ciljevima unije tržišta kapitala. Kako bi se omogućilo dovoljno vremena institucijama za prilagodbu toj konzervativnoj kalibraciji, trebalo bi uvesti prijelazno razdoblje tijekom kojeg bi se faktori zahtijevanih stabilnih izvora financiranja privremeno smanjili. Obujam privremenog smanjenja faktora zahtijevanih stabilnih izvora financiranja trebao bi ovisiti o vrstama transakcija i o vrsti kolaterala upotrijebljenog u tim transakcijama. |
(50) |
Osim privremene ponovne kalibracije faktora zahtijevanih stabilnih izvora financiranja BCBS-a koji se primjenjuje na kratkoročne obratne repo transakcije s financijskim klijentima, koje su osigurane državnim obveznicama, pokazalo se da su potrebne neke druge prilagodbe kako bi se osiguralo da se uvođenjem zahtjeva za NSFR ne ugrožava likvidnost tržišta državnih obveznica. Faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja BCBS-a od 5 % koji se primjenjuje na HQLA-u prvog stupnja, uključujući državne obveznice, upućuje na to da bi institucije trebale držati brzo dostupne dugoročne neosigurane izvore financiranja u tom postotku, bez obzira na vrijeme u kojem očekuju da će držati te državne obveznice. To bi mogao biti dodatni poticaj za institucije da radije polažu gotovinu kod središnjih banaka, nego da djeluju kao primarni trgovci i osiguravaju likvidnost na tržištu državnih obveznica. Osim toga, to nije u skladu s LCR-om koji priznaje potpunu likvidnost te vrste imovine čak i u vrijeme ozbiljnog likvidnosnog stresa (korektivni faktor 0 %). Faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja za HQLA-u prvog stupnja kako je definiran u europskom LCR-u, isključujući iznimno visokokvalitetne pokrivene obveznice, stoga bi trebalo smanjiti s 5 % na 0 %. |
(51) |
Nadalje, sav HQLA prvog stupnja kako je definiran u europskom LCR-u, osim iznimno visokokvalitetnih pokrivenih obveznica, primljen kao varijacijski iznos nadoknade u ugovorima o izvedenicama, trebalo bi prebiti s imovinom iz izvedenica, dok se u skladu s NSFR-om koji je razvio BCBS prihvaća samo gotovina, uz poštovanje uvjeta iz okvira financijske poluge za prijeboj imovine iz izvedenica. Takvim širim priznavanjem imovine koja je primljena kao varijacijski iznos nadoknade doprinijet će se likvidnosti tržišta državnih obveznica, izbjeći će se kažnjavanje krajnjih korisnika koji drže velike iznose državnih obveznica, a malo gotovine (npr. mirovinski fondovi) te će se izbjeći dodatno povećanje potražnje za gotovinom na repo tržištima. |
(52) |
Zahtjev za NSFR trebalo bi primjenjivati na institucije na pojedinačnoj i na konsolidiranoj osnovi, osim ako nadležna tijela izuzmu zahtjev za NSFR iz primjene na pojedinačnoj osnovi. Ako zahtjev za NSFR na pojedinačnoj osnovi nije izuzet od primjene, transakcijama između dviju institucija koje pripadaju istoj grupi ili istom institucionalnom sustavu zaštite trebalo bi, u načelu, dodijeliti iste faktore dostupnih i zahtijevanih stabilnih izvora financiranja kako bi se izbjegao gubitak izvora financiranja na unutarnjem tržištu te kako se ne bi ugrozilo djelotvorno upravljanje likvidnošću u europskim grupama u kojima se likvidnošću upravlja centralno. Takav povlašteni simetrični tretman trebalo bi odobriti samo za transakcije unutar grupe, ako postoje svi nužni zaštitni mehanizmi, na temelju dodatnih kriterija za prekogranične transakcije te samo uz prethodno odobrenje uključenih nadležnih tijela jer se ne može pretpostaviti da će institucije koje imaju poteškoće u ispunjavanju svojih obveza plaćanja uvijek primati financijsku potporu od drugih društava koja pripadaju istoj grupi ili istom institucionalnom sustavu zaštite. |
(53) |
Malim i jednostavnim institucijama potrebno je omogućiti primjenu pojednostavnjene inačice zahtjeva za NSFR. Pojednostavnjena inačica NSFR-a zbog svoje ograničene detaljnosti zahtijeva prikupljanje ograničenog broja podatkovnih točaka, čime bi se smanjila složenost izračuna za male i jednostavne institucije u skladu s načelom proporcionalnosti, dok bi se kalibracijom, koja bi trebala biti barem jednako konzervativna kao ona za cjeloviti zahtjev za NSFR, osiguralo da te institucije i dalje raspolažu s dovoljnim faktorom stabilnih izvora financiranja. Međutim, nadležna tijela trebala bi imati mogućnost od malih i jednostavnih institucija zahtijevati primjenu cjelovitog zahtjeva za NSFR umjesto njegove pojednostavnjene inačice. |
(54) |
Pri konsolidaciji društava kćeri u trećim zemljama trebalo bi uzeti u obzir zahtjeve za stabilne izvore financiranja koji se primjenjuju u tim zemljama. U skladu s tim, pravilima o konsolidaciji u Uniji ne bi se smio uvesti povoljniji tretman za dostupne i zahtijevane stabilne izvore financiranja u društvima kćerima iz trećih zemalja od onog koji je na raspolaganju na temelju nacionalnog prava u tim trećim zemljama. |
(55) |
Od institucija bi trebalo zahtijevati da podnose izvješće svojim nadležnim tijelima u izvještajnoj valuti o obvezujućem detaljnom NSFR-u za sve stavke i zasebno za stavke nominirane u svakoj značajnoj valuti kako bi se osiguralo odgovarajuće praćenje mogućih valutnih neusklađenosti. Zbog zahtjeva za NSFR ne bi trebalo doći ni do kakvih dvostrukih zahtjeva za izvješćivanje za institucije ili do zahtjeva za izvješćivanje koji nisu u skladu s pravilima koja su na snazi te bi institucije trebale imati dovoljno vremena da se pripreme za stupanje na snagu novih zahtjeva za izvješćivanje. |
(56) |
Budući da je pružanje smislenih i usporedivih informacija tržištu o zajedničkim ključnim podacima o riziku institucija temeljna okosnica pouzdanog bankarskog sustava, nužno je svesti nesimetričnost informacija na najmanju moguću mjeru i olakšati usporedivost profila rizičnosti kreditnih institucija unutar iste nadležnosti i među različitim nadležnostima. BCBS je objavio revidirane standarde za objavljivanje iz stupa 3. u siječnju 2015. kako bi se poboljšale usporedivost, kvaliteta i dosljednost regulatornih objava institucija za tržište. Stoga je primjereno izmijeniti postojeće zahtjeve za objavu kako bi se proveli ti novi međunarodni standardi. |
(57) |
Sudionici Komisijina poziva na očitovanje o regulatornom okviru EU-a za financijske usluge smatraju trenutačne zahtjeve za objavu neproporcionalnima i opterećujućima za manje institucije. Ne dovodeći u pitanje veće usklađivanje objava s međunarodnim standardima, od malih i jednostavnih institucija trebalo bi zahtijevati da njihove objave budu manje učestale i manje detaljne nego objave većih usporedivih institucija, čime bi se smanjilo administrativno opterećenje kojem podliježu. |
(58) |
Trebalo bi pojasniti objave u pogledu primitaka. Zahtjevi za objavu u pogledu primitaka kako su utvrđeni u ovoj Uredbi trebali bi biti usklađeni s ciljevima pravila o primicima, naročito da se utvrde i održe politike i prakse u pogledu primitaka koje su u skladu s učinkovitim upravljanjem rizicima za kategorije zaposlenika čije profesionalne aktivnosti imaju značajan učinak na profil rizičnosti institucija. Nadalje, od institucija koje ostvaruju korist od odstupanja od određenih pravila o primicima trebalo bi zahtijevati da objavljuju informacije koje se odnose na takvo odstupanje. |
(59) |
Mali i srednji poduzetnici (MSP) čine jedan od stupova gospodarstva Unije s obzirom na to da imaju ključnu ulogu u stvaranju gospodarskog rasta i zaposlenosti. Budući da MSP-ovi imaju niži sistemski rizik od većih trgovačkih društava, kapitalni zahtjevi za izloženosti prema MSP-ovima trebali bi biti niži od onih za velika trgovačka društva kako bi se osiguralo da banke na optimalan način financiraju MSP-ove. Trenutačno se na izloženosti prema MSP-ovima u iznosu do 1,5 milijuna EUR primjenjuje smanjenje iznosa izloženosti ponderirane rizikom od 23,81 %. S obzirom na to da prag od 1,5 milijuna EUR za izloženost prema MSP-ovima nije pokazatelj za promjenu rizičnosti MSP-a, smanjenje kapitalnih zahtjeva trebalo bi proširiti na izloženosti prema MSP-ovima od do 2,5 milijuna EUR, a za dio izloženosti prema MSP-ovima koji premašuje 2,5 milijuna EUR trebalo bi primijeniti smanjenje kapitalnih zahtjeva za 15 %. |
(60) |
Ulaganja u infrastrukturu ključna su za jačanje europske konkurentnosti i poticanje otvaranja novih radnih mjesta. Oporavak i budući rast gospodarstva Unije uvelike ovise o raspoloživosti kapitala za strateška ulaganja od europske važnosti u infrastrukturu, posebno u širokopojasne i energetske mreže te u prometnu infrastrukturu, među ostalim infrastrukturu za elektromobilnost, posebno u industrijskim centrima; obrazovanje, istraživanje i inovacije te obnovljive izvore energije i energetsku učinkovitost. U Planu ulaganja za Europu nastoji se promicati dodatno financiranje održivih infrastrukturnih projekata, među ostalim mobilizacijom dodatnih privatnih izvora financiranja. Za više potencijalnih ulagača glavni su razlozi za zabrinutost primijećeni nedostatak održivih projekata i ograničena sposobnost za pravilnu ocjenu rizika, s obzirom na njihovu suštinski složenu prirodu. |
(61) |
Kako bi se potaknula privatna i javna ulaganja u infrastrukturne projekte, ključno je uspostaviti regulatorno okruženje kojim se mogu promicati visokokvalitetni infrastrukturni projekti i smanjiti rizici za ulagatelje. Posebno bi trebalo smanjiti kapitalne zahtjeve za izloženosti prema infrastrukturnim projektima, pod uvjetom da zadovoljavaju skup kriterija s pomoću kojih je moguće smanjiti njihov profil rizičnosti i poboljšati predvidivost novčanih tokova. Komisija bi trebala preispitati odredbu o visokokvalitetnim infrastrukturnim projektima kako bi se procijenili: njezin učinak na opseg infrastrukturnih ulaganja institucija i kvaliteta ulaganja, uzimajući u obzir ciljeve Unije u pogledu prelaska na gospodarstvo s niskim razinama ugljika, otporno na klimatske promjene te kružno gospodarstvo i njezina primjerenost s bonitetnog stajališta. Komisija bi također trebala razmotriti treba li proširiti područje primjene tih odredaba na ulaganja trgovačkih društava u infrastrukturu. |
(62) |
Sukladno preporuci EBA-e, europskog nadzornog tijela (Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala) (ESMA) koje je osnovano u skladu s Uredbom (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (11) i Europske središnje banke, središnje druge ugovorne strane, zbog njihova drugačijeg poslovnog modela, trebalo bi izuzeti od zahtjeva za omjer financijske poluge s obzirom na to da su one obvezne ishoditi bankovnu licenciju već kako bi im se odobrio pristup prekonoćnim instrumentima središnje banke i kako bi ispunile svoju ulogu kao ključno sredstvo za postizanje važnih političkih i regulatornih ciljeva u financijskom sektoru. |
(63) |
Nadalje, izloženosti središnjih depozitorija vrijednosnih papira koji imaju odobrenje za rad kao kreditne institucije i izloženosti kreditnih institucija imenovanih u skladu s člankom 54. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 909/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (12), kao što su gotovinska salda koja proizlaze iz omogućavanja gotovinskih računa sudionicima u sustavima za namiru vrijednosnih papira i nositeljima računa vrijednosnih papira te prihvaćanja njihovih depozita, trebalo bi isključiti iz mjere ukupne izloženosti s obzirom na to da se njima ne stvara rizik prekomjerne financijske poluge jer se ta gotovinska salda upotrebljavaju isključivo u svrhu namire transakcije u sustavima za namiru vrijednosnih papira. |
(64) |
Budući da je smjernica o dodatnom regulatornom kapitalu iz Direktive 2013/36/EU ciljani kapital u kojem se odražavaju očekivanja u pogledu nadzora, ona ne bi trebala podlijegati obvezama objave niti zabrani objave na zahtjev nadležnih tijela u okviru Uredbe (EU) br. 575/2013 ili te direktive. |
(65) |
Kako bi se osigurala odgovarajuća definicija pojedinih posebnih tehničkih odredaba iz Uredbe (EU) br. 575/2013 i kako bi se uzele u obzir moguće promjene standarda na međunarodnoj razini, ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a trebalo bi delegirati Komisiji: s obzirom na izmjene popis proizvoda ili usluga čija se imovina i obveze mogu smatrati međuovisnima; s obzirom na izmjene popisa multilateralnih razvojnih banaka; s obzirom na izmjene zahtjevâ za izvješćivanje u vezi s tržišnim rizikom; te s obzirom na specificiranje dodatnih likvidnosnih zahtjeva. Posebno je važno da prije donošenja tih akata Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (13) Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata. |
(66) |
Tehničkim standardima trebalo bi osigurati dosljedno usklađivanje zahtjevâ utvrđenih u Uredbi (EU) br. 575/2013. EBA-u bi, kao tijelo s visokospecijaliziranim stručnim znanjem, trebalo zadužiti za izradu nacrta regulatornih tehničkih standarda koji ne uključuju donošenje političkih odluka, koji bi se dostavili Komisiji. Regulatorne tehničke standarde trebalo bi razviti u područjima bonitetne konsolidacije, regulatornog kapitala, TLAC-a, tretmana izloženosti osiguranih hipotekama na nekretninama, vlasničkih ulaganja u fondove, izračuna gubitka zbog nastanka statusa neispunjavanja obveza u skladu s pristupom zasnovanim na internim rejting-sustavima za kreditni rizik, tržišni rizik, velike izloženosti i likvidnost. Komisiju bi trebalo ovlastiti za donošenje tih regulatornih tehničkih standarda putem delegiranih akata na temelju članka 290. UFEU-a i u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010. Komisija i EBA trebale bi osigurati da te standarde i zahtjeve mogu primijeniti sve odgovarajuće institucije na način koji je razmjeran vrsti, opsegu i složenosti tih institucija i poslova koje obavljaju. |
(67) |
Kako bi se olakšala usporedivost objavljivanja, EBA bi trebala biti zadužena za izradu nacrta provedbenih tehničkih standarda kojima bi se utvrdili standardizirani predlošci za objavu koji bi obuhvaćali sve značajne zahtjeve za objavu navedene u Uredbi (EU) br. 575/2013. Pri izradi tih standarda EBA bi trebala uzeti u obzir veličinu i složenost institucija, kao i prirodu i razinu rizika njihovih poslova. EBA bi trebala izvijestiti o načinima poboljšanja proporcionalnosti paketa Unije o nadzornom izvješćivanju u smislu područja primjene, detaljnosti ili učestalosti i barem dati konkretne preporuke o tome kako bi se prosječni troškovi usklađivanja malih institucija mogli smanjiti za, u idealnom slučaju, 20 %, a najmanje 10 % odgovarajućim pojednostavnjenjem zahtjeva. EBA bi trebala biti zadužena za izradu nacrta provedbenih tehničkih standarda koji će biti priloženi tom izvješću. Komisiju bi trebalo ovlastiti za donošenje tih provedbenih tehničkih standarda putem provedbenih akata na temelju članka 291. UFEU-a i u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010. |
(68) |
Kako bi se institucijama olakšalo usklađivanje s pravilima iz ove Uredbe i Direktive 2013/36/EU kao i s regulatornim tehničkim standardima, provedbenim tehničkim standardima, smjernicama i predlošcima donesenim radi provedbe tih pravila, EBA bi trebala razviti informatički alat u cilju pružanja smjernica institucijama za odgovarajuće odredbe, standarde, smjernice i predloške, s obzirom na njihovu veličinu i poslovni model. |
(69) |
Uz izvješće o mogućem smanjenju troškova i do 28. lipnja 2020., EBA bi u suradnji sa svim relevantnim nadležnim tijelima, tj. onim tijelima koja su nadležna za bonitetni nadzor, sanaciju i sustave osiguranja depozita, posebno Europskim sustavom središnjih banaka (ESSB), trebala pripremiti izvješće o izvedivosti u odnosu na izradu usklađenog i integriranog sustava za prikupljanje statističkih podataka, sanacijskih podataka i bonitetnih podataka. Uzimajući u obzir prethodni rad ESSB-a na integriranom prikupljanju podataka, tim izvješćem trebala bi se omogućiti analiza troškova i koristi u odnosu na izradu središnje točke za prikupljanje podataka za integrirani sustav izvješćivanja u odnosu na statističke i regulatorne podatke za sve institucije koje se nalaze u Uniji. Takav bi sustav, među ostalim, trebao upotrebljavati usklađene definicije i standarde za podatke koji se prikupljaju te jamčiti pouzdanu i trajnu razmjenu informacija među nadležnim tijelima time osiguravajući strogu povjerljivost prikupljenih podataka, pouzdanu autentifikaciju i upravljanje pravima pristupa sustavu, kao i kibersigurnost. Takvom centralizacijom i usklađivanjem europskih mehanizama izvješćivanja cilj je spriječiti da različita tijela višestruko zahtijevaju slične ili iste podatke i tako znatno smanjiti administrativno i financijsko opterećenje nadležnih tijela i institucija. Prema potrebi i uzimajući u obzir izvješće EBA-e o izvedivosti, Komisija bi Europskom parlamentu i Vijeću trebala podnijeti zakonodavni prijedlog. |
(70) |
Relevantna nadležna ili imenovana tijela trebala bi težiti izbjegavanju svih oblika podvostručene ili neusklađene upotrebe makrobonitetnih ovlasti iz Uredbe (EU) br. 575/2013 i Direktive 2013/36/EU. Relevantna nadležna ili imenovana tijela osobito bi trebala primjereno razmotriti jesu li mjere koje se poduzimaju u skladu s člancima 124., 164. i 458. Uredbe (EU) br. 575/2013 podvostručene ili neusklađene u pogledu drugih postojećih ili budućih mjera u skladu s člankom 133. Direktive 2013/36/EU. |
(71) |
S obzirom na izmjene tretmana izloženosti prema kvalificiranim središnjim drugim ugovornim stranama, posebno tretmana uplata institucija u jamstvene fondove kvalificiranih središnjih drugih ugovornih strana, navedene u ovoj Uredbi, trebalo bi na odgovarajući način izmijeniti i relevantne odredbe Uredbe (EU) br. 648/2012 (14) koje su u nju uvedene na temelju Uredbe (EU) br. 575/2013 i u kojima se navodi izračun hipotetskog kapitala središnjih drugih ugovornih strana koji institucije potom upotrebljavaju za izračun svojih kapitalnih zahtjeva. |
(72) |
S obzirom na to da ciljeve ove Uredbe, odnosno jačanje i preciziranje postojećih pravnih akata Unije kojima se osiguravaju jedinstveni bonitetni zahtjevi koji se primjenjuju na institucije u cijeloj Uniji, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog njihova opsega ili učinaka oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva. |
(73) |
Kako bi se omogućila uredna prodaja osigurateljnih holdinga koji nisu podložni dodatnom nadzoru, trebalo bi primijeniti izmijenjenu inačicu prijelaznih odredbi u odnosu na odbitak ulaganja u kapital društava za osiguranje s retroaktivnim učinkom od 1. siječnja 2019. |
(74) |
Uredbu (EU) br. 575/2013 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti, |
DONIJELI SU OVU UREDBU:
Članak 1.
Izmjena Uredbe (EU) br. 575/2013
Uredba (EU) br. 575/2013 mijenja se kako slijedi:
1. |
članci 1. i 2. zamjenjuju se sljedećim: „Članak 1. Područje primjene Ovom Uredbom utvrđuju se jedinstvena pravila o općim bonitetnim zahtjevima koje institucije, financijski holdinzi i mješoviti financijski holdinzi koji podliježu nadzoru u skladu s Direktivom 2013/36/EU ispunjavaju u odnosu na sljedeće stavke:
Ovom Uredbom utvrđuju se jedinstvena pravila o zahtjevima za regulatorni kapital i prihvatljive obveze koje ispunjavaju sanacijski subjekti koji su globalne sistemski važne institucije (GSV institucije) ili su dio GSV institucija i značajno društvo kći GSV institucija izvan EU-a. Ovom Uredbom ne uređuju se zahtjevi za objavu za nadležna tijela u području bonitetne regulative i nadzora institucija utvrđeni u Direktivi 2013/36/EU. Članak 2. Ovlasti nadzora 1. Radi osiguranja usklađenosti s ovom Uredbom nadležna tijela imaju ovlasti i provode postupke utvrđene u Direktivi 2013/36/EU i ovoj Uredbi. 2. Radi osiguranja usklađenosti s ovom Uredbom sanacijska tijela imaju ovlasti i provode postupke utvrđene u Direktivi 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća (*1) i ovoj Uredbi. 3. Nadležna tijela i sanacijska tijela surađuju radi osiguranja usklađenosti sa zahtjevima u vezi s regulatornim kapitalom i prihvatljivim obvezama. 4. Radi osiguranja usklađenosti s njihovim nadležnostima, Jedinstveni sanacijski odbor osnovan člankom 42. Uredbe (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (*2) i Europska središnja banka u odnosu na pitanja koja su povezana sa zadaćama koje su joj dodijeljene Uredbom Vijeća (EU) br. 1024/2013 (*3) jamče redovnu i pouzdanu razmjenu relevantnih informacija. (*1) Direktiva 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava te o izmjeni Direktive Vijeća 82/891/EEZ i direktiva 2001/24/EZ, 2002/47/EZ, 2004/25/EZ, 2005/56/EZ, 2007/36/EZ, 2011/35/EU, 2012/30/EU i 2013/36/EU te uredbi (EU) br. 1093/2010 i (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 173, 12.6.2014., str. 190.)." (*2) Uredba (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. srpnja 2014. o utvrđivanju jedinstvenih pravila i jedinstvenog postupka za sanaciju kreditnih institucija i određenih investicijskih društava u okviru jedinstvenog sanacijskog mehanizma i jedinstvenog fonda za sanaciju te o izmjeni Uredbe (EU) br. 1093/2010 (SL L 225, 30.7.2014., str. 1.)." (*3) Uredba Vijeća (EU) br. 1024/2013 od 15. listopada 2013. o dodjeli određenih zadaća Europskoj središnjoj banci u vezi s politikama bonitetnog nadzora kreditnih institucija (SL L 287, 29.10.2013., str. 63.).”;" |
2. |
članak 4. mijenja se kako slijedi:
|
3. |
članak 6. mijenja se kako slijedi:
|
4. |
članak 8. mijenja se kako slijedi:
|
5. |
u članku 10. stavku 1., uvodni dio prvog podstavka zamjenjuje se sljedećim: „1. Nadležna tijela mogu, u skladu s nacionalnim pravom, izuzeti u potpunosti ili djelomično od primjene zahtjeva utvrđenih u dijelovima od drugog do osmog ove Uredbe i poglavlju 2. Uredbe (EU) 2017/2402 jednu ili više kreditnih institucija koje se nalaze u istoj državi članici te koje su stalno povezane sa središnjim tijelom koje ih nadzire, a koje ima sjedište u istoj državi članici, ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:”; |
6. |
članak 11. mijenja se kako slijedi:
|
7. |
članak 12. briše se; |
8. |
umeće se sljedeći članak: „Članak 12.a Izračun na konsolidiranoj osnovi za GSV institucije s nekoliko sanacijskih subjekata Ako se najmanje dva GSV subjekata koji pripadaju istoj GSV instituciji smatraju sanacijskim subjektima, matična institucija iz EU-a te GSV institucije izračunava iznos regulatornog kapitala i prihvatljivih obveza iz članka 92.a stavka 1. točke (a) ove Uredbe. Izračun se temelji na konsolidiranom položaju matične institucije iz EU-a kao da je ona jedini sanacijski subjekt u okviru GSV institucije. Ako je iznos izračunan u skladu s prvim stavkom ovog članka manji od zbroja iznosâ regulatornog kapitala i prihvatljivih obveza iz članka 92.a stavka 1. točke (a) ove Uredbe svih sanacijskih subjekata koji pripadaju toj GSV instituciji, sanacijska tijela postupaju u skladu s člankom 45.d stavkom 3. i člankom 45.h stavkom 2. Direktive 2014/59/EU. Ako je iznos izračunan u skladu s prvim stavkom ovog članka veći od zbroja iznosâ regulatornog kapitala i prihvatljivih obveza iz članka 92.a stavka 1. točke (a) ove Uredbe svih sanacijskih subjekata koji pripadaju toj GSV instituciji, sanacijska tijela mogu postupati u skladu s člankom 45.d stavkom 3. i člankom 45.h stavkom 2. Direktive 2014/59/EU.”; |
9. |
članci 13. i 14. zamjenjuju se sljedećim: „Članak 13. Primjena zahtjeva za objavu na konsolidiranoj osnovi 1. Matične institucije iz EU-a dužne su ispunjavati uvjete iz dijela osmog na osnovi svojeg konsolidiranog položaja. Velika društva kćeri matičnih institucija iz EU-a dužna su objavljivati informacije utvrđene u člancima 437., 438., 440., 442., 450., 451., 451.a i 453. na pojedinačnoj osnovi ili, ako je primjenjivo, na potkonsolidiranoj osnovi u skladu s ovom Uredbom i Direktivom 2013/36/EU. 2. Institucije koje se smatraju sanacijskim subjektima i koje su GSV institucije ili koje su dio GSV institucije moraju ispunjavati uvjete iz članka 437.a i članka 447. točke (h) na osnovi konsolidiranog položaja njihove sanacijske grupe. 3. Odredbe iz stavka 1. prvog podstavka ne primjenjuju se na matične institucije iz EU-a, matične financijske holdinge iz EU-a, matične mješovite financijske holdinge iz EU-a i sanacijske subjekte ako su oni uključeni u istovjetne objave koje na konsolidiranoj osnovi objavljuje matično društvo s poslovnim nastanom u trećoj zemlji. Odredbe iz stavka 1. drugog podstavka primjenjuju se na društva kćeri matičnih društava s poslovnim nastanom u trećoj zemlji ako se smatra da su ta društva kćeri velika društva kćeri. 4. Ako se primjenjuje članak 10., središnje tijelo iz tog članka ispunjava zahtjeve iz dijela osmog na osnovi konsolidiranog položaja središnjeg tijela. Članak 18. stavak 1. primjenjuje se na središnje tijelo, a povezane institucije tretiraju se kao društva kćeri središnjeg tijela. Članak 14. Primjena zahtjeva iz članka 5. Uredbe (EU) 2017/2402 na konsolidiranoj osnovi 1. Od matičnih društava i njihovih društava kćeri na koja se primjenjuje ova Uredba zahtijeva se da ispunjavaju obveze utvrđene u članku 5. Uredbe (EU) 2017/2402 na konsolidiranoj ili potkonsolidiranoj osnovi kako bi se osiguralo da su njihovi sustavi, procesi i mehanizmi koji se zahtijevaju tim odredbama usklađeni i dobro integrirani i da je moguće pružiti sve podatke i informacije koji su potrebni za nadzor. Posebno trebaju osigurati da društva kćeri na koja se ne primjenjuje ova Uredba provode sustave, procese i mehanizme koji osiguravaju usklađenost s ovim odredbama. 2. Institucije primjenjuju dodatni ponder rizika u skladu s člankom 270.a ove Uredbe pri provedbi članka 92. ove Uredbe na konsolidiranoj ili potkonsolidiranoj osnovi ako su zahtjevi utvrđeni u članku 5. Uredbe (EU) 2017/2402 prekršeni na razini subjekta s poslovnim nastanom u trećoj zemlji uključenog u konsolidaciju u skladu s člankom 18. ove Uredbe te ako je kršenje značajno u odnosu na ukupni profil rizičnosti grupe.”; |
10. |
u članku 15. stavku 1., uvodni dio prvog podstavka zamjenjuje se sljedećim: „1. Konsolidirajuće nadzorno tijelo može na pojedinačnoj osnovi izuzeti od primjene dio treći, povezane zahtjeve za izvješćivanje iz dijela sedmog A ove Uredbe i poglavlje 4. glave VII. Direktive 2013/36/EU, uz iznimku članka 430. stavka 1. točke (d) ove Uredbe, na konsolidiranoj osnovi pod uvjetom da su zadovoljeni sljedeći uvjeti:”; |
11. |
članak 16. zamjenjuje se sljedećim: „Članak 16. Odstupanje od primjene zahtjeva u vezi s omjerom financijske poluge na konsolidiranoj osnovi za grupe investicijskih društava Kada su svi subjekti u grupi investicijskih društava, uključujući matični subjekt, investicijska društva koja su izuzeta od primjene zahtjeva utvrđenih u dijelu sedmom na pojedinačnoj osnovi u skladu s člankom 6. stavkom 5., matično investicijsko društvo može odlučiti da neće primjenjivati zahtjeve utvrđene u dijelu sedmom i povezane zahtjeve u vezi s izvješćivanjem o financijskoj poluzi iz dijela sedmog A na konsolidiranoj osnovi.”; |
12. |
članak 18. zamjenjuje se sljedećim: „Članak 18. Metode bonitetne konsolidacije 1. Institucije, financijski holdinzi i mješoviti financijski holdinzi koji su obvezni ispunjavati zahtjeve iz odjeljka 1. ovog poglavlja na osnovi svojeg konsolidiranog položaja provode punu konsolidaciju svih institucija i financijskih institucija koje su njihova društva kćeri. Odredbe stavaka od 3. do 6. i stavka 9. ovog članka ne primjenjuju se ako se dio šesti i članak 430. stavak 1. točka (d) primjenjuju na osnovi konsolidiranog položaja institucije, financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga ili na potkonsolidiranoj osnovi likvidnosne podgrupe kako je utvrđeno u člancima 8. i 10. Za potrebe članka 11. stavka 3.a institucije koje su obvezne ispunjavati zahtjeve iz članka 92.a i 92.b na konsolidiranoj osnovi provode punu konsolidaciju svih institucija i financijskih institucija koje su njihova društva kćeri u odgovarajućim sanacijskim grupama. 2. Društva za pomoćne usluge uključuju se u konsolidaciju u slučajevima i u skladu s metodama utvrđenima u ovom članku. 3. Ako su društva povezana u smislu članka 22. stavka 7. Direktive 2013/34/EU, nadležna tijela određuju način provedbe konsolidacije. 4. Konsolidirajuće nadzorno tijelo zahtijeva proporcionalnu konsolidaciju prema udjelu u kapitalu sudjelujućih udjela u institucijama i financijskim institucijama kojima upravlja društvo uključeno u konsolidaciju zajedno s jednim ili više društava koja nisu uključena u konsolidaciju, ako je odgovornost tih društava ograničena visinom njihova udjela u kapitalu. 5. U slučaju sudjelujućih udjela ili kapitalnih veza koji nisu navedeni u stavcima 1. i 4., nadležna tijela određuju hoće li i na koji način konsolidacija biti provedena. Ona posebno mogu dopustiti ili zahtijevati primjenu metode udjela. Ta metoda, međutim, ne može biti osnova za uključivanje dotičnih društava u nadzor na konsolidiranoj osnovi. 6. Nadležna tijela određuju hoće li i na koji način konsolidacija biti provedena u sljedećim slučajevima:
Nadležna tijela posebno mogu dopustiti ili zahtijevati primjenu metode navedene u članku 22. stavcima 7., 8. i 9. Direktive 2013/34/EU. Ta metoda, međutim, ne može biti osnova za uključivanje dotičnih društava u nadzor na konsolidiranoj osnovi. 7. Ako institucija ima društvo kći koje nije institucija, financijska institucija ili društvo za pomoćne usluge ili ima sudjelujući udio u takvom društvu, na to društvo kćer ili sudjelujući udio primjenjuje metodu udjela. Ta metoda, međutim, ne može biti osnova za uključivanje dotičnih društava u nadzor na konsolidiranoj osnovi. Odstupajući od prvog podstavka, nadležna tijela mogu dopustiti instituciji ili od nje zahtijevati primjenu različite metode na takva društva kćeri ili sudjelujuće udjele, uključujući metodu koja se zahtijeva primjenjivim računovodstvenim okvirom, pod sljedećim uvjetima:
8. Nadležna tijela mogu zahtijevati punu ili proporcionalnu konsolidaciju društva kćeri ili društva u kojem institucija ima sudjelujući udio ako to društvo kći ili društvo nije institucija, financijska institucija ili društvo za pomoćne usluge i ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
9. EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju uvjeti u skladu s kojima se provodi konsolidacija u slučajevima iz stavaka od 3. do 6. i stavka 8. EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 31. prosinca 2020. Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.”; |
13. |
članak 22. zamjenjuje se sljedećim: „Članak 22. Potkonsolidacija subjekata u trećim zemljama 1. Institucije kćeri primjenjuju zahtjeve iz članaka 89., 90. i 91. i dijela trećeg, četvrtog i sedmog te povezane zahtjeve za izvješćivanje iz dijela sedmog A na osnovi svojeg potkonsolidiranog položaja ako te institucije imaju instituciju ili financijsku instituciju kao društvo kćer u trećoj zemlji ili ako imaju sudjelujući udio u takvom društvu. 2. Odstupajući od stavka 1. ovog članka, institucije kćeri mogu ne primjenjivati zahtjeve iz članaka 89., 90 i 91. i dijela trećeg, četvrtog i sedmog te povezane zahtjeve za izvješćivanje iz dijela sedmog A na osnovi svojeg potkonsolidiranog položaja ako je vrijednost ukupne imovine i izvanbilančnih stavki njihovih društava kćeri i sudjelujućih udjela u trećim zemljama manja od 10 % ukupne vrijednosti imovine i izvanbilančnih stavki institucije kćeri.”; |
14. |
naslov dijela drugog zamjenjuje se sljedećim: „REGULATORNI KAPITAL I PRIHVATLJIVE OBVEZE”; |
15. |
u članku 26., stavak 3. zamjenjuje se sljedećim: „3. Nadležna tijela procjenjuju ispunjavaju li izdanja instrumenata kapitala kriterije navedene u članku 28. ili, ako je to primjenjivo, u članku 29. Institucije raspoređuju izdanja instrumenata kapitala kao instrumente redovnog osnovnog kapitala tek nakon što dobiju odobrenje nadležnih tijela. Odstupajući od prvog podstavka, institucije mogu kao instrumente redovnog osnovnog kapitala rasporediti naknadna izdanja oblika instrumenata redovnog osnovnog kapitala za koje su one već dobile odobrenje, ako su ispunjena oba sljedeća uvjeta:
Nadležna tijela savjetuju se s EBA-om prije odobrenja novih oblika instrumenata kapitala koje se raspoređuje kao instrumente redovnog osnovnog kapitala. Nadležna tijela uzimaju u obzir mišljenje EBA-e, a u slučaju da od njega odluče odstupiti, u roku od tri mjeseca od datuma primitka mišljenja EBA-e šalju dopis EBA-i u kojem navode razloge za odstupanje od relevantnog mišljenja. Ovaj se podstavak ne primjenjuje na instrumente kapitala iz članka 31. Na osnovi informacija od nadležnih tijela, EBA sastavlja, održava i objavljuje popis svih oblika instrumenata kapitala u svakoj državi članici koji ispunjavaju uvjete za instrumente redovnog osnovnog kapitala. U skladu s člankom 35. Uredbe (EU) br. 1093/2010 EBA može prikupljati sve informacije u vezi s instrumentima redovnog osnovnog kapitala koje smatra potrebnima za uspostavu usklađenosti s kriterijima iz članka 28. ili ako je primjenjivo, kriterijima iz članka 29. ove Uredbe te za potrebu održavanja i ažuriranja popisa navedenog u ovom podstavku. Slijedom postupka preispitivanja iz članka 80. i ako postoje dostatni dokazi da relevantni instrumenti kapitala ne ispunjavanju kriterije iz članka 28., ili da ih više ne ispunjavaju, ili ako je primjenjivo, kriterije iz članka 29., EBA može odlučiti da te instrumente ne doda na popis iz četvrtog podstavka ili da ih ukloni s tog popisa, ovisno o slučaju. EBA u tu svrhu objavljuje priopćenje koje se također odnosi na stajalište relevantnog nadležnog tijela o tom pitanju. Ovaj se podstavak ne primjenjuje na instrumente kapitala iz članka 31.”; |
16. |
članak 28. mijenja se kako slijedi:
|
17. |
u članku 33. stavku 1., točka (c) zamjenjuje se sljedećim:
|
18. |
članak 36. mijenja se kako slijedi:
|
19. |
u članku 37. dodaje se sljedeća točka:
|
20. |
u članku 39. stavku 2. u prvom podstavku uvodna rečenica zamjenjuje se sljedećim: „Odgođena porezna imovina koja ne ovisi o budućoj profitabilnosti ograničena je na odgođenu poreznu imovinu koja je nastala prije 23. studenoga 2016. i koja proizlazi iz privremenih razlika, ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:”; |
21. |
u članku 45. točka (a) podtočka i. zamjenjuje se sljedećim:
|
22. |
članak 49. mijenja se kako slijedi:
|
23. |
članak 52. stavak 1. mijenja se kako slijedi:
|
24. |
u članku 54. stavku 1. dodaje se sljedeća točka:
|
25. |
u članku 59. točka (a) podtočka i. zamjenjuje se sljedećim:
|
26. |
u članku 62. točka (a) zamjenjuje se sljedećim:
|
27. |
članak 63. mijenja se kako slijedi:
|
28. |
članak 64. zamjenjuje se sljedećim: „Članak 64. Amortizacija instrumenata dopunskog kapitala 1. Puni iznos instrumenata dopunskog kapitala čiji je preostali rok do dospijeća dulji od pet godina ispunjava uvjete za stavke dopunskog kapitala. 2. Opseg u kojem instrumenti dopunskog kapitala ispunjavaju uvjete za stavke dopunskog kapitala tijekom posljednjih pet godina do dospijeća instrumenata izračunava se tako da se rezultat izveden iz izračuna iz točke (a) pomnoži s iznosom iz točke (b) na sljedeći način:
|
29. |
u članku 66. dodaje se sljedeća točka:
|
30. |
u članku 69. točka (a) podtočka i. zamjenjuje se sljedećim:
|
31. |
iza članka 72. umeće se sljedeće poglavlje: „POGLAVLJE 5.a Prihvatljive obveze
Članak 72.a Stavke prihvatljivih obveza 1. Stavke prihvatljivih obveza sastoje se od sljedećeg, osim ako pripadaju bilo kojoj kategoriji isključenih obveza iz stavka 2. ovog članka., i u mjeri određenoj u članku 72.c:
2. Sljedeće obveze isključuju se iz stavki prihvatljivih obveza:
Za potrebe prvog podstavka točke (l) dužničke instrumente koji sadrže opciju prijevremenog otkupa koja se može izvršiti na osnovi diskrecijskog prava izdavatelja ili imatelja i dužničke instrumente s promjenjivom kamatnom stopom koja se temelji na široko korištenoj referentnoj stopi poput Euribora ili Libora ne smatra se dužničkim instrumentima s ugrađenim izvedenicama samo zbog tih obilježja. Članak 72.b Instrumenti prihvatljivih obveza 1. Obveze ispunjavaju uvjete za instrumente prihvatljivih obveza ako ispunjavaju uvjete navedene u ovom članku i samo u opsegu utvrđenom ovim člankom. 2. Obveze ispunjavaju uvjete za instrumente prihvatljivih obveza ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
Za potrebe prvog podstavka točke (a), samo oni dijelovi obveza koji su u potpunosti plaćeni prihvatljivi su kao instrumenti prihvatljivih obveza. Za potrebe prvog podstavka točke (d) ovog članka, ako su pojedine isključene obveze iz članka 72.a stavka 2. podređene običnim neosiguranim potraživanjima u skladu s nacionalnim propisima o insolventnosti, između ostaloga, zbog toga što su usko povezane s vjerovnikom, koji jest ili je bio dioničar, ima kontrolu ili je u grupnom odnosu, član je upravljačkog tijela ili je povezan s bilo kojom od tih osoba, podređenost se ne procjenjuje na temelju potraživanja koja proizlaze iz takvih isključenih obveza. 3. Osim obveza iz stavka 2. ovog članka sanacijsko tijelo može dozvoliti da obveze ispunjavaju uvjete za instrumente prihvatljivih obveza do ukupnog iznosa koji ne premašuje 3,5 % ukupnog iznosa izloženosti riziku izračunanog u skladu s člankom 92. stavcima 3. i 4. pod sljedećim uvjetima:
4. Sanacijsko tijelo može dopustiti da obveze ispunjavaju uvjete za instrumente prihvatljivih obveza uz obveze iz stavka 2. pod sljedećim uvjetima:
5. Sanacijsko tijelo može dozvoliti instituciji da u stavke prihvatljivih obveza uključi samo obveze iz stavka 3. ili obveze iz stavka 4. 6. Kada provjerava jesu li ispunjeni uvjeti navedeni u ovom članku, sanacijsko tijelo savjetuje se s nadležnim tijelom. 7. EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se određuje sljedeće:
Taj nacrt regulatornih tehničkih standarda u potpunosti je usklađen s delegiranim aktom iz članka 28. stavka 5. točke (a) i članka 52. stavka 2. točke (a). EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. prosinca 2019. Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010. Članak 72.c Amortizacija instrumenata prihvatljivih obveza 1. Instrumenti prihvatljivih obveza čiji je preostali rok do dospijeća najmanje jednu godinu u cijelosti ispunjavaju uvjete za stavke prihvatljivih obveza. Instrumenti prihvatljivih obveza čiji je preostali rok do dospijeća kraći od jedne godine ne ispunjavaju uvjete za stavke prihvatljivih obveza. 2. Za potrebe stavka 1., ako instrument prihvatljivih obveza uključuje opciju otkupa od imatelja koja se može izvršiti prije izvorno navedenog dospijeća instrumenta, dospijeće instrumenta utvrđuje se na najraniji mogući datum na koji imatelj može izvršiti opciju otkupa i zatražiti otkup ili otplatu instrumenta. 3. Za potrebe stavka 1., ako instrument prihvatljivih obveza uključuje poticaj izdavatelju da instrument kupi, otkupi, otplati ili ponovno kupi prije izvorno navedenog dospijeća instrumenta, dospijeće instrumenta utvrđuje se na najraniji mogući datum na koji izdavatelj može izvršiti tu opciju i zatražiti otkup ili otplatu instrumenta. 4. Za potrebe stavka 1., ako instrument prihvatljivih obveza uključuje opcije prijevremenog otkupa koje se mogu izvršiti isključivo na osnovi diskrecijskog prava izdavatelja prije izvorno navedenog dospijeća instrumenta, ali pri čemu odredbe kojima se uređuju instrumenti ne uključuju nikakav poticaj za kupnju, otkup, otplatu ili ponovnu kupnju instrumenta prije dospijeća i ne uključuju nikakvu opciju otkupa ili otplate na osnovi diskrecijskog prava imatelja, dospijeće instrumenta utvrđuje se na izvorno navedeno dospijeće. Članak 72.d Posljedice prestanka ispunjavanja uvjeta prihvatljivosti Ako instrument prihvatljivih obveza prestane ispunjavati primjenjive uvjete navedene u članku 72.b, obveze odmah prestaju ispunjavati uvjete za instrumente prihvatljivih obveza. Obveze iz članka 72.b stavka 2. mogu se i dalje smatrati instrumentima prihvatljivih obveza sve dok ispunjavaju uvjete za instrumente prihvatljivih obveza u skladu s člankom 72.b stavkom 3. ili stavkom 4.
Članak 72.e Odbici od stavki prihvatljivih obveza 1. Institucije na koje se primjenjuje članak 92.a od stavki prihvatljivih obveza odbijaju sljedeće:
2. Za potrebe ovog odjeljka, svi instrumenti koji su u jednakom položaju kao instrumenti prihvatljivih obveza tretiraju se kao instrumenti prihvatljivih obveza, osim instrumenata koji su u jednakom položaju kao instrumenti priznati kao prihvatljive obveze u skladu s člankom 72.b stavcima 3. i 4. 3. Za potrebe ovog odjeljka, institucije mogu iznos ulaganja u instrumente prihvatljivih obveza iz članka 72.b stavka 3. izračunati na sljedeći način:
pri čemu je:
4. Ako matična institucija iz EU-a ili matična institucija u državi članici koja podliježe članku 92.a ima izravna, neizravna ili sintetska ulaganja u instrumente regulatornog kapitala ili instrumente prihvatljivih obveza jednog ili više društava kćeri koja ne pripadaju istoj sanacijskoj grupi kao i to matično društvo, sanacijsko tijelo nadležno za tu matičnu instituciju može, nakon pomnog razmatranja mišljenja sanacijskih tijela bilo kojeg dotičnog društva kćeri, matičnoj instituciji dopustiti da odbije takva ulaganja odbijanjem manjeg iznosa koji utvrdi sanacijsko tijelo nadležno za tu matičnu instituciju. Taj prilagođeni iznos jednak je iznosu (m) izračunanom na sljedeći način:
Ako je matičnoj instituciji dopušteno odbiti prilagođeni iznos u skladu s prvim podstavkom, društvo kći odbija razliku između iznosa ulaganja u instrumente regulatornog kapitala i instrumente prihvatljivih obveza iz prvog podstavka i tog prilagođenog iznosa. Članak 72.f Odbici ulaganja u vlastite instrumente prihvatljivih obveza Za potrebe članka 72.e stavka 1. točke (a) institucije izračunavaju ulaganja na osnovi bruto dugih pozicija, uz sljedeće iznimke:
Članak 72.g Osnovica za odbitak stavki prihvatljivih obveza Za potrebe članka 72.e stavka 1. točaka (b), (c) i (d) institucije odbijaju bruto duge pozicije, uz iznimke iz članaka 72.h i 72.i. Članak 72.h Odbitak ulaganja u prihvatljive obveze ostalih GSV subjekata Institucije koje ne primjenjuju iznimku iz članka 72.j provode odbitke iz članka 72.e stavka 1. točaka (c) i (d) u skladu sa sljedećim:
Članak 72.i Odbitak prihvatljivih obveza ako institucija nema značajno ulaganje u GSV subjekte 1. Za potrebe članka 72.e stavka 1. točke (c) institucije izračunavaju primjenjivi iznos koji se odbija tako da se iznos iz točke (a) ovog stavka množi faktorom izvedenim iz izračuna iz točke (b) ovog stavka:
2. Institucije isključuju pozicije proizišle iz pružanja usluge provedbe ponude odnosno prodaje financijskih instrumenata uz obvezu otkupa koje drže najviše pet radnih dana iz iznosa navedenih u stavku 1. točki (a) te iz izračuna faktora u skladu sa stavkom 1. točkom (b). 3. Iznos koji se odbija u skladu sa stavkom 1. raspoređuje se po svakom instrumentu prihvatljivih obveza GSV subjekta koji institucija drži. Institucije određuju iznos svakog instrumenta prihvatljivih obveza koji se odbija u skladu sa stavkom 1. tako da se iznos opisan u točki (a) ovog stavka množi udjelom opisanim u točki (b) ovog stavka:
4. Iznos ulaganja iz članka 72.e stavka 1. točke (c) koji je jednak ili manji od 10 % stavki redovnog osnovnog kapitala institucije nakon primjene odredaba iz stavka 1. točke (a) podtočaka i., ii. i iii. ovog članka ne odbija se i na njega se primjenjuju odgovarajući ponderi rizika u skladu s dijelom trećim glavom II. poglavljem 2. ili 3. i zahtjevima iz dijela trećeg glave IV., ovisno o slučaju. 5. Institucije određuju iznos svakog instrumenta prihvatljivih obveza kojem se dodjeljuje ponder rizika u skladu sa stavkom 4. tako da se iznos ulaganja kojem se mora dodijeliti ponder rizika u skladu sa stavkom 4. množi udjelom koji se dobije izračunom utvrđenim u stavku 3. točki (b). Članak 72.j Stavke iz knjige trgovanja izuzete od odbitaka od stavki prihvatljivih obveza 1. Institucije mogu odlučiti da neće odbiti određeni dio svojih izravnih, neizravnih i sintetskih ulaganja u instrumente prihvatljivih obveza koji je u ukupnom iznosu i mjeren na osnovi bruto dugih pozicija jednak ili manji od 5 % stavki redovnog osnovnog kapitala institucije nakon primjene članaka od 32. do 36. ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
2. Na iznose stavki koji se ne odbijaju u skladu sa stavkom 1. primjenjuju se kapitalni zahtjevi za stavke u knjizi trgovanja. 3. Ako ulaganja koja nisu odbijena u skladu sa stavkom 1. prestanu ispunjavati uvjete navedene u tom stavku, ta se ulaganja odbijaju u skladu s člankom 72.g bez primjene iznimaka iz članaka 72.h i 72.i.
Članak 72.k Prihvatljive obveze Prihvatljive obveze institucije sastoje se od stavki prihvatljivih obveza institucije nakon odbitaka iz članka 72.e. Članak 72.l Regulatorni kapital i prihvatljive obveze Regulatorni kapital i prihvatljive obveze institucije sastoje se od zbroja njezina regulatornog kapitala i njezinih prihvatljivih obveza. (*11) Direktiva 2014/49/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o sustavima osiguranja depozita (SL L 173, 12.6.2014., str.149.)." (*12) Direktiva 98/26/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. svibnja 1998. o konačnosti namire u platnim sustavima i sustavima za namiru vrijednosnih papira (SL L 166, 11.6.1998., str. 45.).”;" |
32. |
u dijelu drugom glavi I. naslov poglavlja 6. zamjenjuje se sljedećim: „Opći zahtjevi za regulatorni kapital i prihvatljive obveze”; |
33. |
članak 73. mijenja se kako slijedi:
|
34. |
u članku 75. uvodna rečenica zamjenjuje se sljedećim: „Smatra se da su zahtjevi povezani s dospijećem kratkih pozicija iz članka 45. točke (a), članka 59. točke (a), članka 69. točke (a) i članka 72.h točke (a) ispunjeni s obzirom na pozicije koje se drže ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:”; |
35. |
u članku 76. stavci 1., 2. i 3. zamjenjuju se sljedećim: „1. Za potrebe članka 42. točke (a), članka 45. točke (a), članka 57. točke (a), članka 59. točke (a), članka 67. točke (a), članka 69. točke (a) i članka 72.h točke (a), institucije mogu umanjiti iznos duge pozicije u instrumentu kapitala za udio indeksa koji čini ista odnosna izloženost koja se štiti ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
2. Ako je nadležno tijelo dalo prethodno odobrenje, institucija može upotrijebiti konzervativnu procjenu odnosne izloženosti institucije prema instrumentima koji su uključeni u indekse kao alternativu izračunu svoje izloženosti prema stavkama navedenim u jednoj ili više sljedećih točaka:
3. Nadležna tijela daju prethodno odobrenje iz stavka 2. samo ako im je institucija dokazala da bi za instituciju bilo operativno opterećujuće pratiti svoju odnosnu izloženost prema stavkama navedenim u jednoj ili više točaka stavka 2., ovisno o slučaju.”; |
36. |
članak 77. zamjenjuje se sljedećim: „Članak 77. Uvjeti za smanjenje regulatornog kapitala i prihvatljivih obveza 1. Institucija je od nadležnog tijela dužna pribaviti prethodno odobrenje za svaku od sljedećih radnji:
2. Institucija je dužna pribaviti prethodno odobrenje sanacijskog tijela za izvršenje opcije kupnje, otkupa, otplate ili ponovne kupnje instrumenata prihvatljivih obveza koji nisu obuhvaćeni stavkom 1. prije datuma njihova ugovornog dospijeća.”; |
37. |
članak 78. zamjenjuje se sljedećim: „Članak 78. Nadzorno odobrenje za smanjenje regulatornog kapitala 1. Nadležno tijelo daje instituciji odobrenje za smanjenje, kupnju, otkup, otplatu ili ponovnu kupnju instrumenata redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala ili dopunskog kapitala ili za smanjenje, raspodjelu ili reklasifikaciju povezanih računa premija na dionice ako je ispunjen bilo koji od sljedećih uvjeta:
Ako institucija osigura dovoljne zaštitne mehanizme za svoje poslovanje s regulatornim kapitalom u iznosima koji premašuju zahtjeve utvrđene u ovoj Uredbi i Direktivi 2013/36/EU, nadležno tijelo može toj instituciji izdati opće prethodno odobrenje za izvršenje neke od radnji iz članka 77. stavka 1. ove Uredbe ako su ispunjeni kriteriji kojima se osigurava da će svaka takva buduća radnja biti u skladu s uvjetima navedenima u ovom stavku točkama (a) i (b). To opće prethodno odobrenje izdaje se samo na određeno razdoblje koje nije dulje od jedne godine i koje se nakon toga može produljiti. Opće prethodno odobrenje izdaje se samo za određeni unaprijed utvrđeni iznos koji utvrđuje nadležno tijelo. U slučaju instrumenata redovnog osnovnog kapitala taj unaprijed utvrđeni iznos ne smije premašiti 3 % relevantnog izdanja i ne smije premašiti 10 % iznosa za koji redovni osnovni kapital premašuje zbroj kapitalnih zahtjeva za redovni osnovni kapital utvrđenih u ovoj Uredbi, direktivama 2013/36/EU i 2014/59/EU u iznosu koji nadležno tijelo smatra potrebnim. U slučaju instrumenata dodatnog osnovnog kapitala ili dopunskog kapitala taj unaprijed utvrđeni iznos ne smije premašiti 10 % relevantnog izdanja i ne smije premašiti 3 % ukupnog iznosa preostalih instrumenata redovnog dodatnog osnovnog kapitala ili dopunskog kapitala, ovisno o slučaju. Nadležna tijela povlače opće prethodno odobrenje ako institucija prekrši bilo koji kriterij za to odobrenje. 2. Pri procjeni održivosti zamjenskih instrumenata s aspekta sposobnosti institucije da ostvaruje dobit iz stavka 1. točke (a), nadležna tijela razmatraju opseg u kojem bi ti zamjenski instrumenti kapitala bili skuplji za instituciju od onih instrumenata kapitala ili računa premija na dionice koje bi zamijenili. 3. Ako institucija izvrši radnju iz članka 77. stavka 1. točke (a), a odbijanje otkupa instrumenata redovnog osnovnog kapitala iz članka 27. nije dopušteno mjerodavnim nacionalnim pravom, nadležno tijelo može izuzeti od primjene uvjete navedene u stavku 1. ovog članka ako nadležno tijelo od institucije zahtijeva da ograniči otkup takvih instrumenata na odgovarajućoj osnovi. 4. Nadležna tijela mogu instituciji odobriti izvršenje kupnje, otkupa, otplate ili ponovne kupnje instrumenata dodatnog osnovnog kapitala ili instrumenata dopunskog kapitala ili povezanih računa premija na dionice tijekom razdoblja od pet godina koje počinje na dan njihova izdavanja ako su ispunjeni uvjeti navedeni u stavku 1. i jedan od sljedećih uvjeta:
5. EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se određuje sljedeće:
EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. srpnja 2013. Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.”; |
38. |
umeće se sljedeći članak: „Članak 78.a Odobrenje smanjenja instrumenata prihvatljivih obveza 1. Sanacijsko tijelo izdaje instituciji odobrenje za kupnju, otkup, otplatu ili ponovnu kupnju instrumenata prihvatljivih obveza ako je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:
Ako institucija osigura dovoljne zaštitne mehanizme za svoje poslovanje s regulatornim kapitalom i prihvatljivim obvezama u iznosu koji premašuje zahtjeve utvrđene u ovoj Uredbi i direktivama 2013/36/EU i 2014/59/EU, sanacijsko tijelo može, nakon savjetovanja s nadležnim tijelom, toj instituciji izdati opće prethodno odobrenje za izvršenje opcije kupnje, otkupa, otplate ili ponovne kupnje instrumenata prihvatljivih obveza ako su ispunjeni kriteriji kojima se osigurava da će svaka takva buduća radnja biti u skladu s uvjetima navedenima u ovom stavku točkama (a) i (b). To opće prethodno odobrenje izdaje se samo na određeno razdoblje koje nije dulje od jedne godine i koje se nakon toga može produljiti. Opće prethodno odobrenje izdaje se za određeni unaprijed utvrđeni iznos koji utvrđuje sanacijsko tijelo. Sanacijska tijela obavješćuju nadležna tijela o svakom izdanom općem prethodnom odobrenju. Sanacijsko tijelo povlači opće prethodno odobrenje ako institucija prekrši bilo koji kriterij za to odobrenje. 2. Pri procjeni održivosti zamjenskih instrumenata s aspekta sposobnosti institucije da ostvaruje dobit u skladu sa stavkom 1. točkom (a), sanacijska tijela razmatraju opseg u kojem bi ti zamjenski instrumenti kapitala ili zamjenske prihvatljive obveze bili skuplji za instituciju od onih koje bi zamijenili. 3. EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se određuje sljedeće:
Za potrebe prvog podstavka točke (d) ovog stavka, nacrt regulatornih tehničkih standarda u potpunosti je usklađen s delegiranim aktom iz članka 78. EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. prosinca 2019. Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.”; |
39. |
članak 79. mijenja se kako slijedi:
|
40. |
umeće se sljedeći članak: „Članak 79.a Procjena usklađenosti s uvjetima za regulatorni kapital i prihvatljive obveze Institucije vode računa o ključnim značajkama instrumenata, a ne samo o njihovu pravnom obliku, pri ocjeni usklađenosti sa zahtjevima iz dijela dva Ocjenom ključnih značajki instrumenata uzima se u obzir sve aranžmane u vezi s instrumentima, čak i ako oni nisu izričito navedeni u uvjetima samih instrumenata, kako bi se ustvrdilo jesu li ukupni ekonomski učinci takvih aranžmana u skladu s ciljem odgovarajućih odredaba.”; |
41. |
članak 80. mijenja se kako slijedi:
|
42. |
u članku 81. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim: „1. Manjinski udjeli sastoje se od zbroja stavki redovnog osnovnog kapitala društva kćeri ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:
|
43. |
članak 82. zamjenjuje se sljedećim: „Članak 82. Kvalificirani dodatni osnovni kapital, osnovni kapital, dopunski kapital i kvalificirani regulatorni kapital Kvalificirani dodatni osnovni kapital, osnovni kapital, dopunski kapital i kvalificirani regulatorni kapital obuhvaćaju manjinski udio, instrumente dodatnog osnovnog kapitala ili dopunskog kapitala, prema potrebi, i s njima povezanu zadržanu dobit i račune premija na dionice društva kćeri ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:
|
44. |
u članku 83. stavku 1. uvodna rečenica zamjenjuje se sljedećim: „1. Instrumenti dodatnog osnovnog kapitala i dopunskog kapitala koje izdaje subjekt posebne namjene, kao i povezani računi premija na dionice, uključuju se do 31. prosinca 2021. u kvalificirani dodatni osnovni kapital, osnovni kapital ili dopunski kapital ili u kvalificirani regulatorni kapital, prema potrebi, samo ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:”. |
45. |
umeće se sljedeći članak: „Članak 88.a Instrumenti kvalificiranih prihvatljivih obveza Obveze koje je izdalo društvo kći s poslovnim nastanom u Uniji koje pripada istoj sanacijskoj grupi kao i sanacijski subjekt ispunjavaju uvjete za uključivanje u konsolidirane instrumente prihvatljivih obveza institucije podložno članku 92.a ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
|
46. |
članak 92. mijenja se kako slijedi:
|
47. |
umeću se sljedeći članci: „Članak 92.a Zahtjevi za regulatorni kapital i prihvatljive obveze GSV institucija 1. U skladu s člancima 93. i 94. i iznimkama iz stavka 2. ovog članka, institucije koje se smatraju sanacijskim subjektima i koje su GSV institucija ili dio GSV institucije moraju ispunjavati u svakom trenutku sljedeće zahtjeve za regulatorni kapital i prihvatljive obveze:
2. Zahtjevi iz stavka 1. ne primjenjuju se u sljedećim slučajevima:
3. Ako ukupni iznos koji proizlazi iz primjene zahtjeva utvrđenog u stavku 1. točki (a) ovog članka na svaki sanacijski subjekt iste GSV institucije premašuje zahtjev za regulatorni kapital i prihvatljive obveze izračunan u skladu s člankom 12.a ove Uredbe, sanacijsko tijelo matične institucije iz EU-a može, nakon savjetovanja s ostalim relevantnim sanacijskim tijelima, postupiti u skladu s člankom 45.d stavkom 4. ili člankom 45.h stavkom 1. Direktive 2014/59/EU. Članak 92.b Zahtjevi za regulatorni kapital i prihvatljive obveze GSV institucija izvan EU-a 1. Institucije koje su značajna društva kćeri GSV institucije izvan EU-a i koje nisu sanacijski subjekti u svakom trenutku moraju ispunjavati zahtjeve za regulatorni kapital i prihvatljive obveze koji iznose 90 % zahtjeva za regulatorni i prihvatljive obveze iz članka 92.a. 2. Za potrebe usklađenosti sa stavkom 1., instrumenti dodatnog osnovnog kapitala, dopunskog kapitala i prihvatljivih obveza uzimaju se u obzir samo ako su ti instrumenti u vlasništvu krajnjeg matičnog društva GSV institucije izvan EU-a i ako su izdani izravno ili neizravno putem drugih subjekata unutar iste grupe, pod uvjetom da svi takvi subjekti imaju poslovni nastan u istoj trećoj zemlji kao to krajnje matično društvo ili u državi članici. 3. Instrument prihvatljivih obveza uzima se u obzir samo za potrebe usklađenosti sa stavkom 1. ako ispunjava sve sljedeće dodatne uvjete:
|
48. |
članak 94. zamjenjuje se sljedećim: „Članak 94. Odstupanje za mali obujam poslova iz knjige trgovanja 1. Odstupajući od članka 92. stavka 3. točke (b), institucije mogu izračunati kapitalni zahtjev za svoje poslove iz knjige trgovanja u skladu s stavkom 2. ovog članka ako je obujam bilančnih i izvanbilančnih poslova institucije iz knjige trgovanja jednak ili manji od obaju sljedećih pragova na temelju procjene koja se provodi jedanput mjesečno na temelju podataka od posljednjeg dana u mjesecu:
2. Ako su uvjeti iz stavka 1. točaka (a) i (b) ispunjeni, institucije mogu izračunati kapitalni zahtjev za svoje poslove iz knjige trgovanja kako slijedi:
3. Institucije izračunavaju obujam svojih bilančnih i izvanbilančnih poslova iz knjige trgovanja na temelju podataka od posljednjeg dana svakog mjeseca za potrebe stavka 1. u skladu sa sljedećim zahtjevima:
4. Ako su ispunjeni uvjeti iz stavka 1. točaka (a) i (b) ovog članka, neovisno o obvezama iz članaka 74. i 83. Direktive 2013/36/EU, ne primjenjuju se članak 102. stavci 3. i 4., članak 103. i 104.b ove Uredbe. 5. Institucije obavješćuju nadležna tijela kada izračunavaju ili prestanu izračunavati kapitalne zahtjeve za svoje poslove iz knjige trgovanja u skladu sa stavkom 2.. 6. Institucija koja više ne ispunjava jedan ili više od uvjeta iz stavka 1. o tome odmah obavješćuje nadležno tijelo. 7. Institucija prestaje izračunavati kapitalne zahtjeve za svoje poslove iz knjige trgovanja u skladu sa stavkom 2. u roku od tri mjeseca u jednom od sljedećih slučajeva:
8. Ako je institucija prestala izračunavati kapitalne zahtjeve za svoje poslove iz knjige trgovanja u skladu s ovim člankom, dopušteno joj je izračunavati kapitalne zahtjeve za svoje poslove iz knjige trgovanja u skladu s ovim člankom samo ako nadležnom tijelu dokaže da su svi uvjeti utvrđeni stavkom 1. bili ispunjeni u neprekinutom razdoblju od jedne godine. 9. Institucije tijekom mjesečne procjene ne zauzimaju, ne kupuju niti prodaju poziciju iz knjige trgovanja samo kako bi ispunile bilo koji od uvjeta iz stavka 1.”; |
49. |
u dijelu trećem glavi I. poglavlje 2. briše se; |
50. |
članak 102. mijenja se kako slijedi:
|
51. |
članak 103. zamjenjuje se sljedećim: „Članak 103. Upravljanje knjigom trgovanja 1. Institucije moraju imati jasno definirane politike i postupke za cjelovito upravljanje knjigom trgovanja. Te politike i postupci uključuju najmanje sljedeće:
2. Pri upravljanju svojim pozicijama ili portfeljima pozicija u knjizi trgovanja institucija ispunjava sve sljedeće zahtjeve:
|
52. |
u članku 104. stavak 2. briše se; |
53. |
umeću se sljedeći članci: „Članak 104.a Reklasifikacija pozicije 1. Institucije imaju uspostavljene jasno definirane politike kako bi utvrdile izvanredne okolnosti kojima se opravdava reklasifikacija pozicije iz knjige trgovanja kao pozicije iz knjige pozicija kojima se ne trguje ili, obrnuto, reklasifikacija pozicije iz knjige pozicija kojima se ne trguje kao pozicije iz knjige trgovanja za potrebe određivanja svojih kapitalnih zahtjeva u skladu sa zahtjevima nadležnih tijela. Institucije preispituju te politike najmanje jedanput godišnje. EBA prati opseg nadzornih praksi i izdaje smjernice u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010 do 28. lipnja 2024. o značenju izvanrednih okolnosti za potrebe prvog podstavka ovog stavka. Dok EBA ne izda te smjernice, nadležna tijela obavješćuju EBA-u o svojim odlukama o tome da pojedinoj instituciji odobre ili ne odobre da reklasificira poziciju kako je navedeno u stavku 2. ovog članka i dostavljaju obrazloženje za te odluke. 2. Nadležna tijela izdaju odobrenje da se pozicija iz knjige trgovanja reklasificira kao pozicija iz knjige pozicija kojima se ne trguje ili, obrnuto, pozicija iz knjige pozicija kojima se ne trguje kao pozicija iz knjige trgovanja za potrebe određivanja kapitalnih zahtjeva samo ako je institucija nadležnim tijelima dostavila pisane dokaze o tome da je njezina odluka o reklasifikaciji te pozicije rezultat izvanrednih okolnosti koje su usklađene s politikama koje je institucija utvrdila u skladu sa stavkom 1. ovog članka. U tu svrhu institucija osigurava dostatne dokaze o tome da pozicija više ne ispunjava uvjet da bude klasificirana kao pozicija u knjizi trgovanja ili u knjizi pozicija kojima se ne trguje u skladu s člankom 104. Odluku iz prvog podstavka odobrava upravljačko tijelo. 3. Kada nadležno tijelo izda odobrenje za reklasifikaciju pozicije u skladu sa stavkom 2., institucija koja je to odobrenje dobila:
4. Institucija izračunava neto promjenu iznosa svojih kapitalnih zahtjeva koji proizlaze iz reklasifikacije pozicije kao razliku između kapitalnih zahtjeva odmah nakon reklasifikacije i kapitalnih zahtjeva neposredno prije reklasifikacije, od kojih se svaki izračunavaju u skladu s člankom 92. Izračunom se u obzir ne uzimaju učinci nikakvih čimbenika osim reklasifikacije. 5. Reklasifikacija pozicije u skladu s ovim člankom neopoziva je. Članak 104.b Zahtjevi u vezi s organizacijskom jedinicom za trgovanje 1. Za potrebe zahtjeva za izvješćivanje iz članka 430.b stavka 3. institucije uspostavljaju organizacijske jedinice za trgovanje i svaku svoju poziciju iz knjige trgovanja dodjeljuju jednoj od tih organizacijskih jedinica za trgovanje. Pozicije iz knjige trgovanja povezuju se s istim stolom za trgovanje samo ako su u skladu s dogovorenom poslovnom strategijom za stol za trgovanje te se njima dosljedno upravlja i prati ih se u skladu sa stavkom 2. ovog članka. 2. Organizacijske jedinice za trgovanje institucija u svakom trenutku ispunjavaju sve sljedeće zahtjeve:
3. Odstupajući od stavka 2. točke (b), institucija može rasporediti trgovca na više od jedne organizacijske jedinice za trgovanje pod uvjetom da institucija svome nadležnom tijelu dovoljno dobro dokaže da je raspoređivanje provedeno zbog pitanja poslovanja ili resursa te da to raspoređivanje zadržava ostale kvalitativne zahtjeve iz ovog članka koji se primjenjuju na trgovce i organizacijske jedinice za trgovanje. 4. Institucije obavješćuju nadležna tijela o načinu na koji ispunjavaju uvjete iz stavka 2. Nadležna tijela mogu zahtijevati da institucija promijeni strukturu ili organizaciju svojih organizacijskih jedinica za trgovanje radi usklađivanja s ovim člankom.”; |
54. |
članak 105. mijenja se kako slijedi:
|
55. |
članak 106. mijenja se kako slijedi:
|
56. |
u članku 107. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim: „3. Za potrebe ove Uredbe izloženosti prema investicijskom društvu iz treće zemlje, prema kreditnoj instituciji iz treće zemlje i prema burzi iz treće zemlje tretiraju se kao izloženosti prema instituciji samo ako treća zemlja u vezi s tim subjektom primjenjuje bonitetne i nadzorne zahtjeve koji su barem istovjetni onima koji se primjenjuju u Uniji.”; |
57. |
u članku 117., stavak 2. mijenja se kako slijedi:
|
58. |
u članku 118. točka (a) zamjenjuje se sljedećim:
|
59. |
u članku 123. dodaje se sljedeći stavak: „Izloženostima zbog kredita koje je kreditna institucija odobrila umirovljenicima ili zaposlenima na neodređeno vrijeme uz bezuvjetan prijenos dijela mirovine ili plaće dužnika toj kreditnoj instituciji dodjeljuje se ponder rizika od 35 % pod uvjetom da su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
|
60. |
članak 124. zamjenjuje se sljedećim: „Članak 124. Izloženosti osigurane hipotekama na nekretninama 1. Izloženosti ili bilo kojem dijelu izloženosti koji je u cijelosti osiguran hipotekom na nekretnini dodjeljuje se ponder rizika od 100 % ako nisu ispunjeni uvjeti iz članka 125. ili 126., osim za dio izloženosti koji je raspoređen u drugu kategoriju izloženosti. Dijelu izloženosti koji prelazi hipotekarnu vrijednost nekretnine dodjeljuje se ponder rizika koji se primjenjuje na neosigurane izloženosti te druge ugovorne strane. Dio izloženosti koji se tretira kao u cijelosti osiguran nekretninom ne može biti veći od založenog iznosa tržišne vrijednosti ili, u državama članicama koje su zakonima ili podzakonskim propisima utvrdile stroge kriterije za procjenu hipotekarne vrijednosti, od hipotekarne vrijednosti dotične nekretnine. 1.a. Države članice imenuju tijelo odgovorno za primjenu stavka 2. To je tijelo nadležno tijelo ili imenovano tijelo. Ako je tijelo koje je država članica imenovala za primjenu ovog članka nadležno tijelo, ono osigurava da su relevantna nacionalna tijela i tijela koja imaju makrobonitetni mandat primjereno obaviještena o namjeri nadležnog tijela o upotrebi ovog članka, i da su na odgovarajući način uključena u procjenu pitanja financijske stabilnosti u svojoj državi članici u skladu sa stavkom 2. Ako tijelo koje je država članica imenovala za primjenu ovog članka nije nadležno tijelo, država članica donosi potrebne odredbe kako bi osigurala odgovarajuću koordinaciju i razmjenu informacija između nadležnog tijela i imenovanog tijela za pravilnu primjenu ovog članka. Posebno se od tijela traži bliska suradnja i razmjena svih informacija koje bi mogle biti potrebne za pravilno obavljanje dužnosti koje se ovim člankom propisuju imenovanim tijelima. Tom suradnjom želi se izbjeći svaki oblik podvostručenog ili neusklađenog postupanja između nadležnog tijela i imenovanog tijela te osigurati da se primjereno uzme u obzir interakcija s drugim mjerama, posebno mjerama poduzetima u skladu s člankom 458. ove Uredbe i člankom 133. Direktive 2013/36/EU. 2. Na osnovi podataka prikupljenih u skladu s člankom 430.a i drugih relevantnih pokazatelja, tijelo imenovano u skladu sa stavkom 1.a ovog članka redovito, a najmanje jedanput godišnje, ocjenjuje jesu li ponder rizika od 35 % za izloženosti jednog ili više segmenata nekretnina osiguranih hipotekama na stambenim nekretninama iz članka 125. koje se nalaze na jednom ili više dijelova državnog područja države članice relevantnog tijela i ponder rizika od 50 % za izloženosti osigurane hipotekama na poslovnim nekretninama iz članka 126. koje se nalaze na jednom ili više dijelova državnog područja države članice relevantnog tijela odgovarajući, uzimajući u obzir:
Ako na temelju ocjene iz prvog podstavka ovog stavka tijelo imenovano u skladu sa stavkom 1.a. ovog članka zaključi da ponderi rizika iz članka 125. stavka 2. ili članka 126. stavka 2. ne odražavaju na primjereni način stvarne rizike u vezi s jednim ili više segmenata nekretnina za izloženosti koje su u cijelosti osigurane hipotekama na stambenim nekretninama ili poslovnim nekretninama koje se nalaze na jednom ili više dijelova državnog područja države članice relevantnog tijela, i ako smatra da bi neprimjerenost pondera rizika mogla negativno utjecati na sadašnju ili buduću financijsku stabilnost u njegovoj državi članici, može povećati pondere rizika koji se odnose na te izloženosti u okviru rasponâ iz četvrtog podstavka ovog stavka ili nametnuti strože kriterije od onih iz članka 125. stavka 2. ili članka 126. stavka 2. Tijelo imenovano u skladu sa stavkom 1.a ovog članka obavješćuje EBA-u i ESRB o svim prilagodbama pondera rizika i primijenjenim kriterijima na temelju ovog stavka. U roku od jednog mjeseca od primitka te obavijesti EBA i ESRB dostavljaju svoje mišljenje dotičnoj državi članici. EBA i ESRB objavljuju pondere rizika i kriterije za izloženosti iz članaka 125. i 126. i članka 199. stavka 1. točke (a) kako ih provodi relevantno tijelo. Za potrebe drugog podstavka ovog stavka tijelo imenovano u skladu sa stavkom 1.a. može odrediti pondere rizika unutar sljedećih raspona:
3. Ako tijelo imenovano u skladu sa stavkom 1.a. odredi više pondere rizika ili strože kriterije na temelju stavka 2. drugog podstavka, institucije imaju šestomjesečno prijelazno razdoblje da ih primijene. 4. EBA, u bliskoj suradnji s ESRB-om, sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju strogi kriteriji za procjenu hipotekarne vrijednosti iz stavka 1. i vrste faktora koje treba uzeti u obzir u procjeni primjerenosti pondera rizika iz stavka 2. prvog podstavka. EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 31. prosinca 2019. Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010. 5. ESRB, putem preporuka u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1092/2010 i u bliskoj suradnji s EBA-om, može dati smjernice namijenjene tijelima koja su imenovana u skladu sa stavkom 1.a. ovog članka o sljedećem:
6. Institucije jedne države članice primjenjuju pondere rizika i kriterije koje su odredila tijela druge države članice u skladu sa stavkom 2. na sve odgovarajuće izloženosti osigurane hipotekama na stambenim ili poslovnim nekretninama koje se nalaze na jednom ili više dijelova te države članice.”; |
61. |
u članku 128. stavci 1. i 2. zamjenjuju se sljedećim: „1. Institucije dodjeljuju ponder rizika 150 % izloženostima koje su izuzetno visokorizične. 2. Za potrebe ovog članka institucije tretiraju sve navedene izloženosti kao izuzetno visokorizične:
|
62. |
članak 132. zamjenjuje se sljedećim: „Članak 132. Kapitalni zahtjevi za izloženosti u obliku udjela ili dionica u CIU-ovima 1. Institucije izračunavaju iznos izloženosti ponderiran rizikom za svoje izloženosti u obliku udjela ili dionica u CIU-u množenjem iznosa izloženosti ponderiranog rizikom za izloženosti CIU-a, izračunanog u skladu s pristupima iz stavka 2. prvog podstavka, s postotkom udjela ili dionica koji drže te institucije. 2. Ako su ispunjeni uvjeti iz stavka 3. ovog članka, institucije mogu primjenjivati pristup odnosnih izloženosti u skladu s člankom 132.a stavkom 1. ili pristup koji se temelji na mandatu u skladu s člankom 132.a stavkom 2. U skladu s člankom 132.b stavkom 2. institucije koje ne primjenjuju pristup odnosnih izloženosti ili pristup koji se temelji na mandatu dodjeljuju ponder rizika 1 250 % („zamjenski pristup”) svojim izloženostima u obliku udjela ili dionica u CIU-u. Institucije mogu izračunati iznos izloženosti ponderiran rizikom za svoje izloženosti u obliku udjela ili dionica u CIU-u primjenom kombinacije pristupa iz ovog stavka, pod uvjetom da su ispunjeni uvjeti primjene tih pristupa. 3. Institucije mogu odrediti iznos izloženosti ponderiran rizikom za izloženosti CIU-a u skladu s pristupima navedenima u članku 132.a ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
Odstupajući od ovog stavka prvog podstavka točke (a), multilateralne i bilateralne razvojne banke i druge institucije koje zajednički ulažu u CIU s multilateralnim ili bilateralnim razvojnim bankama mogu odrediti iznos izloženosti ponderiran rizikom za izloženosti tog CIU-a u skladu s pristupima navedenima u članku 132.a pod uvjetom da su ispunjeni uvjeti iz ovog stavka prvog podstavka točaka (b) i (c) te da su politikom ulaganja CIU-a vrste imovine u koje CIU može ulagati limitirane na imovinu kojom se promiče održivi razvoj u zemljama u razvoju. Institucije obavješćuju svoje nadležno tijelo o CIU-ovima na koje primjenjuju tretman naveden u drugom podstavku. Odstupajući od prvog podstavka točke (c) podtočke i., ako institucija odredi iznos izloženosti ponderiran rizikom CIU-ovih izloženosti u skladu s pristupom koji se temelji na mandatu, izvješćivanje CIU-a ili društva za upravljanje CIU-om instituciji može se ograničiti na politiku ulaganja CIU-a i sve njezine izmjene te se može provesti samo kada institucija izvrši prvo ulaganje u izloženost prema CIU-u i kada dođe do izmjene politike ulaganja CIU-a. 4. Institucije koje nemaju odgovarajuće podatke ili informacije za izračun iznosa izloženosti ponderiranog rizikom izloženosti CIU-a u skladu s pristupima navedenima u članku 132.a mogu se osloniti na izračune treće strane pod uvjetom da su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
Institucije koje se oslanjaju na izračune trećih strana množe s faktorom 1,2 iznos izloženosti ponderirane rizikom izloženosti CIU-a koji proizlazi iz tih izračuna. Odstupajući od drugog podstavka, ako institucija ima neograničen pristup detaljnim izračunima koje je provela treća strana, ne primjenjuje se faktor 1,2. Institucija na zahtjev te izračune dostavlja svome nadležnom tijelu. 5. Ako institucija primjenjuje pristupe iz članka 132.a u svrhu izračuna iznosa izloženosti ponderiranog rizikom izloženosti CIU-a („prva razina CIU-a”) te ako su sve odnosne izloženosti prve razine CIU-a izloženost u obliku udjela ili dionica u drugom CIU-u („druga razina CIU-a”), iznos izloženosti ponderiran rizikom druge razine izloženosti CIU-a može se izračunati primjenom bilo kojeg od triju pristupa opisanih u stavku 2. ovog članka. Institucija može primjenjivati pristup odnosnih izloženosti za izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom izloženosti CIU-ova na trećoj razini i na svakoj sljedećoj razini samo ako je primjenjivala taj pristup za izračun na prethodnoj razini. U bilo kojem drugom scenariju primjenjuje zamjenski pristup. 6. Gornja granica iznosa izloženosti ponderiranog rizikom izloženosti CIU-a izračunanog u skladu s pristupom odnosnih izloženosti i pristupom koji se temelji na mandatu određuje se na razini iznosa ponderiranog rizikom izloženosti tog CIU-a izračunanog u skladu sa zamjenskim pristupom. 7. Odstupajući od stavka 1. ovog članka, institucije koje primjenjuju pristup odnosnih izloženosti u skladu s člankom 132.a stavkom 1. mogu izračunati iznos izloženosti ponderiran rizikom za svoje izloženosti u obliku udjela ili dionica u CIU-u množenjem iznosa vrijednosti izloženosti tih izloženosti, izračunanih u skladu s člankom 111. s ponderom rizika () izračunanim u skladu s formulom iz članka 132.c ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:
|
63. |
umeću se sljedeći članci: „Članak 132.a Pristupi za izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom CIU-ova 1. Ako su ispunjeni uvjeti iz članka 132. stavka 3., institucije koje imaju dovoljno informacija o pojedinačnim odnosnim izloženostima CIU-a na temelju tih izloženosti izračunavaju iznos izloženosti ponderiran rizikom CIU-a dodjeljivanjem pondera rizika svim odnosnim izloženostima CIU-a kao da ih izravno drže te institucije. 2. Ako su ispunjeni uvjeti iz članka 132. stavka 3., institucije koje nemaju dovoljno informacija o pojedinačnim odnosnim izloženostima CIU-a za primjenu pristupa odnosnih izloženosti mogu izračunati iznos izloženosti ponderiran rizikom tih izloženosti u skladu s limitima utvrđenima politikom ulaganja CIU-a i relevantnim pravom. Institucije provode izračune iz prvog podstavka pod pretpostavkom da CIU najprije ulaže u izloženosti, u najvećoj dopuštenoj mjeri na temelju njegove politike ulaganja ili relevantnog prava, koje imaju najveće kapitalne zahtjeve pa zatim i dalje nastavlja ulagati u izloženosti padajućim redoslijedom sve dok se ne dostigne najveći ukupni limit izloženosti te da CIU primjenjuje financijsku polugu u najvećoj dopuštenoj mjeri na temelju svoje politike ulaganja ili relevantnog prava, prema potrebi. Institucije provode izračune iz prvog podstavka u skladu s metodama iz ovog poglavlja, poglavlja 5. i poglavlja 6. odjeljka 3., 4. ili 5. ove glave. 3. Odstupajući od članka 92. stavka 3. točke (d), institucije koje izračunavaju iznos izloženosti ponderiran rizikom izloženosti CIU-a u skladu sa stavkom 1. ili stavkom 2. ovog članka mogu kapitalni zahtjev za rizik prilagodbe kreditnom vrednovanju izloženosti po izvedenicama tog CIU-a izračunati kao iznos jednak 50 % kapitalnog zahtjeva za te izloženosti po izvedenicama kako je izračunano u skladu s poglavljem 6. odjeljkom 3., 4. ili 5. ove glave, ovisno o slučaju. Odstupajući od prvog podstavka, institucija može iz izračuna kapitalnog zahtjeva za rizik prilagodbe kreditnom vrednovanju isključiti izloženosti po izvedenicama koje ne bi podlijegale tom zahtjevu da izravno nastanu za instituciju. 4. EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje kako institucije izračunavaju iznos izloženosti ponderiran rizikom iz stavka 2. ako nije dostupan jedan ili više ulaznih podataka potrebnih za taj izračun. EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. ožujka 2020. Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. to 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010. Članak 132.b Isključenja iz pristupa za izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom CIU-ova 1. Institucije iz izračuna navedenih u članku 132. mogu isključiti instrumente redovnog osnovnoga kapitala, dodatnog osnovnoga kapitala, dopunskoga kapitala i instrumente prihvatljivih obveza koje drži CIU i koje institucije odbijaju u skladu s člankom 36. stavkom 1. odnosno člancima 56., 66. i 72.e. 2. Institucije iz izračuna navedenih u članku 132. mogu isključiti izloženosti u obliku udjela ili dionica u CIU-ovima iz članka 150. stavka 1. točaka (g) i (h) te umjesto toga na te izloženosti primijeniti tretman iz članka 133. Članak 132.c Tretman izvanbilančnih izloženosti prema CIU-ovima 1. Institucije izračunavaju iznos izloženosti ponderiran rizikom za svoje izvanbilančne stavke s mogućnošću njihove konverzije u izloženosti u obliku udjela ili dionica u CIU-u množenjem vrijednosti izloženosti tih izloženosti, izračunanih u skladu s člankom 111., sa sljedećim ponderom rizika:
2. Institucije izračunavaju vrijednost izloženosti zajamčene minimalne vrijednosti koja ispunjava uvjete iz stavka 3. ovog članka kao diskontiranu sadašnju vrijednost zajamčenog iznosa primjenom diskontnog faktora koji ne uključuje rizik statusa neispunjavanja obveza. Institucije mogu umanjiti vrijednost izloženosti zajamčene minimalne vrijednosti za bilo koje gubitke koji su priznati u odnosu na zajamčenu minimalnu vrijednost u skladu s primjenjivim računovodstvenim standardom. Institucije izračunavaju iznos izloženosti ponderiran rizikom za izvanbilančne izloženosti koje proizlaze iz zajamčene minimalne vrijednosti koje ispunjavaju sve uvjete iz ovog članka stavka 3. množenjem vrijednosti izloženosti tih izloženosti konverzijskim faktorom od 20 % i ponderom rizika izvedenim na temelju članka 132. ili 152. 3. Institucije utvrđuju iznos izloženosti ponderiran rizikom za izvanbilančne izloženosti koje proizlaze iz zajamčene minimalne vrijednosti u skladu sa stavkom 2. ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
|
64. |
u članku 144. stavku 1. točka (g) zamjenjuje se sljedećim:
|
65. |
članak 152. zamjenjuje se sljedećim: „Članak 152. Tretman izloženosti u obliku udjela ili dionica u CIU-ovima 1. Institucije izračunavaju iznose izloženosti ponderirane rizikom za svoje izloženosti u obliku udjela ili dionica u CIU-u tako što iznos izloženosti ponderiran rizikom CIU-a, izračunan u skladu s pristupima iz stavaka 2. i 5., množe s postotkom udjela ili dionica koje drže te institucije. 2. Ako su ispunjeni uvjeti iz članka 132. stavka 3., institucije koje imaju dovoljno informacija o pojedinačnim odnosnim izloženostima CIU-a na temelju tih odnosnih izloženosti izračunavaju iznos izloženosti ponderiran rizikom CIU-a dodjeljivanjem pondera rizika svim odnosnim izloženostima CIU-a kao da ih izravno drže te institucije. 3. Odstupajući od članka 92. stavka 3. točke (d), institucije koje izračunavaju iznos izloženosti ponderiran rizikom CIU-a u skladu sa stavkom 1. ili stavkom 2. ovog članka mogu kapitalni zahtjev za rizik prilagodbe kreditnom vrednovanju izloženosti po izvedenicama tog CIU-a izračunati kao iznos jednak 50 % kapitalnog zahtjeva za te izloženosti po izvedenicama kako je izračunano u skladu s poglavljem 6. odjeljkom 3., 4. ili 5. ove glave, ovisno o slučaju. Odstupajući od prvog podstavka, institucija može iz izračuna kapitalnog zahtjeva za rizik prilagodbe kreditnom vrednovanju isključiti izloženosti po izvedenicama koje ne bi podlijegale tom zahtjevu da izravno nastanu za instituciju. 4. Institucije koje primjenjuju pristup odnosnih izloženosti u skladu sa stavcima 2. i 3. ovog članka i koje ispunjavaju uvjete za trajno izuzeće od primjene IRB pristupa u skladu s člankom 150. ili ne ispunjavaju uvjete za primjenu metoda navedenih u ovom poglavlju ili jedne ili više metoda navedenih u poglavlju 5. za sve ili dijelove odnosnih izloženosti CIU-a, izračunavaju iznose izloženosti ponderirane rizikom i iznose očekivanih gubitaka u skladu sa sljedećim načelima:
Ako za potrebe prvog podstavka točke (a) ne može razlikovati izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja u društva koja ne kotiraju na burzi, izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja u društva koja kotiraju na burzi i ostale izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja, institucija tretira dotične izloženosti kao ostale izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja. 5. Ako su ispunjeni uvjeti iz članka 132. stavka 3., institucije koje nemaju dovoljno informacija o pojedinačnim odnosnim izloženostima CIU-a mogu izračunati iznos izloženosti ponderiran rizikom tih izloženosti u skladu s pristupom koji se temelji na mandatu iz članka 132.a stavka 2. Međutim, za izloženosti navedene u stavku 4. točkama (a), (b) i (c) ovog članka institucije primjenjuju pristupe navedene u tom stavku. 6. Podložno članku 132.b stavku 2., institucije koje ne primjenjuju pristup odnosnih izloženosti u skladu sa stavcima 2. i 3. ovog članka ili pristup koji se temelji na mandatu u skladu sa stavkom 5. ovog članka primjenjuju zamjenski pristup iz članka 132. stavka 2. 7. Institucije mogu izračunati iznos izloženosti ponderiran rizikom za svoje izloženosti u obliku udjela ili dionica u CIU-u primjenom kombinacije pristupa iz ovog članka, pod uvjetom da su ispunjeni uvjeti primjene tih pristupa. 8. Institucije koje nemaju odgovarajuće podatke ili informacije za izračun iznosa ponderiranog rizikom CIU-a u skladu s pristupima iz stavaka 2., 3., 4. i 5. mogu se osloniti na izračune treće strane pod uvjetom da su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
Institucije koje se oslanjaju na izračune trećih strana množe iznose izloženosti ponderirane rizikom izloženosti CIU-a koji proizlaze iz tih izračuna s faktorom 1,2. Odstupajući od drugog podstavka, ako institucija ima neograničen pristup detaljnim izračunima koje je provela treća strana, ne primjenjuje se faktor 1,2. Institucija na zahtjev te izračune dostavlja svome nadležnom tijelu. 9. Za potrebe ovog članka primjenjuje se članak 132. stavci 5. i 6. te članak 132.b. Za potrebe ovog članka primjenjuje se članak 132.c primjenom pondera rizika izračunanih u skladu s poglavljem 3. ove glave.”; |
66. |
u članku 158. umeće se sljedeći stavak: „9.a Iznos očekivanoga gubitka za zajamčenu minimalnu vrijednost koja ispunjava sve zahtjeve iz članka 132.c stavka 3. jednak je nuli.”; |
67. |
članak 164. zamjenjuje se sljedećim: „Članak 164. Gubitak zbog nastanka statusa neispunjavanja obveza (LGD) 1. Institucije su dužne same utvrđivati vlastite procjene LGD-a, podložno zahtjevima iz odjeljka 6. ovog poglavlja i ishođenju odobrenja od nadležnih tijela u skladu s člankom 143. Za razrjeđivački rizik otkupljenih potraživanja upotrebljava se vrijednost LGD-a od 75 %. Ako može pouzdano rastaviti vlastite procjene EL za razrjeđivački rizik otkupljenih potraživanja na PD-ove i LGD-ve, institucija može primjenjivati vlastitu procjenu LGD-a. 2. Institucija može priznati nematerijalnu kreditnu zaštitu tako da prilagodi procjene PD-a ili LGD-a, pri čemu mora ispuniti zahtjeve iz članka 183. stavaka 1., 2. i 3. te dobiti odobrenje nadležnih tijela, bilo za pojedinačnu izloženost ili skup izloženosti. Institucija ne smije izloženostima osiguranima jamstvima dodijeliti prilagođeni PD ili LGD takav da prilagođeni ponder rizika bude niži od onoga za usporedivu izravnu izloženost prema davatelju jamstva. 3. Za potrebe članka 154. stavka 2., LGD za usporedivu izravnu izloženost prema pružatelju zaštite iz članka 153. stavka 3. jest LGD neosigurane izloženosti prema davatelju jamstva ili LGD neosigurane izloženosti prema dužniku, ovisno o tome, u slučaju da i za davatelja jamstva i za dužnika nastane status neispunjavanja obveza za trajanja osigurane transakcije, upućuju li dostupni dokazi i struktura jamstva na to da će naplaćeni iznos ovisiti o financijskom stanju davatelja jamstva odnosno dužnika. 4. Prosječni LGD ponderiran visinom izloženosti za sve izloženosti prema stanovništvu osigurane stambenim nekretninama koje ne ostvaruju korist od jamstava središnjih država ne smije biti niži od 10 %. Prosječni LGD ponderiran visinom izloženosti za sve izloženosti prema stanovništvu osigurane poslovnim nekretninama koje ne ostvaruju korist od jamstava središnjih država ne smije biti niži od 15 %. 5. Države članice imenuju tijelo odgovorno za primjenu stavka 6. To je tijelo nadležno tijelo ili imenovano tijelo. Ako je tijelo koje je država članica imenovala za primjenu ovog članka nadležno tijelo, ono osigurava da su relevantna nacionalna tijela i tijela koja imaju makrobonitetni mandat u potpunosti obaviještena o namjeri nadležnog tijela o primjeni ovog članka, i da su na odgovarajući način uključena u procjenu pitanja financijske stabilnosti u svojoj državi članici u skladu sa stavkom 6. Ako tijelo koje je država članica imenovala za primjenu ovog članka nije nadležno tijelo, država članica donosi potrebne odredbe kako bi osigurala odgovarajuću koordinaciju i razmjenu informacija između nadležnog i imenovanog tijela za pravilnu primjenu ovog članka. Posebno se od tijela traži bliska suradnja i razmjena svih informacija koje mogu biti potrebne za pravilno obavljanje dužnosti koje se ovim člankom propisuju imenovanim tijelima. Cilj te suradnje jest izbjeći svaki oblik podvostručenog ili neusklađenog postupanja između nadležnog i imenovanog tijela te osigurati da se primjereno uzme u obzir interakcija s drugim mjerama, posebno mjerama poduzetima u skladu s člankom 458. ove Uredbe i člankom 133. Direktive 2013/36/EU. 6. Na osnovi podataka prikupljenih u skladu s člankom 430.a i drugih relevantnih pokazatelja te uzimajući u obzir buduća kretanja na tržištima nekretnina, tijelo imenovano u skladu sa stavkom 5. ovog članka redovito, a najmanje jedanput godišnje, procjenjuje jesu li minimalne vrijednosti LGD-a iz stavka 4. ovog članka prikladne za izloženosti osigurane hipotekama na stambenim nekretninama ili poslovnim nekretninama koje se nalaze na jednom ili više dijelova državnog područja države članice relevantnog tijela. Ako na temelju procjene iz prvog podstavka ovog stavka tijelo imenovano u skladu sa stavkom 5. zaključi da minimalne vrijednosti LGD-a iz stavka 4. nisu primjerene, i ako smatra da bi neprimjerenost vrijednosti LGD-a mogla negativno utjecati na sadašnju ili buduću financijsku stabilnost u njegovoj državi članici, može odrediti više minimalne vrijednosti LGD-a za te izloženosti koje se nalaze na jednom ili više dijelova državnog područja države članice relevantnog tijela. Te više minimalne vrijednosti mogu se također primijeniti na razini jednog ili više segmenata nekretnina za takve izloženosti. Tijelo imenovano u skladu sa stavkom 5. obavješćuje EBA-u i ESRB prije donošenja odluke iz ovog stavka. U roku od jednog mjeseca od primitka te obavijesti EBA i ESRB dostavljaju svoje mišljenje dotičnoj državi članici. EBA i ESRB objavljuju te vrijednosti LGD-a. 7. Ako tijelo imenovano u skladu sa stavkom 5. odredi više minimalne vrijednosti LGD-a na temelju stavka 6., institucije imaju šestomjesečno prijelazno razdoblje da ih primijene. 8. EBA u bliskoj suradnji s ESRB-om sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju uvjeti koje tijelo imenovano u skladu sa stavkom 5. uzima u obzir pri procjeni prikladnosti vrijednosti LGD-a u okviru procjene iz stavka 6. EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 31. prosinca 2019. Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010. 9. ESRB, putem preporuka u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1092/2010 i u bliskoj suradnji s EBA-om, može dati smjernice namijenjene tijelima koja su imenovana u skladu sa stavkom 5. ovog članka o sljedećem:
10. Institucije jedne države članice primjenjuju više minimalne vrijednosti LGD-a koje su odredila tijela druge države članice u skladu sa stavkom 6. na sve odgovarajuće izloženosti osigurane hipotekama na stambenim nekretninama ili poslovnim nekretninama koje se nalaze na jednom ili više dijelova te države članice.”; |
68. |
u članku 201. stavku 1. točka (h) zamjenjuje se sljedećim:
|
69. |
umeće se sljedeći članak: „Članak 204.a Priznate vrste izvedenica vlasničkih instrumenata 1. Institucije mogu izvedenice vlasničkih instrumenata, koje su ugovori o razmjeni ukupnog prinosa ili čiji su ekonomski učinci slični, upotrebljavati kao priznatu kreditnu zaštitu samo u svrhu provedbe interne zaštite. Kreditna se zaštita ne smatra priznatom ako institucija kupuje kreditnu zaštitu na temelju ugovora o razmjeni ukupnog prinosa i evidentira neto plaćanja primljena na temelju tog ugovora kao neto prihod, ali ne evidentira nasuprotno smanjenje vrijednosti imovine koja je zaštićena ili smanjenjem fer vrijednosti ili povećanjem rezervi. 2. Ako institucija provodi internu zaštitu koristeći se izvedenicom vlasničkih instrumenata, kako bi za potrebe ovog poglavlja interna zaštita bila priznata kao kreditna zaštita, kreditni rizik koji je prenesen u knjigu trgovanja prenosi se na treću stranu ili treće strane. Ako je interna zaštita provedena u skladu s prvim podstavkom i ako su ispunjeni zahtjevi iz ovog poglavlja, institucije koje su kupile nematerijalnu kreditnu zaštitu primjenjuju pravila iz odjeljaka od 4. do 6. ovog poglavlja za izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom i iznosa očekivanih gubitaka.”; |
70. |
članak 223. mijenja se kako slijedi:
|
71. |
članak 272. mijenja se kako slijedi:
|
72. |
članak 273. mijenja se kako slijedi:
|
73. |
umeću se sljedeći članci: „Članak 273.a Uvjeti za primjenu pojednostavnjenih metoda za izračun vrijednosti izloženosti 1. Institucija može izračunati vrijednost izloženosti svojih pozicija u izvedenicama u skladu s metodom iz odjeljka 4. pod uvjetom da je obujam njezinih bilančnih i izvanbilančnih poslova s izvedenicama jednak ili manji od obaju sljedećih pragova na temelju procjene koja se provodi jedanput mjesečno na temelju podataka od posljednjeg dana u mjesecu:
2. Institucija može izračunati vrijednost izloženosti svojih pozicija u izvedenicama u skladu s metodom iz odjeljka 5. pod uvjetom da je obujam njezinih bilančnih i izvanbilančnih poslova s izvedenicama jednak ili manji od obaju sljedećih pragova na temelju procjene koja se provodi jedanput mjesečno na temelju podataka od posljednjeg dana u mjesecu:
3. Za potrebe stavaka 1. i 2. institucije izračunavaju obujam svojih bilančnih i izvanbilančnih poslova s izvedenicama na temelju podataka od posljednjeg dana svakog mjeseca u skladu sa sljedećim zahtjevima:
4. Odstupajući od stavka 1. ili 2., ovisno o slučaju, ako poslovi s izvedenicama na konsolidiranoj osnovi ne prelaze pragove iz stavka 1. ili 2., ovisno o slučaju, institucija koja je uključena u konsolidaciju i koja bi trebala primjenjivati metodu iz odjeljka 3. ili. 4. zato što prelazi te pragove na pojedinačnoj razini, može, podložno odobrenju nadležnih tijela, umjesto toga odlučiti primjenjivati metodu koja bi se primjenjivala na konsolidiranoj osnovi. 5. Institucije obavješćuju nadležna tijela o metodama iz odjeljka 4. ili 5. koje primjenjuju ili, ovisno o slučaju, prestaju primjenjivati za izračun vrijednosti izloženosti svojih pozicija u izvedenicama. 6. Institucije tijekom mjesečne procjene ne ulaze u transakciju izvedenicama, ne kupuju niti prodaju izvedenice samo kako bi ispunile bilo koji od uvjeta utvrđenih stavcima 1. i 2. Članak 273.b Neusklađenost s uvjetima za primjenu pojednostavnjenih metoda za izračun vrijednosti izloženosti po izvedenicama 1. Institucija koja više ne ispunjava jedan ili više od uvjeta iz članka 273.a stavka 1. ili stavka 2. o tome odmah obavješćuje nadležno tijelo. 2. Institucija prestaje izračunavati vrijednosti izloženosti svojih pozicija u izvedenicama u skladu s odjeljkom 4. ili odjeljkom 5., ovisno o slučaju, u roku od tri mjeseca od nastanka jednog od sljedećih slučajeva:
3. Ako je institucija prestala izračunavati vrijednosti izloženosti svojih pozicija u izvedenicama u skladu s odjeljkom 4. ili odjeljkom 5., ovisno o slučaju, dopušteno joj je da nastavi izračunavati vrijednost izloženosti svojih pozicija u izvedenicama kako je utvrđeno u odjeljku 4. ili odjeljku 5. samo ako nadležnom tijelu dokaže da su svi uvjeti utvrđeni u članku 273.a stavku 1. ili stavku 2. bili ispunjeni u neprekinutom razdoblju od jedne godine.”; |
74. |
u dijelu trećem glavi II. poglavlju 6. odjeljci 3., 4. i 5. zamjenjuju se sljedećim: „
Članak 274. Vrijednost izloženosti 1. Institucija može izračunati vrijednost jedne izloženosti na razini skupa za netiranje za sve transakcije obuhvaćene sporazumom o netiranju ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
Ako bilo koji od uvjeta iz prvog podstavka nije ispunjen, institucija tretira svaku transakciju kao zaseban skup za netiranje. 2. Institucije izračunavaju vrijednost izloženosti skupa za netiranje u skladu sa standardiziranim pristupom za kreditni rizik druge ugovorne strane kako slijedi:
3. Gornja granica vrijednosti izloženosti skupa za netiranje koji je predmet ugovora o iznosu nadoknade određuje se na razini vrijednosti izloženosti istog skupa za netiranje koji nije predmet nijednog oblika ugovora o iznosu nadoknade. 4. Ako se više ugovora o iznosu nadoknade primjenjuje na isti skup za netiranje, institucije raspoređuju svaki ugovor o iznosu nadoknade grupi transakcija u skupu za netiranje na koji se taj ugovor o iznosu nadoknade primjenjuje i izračunavaju vrijednost izloženosti zasebno za svaku od tih grupiranih transakcija. 5. Institucije mogu odrediti da vrijednost izloženosti skupa za netiranje iznosi nula ako ispunjava sve sljedeće uvjete:
6. U skupu za netiranje institucije zamjenjuju transakciju koja je konačna linearna kombinacija kupljenih ili prodanih opcija kupnje ili prodaje svim pojedinačnim opcijama koje čine tu linearnu kombinaciju, kao pojedinačnu transakciju, u svrhu izračuna vrijednosti izloženosti skupa za netiranje u skladu s ovim odjeljkom. Svaka takva kombinacija opcija tretira se kao pojedinačna transakcija u skupovima za netiranje u kojima je kombinacija uključena za potrebe izračuna vrijednosti izloženosti. 7. Gornja granica vrijednosti izloženosti transakcije kreditnim izvedenicama koja predstavlja dugu poziciju u odnosnom instrumentu može se odrediti na razini iznosa preostale neplaćene premije pod uvjetom da se tretira kao zaseban skup za netiranje koji nije predmet ugovora o iznosu nadoknade. Članak 275. Trošak zamjene 1. Institucije izračunavaju trošak zamjene RC za skupove za netiranje koji nisu predmet ugovora o iznosu nadoknade u skladu sa sljedećom formulom:
2. Institucije izračunavaju trošak zamjene za jedan skup za netiranje koji je predmet ugovora o iznosu nadoknade u skladu sa sljedećom formulom:
3. Institucije izračunavaju trošak zamjene za više skupova za netiranje koji su predmet istog ugovora o iznosu nadoknade u skladu sa sljedećom formulom:
pri čemu je:
Za potrebe prvog podstavka NICAMA se može izračunati na razini trgovanja, razini skupa za netiranje ili razini svih skupova za netiranje na koje se primjenjuje ugovor o iznosu nadoknade, ovisno o razini na kojoj se primjenjuje ugovor o iznosu nadoknade. Članak 276. Priznavanje i tretman kolaterala 1. Za potrebe ovog odjeljka institucije izračunavaju iznose kolaterala VM, VMMA, NICA i NICAMA primjenom svih sljedećih zahtjeva:
2. Za izračun vrijednosti kolaterala korigiranog korektivnim faktorom koji je dan iz stavka 1. točke (d) ovog članka institucije zamjenjuju formulu iz članka 223. stavka 2. sljedećom formulom:
3. Za potrebe stavka 1. točke (d) institucije određuju razdoblje realizacije koje je važno za izračun vrijednosti svih kolaterala korigirane korektivnim faktorom koji su primljeni ili dani u skladu s jednim od sljedećih razdoblja:
Članak 277. Raspoređivanje transakcija u kategorije rizika 1. Institucije raspoređuju svaku transakciju skupa za netiranje u jednu od sljedećih kategorija rizika radi određivanja potencijalne buduće izloženosti skupa za netiranje iz članka 278.:
2. Institucije provode raspoređivanje iz stavka 1. na temelju primarnog činitelja rizika za transakciju izvedenicama. Primarni činitelj rizika jedini je značajni činitelj rizika za transakciju izvedenicama. 3. Odstupajući od stavka 2., institucije raspoređuju transakcije izvedenicama koje imaju više od jednog značajnog činitelja rizika u više od jedne kategorije rizika. Ako svi značajni činitelji rizika za jednu od tih transakcija spadaju u istu kategoriju rizika, od institucija se zahtijeva da tu transakciju rasporede samo jedanput u tu kategoriju rizika na temelju najznačajnijeg od tih činitelja rizika. Ako značajni činitelji rizika za jednu od tih transakcija spadaju u različite kategorije rizika, institucije raspoređuju tu transakciju jedanput u svaku kategoriju rizika za koju transakcija ima najmanje jedan značajni činitelj rizika, na temelju najznačajnijeg činitelja rizika u toj kategoriji rizika. 4. Neovisno o stavcima 1., 2. i 3., pri raspoređivanju transakcija u kategorije rizika navedene u stavku 1. institucije primjenjuju sljedeće zahtjeve:
5. EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje sljedeće:
EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. prosinca 2019. Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010. Članak 277.a Skupovi za zaštitu 1. Institucije uspostavljaju odgovarajuće skupove za zaštitu za svaku kategoriju rizika skupa za netiranje i raspoređuju svaku transakciju u te skupove za zaštitu kako slijedi:
Za potrebe prvog podstavka točke (a) ovog stavka transakcije raspoređene u kategoriju kamatnog rizika koje imaju inflacijsku varijablu kao primarni činitelj rizika raspoređuju se u zasebne skupove za zaštitu koji nisu skupovi za zaštitu uspostavljeni za transakcije raspoređene u kategoriju kamatnog rizika koje nemaju inflacijsku varijablu kao primarni činitelj rizika. Te transakcije raspoređuju se u isti skup za zaštitu samo ako je njihov primarni činitelj rizika ili najznačajniji činitelj rizika u određenoj kategoriji rizika za transakcije iz članka 277. stavka 3. nominiran u istoj valuti. 2. Odstupajući od stavka 1. ovog članka, institucije uspostavljaju zasebne skupove za zaštitu u svakoj kategoriji rizika za sljedeće transakcije:
Za potrebe prvog podstavka točke (a) ovog stavka institucije raspoređuju transakcije u isti skup za zaštitu odgovarajuće kategorije rizika samo ako je njihov primarni činitelj rizika ili najznačajniji činitelj rizika u određenoj kategoriji rizika za transakcije iz članka 277. stavka 3. jednak. Za potrebe prvog podstavka točke (b) institucije raspoređuju transakcije u isti skup za zaštitu odgovarajuće kategorije rizika samo ako je par činitelja rizika u tim transakcijama iz te točke jednak i ako su dva činitelja rizika sadržana u tom paru pozitivno korelirana. U protivnom, institucije raspoređuju transakcije iz prvog podstavka točke (b) u jedan od skupova za zaštitu uspostavljen u skladu sa stavkom 1. na temelju samo jednog od dvaju činitelja rizika iz prvog podstavka točke (b). 3. Institucije na zahtjev nadležnih tijela stavljaju na raspolaganje broj skupova za zaštitu uspostavljenih u skladu sa stavkom 2. ovog članka za svaku kategoriju rizika, s primarnim činiteljem rizika ili najznačajnijim činiteljem rizika u određenoj kategoriji rizika za transakcije iz članka 277. stavka 3. ili parom činitelja rizika za svaki od tih skupova za zaštitu i s brojem transakcija u svakom od tih skupova za zaštitu. Članak 278. Potencijalna buduća izloženost 1. Institucije izračunavaju potencijalnu buduću izloženost skupa za netiranje kako slijedi:
pri čemu je:
Za potrebe ovog izračuna institucije uključuju uvećanje za određenu kategoriju rizika pri izračunu potencijalne buduće izloženosti skupa za netiranje ako je najmanje jedna transakcija skupa za netiranje raspoređena u tu kategorija rizika. 2. Potencijalna buduća izloženost više skupova za netiranje koji su predmet jednog ugovora o iznosu nadoknade iz članka 275. stavka 3. izračunava se kao zbroj potencijalnih budućih izloženosti svih pojedinačnih skupova za netiranje kao da nisu predmet nijednog oblika ugovora o iznosu nadoknade. 3. Za potrebe stavka 1. multiplikator se izračunava kako slijedi:
pri čemu je:
Članak 279. Izračun rizičnih pozicija Za potrebe izračuna uvećanja za kategoriju rizika iz članaka od 280.a do 280.f institucije izračunavaju rizičnu poziciju svake transakcije u skupu za netiranje kako slijedi:
Članak 279.a Regulatorna delta 1. Institucije izračunavaju regulatornu deltu kako slijedi:
2. Za potrebe ovog odjeljka duga pozicija u primarnom činitelju rizika ili najznačajnijem činitelju rizika u određenoj kategoriji rizika za transakcije iz članka 277. stavka 3. znači da se tržišna vrijednost transakcije povećava kada se povećava vrijednost toga činitelja rizika, a kratka pozicija u primarnom činitelju rizika ili najznačajnijem činitelju rizika u određenoj kategoriji rizika za transakcije iz članka 277. stavka 3. znači da se tržišna vrijednost transakcije smanjuje kada se vrijednost toga činitelja rizika povećava. 3. EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje sljedeće:
EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. prosinca 2019. Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010. Članak 279.b Prilagođeni zamišljeni iznos 1. Institucije izračunavaju prilagođeni zamišljeni iznos kako slijedi:
2. Institucije određuju zamišljeni iznos ili broj jedinica odnosnog instrumenta za potrebe izračuna prilagođenog zamišljenog iznosa transakcije iz stavka 1. kako slijedi:
3. Institucije konvertiraju prilagođeni zamišljeni iznos transakcije u svoju izvještajnu valutu po prevladavajućem promptnom tečaju ako je prilagođeni zamišljeni iznos izračunan u skladu s ovim člankom na temelju ugovornog zamišljenog iznosa ili tržišne cijene broja jedinica odnosnog instrumenta nominiranih u drugoj valuti. Članak 279.c Faktor prilagodbe za efektivno dospijeće 1. Institucije izračunavaju faktor prilagodbe za efektivno dospijeće kako slijedi:
2. Za potrebe stavka 1. preostali rok do dospijeća jednak je razdoblju do prvog sljedećeg datuma utvrđivanja uvjeta za transakcije koje su strukturirane tako da se preostale izloženosti podmiruju na unaprijed utvrđene datume plaćanja i čije se odredbe ponovno utvrđuju tako da je tržišna vrijednost ugovora na te unaprijed utvrđene datume plaćanja jednaka nuli. Članak 280. Koeficijent regulatornog faktora skupa za zaštitu U svrhu izračuna uvećanja za skup za zaštitu iz članaka od 280.a do 280.f koeficijent regulatornog faktora skupa za zaštitu „є” jest sljedeći:
Članak 280.a Uvećanje za kategoriju kamatnog rizika 1. Za potrebe članka 278. institucije izračunavaju uvećanje za kategoriju kamatnog rizika za određeni skup za netiranje kako slijedi:
pri čemu je:
2. Institucije izračunavaju uvećanje za skup za zaštitu j kategorije kamatnog rizika:
pri čemu je:
3. U svrhu izračuna efektivnog zamišljenog iznosa skupa za zaštitu j institucije najprije raspoređuju svaku transakciju skupa za zaštitu u odgovarajući razred u tablici 2. Čine to na temelju datuma završetka svake transakcije kako je određeno u članku 279.b stavku 1. točki (a): Tablica 2.
Institucije zatim izračunavaju efektivni zamišljeni iznos skupa za zaštitu j u skladu sa sljedećom formulom:
pri čemu je:
pri čemu je:
Članak 280.b Uvećanje za kategoriju valutnog rizika 1. Za potrebe članka 278. institucije izračunavaju uvećanje za kategoriju valutnog rizika za određeni skup za netiranje kako slijedi:
pri čemu je:
2. Institucije izračunavaju uvećanje za skup za zaštitu kategorije valutnog rizika j kako slijedi:
pri čemu je:
pri čemu je:
Članak 280.c Uvećanje za kategoriju kreditnog rizika 1. Za potrebe stavka 2. institucije uspostavljaju relevantne kreditne referentne subjekte skupa za netiranje u skladu sa sljedećim:
2. Za potrebe članka 278. institucija izračunava uvećanje za kategoriju kreditnog rizika za određeni skup za netiranje kako slijedi:
pri čemu je:
3. Institucije izračunavaju uvećanje za kategoriju kreditnog rizika za skup za zaštitu j kako slijedi:
pri čemu je:
4. Institucije izračunavaju uvećanje za kreditni referentni subjekt k kako slijedi:
pri čemu je:
5. Institucije izračunavaju regulatorni faktor koji se primjenjuje na kreditni referentni subjekt k kako slijedi:
Članak 280.d Uvećanje za kategoriju rizika vlasničkih instrumenata 1. Za potrebe stavka 2. institucije uspostavljaju relevantne vlasničke referentne subjekte skupa za netiranje u skladu sa sljedećim:
2. Za potrebe članka 278. institucije izračunavaju uvećanje za kategoriju rizika vlasničkih instrumenata za određeni skup za netiranje kako slijedi:
pri čemu je:
3. Institucije izračunavaju uvećanje za kategoriju rizika vlasničkih instrumenata za skup za zaštitu j kako slijedi:
pri čemu je:
4. Institucije izračunavaju uvećanje za vlasnički referentni subjekt k kako slijedi:
pri čemu je:
Članak 280.e Uvećanje za kategoriju robnog rizika 1. Za potrebe članka 278. institucije izračunavaju uvećanje za kategoriju robnog rizika za određeni skup za netiranje kako slijedi:
pri čemu je:
2. U svrhu izračuna uvećanja za skup za zaštitu od robnog rizika za određeni skup za netiranje u skladu sa stavkom 4. institucije utvrđuju odgovarajuće robne referentne vrste za svaki skup za zaštitu. Transakcije robnim izvedenicama raspoređuju se u istu robnu referentnu vrstu samo ako je odnosni robni instrument tih transakcija iste vrste, bez obzira na lokaciju isporuke i kvalitetu robnog instrumenta. 3. Odstupajući od stavka 2., nadležna tijela mogu zahtijevati da institucija koja je u znatnoj mjeri izložena riziku osnove različitih pozicija iste vrste kako je navedeno u stavku 2. utvrdi robne referentne vrste za te pozicije na temelju više značajki osim samo vrste odnosnog robnog instrumenta. U takvoj situaciji transakcije robnim izvedenicama raspoređuju se u istu robnu referentnu vrstu samo ako su im te značajke jednake. 4. Institucije izračunavaju uvećanje za kategoriju robnog rizika za skup za zaštitu j kako slijedi:
pri čemu je:
5. Institucije izračunavaju uvećanje za robnu referentnu vrstu k kako slijedi:
pri čemu je:
Članak 280.f Uvećanje za kategoriju ostalih rizika 1. Za potrebe članka 278. institucije izračunavaju uvećanje za kategoriju ostalih rizika za određeni skup za netiranje kako slijedi:
pri čemu je:
2. Institucije izračunavaju uvećanje za kategoriju ostalih rizika za skup za zaštitu j kako slijedi:
pri čemu je:
Članak 281. Izračun vrijednosti izloženosti 1. Institucije izračunavaju vrijednost jedne izloženosti na razini skupa za netiranje u skladu s odjeljkom 3., podložno stavku 2. ovog članka. 2. Vrijednost izloženosti skupa za netiranje izračunava se u skladu sa sljedećim zahtjevima:
Članak 282. Izračun vrijednosti izloženosti 1. Institucije mogu izračunati vrijednost jedne izloženosti za sve transakcije u okviru sporazuma o netiranju ako su ispunjeni svi uvjeti iz članka 274. stavka 1. Ako to nije slučaj, institucije izračunavaju vrijednost izloženosti odvojeno za svaku transakciju koja se tretira kao zaseban skup za netiranje. 2. Vrijednost izloženosti skupa za netiranje ili transakcije dobiva se množenjem zbroja sadašnjeg troška zamjene i potencijalne buduće izloženosti faktorom 1,4. 3. Sadašnji trošak zamjene iz stavka 2. izračunava se kako slijedi:
Institucije za potrebe izračuna sadašnjeg troška zamjene ažuriraju sadašnje tržišne vrijednosti najmanje jedanput mjesečno. 4. Institucije izračunavaju potencijalnu buduću izloženost iz stavka 2. na sljedeći način:
Pri izračunu potencijalne izloženosti kamatnih izvedenica i kreditnih izvedenica u skladu s točkom (b) podtočkama i. i ii. institucija može primjenjivati izvorni rok dospijeća umjesto preostalog roka do dospijeća ugovorâ.”; |
75. |
u članku 283. stavak 4. zamjenjuje se sljedećim: „4. Za sve transakcije OTC izvedenicama i transakcije s dugim rokom namire za koje institucija nije dobila odobrenje iz stavka 1. za primjenu IMM-a, institucija primjenjuje metode iz odjeljka 3.. Te se metode mogu primjenjivati trajno u kombinaciji unutar grupe.”; |
76. |
članak 298. zamjenjuje se sljedećim: „Članak 298. Učinci priznavanja netiranja kao činitelja smanjenja rizika Netiranje za potrebe odjeljaka od 3. do 6. priznaje se kako je određeno u tim odjeljcima.”; |
77. |
u članku 299. stavku 2. briše se točka (a); |
78. |
članak 300. mijenja se kako slijedi:
|
79. |
članak 301. zamjenjuje se sljedećim: „Članak 301. Područje primjene 1. Ovaj se odjeljak primjenjuje na sljedeće ugovore i transakcije dok su nepodmirene u odnosu na središnju drugu ugovornu stranu:
Ovaj odjeljak ne odnosi se na izloženosti koje proizlaze iz namire gotovinskih transakcija. Institucije primjenjuju tretman utvrđen glavom V. na izloženosti iz trgovanja koje proizlaze iz tih transakcija i ponder rizika od 0 % na uplate u jamstveni fond kojima se pokrivaju samo te transakcije. Uz gotovinske transakcije, institucije primjenjuju tretman iz članka 307. i na uplate u jamstveni fond kojima se pokriva bilo koji od ugovora iz prvog podstavka ovog stavka. 2. Za potrebe ovog odjeljka primjenjuju se sljedeći zahtjevi:
|
80. |
u članku 302. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim: „2. Institucije procjenjuju, odgovarajućim analizama scenarija i testiranjima otpornosti na stres, je li razina regulatornog kapitala za izloženosti prema središnjoj drugoj ugovornoj strani, uključujući potencijalne buduće ili nepredviđene kreditne izloženosti, izloženosti iz uplata u jamstveni fond i, kada institucija djeluje kao klirinški član, izloženosti koje proizlaze iz ugovora utvrđenih člankom 304., odgovarajuća u odnosu na inherentne rizike tih izloženosti.”; |
81. |
članak 303. zamjenjuje se sljedećim: „Članak 303. Tretman izloženosti klirinških članova prema središnjim drugim ugovornim stranama 1. Institucija koja djeluje kao klirinški član, za svoje potrebe ili kao financijski posrednik između klijenta i središnje druge ugovorne strane, izračunava kapitalne zahtjeve za svoje izloženosti prema središnjoj drugoj ugovornoj strani na sljedeći način:
2. Za potrebe stavka 1. zbroj kapitalnih zahtjeva institucije za njezine izloženosti prema kvalificiranoj središnjoj drugoj ugovornoj strani zbog izloženosti iz trgovanja i uplata u jamstveni fond podliježu gornjoj granici koja je jednaka zbroju kapitalnih zahtjeva koji bi se primijenili na iste izloženosti kao i kada je središnja druga ugovorna strana nekvalificirana središnja druga ugovorna strana.”; |
82. |
članak 304. mijenja se kako slijedi:
|
83. |
članak 305. mijenja se kako slijedi:
|
84. |
članak 306. mijenja se kako slijedi:
|
85. |
članak 307. zamjenjuje se sljedećim: „Članak 307. Kapitalni zahtjevi za uplate u jamstveni fond središnje druge ugovorne strane Institucija koja djeluje kao klirinški član primjenjuje sljedeći tretman na svoje izloženosti koje proizlaze iz njezinih uplata u jamstveni fond središnje druge ugovorne strane:
|
86. |
članak 308. mijenja se kako slijedi:
|
87. |
članci 309., 310. i 311. zamjenjuju se sljedećim: „Članak 309. Kapitalni zahtjevi za preduplate u jamstveni fond nekvalificirane središnje druge ugovorne strane i za naknadne uplate nekvalificiranoj središnjoj drugoj ugovornoj strani 1. Institucija primjenjuje sljedeću formulu za izračun kapitalnog zahtjeva za izloženosti koje proizlaze iz njezinih preduplata u jamstveni fond nekvalificirane središnje druge ugovorne strane i iz naknadnih uplata toj središnjoj drugoj ugovornoj strani:
2. Institucija izračunava iznose izloženosti ponderirane rizikom za izloženosti koje proizlaze iz uplate te institucije u jamstveni fond nekvalificirane središnje druge ugovorne strane za potrebe članka 92. stavka 3. tako da kapitalni zahtjev, izračunan u skladu sa stavkom 1. ovog članka, pomnoži sa 12,5.; Članak 310. Kapitalni zahtjevi za naknadne uplate u jamstveni fond kvalificirane središnje druge ugovorne strane Institucija na svoje naknadne uplate u jamstveni fond kvalificirane središnje druge ugovorne strane primjenjuje ponder rizika od 0 %. Članak 311. Kapitalni zahtjevi za izloženosti središnjim drugim ugovornim stranama koje prestanu ispunjavati određene uvjete 1. Institucije primjenjuju tretman iz ovog članka ako su saznale, nakon javne objave ili obavijesti nadležnog tijela središnje druge ugovorne strane kojima se te institucije koriste ili same središnje druge ugovorne strane, da središnja druga ugovorna strana neće više ispunjavati uvjete za dobivanje odobrenja za rad ili za priznavanje, ovisno o slučaju. 2. Ako je ispunjen uvjet iz stavka 1., institucije u roku od tri mjeseca od saznanja o okolnosti iz tog stavka, ili ranije ako to zahtijevaju nadležna tijela tih institucija, postupaju na sljedeći način u vezi sa svojim izloženostima prema toj središnjoj drugoj ugovornoj strani:
|
88. |
u članku 316. stavku 1. dodaje se sljedeći podstavak: „Odstupajući od prvog podstavka ovog stavka, institucije mogu odlučiti da neće primjenjivati računovodstvene kategorije za račun dobiti i gubitka iz članka 27. Direktive 86/635/EEZ na financijski i operativni leasing u svrhu izračuna relevantnog pokazatelja, a umjesto toga mogu:
|
89. |
u dijelu trećem glavi IV. poglavlje 1. zamjenjuje se sljedećim: „POGLAVLJE 1. OPĆE ODREDBE Članak 325. Pristupi za izračun kapitalnih zahtjeva za tržišni rizik 1. Institucija izračunava kapitalne zahtjeve za tržišni rizik svih pozicija iz knjige trgovanja i iz knjige pozicija kojima se ne trguje, a koje su podložne valutnom riziku ili robnom riziku u skladu sa sljedećim pristupima:
2. Kapitalni zahtjevi za tržišni rizik izračunani u skladu sa standardiziranim pristupom iz stavka 1. točke (a) znači zbroj sljedećih kapitalnih zahtjeva, ovisno o slučaju:
3. Institucija koja nije izuzeta od zahtjeva za izvješćivanje iz članka 430.b u skladu s člankom 325.a izvješćuje o izračunu u skladu s člankom 430.b za sve pozicije iz knjige trgovanja i iz knjige pozicija kojima se ne trguje, a koje su podložne valutnom riziku ili robnom riziku u skladu sa sljedećim pristupima:
4. Institucija može primjenjivati kombinaciju pristupa iz stavka 1. točaka (a) i (b) ovog članka trajno unutar grupe u skladu s člankom 363. 5. Institucija ne primjenjuje pristup iz stavka 3. točke (b) za instrumente iz knjige trgovanja koji su sekuritizacijske pozicije ili pozicije uključene u alternativni korelacijski portfelj namijenjen trgovanju (ACTP) kako je utvrđeno u stavcima 6., 7. i 8. 6. Sekuritizacijske pozicije i kreditne izvedenice na osnovi n-tog nastanka statusa neispunjavanja obveza koje zadovoljavaju sve sljedeće kriterije uključuju se u ACTP:
Smatra se da dvosmjerno tržište postoji ako su dane nezavisne ponude za kupnju i prodaju u dobroj vjeri tako da se cijena, koja je razumno povezana s posljednjom prodajnom cijenom ili trenutačnom konkurentnom kotacijom kupovne i prodajne cijene, može odrediti u roku od jednog dana te se transakcija može namiriti po toj cijeni u relativno kratkom razdoblju koje je u skladu s trgovinskim običajima. 7. Pozicije s bilo kojim od sljedećih odnosnih instrumenata ne uključuju se u ACTP:
8. Institucije mogu uključiti u ACTP pozicije koje nisu sekuritizacijske pozicije ni kreditne izvedenice na osnovi n-tog nastanka statusa neispunjavanja obveza, nego štite druge pozicije u tom portfelju, pod uvjetom da postoji dvosmjerno likvidno tržište kako je opisano u stavku 6. drugom podstavku za instrument ili njegove odnosne instrumente. 9. EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se određuje način na koji institucije izračunavaju kapitalne zahtjeve za tržišni rizik pozicija iz knjige pozicija kojima se ne trguje, a koje su podložne valutnom riziku ili robnom riziku u skladu s pristupima iz stavka 3. točaka (a) i (b). EBA podnosi Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. rujna 2020. Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010. Članak 325.a Izuzeća od posebnih zahtjeva za izvješćivanje za tržišni rizik 1. Institucija se izuzima od zahtjeva za izvješćivanje iz članka 430.b uz uvjet da je obujam bilančnih i izvanbilančnih poslova institucije podložnih tržišnom riziku jednak ili manji od svakog od sljedećih pragova na temelju procjene koja se provodi jedanput mjesečno na temelju podataka od posljednjeg dana u mjesecu:
2. Institucije izračunavaju obujam svojih bilančnih i izvanbilančnih poslova koji su podložni tržišnom riziku koristeći se podacima od posljednjeg dana svakog mjeseca u skladu sa sljedećim zahtjevima:
3. Kada izračunavaju ili prestanu izračunavati kapitalne zahtjeve za tržišni rizik u skladu s ovim člankom, institucije o tome obavješćuju nadležna tijela. 4. Institucija koja više ne ispunjava jedan ili više od uvjeta utvrđenih u stavku 1. o tome odmah obavješćuje nadležno tijelo. 5. Izuzeće od zahtjeva za izvješćivanje iz članka 430.b prestaje se primjenjivati u roku od tri mjeseca u jednom od sljedećih slučajeva:
6. Ako je institucija postala podložna zahtjevima za izvješćivanje iz članka 430.b u skladu sa stavkom 5. ovog članka, izuzima se od tih zahtjeva za izvješćivanje samo ako nadležnom tijelu dokaže da su svi uvjeti utvrđeni stavkom 1. ovog članka ispunjeni u neprekinutom razdoblju od jedne godine. 7. Institucije tijekom mjesečne procjene ne zauzimaju, ne kupuju niti prodaju poziciju samo u svrhu ispunjavanja bilo kojeg od uvjeta utvrđenih stavkom 1. 8. Institucija koja ispunjava uvjete za tretman iz članka 94. izuzima se od zahtjeva za izvješćivanje iz članka 430.b. Članak 325.b Odobrenje za konsolidirane zahtjeve 1. U skladu sa stavkom 2. te isključivo za potrebe izračuna neto pozicija i kapitalnih zahtjeva na konsolidiranoj osnovi u skladu s ovom glavom, institucije se mogu koristiti pozicijama u jednoj instituciji ili društvu za prijeboj pozicija u drugoj instituciji ili društvu. 2. Institucije mogu primjenjivati stavak 1. isključivo uz odobrenje nadležnih tijela, koje se izdaje ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
3. Društva koja se nalaze u trećim zemljama, uz uvjete utvrđene u stavku 2., dužna su ispuniti sve sljedeće uvjete:
|
90. |
u dijelu trećem glavi IV. umeću se sljedeća poglavlja: „POGLAVLJE 1.a Alternativni standardizirani pristup
Članak 325.c Opseg i struktura alternativnog standardiziranog pristupa 1. Alternativni standardizirani pristup kako je utvrđen u ovom poglavlju primjenjuje se samo u svrhu zahtjeva za izvješćivanje iz članka 430.b stavka 1. 2. Institucije izračunavaju kapitalne zahtjeve za tržišni rizik u skladu s alternativnim standardiziranim pristupom za portfelj pozicija iz knjige trgovanja ili iz knjige pozicija kojima se ne trguje, a koje su podložne valutnom riziku ili robnom riziku kao zbroj sljedećih triju sastavnica:
Članak 325.d Definicije Za potrebe ovog poglavlja primjenjuju se sljedeće definicije:
Članak 325.e Sastavnice metode zasnovane na osjetljivostima 1. Institucije izračunavaju kapitalni zahtjev za tržišni rizik u okviru metode zasnovane na osjetljivostima agregiranjem sljedećih triju kapitalnih zahtjeva u skladu s člankom 325.h:
2. Za potrebe izračuna iz stavka 1.
Za potrebe ovog poglavlja instrumenti koji uključuju opcionalnost među ostalim obuhvaćaju: opcije kupnje, opcije prodaje, gornje granice, donje granice, opcije na ugovor o razmjeni, opcije s ograničenjem i egzotične opcije. Ugrađene opcije, kao što su opcije prijevremene otplate ili opcije povezane s ponašanjem, smatraju se samostalnim pozicijama u opcijama za potrebe izračuna kapitalnih zahtjeva za tržišni rizik. Za potrebe ovog poglavlja instrumenti čiji se novčani tokovi mogu izraziti kao linearna funkcija zamišljenog iznosa odnosne imovine smatraju se instrumentima bez opcionalnosti. Članak 325.f Kapitalni zahtjevi za delta-rizik i vega-rizik 1. Institucije za izračun kapitalnih zahtjeva za delta-rizik i vega-rizik primjenjuju faktore delta-rizika i vega-rizika opisane u odjeljku 3. pododjeljku 1. 2. Institucije za izračun kapitalnih zahtjeva za delta-rizik i vega-rizik primjenjuju postupak utvrđen u stavcima od 3. do 8. 3. Za svaku kategoriju rizika izračunava se osjetljivost svih instrumenata u okviru kapitalnih zahtjeva za delta-rizik ili vega-rizik na svaki od primjenjivih faktora delta-rizika ili vega-rizika uključenih u tu kategoriju rizika primjenom odgovarajućih formula iz pododjeljka 2. odjeljka 3. Ako vrijednost instrumenta ovisi o nekoliko faktora rizika, osjetljivost se određuje zasebno za svaki faktor rizika. 4. Osjetljivosti se raspoređuju u jedan od razreda „b” unutar svake kategorije rizika. 5. Unutar svakog razreda „b” netiraju se pozitivne i negativne osjetljivosti na isti faktor rizika, čime se dobivaju neto osjetljivosti (sk) za svaki faktor rizika k u razredu. 6. Neto osjetljivosti za svaki faktor rizika u svakom razredu množe se odgovarajućim ponderima rizika utvrđenima u odjeljku 6., čime se dobivaju ponderirane osjetljivosti za svaki faktor rizika u tom razredu primjenom sljedeće formule:
7. Ponderirane osjetljivosti na različite faktore rizika u svakom razredu agregiraju se u skladu s formulom u nastavku, pri čemu se za veličinu unutar funkcije kvadratnog korijena određuje najniža vrijednost nula, čime se dobiva osjetljivost za određeni razred. Primjenjuju se odgovarajuće korelacije za ponderirane osjetljivosti unutar istog razreda (ρkl) utvrđene u odjeljku 6.
8. Osjetljivost za određeni razred izračunava se za svaki razred u kategoriji rizika u skladu sa stavcima 5., 6. i 7. Nakon što se za sve razrede izračuna osjetljivost za određeni razred, ponderirane osjetljivosti na sve faktore rizika među razredima agregiraju se u skladu s formulom u nastavku, primjenom odgovarajućih korelacija γbc za ponderirane osjetljivosti u različitim razredima utvrđenima u odjeljku 6., čime se dobiva kapitalni zahtjev za delta-rizik ili vega-rizik za određenu kategoriju rizika:
pri čemu je
Kapitalni zahtjevi za delta-rizik ili vega-rizik za određenu kategoriju rizika izračunavaju se za svaku kategoriju rizika u skladu sa stavcima od 1. do 8. Članak 325.g Kapitalni zahtjevi za rizik zakrivljenosti Institucije izračunavaju kapitalne zahtjeve za rizik zakrivljenosti u skladu s delegiranim aktom iz članka 461.a. Članak 325.h Agregiranje kapitalnih zahtjeva za delta-rizik, vega-rizik i rizik zakrivljenosti za određenu kategoriju rizika 1. Institucije agregiraju kapitalne zahtjeve za delta-rizik, vega-rizik i rizik zakrivljenosti za određenu kategoriju rizika u skladu s postupkom iz stavaka 2., 3. i 4. 2. Postupak izračuna kapitalnih zahtjeva za delta-rizik, vega-rizik i rizik zakrivljenosti za određenu kategoriju rizika opisan u člancima 325.f i 325.g provodi se tri puta po kategoriji rizika, svaki put uz uporabu drugog skupa korelacijskih parametara ρkl (korelacija među faktorima rizika unutar razreda) i γbc (korelacija među razredima u kategoriji rizika). Svaki od tih triju skupova odgovara različitom scenariju, kako slijedi:
3. Institucije izračunavaju zbroj kapitalnih zahtjeve za delta-rizik, vega-rizik i rizik zakrivljenosti za određenu kategoriju rizika za svaki scenarij kako bi utvrdile tri kapitalna zahtjeva specifična za određeni scenarij. 4. Kapitalni zahtjev u skladu s metodom zasnovanom na osjetljivostima najviši je od triju kapitalnih zahtjeva specifičnih za određeni scenarij iz stavka 3. Članak 325.i Tretman instrumenata na temelju indeksa i opcija s više vrsta odnosne imovine Institucije tretiraju instrumente na temelju indeksa i opcije s više vrsta odnosne imovine u skladu s delegiranim aktom iz članka 461.a. Članak 325.j Tretman subjekata za zajedničko ulaganje Institucije tretiraju subjekte za zajedničko ulaganje u skladu s delegiranim aktom iz članka 461.a. Članak 325.k Pozicije proizišle iz pružanja usluge provedbe ponude odnosno prodaje financijskih instrumenata uz obvezu otkupa 1. Institucije za izračun kapitalnih zahtjeva za tržišni rizik pozicija proizišlih iz pružanja usluge provedbe ponude odnosno prodaje financijskih instrumenata uz obvezu otkupa dužničkih ili vlasničkih instrumenata mogu primijeniti postupak utvrđen u ovom članku. 2. Institucije primjenjuju jedan od odgovarajućih multiplikacijskih faktora iz tablice 1. na neto osjetljivosti svih pozicija proizišlih iz pružanja usluge provedbe ponude odnosno prodaje financijskih instrumenata uz obvezu otkupa svakog pojedinačnog izdavatelja, osim pozicija proizišlih iz pružanja usluge provedbe ponude odnosno prodaje financijskih instrumenata uz obvezu otkupa koje su upisane ili su predmet potpokroviteljstva trećih strana na temelju formalnih ugovora, te izračunavaju kapitalne zahtjeve za tržišni rizik u skladu s pristupom iz ovog poglavlja na temelju prilagođenih neto osjetljivosti. Tablica 1.
Za potrebe ovog članka „0. radni dan” znači radni dan od kojeg se institucija bezuvjetno obvezuje prihvatiti poznati iznos vrijednosnih papira po dogovorenoj cijeni. 3. Institucije obavješćuju nadležna tijela o primjeni postupka iz ovog članka.
Članak 325.l Faktori općeg kamatnog rizika 1. Za sve faktore općeg kamatnog rizika, uključujući rizik inflacije i rizik međuvalutne osnove, postoji jedan razred za svaku valutu, a svaki razred sadržava različite vrste faktora rizika. Faktori delta općeg kamatnog rizika koji su primjenjivi na instrumente osjetljive na kamate relevantne su nerizične stope za svaku valutu i svaki od sljedećih rokova dospijeća: 0,25 godina, 0,5 godina, jedna godina, dvije godine, tri godine, pet godina, deset godina, 15 godina, 20 godina, 30 godina. Institucije dodjeljuju faktore rizika određenim točkama linearnom interpolacijom ili metodom koja je najdosljednija funkcijama određivanja cijena kojom se neovisna funkcija za kontrolu rizika institucije koristi pri izvješćivanju višem rukovodstvu o tržišnom riziku ili o dobiti i gubitcima. 2. Institucije izračunavaju nerizične stope za svaku valutu na temelju instrumenata tržišta novca iz knjige trgovanja institucije koji imaju najniži kreditni rizik, primjerice ugovori o razmjeni koji se temelje na prekonoćnim kamatnim stopama. 3. Ako institucije ne mogu primijeniti pristup iz stavka 2., nerizične stope temelje se na jednoj ili više tržišno impliciranih krivulja razmjene kamata kojima se institucija koristi za vrednovanje svojih pozicija po tržišnoj vrijednosti, primjerice krivulje ugovora o razmjeni međubankovnih ponuđenih kamata. Ako su podaci o tržišno impliciranim krivuljama razmjene kamata iz stavka 2. i prvog podstavka ovog stavka nedostatni, nerizične stope mogu se izvesti iz najprimjerenijih krivulja državnih obveznica za određenu valutu. Ako institucije primjenjuju faktore općeg kamatnog rizika izvedene u skladu s postupkom iz drugog podstavka ovog stavka za državne dužničke instrumente, državni dužnički instrumenti ne izuzimaju se od kapitalnih zahtjeva za rizik kreditne marže. U tim slučajevima, ako nije moguće razdvojiti nerizičnu stopu od kreditne marže kao sastavnice kamatne stope, osjetljivost na faktor rizika dodjeljuje se objema kategorijama, i općeg kamatnog rizika i rizika kreditne marže. 4. U slučaju faktora općeg kamatnog rizika svaka valuta čini poseban razred. Institucije faktorima rizika u istom razredu, ali različitog roka dospijeća dodjeljuju različite pondere rizika u skladu s odjeljkom 6. Institucije primjenjuju dodatne faktore rizika za rizik inflacije na dužničke instrumente čiji su novčani tokovi funkcionalno ovisni o stopama inflacije. Te dodatne faktore rizika čini jedan vektor tržišno impliciranih stopa inflacije različitog roka dospijeća za svaku valutu. Vektor za svaki instrument sadržava onoliko sastavnica koliko ima stopa inflacije koje se upotrebljavaju kao varijable u modelu institucije za određivanje cijene za taj instrument. 5. Institucije izračunavaju osjetljivost instrumenta na dodatni faktor rizika za rizik inflacije iz stavka 4. kao promjenu vrijednosti instrumenta, u skladu sa svojim modelom za određivanje cijena, kao rezultat pomaka od jednog baznog boda u svakoj od sastavnica vektora. Svaka valuta čini poseban razred. Institucije u svakom razredu tretiraju inflaciju kao jedinstveni faktor rizika, bez obzira na broj sastavnica svakog vektora. Institucije prebijaju sve osjetljivosti na inflaciju unutar razreda, koje su izračunane kako je opisano u ovom stavku, kako bi dobile jedinstvenu neto osjetljivost po razredu. 6. Dužnički instrumenti koji uključuju plaćanja u različitim valutama podložni su i riziku međuvalutne osnove između tih valuta. Za potrebe metode zasnovane na osjetljivostima faktori rizika koje institucije trebaju primjenjivati jesu rizik međuvalutne osnove za svaku valutu u odnosu na američki dolar ili euro. Institucija izračunava međuvalutne osnove koje nisu povezane s osnovom u odnosu na američki dolar ili s osnovom u odnosu na euro kao „osnovu u odnosu na američki dolar” ili kao „osnovu u odnosu na euro”. Svaki faktor rizika međuvalutne osnove sastoji se od jednog vektora međuvalutne osnove različitog roka dospijeća za svaku valutu. Vektor za svaki dužnički instrument sadržava onoliko sastavnica koliko ima međuvalutnih osnova koje se upotrebljavaju kao varijable u modelu institucije za određivanje cijene za taj instrument. Svaka valuta čini poseban razred. Institucije izračunavaju osjetljivost instrumenta na faktor rizika međuvalutne osnove kao promjenu vrijednosti instrumenta, u skladu sa svojim modelom za određivanje cijena, kao rezultat pomaka od jednog baznog boda u svakoj od sastavnica vektora. Svaka valuta čini poseban razred. U svakom razredu postoje dva moguća zasebna faktora rizika, tj. osnova u odnosu na euro i osnova u odnosu na američki dolar, bez obzira na broj sastavnica u svakom vektoru međuvalutne osnove. Po razredu postoje najviše dvije neto osjetljivosti. 7. Faktori vega općeg kamatnog rizika koji su primjenjivi na opcije s odnosnim instrumentima koji su osjetljivi na opću kamatnu stopu implicirane su volatilnosti relevantnih nerizičnih stopa kako se navodi u stavcima 2. i 3., koji se raspoređuju u razrede ovisno o valuti te u sljedeće rokove dospijeća u svakom razredu: 0,5 godina, jedna godina, tri godine, pet godina, deset godina. Za svaku valutu postoji jedan razred. Institucije za potrebe netiranja smatraju da implicirane volatilnosti povezane s jednakim nerizičnim stopama i raspoređene u iste rokove dospijeća predstavljaju isti faktor rizika. Ako institucije raspoređuju implicirane volatilnosti u rokove dospijeća kako se navodi u ovom stavku, primjenjuju se sljedeći zahtjevi:
8. Faktori zakrivljenosti općeg kamatnog rizika koje primjenjuju institucije sastoje se od jednog vektora nerizičnih stopa, koje predstavljaju određenu krivulju nerizičnog prinosa, za svaku valutu. Svaka valuta čini poseban razred. Vektor za svaki instrument sadržava onoliko sastavnica koliko ima različitih rokova dospijeća nerizičnih stopa koje se upotrebljavaju kao varijable u modelu institucije za određivanje cijene za taj instrument. 9. Institucije izračunavaju osjetljivost instrumenta na svaki faktor rizika koji se upotrebljava u formuli za rizik zakrivljenosti u skladu s člankom 325.g. Za potrebe izračuna rizika zakrivljenosti institucije razmatraju vektore koji odgovaraju različitim krivuljama prinosa i s različitim brojem sastavnica u odnosu na isti faktor rizika, uz uvjet da se ti vektori odnose na istu valutu. Institucije prebijaju osjetljivosti na isti faktor rizika. Postoji samo jedna neto osjetljivost po razredu. Za inflaciju i rizike međuvalutne osnove ne primjenjuju se kapitalni zahtjevi za rizik zakrivljenosti. Članak 325.m Faktori rizika kreditne marže koji nije predmet sekuritizacije 1. Faktori delta-rizika kreditne marže koje institucije primjenjuju za instrumente koji nisu predmet sekuritizacije, a osjetljivi su na kreditnu maržu jednaki su stopama kreditne marže izdavatelja tih instrumenata, izvedenih iz relevantnih dužničkih instrumenata i ugovora o razmjeni na osnovi nastanka statusa neispunjavanja obveza, te se raspoređuju na svaki od sljedećih rokova dospijeća: 0,5 godina, jedna godina, tri godine, pet godina, deset godina. Institucije primjenjuju jedan faktor rizika za svakog izdavatelja i svaki rok dospijeća bez obzira na to jesu li stope kreditne marže tog izdavatelja izvedene iz dužničkih instrumenata ili iz ugovora o razmjeni na osnovi nastanka statusa neispunjavanja obveza. Razredi su sektorski razredi, kao što se navodi u odjeljku 6., a svaki razred uključuje sve faktore rizika dodijeljene odgovarajućem sektoru. 2. Faktori vega-rizika kreditne marže koje institucije trebaju primjeniti za opcije s odnosnim instrumentima koji nisu predmet sekuritizacije, a osjetljivi su na kreditnu maržu jednaki su impliciranim volatilnostima stopa kreditne marže izdavatelja odnosnih instrumenata iz stavka 1., te se raspoređuju na sljedeće rokove dospijeća u skladu s rokom dospijeća opcije koja podliježe kapitalnim zahtjevima: 0,5 godina, jedna godina, tri godine, pet godina, deset godina. Primjenjuju se isti razredi kao i razredi za delta-rizik kreditne marže koji nije predmet sekuritizacije. 3. Faktori rizika zakrivljenosti kreditne marže koje institucije trebaju primjeniti na instrumente koji nisu predmet sekuritizacije sastoje se od jednog vektora stopa kreditne marže, koji predstavlja krivulju kreditne marže karakterističnu za izdavatelja. Vektor za svaki instrument sadržava onoliko sastavnica koliko ima različitih rokova dospijeća stopa kreditne marže koje se upotrebljavaju kao varijable u modelu institucije za određivanje cijena za taj instrument. Primjenjuju se isti razredi kao i razredi za delta-rizik kreditne marže koji nije predmet sekuritizacije. 4. Institucije izračunavaju osjetljivost instrumenta na svaki faktor rizika koji se upotrebljava u formuli za rizik zakrivljenosti u skladu s člankom 325.g. Za potrebe izračuna rizika zakrivljenosti institucije razmatraju vektore izvedene iz odgovarajućih dužničkih instrumenata ili iz ugovora o razmjeni na osnovi nastanka statusa neispunjavanja obveza s različitim brojem sastavnica u odnosu na isti faktor rizika, pod uvjetom da ti vektori odgovaraju istom izdavatelju. Članak 325.n Faktori rizika kreditne marže koji je predmet sekuritizacije 1. Institucije primjenjuju faktore rizika kreditne marže iz stavka 3. na sekuritizacijske pozicije koje su uključene u ACTP, kako se navodi u članku 325. stavcima 6., 7. i 8., Institucije primjenjuju faktore rizika kreditne marže iz stavka 5. na sekuritizacijske pozicije koje nisu uključene u ACTP, kako se navodi u članku 325. stavcima 6., 7. i 8. 2. Razredi koji se primjenjuju na rizik kreditne marže za sekuritizacijske pozicije koje su uključene u ACTP jednaki su razredima koji se primjenjuju na rizik kreditne marže pozicija koje nisu predmet sekuritizacije, kako se navodi u odjeljku 6. Razredi koji se primjenjuju na rizik kreditne marže za sekuritizacijske pozicije koje nisu uključene u ACTP specifični su za tu kategoriju rizika, kako se navodi u odjeljku 6. 3. Faktori rizika kreditne marže koje institucije primjenjuju na sekuritizacijske pozicije koje su uključene u ACTP jesu sljedeći:
4. Institucije izračunavaju osjetljivost sekuritizacijske pozicije na svaki faktor rizika koji se upotrebljava u formuli za rizik zakrivljenosti kako se navodi u članku 325.g. Za potrebe izračuna rizika zakrivljenosti institucije razmatraju vektore izvedene iz odgovarajućih dužničkih instrumenata ili iz ugovora o razmjeni na osnovi nastanka statusa neispunjavanja obveza s različitim brojem sastavnica u odnosu na isti faktor rizika, pod uvjetom da ti vektori odgovaraju istom izdavatelju. 5. Faktori rizika kreditne marže koje institucije trebaju primijeniti na sekuritizacijske pozicije koje nisu uključene u ACTP i odnose se na maržu tranše, a ne na maržu odnosnih instrumenata, jesu sljedeći:
Članak 325.o Faktori rizika vlasničkih instrumenata 1. Razredi za sve faktore rizika vlasničkih instrumenata sektorski su razredi iz odjeljka 6. 2. Faktori delta-rizika vlasničkih instrumenata koje institucije trebaju primijeniti jesu sve promptne cijene vlasničkih instrumenata i sve repo stope na vlasničke instrumente. Za potrebe određivanja rizika vlasničkih instrumenata posebna krivulja repo stope na vlasničke instrumente čini jedinstveni faktor rizika, koji se izražava kao vektor repo stopa za različite rokove dospijeća. Vektor za svaki instrument sadržava onoliko sastavnica koliko ima različitih rokova dospijeća repo stopa koje se upotrebljavaju kao varijable u modelu institucije za određivanje cijene za taj instrument. Institucije izračunavaju osjetljivost instrumenta na faktor rizika vlasničkih instrumenata kao promjenu vrijednosti instrumenta, u skladu sa svojim modelom za određivanje cijena, kao rezultat pomaka od jednog baznog boda u svakoj od sastavnica vektora. Institucije prebijaju osjetljivosti na faktor rizika repo stopa istoga vlasničkog vrijednosnog papira bez obzira na broj sastavnica svakog vektora. 3. Faktori vega-rizika vlasničkih instrumenata koje institucije primjenjuju na opcije s odnosnim instrumentima koji su osjetljivi na vlasničke instrumente jesu implicirane volatilnosti promptnih cijena vlasničkih instrumenata, koji se raspoređuju na sljedeće rokove dospijeća u skladu s rokovima dospijeća odgovarajućih opcija koje podliježu kapitalnim zahtjevima: 0,5 godina, jedna godina, tri godine, pet godina, deset godina. Za repo stope na vlasničke instrumente ne primjenjuju se kapitalni zahtjevi za vega-rizik. 4. Faktori rizika zakrivljenosti vlasničkih instrumenata koje institucije trebaju primijeniti na opcije s odnosnim instrumentima koji su osjetljivi na vlasničke instrumente jesu promptne cijene vlasničkih instrumenata, bez obzira na rok dospijeća odgovarajućih opcija. Za repo stope na vlasničke instrumente ne primjenjuju se kapitalni zahtjevi za rizik zakrivljenosti. Članak 325.p Faktori robnog rizika 1. Razredi za sve faktore robnog rizika sektorski su razredi iz odjeljka 6. 2. Faktori delta-rizika robe koje institucije trebaju primijeniti na instrumente osjetljive na robu jesu promptne tržišne cijene robe prema vrsti robe i prema svakom od sljedećih rokova dospijeća: 0,25 godina, 0,5 godina, jedna godina, dvije godine, tri godine, pet godina, deset godina, 15 godina, 20 godina, 30 godina. Institucije smatraju da dvije cijene za istu vrstu robe i s istim rokom dospijeća predstavljaju isti faktor rizika samo ako je skup pravnih odredaba koje se odnose na mjesto isporuke jednak. 3. Faktori vega-rizika robe koje institucije trebaju primijeniti na opcije s odnosnim instrumentima koji su osjetljivi na robu jesu implicirane volatilnosti cijena robe prema vrsti robe, koji se raspoređuju na sljedeće rokove dospijeća u skladu s rokovima dospijeća odgovarajućih opcija koje podliježu kapitalnim zahtjevima: 0,5 godina, jedna godina, tri godine, pet godina, deset godina. Osjetljivosti na istu vrstu robe koja je raspoređena u isti rok dospijeća institucije smatraju jedinstvenim faktorom rizika, koji institucije zatim prebijaju. 4. Faktori rizika zakrivljenosti za robu koje institucije trebaju primijeniti na opcije s odnosnim instrumentima koji su osjetljivi na robu jedan su skup cijena robe s različitim rokovima dospijeća za svaku vrstu robe, izražen kao vektor. Vektor za svaki instrument sadržava onoliko sastavnica koliko ima cijena te robe koje se upotrebljavaju kao varijable u modelu institucije za određivanje cijene za taj instrument. Institucije ne razlikuju cijene robe prema mjestu isporuke. Osjetljivost instrumenta na svaki faktor rizika koji se upotrebljava u formuli za rizik zakrivljenosti izračunava se u skladu s člankom 325.g. Za potrebe izračuna rizika zakrivljenosti institucije smatraju da vektori s različitim brojem sastavnica čine isti faktor rizika, uz uvjet da se ti vektori odnose na istu vrstu robe. Članak 325.q Faktori valutnog rizika 1. Faktori delta-valutnog rizika koje institucije trebaju primijeniti na instrumente koji su osjetljivi na valute jesu svi promptni devizni tečajevi između valute u kojoj je instrument nominiran i izvještajne valute institucije. Za svaki par valuta postoji jedan razred, koji sadržava jedinstveni faktor rizika i jedinstvenu neto osjetljivost. 2. Faktori vega-rizika za valute koje institucije trebaju primijeniti na opcije s odnosnim instrumentima koji su osjetljivi na valute jesu implicirane volatilnosti deviznih tečajeva između parova valuta iz stavka 1. Te implicirane volatilnosti deviznih tečajeva raspoređuju se na sljedeće rokove dospijeća u skladu s rokom dospijeća odgovarajućih opcija koje podliježu kapitalnim zahtjevima: 0,5 godina, jedna godina, tri godine, pet godina, deset godina. 3. Faktori rizika zakrivljenosti za valute koje institucije trebaju primijeniti na opcije s odnosnim instrumentima koji su osjetljivi na valute jednaki su onima iz stavka 1. 4. Institucije nisu obvezne razlikovati između varijanti valute „onshore” i „offshore” (unutar zemlje i izvan nje) za sve valutne faktore delta-rizika, vega-rizika i rizika zakrivljenosti.
Članak 325.r Osjetljivosti na delta-rizik 1. Institucije izračunavaju osjetljivosti na delta opći kamatni rizik (GIRR) na sljedeći način:
2. Institucije izračunavaju osjetljivosti na delta-rizik kreditne marže za sve sekuritizacijske i nesekuritizacijske pozicije na sljedeći način:
pri čemu je:
3. Institucije izračunavaju osjetljivosti na delta-rizik vlasničkih instrumenata na sljedeći način:
4. Institucije izračunavaju osjetljivosti na delta-rizik robe za svaki faktor rizika k na sljedeći način:
pri čemu je:
5. Institucije izračunavaju osjetljivosti na delta-valutni rizik za svaki faktor valutnog rizika k na sljedeći način:
pri čemu je:
Članak 325.s Osjetljivosti na vega-rizik 1. Institucije izračunavaju osjetljivost opcije na vega-rizik za određeni faktor rizika k na sljedeći način:
pri čemu je:
2. U slučaju kategorija rizika u kojem faktori vega-rizika imaju dimenziju dospijeća, ali se ne primjenjuju pravila raspoređivanja faktora rizika jer opcije nemaju rok dospijeća, institucije te faktore rizika raspoređuju na najdulje propisano dospijeće. Te opcije podliježu primjeni uvećanja za rezidualne rizike. 3. U slučaju opcija bez izvršnih cijena ili cjenovnih granica i opcija s više izvršnih cijena ili cjenovnih granica institucije primjenjuju raspoređivanje na izvršne cijene i rok dospijeća kojima se koriste interno za određivanje cijene opcije. Te opcije podliježu i primjeni uvećanja za rezidualne rizike. 4. Institucije ne izračunavaju vega-rizik za sekuritizacijske tranše uključene u ACTP, kako je navedeno u članku 325. stavcima 6., 7. i 8., koje nemaju impliciranu volatilnost. Za te sekuritizacijske tranše izračunavaju se kapitalni zahtjevi za delta-rizik i rizik zakrivljenosti. Članak 325.t Zahtjevi za izračune osjetljivosti 1. Institucije izvode osjetljivosti iz modela institucije za određivanje cijena koji služe kao temelj za izvješćivanje višeg rukovodstva o dobiti i gubicima, koristeći se formulama iz ovog pododjeljka. Odstupajući od prvog podstavka, nadležna tijela od institucije koja je dobila odobrenje za primjenu alternativnog pristupa internih modela iz poglavlja 1.b mogu zatražiti da primijeni funkcije za određivanje cijena sustava za mjerenje rizika njihova pristupa internih modela u izračunu osjetljivosti prema ovom poglavlju za izračun kapitalnih zahtjeva za tržišni rizik i izvješćivanje o njima u skladu s člankom 430.b stavkom 3. 2. Pri izračunu osjetljivosti na delta-rizik instrumenata koji uključuju opcionalnost iz članka 325.e stavka 2. točke (a), institucije mogu pretpostaviti da implicirana volatilnost faktora rizika ostaje konstantna. 3. Pri izračunu osjetljivosti na vega-rizik instrumenata koji uključuju opcionalnost iz članka 325.e stavka 2. točke (b) primjenjuju se sljedeći zahtjevi:
4. Institucije izračunavaju sve osjetljivosti osim osjetljivosti na prilagodbe kreditnom vrednovanju. 5. Odstupajući od stavka 1., uz odobrenje nadležnih tijela, institucija može upotrijebiti alternativne definicije osjetljivosti na delta-rizik pri izračunu kapitalnih zahtjeva pozicije iz knjige trgovanja u skladu s ovim poglavljem, pod uvjetom da institucija ispunjava sve sljedeće uvjete:
6. Odstupajući od stavka 1., uz odobrenje nadležnih tijela, institucija može izračunati vega-osjetljivosti na temelju linearne transformacije alternativnih definicija osjetljivosti pri izračunu kapitalnih zahtjeva pozicije iz knjige trgovanja u skladu s ovim poglavljem, pod uvjetom da institucija ispunjava sve sljedeće uvjete:
Članak 325.u Kapitalni zahtjevi za rezidualne rizike 1. Uz kapitalne zahtjeve za tržišni rizik iz odjeljka 2. institucije primjenjuju dodatne kapitalne zahtjeve u skladu s ovim člankom na instrumente izložene rezidualnim rizicima. 2. Instrumenti se smatraju izloženima rezidualnim rizicima ako ispunjavaju bilo koji od sljedećih uvjeta:
3. Institucije izračunavaju dodatne kapitalne zahtjeve iz stavka 1. kao zbroj bruto zamišljenih iznosa instrumenata iz stavka 2. pomnožen sljedećim ponderima rizika:
4. Odstupajući od stavka 1., institucija ne primjenjuje kapitalne zahtjeve za rezidualne rizike na instrument koji ispunjava bilo koji od sljedećih uvjeta:
5. EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže definiraju egzotični odnosni instrumenti te navode instrumenti koji nose rezidualne rizike za potrebe stavka 2. Pri izradi tog nacrta regulatornih tehničkih standarda EBA ispituje bi li rizik dugovječnosti, vremenske prilike, prirodne katastrofe i buduće ostvarene volatilnosti trebalo smatrati egzotičnim odnosnim izloženostima. EBA Komisiji podnosi taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. lipnja 2021. Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
Članak 325.v Definicije i opće odredbe 1. Za potrebe ovog odjeljka primjenjuju se sljedeće definicije:
2. Kapitalni zahtjevi za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza primjenjuju se na dužničke i vlasničke instrumente, na izvedene instrumente kojima su ti instrumenti odnosni instrumenti te na izvedenice na čije isplate ili fer vrijednosti utječe status neispunjavanja obveza dužnika koji nije druga ugovorna strana te izvedenice. Institucije izračunavaju zahtjeve za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza zasebno za svaku od sljedećih vrsta instrumenata: instrumente koji nisu predmet sekuritizacije, sekuritizacije koje nisu uključene u ACTP i sekuritizacije koje su uključene u ACTP. Konačni kapitalni zahtjevi za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza institucije dobivaju se zbrajanjem tih triju sastavnica.
Članak 325.w Bruto iznosi iznenadnog nastanka statusa neispunjavanja obveza 1. Institucije izračunavaju bruto JTD iznose za svaku dugu izloženost dužničkim instrumentima kako slijedi:
2. Institucije izračunavaju bruto JTD iznose za svaku kratku izloženost dužničkim instrumentima kako slijedi:
3. Za potrebe izračuna iz stavaka 1. i 2., LGD za dužničke instrumente koji institucije trebaju primijeniti jest sljedeći:
4. Za potrebe izračuna iz stavaka 1. i 2. zamišljeni iznosi utvrđuju se kako slijedi:
5. Umjesto korištenja formulama navedenima u stavcima 1. i 2., institucije izračunavaju bruto JTD iznose za izloženosti prema vlasničkim instrumentima na sljedeći način:
6. Institucije za potrebe izračuna iz stavka 5. vlasničkim instrumentima dodjeljuju LGD od 100 %. 7. U slučaju izloženosti riziku nastanka statusa neispunjavanja obveza koje proizlaze iz izvedenih instrumenata čije isplate u slučaju nastanka statusa neispunjavanja obveza dužnika nisu povezane sa zamišljenim iznosom određenog instrumenta koji je izdao taj dužnik, s LGD-om dužnika ili s instrumentom koji je izdao taj dužnik, institucije za procjenu bruto JTD iznosa primjenjuju alternativne metodologije. 8. EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se određuje sljedeće:
EBA Komisiji podnosi taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. lipnja 2021. Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010. Članak 325.x Neto iznosi iznenadnog nastanka statusa neispunjavanja obveza 1. Institucije izračunavaju neto JTD iznose prebijanjem bruto JTD iznosa kratkih izloženosti i dugih izloženosti. Prebijanje je moguće samo između izloženosti prema istom dužniku među kojima kratke izloženosti imaju istu ili nižu nadređenost u odnosu na duge izloženosti. 2. Prebijanje je potpuno ili djelomično, ovisno o rokovima dospijeća izloženosti prebijanja:
3. Ako nije moguće provesti prebijanje, bruto JTD iznosi jednaki su neto JTD iznosima u slučaju izloženosti s rokovima dospijeća od jedne godine ili dulje. Bruto JTD iznosi s rokovima dospijeća kraćima od jedne godine množe se s omjerom roka dospijeća izloženosti u odnosu na jednu godinu, a najkraći je rok tri mjeseca, kako bi se izračunali neto JTD iznosi. 4. Za potrebe stavaka 2. i 3. uzimaju se u obzir rokovi dospijeća ugovora o izvedenicama, a ne rokovi dospijeća njihovih odnosnih instrumenata. Gotovinskim izloženostima na osnovi vlasničkih ulaganja dodjeljuje se rok dospijeća od jedne godine ili tri mjeseca, prema procjeni same institucije. Članak 325.y Izračun kapitalnih zahtjeva za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza 1. Neto JTD iznosi, bez obzira na vrstu druge ugovorne strane, množe se ponderima rizika nastanka statusa neispunjavanja obveza koji odgovaraju njihovoj kreditnoj kvaliteti kako je navedeno u tablici 2.: Tablica 2.
2. Izloženosti kojima bi prema standardiziranom pristupu za kreditni rizik bio dodijeljen ponder rizika 0 % u skladu s glavom II. poglavljem 2. dodjeljuje se ponder rizika statusa neispunjavanja obveze 0 % za kapitalne zahtjeve za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveze. 3. Ponderirani neto JTD iznosi raspoređuju se u sljedeće razrede: trgovačka društva, države i lokalne samouprave/općine. 4. Ponderirani neto JTD iznosi agregiraju se u svakom razredu u skladu sa sljedećom formulom:
Za potrebe izračuna DRCb-a i koeficijenta WtS duge i kratke pozicije agregiraju se za sve pozicije unutar razreda bez obzira na stupanj kreditne kvalitete kojem su pozicije dodijeljene, kako bi se proizveli kapitalni zahtjevi za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveze za određeni razred. 5. Konačni kapitalni zahtjev za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza koji nije predmet sekuritizacije dobiva se jednostavnim zbrajanjem kapitalnih zahtjeva na razini razreda.
Članak 325.z Iznosi iznenadnog nastanka statusa neispunjavanja obveza 1. Bruto iznosi iznenadnog nastanka statusa neispunjavanja obveza za sekuritizacijske izloženosti jednaki su njihovoj tržišnoj vrijednosti ili, ako njihova tržišna vrijednost nije dostupna, njihovoj fer vrijednosti koja se određuje u skladu s primjenjivim računovodstvenim okvirom. 2. Neto iznosi iznenadnog nastanka statusa neispunjavanja obveza određuju se prebijanjem dugih bruto iznosa iznenadnog nastanka statusa neispunjavanja obveza s kratkim bruto iznosima iznenadnog nastanka statusa neispunjavanja obveza. Prebijanje je moguće isključivo između sekuritizacijskih izloženosti s istim skupom odnosne imovine koje pripadaju istoj tranši. Nije dopušteno prebijanje između sekuritizacijskih izloženosti s različitim skupovima odnosne imovine, čak i kada su točke spajanja i točke odvajanja jednake. 3. Ako se rastavljanjem ili sastavljanjem postojećih sekuritizacijskih izloženosti mogu savršeno oponašati druge postojeće sekuritizacijske izloženosti, osim dimenzije roka dospijeća, za potrebe prebijanja mogu se upotrijebiti izloženosti dobivene tim rastavljanjem ili sastavljanjem umjesto postojećih sekuritizacijskih izloženosti. 4. Ako se rastavljanjem ili sastavljanjem postojećih izloženosti kod referentnih subjekata može savršeno oponašati struktura čitave tranše postojeće sekuritizacijske izloženosti, za potrebe prebijanja mogu se upotrijebiti izloženosti dobivene tim rastavljanjem ili sastavljanjem umjesto postojećih sekuritizacijskih izloženosti. Ako se s referentnim subjektima postupa na navedeni način, na njih se više ne primjenjuje postupanje za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza koji nije predmet sekuritizacije. 5. Članak 325.x primjenjuje se i na postojeće sekuritizacijske izloženosti i na izloženosti koje se upotrebljavaju u skladu sa stavkom 3. ili 4. Relevantna dospijeća su dospijeća sekuritizacijskih tranši. Članak 325.aa Izračun kapitalnog zahtjeva za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza za sekuritizacije 1. Neto JTD iznosi za sekuritizacijske izloženosti množe se s ponderom rizika 8 % koji se primjenjuje na relevantnu sekuritizacijsku izloženost, uključujući STS sekuritizacije, iz knjige pozicija kojima se ne trguje u skladu s hijerarhijom pristupa iz glave II. poglavlja 5. odjeljka 3., bez obzira na vrstu druge ugovorne strane. 2. Na sve tranše za koje se ponderi rizika izračunavaju u skladu s pristupima SEC-IRBA i SEC-ERBA primjenjuje se rok dospijeća od jedne godine. 3. JTD iznosi ponderirani rizikom za pojedinačne gotovinske sekuritizacijske izloženosti ograničavaju se na razinu fer vrijednosti pozicije. 4. Neto JTD iznosi ponderirani rizikom raspoređuju se u sljedeće razrede:
Za potrebe prvog podstavka jedanaest razreda imovine su ABCP, krediti i najmovi za kupnju automobila, vrijednosni papiri osigurani stambenim hipotekama (RMBS), kreditne kartice, vrijednosni papiri osigurani hipotekom na poslovnim nekretninama (CMBS), financijski instrumenti osigurani kreditima, instrumenti CDO kvadratna (CDO-squared), mala i srednja poduzeća (MSP), studentski krediti, ostala imovina stanovništva, ostala imovina velikih klijenata. Četiri regije su Azija, Europa, Sjeverna Amerika i ostatak svijeta. 5. Institucije se pri dodjeli sekuritizacijske izloženosti u određeni razred oslanjaju na klasifikaciju koja se obično primjenjuje na tržištu. Institucije dodjeljuju svaku sekuritizacijsku izloženost u samo jedan od razreda iz stavka 4. Svaka sekuritizacijska izloženost koju institucija ne može dodijeliti u određeni razred prema kategoriji imovine ili regiji dodjeljuje se u kategoriju imovine „ostala imovina stanovništva” ili „ostala imovina velikih klijenata” odnosno u regiju „ostatak svijeta”. 6. Ponderirani neto JTD iznosi agregiraju se u svakom razredu na isti način kao i rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza nesekuritizacijskih izloženosti, primjenom formule iz članka 325.y stavka 4., čime se dobiva kapitalni zahtjev za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza za svaki razred. 7. Konačni kapitalni zahtjev za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza za sekuritizacije koje nisu uključene u ACTP dobiva se jednostavnim zbrajanjem kapitalnih zahtjeva na razini razreda.
Članak 325.ab Područje primjene 1. Kapitalni zahtjevi za ACTP uključuju rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza za sekuritizacijske izloženosti ili za zaštite koje nisu predmet sekuritizacije. Te se zaštite isključuju iz izračuna rizika nastanka statusa neispunjavanja obveza koji nije predmet sekuritizacije. Ne ostvaruje se korist od diversifikacije između kapitalnih zahtjeva za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza koji nije predmet sekuritizacije, kapitalnih zahtjeva za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza za sekuritizacije koje nisu uključene u ACTP i kapitalnih zahtjeva za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza za sekuritizacije uključene u ACTP. 2. Za kreditne i vlasničke izvedenice koje nisu predmet sekuritizacije, a kojima se trguje na burzi, JTD iznosi po pojedinačnim sastavnicama određuju se pristupom odnosnih izloženosti. Članak 325.ac Iznosi iznenadnog nastanka statusa neispunjavanja obveza za ACTP 1. Za potrebe ovog članka, primjenjuju se sljedeće definicije:
2. Bruto JTD iznosi za sekuritizacijske izloženosti i nesekuritizacijske izloženosti u ACTP-u jednaki su njihovoj tržišnoj vrijednosti ili, ako njihova tržišna vrijednost nije dostupna, njihovoj fer vrijednosti koja se određuje u skladu s primjenjivim računovodstvenim okvirom. 3. Kreditne izvedenice na osnovi n-tog nastanka statusa neispunjavanja obveza tretiraju se kao tranširani proizvodi sa sljedećim točkama spajanja i točkama odvajanja:
4. Neto JTD iznosi određuju se prebijanjem dugih bruto JTD iznosa s kratkim bruto JTD iznosima. Prebijanje je moguće isključivo između izloženosti koje su u svim pogledima jednake, osim roka dospijeća. Prebijanje je moguće isključivo na sljedeći način:
Članak 325.ad Izračun kapitalnih zahtjeva za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza za ACTP 1. Neto JTD iznosi množe se sljedećim:
2. Neto JTD iznosi ponderirani rizikom raspoređuju se u razrede koji odgovaraju indeksu. 3. Ponderirani neto JTD iznosi agregiraju se u svakom razredu u skladu sa sljedećom formulom:
4. Institucije izračunavaju kapitalne zahtjeve za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza za ACTP primjenom sljedeće formule:
pri čemu je:
Članak 325.ae Ponderi općeg kamatnog rizika 1. Za valute koje nisu uključene u potkategoriju najlikvidnijih valuta kako se navodi u članku 325.bd stavku 7. točki (b), ponderi rizika za osjetljivosti na faktore rizika nerizičnih stopa za svaki razred u tablici 3. utvrđuju se na temelju delegiranog akta iz članka 461.a. Tablica 3.
2. Zajednički ponder rizika za sve osjetljivosti na faktore rizika inflacije i međuvalutne osnove utvrđuje se u delegiranom aktu iz članka 461.a. 3. Za valute koje su uključene u potkategoriju najlikvidnijih valuta kako se navodi u članku 325.bd stavku 7. točki (b) i za domaću valutu institucije ponderi rizika za faktore rizika nerizičnih stopa jesu ponderi rizika iz tablice 3. podijeljeni s√2. Članak 325.af Korelacije unutar razreda za opći kamatni rizik 1. Korelacija pkl između dviju ponderiranih osjetljivosti faktora općeg kamatnog rizika WSk i WSl unutar istog razreda i jednakoga dodijeljenog roka dospijeća, ali koji odgovaraju različitim krivuljama, iznosi 99,90 %. 2. Korelacija između dviju ponderiranih osjetljivosti faktora općeg kamatnog rizika WSk i WSl unutar istog razreda, koji odgovaraju istoj krivulji, ali imaju različite rokove dospijeća, određuje se u skladu sa sljedećom formulom:
pri čemu je:
3. Korelacija pkl između dviju ponderiranih osjetljivosti faktora općeg kamatnog rizika WSk i WSl unutar istog razreda, koji odgovaraju različitim krivuljama i imaju različite rokove dospijeća, jednaka je korelacijskom parametru iz stavka 2. pomnoženom s 99,90 %. 4. Korelacija između bilo koje ponderirane osjetljivosti faktora općeg kamatnog rizika WSk i bilo koje ponderirane osjetljivosti faktora rizika inflacije WSl iznosi 40 %. 5. Korelacija između bilo koje ponderirane osjetljivosti faktora rizika međuvalutne osnove WSk i bilo koje ponderirane osjetljivosti faktora općeg kamatnog rizika WSl, uključujući faktor rizika druge međuvalutne osnove, iznosi 0 %. Članak 325.ag Korelacije među razredima za opći kamatni rizik 1. Za agregiranje faktora rizika koji pripadaju različitim razredima primjenjuje se parametar γbc = 50 %. 2. Parametar γbc = 80 % primjenjuje se za agregiranje faktora kamatnog rizika temeljenog na određenoj valuti kako se navodi u članku 325.av stavku 3. i faktora kamatnog rizika temeljenog na euru. Članak 325.ah Ponderi rizika za rizik kreditne marže koji nije predmet sekuritizacije 1. Ponderi rizika za osjetljivosti na faktore rizika kreditne marže koji nije predmet sekuritizacije isti su za sva dospijeća (0,5 godina, jedna godina, tri godine, pet godina, deset godina) unutar svakog razreda u tablici 4.: Tablica 4.
2. Kako bi određenom sektoru dodijelile izloženost riziku, institucije se oslanjaju na klasifikaciju koja se obično primjenjuje na tržištu za grupiranje izdavatelja prema sektoru. Institucije raspoređuju svakog izdavatelja u samo jedan od razreda sektora iz tablice 4. Izloženosti riziku od bilo kojeg izdavatelja kojeg institucija ne može rasporediti u neki sektor na taj način raspoređuju se u razred 18. u tablici 4. Članak 325.ai Korelacije unutar razreda za rizik kreditne marže koji nije predmet sekuritizacije 1. Između dviju osjetljivosti WS k i WS l unutar istog razreda korelacijski parametar ρk l određuje se kako slijedi:
2. Korelacijski parametri iz stavka 1. ovog članka ne primjenjuju se na razred 18 iz tablice 4. članka 325.ah stavka 1. Agregacijska formula za kapitalni zahtjev za delta-rizik unutar razreda 18 jednaka je zbroju apsolutnih vrijednosti neto ponderiranih osjetljivosti raspoređenih u taj razred:
Članak 325.aj Korelacije među razredima za rizik kreditne marže koji nije predmet sekuritizacije Korelacijski parametar γbc koji se primjenjuje na agregiranje osjetljivosti između različitih razreda određuje se kako slijedi:
Članak 325.ak Ponderi rizika za rizik kreditne marže za sekuritizacije uključene u ACTP Ponderi rizika za osjetljivosti na faktore rizika kreditne marže za sekuritizacije uključene u ACTP isti su za sva dospijeća (0,5 godina, jedna godina, tri godine, pet godina, deset godina) unutar svakog razreda i utvrđuju se za svaki razred u tablici 6. na temelju delegiranog akta iz članka 461.a: Tablica 6.
Članak 325.al Korelacije za rizik kreditne marže za sekuritizacije uključene u ACTP 1. Korelacija za delta-rizik ρk l izvodi se u skladu s člankom 325.ai, osim što je za potrebe ovog stavka ρk l (basis) jednak 1 ako se dvije osjetljivosti odnose na iste krivulje, a 99,00 % ako to nije slučaj. 2. Korelacija γbc izvodi se u skladu s člankom 325.aj. Članak 325.am Ponderi rizika za rizik kreditne marže za sekuritizacije koje nisu uključene u ACTP 1. Ponderi rizika za osjetljivosti na faktore rizika kreditne marže za sekuritizacije koje nisu uključene u ACTP isti su za sva dospijeća (0,5 godina, jedna godina, tri godine, pet godina, deset godina) unutar svakog razreda u tablici 7. i utvrđuju se za svaki razred u tablici 7. na temelju delegiranog akta iz članka 461.a: Tablica 7.
2. Kako bi određenom sektoru dodijelile izloženost riziku, institucije se oslanjaju na klasifikaciju koja se obično primjenjuje na tržištu za grupiranje izdavatelja prema sektoru. Institucije raspoređuju svaku tranšu u jedan od razreda sektora iz tablice 7. Izloženosti riziku od bilo koje tranše koju institucija ne može rasporediti u neki sektor na taj način raspoređuju se u razred 25. Članak 325.an Korelacije unutar razreda za rizik kreditne marže za sekuritizacije koje nisu uključene u ACTP 1. Između dviju osjetljivosti WS k i WS l unutar istog razreda korelacijski parametar ρk l određuje se kako slijedi:
2. Korelacijski parametri iz stavka 1. ne primjenjuju se na razred 25 iz tablice 7. članka 325.am stavka 1. Agregacijska formula za kapitalni zahtjev za delta-rizik unutar razreda 25 jednaka je zbroju apsolutnih vrijednosti neto ponderiranih osjetljivosti raspoređenih u taj razred:
Članak 325.ao Korelacije među razredima za rizik kreditne marže za sekuritizacije koje nisu uključene u ACTP 1. Korelacijski parametar γbc primjenjuje se na agregiranje osjetljivosti između različitih razreda i iznosi 0 %. 2. Kapitalni zahtjev za razred 25 dodaje se ukupnom kapitalu na razini kategorije rizika, pri čemu se učinak diversifikacije ili zaštite od rizika ne priznaje ni u jednom drugom razredu. Članak 325.ap Ponderi rizika za rizik vlasničkih instrumenata 1. Ponderi rizika za osjetljivosti na faktore rizika vlasničkih instrumenata i repo stopa na vlasničke instrumente utvrđuju se za svaki razred u tablici 8. na temelju delegiranog akta iz članka 461.a: Tablica 8.
2. Za potrebe ovog članka što je mala, a što velika tržišna kapitalizacija određuje se u regulatornim tehničkim standardima iz članka 325.bd stavka 7. 3. Za potrebe ovog članka EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se određuje što je tržište u usponu, a što napredno gospodarstvo. EBA Komisiji podnosi taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. lipnja 2021. Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010. 4. Prilikom raspoređivanja izloženosti riziku u određeni sektor, institucije se oslanjaju na klasifikaciju koja se obično koristi na tržištu za grupiranje izdavatelja prema sektoru. Institucije raspoređuju svakog izdavatelja u jedan od razreda sektora u tablici 8. te raspoređuju sve izdavatelje iz iste industrije u isti sektor. Izloženosti riziku od bilo kojeg izdavatelja kojeg institucija ne može rasporediti u neki sektor na taj način raspoređuju se u razred 11 u tablici 8. Višenacionalni ili višesektorski izdavatelji vlasničkih instrumenata raspoređuju se u određeni razred na temelju najznačajnije regije i sektora u kojem taj izdavatelj vlasničkih instrumenata posluje. Članak 325.aq Korelacije unutar razreda za rizik vlasničkih instrumenata 1. Korelacijski parametar za delta-rizik ρkl između dviju osjetljivosti WS k i WS l unutar istog razreda iznosi 99,90 % ako je jedna osjetljivost na promptnu cijenu vlasničkih instrumenata, a druga osjetljivost na repo stopu na vlasničke instrumente, ako se obje odnose na istog izdavatelja vlasničkih instrumenata. 2. U drugim slučajevima osim slučajeva iz stavka 1. korelacijski parametar ρkl između dviju osjetljivosti WS k i WS l na promptnu cijenu vlasničkih instrumenata unutar istog razreda određuje se kako slijedi:
3. Korelacijski parametar ρkl između dviju osjetljivosti WS k i WS l na repo stopu na vlasničke instrumente unutar istog razreda određuje se u skladu sa stavkom 2. 4. Korelacijski parametar ρkl između dviju osjetljivosti WS k i WS l unutar istog razreda, pri čemu je jedna osjetljivost na promptnu cijenu vlasničkih instrumenata, a druga osjetljivost na repo stopu na vlasničke instrumente i obje se osjetljivosti odnose na različitog izdavatelja vlasničkih instrumenata, određuje se tako da se korelacijski parametri navedeni u stavku 2. množe s 99,90 %. 5. Korelacijski parametri iz stavaka od 1. do 4. ne primjenjuju se na razred 11. Agregacijska formula za kapitalni zahtjev za delta-rizik unutar razreda 11 jednaka je zbroju apsolutnih vrijednosti neto ponderiranih osjetljivosti raspoređenih u taj razred:
Članak 325.ar Korelacije među razredima za rizik vlasničkih instrumenata Korelacijski parametar γbc primjenjuje se na agregiranje osjetljivosti među različitim razredima. On iznosi 15 % ako se dva razreda mogu rasporediti u brojeve razreda od 1 do 10. Članak 325.as Ponderi rizika za robni rizik Ponderi rizika za osjetljivosti na faktore robnog rizika utvrđuju se za svaki razred u tablici 9. na temelju delegiranog akta iz članka 461.a: Tablica 9.
Članak 325.at Korelacije unutar razreda za robni rizik 1. Za potrebe ovog članka bilo koje dvije robe smatraju se različitim robama ako na tržištu postoje dva ugovora koja se razlikuju samo po odnosnoj robi koja se treba isporučiti prema svakom ugovoru. 2. Između dviju osjetljivosti WS k i WS l unutar istog razreda korelacijski parametar ρk l određuje se kako slijedi:
3. Korelacije unutar razreda ρkl (commodity) jesu: Tablica 10.
4. Neovisno o stavku 1., primjenjuju se sljedeće odredbe:
Članak 325.au Korelacije među razredima za robni rizik Korelacijski parametar γbc koji se primjenjuje na agregiranje osjetljivosti među različitim razredima iznosi:
Članak 325.av Ponderi rizika za valutni rizik 1. Ponderi rizika za sve osjetljivosti na faktore valutnog rizika pobliže se utvrđuju u delegiranom aktu iz članka 461.a. 2. Ponder rizika faktora valutnog rizika u vezi s parovima valuta koji se sastoje od eura i valute države članice koja sudjeluje u drugoj fazi ekonomske i monetarne unije (ERM II) jedan je od sljedećih:
3. Neovisno o stavku 2., ponder rizika faktora valutnih rizika u vezi s valutama iz stavka 2. koje sudjeluju u ERM-u II s formalno dogovorenim rasponom fluktuacije koji je uži od standardnog raspona od plus ili minus 15 % jednak je maksimalnom postotku fluktuacije unutar toga užeg raspona. 4. Ponder rizika faktora valutnog rizika uključenih u potkategoriju najlikvidnijih parova valuta iz članka 325.bd stavka 7. točke (c) ponder je rizika iz stavka 1. ovog članka podijeljen s√2. 5. Ako podaci o dnevnom tečaju za razdoblje od prethodne tri godine pokažu da je par valuta koji se sastoji od eura i valute koja nije euro države članice konstantan te da je institucija u vezi s odgovarajućim trgovanjima povezanima s tim parom valuta uvijek u mogućnosti suočiti s nultom razlikom između tražene i ponuđene cijene, institucija može primjenjivati ponder rizika iz stavka 1. podijeljen s 2, uz uvjet da za takvo što ima izričito odobrenje svojeg nadležnog tijela. Članak 325.aw Korelacije za valutni rizik Jedinstveni korelacijski parametar γbc koji iznosi 60 %, primjenjuje se na agregiranje osjetljivosti faktora valutnog rizika.
Članak 325.ax Ponderi za vega-rizik i rizik zakrivljenosti 1. Za vega-rizike upotrebljavaju se delta razredi iz pododjeljka 1. 2. Ponder rizika za određeni faktor vega-rizika k određuje se kao udio sadašnje vrijednosti tog faktora rizika k, koji predstavlja implicitnu volatilnost odnosnog instrumenta, kako je opisano u odjeljku 3. 3. Udio iz stavka 2. ovisi o pretpostavljenoj likvidnosti svake vrste faktora rizika u skladu sa sljedećom formulom:
pri čemu je:
4. Razredi upotrijebljeni u kontekstu delta-rizika u pododjeljku 1. upotrebljavaju se u kontekstu rizika zakrivljenosti osim ako je u ovom poglavlju drukčije navedeno. 5. Ponderi rizika zakrivljenosti za faktore valutnog rizika i rizika zakrivljenosti vlasničkih instrumenata relativne su promjene jednake ponderima delta-rizika iz pododjeljka 1. 6. Ponder rizika zakrivljenosti za faktore rizika zakrivljenosti za opću kamatu, kreditnu maržu i robu jednak je paralelnoj promjeni svih točaka za svaku krivulju na osnovi najvećeg propisanog pondera delta-rizika iz pododjeljka 1. za relevantnu kategoriju rizika. Članak 325.ay Korelacije za vega-rizik i rizik zakrivljenosti 1. Korelacijski parametar rkl između osjetljivosti na vega-rizik unutar istog razreda kategorije općeg kamatnog rizika (GIRR) određuje se kako slijedi:
pri čemu je:
2. Korelacijski parametar ρkl između osjetljivosti na vega-rizik unutar razreda drugih kategorija rizika određuje se kako slijedi:
pri čemu je:
3. U pogledu osjetljivosti na vega-rizik između razreda unutar kategorije rizika (opći kamatni rizik i rizik koji nije opći kamatni rizik) isti korelacijski parametri za γbc, kako je navedeno za delta-korelacije za svaku kategoriju rizika u odjeljku 4., primjenjuju se u kontekstu vega-rizika. 4. Nema diversifikacije ili koristi zaštite koji se priznaju u standardiziranom pristupu između faktora vega-rizika i faktora delta-rizika. Zahtjevi za vega-rizik i zahtjevi za delta-rizik agregiraju se jednostavnim zbrajanjem. 5. Korelacije rizika zakrivljenosti jednake su kvadratu odgovarajućih korelacija delta-rizika ρkl i γbc iz pododjeljka 1. POGLAVLJE 1.B Alternativni pristup internih modela
Članak 325.az Alternativni pristup internih modela i odobrenje za primjenu alternativnih internih modela 1. Alternativni pristup internih modela kako je naveden u ovom poglavlju primjenjuje se samo za potrebe zahtjeva za izvješćivanje utvrđenog u članku 430.b stavku 3. 2. Nakon provjere ispunjavaju li institucije zahtjeve navedene u člancima 325.bh, 325.bi i 325.bj, nadležna tijela tim institucijama izdaju odobrenje za izračun njihovih kapitalnih zahtjeva primjenom svojih alternativnih internih modela u skladu s člankom 325.ba za portfelj svih pozicija raspoređenih na organizacijske jedinice za trgovanje, uz uvjet da su ispunjeni svi sljedeći zahtjevi:
Za potrebe ovog stavka prvog podstavka točke (b), neuključivanje organizacijske jedinice za trgovanje u područje primjene alternativnog pristupa internih modela nije potaknuto činjenicom da bi kapitalni zahtjev izračunan na temelju alternativnog standardiziranog pristupa navedenog u članku 325. stavku 3. točki (a) bio manji od kapitalnog zahtjeva izračunanog na temelju alternativnog pristupa internih modela. 3. Institucije koje su dobile odobrenje za primjenu alternativnog pristupa internih modela izvješćuju nadležna tijela u skladu s člankom 430.b stavkom 3. 4. Institucija koja je dobila odobrenje iz stavka 2. odmah obavješćuje svoja nadležna tijela da jedan od njezinih organizacijskih jedinica za trgovanje više ne ispunjava najmanje jedan od zahtjeva iz tog stavka. Toj instituciji više nije dopušteno primjenjivati ovo poglavlje ni na koju poziciju raspoređenu na tu organizacijsku jedinicu za trgovanje i ona izračunava kapitalne zahtjeve za tržišni rizik u skladu s pristupom navedenim u poglavlju 1.a za sve pozicije raspoređene na tu organizacijsku jedinicu za trgovanje od najranijeg izvještajnog datuma te sve dok ta institucija ne dokaže nadležnim tijelima da ta organizacijska jedinica za trgovanje ponovno ispunjava sve zahtjeve navedene u stavku 2. 5. Odstupajući od stavka 4., nadležna tijela mogu u izvanrednim okolnostima dopustiti instituciji da i dalje primjenjuje svoje alternativne interne modele za potrebe izračuna kapitalnih zahtjeva za tržišni rizik organizacijske jedinice za trgovanje koja više ne ispunjava uvjete iz točke (c) stavka 2. ovog članka i članka 325.bg stavka 1. Ako se nadležna tijela koriste tim diskrecijskim pravom, o tome obavješćuju EBA-u i pritom obrazlažu svoju odluku. 6. Za pozicije raspoređene na organizacijske jedinice za trgovanje za koje institucija nije dobila odobrenje iz stavka 2. ta institucija izračunava kapitalne zahtjeve za tržišni rizik u skladu s poglavljem 1.a ove glave. Za potrebe tog izračuna sve te pozicije razmatraju se samostalno kao zasebni portfelj. 7. Nadležna tijela zasebno odobravaju značajne promjene u primjeni alternativnih internih modela za čiju je primjenu institucija dobila odobrenje, proširivanje primjene alternativnih internih modela za čiju je primjenu institucija dobila odobrenje i značajne promjene odabira institucije u vezi s podskupom faktora rizika koji se mogu modelirati iz članka 325.bc stavka 2. Institucije obavješćuju nadležna tijela o svim drugim proširenjima i promjenama primjene alternativnih internih modela za koje je institucija dobila odobrenje. 8. EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju:
EBA podnosi Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. lipnja 2024. Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010. 9. EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju izvanredne okolnosti na temelju kojih nadležna tijela mogu instituciji odobriti da:
EBA podnosi Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. lipnja 2024. Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010. Članak 325.ba Kapitalni zahtjevi pri primjeni alternativnih internih modela 1. Institucija koja primjenjuje alternativni interni model izračunava kapitalne zahtjeve za portfelj svih pozicija raspoređenih na organizacijske jedinice za trgovanje za koje je institucija dobila odobrenje iz članka 325.az stavka 2. kao više od sljedećeg:
2. Institucije koje imaju pozicije u dužničkim i vlasničkim instrumentima kojima se trguje i koje su uključene u područje primjene internog modela za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza te raspoređene na organizacijske jedinice za trgovanje iz stavka 1. ispunjavaju dodatni kapitalni zahtjev izražen kao veća od sljedećih vrijednosti:
Članak 325.bb Mjera rizika očekivanog manjka 1. Institucije izračunavaju mjeru rizika očekivanog manjka iz članka 325.ba stavka 1. točke (a) za svaki određeni datum „t” i za svaki određeni portfelj pozicija iz knjige trgovanja kako slijedi:
pri čemu je:
2. Institucije primjenjuju scenarije budućih šokova samo na posebne skupove faktora rizika koji se mogu modelirati primjenjivih na mjeru svakog djelomičnog očekivanog manjka, kako je navedeno u članku 325.bc, pri određivanju mjere svakog djelomičnog očekivanog manjka za izračun mjere rizika očekivanog manjka u skladu sa stavkom 1. 3. Ako najmanje jedna transakcija portfelja ima najmanje jedan faktor rizika koji se može modelirati koji je raspoređen u široku kategoriju faktora rizika „i” u skladu s člankom 325.bd, institucije izračunavaju mjeru neograničenog očekivanog manjka za široku kategoriju faktora rizika „i” i uključuju je u formulu mjere rizika očekivanog manjka iz stavka 1. ovog članka. 4. Odstupajući od stavka 1., institucija može učestalost izračuna mjera neograničenog očekivanog manjka i mjera djelomičnog očekivanog manjka , i za sve široke kategorije faktora rizika „i” smanjiti s dnevne na tjednu, uz uvjet da su ispunjena oba sljedeća uvjeta:
Članak 325.bc Izračuni djelomičnog očekivanog manjka 1. Institucije izračunavaju sve mjere djelomičnih očekivanih manjkova iz članka 325.bb stavka 1. kako slijedi:
2. Za potrebe izračuna mjere djelomičnog očekivanog manjka i , i iz članka 325.bb stavka 1. institucije, uz zahtjeve navedene u stavku 1. ovog članka, ispunjavaju sljedeće zahtjeve:
3. Za potrebe izračuna mjera djelomičnih očekivanih manjkova i , i iz članka 325.bb stavka 1., institucije, uz zahtjeve iz stavka 1. ovog članka, ispunjavaju sljedeće zahtjeve:
4. Za potrebe izračuna mjera djelomičnih očekivanih manjkova i ,i iz članka 325.bb stavka 1., institucije, uz zahtjeve iz stavka 1. ovog članka, ispunjavaju sljedeće zahtjeve:
5. Pri izračunu određene mjere djelomičnog očekivanog manjka iz članka 325.bb stavka 1. institucije zadržavaju vrijednosti faktora rizika koji se mogu modelirati za koje na temelju stavaka 2., 3. i 4. ovog članka nisu trebale primijeniti scenarije budućih šokova za tu mjeru djelomičnog očekivanog manjka. Članak 325.bd Razdoblja likvidnosti 1. Institucije svaki faktor rizika pozicija raspoređenih na organizacijske jedinice za trgovanje za koje su dobile odobrenje iz članka 325.az stavka 2., ili u pogledu kojih su u postupku dobivanja takvog odobrenja, raspoređuju u jednu od širokih kategorija faktora rizika navedenih u tablici 2. te u jednu od širokih potkategorija faktora rizika navedenih u toj tablici. 2. Razdoblje likvidnosti faktora rizika pozicija iz stavka 1. jest razdoblje likvidnosti odgovarajuće široke potkategorije faktora rizika u koju je raspoređen. 3. Odstupajući od stavka 1. ovog članka, institucija može za određenu organizacijsku jedinicu za trgovanje odlučiti razdoblje likvidnosti široke potkategorije faktora rizika navedeno u tablici 2. ovog članka zamijeniti jednim od duljih razdoblja likvidnosti navedenih u tablici 1. iz članka 325.bc. Ako institucija donese takvu odluku, dulje razdoblje likvidnosti primjenjuje se na sve faktore rizika koji se mogu modelirati pozicija raspoređenih na tu organizacijsku jedinicu za trgovanje koji su raspoređeni u tu široku potkategoriju faktora rizika za potrebe izračuna mjere djelomičnog očekivanog manjka u skladu s člankom 325.bc stavkom 1. točkom (c). Institucija obavješćuje nadležna tijela o organizacijskim jedinicama za trgovanje i širokim potkategorijama faktora rizika na koje je odlučila primijeniti postupanje iz prvog podstavka. 4. Za potrebe izračuna mjera djelomičnog očekivanog manjka u skladu s člankom 325.bc stavkom 1. točkom (c) efektivno razdoblje likvidnosti određenog faktora rizika koji se može modelirati određene pozicije iz knjige trgovanja izračunava se kako slijedi:
pri čemu je:
5. Parovi valuta koji se sastoje od eura i valute države članice koja sudjeluje u ERM-u II uvrštavaju se u potkategoriju najlikvidnijih parova valuta u širokoj kategoriji faktora valutnog rizika iz tablice 2. 6. Institucija provjerava primjerenost raspoređivanja iz stavka 1. najmanje jedanput mjesečno. 7. EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje:
EBA podnosi Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. ožujka 2020. Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010. Tablica 2.
Članak 325.be Procjena mogućnosti modeliranja faktora rizika 1. Institucije procjenjuju mogućnost modeliranja svih faktora rizika pozicija raspoređenih na organizacijske jedinice za trgovanje za koje su dobile odobrenje iz članka 325.az stavka 2. ili su u postupku dobivanja tog odobrenja. 2. U okviru procjene iz stavka 1. ovog članka institucije izračunavaju kapitalne zahtjeve za tržišni rizik u skladu s člankom 325.bk za one faktore rizika koji se ne mogu modelirati. 3. EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju kriteriji za procjenu mogućnosti modeliranja faktora rizika u skladu sa stavkom 1. i učestalost te procjene. EBA podnosi Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. ožujka 2020. Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010. Članak 325.bf Regulatorni zahtjevi za retroaktivno testiranje i multiplikacijski faktori 1. Za potrebe ovog članka, „prekoračenje” znači jednodnevnu promjenu vrijednosti portfelja sastavljenog od svih pozicija raspoređenih na organizacijsku jedinicu za trgovanje koja prelazi povezani iznos vrijednosti adherentne riziku izračunan na temelju alternativnog internog modela institucije u skladu sa sljedećim zahtjevima:
2. Institucije broje dnevna prekoračenja na osnovi retroaktivnog testiranja hipotetskih i stvarnih promjena vrijednosti portfelja sastavljenog od svih pozicija raspoređenih na organizacijsku jedinicu za trgovanje. 3. Smatra se da organizacijska jedinica za trgovanje institucije ispunjava zahtjeve za retroaktivno testiranje ako broj prekoračenja za tu organizacijsku jedinicu za trgovanje koja su nastala tijekom posljednjih 250 radnih dana ne prelazi ni jedno od sljedećeg:
4. Institucije utvrđuju dnevna prekoračenja u skladu sa sljedećim:
5. Institucija u skladu sa stavcima 6. i 7. ovog članka izračunava multiplikacijski faktor (mc) iz članka 325.ba za portfelj svih pozicija raspoređenih na organizacijske jedinice za trgovanje za koji je dobila odobrenje za primjenu alternativnih internih modela, kako je navedeno u članku 325.az stavku 2. 6. Multiplikacijski faktor (mc) zbroj je vrijednosti 1,5 i uvećanja između 0 i 0,5 u skladu s tablicom 3. Za portfelj iz stavka 5. to uvećanje izračunava se na osnovi broja prekoračenja koja su nastala tijekom posljednjih 250 radnih dana kako je dokazano retroaktivnim testiranjem iznosa vrijednosti adherentne riziku institucije izračunanog u skladu s točkom (a) ovog podstavka. Izračun uvećanja podliježe sljedećim zahtjevima:
U izvanrednim okolnostima nadležna tijela mogu ograničiti uvećanje na ono koje proizlazi iz prekoračenjâ na temelju retroaktivnog testiranja hipotetskih promjena kada broj prekoračenjâ na temelju retroaktivnog testiranja ne proizlazi iz nedostataka u internom modelu. 7. Nadležna tijela prate prikladnost multiplikacijskog faktora iz stavka 5. i usklađenost organizacijskih jedinica za trgovanje sa zahtjevima za retroaktivno testiranje iz stavka 3. Institucije bez odgode, a svakako u roku od pet radnih dana nakon prekoračenja, obavješćuju nadležna tijela o prekoračenjima koja proizlaze iz njihovih programa retroaktivnog testiranja i daju obrazloženje za ta prekoračenja. 8. Odstupajući od stavaka 2. i 6. ovog članka, nadležna tijela mogu instituciji dopustiti da ne broji prekoračenje ako se jednodnevna promjena vrijednosti njezina portfelja koja prelazi povezani iznos vrijednosti adherentne riziku izračunan internim modelom te institucije može pripisati faktoru rizika koji se ne može modelirati. Kako bi to ostvarila, institucija svome nadležnom tijelu dokazuje da je mjera rizika prema stresnom scenariju izračunana u skladu s člankom 325.bk za taj faktor rizika koji se ne može modelirati veća od pozitivne razlike između promjene vrijednosti portfelja institucije i povezanog iznosa vrijednosti adherentne riziku. 9. EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju tehnički elementi koje se uključuje u stvarne i hipotetske promjene u vrijednosti portfelja institucije za potrebe ovog članka. EBA podnosi Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. ožujka 2020. Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010. Članak 325.bg Zahtjev za raspodjelu dobiti i gubitka 1. Organizacijska jedinica za trgovanje institucije ispunjava zahtjeve raspodjele P & L ako ta organizacijska jedinica za trgovanje ispunjava zahtjeve navedene u ovom članku. 2. Zahtjevom za raspodjelu P & L osigurava se da teoretske promjene vrijednosti portfelja organizacijske jedinice za trgovanje koje se temelje na modelu za mjerenje rizika institucije budu dovoljno blizu hipotetskim promjenama vrijednosti portfelja organizacijske jedinice za trgovanje koje se temelje na modelu institucije za određivanje cijena. 3. Za svaku poziciju određene organizacijske jedinice za trgovanje usklađenost institucije sa zahtjevom za raspodjelu P & L dovodi do utvrđivanja preciznog popisa faktora rizika koji se smatraju primjerenima za provjeru usklađenosti institucije sa zahtjevom za retroaktivno testiranje iz članka 325.bf. 4. EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje:
EBA podnosi Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. ožujka 2020. Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010. Članak 325.bh Zahtjevi povezani s mjerenjem rizika 1. Institucije koje primjenjuju interni model za mjerenje rizika za izračun kapitalnih zahtjeva za tržišni rizik iz članka 325.ba osiguravaju da taj model ispunjava sve sljedeće zahtjeve:
2. Institucije mogu primijeniti empirijske korelacije unutar širokih kategorija faktora rizika, a za potrebe izračuna mjere neograničenog očekivanog manjka UESt kako je navedeno u članku 325.bb stavku 1., među širokim kategorijama faktora rizika samo kad je pristup institucije za mjerenje tih korelacija pouzdan i u skladu s primjenjivim razdobljima likvidnosti te se dosljedno provodi. 3. EBA do 28. rujna 2020. izdaje smjernice u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010 kojima se pobliže određuju kriteriji za uporabu ulaznih podataka iz modela za mjerenje rizika iz članka 325.bc. Članak 325.bi Kvalitativni zahtjevi 1. Svi interni modeli za mjerenje rizika koji se upotrebljavaju za potrebe ovog poglavlja konceptualno su pouzdani, dosljedno se izračunavaju i provode te su u skladu sa svim sljedećim kvalitativnim zahtjevima:
Za potrebe prvog podstavka točke (h) subjekt treće strane znači subjekt koji institucijama pruža usluge revizije ili savjetovanja i čiji su zaposlenici dovoljno osposobljeni u području tržišnog rizika u aktivnostima trgovanja. 2. Preispitivanje iz stavka 1. točke (h) uključuje aktivnosti poslovnih jedinica za trgovanje i neovisne jedinice za kontrolu rizika. Institucija provodi preispitivanje svojeg cjelokupnog procesa upravljanja rizicima najmanje jedanput godišnje. Tim preispitivanjem ocjenjuje se sljedeće:
3. Institucije ažuriraju tehnike i postupke koje upotrebljavaju za sve interne modele za mjerenje rizika koji se upotrebljavaju za potrebe ovog poglavlja kako bi se uzeli u obzir razvoj novih tehnika i najbolje prakse koje nastaju u pogledu tih internih modela za mjerenje rizika. Članak 325.bj Interna validacija 1. Institucije uspostavljaju postupke kojima osiguravaju da sve interne modele za mjerenje rizika koji se upotrebljavaju za potrebe ovog poglavlja na odgovarajući način validiraju primjereno kvalificirane strane koje su neovisne u odnosu na postupak njihova razvoja, kako bi osigurale da svi takvi modeli budu konceptualno pouzdani i da se njima na odgovarajući način obuhvaćaju svi značajni rizici. 2. Institucije provode validaciju iz stavka 1. u sljedećim okolnostima:
3. Validacija internih modela institucije za mjerenje rizika nije ograničena na zahtjeve za retroaktivno testiranje i raspodjelu dobiti i gubitka, već obuhvaća minimalno sljedeće:
Članak 325.bk Izračun mjere rizika prema stresnom scenariju 1. „Mjera rizika prema stresnom scenariju” određenog faktora rizika koji se ne može modelirati znači gubitak koji je nastao u svim pozicijama iz knjige trgovanja, ili pozicijama iz knjige pozicija kojima se ne trguje, a koje su podložne valutnom riziku ili robnom riziku, portfelja koji uključuje taj faktor rizika koji se ne može modelirati kada se ekstremni scenarij budućeg šoka primjenjuje na taj faktor rizika. 2. Institucije u skladu sa zahtjevima svojih nadležnih tijela određuju odgovarajuće ekstremne scenarije budućih šokova za sve faktore rizika koji se ne mogu modelirati. 3. EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje:
EBA pri izradi tog nacrta regulatornih tehničkih standarda uzima u obzir zahtjev da razina kapitalnih zahtjeva za tržišni rizik faktora rizika koji se ne može modelirati kako je utvrđena u ovom članku bude jednaka razini kapitalnih zahtjeva za tržišni rizik koja bi se izračunala na temelju ovog poglavlja da se taj faktor rizika može modelirati. EBA podnosi Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. rujna 2020. Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
Članak 325.bl Područje primjene internog modela za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza 1. Sve pozicije institucije raspoređene na organizacijske jedinice za trgovanje za koje je institucija dobila odobrenje iz članka 325.az stavka 2. podliježu kapitalnom zahtjevu za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza ako te pozicije sadržavaju najmanje jedan faktor rizika raspoređen u široke kategorije faktora rizika „vlasnički instrument” ili „kreditna marža” u skladu s člankom 325.bd stavkom 1. Taj kapitalni zahtjev, dodatan rizicima koji su obuhvaćeni kapitalnim zahtjevima iz članka 325.ba stavka 1., izračunava se s pomoću internog modela institucije za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza. Taj model u skladu je sa zahtjevima utvrđenima u ovom odjeljku. 2. Za svaku od pozicija iz stavka 1. institucija utvrđuje jednog izdavatelja dužničkih ili vlasničkih instrumenata kojima se trguje povezanog s najmanje jednim faktorom rizika. Članak 325.bm Odobrenje za primjenu internog modela za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza 1. Nadležna tijela instituciji daju odobrenje za primjenu internog modela za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza za izračun kapitalnih zahtjeva iz članka 325.ba stavka 2. za sve pozicije iz knjige trgovanja iz članka 325.bl koje su raspoređene na organizacijsku jedinicu za trgovanje za koju je interni model za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza usklađen sa zahtjevima navedenima u člancima 325.bi, 325.bj, 325.bn, 325.bo i 325.bp. 2. Ako organizacijska jedinica za trgovanje institucije, na koju je raspoređena najmanje jedna pozicija iz knjige trgovanja iz članka 325.bl, ne ispunjava zahtjeve iz stavka 1. ovog članka, kapitalni zahtjevi za tržišni rizik svih pozicija u toj organizacijskoj jedinici za trgovanje izračunavaju se u skladu s pristupom navedenim u poglavlju 1.a. Članak 325.bn Kapitalni zahtjevi za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza primjenom internog modela za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza 1. Institucije izračunavaju kapitalne zahtjeve za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza primjenom internih modela za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza za portfelj svih pozicija iz knjige trgovanja iz članka 325.bl na sljedeći način:
2. Institucije izračunavaju kapitalne zahtjeve za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza primjenom internog modela za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza iz stavka 1. najmanje na tjednoj osnovi. 3. Odstupajući od stavka 1. točaka (a) i (c), institucija može razdoblje od jedne godine zamijeniti razdobljem od šezdeset dana za potrebe izračuna rizika nastanka statusa neispunjavanja obveza nekih ili svih pozicija u vlasničkim instrumentima, ako je to primjereno. U takvom je slučaju izračun korelacija nastanka statusa neispunjavanja obveza između cijena vlasničkih instrumenata i vjerojatnosti nastanka statusa neispunjavanja obveza usklađen s razdobljem od šezdeset dana, a izračun korelacija nastanka statusa neispunjavanja obveza između cijena vlasničkih instrumenata i cijena obveznica usklađen je s razdobljem od jedne godine. Članak 325.bo Priznavanje zaštite u internom modelu za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza 1. Institucije mogu uključiti zaštitu u svoj interni model za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza i mogu netirati pozicije ako se duge pozicije i kratke pozicije odnose na isti financijski instrument. 2. Institucije mogu u svojim internim modelima za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza priznati učinke zaštite ili diversifikacije povezane s dugim i kratkim pozicijama u različitim financijskim instrumentima ili različitim vrijednosnim papirima istog dužnika te dugim i kratkim pozicijama u različitim izdavateljima samo tako da eksplicitno modeliraju bruto duge i kratke pozicije u različitim financijskim instrumentima, uključujući modeliranje rizika osnove među različitim izdavateljima. 3. Institucije u svojim internim modelima za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza obuhvaćaju značajne rizike između instrumenta za zaštitu od rizika i zaštićenog instrumenta koji bi se mogli pojaviti u intervalu između dospijeća instrumenta za zaštitu od rizika i razdoblja od jedne godine, kao i mogućnost značajnih rizika osnove u strategijama zaštite koji proizlaze iz razlika u vrsti proizvoda, redoslijedu u kapitalnoj strukturi, internim ili eksternim rejtinzima, dospijeću, datumu izdavanja i drugim razlikama. Institucije priznaju instrument za zaštitu od rizika samo u mjeri u kojoj ju je moguće održati, čak i ako se dužnik približava kreditnom događaju ili drugom događaju. Članak 325.bp Posebni zahtjevi za interni model za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza 1. Internim modelom za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza iz članka 325.bm stavka 1. može se modelirati nastanak statusa neispunjavanja obveza pojedinačnih izdavatelja kao i istodobni nastanak statusa neispunjavanja obveza više izdavatelja te se njime uzima u obzir učinak tih statusa neispunjavanja obveza u tržišnim vrijednostima pozicija uvrštenih u područje primjene tog modela. U tu svrhu nastanak statusa neispunjavanja obveza svakog pojedinačnog izdavatelja modelira se primjenom dviju vrsta sistemskih faktora rizika. 2. Interni model za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza odražava gospodarski ciklus, uključujući ovisnost između stopa naplate i sistemskih faktora rizika iz stavka 1. 3. Interni model za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza odražava nelinearni učinak opcija i drugih pozicija sa značajnim nelinearnim ponašanjem s obzirom na promjene cijena. Institucije također na odgovarajući način uzimaju u obzir rizik modela koji proizlazi iz vrednovanja i procjene cjenovnih rizika povezanih s tim proizvodima. 4. Interni model za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza temelji se na podacima koji su objektivni i ažurirani. 5. Za simulaciju nastanka statusa neispunjavanja obveza u internom modelu za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza procjene institucija u pogledu vjerojatnosti nastanka statusa neispunjavanja obveza ispunjavaju sljedeće zahtjeve:
6. Za simulaciju nastanka statusa neispunjavanja obveza izdavatelja u internom modelu za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza, procjene institucija u pogledu gubitka zbog nastanka statusa neispunjavanja obveza ispunjavaju sljedeće zahtjeve:
7. U okviru neovisnog preispitivanja i validacije internih modela koje primjenjuju za potrebe ovog poglavlja, među ostalim i za sustav mjerenja rizika, institucije:
Testovi iz točke (b) ne ograničavaju se samo na povijesne događaje. 8. Interni model za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza primjereno odražava koncentracije izdavatelja i koncentracije koje mogu nastati unutar razreda proizvoda i među različitim razredima proizvoda u stresnim uvjetima. 9. Interni model za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza usklađen je s internom metodologijom institucije za upravljanje rizicima za utvrđivanje, mjerenje i upravljanje rizicima koji proizlaze iz trgovanja. 10. Institucije imaju jasno utvrđene politike i postupke za određivanje pretpostavki o nastanku statusa neispunjavanja obveza za korelacije među različitim izdavateljima u skladu s člankom 325.bn stavkom 1. točkom (c) i preferirani izbor metode za procjenu vjerojatnosti nastanka statusa neispunjavanja obveza iz stavka 5. točke (e) ovog članka i gubitka zbog nastanka statusa neispunjavanja obveza iz stavka 6. točke (d) ovog članka. 11. Institucije dokumentiraju svoje interne modele tako da su njihove pretpostavke o korelaciji i druge pretpostavke modela transparentne za nadležna tijela. 12. EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju zahtjevi koje trebaju ispuniti interna metodologija institucije ili vanjski izvori za procjenu vjerojatnosti nastanka statusa neispunjavanja obveza i gubitaka zbog nastanka statusa neispunjavanja obveza u skladu sa stavkom 5. točkom (e) i stavkom 6. točkom (d). EBA podnosi Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. rujna 2020. Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.”; |
91. |
u članku 384. stavku 1. definicija zamjenjuje se sljedećim:
|
92. |
članak 385. zamjenjuje se sljedećim: „Članak 385. Alternativa primjeni CVA metoda za izračun kapitalnih zahtjeva Kao alternativa članku 384., za instrumente iz članka 382. i uz uvjet dobivanja prethodne suglasnosti nadležnog tijela, institucije koje se koriste metodom originalne izloženosti iz članka 282. mogu na proizišle iznose izloženosti ponderirane rizikom za kreditni rizik druge ugovorne strane za te izloženosti primijeniti multiplikacijski faktor od 10 umjesto izračuna kapitalnih zahtjeva za CVA rizik.”; |
93. |
članak 390. zamjenjuje se sljedećim: „Članak 390. Izračun vrijednosti izloženosti 1. Ukupne izloženosti prema grupi povezanih osoba izračunava se zbrajanjem izloženosti prema pojedinačnim osobama u toj grupi. 2. Ukupne izloženosti prema pojedinačnim osobama izračunavaju se zbrajanjem izloženosti u knjizi trgovanja i izloženosti u knjizi pozicija kojima se ne trguje. 3. Institucije mogu u pogledu izloženosti u knjizi trgovanja:
Za potrebe točaka (a) i (b) financijski instrumenti mogu se rasporediti u razrede na osnovi različitih stupnjeva nadređenosti kako bi se utvrdila relativna nadređenost pozicija. 4. Institucije izračunavaju vrijednosti izloženosti ugovorâ o izvedenicama navedenih u Prilogu II. i ugovorâ o kreditnim izvedenicama koji su izravno sklopljeni s osobom u skladu s jednom od metoda navedenih u dijelu trećem glavi II. poglavlju 6. odjeljaka 3., 4. i 5., kako je primjenjivo. Izloženosti koje proizlaze iz transakcija iz članaka 378., 379. i 380. izračunavaju se na način utvrđen u tim člancima. Pri izračunu vrijednosti izloženosti za ugovore iz prvog podstavka, ako su ti ugovori raspoređeni u knjigu trgovanja, institucije poštuju i načela navedena u članku 299. Odstupajući od prvog podstavka, institucije s odobrenjem za primjenu metoda iz dijela trećeg glave II. poglavlja 4. odjeljka 4. i dijela trećeg glave II. poglavlja 6. odjeljka 6. mogu primjenjivati te metode za izračun vrijednosti izloženosti za transakcije financiranja vrijednosnih papira. 5. Institucije ukupnoj izloženosti prema jednoj osobi dodaju izloženosti koje proizlaze iz ugovorâ o izvedenicama navedenih u Prilogu II. i ugovorâ o kreditnim izvedenicama, ako ugovor nije izravno sklopljen s tom osobom nego je ta osoba izdala odnosni dužnički ili vlasnički instrument. 6. Izloženosti ne uključuju ni jedno od sljedećeg:
7. Kako bi se utvrdila ukupna izloženost prema jednoj osobi ili grupi povezanih osoba prema kojima institucija ima izloženosti na temelju transakcija iz članka 112. točaka (m) i (o) ili na temelju drugih transakcija gdje postoji izloženost prema odnosnoj imovini, institucija procjenjuje svoje odnosne izloženosti ovisno o ekonomskoj biti strukture određene transakcije i rizike koji su svojstveni strukturi same transakcije, kako bi se utvrdilo predstavlja li ona dodatnu izloženost. 8. EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje:
EBA podnosi Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 1. siječnja 2014. Komisiji se delegira ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010. 9. Za potrebe stavka 5. EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje način utvrđivanja izloženosti koje proizlaze iz ugovorâ o izvedenicama navedenih u Prilogu II. i ugovora o kreditnim izvedenicama, ako ugovor nije izravno sklopljen s jednom osobom, nego je ta osoba izdala odnosni dužnički ili vlasnički instrument za njihovo uvrštenje u izloženosti prema osobi. EBA podnosi Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. ožujka 2020. Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.”; |
94. |
u članku 391. dodaje se sljedeći stavak: „Za potrebe prvog stavka Komisija može provedbenim aktima i uz poštovanje postupka ispitivanja iz članka 464. stavka 2. donijeti odluke o tome primjenjuje li treća zemlja zahtjeve bonitetnog nadzora i regulatorne zahtjeve barem istovjetne onima koji se primjenjuju u Uniji.”; |
95. |
članak 392. zamjenjuje se sljedećim: „Članak 392. Definicija velike izloženosti Izloženost institucije prema jednoj osobi ili grupi povezanih osoba smatra se velikom izloženošću ako je vrijednost izloženosti jednaka ili prelazi 10 % njezina osnovnog kapitala.”; |
96. |
članak 394. zamjenjuje se sljedećim: „Članak 394. Zahtjevi za izvješćivanje 1. Institucije svojim nadležnim tijelima dostavljaju sljedeće informacije za svaku veliku izloženost koju drže, uključujući velike izloženosti koje su izuzete od primjene članka 395. stavka 1.:
Institucije koje podliježu dijelu trećem glavi II. poglavlju 3. svojim nadležnim tijelima dostavljaju svojih 20 najvećih izloženosti na konsolidiranoj osnovi, ne uključujući pritom izloženosti koje su izuzete od primjene članka 395. stavka 1. Institucije svojim nadležnim tijelima na konsolidiranoj osnovi dostavljaju i izloženosti vrijednosti u iznosu većem ili jednakom 300 milijuna EUR, ali manjem od 10 % osnovnog kapitala te institucije. 2. Uz informacije iz stavka 1. ovog članka institucije svojim nadležnim tijelima dostavljaju sljedeće informacije u vezi sa svojih 10 najvećih izloženosti na konsolidiranoj osnovi prema institucijama, kao i svojih 10 najvećih izloženosti na konsolidiranoj osnovi prema subjektima u području bankarstva u sjeni koji obavljaju bankarske aktivnosti izvan propisanog okvira, uključujući velike izloženosti koje su izuzete iz primjene članka 395. stavka 1.:
3. Institucije najmanje jedanput svakih šest mjeseci izvješćuju svoja nadležna tijela o informacijama iz stavaka 1. i 2. 4. EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže utvrđuju kriteriji za identifikaciju subjekata u području bankarstva u sjeni iz stavka 2. EBA pri izradi tog nacrta regulatornih tehničkih standarda EBA uzima u obzir međunarodna kretanja i međunarodno dogovorene standarde u području bankarstva u sjeni te razmatra:
EBA podnosi Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. lipnja 2020. Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.”; |
97. |
članak 395. mijenja se kako slijedi:
|
98. |
članak 396. mijenja se kako slijedi:
|
99. |
u članku 397., u stupcu 1. tablice 1. izraz „priznatog kapitala” zamjenjuje se izrazom „osnovnog kapitala”; |
100. |
članak 399. mijenja se kako slijedi:
|
101. |
članak 400. mijenja se kako slijedi:
|
102. |
članak 401. zamjenjuje se sljedećim: „Članak 401. Izračun učinka primjene tehnika smanjenja kreditnog rizika 1. Pri izračunu vrijednosti izloženosti za potrebe članka 395. stavka 1. institucija može primjenjivati potpuno prilagođenu vrijednost izloženosti (E*) izračunanu na temelju dijela trećeg glave II. poglavlja 4. uzimajući u obzir tehnike smanjenja kreditnog rizika, korektivne faktore i moguću ročnu neusklađenost iz toga poglavlja. 2. Uz iznimku institucija koje primjenjuju jednostavnu metodu financijskoga kolaterala, za potrebe prvog stavka institucije primjenjuju složenu metodu financijskog kolaterala, neovisno o metodi koja se primjenjuje za izračun kapitalnih zahtjeva za kreditni rizik. Odstupajući od stavka 1., institucije s odobrenjem za primjenu metoda iz dijela trećeg glave II. poglavlja 4. odjeljka 4. i dijela trećeg glave II. poglavlja 6. odjeljka 6. mogu primjenjivati te metode za izračun vrijednosti izloženosti za transakcije financiranja vrijednosnih papira. 3. Pri izračunu vrijednosti izloženosti za potrebe članka 395. stavka 1. institucije provode periodična testiranja otpornosti na stres svojih koncentracija kreditnog rizika, među ostalim i u odnosu na vrijednost koja se može realizirati naplatom svakog primljenog kolaterala. Ta periodičnim testiranjima otpornosti na stres iz prvog podstavka odnose se na rizike koji proizlaze iz potencijalnih promjena tržišnih uvjeta koji bi mogli negativno utjecati na adekvatnost regulatornog kapitala institucije kao i na rizike koji proizlaze iz realizacije naplate iz kolaterala u stresnim okolnostima. Provedena testiranja otpornosti na stres moraju biti odgovarajuća i primjerena za procjenu tih rizika. Institucije u svoje strategije za upravljanje koncentracijskim rizikom uključuju sljedeće:
4. Ako institucija smanjuje izloženost prema osobi primjenom prihvatljive tehnikom smanjenja kreditnog rizika u skladu s člankom 399. stavkom 1., institucija, na način naveden u članku 403., postupa s dijelom izloženosti za koji je izloženost prema osobi smanjena na način kao da je nastala za pružatelja zaštite, a ne za osobu.”; |
103. |
u članku 402., stavci 1. i 2. zamjenjuju se sljedećim: „1. Pri izračunu vrijednosti izloženosti za potrebe članka 395. institucije mogu, osim ako je to zabranjeno primjenjivim nacionalnim pravom, umanjiti vrijednost izloženosti ili dijela izloženosti koja je, u skladu s člankom 125. stavkom 1., u potpunosti osigurana stambenim nekretninama za založeni iznos tržišne vrijednosti ili hipotekarne vrijednosti dotične nekretnine, ali najviše do 50 % tržišne vrijednosti ili 60 % hipotekarne vrijednosti u onim državama članicama koje su zakonskim ili podzakonskim odredbama propisale stroge kriterije za procjenu hipotekarne vrijednosti, uz uvjet da su zadovoljeni svi sljedeći uvjeti:
2. Pri izračunu vrijednosti izloženosti za potrebe članka 395. institucija može, osim ako je to zabranjeno primjenjivim nacionalnim pravom, umanjiti vrijednost izloženosti ili dijela izloženosti koja je, u skladu s člankom 126. stavkom 1., u potpunosti osigurana poslovnim nekretninama za založeni iznos tržišne vrijednosti ili hipotekarne vrijednosti dotične nekretnine, ali najviše do 50 % tržišne vrijednosti ili 60 % hipotekarne vrijednosti u onim državama članicama koje su zakonskim ili podzakonskim odredbama propisale stroge kriterije za procjenu hipotekarne vrijednosti, uz uvjet da su zadovoljeni svi sljedeći uvjeti:
|
104. |
članak 403. zamjenjuje se sljedećim: „Članak 403. Metoda supstitucije 1. Ako za izloženost prema klijentu jamči treća strana ili ako je ona osigurana kolateralom koji je izdala treća strana, institucija:
Institucija ne primjenjuje pristup iz točke (b) prvog podstavka ako postoji neusklađenost između dospijeća izloženosti i dospijeća zaštite. Za potrebe ovog dijela institucija može primjenjivati i složenu metodu financijskog kolaterala i postupanje iz prvog podstavka točke (b) ovog stavka samo ako joj je za potrebe članka 92. odobrena primjena obiju metoda, složene metode financijskog kolaterala i jednostavne metode financijskog kolaterala. 2. Ako institucija primjenjuje stavak 1. točku (a), institucija:
3. Za potrebe stavka 1. točke (b) institucija može zamijeniti iznos iz ovog stavka točke (a) iznosom iz točke (b) ovog stavka, uz uvjet da su ispunjeni uvjeti navedeni u točkama (c), (d) i (e) ovog stavka:
4. EBA u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010 izdaje smjernice u kojima se pobliže određuju uvjeti za primjenu postupanja iz stavka 3. ovog članka, uključujući uvjete i učestalost utvrđivanja, praćenja i revidiranja ograničenja iz točke (b) tog stavka. EBA izdaje te smjernice do 31. prosinca 2019.”; |
105. |
u dijelu šestom naslov glave I. zamjenjuje se sljedećim: „DEFINICIJE I LIKVIDNOSNI ZAHTJEVI”; |
106. |
članak 411. zamjenjuje se sljedećim: „Članak 411. Definicije Za potrebe ovog dijela primjenjuju se sljedeće definicije:
|
107. |
članak 412. mijenja se kako slijedi:
|
108. |
članci 413. i 414. zamjenjuju se sljedećim: „Članak 413. Zahtjev za stabilne izvore financiranja 1. Institucije osiguravaju odgovarajuće ispunjavanje dugoročne imovine i izvanbilančnih stavki s pomoću raznolikog niza instrumenata izvora financiranja koji su stabilni u uobičajenim i stresnim uvjetima. 2. Odredbe iz glave III. primjenjuju se isključivo za potrebe određivanja obveza izvješćivanja iz članka 415. dok se ne utvrde u pravu Unije i u njega ne uvedu obveze izvješćivanja iz tog članka za omjer neto stabilnih izvora financiranja iz glave IV. 3. Odredbe iz glave IV. primjenjuju se za potrebe određivanja zahtjeva za stabilnim izvorima financiranja iz stavka 1. ovog članka i obveza izvješćivanja za institucije iz članka 415. 4. Države članice mogu zadržati ili uvesti nacionalne odredbe u području zahtjeva za stabilnim izvorima financiranja prije nego što postanu primjenjivi obvezujući minimalni standardi za zahtjeve za neto stabilne izvore financiranja iz stavka 1. Članak 414. Usklađenost s likvidnosnim zahtjevima Institucija koja ne ispunjava ili ne očekuje da će ispuniti zahtjeve iz članka 412. ili iz članka 413. stavka 1., među ostalim tijekom razdoblja stresa, o tome odmah obavješćuje nadležna tijela te im bez nepotrebnog odgađanja podnosi plan za pravodobnu ponovnu uspostavu usklađenosti sa zahtjevima iz članka 412. ili članka 413. stavka 1., ovisno o slučaju. Do ponovne uspostave navedene usklađenosti, institucija prema potrebi svakodnevno do kraja radnog dana izvješćuje o stavkama iz glave III., glave IV., iz provedbenog akta iz članka 415. stavka 3. ili 3.a ili iz delegiranog akta iz članka 460. stavka 1., osim ako nadležno tijelo odobri manje učestalo izvješćivanje i dulji rok dostave izvješća. Nadležna tijela daju navedena odobrenja samo na osnovi pojedinačnog položaja institucije, pri čemu uzimaju u obzir opseg i složenost poslovanja institucije. Nadležna tijela nadziru provedbu takvog plana za ponovnu uspostavu usklađenosti i, ako je primjereno, zahtijevaju bržu ponovnu uspostavu usklađenosti.”; |
109. |
članak 415. mijenja se kako slijedi:
|
110. |
članak 416. mijenja se kako slijedi:
|
111. |
članak 419. mijenja se kako slijedi:
|
112. |
članak 422. mijenja se kako slijedi:
|
113. |
u članku 423. stavci 2. i 3. zamjenjuju se sljedećim: „2. Institucija obavješćuje nadležna tijela o svim sklopljenim ugovorima čiji ugovorni uvjeti dovode do likvidnosnih odljeva ili dodatnih potreba za kolateralom, u roku od 30 dana nakon značajnog pogoršanja njezine kreditne kvalitete. Ako nadležna tijela smatraju da su ti ugovori značajni u odnosu na potencijalne likvidnosne odljeve institucije, ona zahtijevaju od institucije da doda dodatni odljev za te ugovore koji odgovara dodatnim potrebama za kolateralom koje proizlaze iz značajnog pogoršanja njezine kreditne kvalitete poput smanjenja vanjske procjene kreditnog rizika za tri stupnja. Institucija redovito preispituje razmjer toga značajnog pogoršanja s obzirom na ono što je relevantno prema ugovorima koje je sklopila i o rezultatima svojeg preispitivanja obavješćuje nadležna tijela. 3. Institucija dodaje dodatni odljev koji odgovara potrebama za kolateralom koje bi bile rezultat utjecaja negativne situacije na tržištu na njezine transakcije s izvedenicama da je taj utjecaj značajan. EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju uvjeti u kojima se može primijeniti pojam značaja te metode mjerenja dodatnog odljeva. EBA podnosi Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 31. ožujka 2014. Komisiji se delegira ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u drugom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.”; |
114. |
u članku 424. stavak 4. zamjenjuje se sljedećim: „4. Obvezujući iznos likvidnosne linije koji je ponuđen SSPN-u kako bi se tom SSPN-u omogućila kupnja imovine, kojom nisu obuhvaćeni vrijednosni papiri, od klijenata koji nisu financijski klijenti množi se s 10 % uz uvjet da obvezujući iznos prelazi iznos trenutačno kupljene imovine od klijenata i da je maksimalni iznos koji se može povući ugovorno ograničen na iznos trenutačno kupljene imovine.”; |
115. |
u članku 425. stavku 2., točka (c) zamjenjuje se sljedećim:
|
116. |
u dijelu šestom iza članka 428. umeće se sljedeća glava: „GLAVA IV. OMJER NETO STABILNIH IZVORA FINANCIRANJA POGLAVLJE 1. Omjer neto stabilnih izvora financiranja Članak 428.a Primjena na konsolidiranoj osnovi Kada se omjer neto stabilnih izvora financiranja iz ove glave primjenjuje na konsolidiranoj osnovi u skladu s člankom 11. stavkom 4., primjenjuju se sljedeće odredbe:
Članak 428.b Omjer neto stabilnih izvora financiranja 1. Zahtjev za neto stabilne izvore financiranja propisan člankom 413. stavkom 1. jednak je omjeru dostupnih stabilnih izvora financiranja institucije iz poglavlja 3. i zahtijevanih stabilnih izvora financiranja institucije iz poglavlja 4. te se iskazuje kao postotak. Institucije izračunavaju svoj omjer neto stabilnih izvora financiranja u skladu sa sljedećom formulom:
2. Institucije održavaju omjer neto stabilnih izvora financiranja od najmanje 100 %, izračunano u izvještajnoj valuti za sve svoje transakcije, bez obzira na njihovu stvarnu valutu nominacije. 3. Ako u bilo kojem trenutku omjer neto stabilnih izvora financiranja institucije padne ispod 100 % ili se može razumno očekivati da će pasti ispod 100 %, primjenjuje se zahtjev iz članka 414. Institucija nastoji ponovno uspostaviti svoj omjer neto stabilnih izvora financiranja na razini iz stavka 2. ovog članka. Nadležna tijela procjenjuju razloge za neusklađenost institucije sa stavkom 2. ovog članka. prije nego što poduzmu bilo kakve nadzorne mjere. 4. Institucije izračunavaju i prate svoj omjer neto stabilnih izvora financiranja u izvještajnoj valuti za sve svoje transakcije, bez obzira na njihovu stvarnu valutu nominacije, te odvojeno za svoje transakcije nominirane u svakoj od valuta za koje je u skladu s člankom 415. stavkom 2. propisano odvojeno izvješćivanje. 5. Institucije osiguravaju da distribucija njihova profila izvora financiranja prema valuti nominacije bude uglavnom usklađena s distribucijom njihove imovine prema valuti. Nadležna tijela mogu prema potrebi od institucija zahtijevati da valutne neusklađenosti ograniče utvrđivanjem ograničenja za udio zahtijevanih stabilnih izvora financiranja u određenoj valuti koji se može pokriti dostupnim stabilnim izvorima financiranja koji nisu nominirani u toj valuti. To se ograničenje može primjenjivati samo za valutu za koju je u skladu s člankom 415. stavkom 2. propisano odvojeno izvješćivanje. Pri određivanju razine bilo kojeg ograničenja valutnih neusklađenosti koje se može primijeniti u skladu s ovim člankom, nadležna tijela u obzir uzimaju barem sljedeće:
Ograničenja valutnih neusklađenosti u skladu s ovim člankom čine posebni likvidnosni zahtjev iz članka 105. Direktive 2013/36/EU. POGLAVLJE 2. Opća pravila za izračun omjera neto stabilnih izvora financiranja Članak 428.c Izračun omjera neto stabilnih izvora financiranja 1. Osim ako je u ovoj glavi drukčije određeno, institucije uzimaju u obzir imovinu, obveze i izvanbilančne stavke na bruto osnovi. 2. Za potrebe izračuna svojeg omjera neto stabilnih izvora financiranja, institucije na računovodstvenu vrijednost svoje imovine, obveza i izvanbilančnih stavki primjenjuju odgovarajuće faktore stabilnih izvora financiranja iz poglavlja 3. i 4., osim ako je u ovoj glavi drukčije određeno. 3. Institucije ne smiju dvostruko računati zahtijevane stabilne izvore financiranja i dostupne stabilne izvore financiranja. Osim ako je u ovoj glavi drukčije određeno, ako se stavka može rasporediti u više od jedne kategorije zahtijevanih stabilnih izvora financiranja, raspoređuje se u kategoriju zahtijevanih stabilnih izvora financiranja koja proizvodi najveći ugovorni zahtijevani stabilni izvor financiranja za tu stavku. Članak 428.d Ugovori o izvedenicama 1. Institucije primjenjuju ovaj članak za izračun iznosa zahtijevanih stabilnih izvora financiranja za ugovore o izvedenicama kako je navedeno u poglavljima 3. i 4. 2. Ne dovodeći u pitanje članak 428.ah stavak 2., institucije uzimaju u obzir fer vrijednost pozicija u izvedenicama na neto osnovi ako su te pozicije obuhvaćene istim skupom za netiranje koji ispunjava zahtjeve iz članka 429.c stavka 1. Ako to nije slučaj, institucije uzimaju u obzir fer vrijednost pozicija u izvedenicama na bruto osnovi i tretiraju te pozicije u izvedenicama kao da pripadaju njihovu skupu za netiranje za potrebe poglavlja 4. 3. Za potrebe ove glave „fer vrijednost skupa za netiranje” znači zbroj fer vrijednosti svih transakcija uključenih u skup za netiranje. 4. Ne dovodeći u pitanje članak 428.ah stavak 2., svi ugovori o izvedenicama navedeni u Prilogu II. točki 2. podtočkama od (a) do (e) koji uključuju potpunu razmjenu iznosa glavnice na isti datum izračunavaju se na neto osnovi po valutama, među ostalim za potrebe izvješćivanja u valuti na koju se primjenjuje odvojeno izvješćivanje u skladu s člankom 415. stavkom 2., čak i ako te transakcije nisu obuhvaćene istim skupom za netiranje koji ispunjava zahtjeve iz članka 429.c stavka 1. 5. Gotovina koja je primljena kao kolateral radi smanjenja izloženosti pozicije u izvedenicama tretira se kao takva, a ne kao depoziti na koje se primjenjuje poglavlje 3. 6. Nadležna tijela mogu, uz odobrenje relevantne središnje banke, odlučiti da neće uzeti u obzir učinak ugovora o izvedenicama na izračun omjera neto stabilnih izvora financiranja, među ostalim i određivanjem faktora zahtijevanih stabilnih izvora financiranja te rezervacija i gubitaka, pod uvjetom da su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
Ako društvo kći sa sjedištem u trećoj zemlji ostvaruje korist od izuzeća iz prvog podstavka u skladu s nacionalnim pravom te treće zemlje kojim se utvrđuje zahtjev za neto stabilne izvore financiranja, to se izuzeće uzima u obzir za potrebe konsolidacije kako je određeno u nacionalnom pravu te treće zemlje. Članak 428.e Netiranje transakcija osiguranih kolateralom i transakcija ovisnih o kretanju na tržištu kapitala Imovina i obveze koje proizlaze iz transakcija financiranja vrijednosnih papira s istom drugom ugovornom stranom izračunavaju se na neto osnovi ako ta imovina i obveze ispunjavaju uvjete za netiranja iz članka 429.b stavka 4. Članak 428.f Međuovisna imovina i obveze 1. Podložno prethodnom odobrenju nadležnih tijela, institucija može tretirati imovinu i obvezu kao međuovisne pod uvjetom da su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
2. Za imovinu i obveze smatra se da ispunjavaju uvjete iz stavka 1. i smatra ih se međuovisnima ako su izravno povezane sa sljedećim proizvodima ili uslugama:
3. EBA prati imovinu i obveze, kao i proizvode i usluge koji se tretiraju kao međuovisna imovina i obveze u skladu sa stavcima 1. i 2. kako bi utvrdila jesu li i u kojoj mjeri ispunjeni kriteriji primjerenosti iz stavka 1. EBA izvješćuje Komisiju o rezultatima tog praćenja i savjetuje Komisiju o tome bi li bila potrebna izmjena uvjeta iz stavka 1. ili izmjena popisa proizvoda i usluga iz stavka 2. Članak 428.g Depoziti u institucionalnim sustavima zaštite i mrežama zadruga Ako institucija pripada institucionalnom sustavu zaštite vrste iz članka 113. stavka 7., mreži koja je prihvatljiva za izuzeće iz članka 10. ili mreži zadruga u državi članici, depoziti po viđenju koje institucija drži u središnjoj instituciji i koje institucija koja pohranjuje depozit smatra likvidnom imovinom u skladu s delegiranim aktom iz članka 460. stavka 1. podliježu sljedećem:
Članak 428.h Povlašteni tretman unutar grupe ili unutar institucionalnog sustava zaštite 1. Odstupajući od poglavlja 3. i 4., ako se članak 428.g ne primjenjuje, nadležna tijela mogu na pojedinačnoj osnovi odobriti institucijama da primjenjuju veći faktor dostupnih stabilnih izvora financiranja ili manji faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja na imovinu, obveze i obvezujuće kreditne ili likvidnosne linije, pod uvjetom da su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
2. Ako institucija i druga ugovorna strana imaju poslovni nastan u različitim državama članicama, nadležna tijela mogu izuzeti od primjene uvjet iz stavka 1. točke (d) pod uvjetom da su, uz kriterije iz stavka 1., ispunjeni sljedeći kriteriji:
Nadležna tijela međusobno se savjetuju u skladu s člankom 20. stavkom 1. točkom (b) kako bi utvrdila jesu li ispunjeni dodatni kriteriji iz ovog stavka. POGLAVLJE 3. Dostupni stabilni izvori financiranja Odjeljak 1. Opće odredbe Članak 428.i Izračun iznosa dostupnih stabilnih izvora financiranja Osim ako je u ovom poglavlju drukčije određeno, iznos dostupnih stabilnih izvora financiranja izračunava se množenjem računovodstvene vrijednosti raznih kategorija ili vrsta obveza i regulatornog kapitala faktorima dostupnih stabilnih izvora financiranja koji se primjenjuju u skladu s odjeljkom 2. Ukupan iznos dostupnih stabilnih izvora financiranja jednak je zbroju ponderiranih iznosa obveza i regulatornog kapitala. Obveznice i druge dužničke vrijednosne papire koje izdaje institucija te koji se prodaju isključivo na tržištu za stanovništvo i drže na računu stanovništva može se tretirati kao da pripadaju odgovarajućoj kategoriji depozita stanovništva. Uspostavljaju se ograničenja kako bi instrumente ne bi mogle kupovati i držati stranke koje se ne smatraju klijentom kategorije stanovništva. Članak 428.j Preostali rok do dospijeća obveze ili regulatornog kapitala 1. Osim ako je u ovom poglavlju drukčije određeno, institucije uzimaju u obzir preostali ugovoreni rok do dospijeća svojih obveza i regulatornog kapitala kako bi utvrdile faktore dostupnih stabilnih izvora financiranja koji se primjenjuju u skladu s odjeljkom 2. 2. Institucije uzimaju u obzir postojeće opcije za određivanje preostalog roka do dospijeća obveze ili regulatornog kapitala. One to čine pod pretpostavkom da će druga ugovorna strana na najraniji mogući datum iskoristiti opcije kupnje. Za opcije koje se izvršavaju na osnovi diskrecijskog prava institucije, institucija i nadležna tijela uzimaju u obzir čimbenike za zaštitu ugleda kojima se može ograničavati sposobnost institucije da ne izvrši opciju, a posebno tržišna očekivanja da institucije otkupljuju određene obveze prije njihova roka dospijeća. 3. Institucije tretiraju depozite s fiksnim otkaznim rokom u skladu s njihovim otkaznim rokom, a oročene depozite u skladu s njihovim preostalim rokom do dospijeća. Odstupajući od stavka 2. ovog članka, institucije ne uzimaju u obzir opcije za prijevremena povlačenja kod kojih deponent mora platiti značajnu kaznu za prijevremena povlačenja koja se dogode za manje od jedne godine, takvu kaznu kako je utvrđeno u delegiranom aktu iz članka 460. stavka 1., radi određivanja preostalog roka do dospijeća oročenih depozita stanovništva. 4. Radi utvrđivanja faktora dostupnih stabilnih izvora financiranja koji se primjenjuju u skladu s odjeljkom 2. institucije tretiraju svaki dio obveza koji ima preostali rok do dospijeća od jedne godine ili dulje i koji dospijeva u roku kraćem od šest mjeseci i svaki dio takvih obveza koji dospijeva u roku od šest mjeseci do jedne godine kao da ima preostali rok do dospijeća kraći od šest mjeseci odnosno od šest mjeseci do jedne godine. Odjeljak 2. Faktori dostupnih stabilnih izvora financiranja Članak 428.k Faktor dostupnih stabilnih izvora financiranja od 0 % 1. Osim ako je u člancima od 428.l do 428.o drukčije određeno, na sve obveze bez utvrđenog roka dospijeća, uključujući kratke pozicije i pozicije s otvorenim dospijećem, primjenjuje se faktor dostupnih stabilnih izvora financiranja od 0 %, uz sljedeće iznimke:
2. Na odgođene porezne obveze i manjinske udjele iz stavka 1. primjenjuje se jedan od sljedećih faktora:
3. Na sljedeće obveze primjenjuje se faktor dostupnih stabilnih izvora financiranja od 0 %:
4. Institucije primjenjuju faktor dostupnih stabilnih izvora financiranja od 0 % na apsolutnu vrijednost razlike, ako je negativna, između zbroja fer vrijednosti svih skupova za netiranje s pozitivnom fer vrijednošću i zbroja fer vrijednosti svih skupova za netiranje s negativnom fer vrijednošću izračunanom u skladu s člankom 428.d. Na izračun iz prvog podstavka primjenjuju se sljedeća pravila:
Članak 428.l Faktor dostupnih stabilnih izvora financiranja od 50 % Na sljedeće obveze primjenjuje se faktor dostupnih stabilnih izvora financiranja od 50 %:
Članak 428.m Faktor dostupnih stabilnih izvora financiranja od 90 % Na depozite stanovništva po viđenju, depozite stanovništva s fiksnim otkaznim rokom kraćim od jedne godine i oročene depozite stanovništva čiji je preostali rok do dospijeća kraći od jedne godine koji ispunjavaju relevantne kriterije za druge depozite stanovništva navedene u delegiranom aktu iz članka 460. stavka 1. primjenjuje se faktor dostupnih stabilnih izvora financiranja od 90 %. Članak 428.n Faktor dostupnih stabilnih izvora financiranja od 95 % Na depozite stanovništva po viđenju, depozite stanovništva s fiksnim otkaznim rokom kraćim od jedne godine i oročene depozite stanovništva čiji je preostali rok do dospijeća kraći od jedne godine koji ispunjavaju relevantne kriterije za stabilne depozite stanovništva navedene u delegiranom aktu iz članka 460. stavka 1. primjenjuje se faktor dostupnih stabilnih izvora financiranja od 95 %. Članak 428.o Faktor dostupnih stabilnih izvora financiranja od 100 % Na sljedeće obveze te stavke i instrumente kapitala primjenjuje se faktor dostupnih stabilnih izvora financiranja od 100 %:
POGLAVLJE 4. Zahtijevani stabilni izvori financiranja Odjeljak 1. Opće odredbe Članak 428.p Izračun iznosa zahtijevanih stabilnih izvora financiranja 1. Osim ako je u ovom poglavlju drukčije određeno, iznos zahtijevanih stabilnih izvora financiranja izračunava se množenjem računovodstvene vrijednosti raznih kategorija ili vrsta imovine i izvanbilančnih stavki faktorima zahtijevanih stabilnih izvora financiranja koji se primjenjuju u skladu s odjeljkom 2. Ukupan iznos zahtijevanih stabilnih izvora financiranja jednak je zbroju ponderiranih iznosa imovine i izvanbilančnih stavki. 2. Imovina koju su institucije pozajmile, uključujući transakcije financiranja vrijednosnih papira isključuje se iz izračuna iznosa zahtijevanih stabilnih izvora financiranja ako je ta imovina navedena u bilanci institucije i ako institucija nema pravo vlasništva nad tom imovinom. Na imovinu koju su institucije pozajmile, uključujući transakcije financiranja vrijednosnih papira primjenjuju se faktori zahtijevanih stabilnih izvora financiranja iz odjeljka 2. ako ta imovina nije navedena u bilanci institucije, ali institucija ima pravo vlasništva nad tom imovinom. 3. Imovina koju institucije daju u zajam, uključujući transakcije financiranja vrijednosnih papira, nad kojom institucija zadržava pravo vlasništva smatra se za potrebe ovog poglavlja opterećenom imovinom te se na nju primjenjuju faktori zahtijevanih stabilnih izvora financiranja koji se primjenjuju u skladu s odjeljkom 2., čak i ako ta imovina nije navedena u bilanci institucije. U suprotnom se ta imovina isključuje iz izračuna iznosa zahtijevanih stabilnih izvora financiranja. 4. Imovini koja je opterećena na preostali rok do dospijeća od šest mjeseci ili dulje dodjeljuje se ili faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja koji bi se u skladu s odjeljkom 2. primjenjivao na tu imovinu da je neopterećena ili faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja koji se inače primjenjuje na tu opterećenu imovinu, ovisno o tome koji je faktor veći. Isto se primjenjuje ako je preostali rok do dospijeća opterećene imovine kraći od preostalog roka do dospijeća transakcije koja je izvor opterećenja. Na imovinu za koju je preostali rok opterećenosti kraći od šest mjeseci primjenjuje se faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja koji bi skladu s odjeljkom 2. trebalo primijeniti na istu imovinu da je neopterećena. 5. Ako institucija ponovno upotrebljava ili ponovno založi imovinu koju je pozajmila, uključujući u transakcijama financiranja vrijednosnih papira, i ako je ta imovina iskazana izvanbilančno, transakciju u vezi s kojom je ta imovina pozajmljena tretira se kao opterećenu pod uvjetom da ta transakcija ne može dospjeti, a da institucija ne vrati imovinu koju je pozajmila. 6. Sljedeća se imovina smatra neopterećenom:
7. U slučaju nestandardnih, privremenih operacija koje provodi Europska središnja banka ili središnja banka države članice ili središnja banka treće zemlje kako bi ostvarila svoj mandat u razdoblju financijskog stresa na razini tržišta ili iznimnih makroekonomskih okolnosti, sljedećoj imovini može biti dodijeljen smanjeni faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja:
Nadležna tijela utvrđuju, uz suglasnost središnje banke koja je druga ugovorna strana u transakciji, faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja koji se primjenjuje na imovinu iz prvog podstavka točaka (a) i (b). Za opterećenu imovinu iz točke (a) prvog podstavka faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja koji se na nju treba primjenjivati nije manji od faktora zahtijevanih stabilnih izvora financiranja koji bi se u skladu s odjeljkom 2. primjenjivao na tu imovinu da je neopterećena. Prilikom primjene smanjenog faktora zahtijevanih stabilnih izvora financiranja u skladu s drugim podstavkom, nadležna tijela pomno prate učinak toga smanjenog faktora na pozicije stabilnih izvora financiranja institucija i prema potrebi poduzimaju odgovarajuće nadzorne mjere. 8. Kako bi se izbjeglo dvostruko obračunavanje, institucije isključuju imovinu koja je povezana s kolateralom koji je priznat kao varijacijski iznos nadoknade koji je dan u skladu s člankom 428.k stavkom 4. točkom (b) i člankom 428.ah stavkom 2. točkom (b), koji je priznat kao dana inicijalni iznos nadoknade ili priznat kao doprinos jamstvenom fondu središnje druge ugovorne strane u skladu s člankom 428.ag točkama (a) i (b) iz drugih dijelova izračuna iznosa zahtijevanih stabilnih izvora financiranja u skladu s ovim poglavljem. 9. Institucije u izračun iznosa zahtijevanih stabilnih izvora financiranja uključuju financijske instrumente, strane valute i robu za koje je izvršen nalog za kupnju. Iz izračuna iznosa zahtijevanih stabilnih izvora financiranja isključuju financijske instrumente, strane valute i robu za koje je izvršen nalog za prodaju, pod uvjetom da se te transakcije u bilanci institucija ne iskazuju kao transakcije izvedenicama ili transakcije osiguranog financiranja i da će se te transakcije nakon namire iskazati u bilanci institucija. 10. Nadležna tijela mogu odrediti koji će se faktori zahtijevanih stabilnih izvora financiranja primjenjivati na izvanbilančne izloženosti koje se ne navode u ovom poglavlju, kako bi se osiguralo da institucije imaju odgovarajući iznos dostupnih stabilnih izvora financiranja za dio tih izloženosti za koje se očekuje da će biti zahtijevani izvori financiranja tijekom jednogodišnjeg razdoblja omjera neto stabilnih izvora financiranja. Kako bi odredila te faktore, nadležna tijela posebno uzimaju u obzir značajnu štetu za ugled institucije do koje bi moglo doći ako se ne osiguraju ti izvori financiranja. Nadležna tijela najmanje jedanput godišnje izvješćuju EBA-u o vrstama izvanbilančnih izloženosti za koje su odredile faktore zahtijevanih stabilnih izvora financiranja. U to izvješće uključuju objašnjenje metodologije primijenjene za određivanje tih faktora. Članak 428.q Preostali rok do dospijeća imovine 1. Osim ako je u ovom poglavlju drukčije određeno, institucije uzimaju u obzir preostali ugovoreni rok do dospijeća svoje imovine i izvanbilančne transakcije pri utvrđivanju faktora zahtijevanih stabilnih izvora financiranja koji se primjenjuju na njihovu imovinu i izvanbilančne stavke u skladu s odjeljkom 2. 2. Institucije imovinu koja je odvojena u skladu s člankom 11. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 648/2012 tretiraju u skladu s odnosnom izloženošću te imovine. Međutim, institucije na tu imovinu primjenjuju veći faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja, ovisno o ročnosti opterećenja koji utvrđuju nadležna tijela, koja razmatraju može li institucija slobodno raspolagati takvom imovinom ili je razmjenjivati te razmatraju ročnost obveza prema klijentima institucija na koje se odnosi taj zahtjev za odvajanjem. 3. Pri izračunu preostalog roka do dospijeća imovine, institucije uzimaju u obzir opcije temeljene na pretpostavci da će izdavatelj ili druga ugovorna strana izvršiti svaku opciju kojom može produljiti rok dospijeća imovine. Za opcije koje se izvršavaju na osnovi diskrecijskog prava institucije, institucija i nadležna tijela uzimaju u obzir čimbenike za zaštitu ugleda kojima se može ograničavati sposobnost institucije da ne izvrši opciju, a posebno tržišna očekivanja i očekivanja klijenata da institucija produlji rok dospijeća određene imovine u trenutku njezina dospijeća. 4. Radi utvrđivanja faktora zahtijevanih stabilnih izvora financiranja koji se primjenjuju u skladu s odjeljkom 2., u slučaju amortizacije kredita s preostalim ugovorenim rokom do dospijeća od jedne godine ili dulje, svaki dio koji dospijeva u roku kraćem od šest mjeseci i svaki dio koji dospijeva u roku od šest mjeseci do jedne godine tretira se kao da ima preostali rok do dospijeća kraći od šest mjeseci odnosno od šest mjeseci do jedne godine. Odjeljak 2. Faktori zahtijevanih stabilnih izvora financiranja Članak 428.r Faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 0 % 1. Na sljedeću imovinu primjenjuje se faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 0 %:
Institucije novčana potraživanja iz prvog podstavka točke (g) ovog stavka uzimaju u obzir na neto osnovi ako se primjenjuje članak 428.e. 2. Odstupajući od stavka 1. točke (c), nadležna tijela mogu odlučiti, uz suglasnost relevantne središnje banke, na obvezne rezerve primijeniti veći faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja, posebno uzimajući u obzir u kojoj mjeri postoji zahtjev za rezervama tijekom jednogodišnjeg razdoblja te stoga i potrebu za povezanim stabilnim izvorima financiranja. Za društva kćeri sa sjedištem u trećoj zemlji u kojoj se na obvezne rezerve središnje banke primjenjuje veći faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja u skladu sa zahtjevom za neto stabilne izvore financiranja utvrđenim u nacionalnom pravu te treće zemlje, taj se veći faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja uzima u obzir za potrebe konsolidacije. Članak 428.s Faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 5 % 1. Na sljedeću imovinu i izvanbilančne stavke primjenjuje se faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 5 %:
Institucije novčana potraživanja iz prvog podstavka točke (b) ovog stavka uzimaju u obzir na neto osnovi ako se primjenjuje članak 428.e. 2. Za sve skupove za netiranje ugovora o izvedenicama institucije primjenjuju faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 5 % na apsolutnu fer vrijednost tih skupova za netiranje ugovora o izvedenicama, bez umanjenja za bilo koji dani kolateral, ako ti skupovi za netiranje imaju negativnu fer vrijednost. Za potrebe ovog stavka institucije određuju fer vrijednost bez umanjenja za bilo koji dani kolateral ili primljena i dana plaćanja povezana s promjenama tržišnog vrednovanja takvih ugovora. Članak 428.t Faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 7 % Na neopterećenu imovinu prihvatljivu kao pokrivene obveznice prvog stupnja iznimno visoke kvalitete u skladu s delegiranim aktom iz članka 460. stavka 1. primjenjuje se faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 7 %, bez obzira na to ispunjavaju li operativne zahtjeve i zahtjeve o sastavu zaštitnog sloja likvidnosti, kako je utvrđeno u tom delegiranom aktu. Članak 428.u Faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 7,5 % Na izvanbilančne povezane proizvode s osnove financiranja trgovine iz Priloga I. s preostalim rokom do dospijeća od najmanje šest mjeseci ali kraćim od jedne godine primjenjuje se faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 7,5 %. Članak 428.v Faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 10 % Na sljedeću imovinu i izvanbilančne stavke primjenjuje se faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 10 %:
Članak 428.w Faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 12 % Na neopterećene dionice ili udjele u CIU-ovima koji su prihvatljivi za primjenu korektivnog faktora od 12 % za izračun koeficijenta likvidnosne pokrivenosti u skladu s delegiranim aktom iz članka 460. stavka 1. primjenjuje se faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 12 %, bez obzira na to ispunjavaju li operativne zahtjeve i zahtjeve o sastavu zaštitnog sloja likvidnosti, kako je utvrđeno u tom delegiranom aktu. Članak 428.x Faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 15 % Na neopterećenu imovinu prihvatljivu kao imovina 2.A stupnja u skladu s delegiranim aktom iz članka 460. stavka 1. primjenjuje se faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 15 %, bez obzira na to ispunjavaju li operativne zahtjeve i zahtjeve o sastavu zaštitnog sloja likvidnosti, kako je utvrđeno u tom delegiranom aktu. Članak 428.y Faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 20 % Na neopterećene dionice ili udjele u CIU-ovima koji su prihvatljivi za primjenu korektivnog faktora od 20 % za izračun koeficijenta likvidnosne pokrivenosti u skladu s delegiranim aktom iz članka 460. stavka 1. primjenjuje se faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 20 %, bez obzira na to ispunjavaju li operativne zahtjeve i zahtjeve o sastavu zaštitnog sloja likvidnosti, kako je utvrđeno u tom delegiranom aktu. Članak 428.z Faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 25 % Na neopterećene sekuritizacije 2.B stupnja u skladu s delegiranim aktom iz članka 460. stavka 1. primjenjuje se faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 25 %, bez obzira na to ispunjavaju li operativne zahtjeve i zahtjeve o sastavu zaštitnog sloja likvidnosti, kako je utvrđeno u tom delegiranom aktu. Članak 428.aa Faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 30 % Na sljedeću imovinu primjenjuje se faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 30 %:
Članak 428.ab Faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 35 % Na sljedeću imovinu primjenjuje se faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 35 %:
Članak 428.ac Faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 40 % Na neopterećene dionice ili udjele u CIU-ovima koji su prihvatljivi za primjenu korektivnog faktora od 40 % za izračun koeficijenta likvidnosne pokrivenosti u skladu s delegiranim aktom iz članka 460. stavka 1. primjenjuje se faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 40 %, bez obzira na to ispunjavaju li operativne zahtjeve i zahtjeve o sastavu zaštitnog sloja likvidnosti, kako je utvrđeno u tom delegiranom aktu. Članak 428.ad Faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 50 % Na sljedeću imovinu primjenjuje se faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 50 %:
Članak 428.ae Faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 55 % Na neopterećene dionice ili udjele u CIU-ovima koji su prihvatljivi za primjenu korektivnog faktora od 55 % za izračun koeficijenta likvidnosne pokrivenosti u skladu s delegiranim aktom iz članka 460. stavka 1. primjenjuje se faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 55 %, bez obzira na to ispunjavaju li operativne zahtjeve i zahtjeve o sastavu zaštitnog sloja likvidnosti, kako je utvrđeno u tom delegiranom aktu. Članak 428.af Faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 65 % Na sljedeću imovinu primjenjuje se faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 65 %:
Članak 428.ag Faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 85 % Na sljedeću imovinu i izvanbilančne stavke primjenjuje se faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 85 %:
Članak 428.ah Faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 100 % 1. Na sljedeću imovinu primjenjuje se faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 100 %:
2. Institucije primjenjuju faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 100 % na razliku, ako je pozitivna, između zbroja fer vrijednosti svih skupova za netiranje s pozitivnom fer vrijednošću i zbroja fer vrijednosti svih skupova za netiranje s negativnom fer vrijednošću izračunanom u skladu s člankom 428.d. Na izračun iz prvog podstavka primjenjuju se sljedeća pravila:
POGLAVLJE 5. Odstupanje za male i jednostavne institucije Članak 428.ai Odstupanje za male i jednostavne institucije Odstupajući od poglavlja 3. i 4., male i jednostavne institucije mogu odabrati, uz prethodno odobrenje svoga nadležnog tijela, izračunavati omjer između dostupnih stabilnih izvora financiranja institucije iz poglavlja 6. i zahtijevanih stabilnih izvora financiranja institucije iz poglavlja 7., iskazan kao postotak. Nadležno tijelo može od male i jednostavne institucije zahtijevati ispunjavanje zahtjeva za neto stabilne izvore financiranja na temelju dostupnih stabilnih izvora financiranja institucije iz poglavlja 3. i njezinih zahtijevanih stabilnih izvora financiranja iz poglavlja 4. ako smatra da pojednostavnjena metodologija nije primjerena kako bi obuhvatila rizike financiranja te institucije. POGLAVLJE 6. Dostupni stabilni izvori financiranja za pojednostavnjeni izračun omjera neto stabilnih izvora financiranja Odjeljak 1. Opće odredbe Članak 428.aj Pojednostavnjeni izračun iznosa dostupnih stabilnih izvora financiranja 1. Osim ako je u ovom poglavlju drukčije određeno, iznos dostupnih stabilnih izvora financiranja izračunava se množenjem računovodstvene vrijednosti raznih kategorija ili vrsta obveza i regulatornog kapitala faktorima dostupnih stabilnih izvora financiranja koji se primjenjuju u skladu s odjeljkom 2. Ukupan iznos dostupnih stabilnih izvora financiranja jednak je zbroju ponderiranih iznosa obveza i regulatornog kapitala. 2. Obveznice i druge dužničke vrijednosne papire koje izdaje institucija te koji se prodaju isključivo na tržištu za stanovništvo i drže na računu za stanovništvo može se tretirati kao da pripadaju odgovarajućoj kategoriji depozita stanovništva. Uspostavljaju se ograničenja kako te instrumente ne bi mogle kupovati i držati stranke koje nisu kategorija stanovništva. Članak 428.ak Preostali rok do dospijeća obveze ili regulatornog kapitala 1. Osim ako je u ovom poglavlju drukčije određeno, institucije uzimaju u obzir preostali ugovoreni rok do dospijeća svojih obveza i regulatornog kapitala kako bi utvrdile faktore dostupnih stabilnih izvora financiranja koji se primjenjuju u skladu s odjeljkom 2. 2. Institucije za određivanje preostalog roka do dospijeća obveze ili regulatornog kapitala uzimaju u obzir postojeće opcije. One to čine pod pretpostavkom da će druga ugovorna strana na najraniji mogući datum iskoristiti opcije kupnje. Za opcije koje se izvršavaju na osnovi diskrecijskog prava institucije, institucija i nadležna tijela uzimaju u obzir čimbenike za zaštitu ugleda kojima se može ograničavati sposobnost institucije da ne izvrši opciju, a posebno tržišna očekivanja da institucije otkupljuju određene obveze prije njihova roka dospijeća. 3. Institucije tretiraju depozite s fiksnim otkaznim rokom u skladu s njihovim otkaznim rokom, a oročene depozite u skladu s njihovim preostalim rokom do dospijeća. Odstupajući od stavka 2. ovog članka, institucije ne uzimaju u obzir opcije za prijevremena povlačenja kod kojih deponent mora platiti značajnu kaznu za prijevremena povlačenja koja se dogode za manje od jedne godine, takvu kaznu kako je utvrđeno u delegiranom aktu iz članka 460. stavka 1., radi određivanja preostalog roka do dospijeća oročenih depozita stanovništva. 4. Radi utvrđivanja faktora dostupnih stabilnih izvora financiranja koji se primjenjuju u skladu s odjeljkom 2. u slučaju obveza s preostalim ugovorenim rokom do dospijeća od jedne godine ili dulje, svaki dio koji dospijeva u roku kraćem od šest mjeseci i svaki dio koji dospijeva u roku od šest mjeseci do jedne godine tretira se kao da ima preostali rok do dospijeća kraći od šest mjeseci odnosno od šest mjeseci do jedne godine. Odjeljak 2. Faktori dostupnih stabilnih izvora financiranja Članak 428.al Faktor dostupnih stabilnih izvora financiranja od 0 % 1. Osim ako je u ovom odjeljku drukčije određeno, na sve obveze bez utvrđenog roka dospijeća, uključujući kratke pozicije i pozicije s otvorenim dospijećem, primjenjuje se faktor dostupnih stabilnih izvora financiranja od 0 %, uz sljedeće iznimke:
2. Na odgođene porezne obveze i manjinske udjele iz stavka 1. primjenjuje se jedan od sljedećih faktora:
3. Na sljedeće obveze primjenjuje se faktor dostupnih stabilnih izvora financiranja od 0 %:
4. Institucije primjenjuju faktor dostupnih stabilnih izvora financiranja od 0 % na apsolutnu vrijednost razlike, ako je negativna, između zbroja fer vrijednosti svih skupova za netiranje s pozitivnom fer vrijednošću i zbroja fer vrijednosti svih skupova za netiranje s negativnom fer vrijednošću izračunanom u skladu s člankom 428.d. Na izračun iz prvog podstavka primjenjuju se sljedeća pravila:
Članak 428.am Faktor dostupnih stabilnih izvora financiranja od 50 % Na sljedeće obveze primjenjuje se faktor dostupnih stabilnih izvora financiranja od 50 %:
Članak 428.an Faktor dostupnih stabilnih izvora financiranja od 90 % Na depozite stanovništva po viđenju, depozite stanovništva s fiksnim otkaznim rokom kraćim od jedne godine i oročene depozite stanovništva čiji je preostali rok do dospijeća kraći od jedne godine koji ispunjavaju relevantne kriterije za druge depozite stanovništva navedene u delegiranom aktu iz članka 460. stavka 1. primjenjuje se faktor dostupnih stabilnih izvora financiranja od 90 %. Članak 428.ao Faktor dostupnih stabilnih izvora financiranja od 95 % Na depozite stanovništva po viđenju, depozite stanovništva s fiksnim otkaznim rokom kraćim od jedne godine i oročene depozite stanovništva čiji je preostali rok do dospijeća kraći od jedne godine koji ispunjavaju relevantne kriterije za stabilne depozite stanovništva navedene u delegiranom aktu iz članka 460. stavka 1. primjenjuje se faktor dostupnih stabilnih izvora financiranja od 95 %. Članak 428.ap Faktor dostupnih stabilnih izvora financiranja od 100 % Na sljedeće obveze te stavke i instrumente kapitala primjenjuje se faktor dostupnih stabilnih izvora financiranja od 100 %:
POGLAVLJE 7. Zahtijevani stabilni izvori financiranja za pojednostavnjeni izračun omjera neto stabilnih izvora financiranja Odjeljak 1. Opće odredbe Članak 428.aq Pojednostavnjeni izračun iznosa zahtijevanih stabilnih izvora financiranja 1. Osim ako je u ovom poglavlju drukčije određeno, za male i jednostavne institucije iznos zahtijevanih stabilnih izvora financiranja izračunava se množenjem računovodstvene vrijednosti raznih kategorija ili vrsta imovine i izvanbilančnih stavki faktorima zahtijevanih stabilnih izvora financiranja koji se primjenjuju u skladu s odjeljkom 2. Ukupan iznos zahtijevanih stabilnih izvora financiranja jednak je zbroju ponderiranih iznosa imovine i izvanbilančnih stavki. 2. Imovina koju su institucije pozajmile, uključujući transakcije financiranja vrijednosnih papira, koja je navedena u njihovoj bilanci i nad kojom nemaju pravo vlasništva isključuje se iz izračuna iznosa zahtijevanih stabilnih izvora financiranja. Na imovinu koju su institucije pozajmile, uključujući transakcije financiranja vrijednosnih papira, koja nije navedena u njihovoj bilanci, ali nad kojom imaju pravo vlasništva, primjenjuju se faktori zahtijevanih stabilnih izvora financiranja iz odjeljka 2. 3. Imovina koju institucije daju u zajam, uključujući transakcije financiranja vrijednosnih papira, nad kojom one zadržavaju pravo vlasništva, čak i ako ona nije navedena u njihovoj bilanci, smatra se za potrebe ovog poglavlja opterećenom imovinom te se na nju primjenjuju faktori zahtijevanih stabilnih izvora financiranja koji se primjenjuju u skladu s odjeljkom 2. U suprotnom se ta imovina isključuje iz izračuna iznosa zahtijevanih stabilnih izvora financiranja. 4. Imovini koja je opterećena na preostali rok do dospijeća od šest mjeseci ili dulje dodjeljuje se ili faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja koji bi se u skladu s odjeljkom 2. primjenjivao na tu imovinu da je neopterećena ili faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja koji se inače primjenjuje na tu opterećenu imovinu, ovisno o tome koji je faktor veći. Isto se primjenjuje ako je preostali rok do dospijeća opterećene imovine kraći od preostalog roka do dospijeća transakcije koja je izvor opterećenja. Na imovinu za koju je preostali rok opterećenosti kraći od šest mjeseci primjenjuje se faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja koji bi skladu s odjeljkom 2. trebalo primijeniti na istu imovinu da je neopterećena. 5. Ako institucija ponovno upotrebljava ili ponovno založi imovinu koju je pozajmila, uključujući transakcije financiranja vrijednosnih papira, i koja je iskazana izvanbilančno, transakciju na temelju koje je ta imovina pozajmljena tretira se kao opterećenu ako ta transakcija ne može dospjeti, a da institucija ne vrati imovinu koju je pozajmila. 6. Sljedeća se imovina smatra neopterećenom:
Za potrebe prvog podstavka točke (a) ovog stavka institucije pretpostavljaju da je imovina u skupu opterećena rastućim redoslijedom likvidnosti na temelju klasifikacije likvidnosti navedene u delegiranom aktu iz članka 460. stavka 1., počevši s imovinom koja nije prihvatljiva za zaštitni sloj likvidnosti. 7. U slučaju nestandardnih, privremenih operacija koje provodi Europska središnja banka ili središnja banka države članice ili središnja banka treće zemlje kako bi ostvarila svoj mandat u razdoblju financijskog stresa na razini tržišta ili iznimnih makroekonomskih okolnosti, sljedećoj imovini može biti dodijeljen smanjeni faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja:
Nadležna tijela utvrđuju, uz suglasnost središnje banke koja je druga ugovorna strana u transakciji, faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja koji se primjenjuje na imovinu iz prvog podstavka točaka (a) i (b). Za opterećenu imovinu iz prvog podstavka točke (a) faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja koji se na nju treba primjenjivati ne smije biti manji od faktora zahtijevanih stabilnih izvora financiranja koji bi se u skladu s odjeljkom 2. primjenjivao na tu imovinu da je neopterećena. Prilikom primjene smanjenog faktora zahtijevanih stabilnih izvora financiranja u skladu s drugim podstavkom, nadležna tijela pomno prate učinak toga smanjenog faktora na pozicije stabilnih izvora financiranja institucija i prema potrebi poduzimaju odgovarajuće nadzorne mjere. 8. Institucije isključuju imovinu koja je povezana s kolateralom priznatim kao varijacijski iznos nadoknade koji je dan u skladu s člankom 428.k stavkom 4. točkom (b) i člankom 428.ah stavkom 2. ili kao dani inicijalni iznos nadoknade ili kao uplata u jamstveni fond središnje druge ugovorne strane u skladu s člankom 428.ag točkama (a) i (b) iz drugih dijelova izračuna iznosa zahtijevanih stabilnih izvora financiranja u skladu s ovim poglavljem kako bi se izbjeglo dvostruko obračunavanje. 9. Institucije u izračun iznosa zahtijevanih stabilnih izvora financiranja uključuju financijske instrumente, strane valute i robu za koje je izvršen nalog za kupnju. Iz izračuna iznosa zahtijevanih stabilnih izvora financiranja isključuju financijske instrumente, strane valute i robu za koje je izvršen nalog za prodaju, pod uvjetom da se te transakcije u bilanci institucija ne iskazuju kao transakcije izvedenicama ili transakcije osiguranog financiranja i da će se te transakcije nakon namire iskazati u bilanci institucija. 10. Nadležna tijela mogu odrediti koji će se faktori zahtijevanih stabilnih izvora financiranja primjenjivati na izvanbilančne izloženosti koje se ne navode u ovom poglavlju, kako bi se osiguralo da institucije imaju odgovarajući iznos dostupnih stabilnih izvora financiranja za dio tih izloženosti za koje se očekuje da će biti zahtijevani izvori financiranja tijekom jednogodišnjeg razdoblja omjera neto stabilnih izvora financiranja. Kako bi odredila te faktore, nadležna tijela posebno uzimaju u obzir značajnu štetu za ugled institucije do koje bi moglo doći ako se ne osiguraju ti izvori financiranja. Nadležna tijela najmanje jedanput godišnje izvješćuju EBA-u o vrstama izvanbilančnih izloženosti za koje su odredile faktore zahtijevanih stabilnih izvora financiranja. U to izvješće uključuju objašnjenje metodologije primijenjene za određivanje tih faktora. Članak 428.ar Preostali rok do dospijeća imovine 1. Osim ako je u ovom poglavlju drukčije određeno, institucije uzimaju u obzir preostali ugovoreni rok do dospijeća svoje imovine i izvanbilančne transakcije pri utvrđivanju faktora zahtijevanih stabilnih izvora financiranja koji se primjenjuju na njihovu imovinu i izvanbilančne stavke u skladu s odjeljkom 2. 2. Institucije imovinu koja je odvojena u skladu s člankom 11. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 648/2012 tretiraju u skladu s odnosnom izloženošću te imovine. Međutim, institucije na tu imovinu primjenjuju veći faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja, ovisno o ročnosti opterećenja koji utvrđuju nadležna tijela, koja razmatraju može li institucija slobodno raspolagati takvom imovinom ili je razmjenjivati te razmatraju ročnost obveza prema klijentima institucija na koje se odnosi taj zahtjev za odvajanjem. 3. Pri izračunu preostalog roka do dospijeća imovine, institucije uzimaju u obzir opcije temeljene na pretpostavci da će izdavatelj ili druga ugovorna strana izvršiti svaku opciju kojom može produljiti rok dospijeća imovine. Za opcije koje se izvršavaju na osnovi diskrecijskog prava institucije, institucija i nadležna tijela uzimaju u obzir čimbenike za zaštitu ugleda kojima se može ograničavati sposobnost institucije da ne izvrši opciju, a posebno tržišna očekivanja i očekivanja klijenata da institucija produlji rok dospijeća određene imovine u trenutku njezina dospijeća. 4. Radi utvrđenja faktora zahtijevanih stabilnih izvora financiranja koje treba primijeniti u skladu s odjeljkom 2., u slučaju amortizacije kredita s preostalim ugovorenim rokom do dospijeća od jedne godine ili dulje, za dijelove čiji je rok dospijeća kraći od šest mjeseci i od šest mjeseci do jedne godine smatra se da je preostali rok do dospijeća kraći od šest mjeseci odnosno od šest mjeseci do jedne godine. Odjeljak 2. Faktori zahtijevanih stabilnih izvora financiranja Članak 428.as Faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 0 % 1. Na sljedeću imovinu primjenjuje se faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 0 %:
2. Odstupajući od stavka 1. točke (b), nadležna tijela mogu odlučiti, uz suglasnost relevantne središnje banke, na obvezne rezerve primijeniti veći faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja, posebno uzimajući u obzir u kojoj mjeri postoji zahtjev za rezervama tijekom jednogodišnjeg razdoblja te stoga i potreba za povezanim stabilnim izvorima financiranja. Za društva kćeri sa sjedištem u trećoj zemlji u kojoj se na obvezne rezerve središnje banke primjenjuje veći faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja u skladu sa zahtjevom za neto stabilne izvore financiranja propisanim nacionalnim pravom te treće zemlje, taj se veći faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja uzima u obzir za potrebe konsolidacije. Članak 428.at Faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 5 % 1. Na neiskorišteni dio obvezujućih kreditnih i likvidnosnih linija navedenih u delegiranom aktu iz članka 460. stavka 1. primjenjuje se faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 5 %. 2. Za sve skupove za netiranje ugovora o izvedenicama institucije primjenjuju faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 5 % na apsolutnu fer vrijednost tih skupova za netiranje ugovora o izvedenicama, bez umanjenja za bilo koji dani kolateral, kada ti skupovi za netiranje imaju negativnu fer vrijednost. Za potrebe ovog stavka institucije određuju fer vrijednost bez umanjenja za bilo koji dani kolateral ili primljena i dana plaćanja povezana s promjenama tržišnog vrednovanja takvih ugovora. Članak 428.au Faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 10 % Na sljedeću imovinu i izvanbilančne stavke primjenjuje se faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 10 %:
Članak 428.av Faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 20 % Na neopterećenu imovinu prihvatljivu kao imovina 2.A stupnja u skladu s delegiranim aktom iz članka 460. stavka 1. i neopterećene dionice ili udjele u CIU-ovima u skladu s tim delegiranim aktom primjenjuje se faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 20 %, bez obzira na to ispunjavaju li operativne zahtjeve i zahtjeve o sastavu zaštitnog sloja likvidnosti, kako je utvrđeno u tom delegiranom aktu. Članak 428.aw Faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 50 % Na sljedeću imovinu primjenjuje se faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 50 %:
Članak 428.ax Faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 55 % Na imovinu koja je prihvatljiva kao imovina 2.B stupnja u skladu s delegiranim aktom iz članka 460. stavka 1. i dionice ili udjele u CIU-ovima u skladu s tim delegiranim aktom primjenjuje se faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 55 %, bez obzira na to ispunjavaju li operativne zahtjeve i zahtjeve o sastavu zaštitnog sloja likvidnosti, kako je utvrđeno u tom delegiranom aktu, pod uvjetom da su opterećeni kraće od jedne godine. Članak 428.ay Faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 85 % Na sljedeću imovinu i izvanbilančne stavke primjenjuje se faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 85 %:
Članak 428.az Faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 100 % 1. Na sljedeću imovinu primjenjuje se faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 100 %:
2. Institucije primjenjuju faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja od 100 % na razliku, ako je pozitivna, između zbroja fer vrijednosti svih skupova za netiranje s pozitivnom fer vrijednošću i zbroja fer vrijednosti svih skupova za netiranje s negativnom fer vrijednošću izračunanom u skladu s člankom 428.d. Na izračun iz prvog podstavka primjenjuju se sljedeća pravila:
|
117. |
dio sedmi zamjenjuje se sljedećim: „DIO SEDMI FINANCIJSKA POLUGA Članak 429. Izračun omjera financijske poluge 1. Institucije izračunavaju svoj omjer financijske poluge u skladu s metodologijom iz stavaka 2., 3. i 4. 2. Omjer financijske poluge izračunava se tako da se mjera kapitala institucije podijeli s mjerom ukupne izloženosti te institucije te se izražava kao postotak. Institucije izračunavaju omjer financijske poluge na referentni datum izvješćivanja. 3. Za potrebe stavka 2. mjera kapitala jest osnovni kapital. 4. Za potrebe stavka 2. mjera ukupne izloženosti zbroj je vrijednosti izloženosti:
Institucije tretiraju transakcije s dugim rokom namire u skladu s prvim podstavkom točkama od (a) do (d), ovisno o slučaju. Institucije mogu smanjiti vrijednosti izloženosti iz prvog podstavka točaka (a) i (d) za odgovarajući iznos općih ispravaka vrijednosti za kreditni rizik bilančnih odnosno izvanbilančnih stavki, pri čemu je najniža moguća vrijednost nula, ako je ispravcima vrijednosti za kreditni rizik smanjen osnovni kapital. 5. Odstupajući od stavka 4. točke (d), primjenjuju se sljedeće odredbe:
Tretman iz prvog podstavka točke (b) primjenjuje se i na instituciju koja djeluje kao klijent više razine koja jamči performansu klijentove izloženosti iz trgovanja. Za potrebe prvog podstavka točke (b) i drugog podstavka ovog stavka institucije mogu smatrati da je povezani subjekt klijent samo ako je taj subjekt izvan regulatornog opsega konsolidacije na razini na kojoj se primjenjuje zahtjev iz članka 92. stavka 3. točke (d). 6. Za potrebe stavka 4. točke (e) ovog članka i članka 429.g „redovna kupnja ili prodaja” znači kupnja ili prodaja vrijednosnih papira prema ugovorima čiji uvjeti zahtijevaju isporuku vrijednosnih papira u roku koji je općenito određen zakonom ili konvencijom na dotičnom tržištu. 7. Osim ako se u ovom dijelu izričito navodi drukčije, institucije izračunavaju mjeru ukupne izloženosti u skladu sa sljedećim načelima:
8. Odstupajući od stavka 7. točke (b), institucije mogu umanjiti vrijednost izloženosti kredita za pretfinanciranje ili međukredita pozitivnim saldom na štednom računu dužnika kojem je kredit odobren i uključiti samo preostali iznos u mjeru ukupne izloženosti, pod uvjetom da su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
„Kredit za pretfinanciranje” ili „međukredit” znači kredit koji se dužniku odobrava na ograničeno razdoblje kako bi se premostili dužnikovi manjkovi u financiranju dok se ne odobri konačni kredit u skladu s kriterijima utvrđenima u sektorskim propisima kojima su uređene takve transakcije. Članak 429.a Izloženosti isključene iz mjere ukupne izloženosti 1. Odstupajući od članka 429. stavka 4., institucija može bilo koju od sljedećih izloženosti isključiti iz svoje mjere ukupne izloženosti:
Za potrebe prvog podstavka točke (m) institucije u mjeru ukupne izloženosti uključuju sve zadržane izloženosti. 2. Za potrebe stavka 1. točaka (d) i (e) „javna razvojna kreditna institucija” znači kreditna institucija koja ispunjava sve sljedeće uvjete:
Za potrebe prvog podstavka točke (b) ciljevi javne politike mogu uključivati pružanje financijskih sredstava za promotivne ili razvojne potrebe određenim gospodarskim sektorima ili geografskim područjima relevantne države članice. Za potrebe prvog podstavka točaka (d) i (e), i ne dovodeći u pitanje pravila Unije o državnim potporama i obveze država članica na temelju njega, nadležna tijela mogu, na zahtjev institucije, organizacijski, strukturno i financijski neovisnu i autonomnu jedinicu te institucije tretirati kao javnu razvojnu kreditnu instituciju, pod uvjetom da ta jedinica ispunjava sve uvjete iz prvog podstavka i da takav tretman ne utječe na učinkovitost nadzora te institucije. Nadležna tijela bez odgode obavješćuju Komisiju i EBA-u o svakoj odluci da, za potrebe ovog podstavka, tretiraju jedinicu institucije kao javnu razvojnu kreditnu instituciju. Nadležno tijelo jedanput godišnje preispituje tu odluku. 3. Za potrebe stavka 1. točaka (d) i (e) i stavka 2. točke (d) „promotivni kredit” znači kredit koji dodjeljuju javna razvojna kreditna institucija ili subjekt koji je uspostavila središnja država, jedinica područne (regionalne) ili lokalne samouprave države članice, izravno ili putem kreditne institucije posrednika pod nekonkurentnim i neprofitnim uvjetima s ciljem promoviranja ciljeva javne politike središnje države, jedinice područne (regionalne) ili lokalne samouprave u državi članici. 4. Institucije ne isključuju izloženosti iz trgovanja iz stavka 1. točaka (g) i (h) ovog članka ako uvjet iz članka 429. stavka 5. trećeg podstavka nije ispunjen. 5. Institucije mogu isključiti izloženosti navedene u stavku 1. točki (n) ako su ispunjena oba sljedeća uvjeta:
6. Izloženosti koje se isključuju u skladu sa stavkom 1. točkom (n) ispunjavaju oba sljedeća uvjeta:
7. Odstupajući od članka 92. stavka 1. točke (d), ako isključi izloženosti iz stavka 1. točke (n) ovog članka, institucija u svakom trenutku ispunjava sljedeći zahtjev za prilagođeni omjer financijske poluge tijekom trajanja isključenja:
pri čemu je:
Članak 429.b Izračun vrijednosti izloženosti imovine 1. Institucije izračunavaju vrijednost izloženosti imovine, isključujući ugovore o izvedenicama navedene u Prilogu II., kreditne izvedenice i pozicije navedene u članku 429.e u skladu sa sljedećim načelima:
2. Aranžmanom objedinjenog vođenja računa koji nudi institucija ne povređuje se uvjet iz članka 429. stavka 7. točke (b) samo ako taj aranžman ispunjava oba sljedeća uvjeta:
Za potrebe ovog stavka i stavka 3. aranžman objedinjenog vođenja računa znači aranžman u kojem su spojena potražna i dugovna salda nekoliko pojedinačnih računa za potrebe upravljanja gotovinom ili likvidnošću. 3. Odstupajući od stavka 2. ovog članka, aranžman objedinjenog vođenja računa koji ne ispunjava uvjet iz točke (b) tog stavka, ali ispunjava uvjet iz točke (a) tog stavka, ne povređuje uvjet iz članka 429. stavka 7. točke (b), pod uvjetom da taj aranžman ispunjava sve sljedeće uvjete:
4. Odstupajući od stavka 1. točke (b), institucije mogu izračunati vrijednost izloženosti gotovinskih potraživanja i gotovinskih obveza u okviru transakcija financiranja vrijednosnih papira s istom drugom ugovornom stranom na neto osnovi samo ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
5. Za potrebe stavka 4. točke (c) institucije mogu smatrati da mehanizam namire rezultira funkcionalnim ekvivalentom neto namire samo ako je, na datum namire, neto rezultat novčanih tokova transakcija uključenih u taj mehanizam jednak jedinstvenom neto iznosu koji bi proizišao iz neto namire te su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
Uvjet iz prvog podstavka točke (c) ispunjen je samo ako se neizvršenjem bilo koje transakcije financiranja vrijednosnih papira u okviru mehanizma namire može odgoditi namira samo pripadajuće novčane strane transakcije ili može stvoriti obveza u okviru mehanizma namire, na temelju povezane kreditne linije. U slučaju izostanka namire transakcije u vrijednosnim papirima u transakciji financiranja vrijednosnih papira u okviru mehanizma namire na kraju razdoblja za namiru u okviru mehanizma namire, institucije izdvajaju tu transakciju i njezinu pripadajuću novčanu stranu iz skupa za netiranje i s njima postupaju na bruto osnovi. Članak 429.c Izračun vrijednosti izloženosti izvedenica 1. Institucije izračunavaju vrijednost izloženosti za ugovore o izvedenicama iz Priloga II. i za kreditne izvedenice, uključujući one izvanbilančne, u skladu s metodom iz dijela trećeg glave II. poglavlja 6. odjeljka 3. Pri izračunu vrijednosti izloženosti institucije mogu uzeti u obzir učinke ugovora o obnovi i drugih sporazuma o netiranju u skladu s člankom 295. Institucije ne uzimaju u obzir netiranje između različitih kategorija proizvoda, ali im je dopušteno netiranje unutar kategorije proizvoda iz članka 272. točke 25. podtočke (c) i kreditnih izvedenica ako su one predmet sporazuma o netiranju između različitih kategorija proizvoda iz članka 295. točke (c). Institucije u mjeru ukupne izloženosti uključuju prodane opcije čak i ako njihova vrijednost izloženosti može iznositi nula u skladu s tretmanom iz članka 274. stavka 5. 2. Ako se pružanjem kolaterala u vezi s ugovorima o izvedenicama smanjuje iznos imovine na temelju primjenljivog računovodstvenog okvira, institucije to smanjenje poništavaju. 3. Za potrebe stavka 1. ovog članka institucije koje izračunavaju troškove zamjene ugovora o izvedenicama u skladu s člankom 275. mogu priznati samo kolateral primljen u gotovini od svojih drugih ugovornih strana kao varijacijski iznos nadoknade iz članka 275. ako varijacijski iznos nadoknade nije već priznat kao smanjenje vrijednosti izloženosti na temelju primjenjivog računovodstvenog okvira te ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
Ako institucija daje gotovinski kolateral drugoj ugovornoj strani i taj kolateral ispunjava uvjete iz prvog podstavka točaka od (a) do (e), institucija smatra taj kolateral varijacijskim iznosom nadoknade danim drugoj ugovornoj strani i uključuje ga u izračun troškova zamjene. Za potrebe prvog podstavka točke (b) smatra se da institucija ispunjava uvjet iz te točke ako se varijacijski iznos nadoknade razmjenjuje u jutro dana trgovanja koji slijedi nakon dana trgovanja na koji je utvrđen ugovor o izvedenicama, pod uvjetom da se ta razmjena temelji na vrijednosti ugovora na kraju dana trgovanja na koji je ugovor utvrđen. Za potrebe prvog podstavka točke (d), ako dođe do spora u pogledu iznosa nadoknade, institucije mogu priznati iznos nespornog kolaterala koji je razmijenjen. 4. Za potrebe stavka 1. ovog članka institucije ne uključuju kolateral primljen u izračunu NICA-e kako je definiran u članku 272. točki 12.a osim u slučaju ugovora o izvedenicama s klijentima prema kojima kvalificirana središnja druga ugovorna strana poravnava te ugovore. 5. Za potrebe stavka 1. ovog članka institucije određuju vrijednost multiplikatora upotrijebljenog u izračunu potencijalne buduće izloženosti u skladu s člankom 278. stavkom 1. na jedan, osim u slučaju ugovora o izvedenicama s klijentima prema kojima kvalificirana središnja druga ugovorna strana poravnava te ugovore. 6. Odstupajući od stavka 1. ovog članka, institucije mogu upotrebljavati metodu iz dijela trećeg glave II. poglavlja 6. odjeljka 4. ili 5. za određivanje vrijednosti izloženosti ugovora o izvedenicama iz točaka 1. i 2. Priloga II., ali samo ako se tom istom metodom koriste za određivanje vrijednosti izloženosti tih ugovora za potrebe ispunjavanja kapitalnih zahtjeva iz članka 92. Ako institucije primjenjuju jednu od metoda iz prvog podstavka, one ne smanjuju mjeru ukupne izloženosti za iznos nadoknade koju su primile. Članak 429.d Dodatne odredbe o izračunu vrijednosti izloženosti prodanih kreditnih izvedenica 1. Za potrebe ovog članka „prodana kreditna izvedenica” znači financijski instrument kojim institucija efektivno pruža kreditnu zaštitu uključujući ugovore o razmjeni na osnovi nastanka statusa neispunjavanja obveza, ugovore o razmjeni ukupnog prinosa i opcije ako institucija ima obvezu pružati kreditnu zaštitu pod uvjetima navedenima u ugovoru o opcijama. 2. Uz izračun utvrđen u članku 429.c, institucije u izračun vrijednosti izloženosti prodanih kreditnih izvedenica uključuju efektivne zamišljene iznose na koje se odnose prodane kreditne izvedenice umanjene za negativne promjene fer vrijednosti koje su uključene u osnovni kapital u vezi s tim prodanim kreditnim izvedenicama. Institucije izračunavaju efektivni zamišljeni iznos prodanih kreditnih izvedenica prilagođavanjem zamišljenog iznosa tih izvedenica kako bi odražavao stvarnu izloženost ugovora u kojima je primijenjena financijska poluga ili koji su na drugi način poboljšani strukturom transakcije. 3. Institucije mogu u potpunosti ili djelomično umanjiti vrijednost izloženosti koja se izračunava u skladu sa stavkom 2. za efektivni zamišljeni iznos kupljenih kreditnih izvedenica, pod uvjetom da su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
Za potrebe izračuna potencijalne buduće izloženosti u skladu s člankom 429.c stavkom 1. institucije mogu iz skupa za netiranje isključiti dio prodane kreditne izvedenice za koji nije izvršen prijeboj u skladu s prvim podstavkom ovog stavka i za koji je efektivni zamišljeni iznos uključen u mjeru ukupne izloženosti. 4. Za potrebe stavka 3. točke (b) „značajni uvjet” znači bilo koja karakteristika kreditne izvedenice koja je relevantna za njezino vrednovanje, uključujući razinu podređenosti, opcionalnost, kreditne događaje, odnosni referentni subjekt ili skup subjekata i odnosnu referentnu obvezu ili skup obveza, uz iznimku zamišljenog iznosa i preostalog roka do dospijeća kreditne izvedenice. Dva referentna imena ista su samo ako se odnose na isti pravni subjekt. 5. Odstupajući od stavka 3. točke (b), institucije mogu upotrebljavati kupljene kreditne izvedenice po skupu referentnih imena radi prijeboja prodanih kreditnih izvedenica po pojedinačnim referentnim imenima u tom skupu ako su skup referentnih subjekata i razina podređenosti u objema transakcijama iste. 6. Institucije ne umanjuju efektivni zamišljeni iznos prodane kreditne izvedenice ako kreditnu zaštitu kupuju na temelju ugovora o razmjeni ukupnog prinosa i primljena neto plaćanja evidentiraju kao neto prihod, ali ne evidentiraju nasuprotno smanjenje vrijednosti prodane kreditne izvedenice u osnovnom kapitalu. 7. U slučaju kupljenih kreditnih izvedenica u skupu referentnih obveza, institucija može umanjiti efektivni zamišljeni iznos prodanih kreditnih izvedenica po pojedinačnim referentnim obvezama za efektivni zamišljeni iznos kupljenih kreditnih izvedenica u skladu sa stavkom 3. samo ako je kupljena zaštita ekonomski jednakovrijedna kupnji zaštite zasebno po svakoj pojedinačnoj obvezi u skupu. Članak 429.e Uvećanje za kreditni rizik druge ugovorne strane u transakcijama financiranja vrijednosnih papira 1. Uz izračun vrijednosti izloženosti transakcija financiranja vrijednosnih papira, uključujući one izvanbilančne u skladu s člankom 429.b stavkom 1., institucije u mjeru ukupne izloženosti uključuju uvećanje za kreditni rizik druge ugovorne strane izračunan u skladu sa stavkom 2. ili 3. ovog članka, ovisno o slučaju. 2. Institucije izračunavaju uvećanje za transakcije s drugom ugovornom stranom koje nisu predmet standardiziranog sporazuma o netiranju koji ispunjava uvjete iz članka 206. za svaku transakciju zasebno u skladu sa sljedećom formulom:
pri čemu je:
iznosi nula ako se Ei odnosi na gotovinu pozajmljenu drugoj ugovornoj strani, a povezano gotovinsko potraživanje ne ispunjava uvjete za netiranje utvrđene člankom 429.b stavkom 4. 3. Institucije izračunavaju uvećanje za transakcije s drugom ugovornom stranom koje su predmet standardiziranog sporazuma o netiranju koji ispunjava uvjete iz članka 206. za svaki sporazum zasebno u skladu sa sljedećom formulom:
pri čemu je:
4. Za potrebe stavaka 2. i 3. pojam druga ugovorna strana uključuje i agenta treće strane koji prima kolateral u obliku depozita te upravlja kolateralom u slučaju transakcija s trećom stranom. 5. Odstupajući od stavka 1. ovog članka, institucije mogu metodu iz članka 222. primjenjivati za određivanje uvećanja za transakcije financiranja vrijednosnih papira uključujući one izvanbilančne, podložno donjoj granici od 20 % na primjenjivi ponder rizika. Institucije mogu tu metodu primjenjivati samo ako je primjenjuju i za izračun vrijednosti izloženosti tih transakcija za potrebe ispunjavanja kapitalnih zahtjeva iz članka 92. stavka 1. točaka (a), (b) i (c). 6. Ako se repo transakcija obračunava kao prodaja u skladu s primjenjivim računovodstvenim okvirom, institucija poništava sve računovodstvene unose povezane s prodajom. 7. Ako institucija djeluje kao posrednik između dviju strana u transakciji financiranja vrijednosnih papira, uključujući izvanbilančne transakcije, na izračun mjere ukupne izloženosti institucije primjenjuju se sljedeće odredbe:
Članak 429.f Izračun vrijednosti izloženosti izvanbilančnih stavki 1. Institucije izračunavaju, u skladu s člankom 111. stavkom 1., vrijednost izloženosti izvanbilančnih stavki, isključujući ugovore o izvedenicama navedene u Prilogu II., kreditne izvedenice, transakcije financiranja vrijednosnih papira i pozicije navedene u članku 429.d. Ako se obveza odnosi na produljenje druge obveze, primjenjuje se članak 166. stavak 9. 2. Odstupajući od stavka 1., institucija može umanjiti ekvivalentni iznos kreditne izloženosti izvanbilančne stavke za odgovarajući iznos specifičnih ispravaka vrijednosti za kreditni rizik. Izračun podliježe donjem pragu koji iznosi nula. 3. Odstupajući od stavka 1. ovog članka, institucije primjenjuju konverzijski faktor od 10 % na izvabilančne stavke s niskim rizikom iz članka 111. stavka 1. točke (d). Članak 429.g Izračun vrijednosti izloženosti redovnih kupnji i prodaja koje čekaju namiru 1. Institucije gotovinu koja se odnosi na redovne prodaje i vrijednosne papire koji se odnose na redovne kupnje koji se iskazuju u bilanci do datuma namire tretiraju kao imovinu u skladu s člankom 429. stavkom 4. točkom (a). 2. Institucije koje, u skladu s primjenjivim računovodstvenim okvirom, na redovne kupnje i prodaje koje čekaju namiru primjenjuju računovodstveno priznavanje na datum trgovanja, poništavaju svaki prijeboj, dopušten tim okvirom, gotovinskih potraživanja za redovne prodaje koje čekaju namiru s gotovinskim obvezama za redovne kupnje koje čekaju namiru. Nakon što su poništile računovodstveni prijeboj, institucije mogu izvršiti prijeboj tih gotovinskih potraživanja s gotovinskim obvezama ako se povezane redovne prodaje i kupnje namiruju na temelju isporuke po plaćanju. 3. Institucije koje, u skladu s primjenjivim računovodstvenim okvirom, na redovne kupnje i prodaje koje čekaju namiru primjenjuju računovodstveno priznavanje na datum namire, u mjeru ukupne izloženosti uključuju cijelu nominalnu vrijednost obveza za plaćanje koje se odnose na redovne kupnje. Institucije mogu izvršiti prijeboj cijele nominalne vrijednosti obveza za plaćanje koje se odnose na redovne kupnje s cijelom nominalnom vrijednošću gotovinskih potraživanja koja se odnose na redovne prodaje koje čekaju namiru samo ako su ispunjena oba sljedeća uvjeta:
(*13) Direktiva 2008/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o ugovorima o potrošačkim kreditima i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 87/102/EEZ (SL L 133, 22.5.2008., str. 66.).”;" |
118. |
iza članka 429.g umeće se sljedeći dio: „DIO SEDMI A ZAHTJEVI ZA IZVJEŠĆIVANJE Članak 430. Izvješćivanje o bonitetnim zahtjevima i financijskim informacijama 1. Institucije svoja nadležna tijela izvješćuju o sljedećem:
Institucije izuzete u skladu s člankom 6. stavkom 5. ne podliježu zahtjevu za izvješćivanje o omjeru financijske poluge iz prvog podstavka točke (a) ovog stavka na pojedinačnoj osnovi. 2. Uz izvješćivanje o omjeru financijske poluge iz stavka 1. prvog podstavka točke (a) i kako bi se nadležnim tijelima omogućilo praćenje volatilnosti omjera financijske poluge, posebno oko referentnih datuma izvješćivanja, velike institucije svoja nadležna tijela izvješćuju o određenim komponentama omjera financijske poluge na temelju prosjekâ tijekom izvještajnog razdoblja i podacima upotrijebljenima za izračun tih prosjeka. 3. Osim izvješćivanja o bonitetnim zahtjevima iz stavka 1. ovog članka, institucije svoja nadležna tijela izvješćuju o financijskim informacijama ako su institucije jedno od sljedećeg:
4. Nadležna tijela mogu od kreditnih institucija koje svoj regulatorni kapital utvrđuju na konsolidiranoj osnovi u skladu s međunarodnim računovodstvenim standardima u skladu s člankom 24. stavkom 2. zatražiti da o financijskim informacijama izvješćuju u skladu s ovim člankom. 5. Izvješćivanjem o financijskim informacijama iz stavaka 3. i 4. obuhvaćene su samo informacije koje su potrebne da bi se dobio potpun pregled nad profilom rizičnosti institucije i pregled nad sistemskim rizicima koje institucija predstavlja za financijski sektor ili realno gospodarstvo u skladu s Uredbom (EU) br. 1093/2010. 6. Zahtjevi za izvješćivanje iz ovog članka primjenjuju se na institucije razmjerno njihovoj veličini i složenosti te prirodi i razini rizika njihova poslovanja, uzimajući u obzir izvješće iz stavka 8. 7. EBA sastavlja nacrt provedbenih tehničkih standarda kako bi odredila jedinstvene formate i obrasce za izvješćivanje, upute i metodologiju za upotrebu tih obrazaca, učestalost i datume izvješćivanja, definicije i informatička rješenja za izvješćivanje iz stavaka od 1. do 4. Bilo koji novi zahtjevi za izvješćivanje utvrđeni u tim provedbenim tehničkim standardima ne primjenjuju se najmanje šest mjeseci od datuma njihova stupanja na snagu. Za potrebe stavka 2. nacrtom provedbenih tehničkih standarda određuje se o kojim se komponentama omjera financijske poluge izvješćuje s pomoću vrijednosti na kraju dana ili na kraju mjeseca. U tu svrhu EBA uzima u obzir oboje od sljedećeg:
EBA podnosi Komisiji nacrt provedbenih tehničkih standarda iz ovog stavka do 28. lipnja 2021., osim u vezi sa sljedećim:
Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010. 8. EBA procjenjuje troškove i koristi zahtjeva za izvješćivanje utvrđenih u Provedbenoj uredbi Komisije (EU) br. 680/2014 (*14) u skladu s ovim stavkom i izvješćuje Komisiju o svojim nalazima do 28. lipnja 2020. Ta se procjena provodi posebno u odnosu na male i jednostavne institucije. Za te potrebe u izvješću se:
EBA tom izvješću prilaže nacrt provedbenih tehničkih standarda iz stavka 7. 9. Nadležna tijela savjetuju se s EBA-om o tome trebaju li institucije, osim onih iz stavaka 3. i 4., izvješćivati o financijskim informacijama na konsolidiranoj osnovi u skladu sa stavkom 3., pod uvjetom da su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se određuju formati i obrasci kojima se institucije iz prvog podstavka koriste u svrhe navedene u tom podstavku. Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda navedenih u drugom podstavku u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010. 10. Ako nadležno tijelo smatra da su informacije koje nisu obuhvaćene provedbenim tehničkim standardima iz stavka 7. potrebne u svrhe navedene u stavku 5., ono obavješćuje EBA-u i ESRB o dodatnim informacijama za koje smatra da ih je potrebno uključiti u provedbene tehničke standarde iz tog stavka. 11. Nadležna tijela mogu izuzeti od primjene zahtjev za podnošenje bilo kojih podataka utvrđenih u obrascima za izvješćivanje iz provedbenih tehničkih standarda navedenih u ovom članku ako su ti podaci podvostručeni. Za te potrebe podvostručeni podaci podrazumijeva sve podatke koji su već dostupni nadležnim tijelima na neki drugi način osim prikupljanja tih obrazaca za izvješćivanje, među ostalim ako se te podatke može prikupiti iz podataka koji su već dostupni nadležnim tijelima u različitim formatima ili razini detaljnosti; nadležno tijelo može odobriti izuzeća iz ovog stavka samo ako podaci koji su primljeni, objedinjeni ili agregirani takvim alternativnim metodama identični podacima o kojima bi inače trebalo izvijestiti u skladu s odgovarajućim provedbenim tehničkim standardima. Nadležna tijela, sanacijska tijela i imenovana tijela koriste se razmjenom podataka kad god je to moguće kako bi smanjila zahtjeve za izvješćivanje. Primjenjuju se odredbe o razmjeni informacija i čuvanju poslovne tajne kako su utvrđene u glavi VII. poglavlju I. odjeljku II. Direktive 2013/36/EU. Članak 430.a Specifične obveze izvješćivanja 1. Institucije izvješćuju svoja nadležna tijela na godišnjoj osnovi o sljedećim agregiranim podacima za svako nacionalno tržište nekretnina kojemu su izložene:
2. O podacima iz stavka 1. izvješćuje se nadležno tijelo matične države članice relevantne institucije. Ako institucija ima podružnicu u drugoj državi članici, o podacima koji se odnose na tu podružnicu također se izvješćuju nadležna tijela države članice domaćina. Zasebno se iskazuju podaci o svakom tržištu nekretnina u Uniji prema kojem je relevantna institucija izložena. 3. Nadležna tijela godišnje na agregiranoj osnovi objavljuju podatke navedene u stavku 1. točkama od (a) do (f) zajedno s dostupnim povijesnim podacima. Nadležno tijelo dužno je na zahtjev drugog nadležnog tijela iz neke od država članica ili na zahtjev EBA-e tom nadležnom tijelu ili EBA-i dostaviti detaljnije informacije o stanju na tržištu stambenih ili poslovnih nekretnina u toj državi članici. Članak 430.b Posebni zahtjevi za izvješćivanje za tržišni rizik 1. Od datuma početka primjene delegiranog akta iz članka 461.a institucije koje ne ispunjavaju uvjete iz članka 94. stavka 1. ni uvjete iz članka 325.a stavka 1., za sve svoje pozicije iz knjige trgovanja i iz knjige pozicija kojima se ne trguje podložne valutnom riziku ili robnom riziku, izvješćuju o rezultatima izračuna na temelju primjene alternativnoga standardiziranog pristupa iz dijela trećeg glave IV. poglavlja 1.a na istoj osnovi na kojoj takve institucije izvješćuju o obvezama iz članka 92. stavka 3. točke (b) podtočke i. i točke (c). 2. Institucije iz stavka 1. ovog članka zasebno izvješćuju o izračunima iz članka 325.c stavka 2. točaka (a), (b) i (c) za portfelj svih pozicija iz knjige trgovanja ili iz knjige pozicija kojima se ne trguje, a koje su podložne valutnom riziku i robnom riziku. 3. Osim zahtjeva iz stavka 1. ovog članka, od kraja trogodišnjeg razdoblja nakon datuma stupanja na snagu posljednjih regulatornih tehničkih standarda iz članka 325.bd stavka 7., članka 325.be stavka 3., članka 325.bf stavka 9., članka 325.bg stavka 4., za pozicije dodijeljene organizacijskim jedinicama za trgovanje za koje su institucijama nadležna tijela izdala odobrenje za primjenu alternativnog pristupa internih modela u skladu s člankom 325.az stavkom (2), institucije izvješćuju o rezultatima izračuna na temelju primjene tog pristupa iz dijela trećeg glave IV. poglavlja 1.b na istoj osnovi na kojoj takve institucije izvješćuju o obvezama iz članka 92. stavka 3. točke (b) podtočke i. i točke (c). 4. Za potrebe zahtjeva za izvješćivanje iz stavka 3. ovog članka institucije zasebno izvješćuju o izračunima iz članka 325.ba stavka 1. točke (a) podtočaka i. i ii., točke (b) podtočaka i. i ii. te za portfelj svih pozicija iz knjige trgovanja ili iz knjige pozicija kojima se ne trguje, a koje su podložne valutnom riziku i robnom riziku dodijeljenom organizacijskim jedinicama za trgovanje za koje je institucija dobila odobrenje nadležnih tijela za primjenu alternativnog pristupa internih modela u skladu s člankom 325.az stavkom (2). 5. Institucije mogu primjenjivati kombinaciju pristupa iz stavaka 1. i 3. unutar grupe pod uvjetom da izračun u skladu s pristupom iz stavka 1. ne premašuje 90 % ukupnog izračuna. U protivnom institucije primjenjuju pristup iz stavka 1. za sve svoje pozicije iz knjige trgovanja i iz knjige pozicija kojima se ne trguje, a koje su podložne valutnom riziku ili robnom riziku. 6. EBA izrađuje nacrt provedbenih tehničkih standarda kako bi odredila jedinstvene obrasce za izvješćivanje, upute i metodologiju za upotrebu tih obrazaca, učestalost i datume izvješćivanja, definicije i informatička rješenja za izvješćivanje iz ovog članka. Bilo koji novi zahtjevi za izvješćivanje utvrđeni u tim provedbenim tehničkim standardima ne primjenjuju se najmanje šest mjeseci od datuma njihova stupanja na snagu. EBA podnosi Komisiji taj nacrt provedbenih tehničkih standarda do 30. lipnja 2020. Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010. Članak 430.c Izvješće o izvedivosti o integriranom sustavu izvješćivanja 1. EBA priprema izvješće o izvedivosti u odnosu na izradu usklađenog i integriranog sustava za prikupljanje statističkih podataka, sanacijskih podataka i bonitetnih podataka te izvješćuje Komisiju o svojim nalazima do 28. lipnja 2020. 2. Pri sastavljanju izvješća o izvedivosti EBA uključuje nadležna tijela, kao i tijela koja su odgovorna za sustave osiguranja depozita, sanaciju, a posebno ESSB. U izvješću se uzima u obzir prethodni rad ESSB-a u vezi s integriranim skupovima podataka te se ono temelji na cjelokupnoj analizi troškova i koristi, uključujući u najmanjoj mjeri:
3. U roku od jedne godine nakon podnošenja izvješća iz ovog članka Komisija, prema potrebi i uzimajući u obzir izvješće EBA-e o izvedivosti, Europskom parlamentu i Vijeću podnosi zakonodavni prijedlog o uspostavi standardiziranog i integriranog sustava izvješćivanja za zahtjeve za izvješćivanje. (*14) Provedbena uredba Komisije (EU) br. 680/2014 оd 16. travnja 2014. o utvrđivanju provedbenih tehničkih standarda o nadzornom izvješćivanju institucija u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 191, 28.6.2014., str. 1.).”;" |
119. |
dio osmi zamjenjuje se sljedećim: „DIO OSMI OBJAVE INSTITUCIJA GLAVA I. OPĆA NAČELA Članak 431. Zahtjevi za objavu i politike objave 1. Institucije javno objavljuju informacije iz glava II. i III. u skladu s odredbama utvrđenima u ovoj glavi, uz primjenu iznimki iz članka 432. 2. Institucije koje su dobile odobrenje nadležnih tijela u skladu s dijelom trećim u vezi s instrumentima i metodologijama iz glave III. ovog dijela dužne su javno objaviti informacije navedene u tom odobrenju. 3. Upravljačko tijelo ili više rukovodstvo donosi formalne politike za ispunjenje zahtjeva za objavu utvrđenih u ovom dijelu te uspostavlja i održava interne procese, sustave i kontrole kojima se provjerava da su objave institucija primjerene i u skladu sa zahtjevima utvrđenima u ovom dijelu. Barem jedan član upravljačkog tijela ili višeg rukovodstva potvrđuje u pisanom obliku da je relevantna institucija objavila informacije propisane u ovom dijelu u skladu s formalnim politikama i internim procesima, sustavima i kontrolama. Pisana potvrda i ključni elementi formalnih politika koje institucije primjenjuju radi ispunjavanja zahtjeva za objavu uključuju se u objave institucija. Informacije koje treba objaviti u skladu s ovim dijelom podliježu razini interne verifikacije jednakoj onoj koja se primjenjuje na izvješće o upravljanju koje je dio financijskog izvještaja institucije. Institucije su ujedno dužne imati uspostavljene politike kojima se provjerava prikazuju li njihove objave sudionicima na tržištu njihov cjelovit profil rizičnosti. Ako smatraju da objave propisane u ovom dijelu sudionicima na tržištu ne prikazuju cjelovit profil rizičnosti, institucije javno objavljuju dodatne informacije uz informacije koje treba objaviti u skladu s ovim dijelom. Od institucija se, međutim, zahtijeva da objavljuju samo informacije koje su materijalno značajne, a koje nisu zaštićene ili povjerljive, kako se navodi u članku 432. 4. Uz sve kvantitativne objave prilaže se kvalitativan opis i sve druge dodatne informacije koje bi mogle biti potrebne korisnicima tih informacija kako bi razumjeli kvantitativne objave, posebno ističući svaku značajnu promjenu bilo koje objave u odnosu na informacije iz prethodnih objava. 5. Institucije na zahtjev objašnjavaju svoje odluke o dodjeli rejtinga MSP-ovima i drugim korporativnim podnositeljima zahtjeva za kredit, ako je potrebno i pisanim putem. Administrativni troškovi tog objašnjenja razmjerni su veličini kredita. Članak 432. Informacije koje nisu materijalno značajne, zaštićene ili povjerljive informacije 1. Uz iznimku objava iz članka 435. stavka 2. točke (c), članka 437. i članka 450., institucije mogu izostaviti objavu jedne ili više informacija iz glava II. i III. ako se informacije iz tih objava ne smatraju materijalno značajnima. Informacije se smatraju materijalno značajnima ako bi njihovo izostavljanje ili pogrešno navođenje moglo promijeniti ili utjecati na procjenu ili odluku korisnika tih informacija koji se na njih oslanja pri donošenju poslovnih odluka. U skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010 EBA izdaje smjernice o načinu na koji institucije trebaju primijeniti materijalnu značajnost u vezi sa zahtjevima za objavu iz glava II. i III. 2. Institucije mogu izostaviti jednu ili više informacija iz glava II. i III. ako te informacije uključuju informacije koje se smatraju zaštićenima ili povjerljivima u skladu s ovim stavkom, osim u slučaju objava iz članaka 437. i 450. Informacije se smatraju zaštićenima ako bi njihova javna objava ugrozila konkurentski položaj institucija. Zaštićene informacije mogu uključivati informacije o proizvodima ili sustavima čija bi objava konkurentima umanjila vrijednost s njima povezanih ulaganja institucija. Informacije se smatraju povjerljivima ako se institucije na temelju obveza prema klijentima ili na temelju drugih odnosa s drugim ugovornim stranama obvezuju na zaštitu povjerljivosti tih informacija. U skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010 EBA izdaje smjernice o načinu na koji institucije trebaju primjenjivati zaštićene i povjerljive informacije u odnosu na zahtjeve za objavu iz glava II. i III. 3. U iznimnim slučajevima iz stavka 2. dotična institucija u svojim objavama navodi da se određene informacije ne objavljuju i razlog njihova neobjavljivanja te objavljuje općenitije informacije o predmetu zahtjeva za objavu, osim ako je taj predmet zahtjeva zaštićen ili povjerljiv. Članak 433. Učestalost i opseg objava Institucije objavljuju informacije propisane u glavama II. i III. na način koji je utvrđen u člancima 433.a, 433.b i 433.c. Godišnje objave provode se na isti datum na koji institucije objavljuju svoje financijske izvještaje ili što je prije moguće nakon toga. Polugodišnje i tromjesečne informacije objavljuju se na isti datum na koji institucije objavljuju svoje financijske izvještaje za odgovarajuće razdoblje, ako je primjenjivo, ili što je prije moguće nakon toga. Svaka odgoda objave informacija propisanih u ovom dijelu u odnosu na datum objave relevantnih financijskih izvještaja mora biti razumna i u svakom slučaju njome se ne smiju prekršiti rokovi koje su utvrdila nadležna tijela u skladu s člankom 106. Direktive 2013/36/EU. Članak 433.a Objave velikih institucija 1. Velike institucije objavljuju dolje navedene informacije uz sljedeću učestalost:
2. Odstupajući od stavka 1., velike institucije osim GSV institucija koje nisu uvrštene na burzi objavljuju dolje navedene informacije uz sljedeću učestalost:
3. Velike institucije na koje se primjenjuje članak 92.a ili 92.b objavljuju informacije propisane člankom 437.a na polugodišnjoj osnovi, osim ključnih pokazatelja iz članka 447. točke (h), koji se trebaju objavljivati na tromjesečnoj osnovi. Članak 433.b Objave malih i jednostavnih institucija 1. Male i jednostavne institucije objavljuju dolje navedene informacije uz sljedeću učestalost:
2. Odstupajući od stavka 1. ovog članka, male i jednostavne institucije koje nisu uvrštene na burzi objavljuju ključne pokazatelje iz članka 447. na godišnjoj osnovi. Članak 433.c Objave drugih institucija 1. Institucije na koje se ne primjenjuju članci 433.a ili 433.b objavljuju dolje navedene informacije uz sljedeću učestalost:
2. Odstupajući od stavka 1. ovog članka, druge institucije koje nisu uvrštene na burzi objavljuju sljedeće informacije na godišnjoj osnovi:
Članak 434. Način objave 1. Institucije sve informacije propisane u glavama II. i III. objavljuju u elektroničkom formatu i na jedinstvenom mediju ili lokaciji. Jedinstveni medij ili lokacija znači zaseban dokument kojim se korisnicima informacija osigurava jednostavno dostupan izvor informacija o bonitetu ili poseban odjeljak koji je dio financijskih izvještaja ili financijskih izvješća institucija ili koji je njima priložen te koji sadržava potrebne objavljene informacije i koje ti korisnici mogu jednostavno utvrditi. 2. Institucije na svojim internetskim stranicama, ili na nekoj drugoj odgovarajućoj lokaciji ako ne postoje internetske stranice, stavljaju na raspolaganje arhivu informacija koje moraju objaviti u skladu s ovim dijelom. Ta je arhiva dostupna u razdoblju koje ne smije biti kraće od razdoblja pohrane informacija sadržanih u financijskim izvještajima institucija koje je utvrđeno nacionalnim propisima. Članak 434.a Jedinstveni formati za objavu EBA sastavlja nacrt provedbenih tehničkih standarda kojima se određuju jedinstveni formati za objavu i povezane upute u skladu s kojima se objavljuju informacije propisane u glavama II. i III. Tim se jedinstvenim formatima za objavu pružaju dovoljno sveobuhvatne i usporedive informacije korisnicima tih informacija kako bi mogli procijeniti profil rizičnosti institucija i mjeru u kojoj ispunjavaju zahtjeve utvrđene u dijelovima od prvog do sedmog. Radi lakše usporedivosti informacija nastoji se da formati za objavu iz provedbenih tehničkih standarda budu usklađeni s međunarodnim standardima za objave. Jedinstveni formati za objavu su, prema potrebi, u tabličnom obliku. EBA podnosi Komisiji taj nacrt provedbenih tehničkih standarda do 28. lipnja 2020. Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje tih provedbenih tehničkih standarda u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010. GLAVA II. TEHNIČKI KRITERIJI TRANSPARENTNOSTI I OBJAVE Članak 435. Objava ciljeva i politika upravljanja rizikom 1. Institucije objavljuju svoje ciljeve i politike upravljanja rizikom za svaku pojedinu kategoriju rizika, uključujući rizike iz ove glave. Te objave uključuju:
2. Institucije objavljuju sljedeće informacije o mehanizmima upravljanja:
Članak 436. Objava opsega primjene Institucije objavljuju sljedeće informacije u vezi s opsegom primjene ove Uredbe:
Članak 437. Objava regulatornog kapitala Institucije objavljuju sljedeće informacije u vezi sa svojim regulatornim kapitalom:
Članak 437.a Objava regulatornog kapitala i prihvatljivih obveza Institucije na koje se primjenjuje članak 92.a ili 92.b objavljuju sljedeće informacije u vezi sa svojim regulatornim kapitalom i prihvatljivim obvezama:
Članak 438. Objava kapitalnih zahtjeva i iznosa izloženosti ponderiranih rizikom Institucije objavljuju sljedeće informacije u vezi s ispunjenjem zahtjeva iz članka 92. ove Uredbe te zahtjeva iz članka 73. i članka 104. stavka 1. točke (a) Direktive 2013/36/EU:
Članak 439. Objava izloženosti kreditnom riziku druge ugovorne strane Institucije objavljuju sljedeće informacije u vezi sa svojom izloženošću kreditnom riziku druge ugovorne strane kako je određeno u dijelu trećem glavi II. poglavlju 6.:
Ako središnja banka države članice pruži likvidnosnu pomoć u obliku transakcija razmjene kolaterala, nadležno tijelo može od zahtjevâ iz prvog podstavka točaka (d) i (e) izuzeti institucije ako to nadležno tijelo smatra da bi se objavom informacija iz tih točaka moglo otkriti da je pružena likvidnosna pomoć u izvanrednim situacijama. Nadležno tijelo u te svrhe utvrđuje primjerene pragove i objektivne kriterije. Članak 440. Objava protucikličkih zaštitnih slojeva kapitala Institucije objavljuju sljedeće informacije u vezi s ispunjenjem zahtjeva za protuciklički zaštitni sloj kapitala iz glave VII. poglavlja 4. Direktive 2013/36/EU:
Članak 441. Objava pokazatelja globalne sistemske značajnosti GSV institucije na godišnjoj osnovi objavljuju vrijednosti pokazatelja upotrijebljenih za utvrđivanje njihovih rezultata u skladu s metodologijom određivanja iz članka 131. Direktive 2013/36/EU. Članak 442. Objava izloženosti kreditnom riziku i razrjeđivačkom riziku Institucije objavljuju sljedeće informacije u vezi sa svojim izloženostima kreditnom riziku i razrjeđivačkom riziku:
Članak 443. Objava opterećene i neopterećene imovine Institucije objavljuju informacije u vezi sa svojom opterećenom i neopterećenom imovinom. Za te potrebe institucije primjenjuju knjigovodstvenu vrijednost po kategoriji izloženosti razvrstane prema kvaliteti imovine i ukupan iznos knjigovodstvene vrijednosti opterećene i neopterećene imovine. Objavom informacija o opterećenoj i neopterećenoj imovini ne smije se otkriti likvidnosna pomoć u izvanrednim situacijama koju pružaju središnje banke. Članak 444. Objava primjene standardiziranog pristupa Institucije koje izračunavaju iznose izloženosti ponderirane rizikom u skladu s dijelom trećim glavom II. poglavljem 2. objavljuju sljedeće informacije za svaku kategoriju izloženosti iz članka 112.:
Članak 445. Objava izloženosti tržišnom riziku Institucije koje izračunavaju svoje kapitalne zahtjeve u skladu s člankom 92. stavkom 3. točkama (b) i (c) dužne su objaviti te zahtjeve zasebno za svaki rizik iz tih točaka. K tome, kapitalni zahtjevi za specifični kamatni rizik sekuritizacijskih pozicija objavljuje se zasebno. Članak 446. Objava upravljanja operativnim rizikom Institucije objavljuju sljedeće informacije o upravljanju operativnim rizikom:
Članak 447. Objava ključnih pokazatelja Institucije objavljuju u tabličnom obliku sljedeće ključne pokazatelje:
Članak 448. Objava izloženosti kamatnom riziku za pozicije koje se ne drže u knjizi trgovanja 1. Od 28. lipnja 2021. institucije objavljuju sljedeće kvantitativne i kvalitativne informacije o rizicima koji proizlaze iz mogućih promjena kamatnih stopa koje utječu i na ekonomsku vrijednost vlasničkih instrumenata i na neto kamatni prihod od poslova koji se vode u knjizi pozicija kojima se ne trguje kako se navodi u članku 84. i članku 98. stavku 5. Direktive 2013/36/EU:
2. Odstupajući od stavka 1. ovog članka, zahtjevi iz stavka 1. točke (c) i točke (e) podtočaka od i. do iv. ovog članka ne primjenjuju se na institucije koje primjenjuju standardiziranu metodologiju ili pojednostavnjenu standardiziranu metodologiju iz članka 84. stavka 1. Direktive 2013/36/EU. Članak 449. Objava izloženosti sekuritizacijskim pozicijama Institucije koje izračunavaju iznose izloženosti ponderirane rizikom u skladu s dijelom trećim glavom II. poglavljem 5. ili kapitalne zahtjeve u skladu s člankom 337. ili 338. objavljuju sljedeće informacije odvojeno za poslove koji se vode u knjizi trgovanja i knjizi pozicija kojima se ne trguje:
Članak 449.a Objava ekoloških, društvenih i upravljačkih rizika (ESG rizici) Od 28. lipnja 2022. velike institucije koje su izdale vrijednosne papire koji su uvršteni za trgovanje na uređenom tržištu bilo koje države članice, kako je definirano člankom 4. stavkom 1. točkom 21. Direktive 2014/65/EU objavljuju informacije o ESG rizicima, uključujući fizičke rizike i rizike tranzicije, kako je definirano u izvješću iz članka 98. stavka 8. Direktive 2013/36/EU. Informacije iz prvog stavka objavljuju se na godišnjoj osnovi za prvu godinu, a zatim dvaput godišnje. Članak 450. Objava politike primitaka 1. Institucije objavljuju sljedeće informacije u pogledu svoje politike primitaka te praksi za one kategorije zaposlenika čije profesionalne aktivnosti imaju značajan utjecaj na profil rizičnosti institucije:
Za potrebe prvog podstavka točke (k) ovog stavka institucije koje imaju koristi od takvog odstupanja navode temelji li se ta korist na odstupanju iz članka 94. stavka 3. točke (a) ili (b) Direktive 2013/36/EU. Navode i na koja načela primitaka primjenjuju odstupanja, broj zaposlenika koji imaju koristi od odstupanja i njihove ukupne primitke, podijeljeno na fiksne i varijabilne primitke. 2. U slučaju velikih institucija javnosti se na raspolaganje stavljaju kvantitativne informacije o primicima kolektivnog upravljačkog tijela institucija iz ovog članka, pri čemu se razlikuju članovi s izvršnim i neizvršnim funkcijama. Institucije ispunjavaju zahtjeve iz ovog članka na način koji je primjeren njihovoj veličini, unutarnjoj organizaciji te vrsti, opsegu i složenosti njihovih aktivnosti ne dovodeći u pitanje Uredbu (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća (*15). Članak 451. Objava omjera financijske poluge 1. Institucije koje podliježu odredbama iz dijela sedmog objavljuju sljedeće informacije o omjeru financijske poluge kako je izračunano u skladu s člankom 429. i upravljanju rizikom prekomjerne financijske poluge:
2. Javne razvojne kreditne institucije kako su definirane člankom 429.a stavkom 2. objavljuju omjer financijske poluge bez prilagodbe mjere ukupne izloženosti utvrđene u skladu s člankom 429.a stavkom 1. prvim podstavkom točkom (d). 3. Uz navedeno u stavku 1. točkama (a) i (b) ovog članka, velike institucije objavljuju omjer financijske poluge i raščlambu mjere ukupne izloženosti iz članka 429. stavka 4. na temelju prosjekâ izračunanih u skladu s provedbenim aktom iz članka 430. stavka 7. Članak 451.a Objava likvidnosnih zahtjeva 1. Institucije na koje se primjenjuje dio šesti objavljuju u skladu s ovim člankom informacije o svojem koeficijentu likvidnosne pokrivenosti, omjeru neto stabilnih izvora financiranja i upravljanju likvidnosnim rizikom. 2. Institucije objavljuju sljedeće informacije o koeficijentu likvidnosne pokrivenosti kako je izračunan u skladu s delegiranim aktom iz članka 460. stavka 1.:
3. Institucije objavljuju sljedeće informacije u odnosu na svoj omjer neto stabilnih izvora financiranja kako je izračunan u skladu s dijelom šestim glavom IV.:
4. Institucije objavljuju aranžmane, sustave, procese i strategije uspostavljene radi utvrđivanja, mjerenja i praćenja svojeg likvidnosnog rizika te upravljanja tim rizikom u skladu s člankom 86. Direktive 2013/36/EU. GLAVA III. KVALIFIKACIJSKI ZAHTJEVI ZA PRIMJENU POSEBNIH INSTRUMENATA ILI METODOLOGIJA Članak 452. Objava primjene IRB pristupa na kreditni rizik Institucije koje izračunavaju iznose izloženosti ponderirane kreditnim rizikom u skladu s IRB pristupom kreditnom riziku objavljuju sljedeće informacije:
Za potrebe točke (b) ovog članka institucije primjenjuju vrijednost izloženosti kako je definirano člankom 166. Članak 453. Objava primjene tehnika smanjenja kreditnog rizika Institucije koje primjenjuju tehnike smanjenja kreditnog rizika objavljuju sljedeće informacije:
Članak 454. Objava primjene naprednih pristupa za operativni rizik Institucije koje primjenjuju napredne pristupe iz članaka od 321. do 324. za izračun kapitalnih zahtjeva za operativni rizik objavljuju opis korištenja polica osiguranja i drugih mehanizama za prijenos rizika u svrhu smanjenja tog rizika. Članak 455. Primjena internih modela za tržišni rizik Institucije koje izračunavaju svoje kapitalne zahtjeve u skladu s člankom 363. dužne su objaviti sljedeće informacije:
(*15) Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL L 119, 4.5.2016., str. 1.).”;" |
120. |
u članku 456. dodaje se sljedeća točka:
|
121. |
u članku 457. točka (i) zamjenjuje se sljedećim:
|
122. |
članak 458. mijenja se kako slijedi:
|
123. |
članak 460. mijenja se kako slijedi:
|
124. |
umeće se sljedeći članak: „Članak 461.a Alternativni standardizirani pristup za tržišni rizik Za potrebe zahtjeva za izvješćivanje navedenih u članku 430.b stavku 1. Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 462. radi izmjene ove Uredbe uvođenjem tehničkih prilagodbi člancima 325.e, od 325.g do 325.j, 325.p, 325.q, 325.ae, 325.ak, 325.am, od 325.ap do 325.at, 325.av i 325.ax te radi određenja pondera rizika razreda 11. iz tablice 4. u članku 325.ah i pondera rizika za pokrivene obveznice koje su izdale kreditne institucije u trećim zemljama u skladu s člankom 325.ah te korelacije pokrivenih obveznica koje su izdale kreditne institucije u trećim zemljama u skladu s člankom 325.aj alternativnog standardiziranog pristupa iz dijela trećeg glave IV. poglavlja 1.a, uzimajući u obzir promjene u području međunarodnih regulatornih standarda. Komisija donosi delegirani akt iz stavka 1. do 31. prosinca 2019.”; |
125. |
članak 462. zamjenjuje se sljedećim: „Članak 462. Izvršavanje delegiranja ovlasti 1. Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku. 2. Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 244. stavka 6. i članka 245. stavka 6., članaka od 456. do 460. i članka 461.a dodjeljuje se Komisiji na neodređeno vrijeme počevši od 28. lipnja 2013. 3. Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 244. stavka 6. i članka 245. stavka 6., članaka od 456. do 460. i članka 461.a. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi. 4. Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. 5. Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću. 6. Delegirani akt donesen na temelju članka 244. stavka 6. i članka 245. stavka 6., članaka od 456. do 460. i članka 461.a stupa na snagu samo ako ni Europski parlament ni Vijeće u roku od tri mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za tri mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.” |
126. |
u članku 471. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim: „1. Odstupajući od članka 49. stavka 1., tijekom razdoblja od 31. prosinca 2018. do 31. prosinca 2024., institucije mogu odabrati da ne odbijaju ulaganja u kapital društava za osiguranje, društava za reosiguranje i osigurateljnih holdinga ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:
|
127. |
članak 493. mijenja se kako slijedi:
|
128. |
članak 494. zamjenjuje se sljedećim: „Članak 494. Prijelazne odredbe o zahtjevu za regulatorni kapital i prihvatljive obveze 1. Odstupajući od članka 92.a, od 27. lipnja 2019. do 31. prosinca 2021. institucije koje se smatraju sanacijskim subjektima i koje su GSV institucije ili dio GSV institucije moraju u svakom trenutku ispunjavati sljedeće zahtjeve za regulatorni kapital i prihvatljive obveze:
2. Odstupajući od članka 72.b stavka 3., od 27. lipnja 2019. do 31. prosinca 2021. mjera u kojoj se instrumenti prihvatljivih obveza iz članka 72.b stavka 3. mogu uključiti u stavke prihvatljivih obveza iznosi 2,5 % ukupnog iznosa izloženosti riziku izračunanog u skladu s člankom 92. stavcima 3. i 4. 3. Odstupajući od članka 72.b stavka 3., dok sanacijsko tijelo prvi put ne procijeni usklađenost s uvjetom iz točke (c) tog stavka, obveze ispunjavaju uvjete za instrumente prihvatljivih obveza do ukupnog iznosa koji, do 31. prosinca 2021., ne premašuje 2,5 %, a nakon toga datuma 3,5 % ukupnog iznosa izloženosti riziku izračunanog u skladu s člankom 92. stavcima 3. i 4., ako su ispunjeni uvjeti iz članka 72.b stavka 3. točaka (a) i (b).”; |
129. |
umeću se sljedeći članci: „Članak 494.a Nastavak priznavanja izdanja putem subjekata posebne namjene 1. Odstupajući od članka 52., instrumenti kapitala koje institucija nije izdala izravno ispunjavaju uvjete za instrumente dodatnog osnovnog kapitala do 31. prosinca 2021. samo ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
2. Odstupajući od članka 63., instrumenti kapitala koje institucija nije izdala izravno ispunjavaju uvjete za instrumente dodatnog osnovnog kapitala do 31. prosinca 2021. samo ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
Članak 494.b Nastavak priznavanja instrumenata regulatornog kapitala i instrumenata prihvatljivih obveza 1. Odstupajući od članaka 51. i 52., instrumenti izdani prije 27. lipnja 2019. ispunjavaju uvjete za instrumente dodatnog osnovnog kapitala najkasnije do 28. lipnja 2025. ako ispunjavaju uvjete iz članaka 51. i 52., osim uvjetâ iz članka 52. stavka 1. točaka (p), (q) i (r). 2. Odstupajući od članaka 62. i 63., instrumenti izdani prije 27. lipnja 2019. ispunjavaju uvjete za instrumente dopunskoga kapitala najkasnije do 28. lipnja 2025. ako ispunjavaju uvjete iz članaka 62. i 63., osim uvjetâ iz članka 63. točaka (n), (o) i (p). 3. Odstupajući od članka 72.a stavka 1. točke (a), obveze izdane prije 27. lipnja 2019. ispunjavaju uvjete za stavke prihvatljivih obveza ako ispunjavaju uvjete iz članka 72.b, osim uvjetâ iz članka 72.b stavka 2. točke (b) podtočke ii. i točaka od (f) do (m).”; |
130. |
članak 497. zamjenjuje se sljedećim: „Članak 497. Kapitalni zahtjevi za izloženosti prema središnjim drugim ugovornim stranama 1. Ako središnja druga ugovorna strana treće zemlje podnese zahtjev za priznavanje u skladu s člankom 25. Uredbe (EU) br. 648/2012, institucije mogu tu središnju drugu ugovornu stranu smatrati kvalificiranom središnjom drugom ugovornom stranom u razdoblju od datuma kada je ta središnja druga ugovorna strana ESMA-i podnijela zahtjev za priznavanje do jednog od sljedećih datuma:
2. Do isteka roka iz stavka 1. ovog članka, ako središnja druga ugovorna strana iz tog stavka nema jamstveni fond i nema uspostavljen obvezujući aranžman sa svojim klirinškim članovima koji joj omogućava upotrebu cijelog ili dijela inicijalnog iznosa nadoknade primljenog od njezinih klirinških članova kao da je riječ o preduplatama, institucija zamjenjuje formulu za izračun kapitalnog zahtjeva iz članka 308. stavka 2. sa sljedećom formulom:
pri čemu je:
3. U iznimnim okolnostima, ako je to potrebno i razmjerno kako bi se izbjeglo narušavanje međunarodnih financijskih tržišta, Komisija provedbenim aktima u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 464. stavka 2. može donijeti odluku o jednom produljenju od 12 mjeseci prijelaznih odredaba iz stavka 1. ovog članka.”; |
131. |
u članku 498. stavku 1. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim: „1. Odredbe o kapitalnim zahtjevima iz ove Uredbe ne primjenjuju se na investicijska društva čija se osnovna djelatnost isključivo sastoji od pružanja investicijskih usluga ili obavljanja aktivnosti povezanih s financijskim instrumentima iz odjeljka C točaka 5., 6., 7., 9., 10. i 11. Priloga I. Direktivi 2014/65/EU te na koje se Direktiva 2004/39/EZ nije primjenjivala 31. prosinca 2006.”; |
132. |
u članku 499. stavak 3. briše se; |
133. |
članci 500. i 501. zamjenjuju se sljedećim: „Članak 500. Prilagodba za prodaje velikih razmjera 1. Odstupajući od članka 181. stavka 1. točke (a), institucija može prilagoditi svoje procjene LGD-a tako da djelomično ili u potpunosti prebije učinak prodajâ velikih razmjera izloženosti u statusu neispunjavanja obveza na ostvarene LGD-ove do razlike između prosjeka procijenjenih LGD-ova za usporedive izloženosti u statusu neispunjavanja obveza koje nisu konačno unovčene i prosjeka ostvarenih LGD-ova, među ostalim i na osnovi gubitaka ostvarenih zbog prodajâ velikih razmjera, čim se ispune svi sljedeći uvjeti:
Prilagodba iz prvog podstavka može se provesti samo do 28. lipnja 2022. i njezini učinci mogu trajati onoliko dugo koliko su odgovarajuće izloženosti uključene u vlastite procjene LGD-a institucije. 2. Institucije bez odgode obavješćuju nadležno tijelo kada je ispunjen uvjet iz stavka 1. točke (c). Članak 501. Prilagodba izloženosti ponderiranih rizikom prema MSP-ovima koje nisu u statusu neispunjavanja obveza 1. Institucije prilagođavaju iznose izloženosti ponderiranih rizikom za izloženosti prema MSP-ovima koje nisu u statusu neispunjavanja obveza (RWEA), koji su izračunani u skladu s dijelom trećim glavom II. poglavljem 2. ili 3., prema potrebi, u skladu sa sljedećom formulom:
pri čemu je:
2. Za potrebe ovog članka:
(*17) Preporuka Komisije 2003/361/EZ od 6. svibnja 2003. o definiciji mikropoduzeća te malih i srednjih poduzeća (SL L 124, 20.5.2003., str. 36.).”;" |
134. |
umeće se sljedeći članak: „Članak 501.a Prilagodba kapitalnih zahtjeva za kreditni rizik izloženosti prema subjektima koji financiraju fizičke strukture ili objekte, sustave i mreže za pružanje ili potporu u pružanju bitnih javnih usluga ili njima upravljaju 1. Kapitalni zahtjevi za kreditni rizik izračunani u skladu s dijelom III. glavom II. množe se s faktorom 0,75 pod uvjetom da izloženost ispunjava sve sljedeće uvjete:
2. Za potrebe stavka 1. točke (e) nastali novčani tokovi ne smatraju se predvidljivima osim ako znatan dio prihoda ispunjava sljedeće uvjete:
3. Institucije svakih šest mjeseci izvješćuju nadležna tijela o ukupnom iznosu izloženosti prema subjektima infrastrukturnog projekta izračunanom u skladu sa stavkom 1. ovog članka. 4. Komisija do 28. lipnja 2022. podnosi izvješće o učinku kapitalnih zahtjeva iz ove Uredbe na kreditiranje subjekata infrastrukturnog projekta i podnosi ga Europskom parlamentu i Vijeću, prema potrebi zajedno sa zakonodavnim prijedlogom. 5. Za potrebe stavka 4. EBA izvješćuje Komisiju o sljedećem:
Članak 501.b Odstupanje od zahtjevâ za izvješćivanje Odstupajući od članka 430., u razdoblju od datuma početka primjene relevantnih odredaba ove Uredbe do datuma dostave prvih izvješćâ utvrđenog u provedbenim tehničkim standardima iz tog članka, nadležno tijelo može primijeniti izuzeće od zahtjeva da o informacijama izvješćuje u formatu određenom u predlošcima navedenima u provedbenom aktu iz članka 430. stavka 7. ako se ti predlošci ne ažuriraju kako bi bili u skladu s odredbama iz ove Uredbe.”; |
135. |
u dijelu desetom iza glave II.: IZVJEŠĆA I PREISPITIVANJA umeće se sljedeći članak: „Članak 501.c Bonitetni tretman izloženosti koje se odnose na ciljeve iz područja okoliša i/ili socijalne ciljeve EBA, nakon savjetovanja s ESRB-om i na temelju dostupnih podataka i nalaza Komisijine stručne skupine na visokoj razini za održivo financiranje, procjenjuje bi li poseban bonitetni tretman izloženosti koje se odnose na imovinu ili aktivnosti znatno povezane s ciljevima iz područja okoliša i/ili socijalnim ciljevima bio opravdan. EBA posebno procjenjuje:
EBA o svojim nalazima podnosi izvješće Europskom parlamentu, Vijeću i Komisiji do 28. lipnja 2025. Komisija na temelju tog izvješća, prema potrebi, podnosi zakonodavni prijedlog Europskom parlamentu i Vijeću.”; |
136. |
umeće se sljedeći članak: „Članak 504.a Ulaganja u instrumente prihvatljivih obveza EBA do 28. lipnja 2022. Komisiji podnosi izvješće o iznosima i distribuciji ulaganja u instrumente prihvatljivih obveza među institucijama koje se smatraju GSV institucijama ili OSV institucijama i o mogućim preprekama sanaciji i riziku širenja zaraze u odnosu na ta ulaganja. Na temelju tog izvješća EBA-e Komisija do 28. lipnja 2023. Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće o odgovarajućem tretmanu takvih ulaganja zajedno s, prema potrebi, zakonodavnim prijedlogom.”; |
137. |
članak 507. zamjenjuje se sljedećim: „Članak 507. Velike izloženosti 1. EBA prati primjenu izuzeća iz članka 390. stavka 6. točke (b), članka 400. stavka 1. točaka od (f) do (m), članka 400. stavka 2. točke (a) i točaka od (c) do (g), (i), (j) i (k) te do 28. lipnja 2021. Komisiji podnosi izvješće u kojem procjenjuje kvantitativni učinak ukidanja tih izuzeća ili uvođenja ograničenja u pogledu njihove primjene. U tom se izvješću za svako izuzeće iz tih članaka procjenjuje osobito sljedeće:
2. Komisija do 31. prosinca 2023. podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o primjeni odstupanja iz članka 390. stavka 4. i članka 401. stavka 2. u pogledu metoda za izračun vrijednosti izloženosti transakcija financiranja vrijednosnih papira, i posebno o potrebi da se u obzir uzmu izmjene međunarodnih standarda kojima se utvrđuju metode za takav izračun.”; |
138. |
u članku 510. dodaju se sljedeći stavci: „4. EBA prati iznos zahtijevanih stabilnih izvora financiranja kojima se pokriva rizik financiranja povezan s ugovorima o izvedenicama iz Priloga II. i kreditnim izvedenicama tijekom jednogodišnjeg razdoblja omjera neto stabilnih izvora financiranja, osobito budući rizik financiranja tih ugovora o izvedenicama kako je utvrđeno u članku 428.s stavku 2. i članku 428.at stavku 2., te izvješćuje Komisiju o mogućnosti donošenja većeg faktora zahtijevanih stabilnih izvora financiranja ili mjere koja je osjetljivija na rizik do 28. lipnja 2024. U tom se izvješću procjenjuje barem sljedeće:
5. Ako se međunarodnim standardima utječe na tretman ugovora o izvedenicama iz Priloga II. i kreditne izvedenice za izračun omjera neto stabilnih izvora financiranja, Komisija prema potrebi i uzimajući u obzir izvješće iz stavka 4. te izmjene međunarodnih standarda i raznolikost bankarskog sektora u Uniji, Europskom parlamentu i Vijeću podnosi zakonodavni prijedlog o načinu izmjene odredaba koje se odnose na tretman ugovora o izvedenicama iz Priloga II i kreditnih izvedenica za izračun omjera neto stabilnih izvora financiranja, kako je utvrđeno u dijelu šestom glavi IV., kako bi se bolje uzeo u obzir rizik financiranja povezan s tim transakcijama. 6. EBA prati iznos zahtijevanih stabilnih izvora financiranja kojima se pokriva rizik financiranja povezan s transakcijama financiranja vrijednosnih papira, uključujući s imovinom primljenom ili danom u tim transakcijama i s neosiguranim transakcijama s financijskim klijentima s preostalim rokom do dospijeća kraćim od šest mjeseci te Komisiju izvješćuje o primjerenosti tog tretmana do 28. lipnja 2023. U tom se izvješću procjenjuje barem sljedeće:
7. Komisija do 28. lipnja 2024., prema potrebi te uzimajući u obzir izvješće iz stavka 6., sve međunarodne standarde i raznolikost bankarskog sektora u Uniji, Europskom parlamentu i Vijeću podnosi zakonodavni prijedlog o načinu izmjene odredaba koje se odnose na tretman transakcija financiranja vrijednosnih papira, uključujući imovinu primljenu ili danu u tim transakcijama, i tretman neosiguranih transakcija s financijskim klijentima s preostalim rokom do dospijeća kraćim od šest mjeseci za izračun omjera neto stabilnih izvora financiranja, kako je utvrđeno u dijelu šestom glavi IV., ako smatra da je to potrebno s obzirom na utjecaj postojećeg tretmana na omjer neto stabilnih izvora financiranja institucija te kako bi se bolje uzeo u obzir rizik financiranja povezan s tim transakcijama. 8. Do 28. lipnja 2025. faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja koji se primjenjuje na transakcije iz članka 428.r stavka 1. točke (g), članka 428.s stavka 1. točke (c) i članka 428.v točke (b) podiže se s 0 % na 10 %, s 5 % na 15 % odnosno s 10 % na 15 %, osim ako je drugačije određeno u zakonodavnom aktu donesenom na temelju prijedloga Komisije, u skladu sa stavkom 7. ovog članka. 9. EBA prati iznos zahtjeva za stabilne izvore financiranja kojima se pokriva rizik financiranja povezan s ulaganjem institucija u vrijednosne papire kako bi se zaštitili ugovori o izvedenicama. EBA podnosi izvješće o primjerenosti tretmana do 28. lipnja 2023. U tom se izvješću procjenjuje barem sljedeće:
10. Komisija do 28. lipnja 2023. ili jednu godinu nakon dogovora o međunarodnim standardima koje sastavlja BCBS, ovisno o tome što nastupi ranije, prema potrebi te uzimajući u obzir izvješće iz stavka 9., sve međunarodne standarde koje sastavlja BCBS i raznolikost bankarskog sektora u Uniji te ciljeve unije tržištâ kapitala, Europskom parlamentu i Vijeću podnosi zakonodavni prijedlog o načinu izmjene odredaba koje se odnose na tretman ulaganja institucija u vrijednosne papire kako bi se zaštitili ugovori o izvedenicama za izračun omjera neto stabilnih izvora financiranja, kako je utvrđeno u dijelu šestom glavi IV., ako smatra da je to potrebno s obzirom na utjecaj postojećeg tretmana na omjer neto stabilnih izvora financiranja institucija te kako bi se bolje uzeo u obzir rizik financiranja povezan s tim transakcijama. 11. EBA procjenjuje bi li bilo opravdano smanjiti faktor zahtijevanih stabilnih izvora financiranja za imovinu koja se upotrebljava za usluge poravnanja i namire plemenitih metala kao što su zlato, srebro, platina i paladij ili za imovinu koja se koristi za transakcije financiranja plemenitih metala kao što su zlato, srebro, platina i paladij u roku od 180 dana ili manje. EBA podnosi izvješće Komisiji do 28. lipnja 2021.”; |
139. |
članak 511. zamjenjuje se sljedećim: „Članak 511. Financijska poluga 1. Komisija do 31. prosinca 2020. podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o primjerenosti:
2. Za potrebe izvješća iz stavka 1. Komisija uzima u obzir međunarodna kretanja i međunarodno dogovorene standarde. Prema potrebi tom se izvješću prilaže zakonodavni prijedlog.”; |
140. |
članak 513. zamjenjuje se sljedećim: „Članak 513. Makrobonitetna pravila 1. Komisija do 30. lipnja 2022., a zatim svakih pet godina, nakon savjetovanja s ESRB-om i EBA-om, preispituje jesu li makrobonitetna pravila iz ove Uredbe i Direktive 2013/36/EU dovoljna za smanjivanje sistemskih rizika u sektorima, regijama i državama članicama, pri čemu procjenjuje:
2. Komisija do 31. prosinca 2022., a zatim svakih pet godina, na temelju savjetovanja s ESRB-om i EBA-om podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o procjeni iz stavka 1. te im prema potrebi podnosi zakonodavni prijedlog.”; |
141. |
članak 514. zamjenjuje se sljedećim: „Članak 514. Metoda za izračun vrijednosti izloženosti transakcija izvedenicama 1. EBA do 28. lipnja 2023. podnosi Komisiji izvješće o utjecaju i relativnoj kalibraciji pristupa iz dijela trećeg glave II. poglavlja 6. odjeljaka 3., 4. i 5. radi izračuna vrijednosti izloženosti transakcija izvedenicama. 2. Na osnovi izvješća EBA-e Komisija, prema potrebi, podnosi zakonodavni prijedlog izmjene pristupa navedenih u dijelu trećem glavi II. poglavlju 6. odjeljcima 3., 4. i 5.”; |
142. |
umeće se sljedeći članak: „Članak 518.a Preispitivanje odredaba o unakrsnom statusu neispunjavanja obveza Komisija do 28. lipnja 2022. preispituje i procjenjuje je li primjeren zahtjev da se na prihvatljive obveze može primjenjivati bail-in, a da se ne aktiviraju odredbe o unakrsnom statusu neispunjavanja obveza u drugim ugovorima, s ciljem da se što je moguće više poveća učinkovitost bail-in instrumenta te da se procijeni bi li trebalo uključiti odredbu o unakrsnom statusu neispunjavanja obveza koja se odnosi na prihvatljive obveze u uvjete ili ugovore kojima se upravlja drugim obvezama. Prema potrebi tom se preispitivanju i procjeni prilaže zakonodavni prijedlog.”; |
143. |
umeće se sljedeći članak: „Članak 519.b Kapitalni zahtjevi za tržišni rizik 1. EBA do 30. rujna 2019. podnosi izvješće o utjecaju, na institucije u Uniji, međunarodnih standarda za izračun kapitalnih zahtjeva za tržišni rizik. 2. Komisija do 30. lipnja 2020., uzimajući u obzir rezultate izvješća iz stavka 1., te međunarodne standarde i pristupe iz dijela trećeg glave IV. poglavlja 1.a i 1.b, podnosi izvješće zajedno sa zakonodavnim prijedlogom, prema potrebi, Europskom parlamentu i Vijeću o načinu provedbe međunarodnih standarda u vezi s odgovarajućim kapitalnim zahtjevima za tržišni rizik.”; |
144. |
u dijelu desetom umeće se sljedeća glava: „GLAVA II.A PROVEDBA PRAVILA Članak 519.c Alat za usklađenost 1. EBA izrađuje elektronički alat kojim se institucijama omogućuje usklađenost s ovom Uredbom i Direktivom 2013/36/EU kao i s regulatornim tehničkim standardima, provedbenim tehničkim standardima, smjernicama i predlošcima donesenima radi provedbe ove Uredbe i te direktive. 2. Alat iz stavka 1. svakoj instituciji omogućuje barem sljedeće:
|
145. |
Prilog II. mijenja se kako je navedeno u Prilogu ovoj Uredbi. |
Članak 2.
Izmjene Uredbe (EU) br. 648/2012
Uredba (EU) br. 648/2012 mijenja se kako slijedi:
1. |
u članku 50.a stavak 2. zamjenjuje se sljedećim: „2. Središnja druga ugovorna strana izračunava hipotetski kapital kako slijedi:
pri čemu je:
|
2. |
članak 50.b zamjenjuje se sljedećim: „Članak 50.b Opća pravila za izračun KCCP Za potrebe izračuna KCCP iz članka 50.a stavka 2. primjenjuju se sljedeće odredbe:
Za potrebe točke (a) podtočke ii. ovog članka središnje druge ugovorne strane za izračun vrijednosti izloženosti primjenjuju metodu određenu u članku 223. Uredbe (EU) br. 575/2013 s regulatornim korektivnim faktorima iz članka 224. te uredbe.”; |
3. |
u članku 50.c stavku 1. brišu se točke (d) i (e); |
4. |
u članku 50.d briše se točka (c); |
5. |
u članku 89. stavak 5.a zamjenjuje se sljedećim: „5.a Tijekom prijelaznog razdoblja iz članka 497. Uredbe (EU) br. 575/2013 središnja druga ugovorna strana iz tog članka uključuje u informacije o kojima izvješćuje u skladu s člankom 50.c stavkom 1. ove Uredbe ukupan iznos inicijalnog iznosa nadoknade, kako je definirano člankom 4. stavkom 1. točkom (140.) Uredbe (EU) br. 575/2013, koji je primila od svojih klirinških članova ako su ispunjena oba sljedeća uvjeta:
|
Članak 3.
Stupanje na snagu i datum početka primjene
1. Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.
2. Ova se Uredba primjenjuje od 28. lipnja 2021., uz iznimke navedene u stavcima od 3. do 8.
3. Sljedeće točke članka 1. ove Uredbe primjenjuju se od 27. lipnja 2019.:
(a) |
točka 1., koja sadržava odredbe o području primjene i o nadzornim ovlastima; |
(b) |
točka 2., koja sadržava definicije, osim ako se odnose isključivo na odredbe koje se primjenjuju od drugog datuma u skladu s ovim člankom, u kojem slučaju se primjenjuju od tog drugog datuma; |
(c) |
točka 3. podtočka (b), točka 6. podtočka (c), točka 8., točka 9. u dijelu koji se odnosi na članak 13. Uredbe (EU) br. 575/2013, točka 12. u dijelu koji se odnosi na članak 18. stavak 1. drugi podstavak, točke od 14. do 17., točke od 19. do 44., točka 47., točke 128. i 129., koje sadržavaju odredbe o regulatornom kapitalu i odredbe o uvođenju novih zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze; |
(d) |
točka 9., u dijelu koji se odnosi na odredbe o utjecaju novih pravila o sekuritizaciji utvrđene u članku 14. Uredbe (EU) br. 575/2013; |
(e) |
točka 57., koja sadržava odredbe o ponderima rizika za multilateralne razvojne banke, i točka 58., koja sadržava odredbe o ponderima rizika za međunarodne organizacije; |
(f) |
točka 53. u dijelu koji se odnosi na članak 104.b Uredbe (EU) br. 575/2013, točke 89. i 90., točka 118. u dijelu koji se odnosi na članak 430.b Uredbe (EU) br. 575/2013, i točka 124., koje sadržavaju odredbe o zahtjevima za izvješćivanje za tržišni rizik; |
(g) |
točka 130., koja sadržava odredbe o kapitalnim zahtjevima za izloženosti prema središnjim drugim ugovornim stranama; |
(h) |
točka 133., u dijelu koji se odnosi na odredbe o prodajama velikih razmjera utvrđene u članku 500. Uredbe (EU) br. 575/2013; |
(i) |
točka 134., u dijelu koji se odnosi na članak 501.b Uredbe (EU) br. 575/2013, koja sadržava odredbe o izuzeću od zahtjeva za izvješćivanje; |
(j) |
točka 144., koja sadržava odredbe o alatu za usklađenost; |
(k) |
odredbe kojima se od europskih nadzornih tijela ili ESRB-a zahtijeva da Komisiji podnesu nacrt regulatornih ili provedbenih tehničkih standarda i izvješća, odredbe kojima se od Komisije zahtijeva izrada izvješća, odredbe kojima se Komisija ovlašćuje za donošenje delegiranih akata ili provedbenih akata, odredbe o preispitivanju i o zakonodavnim prijedlozima te odredbe kojima se od europskih nadzornih tijela zahtijeva da izdaju smjernice, odnosno točka 2. podtočka (b); točka 12. u dijelu koji se odnosi na članak 18. stavak 9. Uredbe (EU) br. 575/2013; točka 18. podtočka (b); točka 31. u dijelu koji se odnosi na članak 72.b stavak 7. Uredbe (EU) br. 575/2013; točka 38. u dijelu koji se odnosi na članak 78.a stavak 3. Uredbe (EU) br. 575/2013; točka 57. podtočka (b); točka 60. u dijelu koji se odnosi na članak 124. stavke 4. i 5. Uredbe (EU) br. 575/2013; točka 63. u dijelu koji se odnosi na članak 132.a stavak 4. Uredbe (EU) br. 575/2013; točka 67. u dijelu koji se odnosi na članak 164. stavke 8. i 9. Uredbe (EU) br. 575/2013; točka 74. u dijelu koji se odnosi na članak 277. stavak 5. i članak 279.a stavak 3. Uredbe (EU) br. 575/2013; točka 89. u dijelu koji se odnosi na članak 325. stavak 9. Uredbe (EU) br. 575/2013; točka 90. u dijelu koji se odnosi na članak 325.u stavak 5., članak 325.w stavak 8., članak 325.ap stavak 3., članak 325.az stavke 8. i 9., članak 325.bd stavak 7., članak 325.be stavak 3., članak 325.bf stavak 9., članak 325.bg stavak 4., članak 325.bh stavak 3., članak 325.bk stavak 3. i članak 325.bp stavak 12. Uredbe (EU) br. 575/2013; točka 93. u dijelu koji se odnosi na članak 390. stavak 9. Uredbe (EU) br. 575/2013 točka 94.; točka 96. u dijelu koji se odnosi na članak 394. stavak 4. Uredbe (EU) br. 575/2013; točka 98. podtočka (b); točka 104. u dijelu koji se odnosi na članak 403. stavak 4. Uredbe (EU) br. 575/2013; točka 109. podtočka (b); točka 111. podtočka (b); točka 118. u dijelu koji se odnosi na članak 430. stavke 7. i 8., članak 430.b stavak 6. i članak 430.c Uredbe (EU) br. 575/2013; točka 119. u dijelu koji se odnosi na članak 432. stavke 1. i 2. te članak 434.a Uredbe (EU) br. 575/2013; točka 123.; točka 124.; točka 125.; točka 134. u dijelu koji se odnosi na članak 501.a stavke 4. i 5. Uredbe (EU) br. 575/2013; točka 135.; točka 136.; točka 137.; točka 138.; točka 139.; točka 140.; točka 141. u dijelu koji se odnosi na članak 514. stavak 1. Uredbe (EU) br. 575/2013; točka 142.; i točka 143. |
Ne dovodeći u pitanje prvi podstavak točku (f), odredbe o objavi i izvješćivanju primjenjuju se od datuma početka primjene zahtjeva na koji se objava ili izvješćivanje odnosi.
4. Sljedeće točke članka 1. ove Uredbe primjenjuju se od 28. prosinca 2020.:
(a) |
točka 6. podtočke (a), (b) i (d), točka 7. i točka 12., u dijelu koji se odnosi na članak 18. stavke od 1. do 8. Uredbe (EU) br. 575/2013, koje sadržavaju odredbe o bonitetnoj konsolidaciji; |
(b) |
točka 60., koja sadržava odredbe o izloženostima osiguranima hipotekama na nekretninama, točka 67., koja sadržava odredbe o gubitku zbog nastanka statusa neispunjavanja obveza, te točka 122., koja sadržava odredbe o makrobonitetnom ili sistemskom riziku utvrđenom na razini države članice. |
5. Točka 46. podtočka (b) u članku 1. ove Uredbe, koja sadržava odredbe o uvođenju novog kapitalnog zahtjeva za GSV institucije, primjenjuje se od 1. siječnja 2022.
6. Točka 53., u dijelu koji se odnosi na članak 104.a Uredbe (EU) br. 575/2013, te točke 55. i 69. u članku 1. ove Uredbe, koje sadržavaju odredbe o uvođenju novog kapitalnog zahtjeva za tržišni rizik, primjenjuju se od 28. lipnja 2023.
7. Točka 18. u članku 1. ove Uredbe, u dijelu koji se odnosi na članak 36. stavak 1. točku (b) Uredbe (EU) br. 575/2013, koja sadržava odredbu o izuzeću od odbitaka razborito vrednovane imovine u obliku softvera, primjenjuje se od 12 mjeseci od datuma stupanja na snagu regulatornih tehničkih standarda iz članka 36. stavka 4. Uredbe (EU) br. 575/2013.
8. Točka 126. u članku 1. ove Uredbe, koja sadržava odredbe o izuzećima od odbitaka od ulaganja u kapital, primjenjuje se retroaktivno od 1. siječnja 2019.
Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.
Sastavljeno u Bruxellesu 20. svibnja 2019.
Za Europski parlament
Predsjednik
A. TAJANI
Za Vijeće
Predsjednik
G. CIAMBA
(1) SL C 34, 31.1.2018., str. 5.
(2) SL C 209, 30.6.2017, str. 36.
(3) Stajalište Europskog parlamenta od 16. travnja 2019. (još nije objavljeno u Službenom listu) i odluka Vijeća od 14. svibnja 2019..
(4) Uredba (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL L 176, 27.6.2013., str. 1.).
(5) Direktiva 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o pristupanju djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama i investicijskim društvima, izmjeni Direktive 2002/87/EZ te stavljanju izvan snage direktiva 2006/48/EZ i 2006/49/EZ (SL L 176, 27.6.2013., str. 338.).
(6) SL C 50, 9.2.2018., str. 80.
(7) Uredba (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za bankarstvo), kojom se izmjenjuje Odluka br. 716/2009/EZ i stavlja izvan snage Odluka Komisije 2009/78/EZ (SLL 331, 15.12.2010., str. 12.).
(8) Direktiva 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava te o izmjeni Direktive Vijeća 82/891/EEZ i direktiva 2001/24/EZ, 2002/47/EZ, 2004/25/EZ, 2005/56/EZ, 2007/36/EZ, 2011/35/EU, 2012/30/EU i 2013/36/EU te uredbi (EU) br. 1093/2010 i (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 173, 12.6.2014., str. 190.).
(9) Uredba (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. srpnja 2014. o utvrđivanju jedinstvenih pravila i jedinstvenog postupka za sanaciju kreditnih institucija i određenih investicijskih društava u okviru jedinstvenog sanacijskog mehanizma i jedinstvenog fonda za sanaciju te o izmjeni Uredbe (EU) br. 1093/2010 (SL L 225, 30.7.2014., str. 1.).
(10) Direktiva 2010/76/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o izmjeni direktiva 2006/48/EZ i 2006/49/EZ u pogledu kapitalnih zahtjeva za knjigu trgovanja i za resekuritizacije te nadzorni pregled politika nagrađivanja (SL L 329, 14.12.2010., str. 3.).
(11) Uredba (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za vrijednosne papire i tržišta kapitala), kojom se izmjenjuje Odluka br. 716/2009/EZ i stavlja izvan snage Odluka Komisije 2009/77/EZ (SL L 331, 15.12.2010., str. 84.).
(12) Uredba (EU) br. 909/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o poboljšanju namire vrijednosnih papira u Europskoj uniji i o središnjim depozitorijima vrijednosnih papira te izmjeni direktiva 98/26/EZ i 2014/65/EU te Uredbe (EU) br. 236/2012 (SL L 257, 28.8.2014., str. 1.).
(13) SL L 123, 12.5.2016., str. 1.
(14) Uredba (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o OTC izvedenicama, središnjoj drugoj ugovornoj strani i trgovinskom repozitoriju (SL L 201, 27.7.2012., str. 1.).
PRILOG
Prilog II. mijenja se kako slijedi:
1. |
u točki 1. podtočka (e) zamjenjuje se sljedećim:
|
2. |
u točki 2. podtočka (d) zamjenjuje se sljedećim:
|
3. |
točka 3. zamjenjuje se sljedećim:
|
7.6.2019 |
HR |
Službeni list Europske unije |
L 150/226 |
UREDBA (EU) 2019/877 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA
od 20. svibnja 2019.
o izmjeni Uredbe (EU) br. 806/2014 u pogledu kapaciteta pokrivanja gubitaka i dokapitalizacije kreditnih institucija i investicijskih društava
(Tekst značajan za EGP)
EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,
uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 114.,
uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,
nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,
uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke (1),
uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (2),
u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (3),
budući da:
(1) |
Odbor za financijsku stabilnost (FSB) objavio je 9. studenoga 2015. sažeti pregled o ukupnom kapacitetu pokrivanja gubitaka (TLAC – Total Loss-Absorbing Capacity) – „standard TLAC” – koji je u studenome 2015. podržala skupina G20. Cilj je standarda TLAC osigurati da globalne sistemski važne banke, koje se u okviru Unije nazivaju globalnim sistemski važnim institucijama (GSV institucije), imaju kapacitet pokrivanja gubitaka i dokapitalizacije potreban kako bi se pomoglo osigurati da u slučaju sanacije i neposredno nakon sanacije te institucije mogu nastaviti obavljati ključne funkcije, a da se ne dovede u opasnost sredstva poreznih obveznika, to jest javna sredstva ili financijsku stabilnost. U Komunikaciji od 24. studenoga 2015.„Ususret dovršetku bankarske unije” Komisija se obvezala da će do kraja 2016. predstaviti zakonodavni prijedlog kojim bi se omogućila provedba standarda TLAC u pravu Unije do 2019., roka koji je dogovoren na međunarodnoj razini. |
(2) |
Pri provedbi standarda TLAC u pravu Unije potrebno je uzeti u obzir postojeći minimalni zahtjev za regulatorni kapital i prihvatljive obveze (MREL) specifičan za pojedinu instituciju, koji se primjenjuje na sve kreditne institucije i investicijska društva (institucije) s poslovnim nastanom u Uniji, kao i na bilo koji drugi subjekt, kako je utvrđeno Direktivom 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća (4) (subjekti). Budući da se standardom TLAC i MREL-om nastoji ostvariti isti cilj osiguravanja toga da institucije i subjekti s poslovnim nastanom u Uniji raspolažu dostatnim kapacitetom pokrivanja gubitaka i dokapitalizacije, ta bi se dva zahtjeva trebala biti nadopunjavati unutar zajedničkog okvira. U operativnom smislu, minimalnu usklađenu razinu standarda TLAC za GSV institucije (minimalni zahtjev za TLAC) trebalo bi uvesti u zakonodavstvo Unije izmjenama Uredbe (EU) br. 575/2013 (5), dok bi se s dodatkom koji je specifičan za GSV institucije te zahtjevom specifičnim za institucije koje nisu GSV institucije, to jest MREL-om, trebalo uhvatiti ukoštac ciljanim izmjenama Direktive 2014/59/EU i Uredbe (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (6). Odredbe Uredbe (EU) br. 806/2014, kako je izmijenjena ovom Uredbom, o kapacitetu pokrivanja gubitaka i dokapitalizacije institucija i subjekata trebale bi se primjenjivati na način dosljedan onome u Uredbi (EU) br. 575/2013 i direktivama 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća (7) i 2014/59/EU. |
(3) |
Nepostojanjem usklađenih pravila u državama članicama sudionicama u jedinstvenom sanacijskom mehanizmu (SRM) u odnosu na provedbu standarda TLAC stvaraju se dodatni troškovi i pravna nesigurnost te dodatno otežava primjena bail-in instrumenta za prekogranične institucije i subjekte. Nepostojanje usklađenih pravila Unije uzrok je i narušavanju tržišnog natjecanja na unutarnjem tržištu s obzirom na to da bi se troškovi za institucije i subjekte u pogledu usklađivanja s postojećim zahtjevima i standardom TLAC mogli znatno razlikovati u državama članicama sudionicama u SRM-u. Stoga je potrebno ukloniti te prepreke funkcioniranju unutarnjeg tržišta i izbjeći narušavanje tržišnog natjecanja koji su posljedica nepostojanja usklađenih pravila u odnosu na provedbu standarda TLAC. Slijedom toga, odgovarajuća je pravna osnova za ovu Uredbu članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. |
(4) |
U skladu sa standardom TLAC, Uredbom (EU) br. 806/2014 trebalo bi nastaviti priznavati sanacijsku strategiju s jedinstvenom točkom pristupanja (SPE), kao i sanacijsku strategiju s višestrukim točkama pristupanja (MPE). U okviru sanacijske strategije SPE sanira se samo jedan subjekt grupe, obično matično društvo, a ostali se subjekti grupe, obično operativna društva kćeri, ne saniraju nego svoje gubitke i potrebe za dokapitalizacijom prenose na subjekt koji treba sanirati. U okviru sanacijske strategije MPE moglo bi se sanirati više subjekata grupe. Za učinkovitu primjenu željene sanacijske strategije važno je jasno utvrditi subjekte koje treba sanirati („sanacijski subjekti”), to jest subjekte na koje bi se mogle primijeniti sanacijske mjere, zajedno s društvima kćerima koja im pripadaju („sanacijske grupe”). To je utvrđivanje relevantno i za određivanje razine primjene pravila o kapacitetu pokrivanja gubitaka i dokapitalizacije koju bi institucije i subjekti trebali primjenjivati. Stoga je potrebno uvesti pojmove „sanacijski subjekt” i „sanacijska grupa” te izmijeniti Uredbu (EU) br. 806/2014 u pogledu planiranja sanacije grupe kako bi se izričito zahtijevalo od Jedinstvenog sanacijskog odbora („Odbor”) da utvrdi sanacijske subjekte i sanacijske grupe unutar određene grupe te na odgovarajući način uzme u obzir utjecaj svake planirane mjere unutar grupe kako bi se osigurala djelotvorna sanacija grupe. |
(5) |
Odbor bi trebao osigurati da institucije i subjekti raspolažu dostatnim kapacitetom pokrivanja gubitaka i dokapitalizacije kako bi se osiguralo neometano i brzo pokrivanje gubitaka te dokapitalizacija u slučaju sanacije, s minimalnim utjecajem na porezne obveznike i financijsku stabilnost. To bi se trebalo postići usklađivanjem institucija s MREL-om koji je specifičan za svaku instituciju, kako je utvrđeno Uredbom (EU) br. 806/2014. |
(6) |
Kako bi se nazivnici kojima se mjeri kapacitet pokrivanja gubitaka i dokapitalizacije institucija i subjekata uskladili s onima predviđenima u standardu TLAC, MREL bi trebalo izraziti kao postotak ukupnog iznosa izloženosti riziku i mjere ukupne izloženosti relevantne institucije ili subjekta, a institucije ili subjekti trebali bi istodobno ispunjavati razine koje proizlaze iz tih dvaju mjerila. |
(7) |
Kako bi se osigurali jednaki uvjeti za institucije i subjekte s poslovnim nastanom u Uniji, među ostalim i na globalnoj razini, kriteriji prihvatljivosti za obveze prihvatljive za bail-in za MREL trebali bi biti pomno usklađeni s onima utvrđenima Uredbom (EU) br. 575/2013 za minimalni zahtjev za TLAC, ali podložno dopunskim prilagodbama i zahtjevima uvedenima ovom Uredbom. Osobito bi određeni dužnički instrumenti s ugrađenom komponentom izvedenice, kao što su određeni strukturirani vrijednosni papiri, trebali biti prihvatljivi, podložno određenim uvjetima, za ispunjenje MREL-a u mjeri u kojoj imaju fiksan iznos glavnice ili iznos koji se povećava plativ po dospijeću, a koji je unaprijed poznat, a samo je dodatni povrat povezan s tom komponentom izvedenice i ovisi o rezultatima referentne imovine. S obzirom na te uvjete ti bi dužnički instrumenti trebali imati veliku sposobnost pokrivanja gubitaka i u sanaciji bi se na njih trebalo moći jednostavno primijeniti bail-in. Ako institucije ili subjekti raspolažu regulatornim kapitalom koji prekoračuje kapitalne zahtjeve, to samo po sebi ne bi trebalo utjecati na odluke u vezi s određivanjem MREL-a. Osim toga, institucije i subjekti trebali bi moći s pomoću regulatornog kapitala ispunjavati bilo koji dio svojeg MREL-a. |
(8) |
U opseg obveza koje se upotrebljavaju za ispunjavanje MREL-a uključene su, u načelu, sve obveze koje su posljedica potraživanja redovnih neosiguranih vjerovnika (nepodređene obveze), osim ako ne ispunjavaju specifične kriterije prihvatljivosti utvrđene ovom Uredbom. Kako bi se povećala provedivost sanacije institucija i subjekata djelotvornom upotrebom bail-in instrumenta, Odbor bi trebao moći zahtijevati da se MREL ispunjava s pomoću regulatornog kapitala i drugih podređenih obveza, osobito kada postoje jasni pokazatelji da će vjerovnici u bail-inu vjerojatno pretrpjeti gubitke u sanaciji koji bi premašili njihove gubitke koje bi pretrpjeli u okviru redovnog postupka u slučaju insolventnosti. Odbor bi trebao procijeniti je li potrebno od institucija i subjekata zahtijevati ispunjavanje MREL-a regulatornim kapitalom i drugim podređenim obvezama ako iznos obveza isključenih iz primjene bail-in instrumenta doseže određeni prag unutar vrste obveza koja uključuje obveze prihvatljive za MREL. Institucije i subjekti trebali bi ispunjavati MREL regulatornim kapitalom i podređenim obvezama u mjeri u kojoj je to potrebno da se spriječi da njihovi vjerovnici pretrpe gubitke koji su veći od gubitaka koje bi vjerovnici inače pretrpjeli u okviru redovnog postupka u slučaju insolventnosti. |
(9) |
Bilo kakva podređenost dužničkih instrumenata koju zatraži Odbor u pogledu MREL-a ne bi smjela dovesti u pitanje mogućnost da se minimalni zahtjev za TLAC djelomično ispuni s pomoću nepodređenih dužničkih instrumenata u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013, kako je dopušteno standardom TLAC. Za sanacijske subjekte koji su dio GSV institucija, sanacijske subjekte koji su dio sanacijske grupe s imovinom većom od 100 milijardi EUR (banke najviše razine) i za sanacijske subjekte unutar sanacijskih grupa s imovinom manjom od 100 milijardi EUR za koje nacionalna sanacijska tijela smatraju da je razumno vjerovati da predstavljaju sistemski rizik u slučaju propasti, uzimajući u obzir pretežnost depozita i nezastupljenost dužničkih instrumenata u modelu financiranja, ograničen pristup tržištima kapitala u vezi s prihvatljivim obvezama i oslanjanje na redovni osnovni kapital za ispunjavanje MREL-a, Odbor bi trebao moći zahtijevati da se dio MREL-a jednak razini pokrivanja gubitaka i dokapitalizacije iz članka 27. stavka 7. Uredbe (EU) 806/2014, kako je izmijenjena ovom Uredbom, ispuni s pomoću regulatornog kapitala i drugih podređenih obveza, uključujući regulatorni kapital koji se upotrebljava za ispunjenje zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj iz Direktive 2013/36/EU. |
(10) |
Na zahtjev sanacijskog subjekta Odbor bi trebao moći smanjiti dio MREL-a za koji se zahtijeva da se ispunjava s pomoću regulatornog kapitala i drugih podređenih obveza do ograničenja koje predstavlja udio u smanjenju koje je moguće na temelju članka 72.b stavka 3. Uredbe (EU) br. 575/2013 u odnosu na minimalni zahtjev za TLAC utvrđen u toj uredbi. Odbor bi u skladu s načelom proporcionalnosti trebao moći zahtijevati ispunjavanje MREL-a s pomoću regulatornog kapitala i drugih podređenih obveza ako ukupna razina zahtijevane podređenosti u obliku regulatornog kapitala i stavki prihvatljivih obveza slijedom obveze institucija i subjekata da se usklade s minimalnim zahtjevom za TLAC, MREL-om i, prema potrebi, zahtjevom za kombinirani zaštitni sloj u skladu s Direktivom 2013/36/EU nije viša od razine pokrivanja gubitaka i dokapitalizacije iz članka 27. stavka 7. Uredbe (EU) 806/2014, kako je izmijenjena ovom Uredbom, ili od formule utvrđene u ovoj Uredbi koja se temelji na bonitetnim zahtjevima iz stupa 1 i stupa 2 i zahtjevu za kombinirani zaštitni sloj, ovisno o tome što je više. |
(11) |
Za određene banke na najvišoj razini Odbor bi trebao, podložno uvjetima koje procjenjuje Odbor, ograničiti razinu minimalnog zahtjeva za podređenost do određenog praga, uzimajući u obzir i mogući rizik nerazmjernog utjecaja na poslovni model tih institucija. Tim ograničenjem ne bi trebalo dovoditi u pitanje mogućnost da se putem zahtjeva za podređenost u okviru stupa 2 utvrđuje zahtjev za podređenost koji je viši od tog ograničenja, također podložno uvjetima koji se primjenjuju na stup 2, na temelju alternativnih kriterija, odnosno zapreka provedivosti sanacije, ili izvedivosti i vjerodostojnosti sanacijske strategije ili rizičnosti institucije. |
(12) |
Institucijama i subjektima bi se MREL-om trebalo omogućiti pokrivanje gubitaka koji se očekuju u sanaciji ili, ovisno o slučaju, u trenutku neodrživosti, i dokapitalizacija nakon provedbe mjera koje su predviđene u sanacijskom planu ili nakon sanacije sanacijske grupe. Na temelju sanacijske strategije koju su odabrali Odbor bi trebao propisno opravdati razinu uvedenog MREL-a i bez nepotrebne odgode preispitati tu razinu kako bi se u obzir uzele sve promjene u razini zahtjeva iz članka 104.a Direktive 2013/36/EU. Razina uvedenog MREL-a trebala bi biti zbroj iznosa gubitaka očekivanih u sanaciji koji odgovaraju zahtjevima za regulatorni kapital institucije ili subjekta i iznosa dokapitalizacije kojim se instituciji ili subjektu u razdoblju nakon sanacije ili nakon izvršenja ovlasti za otpis ili konverziju omogućuje ispunjenje zahtjeva za regulatorni kapital potrebnih za odobrenje za nastavak aktivnosti u okviru odabrane sanacijske strategije. Odbor bi trebao uskladiti iznose dokapitalizacije naviše ili naniže na temelju promjena proizišlih iz mjera koje su utvrđene u sanacijskom planu. |
(13) |
Odbor bi trebao moći povećati iznos dokapitalizacije kako bi se osiguralo dostatno povjerenje tržišta u instituciju ili subjekt nakon provedbe mjera utvrđenih u sanacijskom planu. Zahtijevanom razinom zaštitnog sloja za povjerenje tržišta trebalo bi instituciji ili subjektu omogućiti nastavak ispunjavanja uvjeta za odobrenje za rad tijekom odgovarajućeg razdoblja, među ostalim tako što će se instituciji ili subjektu dopustiti pokrivanje troškova u vezi s restrukturiranjem vlastitih aktivnosti nakon sanacije te održavanje dostatnog povjerenja tržišta. Zaštitni sloj za povjerenje tržišta trebalo bi odrediti u odnosu na dio zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj u skladu s Direktivom 2013/36/EU. Ako je niža razina dostatna za osiguravanje dostatnog povjerenja tržišta, Odbor bi trebao uskladiti naniže razinu zaštitnog sloja za povjerenje tržišta ili je uskladiti naviše ako je potrebna viša razina kako bi se osiguralo da slijedom mjera utvrđenih u sanacijskom planu subjekt nastavi ispunjavati uvjete odobrenja za rad tijekom odgovarajućeg razdoblja i održavati dostatno povjerenje tržišta. |
(14) |
U skladu s Delegiranom uredbom Komisije (EU) 2016/1075 (8) Odbor bi trebao ispitati bazu ulagatelja instrumenata MREL-a pojedinačne institucije ili subjekta. Ako znatan dio instrumenata MREL-a neke institucije ili subjekta drže mali ulagatelji koji možda nisu primili odgovarajuće naznake o relevantnim rizicima, to bi samo po sebi moglo predstavljati zapreku provedivosti sanacije. Osim toga, ako veliki dio instrumenata MREL-a neke institucije ili subjekta drže druge institucije ili subjekti, sistemske implikacije otpisa ili konverzije također bi mogle predstavljati zapreku provedivosti sanacije. Ako Odbor otkrije zapreku provedivosti sanacije kao posljedicu veličine i naravi određene baze ulagatelja, trebao bi moći instituciji ili subjektu preporučiti da se uhvati ukoštac s takvom zaprekom. |
(15) |
Radi povećanja njihove provedivosti sanacije, Odbor bi trebao moći za GSV institucije uvesti MREL specifičan za pojedinu instituciju povrh minimalnog zahtjeva za TLAC utvrđenog Uredbom (EU) br. 575/2013. Taj MREL specifičan za pojedinu instituciju trebalo bi uvesti ako minimalni zahtjev za TLAC nije dostatan za pokrivanje gubitaka i dokapitalizaciju GSV institucije u okviru odabrane sanacijske strategije. |
(16) |
Odbor bi pri određivanju razine MREL-a trebao uzeti u obzir stupanj sistemske važnosti pojedine institucije ili subjekta i mogući nepovoljni učinak njezine propasti na financijsku stabilnost. Odbor bi trebao uzeti u obzir potrebu postojanja ravnopravnih uvjeta između GSV institucija i drugih usporedivih institucija ili subjekata sa sistemskom važnošću unutar država članica sudionica. Stoga se MREL institucija ili subjekata koji nisu GSV institucije, no čija je sistemska važnost u državama članicama sudionicama usporediva sa sistemskom važnosti GSV institucija, ne bi trebao nerazmjerno razlikovati od razine i sastava MREL-a utvrđenog općenito za GSV institucije. |
(17) |
U skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013 institucije ili subjekti koji su utvrđeni kao sanacijski subjekti trebali bi MREL-u podlijegati samo na konsolidiranoj razini sanacijske grupe. To znači da bi sanacijski subjekti trebali, za ispunjenje svojeg MREL-a, biti dužni vanjskim vjerovnicima koji su treća strana te nad kojima bi se primijenio bail-in izdavati prihvatljive instrumente i stavke u slučaju da se nad sanacijskim subjektom pokrene sanacija. |
(18) |
Institucije ili subjekti koji nisu sanacijski subjekti trebali bi se uskladiti s MREL-om na pojedinačnoj razini. Potrebe tih institucija ili subjekata za pokrivanjem gubitaka i dokapitalizacijom u pravilu trebali bi osiguravati njihovi sanacijski subjekti i to na način da ti sanacijski subjekti izravno ili neizravno stječu instrumente regulatornog kapitala i instrumente prihvatljivih obveza koje su te institucije ili subjekti izdali i da ih otpisuju ili konvertiraju u vlasničke instrumente u trenutku u kojem te institucije ili subjekti više nisu održivi. Kao takav, MREL koji se primjenjuje na institucije ili subjekte koji nisu sanacijski subjekti trebao bi se primjenjivati zajedno i dosljedno sa zahtjevima koji se primjenjuju na sanacijske subjekte. To bi Odboru trebalo omogućiti da sanira sanacijsku grupu, a da se pritom u sanaciju ne uključe određena društva kćeri te grupe, izbjegavajući tako potencijalne poremećaje na tržištu. Primjena MREL-a na institucije ili subjekte koji nisu sanacijski subjekti trebala bi biti u skladu s odabranom sanacijskom strategijom, a njome se osobito ne bi trebao mijenjati odnos vlasništva između institucija ili subjekata i njihovih sanacijskih grupa nakon dokapitalizacije tih institucija ili subjekata. |
(19) |
Ako i sanacijski subjekt ili matično društvo i njegova društva kćeri imaju poslovni nastan u istoj državi članici i dio su iste sanacijske grupe, Odbor bi ih trebao moći izuzeti od primjene MREL-a koji se primjenjuje na ta društva kćeri koja nisu sanacijski subjekti ili im dopustiti da ispune zahtjeve za MREL kolateraliziranim jamstvima između matičnog društva i njegovih društava kćeri, koja bi se mogla aktivirati u trenutku kada su ispunjeni uvjeti istovjetni onima kojima se omogućuje otpis ili konverzija prihvatljivih obveza. Kolateral kojim se jamstvo osigurava trebao bi biti visokoutrživ i imati minimalni tržišni i kreditni rizik. |
(20) |
Uredbom (EU) br. 575/2013 predviđeno je da nadležna tijela mogu izuzeti kreditne institucije koje su stalno povezane sa središnjim tijelom („mreže zadruga”) od primjene određenih zahtjeva za solventnost i likvidnost ako su ispunjeni određeni uvjeti. Kako bi se uzele u obzir posebnosti takvih mreža zadruga, Odbor bi također trebao moći izuzeti od primjene MREL-a koji se primjenjuje na takve kreditne institucije i središnje tijelo pod uvjetima sličnim onima utvrđenima Uredbom (EU) br. 575/2013, ako kreditne institucije i središnje tijelo imaju poslovni nastan u istoj državi članici. Odbor bi također trebao moći kreditne institucije i središnje tijelo tretirati kao cjelinu pri procjeni uvjeta za sanaciju, ovisno o značajkama mehanizma solidarnosti. Odbor bi trebao moći na različite načine osigurati usklađivanje s vanjskim zahtjevom za MREL sanacijske grupe u cjelini, ovisno o značajkama mehanizma solidarnosti svake grupe, računanjem prihvatljivih obveza subjekata od kojih, u skladu sa sanacijskim planom, Odbor zahtijeva izdavanje instrumenata prihvatljivih za MREL izvan sanacijske grupe. |
(21) |
Nadležna tijela, nacionalna sanacijska tijela i Odbor trebali bi na odgovarajući način razmotriti i otkloniti sva kršenja minimalnog zahtjeva za TLAC i MREL-a. Budući da bi kršenje tih zahtjeva moglo biti zapreka provedivosti sanacije institucije ili grupe, postojeći bi se postupci za uklanjanje zapreka provedivosti sanacije trebali skratiti kako bi se brzo riješila sva kršenja zahtjeva. Isto tako, Odbor bi trebao moći zahtijevati od institucija ili subjekata da preinače profile dospijeća prihvatljivih instrumenata i stavki te pripreme i provedu planove za vraćanje na razinu tih zahtjeva. Odbor bi također trebao moći zabraniti određene raspodjele ako smatra da institucija ili subjekt ne ispunjava zahtjev za kombiniranim zaštitnim slojem u skladu s Direktivom 2013/36/EU kada se razmatraju kao dodatak uz MREL. |
(22) |
Ova je Uredba u skladu s temeljnim pravima i njome se poštuju načela koja su posebno priznata u Povelji Europske unije o temeljnim pravima, a osobito prava na vlasništvo i slobodu poduzetništva i mora se primjenjivati u skladu s tim pravima i načelima. |
(23) |
S obzirom na to da cilj ove Uredbe, odnosno utvrđivanje jedinstvenih pravila za potrebe okvira oporavka i sanacije Unije za institucije i subjekte, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog opsega djelovanja on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti ovu Uredbu u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja. |
(24) |
Kako bi se omogućilo primjereno vrijeme za primjenu ove Uredbe, ova bi se Uredba trebala primjenjivati od 28. prosinca 2020., |
DONIJELI SU OVU UREDBU:
Članak 1.
Izmjene Uredbe (EU) br. 806/2014
Uredba (EU) br. 806/2014 mijenja se kako slijedi:
1. |
u članku 3. stavak 1. mijenja se kako slijedi:
|
2. |
u članku 7. stavku 3. točka (d) zamjenjuje se sljedećim:
|
3. |
članak 8. mijenja se kako slijedi:
|
4. |
članak 10. mijenja se kako slijedi:
|
5. |
umeće se sljedeći članak: „Članak 10.a Ovlast zabrane određenih raspodjela 1. Ako je subjekt u situaciji u kojoj ispunjava zahtjev za kombinirani zaštitni sloj kada se on razmatra uz svaki od zahtjeva iz članka 141.a stavka 1. točaka (a), (b) i (c) Direktive 2013/36/EU, ali ne ispunjava zahtjev za kombinirani zaštitni sloj kada se on razmatra uz zahtjeve iz članaka 12.d i 12.e ove Uredbe pri izračunu u skladu s člankom 12.a stavkom 2. točkom (a) ove Uredbe, Odbor ima ovlast u skladu sa stavcima 2. i 3. ovog članka subjektu zabraniti raspodjelu više od najvećeg raspodjeljivog iznosa u odnosu na minimalni zahtjev za regulatorni kapital i prihvatljive obveze (‚M-MDA’) izračunan u skladu sa stavkom 4. ovog članka, s pomoću neke od sljedećih mjera:
Ako se subjekt nalazi u situaciji iz prvog podstavka, o tom odmah obavješćuje nacionalno sanacijsko tijelo i Odbor. 2. U situaciji iz stavka 1. Odbor, nakon savjetovanja s nadležnim tijelima, uključujući prema potrebi i ESB, bez nepotrebne odgode procjenjuje hoće li izvršiti ovlast iz stavka 1. uzimajući u obzir sve sljedeće elemente:
Odbor ponovno procjenjuje potrebu izvršavanja ovlasti iz stavka 1. najmanje jedanput mjesečno, dok god je subjekt u situaciji iz stavka 1. 3. Ako Odbor utvrdi da se subjekt i dalje nalazi u situaciji iz stavka 1. devet mjeseci nakon što je subjekt izvijestio o takvoj situaciji, Odbor, nakon savjetovanja s nadležnim tijelima, uključujući prema potrebi ESB, izvršava ovlast iz stavka 1., osim ako Odbor na temelju procjene utvrdi da su ispunjena najmanje dva od sljedećih uvjeta:
Ako se primjenjuje iznimka iz prvog podstavka, Odbor o svojoj odluci obavješćuje nadležna tijela, uključujući prema potrebi ESB, i u pisanom obliku objašnjava svoju procjenu. Odbor jedanput mjesečno ponavlja svoju procjenu toga primjenjuje li se iznimka iz prvog podstavka. 4. M-MDA izračunava se tako da se zbroj izračunan u skladu sa stavkom 5. množi faktorom određenim u skladu sa stavkom 6. M-MDA umanjuje se za svaki iznos koji proizlazi iz bilo koje mjere iz stavka 1. točke (a), (b) ili (c). 5. Zbroj koji se množi u skladu sa stavkom 4. sastoji se od:
6. Faktor iz stavka 4. određuje se na sljedeći način:
Donje i gornje granice svakog kvartila distribucije zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj izračunavaju se na sljedeći način:
pri čemu je „Qn” = redni broj odnosnog kvartila distribucije.”; |
6. |
članak 12. zamjenjuje se sljedećim: „Članak 12. Minimalni zahtjev za regulatorni kapital i prihvatljive obveze 1. Nakon dogovora s nadležnim tijelima, uključujući ESB, Odbor određuje zahtjeve za regulatorni kapital i prihvatljive obveze iz članaka od 12.a do 12.i, koji podliježu ovlastima za otpis i konverziju, a koje subjekti i grupe iz članka 7. stavka 2. te subjekti i grupe iz članka 7. stavka 4. točke (b) i članka 7. stavka 5. moraju ispunjavati u svakom trenutku, kada su ispunjeni uvjeti za primjenu tih stavaka. 2. Subjekti iz stavka 1., uključujući subjekte koji su dio grupa, dostavljaju informacije u skladu s člankom 45.i stavcima 1., 2. i 4. Direktive 2014/59/EU nacionalnom sanacijskom tijelu države članice sudionice u kojoj imaju poslovni nastan. Nacionalno sanacijsko tijelo bez nepotrebne odgode Odboru prenosi informacije iz prvog podstavka. 3. Pri izradi sanacijskih planova u skladu s člankom 9., a nakon savjetovanja s nadležnim tijelima, nacionalna sanacijska tijela određuju zahtjeve za regulatorni kapital i prihvatljive obveze, kako je navedeno u člancima od 12.a do 12.i, koji podliježu ovlastima za otpis i konverziju, a koje subjekti iz članka 7. stavka 3. moraju ispunjavati u svakom trenutku. U tom pogledu primjenjuje se postupak iz članka 31. 4. Uz sve što određuje prema stavku 1. ovog članka, Odbor istodobno razvija i provodi sanacijske planove u skladu s člankom 8. 5. Odbor o utvrđivanjima obavješćuje nacionalna sanacijska tijela. Nacionalna sanacijska tijela provode naloge Odbora u skladu s člankom 29. Odbor zahtijeva da nacionalna sanacijska tijela provjere i osiguraju da subjekti i grupe ispune zahtjeve za regulatorni kapital i prihvatljive obveze utvrđene u stavku 1. ovog članka. 6. Odbor obavješćuje ESB i EBA-u o zahtjevima za regulatorni kapital i prihvatljive obveze koje je odredio za svaki subjekt i grupu na temelju stavka 1. 7. Kako bi osigurao učinkovitu i dosljednu primjenu ovog članka, Odbor izdaje smjernice i šalje upute nacionalnim sanacijskim tijelima u vezi s određenim subjektima ili grupama. Članak 12.a Primjena i izračun minimalnog zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze 1. Odbor i nacionalna sanacijska tijela osiguravaju da subjekti iz članka 12. stavaka 1. i 3. u svakom trenutku ispunjavaju zahtjeve za regulatorni kapital i prihvatljive obveze, ako se to zahtijeva ovim člankom i člancima od 12.b do 12.i te u skladu s njima. 2. Zahtjev iz stavka 1. ovog članka izračunava se u skladu s člankom 12.d stavkom 3., 4. ili 6., ovisno o tome što je primjenjivo, kao iznos regulatornog kapitala i prihvatljivih obveza izražen kao postoci:
Članak 12.b Izuzeće od minimalnog zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze 1. Neovisno o članku 12.a, Odbor od zahtjeva utvrđenog u članku 12.a stavku 1. izuzima hipotekarne kreditne institucije koje se financiraju osiguranim obveznicama, a kojima prema nacionalnom pravu nije dopušteno primati depozite ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
2. Institucije izuzete od zahtjeva iz članka 12. stavka 1. nisu uključene u konsolidaciju iz članka 12.f stavka 1. Članak 12.c Prihvatljive obveze za sanacijske subjekte 1. Obveze se uključuju u iznos regulatornog kapitala i prihvatljivih obveza sanacijskih subjekata samo ako ispunjavaju uvjete iz sljedećih članaka Uredbe (EU) br. 575/2013:
Odstupajući od prvog podstavka ovog stavka, ako se ovom Uredbom upućuje na zahtjeve iz članka 92.a ili članka 92.b Uredbe (EU) br. 575/2013, za potrebe tih članaka, prihvatljive obveze sastoje se od prihvatljivih obveza kako su definirane u članku 72.k te uredbe i utvrđene u skladu s dijelom drugim, glavom I. poglavljem 5.a te uredbe. 2. Obveze koje proizlaze iz dužničkih instrumenata s ugrađenim izvedenicama, primjerice strukturiranih obveznica, koji ispunjavaju uvjete iz stavka 1. prvog podstavka, uz iznimku članka 72.a stavka 2. točke (l) Uredbe (EU) br. 575/2013, uključuju se u iznos regulatornog kapitala i prihvatljivih obveza samo ako je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:
Dužnički instrumenti iz prvog podstavka, uključujući njihove ugrađene izvedenice, nisu predmet sporazuma o netiranju, a vrednovanje takvih instrumenata ne podliježe članku 49. stavku 3. Direktive 2014/59/EU. Obveze iz prvog podstavka uključuju se u iznos regulatornog kapitala i prihvatljivih obveza samo u odnosu na dio obveze koji odgovara iznosu glavnice iz točke (a) tog podstavka ili iznosu koji je fiksan ili se povećava iz točke (b) tog podstavka. 3. Ako društvo kći s poslovnim nastanom u Uniji obveze izdaje postojećem dioničaru koji nije dio iste sanacijske grupe, a to društvo kći dio je iste sanacijske grupe kao i sanacijski subjekt, te se obveze uključuju u iznos regulatornog kapitala i prihvatljivih obveza tog sanacijskog subjekta ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
4. Ne dovodeći u pitanje minimalni zahtjev iz članka 12.d stavka 4. ili članka 12.e stavka 1. točke (a), nakon savjetovanja s nacionalnim sanacijskim tijelom ili nakon prijedloga nacionalnog sanacijskog tijela Odbor na vlastitu inicijativu osigurava da sanacijski subjekti koji su GSV institucije ili sanacijski subjekti koji podliježu članku 12.d stavku 4. ili 5. ispunjavaju dio zahtjeva iz članka 12.f koji je jednak iznosu od 8 % ukupnih obveza, uključujući regulatorni kapital, s pomoću regulatornog kapitala, podređenih prihvatljivih instrumenata ili obveza iz stavka 3. ovog članka. Odbor može dopustiti da sanacijski subjekti koji su GSV institucije ili sanacijski subjekti koji podliježu članku 12.d stavku 4. ili 5. ispunjavaju razinu koja je niža od 8 % ukupnih obveza, uključujući regulatorni kapital, ali viša od iznosa koji proizlazi iz primjene formule (1-(X1/X2)) x 8 % ukupnih obveza, uključujući regulatorni kapital, s pomoću regulatornog kapitala, podređenih prihvatljivih instrumenata ili obveza iz stavka 3. ovog članka, pod uvjetom da su ispunjeni svi uvjeti iz članka 72.b stavka 3. Uredbe (EU) br. 575/2013, pri čemu je, s obzirom na smanjenje koje je moguće na temelju članka 72.b stavka 3. te uredbe:
Ako primjena prvog podstavka ovog stavka na sanacijske subjekte koji podliježu članku 12.d stavku 4. dovodi do zahtjeva koji premašuje 27 % ukupnog iznosa izloženosti riziku, Odbor za dotični sanacijski subjekt ograničava dio zahtjeva iz članka 12.f koji se mora ispuniti s pomoću regulatornog kapitala, podređenih prihvatljivih instrumenata i obveza iz stavka 3. ovog članka na iznos koji je jednak 27 % ukupnog iznosa izloženosti riziku ako je Odbor procijenio sljedeće:
Pri obavljanju procjene iz drugog podstavka Odbor uzima u obzir i rizik od nerazmjernog učinka na poslovni model dotičnog sanacijskog subjekta. Drugi podstavak ovog stavka ne primjenjuje se na sanacijske subjekte koji podliježu članku 12.d stavku 5. 5. Na vlastitu inicijativu nakon savjetovanja s nacionalnim sanacijskim tijelom ili na prijedlog nacionalnog sanacijskog tijela Odbor može odlučiti da sanacijski subjekti koji nisu ni GSV institucije ni sanacijski subjekti koji podliježu članku 12.d stavku 4. ili 5. ispunjavaju dio zahtjeva iz članka 12.f do 8 % ukupnih obveza subjekta, uključujući regulatorni kapital, ili formule iz stavka 7. ovog članka, ovisno što je više, s pomoću regulatornog kapitala, podređenih prihvatljivih instrumenata ili obveza iz stavka 3. ovog članka, ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:
Ako utvrdi da je ukupni iznos obveza koje su isključene ili bi vjerojatno mogle biti isključene iz primjene ovlasti za otpis i konverziju u skladu s člankom 27. stavkom 3. ili člankom 27. stavkom 5., unutar vrste obveza koja uključuje prihvatljive obveze, veći od 10 % te vrste, Odbor procjenjuje rizik iz prvog podstavka točke (b) ovog stavka. 6. Za potrebe stavaka 4., 5. i 7., obveze iz izvedenica uključuju se u ukupne obveze na temelju potpunog priznavanja prava druge ugovorne strane na netiranje. Regulatorni kapital sanacijskog subjekta koji se upotrebljava za usklađivanje sa zahtjevom za kombinirani zaštitni sloj prihvatljiv je za usklađivanje sa zahtjevima iz stavaka 4., 5. i 7. 7. Odstupajući od stavka 3. ovog članka, Odbor može odlučiti da sanacijski subjekti koji su GSV institucije ili sanacijski subjekti koji podliježu članku 12.d stavku 4. ili 5. ove Uredbe moraju ispuniti zahtjev iz članka 12.f ove Uredbe s pomoću regulatornog kapitala, podređenih prihvatljivih instrumenata ili obveza iz stavka 3. ovog članka, u mjeri u kojoj, slijedom obveze sanacijskog subjekta da ispunjava zahtjev za kombinirani zaštitni sloj i zahtjeve iz članka 92.a Uredbe (EU) br. 575/2013, članka 12.d stavka 4. i članka 12.f ove Uredbe, zbroj tog regulatornog kapitala, instrumenata i obveza ne prelazi, ovisno što je više:
8. Odbor može izvršavati ovlast iz stavka 7. ovog članka u odnosu na sanacijske subjekte koji su GSV institucije ili koji podliježu članku 12.d stavku 4. ili 5. i koji ispunjavaju jedan od uvjeta navedenih u drugom podstavku ovog stavka, do granice od 30 % ukupnog broja svih sanacijskih subjekata koji su GSV institucije ili koji podliježu članku 12.d stavku 4. ili 5. za koje Odbor odredi zahtjev iz članka 12.f. Odbor razmatra uvjete kako slijedi:
Za potrebe određivanja postotaka iz prvog i drugog podstavka Odbor zaokružuje rezultat izračuna na najbliži cijeli broj. 9. Nakon savjetovanja s nadležnim tijelima, uključujući ESB, Odbor donosi odluke iz stavka 5. ili 7. Pri donošenju tih odluka Odbor također uzima u obzir:
Članak 12.d Određivanje minimalnog zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze 1. Nakon savjetovanja s nadležnim tijelima, uključujući ESB, Odbor određuje zahtjev iz članka 12.a stavka 1. na temelju sljedećih kriterija:
2. Ako je sanacijskim planom predviđeno poduzimanje sanacijske mjere ili izvršavanje ovlasti za otpis i konverziju relevantnih instrumenata kapitala i prihvatljivih obveza u skladu s člankom 21., u skladu s relevantnim scenarijem iz članka 8. stavka 6., zahtjev iz članka 12.a stavka 1. odgovara iznosu koji je dostatan za to da se osigura sljedeće:
Ako je sanacijskim planom predviđeno da subjekt bude likvidiran u okviru redovnog postupka u slučaju insolventnosti ili drugih jednakovrijednih nacionalnih postupaka, Odbor procjenjuje je li opravdano ograničiti zahtjev iz članka 12.a stavka 1. za taj subjekt tako da ne premašuje iznos dostatan za pokrivanje gubitaka u skladu s prvim podstavkom točkom (a). Procjenom Odbora posebno se evaluira ograničenje iz drugog podstavka u pogledu bilo kakvog mogućeg učinka na financijsku stabilnost i na rizik širenja zaraze na financijski sustav. 3. Za sanacijske subjekte iznos iz stavka 2. prvog podstavka jest sljedeći:
Za potrebe članka 12.a stavka 2. točke (a) zahtjev iz članka 12.a stavka 1. izražava se kao postotak koji se dobije kada se iznos izračunan u skladu s prvim podstavkom točkom (a) ovog stavka podijeli s ukupnim iznosom izloženosti riziku. Za potrebe članka 12.a stavka 2. točke (b) zahtjev iz članka 12.a stavka 1. izražava se kao postotak koji se dobije kada se iznos izračunan u skladu s prvim podstavkom točkom (b) ovog stavka podijeli s mjerom ukupne izloženosti. Pri utvrđivanju pojedinačnog zahtjeva predviđenog u prvom podstavku točki (b) ovog stavka Odbor uzima u obzir zahtjeve iz članka 27. stavka 7. Pri utvrđivanju iznosa dokapitalizacije iz prethodnih podstavaka Odbor:
Odbor može povećati zahtjev iz prvog podstavka točke (a) podtočke ii. za odgovarajući iznos koji je potreban kako bi se osiguralo da subjekt nakon sanacije može održati dostatno povjerenje tržišta tijekom odgovarajućeg razdoblja koje nije dulje od jedne godine. Ako se primjenjuje šesti podstavak ovog stavka, iznos iz tog podstavka jednak je zahtjevu za kombinirani zaštitni sloj koji se primjenjuje nakon primjene sanacijskih instrumenata umanjen za iznos iz članka 128. točke 6. podtočke (a) Direktive 2013/36/EU. Iznos iz šestog podstavka ovog stavka usklađuje se naniže ako Odbor nakon savjetovanja s nadležnim tijelima, uključujući ESB, utvrdi da bi bilo izvedivo i vjerojatno da niži iznos bude dostatan za održavanje povjerenja tržišta i osiguravanje kontinuiteta pružanja ključnih ekonomskih funkcija institucije ili subjekta iz članka 12. stavka 1. i njezina pristupa financiranju bez uporabe izvanredne javne financijske potpore, osim doprinosâ iz Fonda, u skladu s člankom 27. stavkom 7. i člankom 76. stavkom 3., nakon provedbe sanacijske strategije. Taj iznos usklađuje se naviše ako Odbor nakon savjetovanja s nadležnim tijelima, uključujući ESB, utvrdi da je viši iznos potreban za održavanje dostatnog povjerenja tržišta i osiguravanje kontinuiteta pružanja ključnih ekonomskih funkcija institucije ili subjekta iz članka 12. stavka 1. i njihova pristupa financiranju bez uporabe izvanredne javne financijske potpore, osim doprinosâ iz Fonda, u skladu s člankom 27. stavkom 7. i člankom 76. stavkom 3. tijekom odgovarajućeg razdoblja koje nije dulje od jedne godine. 4. Za sanacijske subjekte koji ne podliježu članku 92.a Uredbe (EU) br. 575/2013 i koji su dio sanacijske grupe čija ukupna imovina prelazi 100 milijardi EUR razina zahtjeva iz stavka 3. ovog članka barem je jednaka iznosu od:
Odstupajući od članka 12.c, sanacijski subjekti iz prvog podstavka ovog stavka ispunjavaju razinu zahtjeva iz prvog podstavka ovog stavka, koja je jednaka iznosu od 13,5 % kada se izračunava u skladu s člankom 12.a stavkom 2. točkom (a) i jednaka iznosu od 5 % kada se izračunava u skladu s člankom 12.a stavkom 2. točkom (b), s pomoću regulatornog kapitala, podređenih prihvatljivih instrumenata ili obveza iz članka 12.c stavka 3. ove Uredbe. 5. Na zahtjev nacionalnog sanacijskog tijela sanacijskog subjekta Odbor primjenjuje zahtjeve utvrđene u stavku 4. ovog članka na sanacijski subjekt koji ne podliježe članku 92.a Uredbe (EU) br. 575/2013, i koji je dio sanacijske grupe čija je ukupna imovina manja od 100 milijardi EUR te za koji je nacionalno sanacijsko tijelo procijenilo da bi vjerojatno mogao predstavljati sistemski rizik u slučaju propasti. Pri donošenju odluke o podnošenju zahtjeva iz prvog podstavka ovog stavka nacionalno sanacijsko tijelo uzima u obzir:
Time što ne postoji zahtjev nacionalnog sanacijskog tijela na temelju prvog podstavka ovog stavka ne dovode se u pitanje odluke Odbora na temelju članka 12.c stavka 5. 6. Za subjekte koji sami po sebi nisu sanacijski subjekti iznos iz stavka 2. prvog podstavka jest sljedeći:
Za potrebe članka 12.a stavka 2. točke (a) zahtjev iz članka 12.a stavka 1. izražava se kao postotak koji se dobije kada se iznos izračunan u skladu s prvim podstavkom točkom (a) ovog stavka podijeli s ukupnim iznosom izloženosti riziku. Za potrebe članka 12.a stavka 2. točke (b) zahtjev iz članka 12.a stavka 1. izražava se kao postotak koji se dobije kada se iznos izračunan u skladu s prvim podstavkom točkom (b) ovog stavka podijeli s mjerom ukupne izloženosti. Pri utvrđivanju pojedinačnog zahtjeva predviđenog u prvom podstavku točki (b) ovog članka Odbor uzima u obzir zahtjeve iz članka 27. stavka 7. Pri utvrđivanju iznosa dokapitalizacije iz prethodnih podstavaka Odbor:
Odbor može povećati zahtjev iz prvog podstavka točke (a) podtočke ii. ovog stavka za odgovarajući iznos koji je potreban kako bi se osiguralo da subjekt nakon izvršenja ovlasti za otpis ili konverziju relevantnih instrumenata kapitala i prihvatljivih obveza u skladu s člankom 21. može održati dostatno povjerenje tržišta tijekom odgovarajućeg razdoblja koje nije dulje od jedne godine. Ako se primjenjuje šesti podstavak ovog stavka, iznos iz tog podstavka jednak je zahtjevu za kombinirani zaštitni sloj koji se primjenjuje nakon izvršenja ovlasti iz članka 21. ove Uredbe ili nakon sanacije sanacijske grupe umanjen za iznos iz članka 128. točke 6. podtočke (a) Direktive 2013/36/EU. Iznos iz šestog podstavka ovog stavka usklađuje se naniže ako nakon savjetovanja s nadležnim tijelima, uključujući ESB, Odbor utvrdi da bi bilo izvedivo i vjerojatno da niži iznos bude dostatan za osiguravanje povjerenja tržišta i osiguravanje kontinuiteta pružanja ključnih ekonomskih funkcija institucije ili subjekta iz članka 12. stavka 1. i njihova pristupa financiranju bez uporabe izvanredne javne financijske potpore, osim doprinosâ iz Fonda, u skladu s člankom 27. stavkom 7. i člankom 76. stavkom 3., nakon izvršenja ovlasti iz članka 21. ili nakon sanacije sanacijske grupe. Taj iznos usklađuje se naviše ako Odbor nakon savjetovanja s nadležnim tijelima, uključujući ESB, utvrdi da je viši iznos potreban za održavanje dostatnog povjerenja tržišta i osiguravanje kontinuiteta pružanja ključnih ekonomskih funkcija institucije ili subjekta iz članka 12. stavka 1. i njihova pristupa financiranju bez uporabe izvanredne javne financijske potpore, osim doprinosâ iz Fonda, u skladu s člankom 27. stavkom 7. i člankom 76. stavkom 3. tijekom odgovarajućeg razdoblja koje nije dulje od jedne godine. 7. Ako Odbor očekuje da bi određene vrste prihvatljivih obveza vjerojatno mogle biti u potpunosti ili djelomično isključene iz bail-ina na temelju članka 27. stavka 5. ili u potpunosti prenesene na primatelja na temelju djelomičnog prijenosa, zahtjev iz članka 12.a stavka 1. ispunjava se s pomoću regulatornog kapitala ili drugih prihvatljivih obveza koji su dostatni za sljedeće:
8. Svaka odluka Odbora o nametanju minimalnog zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze u skladu s ovim člankom sadržava obrazloženje te odluke, uključujući cjelovitu procjenu elemenata iz stavaka od 2. do 7. ovog članka te je Odbor preispituje bez nepotrebne odgode kako bi se u obzir uzele promjene razine zahtjeva iz članka 104.a Direktive 2013/36/EU. 9. Za potrebe stavaka 3. i 6. ovog članka, kapitalni zahtjevi tumače se u skladu s primjenom, od strane nadležnog tijela, prijelaznih odredbi utvrđenih u dijelu desetom glavi I. poglavljima 1., 2. i 4. Uredbe (EU) br. 575/2013. te u odredbama nacionalnog zakonodavstva u kojima se propisuju mogućnosti koje su nadležnim tijelima dodijeljene tom uredbom. Članak 12.e Određivanje minimalnog zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze za sanacijske subjekte koji su dio GSV institucija i Unijina značajna društva kćeri GSV institucija izvan EU-a 1. Zahtjev iz članka 12.a stavka 1. za sanacijski subjekt koji je GSV institucija ili dio GSV institucije sastoji se od sljedećeg:
2. Zahtjev iz članka 12.a stavka 1. za Unijino značajno društvo kći GSV institucije izvan EU-a sastoji se od sljedećeg:
3. Odbor uvodi dodatak zahtjevu za regulatorni kapital i prihvatljive obveze iz stavka 1. točke (b) i stavka 2. točke (b) samo:
4. Svaka odluka Odbora o uvođenju dodatka zahtjevu za regulatorni kapital i prihvatljive obveze u skladu sa stavkom 1. točkom (b) ovog članka ili stavkom 2. točkom (b) ovog članka sadržava obrazloženje te odluke, uključujući cjelovitu procjenu elemenata iz stavka 3. ovog članka, te je Odbor preispituje bez nepotrebne odgode kako bi se u obzir uzele promjene razine zahtjeva iz članka 104.a Direktive 2013/36/EU koji se primjenjuje na sanacijsku grupu ili Unijino značajno društvo kći GSV institucije izvan EU-a. Članak 12.f Primjena minimalnog zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze na sanacijske subjekte 1. Sanacijski subjekti ispunjavaju zahtjeve utvrđene u člancima od 12.c do 12.e na konsolidiranoj osnovi na razini sanacijske grupe. 2. Odbor, nakon savjetovanja sa sanacijskim tijelom na razini grupe, ako to tijelo nije Odbor, i konsolidacijskim nadzornim tijelom određuje zahtjev iz članka 12.a stavka 1. za sanacijski subjekt s poslovnim nastanom u državi članici sudionici na konsolidiranoj razini sanacijske grupe, na temelju zahtjeva utvrđenih u člancima od 12.c do 12.e i na temelju toga predviđa li sanacijski plan da će se društva kćeri iz treće zemlje koja su dio grupe sanirati zasebno. 3. Za sanacijske grupe utvrđene u skladu s člankom 3. stavkom 1. točkom (24b) podtočkom (b), Odbor odlučuje, ovisno o značajkama mehanizma solidarnosti i preferirane sanacijske strategije, koji se subjekti unutar sanacijske grupe moraju biti usklađeni s člankom 12.d stavkom 3. i 4. i člankom 12.e stavkom 1. kako bi se osiguralo da je sanacijska grupa kao cjelina usklađena sa stavcima 1. i 2. ovog članka te na koji način to moraju činiti u skladu sa sanacijskim planom. Članak 12.g Primjena minimalnog zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze na subjekte koji sami po sebi nisu sanacijski subjekti 1. Institucije koje su društva kćeri sanacijskog subjekta ili subjekta iz treće zemlje, ali same po sebi nisu sanacijski subjekti, ispunjavaju zahtjeve utvrđene u članku 12.d na pojedinačnoj osnovi. Nakon savjetovanja s nadležnim tijelima, uključujući ESB, Odbor može odlučiti primijeniti zahtjev utvrđen ovim člankom na subjekt iz članka 2. točke (b) koji je društvo kći sanacijskog subjekta, ali sam po sebi nije sanacijski subjekt. Odstupajući od prvog podstavka ovog stavka, matična društva u Uniji koja sama po sebi nisu sanacijski subjekti, ali su društva kćeri subjekata iz trećih zemalja ispunjavaju zahtjeve iz članaka 12.d i 12.e na konsolidiranoj osnovi. Za sanacijske grupe utvrđene u skladu s člankom 3. stavkom 1. točkom (24b) podtočkom (b), one kreditne institucije koje su stalno povezane sa središnjim tijelom, ali same po sebi nisu sanacijski subjekti, središnje tijelo koje samo po sebi nije sanacijski subjekt te svi sanacijski subjekti koji ne podliježu zahtjevu iz članka 12.f stavka 3., pridržavaju se članka 12.d stavka 6. na pojedinačnoj osnovi. Zahtjev iz članka 12.a stavka 1. u pogledu subjekta iz ovog stavka određuje se na temelju zahtjeva utvrđenih u članku 12.d. 2. Zahtjev iz članka 12.a stavka 1. u pogledu subjekata iz stavka 1. ovog članka ispunjava se s pomoću najmanje jednog od sljedećeg:
3. Odbor može dopustiti da se zahtjev iz članka 12.a stavka 1. ispuni u potpunosti ili djelomično jamstvom koje izdaje sanacijski subjekt i kojim se ispunjavaju sljedeći uvjeti:
Članak 12.h Izuzeće od minimalnog zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze primjenjivo na subjekte koji sami po sebi nisu sanacijski subjekti 1. Odbor može izuzeti od primjene članka 12.g društvo kćer sanacijskog subjekta s poslovnim nastanom u državi članici sudionici ako:
2. Odbor može izuzeti od primjene članka 12.g društvo kćer sanacijskog subjekta s poslovnim nastanom u državi članici sudionici ako:
Članak 12.i Izuzeće za središnje tijelo i kreditne institucije koje su stalno povezane sa središnjim tijelom Odbor može djelomično ili u potpunosti izuzeti od primjene članka 12.g središnje tijelo ili kreditnu instituciju koja je stalno povezana sa središnjim tijelom ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
Članak 12.j Kršenja minimalnog zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze 1. Svako kršenje minimalnog zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze iz članka 12.f ili članka 12.g, rješava se na temelju najmanje jednog od sljedećeg:
Nadalje, Odbor ili ESB mogu procijeniti propada li institucija ili je vjerojatno da će propasti, u skladu s člankom 18. 2. Odbor, sanacijska tijela i nadležna tijela države članice sudionice međusobno se savjetuju pri izvršavanju ovlasti iz stavka 1. Članak 12.k Prijelazni aranžmani i aranžmani nakon sanacije 1. Odstupajući od članka 12.a stavka 1., Odbor i nacionalna sanacijska tijela određuju odgovarajuća prijelazna razdoblja u kojima subjekti iz članka 12. stavaka 1. i 3. moraju ispuniti zahtjeve iz članka 12.f ili 12.g, ili zahtjeve koji proizlaze iz primjene članka 12.c stavka 4., 5. ili 7., ovisno o slučaju. Rok za subjekte za ispunjenje zahtjeva iz članka 12.f ili 12.g ili zahtjeva koji proizlaze iz primjene članka 12.c stavka 4., 5. ili 7. jest 1. siječnja 2024. Odbor utvrđuje prijelazne ciljne razine za zahtjeve u članku 12.f ili 12.g ili za zahtjeve koji proizlaze iz primjene članka 12.c stavka 4., 5. ili 7., ovisno o slučaju, koje su subjekti iz članka 12. stavaka 1. i 3. dužni ispunjavati 1. siječnja 2022. Prijelaznim ciljnim razinama se, u pravilu, osigurava linearno povećanje regulatornog kapitala i prihvatljivih obveza radi približavanja zahtjevu. Odbor može odrediti prijelazno razdoblje koje završava nakon 1. siječnja 2024. ako je to propisno opravdano i primjereno na temelju kriterijâ iz stavka 7., uzimajući u obzir:
2. Rok za sanacijske subjekte za usklađivanje s minimalnom razinom zahtjeva iz članka 12.d stavka 4. ili 5. jest 1. siječnja 2022. 3. Minimalne razine zahtjeva iz članka 12.d stavaka 4. i 5. ne primjenjuju se u roku od dvije godine nakon datuma:
4. Zahtjevi iz članka 12.c stavaka 4. i 7., kao i članka 12.d stavaka 4. i 5., ovisno o tome što je primjenjivo, ne primjenjuju se u razdoblju od tri godine nakon datuma na koji je za sanacijski subjekt ili grupu kojoj sanacijski subjekt pripada utvrđeno da je GSV institucija, ili na koji je za sanacijski subjekt nastupila situacija iz članka 12.d stavka 4. ili 5. 5. Odstupajući od članka 12.a stavka 1., Odbor i nacionalna sanacijska tijela određuju odgovarajuće prijelazno razdoblje unutar kojeg su subjekti na koje su primijenjeni sanacijski instrumenti ili ovlast za otpis ili konverziju iz članka 21. dužni ispuniti zahtjeve iz članka 12.f ili 12.g, ili zahtjev koji proizlazi iz primjene članka 12.c stavka 4., 5. ili 7., ovisno o slučaju. 6. Za potrebe stavaka od 1. do 5. Odbor i nacionalna sanacijska tijela obavješćuju subjekt o planiranom minimalnom zahtjevu za regulatorni kapital i prihvatljive obveze za svako razdoblje od 12 mjeseci tijekom prijelaznog razdoblja kako bi se olakšalo postupno povećanje njegova kapaciteta pokrivanja gubitaka i dokapitalizacije. Na kraju prijelaznog razdoblja minimalni zahtjev za regulatorni kapital i prihvatljive obveze jednak je iznosu određenom u skladu s člankom 12.c stavkom 4., 5. ili 7., člankom 12.d stavkom 4. ili 5., člankom 12.f ili člankom 12.g, ovisno o slučaju. 7. Pri određivanju prijelaznih razdoblja Odbor uzima u obzir:
8. Podložno stavku 1. Odbor se ne sprečava da naknadno revidira prijelazno razdoblje ili bilo koji planirani minimalni zahtjev za regulatorni kapital i prihvatljive obveze priopćen u skladu sa stavkom 6. (*1) Direktiva 2002/47/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. lipnja 2002. o financijskom kolateralu (SL L 168, 27.6.2002., str. 43.).”;" |
7. |
članak 16. mijenja se kako slijedi:
|
8. |
članak 18. mijenja se kako slijedi:
|
9. |
članak 20. mijenja se kako slijedi:
|
10. |
članak 21. mijenja se kako slijedi:
|
11. |
članak 27. mijenja se kako slijedi:
|
12. |
u članku 31. stavku 2. riječi „stavaka članka 45. stavaka od 9. do 13.” zamjenjuje se riječima „članka 45.h”; |
13. |
u članku 32. stavku 1. riječ „12.” zamjenjuje se riječima „od 12. do 12.k”. |
Članak 2.
Stupanje na snagu
1. Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.
2. Ova se Uredba primjenjuje od 28. prosinca 2020.
Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.
Sastavljeno u Bruxellesu 20. svibnja 2019.
Za Europski parlament
Predsjednik
A. TAJANI
Za Vijeće
Predsjednik
G. CIAMBA
(1) SL C 34, 31.1.2018., str. 17.
(2) SL C 209, 30.6.2017., str. 36.
(3) Stajalište Europskog parlamenta od 16. travnja 2019. (još nije objavljeno u Službenom listu) i odluka Vijeća od 14. svibnja 2019.
(4) Direktiva 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava te o izmjeni Direktive Vijeća 82/891/EEZ i direktiva 2001/24/EZ, 2002/47/EZ, 2004/25/EZ, 2005/56/EZ, 2007/36/EZ, 2011/35/EU, 2012/30/EU i 2013/36/EU te uredbi (EU) br. 1093/2010 i (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 173, 12.6.2014., str. 190.).
(5) Uredba (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL L 176, 27.6.2013., str. 1.).
(6) Uredba (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. srpnja 2014. o utvrđivanju jedinstvenih pravila i jedinstvenog postupka za sanaciju kreditnih institucija i određenih investicijskih društava u okviru jedinstvenog sanacijskog mehanizma i jedinstvenog fonda za sanaciju te o izmjeni Uredbe (EU) br. 1093/2010 (SL L 225, 30.7.2014., str. 1.).
(7) Direktiva 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o pristupanju djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama i investicijskim društvima, izmjeni Direktive 2002/87/EZ te stavljanju izvan snage direktiva 2006/48/EZ i 2006/49/EZ (SL L 176, 27.6.2013., str. 338.).
(8) Delegirana uredba Komisije (EU) 2016/1075 оd 23. ožujka 2016. o dopuni Direktive 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju sadržaj planova oporavka, planova sanacije i planova sanacije grupe, minimalni kriteriji koje nadležno tijelo treba procijeniti u pogledu planova oporavka i planova oporavka grupe, uvjeti za financijsku potporu grupe, zahtjevi za neovisne procjenitelje, ugovorno priznavanje ovlasti otpisa i konverzije, postupci i sadržaj zahtjeva u pogledu obavješćivanja i obavijesti o suspenziji te operativno funkcioniranje sanacijskih kolegija (SL L 184, 8.7.2016., str. 1.).
DIREKTIVE
7.6.2019 |
HR |
Službeni list Europske unije |
L 150/253 |
DIREKTIVA (EU) 2019/878 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA
od 20. svibnja 2019.
o izmjeni Direktive 2013/36/EU u pogledu izuzetih subjekata, financijskih holdinga, mješovitih financijskih holdinga, primitaka, nadzornih mjera i ovlasti te mjera za očuvanje kapitala
(Tekst značajan za EGP)
EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,
uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 53. stavak 1.,
uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,
nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,
uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke (1),
uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (2),
u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (3),
budući da:
(1) |
Direktiva 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća (4) i Uredba (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (5) donesene su kao odgovor na financijske krize do kojih je došlo u razdoblju od 2007. do 2008. Tim se zakonodavnim mjerama znatno doprinijelo jačanju financijskog sustava Unije te se institucije učinilo otpornijima na moguće buduće šokove. Iako su izuzetno opsežne, tim se mjerama nisu riješili svi utvrđeni nedostaci koji utječu na institucije. Osim toga, neke od izvorno predloženih mjera podlijegale su klauzulama o preispitivanju ili nisu bile dovoljno detaljno utvrđene da bi ih se moglo neometano provesti. |
(2) |
Cilj je ove Direktive riješiti probleme u vezi s odredbama Direktive 2013/36/EU za koje se pokazalo da nisu dovoljno jasne te su stoga podložne različitim tumačenjima ili za koje je utvrđeno da previše opterećuju određene institucije. Sadržava i prilagodbe Direktive 2013/36/EU koje su potrebne nakon donošenja drugih relevantnih pravnih akata Unije, poput Direktive 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća (6), ili zbog usporedno predloženih izmjena Uredbe (EU) br. 575/2013. Konačno, predloženim se izmjenama bolje usklađuje trenutačni regulatorni okvir s razvojem događaja na međunarodnoj razini kako bi se promicala dosljednost i usporedivost među jurisdikcijama. |
(3) |
Financijski holdinzi i mješoviti financijski holdinzi mogu biti matična društva bankovnih grupa, a primjena bonitetnih zahtjeva obvezna je na temelju konsolidiranog položaja takvih holdinga. S obzirom na to da institucija koja je pod kontrolom takvih holdinga ne može uvijek osigurati usklađenost sa zahtjevima na konsolidiranoj osnovi u cijeloj grupi, potrebno je da se određeni financijski holdinzi i mješoviti financijski holdinzi izravno obuhvate područjem primjene nadzornih ovlasti na temelju Direktive 2013/36/EU i Uredbe (EU) br. 575/2013 kako bi se osigurala usklađenost na konsolidiranoj osnovi. Stoga bi trebalo predvidjeti poseban postupak davanja odobrenja određenim financijskim holdinzima i mješovitim financijskim holdinzima i izravne nadzorne ovlasti nad njima kako bi se osiguralo da takvi holdinzi mogu biti izravno odgovorni za osiguravanje usklađenosti s bonitetnim zahtjevima koji se primjenjuju na konsolidiranoj osnovi, a da oni ne podliježu dodatnim bonitetnim zahtjevima na pojedinačnoj osnovi. |
(4) |
Davanjem odobrenja i nadzorom nad određenim financijskim holdinzima i mješovitim financijskim holdinzima ne bi se trebalo spriječiti grupe da prema vlastitom nahođenju odlučuju o specifičnim internim aranžmanima i raspodjeli zadaća unutar grupe kako bi osigurale usklađenost s konsolidiranim zahtjevima i ne bi se trebale spriječiti izravne nadzorne mjere nad tim institucijama u okviru grupe koje se bave osiguravanjem usklađenosti s bonitetnim zahtjevima na konsolidiranoj osnovi. |
(5) |
U posebnim okolnostima financijski holding ili mješoviti financijski holding osnovan radi držanja sudjelujućih udjela u društvima mogao bi biti izuzet od davanja odobrenja. Iako je prepoznato da bi izuzeti financijski holding ili mješoviti financijski holding mogli donositi odluke u redovitom tijeku poslovanja, ne bi trebali donositi upravljačke, operativne ili financijske odluke kojima se utječe na grupu ili ona društva kćeri u grupi koja su institucije ili financijske institucije. Prilikom procjene usklađenosti s tim zahtjevom, nadležna tijela trebala bi uzeti u obzir relevantne zahtjeve u skladu s pravom trgovačkih društava kojemu podliježe financijski holding ili mješoviti financijski holding. |
(6) |
Konsolidirajućem nadzornom tijelu povjerene su glavne odgovornosti u pogledu nadzora na konsolidiranoj osnovi. Stoga je potrebno da konsolidirajuće nadzorno tijelo bude na odgovarajući način uključeno u davanje odobrenja i nadzor financijskih holdinga i mješovitih financijskih holdinga. Ako se konsolidirajuće nadzorno tijelo razlikuje od nadležnog tijela u državi članici u kojoj financijski holding ili mješoviti financijski holding ima poslovni nastan, odobrenje bi trebalo dati zajedničkom odlukom tih dvaju tijela. Europska središnja banka pri izvršavanju zadaća u provedbi nadzora na konsolidiranoj osnovi nad matičnim društvima kreditnih institucija na temelju Uredbe Vijeća (EU) br. 1024/2013 (7) trebala bi isto tako izvršavati svoje dužnosti u odnosu na davanje odobrenja i nadzor nad financijskim holdinzima i mješovitim financijskim holdinzima. |
(7) |
U izvješću Komisije od 28. srpnja 2016. o procjeni pravila o primicima na temelju Direktive 2013/36/EU i Uredbe (EU) br. 575/2013 („Izvješće Komisije od 28. srpnja 2016.”) utvrđeno je da, kada se primjenjuju na male institucije, neka od načela utvrđena u Direktivi 2013/36/EU, to jest zahtjevi u pogledu odgode i isplate u instrumentima, donose preveliko opterećenje i nisu razmjerna svojim bonitetnim koristima. Slično tome, utvrđeno je da trošak primjene tih zahtjeva premašuje njihove bonitetne koristi kad je riječ o osoblju koje prima niske iznose varijabilnih primitaka jer se takvim iznosima varijabilnih primitaka osoblju daju mali ili nikakvi poticaji za prekomjerno preuzimanje rizika. Prema tome, iako bi se od svih institucija općenito trebalo zahtijevati da primjenjuju sva načela na cijelo osoblje čije profesionalne aktivnosti imaju značajan utjecaj na profil rizičnosti institucije, potrebno je izuzeti male institucije te osoblje koje prima niske iznose varijabilnih primitaka iz primjene načela odgode i isplate u instrumentima utvrđenih u Direktivi 2013/36/EU. |
(8) |
Kako bi se osigurala nadzorna konvergencija i potaknulo stvaranje jednakih uvjeta za institucije te odgovarajuću zaštitu deponenata, ulagatelja i potrošača u Uniji, potrebni su jasni, dosljedni i usklađeni kriteriji za utvrđivanje tih malih institucija te niskih iznosa varijabilnih primitaka. Istodobno je primjereno ponuditi državama članicama određenu fleksibilnost za zauzimanje strožeg pristupa kada to smatraju potrebnim. |
(9) |
Načelo jednakih plaća radnika i radnica za jednak rad ili rad jednake vrijednosti utvrđeno je u članku 157. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU). Institucije to načelo trebaju dosljedno primjenjivati. Stoga bi trebale provoditi rodno neutralnu politiku primitaka. |
(10) |
Svrha je zahtjevâ u pogledu primitaka promicati dobro i učinkovito upravljanje rizicima u institucijama usklađivanjem dugoročnih interesa institucija i njihovog osoblja čije profesionalne djelatnosti imaju znatan utjecaj na profil rizičnosti institucije (značajni preuzimatelji rizika). Društva kćeri koja nisu institucije te time nisu podložna Direktivi 2013/36/EU na pojedinačnoj osnovi, istodobno bi mogla biti podložna drugim zahtjevima u pogledu primitaka na temelju relevantnih pravnih akata specifičnih za pojedini sektor koji bi trebali imati prednost. Stoga se, u pravilu, zahtjevi u pogledu primitaka utvrđeni u ovoj Direktivi ne bi trebali primjenjivati na konsolidiranoj osnovi na takva društva kćeri. Međutim, kako bi se spriječile moguće arbitraže, zahtjevi u pogledu primitaka utvrđeni u ovoj Direktivi trebali bi se primjenjivati na konsolidiranoj osnovi na osoblje zaposleno u društvima kćerima koja pružaju posebne usluge, kao što su upravljanje imovinom, upravljanje portfeljem ili izvršavanje naloga, pri čemu je takvo osoblje zaduženo, bez obzira na mogući oblik takve ovlasti, za obavljanje profesionalnih aktivnosti kojima se ispunjavaju uvjeti da ga se smatra značajnim preuzimateljem rizika na razini bankovne grupe. Te bi ovlasti trebale obuhvaćati aranžmane delegiranja ili eksternalizacije poslovnih procesa sklopljenih između društva kćeri koje zapošljava osoblje i druge institucije u istoj grupi. Države članice ne bi trebalo spriječiti da primjenjuju zahtjeve u pogledu primitaka iz ove Direktive na konsolidiranoj osnovi na širi niz društava kćeri i njihovo osoblje. |
(11) |
U Direktivi 2013/36/EU zahtijeva se da se znatan dio, a u svakom slučaju najmanje 50 % svakog varijabilnog primitka, sastoji od dionica ili istovjetnih vlasničkih udjela, ovisno o pravnoj strukturi dotične institucije, ili od instrumenata povezanih s dionicama ili istovjetnih negotovinskih instrumenata, u slučaju institucije koja nije uvrštena na burzu; i, ako je moguće, od alternativnih instrumenata osnovnog kapitala ili dopunskog kapitala koji ispunjavaju određene uvjete. Tim se načelom upotreba instrumenata povezanih s dionicama ograničava na institucije koje nisu uvrštene na burzu, a od institucija koje su uvrštene na burzu zahtijeva se upotreba dionica. U Izvješću Komisije od 28. srpnja 2016. utvrđeno je da upotreba dionica može dovesti do znatnih administrativnih opterećenja i troškova za institucije koje su uvrštene na burzu. Istodobno, istovjetne bonitetne koristi mogu se postići dopuštanjem institucijama koje su uvrštene na burzu da upotrebljavaju instrumente povezane s dionicama koji prate vrijednost dionica. Stoga bi mogućnost upotrebe instrumenata povezanih s dionicama trebalo proširiti na institucije koje su uvrštene na burzu. |
(12) |
Nadzornom provjerom i ocjenom trebalo bi uzeti u obzir veličinu, strukturu i internu organizaciju institucija te vrstu, opseg i složenost njihovih aktivnosti. Ako različite institucije imaju slične profile rizičnosti, primjerice zato što imaju slične poslovne modele ili geografske položaje izloženosti ili su povezane s istim institucijskim sustavom zaštite, nadležna tijela trebala bi moći prilagoditi metodologiju za postupak provjere i ocjene kako bi se obuhvatile zajedničke značajke i rizici institucija s takvim istim profilom rizičnosti. Međutim, takvom prilagodbom ne bi se trebalo spriječiti nadležna tijela da propisno uzimaju u obzir specifične rizike koji utječu na svaku instituciju niti promijeniti vrstu određenih mjera specifičnu za pojedinu instituciju. |
(13) |
Dodatni kapitalni zahtjev koji određuju nadležna tijela važan je pokretač za ukupnu razinu regulatornog kapitala institucije i bitan je za sudionike na tržištu jer razina određenog dodatnog kapitalnog zahtjeva utječe na prag za primjenu ograničenja na isplate dividendi, isplate bonusa i plaćanja po instrumentima dodatnog osnovnog kapitala. Potrebno je utvrditi jasnu definiciju uvjeta pod kojima treba određivati dodatni kapitalni zahtjev kako bi se osiguralo da se pravila dosljedno primjenjuju u svim državama članicama te da unutarnje tržište ispravno funkcionira. |
(14) |
Dodatni kapitalni zahtjev koji trebaju odrediti nadležna tijela trebalo bi utvrditi u odnosu na specifičan položaj pojedine institucije i trebao bi biti opravdan. Dodatni kapitalni zahtjevi mogu se određivati radi rješavanja rizika ili elemenata rizika koji su izričito isključeni iz kapitalnih zahtjeva utvrđenih u Uredbi (EU) br. 575/2013 ili njima nisu izričito pokriveni samo u mjeri u kojoj se to smatra potrebnim u pogledu specifičnog položaja institucije. Ti bi zahtjevi u relevantnom redoslijedu kapitalnih zahtjeva trebali biti pozicionirani iznad relevantnih minimalnih kapitalnih zahtjeva te ispod zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj ili zahtjeva za zaštitni sloj omjera financijske poluge, ovisno o slučaju. Vrsta dodatnih kapitalnih zahtjeva koja je specifična za svaku pojedinu instituciju trebala bi spriječiti njihovu uporabu kao alata za rješavanje makrobonitetnih ili sistemskih rizika. No time ne bi trebalo spriječiti nadležna tijela da, među ostalim, dodatnim kapitalnim zahtjevima rješavaju rizike nastale za pojedinačne institucije zbog njihovih aktivnosti, uključujući one u kojima se odražava učinak određenih gospodarskih i tržišnih kretanja na profil rizičnosti pojedinačne institucije. |
(15) |
Zahtjev za omjer financijske poluge usporedan je kapitalnim zahtjevima koji se temelje na riziku. Stoga bi sve dodatne kapitalne zahtjeve koje određuju nadležna tijela radi rješavanja rizika prekomjerne financijske poluge trebalo dodati zahtjevu za minimalni omjer financijske poluge, a ne minimalnim kapitalnim zahtjevima koji se temelje na riziku. Nadalje, institucije bi trebale imati i mogućnost upotrijebiti svaki redovni osnovni kapital koji upotrebljavaju da bi ispunile zahtjeve koji se odnose na financijsku polugu da bi ispunile kapitalne zahtjeve koji se temelje na riziku, uključujući zahtjev za kombinirani zaštitni sloj. |
(16) |
Nadležna tijela trebala bi imati mogućnost da obavijeste instituciju u formi smjernice o svakom usklađivanju iznosa kapitala iznad relevantnih minimalnih kapitalnih zahtjeva, relevantnog dodatnog kapitalnog zahtjeva i, ovisno o slučaju, zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj ili zahtjeva za zaštitni sloj omjera financijske poluge za koje očekuju da ih institucije imaju kako bi se mogle nositi s stresnim scenarijima okrenutima budućnosti. S obzirom na to da se takva smjernica odnosi na ciljani kapital, trebalo bi smatrati da je pozicionirana iznad relevantnih minimalnih kapitalnih zahtjeva, relevantnog dodatnog kapitalnog zahtjeva i zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj ili zahtjeva za zaštitni sloj financijske poluge, ovisno o slučaju. Neispunjavanje tog cilja ne bi trebalo povlačiti za sobom ograničenja raspodjele predviđena Direktivom 2013/36/EU. Budući da se u smjernicama o dodatnom regulatornom kapitalu odražavaju očekivanja u pogledu nadzora, Direktivom 2013/36/EU i Uredbom (EU) br. 575/2013 ne bi se trebale propisati obveze objave za ovu smjernicu niti sprečavati nadležna tijela da zahtijevaju objavu smjernice. Ako institucija opetovano ne dosegne ciljani kapital, nadležno tijelo trebalo bi imati pravo poduzeti nadzorne mjere te, prema potrebi, odrediti dodatne kapitalne zahtjeve. |
(17) |
Odredbe Direktive 2013/36/EU koje se odnose na kamatni rizik koji proizlazi iz poslova koji se vode u knjizi pozicija kojima se ne trguje povezane su s odgovarajućim odredbama Uredbe (EU) br. 575/2013, za koje je potrebno dulje razdoblje provedbe za institucije. Kako bi se uskladila primjena odredbi o kamatnom riziku koji proizlazi iz poslova koji se vode u knjizi pozicija kojima se ne trguje, odredbe potrebne za usklađivanje s odgovarajućim odredbama ove Direktive trebale bi se primjenjivati od istog datuma kao i odgovarajuće odredbe Uredbe (EU) br. 575/2013. |
(18) |
Kako bi se izračunavanje kamatnog rizika koji proizlazi iz poslova koji se vode u knjizi pozicija kojima se ne trguje provodilo na usklađen način u slučajevima kada interni sustavi koje institucije primjenjuju za mjerenje tog rizika nisu zadovoljavajući, Komisija bi trebala biti ovlaštena donijeti regulatorne tehničke standarde koje je izradilo Europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo) (EBA) osnovano Uredbom (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (8) za izradu standardizirane metodologije za ocjenu takvog rizika. Komisija bi trebala donijeti te regulatorne tehničke standarde u obliku delegiranih akata na temelju članka 290. UFEU-a te u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010. |
(19) |
Kako bi nadležna tijela bolje utvrđivala institucije koje bi u poslovima koji se vode u knjizi pozicija kojima se ne trguje mogle biti izložene prekomjernim gubicima zbog mogućih promjena u kamatnim stopama, Komisija bi trebala biti ovlaštena donijeti regulatorne tehničke standarde koje je izradila EBA. Tim regulatornim tehničkim standardima trebalo bi utvrditi: šest nadzornih scenarija šoka koje sve institucije moraju primjenjivati za izračunavanje promjena u ekonomskoj vrijednosti vlasničkog kapitala; zajedničke pretpostavke koje institucije moraju primijeniti u svojim internim sustavima u svrhu izračunavanja ekonomske vrijednosti vlasničkog kapitala te u odnosu na određivanje moguće potrebe za posebnim kriterijima za utvrđivanje institucija za koje je opravdano primijeniti nadzorne mjere nakon smanjenja neto kamatnog prihoda koje bi se moglo pripisati promjenama kamatnih stopa te što se smatra velikim smanjenjem. Komisija bi trebala donijeti te regulatorne tehničke standarde s pomoću delegiranih akata na temelju članka 290. UFEU-a te u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010. |
(20) |
Sprečavanje pranja novca i financiranja terorizma ključno je za održavanje stabilnosti i integriteta u financijskom sustavu. Otkrivanje umiješanosti institucije u pranje novca i financiranje terorizma moglo bi imati učinak na održivost njezina poslovanja i stabilnost financijskog sustava. Uz vlasti i tijela koja su odgovorna za osiguravanje usklađenosti s pravilima o sprečavanju pranja novca na temelju Direktive (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća (9), nadležna tijela koja su zadužena za izdavanje odobrenja za rad i bonitetni nadzor imaju važnu ulogu u utvrđivanju slabosti i njihovom discipliniranju. Stoga bi takva nadležna tijela trebala dosljedno uključivati pitanja pranja novca i financiranja terorizma u svoje odgovarajuće nadzorne aktivnosti, uključujući postupke nadzorne provjere i ocjene, procjene primjerenosti sustava, procesa i mehanizama upravljanja institucija te procjene primjerenosti članova upravljačkog tijela te obavještavati u skladu s tim o svim nalazima relevantna tijela te tijela odgovorna za osiguravanje usklađenosti s pravilima o sprečavanju pranja novca i, ako je primjereno, poduzeti nadzorne mjere, u skladu sa svojim ovlastima na temelju Direktive 2013/36/EU i Uredbe (EU) br. 575/2013. Informacije bi trebalo pružiti na temelju nalaza otkrivenih u postupku izdavanja odobrenja za rad, odobrenja ili provjere za koje su takva nadležna tijela zadužena, kao i na temelju informacija koje su zaprimila od tijela vlasti i tijela odgovornih za osiguravanje usklađenosti s Direktivom (EU) 2015/849. |
(21) |
Jedna od ključnih pouka financijske krize u Uniji bila je potreba za primjerenim institucijskim i političkim okvirom za sprječavanje i rješavanje neravnoteža unutar Unije. S obzirom na najnoviji institucijski razvoj u Uniji potrebna je sveobuhvatna revizija okvira makrobonitetne politike. |
(22) |
Direktivom 2013/36/EU države članice ne bi trebalo sprečavati da u nacionalnom pravu provode mjere osmišljene za poboljšanje otpornosti financijskog sustava, kao što su, među ostalim, ograničenja za omjer kredita i vrijednosti, ograničenja za omjer duga i prihoda, ograničenja za omjer otplate duga i prihoda te drugi instrumenti usmjereni na standarde kreditiranja. |
(23) |
Kako bi se osiguralo da protuciklički zaštitni sloj kapitala pravilno odražava rizik koji za bankovni sektor proizlazi iz prekomjernog rasta kredita, institucije bi trebale izračunavati zaštitne slojeve za svoju instituciju kao ponderirani prosjek stopâ protucikličkog zaštitnog sloja koje se primjenjuju u zemljama u kojima im se nalaze kreditne izloženosti. Svaka bi država članica stoga trebala imenovati tijelo odgovorno za određivanje stope protucikličkog zaštitnog sloja za izloženosti koje se nalaze u toj državi članici. Tom bi se stopom zaštitnog sloja trebala uzimati u obzir razina kreditnog rasta i promjena omjera kredita i bruto domaćeg proizvoda (BDP) u toj državi članici te sve druge varijable povezane s rizicima za stabilnost financijskog sustava. |
(24) |
Države članice trebale bi moći od određenih institucija zahtijevati da, uz zaštitni sloj za očuvanje kapitala i protucikličkog zaštitnog sloja kapitala, imaju zaštitni sloj za sistemski rizik kako bi spriječile i ublažile makrobonitetne ili sistemske rizike koji nisu obuhvaćeni Uredbom (EU) br. 575/2013 i Direktivom 2013/36/EU, naime rizik poremećaja u financijskom sustavu koji bi mogao imati ozbiljne negativne posljedice za financijski sustav i realno gospodarstvo u određenoj državi članici. Stopa zaštitnog sloja za sistemski rizik trebala bi se primjenjivati na sve izloženosti ili na jednu ili više podskupina izloženosti i na sve institucije ili na jednu podskupinu odnosno više podskupina tih institucija ako te institucije obavljaju poslovne aktivnosti sa sličnim profilima rizičnosti. |
(25) |
Važno je racionalizirati koordinacijski mehanizam među tijelima, osigurati jasno razgraničenje odgovornosti, pojednostavniti aktiviranje alata makrobonitetne politike i proširiti makrobonitetni paket alata kako bi se osiguralo da tijela mogu pravodobno i djelotvorno rješavati sistemske rizike. Europski odbor za sistemske rizike (ESRB) osnovan Uredbom (EU) br. 1092/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (10) trebao bi imati ključnu ulogu u koordinaciji makrobonitetnih mjera, kao i u prijenosu informacija o planiranim makrobonitetnim mjerama u državama članicama, posebno s pomoću objave donesenih makrobonitetnih mjera na svojoj internetskoj stranici te putem razmjene informacija među tijelima nakon obavijesti o planiranim makrobonitetnim mjerama. Kako bi se među državama članicama osigurali odgovarajući odgovori politika, ESRB bi trebao pratiti dostatnost i usklađenost makrobonitetnih politika država članica, među ostalim praćenjem toga upotrebljavaju li se instrumenti na usklađen način bez preklapanja. |
(26) |
Relevantna nadležna ili imenovana tijela trebala bi za cilj imati izbjegavanje udvostručene ili neusklađene uporabe makrobonitetnih mjera utvrđenih u Direktivi 2013/36/EU i Uredbi (EU) br. 575/2013. Relevantna nadležna ili imenovana tijela osobito bi trebala pažljivo razmotriti udvostručavaju li se mjere poduzete u skladu s člankom 133. Direktive 2013/36/EU ili jesu li neusklađene s drugim postojećim ili budućim mjerama u skladu s člankom 124., 164. ili 458. Uredbe (EU) br. 575/2013. |
(27) |
Nadležna ili imenovana tijela trebala bi moći odrediti razinu ili razine primjene zaštitnog sloja za ostale sistemski važne institucije (OSV institucije) na temelju vrste i raspodjele rizika ugrađenih u strukturu grupe. U određenim okolnostima moglo bi biti primjereno da nadležno tijelo ili imenovano tijelo odredi zaštitni sloj za OSV instituciju isključivo na razini nižoj od najviše razine konsolidacije. |
(28) |
U skladu s metodologijom procjene za globalno sistemski važne banke koju je objavio Bazelski odbor za nadzor banaka (BCBS), potraživanja i obveze neke institucije u nekoliko jurisdikcija pokazatelji su njezine globalne sistemske važnosti i učinka koji njezina propast može imati na globalni financijski sustav. Ti pokazatelji odražavaju specifične zabrinutosti, na primjer u pogledu većih poteškoća u koordinaciji sanacije institucija sa znatnim prekograničnim aktivnostima. Napretkom ostvarenim u pogledu zajedničkog pristupa sanaciji koji je rezultat jačanja jedinstvenih pravila te uspostave jedinstvenog sanacijskog mehanizma znatno je razvijena sposobnost uredne sanacije prekograničnih grupa u bankovnoj uniji. Stoga bi, ne dovodeći u pitanje sposobnost nadležnih ili imenovanih tijela da provode svoje nadzornu procjenu, trebalo izračunati alternativnu ocjenu u kojoj se odražava taj napredak, a nadležna ili imenovana tijela trebala bi uzeti u obzir tu ocjenu pri procjeni sistemske važnosti kreditnih institucija, a da se time utječe na podatke dostavljene BCBS-u za utvrđivanje međunarodnih nazivnika. EBA bi trebala razviti nacrt regulatornih tehničkih standarda u svrhu određivanja dodatne metodologije za utvrđivanje globalnih sistemski važnih institucija (GSV) kako bi se omogućilo priznavanje specifičnosti integriranog europskog okvira za sanaciju u kontekstu jedinstvenog sanacijskog mehanizma. Ta metodologija trebala bi se isključivo upotrebljavati za potrebe kalibracije zaštitnog sloja GSV institucija. Komisija bi trebala donijeti te regulatorne tehničke standarde u obliku delegiranih akata na temelju članka 290. UFEU-a te u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010. |
(29) |
S obzirom na to da ciljeve ove Direktive, to jest ojačati i poboljšati postojeći pravni akti Unije kojima se osiguravaju jedinstveni bonitetni zahtjevi koji se primjenjuju na kreditne institucije i investicijska društva u cijeloj Uniji, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog svojeg opsega i učinaka oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je nužno za ostvarivanje tih ciljeva. |
(30) |
U skladu sa Zajedničkom političkom izjavom država članica i Komisije od 28. rujna 2011. o dokumentima s objašnjenjima (11), države članice obvezale su se da će u opravdanim slučajevima uz obavijest o svojim mjerama za prenošenje priložiti jedan ili više dokumenata u kojima se objašnjava veza između sastavnih dijelova direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata za prenošenje. U pogledu ove Direktive, zakonodavac smatra opravdanim dostavljanje takvih dokumenata. |
(31) |
Direktivu 2013/36/EU stoga bi trebalo na odgovarajući način izmijeniti, |
DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:
Članak 1.
Izmjene Direktive 2013/36/EU
Direktiva 2013/36/EU mijenja se kako slijedi:
1. |
u članku 2. stavci 5. i 6. zamjenjuju se sljedećim: „5. Ova se Direktiva ne primjenjuje na sljedeće:
6. Subjekti iz stavka 5. točke 1. i točaka od 3. do 24. ovog članka tretiraju se kao financijske institucije za potrebe članka 34. i poglavlja 3. glave VII. (*1) Direktiva 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o tržištu financijskih instrumenata i izmjeni Direktive 2002/92/EZ i Direktive 2011/61/EU (SL L 173, 12.6.2014., str. 349.).”;" |
2. |
članak 3. mijenja se kako slijedi:
|
3. |
u članku 4. stavak 8. zamjenjuje se sljedećim: „8. Države članice osiguravaju da kada sanacijske ovlasti imaju tijela koja nisu nadležna tijela, ta tijela blisko surađuju i savjetuju se s nadležnim tijelima u vezi s pripremom sanacijskih planova i u svim drugim slučajevima kada se takva suradnja i savjetovanje zahtijevaju ovom Direktivom, Direktivom 2014/59/EU ili Uredbom (EU) br. 575/2013.”; |
4. |
članak 8. mijenja se kako slijedi:
|
5. |
u članku 9. dodaju se sljedeći stavci: „3. Države članice obavješćuju Komisiju i EBA-u o nacionalnim zakonima kojima se izričito dopušta društvima koja nisu kreditne institucije da obavljaju djelatnost primanja depozita i ostalih povratnih sredstava od javnosti. 4. Na temelju ovog članka države članice ne smiju izuzeti kreditne institucije od primjene ove Direktive i Uredbe (EU) br. 575/2013.”; |
6. |
članak 10. zamjenjuje se sljedećim: „Članak 10. Program rada, organizacijska struktura i sustavi upravljanja 1. Države članice zahtijevaju da zahtjevu za izdavanje odobrenja za rad bude priložen program rada u kojem se navode vrste predviđenih djelatnosti i organizacijska struktura kreditne institucije, uključujući naznaku matičnih društava, financijskih holdinga i mješovitih financijskih holdinga unutar grupe. Države članice ujedno zahtijevaju da zahtjevima za izdavanje odobrenja za rad bude priložen opis sustava, procesa i mehanizama iz članka 74. stavka 1. 2. Nadležna tijela odbijaju izdati odobrenje za rad za početak obavljanja djelatnosti kreditne institucije osim ako su uvjerena da se sustavima, procesima i mehanizmima iz članka 74. stavka 1. omogućuje dobro i učinkovito upravljanje rizicima u toj instituciji.”; |
7. |
u članku 14. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim: „2. Nadležna tijela odbijaju izdati odobrenje za rad za početak obavljanja djelatnosti kreditne institucije ako se, uzimajući u obzir potrebu za osiguranjem dobrog i razboritog upravljanja kreditnom institucijom, nisu uvjerila u primjerenost dioničara ili članova u skladu s kriterijima navedenima u članku 23. stavku 1. Primjenjuju se članak 23. stavci 2. i 3. te članak 24.”; |
8. |
u članku 18. točka (d) zamjenjuje se sljedećim:
|
9. |
umeću se sljedeći članci: „Članak 21.a Davanje odobrenja financijskim holdinzima i mješovitim financijskim holdinzima 1. Matični financijski holdinzi u državi članici, matični mješoviti financijski holdinzi u državi članici, matični financijski holdinzi iz EU-a i matični mješoviti financijski holdinzi iz EU-a traže odobrenje u skladu s ovim člankom. Drugi financijski holdinzi ili mješoviti financijski holdinzi traže odobrenje u skladu s ovim člankom ako moraju biti usklađeni s ovom Direktivom ili Uredbom (EU) br. 575/2013 na potkonsolidiranoj osnovi. 2. Za potrebe stavka 1. financijski holdinzi i mješoviti financijski holdinzi iz tog stavka konsolidirajućem nadzornom tijelu i, ako nije riječ o istom tijelu, nadležnom tijelu u državi članici u kojoj imaju poslovni nastan, dostavljaju informacije o sljedećem:
Ako se financijskom holdingu ili mješovitom financijskom holdingu odobrenje daje u isto vrijeme kada se provodi procjena iz članka 22., nadležno tijelo za potrebe tog članka prema potrebi se koordinira s konsolidirajućim nadzornim tijelom te, ako nije riječ o istom tijelu, s nadležnim tijelom u državi članici u kojoj financijski holding ili mješoviti financijski holding imaju poslovni nastan. U tom slučaju razdoblje procjene iz članka 22. stavka 3. drugog podstavka suspendira se na razdoblje koje premašuje 20 radnih dana do dovršetka postupka iz ovog članka. 3. Odobrenje se može dati financijskom holdingu ili mješovitom financijskom holdingu na temelju ovog članka samo ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
4. Davanje odobrenja financijskom holdingu ili mješovitom financijskom holdingu ne zahtijeva se na temelju ovog članka, ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
Financijski holdinzi ili mješoviti financijski holdinzi izuzeti od odobrenja u skladu s ovim stavkom ne isključuju se iz opsega konsolidacije kako je utvrđeno u ovoj Direktivi i Uredbi (EU) br. 575/2013. 5. Konsolidirajuće nadzorno tijelo redovito prati usklađenost s uvjetima iz stavka 3. ili, prema potrebi, stavka 4. Financijski holdinzi i mješoviti financijski holdinzi konsolidirajućem nadzornom tijelu dostavljaju informacije koje to tijelo zahtijeva za redovito praćenje organizacijske strukture grupe i usklađenosti s uvjetima iz stavka 3. ili, prema potrebi, stavka 4. Konsolidirajuće nadzorno tijelo dijeli te informacije s nadležnim tijelom u državi članici u kojoj financijski holding ili mješoviti financijski holding imaju poslovni nastan. 6. Ako je konsolidirajuće nadzorno tijelo utvrdilo da uvjeti određeni u stavku 3. nisu ispunjeni ili da više nisu ispunjeni, financijski holding ili mješoviti financijski holding podliježu odgovarajućim nadzornim mjerama kako bi se osigurali, ili ponovno uspostavili, ovisno o slučaju, kontinuitet i cjelovitost konsolidiranog nadzora nad zahtjevima utvrđenima u ovoj Direktivi i Uredbi (EU) br. 575/2013 na konsolidiranoj osnovi i osigurala usklađenost s njima. U slučaju mješovitog financijskog holdinga, nadzornim mjerama osobito se uzimaju u obzir učinci na financijski konglomerat. Nadzorne mjere iz prvog podstavka mogu uključivati:
7. Ako je konsolidirajuće nadzorno tijelo utvrdilo da se više ne ispunjavaju uvjeti iz stavka 4. financijski holding ili mješoviti financijski holding traži odobrenje u skladu s ovim člankom. 8. Za potrebe donošenja odluka o davanju odobrenja i izuzeću od odobrenja iz stavka 3., odnosno stavka 4., i nadzornih mjera iz stavaka 6. i 7., ako je konsolidirajuće nadzorno tijelo različito od nadležnog tijela u državi članici u kojoj financijski holding ili mješoviti financijski holding imaju poslovni nastan, ta dva tijela rade zajedno uz potpuno savjetovanje. Konsolidirajuće nadzorno tijelo priprema procjenu o pitanjima iz stavaka 3., 4., 6. i 7., ovisno o slučaju, te prosljeđuju tu procjenu nadležnom tijelu u državi članici u kojoj financijski holding ili mješoviti financijski holding imaju poslovni nastan. Ta dva tijela rade sve što je u njihovoj moći kako bi postigla zajedničku odluku u roku od dva mjeseca od primitka te procjene. Zajednička odluka uredno se dokumentira i obrazlaže. Konsolidirajuće nadzorno tijelo obavješćuje financijski holding ili mješoviti financijski holding o zajedničkoj odluci. U slučaju neslaganja konsolidirajuće nadzorno tijelo ili nadležno tijelo u državi članici u kojoj financijski holding ili mješoviti financijski holding imaju poslovni nastan ne donose odluku te predmet upućuju EBA-i u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1093/2010. EBA donosi odluku u roku od jednog mjeseca od primitka predmeta upućenog EBA-i. Dotična nadležna tijela donose zajedničku odluku u skladu s odlukom EBA-e. Predmet se ne upućuje EBA-i nakon isteka razdoblja od dva mjeseca ili nakon donošenja zajedničke odluke. 9. U slučaju mješovitih financijskih holdinga, ako su konsolidirajuće nadzorno tijelo ili nadležno tijelo u državi članici u kojoj mješoviti financijski holding ima poslovni nastan različiti od koordinatora određenoga u skladu s člankom 10. Direktive 2002/87/EZ, zahtijeva se suglasnost koordinatora za potrebe odluka ili zajedničkih odluka iz stavaka 3., 4., 6. i 7. ovog članka, ovisno o slučaju. Ako je potrebna suglasnost koordinatora, neslaganja se upućuju relevantnim europskim nadzornim tijelima – EBA-i ili Europskom nadzornom tijelu (Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje) (EIOPA) osnovanom Uredbom (EU) br. 1094/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (*3), koja donose svoju odluku u roku od jednog mjeseca od primitka upućenog predmeta. Nijednom odlukom donesenom u skladu s ovim stavkom ne dovode se u pitanje obveze na temelju Direktive 2002/87/EZ ili Direktive 2009/138/EZ. 10. Ako se na temelju ovog članka odobrenje financijskom holdingu ili mješovitom financijskom holdingu odbije, konsolidirajuće nadzorno tijelo obavješćuje podnositelja zahtjeva o odluci i razlozima za to u roku od četiri mjeseca od primitka zahtjeva, ili ako je zahtjev nepotpun, u roku od četiri mjeseca od primitka potpunih informacija potrebnih za odluku. Odluka o izdavanju ili odbijanju odobrenja u svakom se slučaju donosi u roku od šest mjeseci od primitka zahtjeva. Odluku o odbijanju može prema potrebi popratiti bilo koja mjera iz stavka 6. Članak 21.b Posredničko matično društvo u EU-u 1. Dvije ili više institucija koje su smještene u Uniji, a pripadaju istoj grupi iz treće zemlje imaju jedinstveno posredničko matično društvo u EU-u s poslovnim nastanom u Uniji. 2. Nadležna tijela mogu dopustiti institucijama iz stavka 1. da imaju dva posrednička matična društva u EU-u ako utvrde da bi osnivanje jednog posredničkog matičnog društva u EU-u:
3. Posredničko matično društvo u EU-u kreditna je institucija kojoj je odobren rad u skladu s člankom 8. ili financijski holding ili mješoviti financijski holding odobren u skladu s člankom 21.a. Odstupajući od prvog podstavka ovog stavka, ako nijedna institucija iz stavka 1. ovog članka nije kreditna institucija ili ako se mora osnovati drugo posredničko matično društvo u EU-u u vezi s investicijskim djelatnostima radi ispunjavanja obveznog zahtjeva kako je navedeno u stavku 2. ovog članka, posredničko matično društvo u EU-u ili drugo posredničko matično društvo u EU-u može biti investicijsko društvo kojem je odobren rad u skladu s člankom 5. stavkom 1. Direktive 2014/65/EU koji je podložan Direktivi 2014/59/EU. 4. Stavci 1., 2. i 3. ne primjenjuju se ako je ukupna vrijednost imovine koju grupa iz treće zemlje ima u Uniji manja od 40 milijardi EUR. 5. Za potrebe ovog članka ukupna vrijednost imovine koju grupa iz treće zemlje ima u Uniji zbroj je sljedećeg:
6. Nadležna tijela dostavljaju EBA-i sljedeće informacije za svaku grupu iz treće zemlje koja posluje u njihovoj jurisdikciji:
7. Na svojoj internetskoj stranici EBA objavljuje popis svih grupa iz trećih zemalja koje posluju u Uniji i njihova posredničkog matičnog društva u EU-u ili više njih, prema potrebi. Nadležna tijela osiguravaju da svaka institucija u njihovoj jurisdikciji koja je dio grupe iz treće zemlje ispunjava jedan od sljedećih uvjeta:
8. Odstupajući od stavka 1., grupe iz treće zemlje koje posluju putem više od jedne institucije u Uniji i čija je ukupna vrijednost imovine jednaka ili veća od 40 milijardi EUR na 27. lipnja 2019. imaju posredničko matično društvo u EU-u ili ako se primjenjuje stavak 2., dva posrednička matična društva u EU-u do. 30. prosinca 2023. 9. Do 30. prosinca 2026. Komisija nakon savjetovanja s EBA-om preispituje zahtjeve koji su ovim člankom određeni za institucije te podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću. U tom se izvješću razmatra barem sljedeće:
10. Do 28. lipnja 2021. EBA podnosi izvješće Europskom parlamentu, Vijeću i Komisiji o postupanju s podružnicama iz trećih zemalja u okviru nacionalnog prava država članica. U tom se izvješću razmatra barem sljedeće:
Komisija po potrebi podnosi zakonodavni prijedlog Europskom parlamentu i Vijeću na temelju preporuka EBA-e. (*3) Uredba (EU) br. 1094/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju Europskog nadzornog tijela (Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje), o izmjeni Odluke br. 716/2009/EZ i o stavljanju izvan snage Odluke Komisije 2009/79/EZ (SL L 331, 15.12.2010., str. 48.)." (*4) Uredba (EU) br. 600/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o tržištima financijskih instrumenata i izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL L 173, 12.6.2014., str. 84.).”;" |
10. |
u članku 23. stavku 1. točka (b) zamjenjuje se sljedećim:
|
11. |
članak 47. mijenja se kako slijedi:
|
12. |
članak 56. mijenja se kako slijedi:
|
13. |
u članku 57. stavku 1. uvodna rečenica zamjenjuje se sljedećim: „1. Neovisno o člancima 53., 54. i 55., države članice osiguravaju da se razmjena informacija odvija između nadležnih tijela i tijela odgovornih za nadzor nad:” |
14. |
umeće se sljedeći članak: „Članak 58.a Prijenos informacija međunarodnim tijelima 1. Neovisno o članku 53. stavku 1. i članku 54., nadležna tijela, podložno uvjetima određenima u stavcima 2., 3. i 4. ovog članka, mogu prenositi određene informacije sljedećim tijelima ili ih dijeliti s njima:
2. Nadležna tijela mogu dijeliti povjerljive informacije samo na temelju izričitog zahtjeva relevantnog tijela, ako su ispunjeni barem sljedeći uvjeti:
3. Ako je zahtjev predao bilo koji od subjekata iz stavka 1., nadležna tijela mogu prenositi samo skupne ili anonimizirane informacije i mogu dijeliti samo druge informacije u prostorima nadležnog tijela. 4. U mjeri u kojoj je priopćavanjem informacija obuhvaćena obrada osobnih podataka, tijelo koje je predalo zahtjev pri svakoj obradi osobnih podataka mora ispunjavati zahtjeve utvrđene u Uredbi (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća (*6). (*6) Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL L 119, 4.5.2016., str. 1.).”" |
15. |
u članku 63. stavku 1. dodaje se sljedeći podstavak: „Države članice omogućavaju nadležnim tijelima da mogu zatražiti smjenu osobe iz prvog podstavka ako ta osoba krši svoje obveze iz prvog podstavka.”; |
16. |
članak 64. mijenja se kako slijedi:
|
17. |
u članku 66. stavku 1. dodaje se sljedeća točka:
|
18. |
u članku 67. stavku 1. dodaje se sljedeća točka:
|
19. |
članak 74. zamjenjuje se sljedećim: „Članak 74. Interno upravljanje i planovi oporavka i sanacije 1. Institucije moraju imati robusne sustave upravljanja koji uključuju jasnu organizacijsku strukturu s dobro definiranim, transparentnim i dosljednim linijama odgovornosti, učinkovitim procesima za utvrđivanje, upravljanje, praćenje rizika i izvješćivanje o rizicima kojima jesu ili bi mogle biti izložene, odgovarajuće mehanizme unutarnje kontrole, uključujući dobre administrativne i računovodstvene postupke te politiku i praksu u pogledu primitaka, koje su dosljedne s dobrim i učinkovitim upravljanjem rizicima te ga promiču. Politike i prakse u pogledu primitaka iz prvog podstavka rodno su neutralne. 2. Sustavi, procesi i mehanizmi iz stavka 1. ovog članka cjeloviti su i razmjerni vrsti, opsegu i složenosti rizika svojstvenih poslovnom modelu i poslovima institucije. Tehnički kriteriji utvrđeni u člancima od 76. do 95. uzimaju se u obzir. 3. EBA izdaje smjernice, u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010, o sustavima, procesima i mehanizmima iz stavka 1. ovog članka, uzimajući u obzir stavak 2. ovog članka. EBA izdaje smjernice, u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010, o rodno neutralnoj politici primitaka za institucije. U roku od dvije godine od datuma objave smjernica navedenih u drugom podstavku i na temelju informacija koje su prikupila nadležna tijela EBA izdaje izvješće o primjeni rodno neutralne politike primitaka u institucijama.”; |
20. |
u članku 75. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim: „1. Nadležna tijela prikupljaju informacije priopćene u skladu s kriterijima za objavljivanje utvrđenima u točkama (g), (h), (i) i (k) članka 450. stavka 1. Uredbe (EU) br. 575/2013, kao i informacije dobivene od institucija o razlikama u plaćama između spolova, i te informacije upotrebljavaju za određivanje referentnih trendova i praksi primitaka. Nadležna tijela o tome obavješćuju EBA-u.” |
21. |
članak 84. zamjenjuje se sljedećim: „Članak 84. Kamatni rizik koji proizlazi iz poslova koji se vode u knjizi pozicija kojima se ne trguje 1. Nadležna tijela osiguravaju da institucije primjenjuju interne sustave, upotrebljavaju standardiziranu metodologiju ili pojednostavnjenu standardiziranu metodologiju za prepoznavanje, vrednovanje i ublažavanje rizika, te za upravljanje rizicima, koji proizlaze iz mogućih promjena kamatnih stopa koje utječu na ekonomsku vrijednost vlasničkog kapitala i neto kamatni prihod od poslova institucija koji se vode u knjizi pozicija kojima se ne trguje. 2. Nadležna tijela osiguravaju da institucije primjenjuju sustave za procjenu i praćenje rizika koji proizlaze iz mogućih promjena kreditnih raspona koje utječu na ekonomsku vrijednost vlasničkog kapitala i neto kamatni prihod od poslova institucija koji se vode u knjizi pozicija kojima se ne trguje. 3. Nadležno tijelo može zahtijevati da institucija upotrebljava standardiziranu metodologiju iz stavka 1. ako interni sustavi koje ta institucija primjenjuje za potrebe vrednovanje rizikâ iz tog stavka nisu zadovoljavajući. 4. Nadležno tijelo može zahtijevati da mala i jednostavne institucija kako je definirana u članku 4. stavku 1. točki 145. Uredbe (EU) br. 575/2013 upotrebljava standardiziranu metodologiju ako smatra da pojednostavnjena standardizirana metodologija nije primjerena za obuhvaćanje kamatnog rizika koji proizlazi iz poslova te institucije koji se vode u knjizi pozicija kojima se ne trguje. 5. EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže utvrđuje, za potrebe ovog članka, standardizirana metodologija koju institucije mogu upotrebljavati u svrhu vrednovanja rizikâ iz stavka 1. ovog članka, uključujući pojednostavnjenu standardiziranu metodologiju za male i jednostavne institucije kako su definirane u članku 4. stavku 1. točki 145. Uredbe (EU) br. 575/2013 koja je barem jednako konzervativna kao i standardizirana metodologija. EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. lipnja 2020. Komisiji se dodjeljuje ovlast za dopunu ove Direktive donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010. 6. EBA izdaje smjernice radi utvrđivanja kriterija za:
EBA izdaje te smjernice do 28. lipnja 2020.”; |
22. |
u članku 85. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim: „1. Nadležna tijela osiguravaju da institucije provode politike i procese za vrednovanje izloženosti operativnom riziku i upravljanje tim izloženostima, uključujući rizik modela i rizike koji proizlaze iz eksternalizacije, te za pokriće događaja male učestalosti s velikim gubicima. Institucije određuju što predstavlja operativni rizik u smislu tih politika i postupaka.”. |
23. |
u članku 88. stavku 1. dodaje se sljedeći podstavak: „Države članice osiguravaju da su podaci o kreditima danima članovima upravljačkog tijela i s njima povezanim stranama propisno dokumentirani i na raspolaganju nadležnim tijelima na zahtjev. Za potrebe ovog članka pojam ‚povezana strana’ znači:
|
24. |
u članku 89. dodaje se sljedeći stavak: „6. Komisija do 1. siječnja 2021., nakon savjetovanja s EBA-om, EIOPA-om i ESMA-om, preispituje jesu li informacije iz stavka 1. točaka od (a) do (f) i dalje primjerene te istodobno uzima u obzir prethodne procjene učinka, međunarodne sporazume i razvoj zakonodavstva u Uniji i razmatra može li se u stavak 1. dodati još relevantnih zahtjeva za informacijama. Komisija do 30. lipnja 2021. na temelju savjetovanja s EBA-om, EIOPA-om i ESMA-om podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o procjeni iz ovog stavka te im po potrebi podnosi zakonodavni prijedlog.”; |
25. |
članak 91. mijenja se kako slijedi:
|
26. |
članak 92. mijenja se kako slijedi:
|
27. |
članak 94. mijenja se kako slijedi:
|
28. |
članak 97. mijenja se kako slijedi:
|
29. |
članak 98. mijenja se kako slijedi:
|
30. |
u članku 99. stavku 2. briše se točka (b); |
31. |
članak 103. briše se; |
32. |
članak 104. mijenja se kako slijedi:
|
33. |
umeću se sljedeći članci: „Članak 104.a Dodatni kapitalni zahtjev 1. Nadležna tijela određuju dodatni kapitalni zahtjev iz članka 104. stavka 1. točke (a) ako na temelju provjera u skladu s člancima 97. i 101. utvrde da se na pojedinačnu instituciju odnosi bilo koja sljedeća situacija:
Nadležna tijela određuju dodatni kapitalni zahtjev iz članka 104. stavka 1. točke (a) samo kako bi se pokrili rizici koji su nastali kod pojedinačnih institucija zbog njihovog poslovanja, uključujući rizike kojima se odražava učinak određenih gospodarskih i tržišnih kretanja na profil rizičnosti pojedinačne institucije. 2. Za potrebe ovog članka stavka 1. točke (a) smatra se da rizici ili elementi rizika nisu pokriveni ili nisu dostatno pokriveni kapitalnim zahtjevima navedenima u dijelu trećem, četvrtom i sedmom Uredbe (EU) br. 575/2013 i u poglavlju 2. Uredbe (EU) 2017/2402 samo ako su iznosi, vrsta i raspodjela kapitala koje nadležno tijelo smatra adekvatnim, uzimajući u obzir nadzornu provjeru procjene koju su institucije provele u skladu s člankom 73. prvim stavkom ove Direktive, viši od kapitalnih zahtjeva navedenih u dijelu trećem, četvrtom i sedmom Uredbe (EU) br. 575/2013 i u poglavlju 2. Uredbe (EU) 2017/2402. Za potrebe prvog podstavka nadležna tijela procjenjuju, uzimajući u obzir profil rizičnosti svake pojedinačne institucije, rizike kojima je institucija izložena, uključujući:
U mjeri u kojoj rizici ili elementi rizika podliježu prijelaznim aranžmanima ili odredbama o nastavku priznavanja utvrđenima u ovoj Direktivi ili u Uredbi (EU) br. 575/2013 oni se ne smatraju rizicima ili elementima takvih rizika koji su vjerojatno podcijenjeni unatoč usklađenosti s primjenjivim zahtjevima navedenima u dijelu trećem, četvrtom i sedmom Uredbe (EU) br. 575/2013 i u poglavlju 2. Uredbe (EU) 2017/2402. Za potrebe prvog podstavka kapitalom koji se smatra adekvatnim pokrivaju se svi rizici ili elementi rizika koji su utvrđeni kao značajni na temelju procjene iz drugog podstavka ovog članka te nisu pokriveni ili nisu dostatno pokriveni kapitalnim zahtjevima navedenima u dijelu trećem, četvrtom i sedmom Uredbe (EU) br. 575/2013 i u poglavlju 2. Uredbe (EU) 2017/2402. Kamatni rizik koji proizlazi iz knjige pozicija kojima se ne trguje može se smatrati značajnim barem u slučajevima iz članka 98. stavka 5. osim ako nadležna tijela pri provjeri i ocjeni zaključe da institucija adekvatno upravlja kamatnim rizikom koji proizlazi iz poslova koji se vode u knjizi pozicija kojima se ne trguje te da institucija nije prekomjerno izložena kamatnom riziku koji proizlazi iz poslova koji se vode u knjizi pozicija kojima se ne trguje. 3. Ako se zahtijeva dodatni regulatorni kapital radi rješavanja rizika koji nisu rizik prekomjerne financijske poluge, koji nisu dostatno pokriveni člankom 92. stavkom 1. točkom (d) Uredbe (EU) br. 575/2013, nadležna tijela određuju razinu dodatnog regulatornog kapitala, koji se zahtijeva na temelju stavka 1. točke (a) ovog članka, kao razliku između kapitala koji se smatra adekvatnim prema stavku 2. ovog članka i relevantnih kapitalnih zahtjeva navedenih u dijelu trećem i četvrtom Uredbe (EU) br. 575/2013 i u poglavlju 2. Uredbe (EU) 2017/2402. Ako se zahtijeva dodatni regulatorni kapital radi rješavanja rizika prekomjerne financijske poluge, koji nije dostatno pokriven člankom 92. stavkom 1. točkom (d) Uredbe (EU) br. 575/2013, nadležna tijela određuju razinu dodatnog regulatornog kapitala, koji se zahtijeva na temelju stavka 1. točke (a) ovog članka, kao razliku između kapitala koji se smatra adekvatnim na temelju stavka 2. ovog članka i relevantnih kapitalnih zahtjeva navedenih u dijelu trećem i sedmom Uredbe (EU) br. 575/2013. 4. Institucija dodatni kapitalni zahtjev koji je odredilo nadležno tijelo na temelju članka 104. stavka 1. točke (a) ispunjava regulatornim kapitalom koji zadovoljava sljedeće uvjete:
Odstupajući od prvog podstavka, nadležno tijelo može zahtijevati od institucije da ispuni svoj dodatni kapitalni zahtjev s pomoću većeg udjela osnovnog kapitala ili redovnog osnovnog kapitala, ako je to potrebno i uzimajući u obzir posebne okolnosti u kojima se institucija nalazi. Regulatorni kapital, koji se upotrebljava za ispunjavanje dodatnog kapitalnog zahtjeva iz članka 104. stavka 1. točke (a) ove Direktive, koji su odredila nadležna tijela radi rješavanja rizika koji nisu rizik prekomjerne financijske poluge, ne upotrebljava se za ispunjavanje bilo čega od sljedećeg:
Regulatorni kapital, koji se upotrebljava za ispunjavanje dodatnog kapitalnog zahtjeva iz članka 104. stavka 1. točke (a) ove Direktive, koji su utvrdila nadležna tijela radi rješavanja rizika prekomjerne financijske poluge, koji nije dostatno pokriven člankom 92. stavkom 1. točkom (d) Uredbe (EU) br. 575/2013, ne upotrebljava se za ispunjavanje bilo čega od sljedećeg:
5. Nadležno tijelo svakoj instituciji u pisanom obliku obrazlaže odluku o određivanju dodatnog kapitalnog zahtjeva na temelju članka 104. stavka 1. točke (a), prikazujući pritom, kao minimum, jasan izračun cjelokupne procjene elemenata iz stavaka od 1. do 4. ovog članka. U slučaju iz ovog članka stavka 1. točke (e) to obrazloženje uključuje posebno navođenje razloga zbog kojih se određivanje smjernica o dodatnom regulatornom kapitalu više ne smatra dostatnim. Članak 104.b Smjernice o dodatnom regulatornom kapitalu 1. Na temelju strategija i procesa iz članka 73. institucije utvrđuju razinu svojeg internog kapitala na primjerenoj razini regulatornog kapitala koja je dostatna za pokrivanje svih rizika kojima je institucija izložena i radi osiguravanja toga da regulatorni kapital institucije može apsorbirati moguće gubitke koji proizlaze iz stresnih scenarija, uključujući one utvrđene u okviru nadzornog testiranja otpornosti na stres iz članka 100. 2. Nadležna tijela redovito provjeravaju razinu internog kapitala koju svaka institucija određuje u skladu sa stavkom 1. ovog članka u sklopu provjera i ocjena koje se obavljaju u skladu s člancima 97. i 101., uključujući rezultate testiranja otpornosti na stres iz članka 100. Na temelju tih provjera nadležna tijela za svaku instituciju određuju ukupnu razinu regulatornog kapitala koju smatraju prikladnom. 3. Nadležna tijela institucijama priopćuju svoje smjernice o dodatnom regulatornom kapitalu. Smjernice o dodatnom regulatornom kapitalu jesu regulatorni kapital koji premašuje relevantan iznos regulatornog kapitala koji se zahtijeva na temelju dijela trećeg, četvrtog i sedmog Uredbe (EU) br. 575/2013, poglavlja 2. Uredbe (EU) 2017/2402, članka 104. stavka 1. točke (a) i članka 128. točke 6. ove Direktive ili na temelju članka 92. stavka 1.a Uredbe (EU) br. 575/2013, kako je relevantno, te koji je potreban za postizanje ukupne razine regulatornog kapitala za koju nadležna tijela smatraju da je prikladna na temelju stavka 2. ovog članka. 4. Smjernice nadležnih tijela o dodatnom regulatornom kapitalu na temelju stavka 3. ovog članka specifične su za pojedinu instituciju. Smjernicama se mogu pokriti rizici koji se rješavaju dodatnim kapitalnim zahtjevom koji se zahtijeva na temelju članka 104. stavka 1. točke (a) samo u mjeri u kojima se njima pokrivaju aspekti tih rizika koji nisu već pokriveni u okviru tog zahtjeva. 5. Regulatorni kapital, koji se upotrebljava za ispunjavanje smjernica o dodatnom regulatornom kapitalu priopćenih u skladu sa stavkom 3. ovog članka za rješavanje rizika koji nisu rizik prekomjerne financijske poluge, ne upotrebljava se za ispunjavanje bilo čega od sljedećeg:
Regulatorni kapital, koji se upotrebljava za ispunjavanje smjernica o dodatnom regulatornom kapitalu priopćenih u skladu sa stavkom 3. ovog članka radi rješavanja rizik prekomjerne financijske poluge, ne smije se upotrijebiti za ispunjavanje kapitalnog zahtjeva navedenog u članku 92. stavku 1. točki (d) Uredbe (EU) br. 575/2013, zahtjeva utvrđenog u članku 104.a ove Direktive koji su odredila nadležna tijela radi rješavanja rizika prekomjerne financijske poluge i zahtjeva za zaštitni sloj omjera financijske poluge iz članka 92. stavka 1.a Uredbe (EU) br. 575/2013. 6. Neispunjavanje smjernica iz stavka 3. ovog članka u slučaju kada institucija ispunjava relevantne kapitalne zahtjeve navedene u dijelu trećem, četvrtom i sedmom Uredbe (EU) br. 575/2013 i u poglavlju 2. Uredbe (EU) 2017/2402, relevantni dodatni kapitalni zahtjev iz članka 104. stavka 1. točke (a) ove Direktive i, kako je relevantno, zahtjev za kombinirani zaštitni sloj ili zahtjev za zaštitni sloj omjera financijske poluge iz članka 92. stavka 1.a Uredbe (EU) br. 575/2013 ne povlači za sobom ograničenja iz članaka 141. ili 141.b ove Direktive. Članak 104.c. Suradnja sa sanacijskim tijelima Nadležna tijela obavješćuju relevantna sanacijska tijela o dodatnom kapitalnom zahtjevu koji je određen institucijama na temelju članka 104. stavka 1. točke (a) i o bilo kakvim smjernicama o dodatnom regulatornom kapitalu priopćenima institucijama u skladu s člankom 104.b stavkom 3. (*7) Uredba (EU) 2017/2402 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2017. o utvrđivanju općeg okvira za sekuritizaciju i o uspostavi specifičnog okvira za jednostavnu, transparentnu i standardiziranu sekuritizaciju te o izmjeni direktiva 2009/65/EZ, 2009/138/EZ i 2011/61/EU te uredaba (EZ) br. 1060/2009 i (EU) br. 648/2012 (SL L 347, 28.12.2017., str. 35.).”;" |
34. |
u članku 105. briše se točka (d). |
35. |
u članku 108. briše se stavak 3. |
36. |
članak 109. mijenja se kako slijedi:
|
37. |
članak 111. zamjenjuje se sljedećim: „Članak 111. Određivanje konsolidirajućeg nadzornog tijela 1. Ako je matično društvo matična kreditna institucija u državi članici ili matična kreditna institucija iz EU-a, nadzor na konsolidiranoj osnovi provodi nadležno tijelo koje na pojedinačnoj osnovi nadzire tu matičnu kreditnu instituciju u državi članici ili tu matičnu kreditnu instituciju iz EU-a. Ako je matično društvo matično investicijsko društvo u državi članici ili matično investicijsko društvo iz EU-a, pri čemu nijedno njegovo društvo kći nije kreditna institucija, nadzor na konsolidiranoj osnovi provodi nadležno tijelo koje na pojedinačnoj osnovi nadzire to matično investicijsko društvo u državi članici ili to matično investicijsko društvo iz EU-a. Ako je matično društvo matično investicijsko društvo u državi članici ili matično investicijsko društvo iz EU-a, pri čemu je najmanje jedno njegovo društvo kći kreditna institucija, nadzor na konsolidiranoj osnovi provodi nadležno tijelo kreditne institucije, ili ako postoji više kreditnih institucija, kreditne institucije s najvećom ukupnom bilancom. 2. Ako je matično društvo institucije matični financijski holding u državi članici, matični mješoviti financijski holding u državi članici, matični financijski holding iz EU-a ili matični mješoviti financijski holding iz EU-a, nadzor na konsolidiranoj osnovi provodi nadležno tijelo koje nadzire instituciju na pojedinačnoj osnovi. 3. Ako dvije ili više institucija koje su dobile odobrenje za rad u Uniji imaju isti matični financijski holding u državi članici, isti matični mješoviti financijski holding u državi članici, isti matični financijski holding iz EU-a ili isti matični mješoviti financijski holding iz EU-a, nadzor na konsolidiranoj osnovi provodi:
4. Ako se zahtijeva konsolidacija na temelju članka 18. stavaka 3. ili 6. Uredbe (EU) br. 575/2013, nadzor na konsolidiranoj osnovi provodi nadležno tijelo kreditne institucije s najvećom ukupnom bilancom ili, ako se u grupi ne nalazi nijedna kreditna institucija, nadležno tijelo investicijskog društva s najvećom ukupnom bilancom. 5. Odstupajući od stavka 1. trećeg podstavka, stavka 3. točke (b) i stavka 4., ako nadležno tijelo nadzire na pojedinačnoj osnovi više od jedne kreditne institucije unutar grupe, konsolidirajuće nadzorno tijelo jest nadležno tijelo koje na pojedinačnoj osnovi nadzire jednu ili više kreditnih institucija unutar grupe u kojoj je zbroj ukupnih bilanci tih nadziranih kreditnih institucija viši od onog kreditnih institucija koje bilo koje drugo nadležno tijelo nadzire na pojedinačnoj osnovi. Odstupajući od stavka 3. točke (c), ako nadležno tijelo nadzire na pojedinačnoj osnovi više od jednog investicijskog društva unutar grupe, konsolidirajuće nadzorno tijelo jest nadležno tijelo koje nadzire na pojedinačnoj osnovi jedno ili više investicijskih društava unutar grupe s najvišom skupnom ukupnom bilancom. 6. U posebnim slučajevima nadležna tijela mogu na temelju zajedničkog dogovora odstupiti od primjene kriterija iz stavaka 1., 3. i 4. te imenovati drugo nadležno tijelo za provedbu nadzora na konsolidiranoj osnovi ako bi primjena tih kriterija bila neprimjerena, uzimajući u obzir dotične institucije i relativan značaj njihovih djelatnosti u relevantnim državama članicama ili ako je potrebno osigurati da isto nadležno tijelo kontinuirano provodi nadzor na konsolidiranoj osnovi. U takvim slučajevima matična institucija iz EU-a, matični financijski holding iz EU-a, matični mješoviti financijski holding iz EU-a ili institucija s najvećom ukupnom bilancom, kako je primjenjivo, imaju pravo da ih se sasluša prije nego što nadležna tijela donesu odluku. 7. Nadležna tijela bez odgode obavješćuju Komisiju i EBA-u o svakom dogovoru u okviru stavka 6.”; |
38. |
članak 113. zamjenjuje se sljedećim: „Članak 113. Zajedničke odluke o bonitetnim zahtjevima specifične za pojedine institucije 1. Konsolidirajuće nadzorno tijelo i nadležna tijela odgovorna za nadzor nad društvima kćerima matične institucije iz EU-a ili matičnog financijskog holdinga iz EU-a ili matičnog mješovitog financijskog holdinga iz EU-a čine sve što je u njihovoj moći kako bi donijeli zajedničku odluku o sljedećem:
2. Zajedničke odluke iz stavka 1. donose se:
U zajedničkim odlukama iz stavka 1. ovog članka s dužnom se pozornosti također razmatra procjena rizika društava kćeri, koju provode relevantna nadležna tijela u skladu s člancima 73., 97., 104.a i 104.b. Zajedničke odluke iz stavka 1. točaka (a) i (b) navode se u dokumentima koji sadrže potpuno obrazloženje i koje konsolidirajuće nadzorno tijelo dostavlja matičnoj instituciji iz EU-a. U slučaju neslaganja konsolidirajuće nadzorno tijelo, na zahtjev bilo kojeg drugog dotičnog nadležnog tijela, savjetuje se s EBA-om. Konsolidirajuće nadzorno tijelo može se savjetovati s EBA-om na vlastitu inicijativu. 3. Ako se ne donese takva zajednička odluka među nadležnim tijelima u razdobljima iz stavka 2. ovog članka, konsolidirajuće nadzorno tijelo, nakon pomnog razmatranja procjene rizika društava kćeri koju su provela relevantna nadležna tijela, donosi na konsolidiranoj osnovi odluku o primjeni članaka 73., 86. i 97., članka 104. stavka 1. točke (a), članka 104.b i članka 105. ove Direktive. Ako je na kraju razdoblja iz stavka 2. ovog članka bilo koje od dotičnih nadležnih tijela EBA-i uputilo predmet u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1093/2010, konsolidirajuće nadzorno tijelo odgađa svoju odluku i čeka odluku koju može donijeti EBA u skladu s člankom 19. stavkom 3. te uredbe te donosi svoju odluku u skladu s odlukom EBA-e. Razdoblja iz stavka 2. ovog članka smatraju se razdobljima mirenja u smislu Uredbe (EU) br. 1093/2010. EBA donosi odluku u roku od jednog mjeseca od primitka upućivanja predmeta EBA-i. Predmet se ne upućuje EBA-i nakon isteka četveromjesečnog razdoblja ili nakon donošenja zajedničke odluke. Odluku o primjeni članaka 73., 86. i 97., članka 104. stavka 1. točke (a), članka 104.b i članka 105. ove Direktive donose relevantna nadležna tijela odgovorna za nadzor nad društvima kćerima matične kreditne institucije iz EU-a ili matičnog financijskog holdinga iz EU-a ili matičnog mješovitog financijskog holdinga iz EU-a na pojedinačnoj ili potkonsolidiranoj osnovi nakon pomnog razmatranja mišljenja i ograda koje je iskazalo konsolidirajuće nadzorno tijelo. Ako je na kraju bilo kojeg od razdoblja iz stavka 2. ovog članka bilo koje od dotičnih nadležnih tijela EBA-i uputilo predmet u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1093/2010, nadležna tijela odgađaju svoju odluku i čekaju odluku koju EBA donosi u skladu s člankom 19. stavkom 3. te uredbe te donose svoju odluku u skladu s odlukom EBA-e. Razdoblja iz stavka 2. ovog članka smatraju se razdobljem mirenja u smislu te uredbe. EBA donosi odluku u roku od jednog mjeseca od primitka upućivanja predmeta EBA-i. Predmet se ne upućuje EBA-i nakon isteka četveromjesečnog razdoblja ili nakon donošenja zajedničke odluke. Odluke se navode u dokumentu koji sadrži potpuno obrazloženje te u kojem se uzimaju u obzir procjena rizika, mišljenja i ograde ostalih nadležnih tijela iskazane tijekom razdoblja iz stavka 2. Konsolidirajuće nadzorno tijelo dostavlja dokument svim dotičnim nadležnim tijelima i matičnoj instituciji iz EU-a. U slučaju savjetovanja s EBA-om, sva nadležna tijela uzimaju u obzir njezin savjet i obrazlažu sva znatna odstupanja od njega. 4. Nadležna tijela u dotičnim državama članicama priznaju kao konačne i primjenjuju zajedničke odluke iz stavka 1. i odluke koje donose nadležna tijela ako nije donesena zajednička odluka iz stavka 3. Zajedničke odluke iz stavka 1. ovog članka i sve odluke donesene ako nije donesena zajednička odluka u skladu sa stavkom 3. ovog članka, ažuriraju se jednom godišnje ili, u iznimnim slučajevima, ako nadležno tijelo odgovorno za nadzor nad društvima kćerima matične institucije iz EU-a ili matičnog financijskog holdinga iz EU-a ili matičnog mješovitog financijskog holdinga iz EU-a podnese pisani i u potpunosti obrazložen zahtjev konsolidirajućem nadzornom tijelu da ažurira odluku o primjeni članka 104. stavka 1. točke (a) te članaka 104.b i 105. U tim iznimnim slučajevima ažuriranje se može provoditi na bilateralnoj osnovi između konsolidirajućeg nadzornog tijela i nadležnog tijela koje je podnijelo zahtjev. 5. EBA sastavlja nacrt provedbenih tehničkih standarda kojima se osiguravaju ujednačeni uvjeti za primjenu postupka za donošenje zajedničke odluke iz ovog članka, u vezi s primjenom članaka 73., 86. i 97., članka 104. stavka 1. točke (a) te članaka 104.b i 105. radi olakšavanja donošenja zajedničkih odluka. EBA te nacrte provedbenih tehničkih standarda podnosi Komisiji do 1. srpnja 2014. Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010.”; |
39. |
u članku 115. dodaje se sljedeći stavak: „3. Ako se konsolidirajuće nadzorno tijelo razlikuje od nadležnog tijela u državi članici u kojoj se nalazi poslovni nastan financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga koji je dobio odobrenje za rad u skladu s člankom 21.a, aranžmani o usklađivanju i suradnji iz stavka 1. ovog članka sklapaju se i s nadležnim tijelom države članice u kojoj matično društvo ima poslovni nastan.”; |
40. |
članak 116. mijenja se kako slijedi:
|
41. |
u članku 117. dodaju se sljedeći stavci: „5. Nadležna tijela, financijsko-obavještajne jedinice i tijela kojima je povjerena javna dužnost nadziranja obveznika navedenih u članku 2. stavku 1. točkama 1. i 2. Direktive (EU) 2015/849 u pogledu usklađenosti s tom Direktivom, usko surađuju u okviru svojih nadležnosti i razmjenjuju informacije koje su relevantne za obavljanje svojih zadaća na temelju ove Direktive, Uredbe (EU) br. 575/2013 i Direktive (EU) 2015/849, pod uvjetom da se takvom suradnjom i razmjenom informacija ne zadire u tekuća istraživanja, istrage ili postupke u skladu s kaznenim ili upravnim pravom države članice u kojoj se nalazi nadležno tijelo, financijsko-obavještajna jedinica ili tijelo kojem je povjerena javna dužnost nadziranja obveznika navedenih u članku 2. stavku 1. točkama 1. i 2. Direktive (EU) 2015/849. EBA može pomagati nadležnim tijelima u slučaju neslaganja povezanog s usklađivanjem nadzornih aktivnosti na temelju ovog članka na vlastitu inicijativu u skladu s člankom 19. stavkom 1. drugim podstavkom Uredbe (EU) br. 1093/2010. 6. EBA do 1. siječnja 2020. izdaje smjernice u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010 kojima se određuju načini suradnje i razmjene informacija među tijelima iz stavka 5. ovog članka, osobito u pogledu prekograničnih grupa i u okviru utvrđivanja ozbiljnih povreda propisa o sprečavanju pranja novca.”; |
42. |
u članku 119. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim: „1. Podložno članku 21.a države članice donose sve potrebne mjere za uključivanje financijskih holdinga i mješovitih financijskih holdinga u konsolidirani nadzor.”; |
43. |
u članku 120. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim: „2. Ako se na mješoviti financijski holding primjenjuju istovjetne odredbe na temelju ove Direktive i Direktive 2009/138/EZ, posebno u smislu nadzora zasnovanog na procjeni rizika, konsolidirajuće nadzorno tijelo može, uz suglasnost nadzornog tijela grupe u sektoru osiguranja, na taj mješoviti financijski holding primjenjivati samo odredbe Direktive koje se odnose na najvažniji financijski sektor kako je utvrđeno u članku 3. stavku 2. Direktive 2002/87/EZ.”, |
44. |
u članku 125. stavku 1. dodaje se sljedeći podstavak: „Ako se na temelju članka 111. ove Direktive konsolidirajuće nadzorno tijelo grupe s matičnim mješovitim financijskim holdingom razlikuje od koordinatora utvrđenog u skladu s člankom 10. Direktive 2002/87/EZ, konsolidirajuće nadzorno tijelo i koordinator surađuju u svrhu primjene ove Direktive i Uredbe (EU) br. 575/2013 na konsolidiranoj osnovi. Kako bi se olakšala i uspostavila učinkovita suradnja, konsolidirajuće nadzorno tijelo i koordinator imaju pisane aranžmane o usklađivanju i suradnji.”; |
45. |
u članku 128. iza prvog stavka umeću se sljedeći stavci: „Institucije se redovnim osnovnim kapitalom, koji se održava za ispunjavanje zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj iz prvog stavka točke 6. ovog članka, ne koriste za ispunjavanje nijednog od zahtjeva navedenih u članku 92. stavku 1. točkama (a), (b) i (c) Uredbe (EU) br. 575/2013, dodatnih kapitalnih zahtjeva određenih na temelju članka 104.a ove Direktive radi rješavanja rizika koji nisu rizik prekomjerne financijske poluge ni smjernica priopćenih u skladu s člankom 104.b stavkom 3. ove Direktive radi rješavanja rizika koji nisu rizik prekomjerne financijske poluge. Institucije se redovnim osnovnim kapitalom, koji se održava za ispunjavanje jednog od elemenata zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj, ne koriste za ispunjavanje drugih primjenjivih elemenata zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj. Institucije se redovnim osnovnim kapitalom, koji se održava za ispunjavanje zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj iz ovog članka prvog stavka točke 6., ne koriste za ispunjavanje sastavnica koje se temelje na riziku u vezi sa zahtjevima utvrđenima u člancima 92.a i 92.b Uredbe (EU) br. 575/2013 i u člancima 45.c i 45.d Direktive 2014/59/EU.”; |
46. |
članci 129. i 130. zamjenjuju se sljedećim: „Članak 129. Zahtjev za održavanje zaštitnog sloja za očuvanje kapitala 1. Države članice zahtijevaju od institucija da, uz redovni osnovni kapital koji se održava radi ispunjavanja svih kapitalnih zahtjeva navedenih u članku 92. stavku 1. točkama (a), (b) i (c) Uredbe (EU) br. 575/2013, održavaju zaštitni sloj za očuvanje kapitala u obliku redovnoga osnovnoga kapitala u iznosu od 2,5 % njihova ukupnog iznosa izloženosti riziku izračunana u skladu s člankom 92. stavkom 3. te uredbe na pojedinačnoj i konsolidiranoj osnovi, kao što je primjenjivo u skladu s glavom II. dijela prvog te uredbe. 2. Odstupajući od stavka 1., država članica može izuzeti mala i srednja investicijska društva od obveze udovoljavanja zahtjevima navedenima u stavku 1., ako se takvim izuzećem ne ugrožava stabilnost financijskog sustava te države članice. Odluka o primjeni izuzeća iz prvog podstavka u potpunosti je obrazložena te sadrži objašnjenje o tome zašto se tim izuzećem ne ugrožava stabilnost financijskog sustava države članice i točnu definiciju malih i srednjih investicijskih društava koja se trebaju izuzeti. Države članice koje odluče primijeniti izuzeće iz prvog podstavka o tome obavješćuju ESRB. ESRB bez odgode prosljeđuje te obavijesti Komisiji, EBA-i te nadležnim i imenovanim tijelima dotičnih država članica. 3. Za potrebe stavka 2., države članice imenuju tijelo odgovorno za primjenu ovog članka. To tijelo jest nadležno tijelo ili imenovano tijelo. 4. Za potrebe stavka 2., investicijska društva svrstavaju se u kategoriju malih ili srednjih društava u skladu s Preporukom Komisije 2003/361/EZ (*8). 5. Ako institucija ne uspije u potpunosti ispuniti zahtjev naveden u stavku 1. ovog članka, na nju se primjenjuju ograničenja raspodjele navedena u članku 141. stavcima 2. i 3. Članak 130. Zahtjev za održavanje protucikličkog zaštitnog sloja kapitala specifičnog za pojedine institucije 1. Države članice zahtijevaju od institucija da održavaju protuciklički zaštitni sloj kapitala specifičan za pojedine institucije koji je istovjetan njihovu ukupnom iznosu izloženosti riziku, izračunanom u skladu s člankom 92. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 575/2013, pomnoženom s ponderiranim prosjekom stopa protucikličkog zaštitnog sloja izračunanim u skladu s člankom 140. ove Direktive na pojedinačnoj i konsolidiranoj osnovi, kako je primjenjivo u skladu s dijelom prvim, glavom II. te uredbe. Taj zaštitni sloj sastoji se od redovnog osnovnog kapitala. 2. Odstupajući od stavka 1., država članica može izuzeti mala i srednja investicijska društva od obveze udovoljavanja zahtjevima navedenima u stavku 1., ako se takvim izuzećem ne ugrožava stabilnost financijskog sustava te države članice. Odluke o primjeni izuzeća iz prvog podstavka u potpunosti je obrazložena te sadrži objašnjenje o tome zašto se tim izuzećem ne ugrožava stabilnost financijskog sustava države članice i točnu definiciju malih i srednjih investicijskih društava koja se trebaju izuzeti. Države članice koje odluče primijeniti izuzeće iz prvog podstavka o tome obavješćuju ESRB. ESRB bez odgode prosljeđuje te obavijesti Komisiji, EBA-i te nadležnim i imenovanim tijelima dotičnih država članica. 3. Za potrebe stavka 2., države članice imenuju tijelo odgovorno za primjenu ovog članka. To tijelo jest nadležno tijelo ili imenovano tijelo. 4. Za potrebe stavka 2., investicijska društva svrstavaju se u kategoriju malih i srednjih društava u skladu s Preporukom 2003/361/EZ. 5. Ako institucija ne uspije u potpunosti ispuniti zahtjev naveden u stavku 1. ovog članka, na nju se primjenjuju ograničenja raspodjele navedena u članku 141. stavcima 2. i 3. (*8) Preporuka Komisije 2003/361/EZ od 6. svibnja 2003. o definiciji mikro, malih i srednjih poduzeća (SL L 124, 20.5.2003., str. 36.).”;" |
47. |
članak 131. mijenja se kako slijedi:
|
48. |
članak 132. briše se; |
49. |
članci 133. i 134. zamjenjuju se sljedećim: „Članak 133. Zahtjev za održavanje zaštitnog sloja za sistemski rizik 1. Svaka država članica može uvesti zaštitni sloj za sistemski rizik u obliku redovnoga osnovnog kapitala za financijski sektor ili jednu ili više podskupina tog sektora za sve ili podskupinu izloženosti kako je navedeno u stavku 5. ovog članka, s ciljem sprečavanja i ublažavanja makrobonitetnih ili sistemskih rizika koji nisu obuhvaćeni Uredbom (EU) br. 575/2013 i člancima 130. i 131. ove Direktive, i to u smislu rizika poremećaja u financijskom sustavu koji bi mogao imati ozbiljne negativne posljedice za financijski sustav i realno gospodarstvo u određenoj državi članici. 2. Institucije izračunavaju zaštitni sloj za sistemski rizik kako slijedi:
pri čemu je: BSR = zaštitni sloj za sistemski rizik; rT = stopa zaštitnog sloja primjenjiva na ukupan iznos izloženosti riziku institucije; ET = ukupni iznos izloženosti riziku institucije izračunan u skladu s člankom 92. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 575/2013; i= indeks kojim se označuje podskupina izloženosti iz stavka 5.; ri = stopa zaštitnog sloja primjenjiva na iznos izloženosti riziku podskupine izloženosti i; i Ei = iznos izloženosti riziku institucije za podskupinu izloženosti i, koji je izračunan u skladu s člankom 92. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 575/2013 3. Za potrebe stavka 1. države članice imenuju tijelo odgovorno za određivanje zaštitnog sloja za sistemski rizik i za utvrđivanje izloženosti i podskupina institucija na koje se on primjenjuje. To tijelo jest nadležno tijelo ili imenovano tijelo. 4. Za potrebe stavka 1. ovog članka relevantno nadležno tijelo ili imenovano tijelo, kako je primjenjivo, može zahtijevati od institucija da održavaju zaštitni sloj za sistemski rizik u obliku redovnoga osnovnog kapitala izračunan u skladu sa stavkom 2. ovog članka, na pojedinačnoj, konsolidiranoj ili potkonsolidiranoj osnovi, kako je primjenjivo u skladu s glavom II. dijela prvog Uredbe (EU) No 575/2013. 5. Zaštitni sloj za sistemski rizik može se primijeniti na:
6. EBA, nakon savjetovanja s ESRB-om, do 30. lipnja 2020. izdaje smjernice, u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010, o odgovarajućim podskupinama izloženosti na koje nadležno tijelo ili imenovano tijelo može primijeniti zaštitni sloj za sistemski rizik u skladu s ovim člankom stavkom 5. točkom (f). 7. Zaštitni sloj za sistemski rizik primjenjuje se na sve izloženosti, ili na podskupinu izloženosti kako je navedeno u stavku 5. ovog članka, svih institucija ili na jednu ili više podskupina tih institucija za koje su tijela dotične države članice nadležna u skladu s ovom Direktivom te se utvrđuje u stupnjevima prilagodbe od 0,5 postotnih bodova ili višekratnicima te vrijednosti. Moguće je uvesti različite zahtjeve za različite podskupine institucija i izloženosti. Zaštitnim slojem za sistemski rizik ne rješavaju se rizici obuhvaćeni člancima 130. i 131. 8. Kada se zahtijeva održavanje zaštitnog sloja za sistemski rizik, nadležno tijelo ili imenovano tijelo poštuje sljedeće:
9. Nadležno tijelo ili imenovano tijelo, kako je primjenjivo, obavješćuje ESRB prije objavljivanja odluke iz stavka 13. ESRB bez odgode prosljeđuje te obavijesti Komisiji, EBA-i te nadležnim i imenovanim tijelima dotičnih država članica. Kada je institucija na koju se primjenjuje jedna ili više stopa zaštitnog sloja za sistemski rizik društvo kći čije matično društvo ima poslovni nastan u drugoj državi članici, nadležno tijelo ili imenovano tijelo ujedno obavješćuje tijela te države članice. Ako se stopa zaštitnog sloja za sistemski rizik primjenjuje na izloženosti u trećim zemljama, nadležno tijelo ili imenovano tijelo, kako je primjenjivo, ujedno obavješćuje ESRB. ESRB bez odgode prosljeđuje tu obavijest nadzornim tijelima tih trećih zemalja. U tim se obavijestima podrobno navode:
Ako odluka o određivanju stope zaštitnog sloja za sistemski rizik dovede do smanjenja u odnosu na prethodno određenu stopu zaštitnog sloja ili ne izazove nikakvu promjenu, nadležno tijelo ili imenovano tijelo, kako je primjenjivo, udovoljava samo ovom stavku. 10. Ako određivanje ili ponovno određivanje stope ili stopa zaštitnog sloja za sistemski rizik za bilo koju skupinu ili podskupinu izloženosti iz stavka 5. koje podliježu jednom ili više zaštitnih slojeva za sistemski rizik, ne dovede do kombinirane stope zaštitnog sloja za sistemski rizik više od 3 % za bilo koju od tih izloženosti, nadležno tijelo ili imenovano tijelo, kako je primjenjivo, obavješćuje ESRB u skladu sa stavkom 9. mjesec dana prije objave odluke iz stavka 13. Za potrebe ovog stavka, priznavanje stope zaštitnog sloja za sistemski rizik koju je odredila druga država članica u skladu s člankom 134. ne uračunava se u prag od 3 %. 11. Ako određivanje ili ponovno određivanje stope ili stopa zaštitnog sloja za sistemski rizik za bilo koju skupinu ili podskupinu izloženosti iz stavka 5. koje podliježu jednom ili više zaštitnih slojeva za sistemski rizik, dovede do kombinirane stope zaštitnog sloja za sistemski rizik koja je viša od 3 %, no ne premašuje 5 %, za bilo koju od tih izloženosti, nadležno tijelo ili imenovano tijelo države članice koja određuje taj zaštitni sloj, u obavijesti podnesenoj u skladu sa stavkom 9., zahtijeva mišljenje Komisije. Komisija dostavlja svoje mišljenje u roku od mjesec dana od primitka obavijesti. Ako je mišljenje Komisije negativno, nadležno tijelo ili imenovano tijelo, kako je primjenjivo, države članice koja određuje taj zaštitni sloj za sistemski rizik udovoljava tom mišljenju ili navodi razloge za nepoštovanje tog mišljenja. Ako je institucija na koju se primjenjuje jedna ili više stopa zaštitnog sloja za sistemski rizik društvo kći čije matično društvo ima poslovni nastan u drugoj državi članici, nadležno tijelo ili imenovano tijelo, u obavijesti podnesenoj u skladu sa stavkom 9., zahtijeva preporuku Komisije i ESRB-a. Komisija i ESRB međusobno si dostavljaju svoje preporuke u roku od šest tjedana od primitka obavijesti. Ako se tijela društva kćeri i matičnog društva ne slažu o stopi ili stopama zaštitnog sloja za sistemski rizik primjenjivima na tu instituciju te u slučaju negativne preporuke Komisije i ESRB-a, nadležno tijelo ili imenovano tijelo, kako je primjenjivo, mogu predmet uputiti EBA-i i zahtijevati njezinu pomoć u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1093/2010. Odluka o određivanju stope ili stopa zaštitnog sloja za sistemski rizik za te izloženosti suspendira se dok EBA ne donese odluku. 12. Ako određivanje ili ponovno određivanje stope ili stopa zaštitnog sloja za sistemski rizik primjenjivih na bilo koju skupinu ili podskupinu izloženosti iz stavka 5. koje podliježu jednom ili više zaštitnih slojeva za sistemski rizik, ili više njih, dovede do kombinirane stope zaštitnog sloja za sistemski rizik više od 5 % za bilo koju od tih izloženosti, nadležno tijelo ili imenovano tijelo, kako je primjenjivo, traži odobrenje Komisije prije provedbe zaštitnog sloja za sistemski rizik. U roku od šest tjedana od primitka obavijesti iz stavka 9. ovog članka, ESRB dostavlja Komisiji mišljenje o primjerenosti zaštitnog sloja za sistemski rizik. EBA može ujedno dostaviti Komisiji svoje mišljenje o tome zaštitnom sloju za sistemski rizik u skladu s člankom 34. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 1093/2010. U roku od tri mjeseca od primitka obavijesti iz stavka 9., Komisija, uzimajući u obzir ocjenu ESRB-a i EBA-e, ako je to relevantno, te ako smatra da stopa ili stope zaštitnog sloja za sistemski rizik ne dovode do nerazmjernih negativnih utjecaja na cijeli financijski sustav drugih država članica ili njegove dijelove ili na financijski sustav Unije kao cjeline koji bi predstavljali ili prouzročili zapreku pravilnom funkcioniranju unutarnjeg tržišta, donosi akt kojim ovlašćuje nadležno tijelo ili imenovano tijelo, kako je primjenjivo, za donošenje predložene mjere. 13. Svako nadležno tijelo, ili imenovano tijelo, kako je primjenjivo, najavljuje određivanje ili ponovno određivanje jedne ili više stopa zaštitnog sloja za sistemski rizik objavom na odgovarajućim internetskim stranicama. Ta objava obuhvaća barem sljedeće informacije:
Ako bi objava informacija iz točke (d) prvog podstavka mogla ugroziti stabilnost financijskog sustava, te informacije ne uključuju se u objavu. 14. Ako institucija ne uspije u potpunosti ispuniti zahtjev naveden u stavku 1. ovog članka, na nju se primjenjuju ograničenja raspodjele navedena u članku 141. stavcima 2. i 3. Ako primjena ograničenja raspodjela dovede do nezadovoljavajućeg poboljšanja u redovnom osnovnom kapitalu institucije s obzirom na relevantan sistemski rizik, nadležna tijela mogu poduzeti dodatne mjere u skladu s člankom 64. 15. Ako nadležno tijelo ili imenovano tijelo, kako je primjenjivo, odluči odrediti zaštitni sloj za sistemski rizik na temelju izloženosti u drugim državama članicama, zaštitni sloj određuje se u istom iznosu za sve izloženosti u Uniji, osim ako je nadležni sloj određen kako bi se priznala stopa zaštitnog sloja za sistemski rizik koji je odredila druga država članica u skladu s člankom 134. Članak 134. Priznavanje stope zaštitnog sloja za sistemski rizik 1. Ostale države članice mogu priznati stopu zaštitnog sloja za sistemski rizik koja je određena u skladu s člankom 133. i mogu primjenjivati tu stopu na domaće institucije za izloženosti u državi članici koja određuje tu stopu. 2. Ako priznaju stopu zaštitnog sloja za sistemski rizik za domaće institucije u skladu sa stavkom 1., države članice o tome obavješćuju ESRB. ESRB bez odgode prosljeđuje te obavijesti Komisiji, EBA-i i državi članici koja određuje tu stopu. 3. Pri odlučivanju o priznavanju stope zaštitnog sloja za sistemski rizik u skladu sa stavkom 1., država članica uzima u obzir informacije koje joj je dostavila država članica koja određuje tu stopu u skladu s člankom 133. stavcima 9. i 13. 4. Ako države članice priznaju stopu zaštitnog sloja za sistemski rizik za domaće institucije, taj zaštitni sloj za sistemski rizik može se dodati zaštitnom sloju za sistemski rizik koji se primjenjuje u skladu s člankom 133., uz uvjet da se tim zaštitnim slojevima rješavaju različiti rizici. Ako se zaštitnim slojevima rješavaju isti rizici, primjenjuje se samo viši zaštitni sloj. 5. Država članica koja određuje stopu zaštitnog sloja za sistemski rizik u skladu s člankom 133. ove Direktive može tražiti od ESRB-a izdavanje preporuke u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1092/2010 jednoj ili više država članica koje mogu priznati stopu zaštitnog sloja za sistemski rizik.”; |
50. |
članak 136. mijenja se kako slijedi:
|
51. |
u članku 141. stavci od 1. do 6. zamjenjuju se sljedećim: „1. Institucija koja ispunjava zahtjeve za kombinirani zaštitni sloj ne obavlja raspodjelu u vezi s redovnim osnovnim kapitalom u mjeri u kojoj bi to redovni osnovni kapital smanjilo do razine na kojoj se više ne ispunjava zahtjev za kombinirani zaštitni sloj. 2. Institucija koja ne ispunjava zahtjev za kombinirani zaštitni sloj izračunava najveći raspodjeljivi iznos (MDA) u skladu sa stavkom 4. te o njemu obavješćuje nadležno tijelo. Ako se primjenjuje prvi podstavak, institucija ne poduzima ni jednu od sljedećih aktivnosti prije nego što izračuna MDA:
3. Ako ne ispuni zahtjev za kombinirani zaštitni sloj odnosno ako ga ne premaši, institucija ne raspodjeljuje iznos veći od MDA-a, izračunanog u skladu sa stavkom 4., putem bilo koje od aktivnosti iz stavka 2. drugog podstavka točaka (a), (b) i (c). 4. Institucije izračunavaju MDA množenjem zbroja izračunanog u skladu sa stavkom 5. faktorom određenim u skladu sa stavkom 6. MDA se umanjuje za svaki iznos koji proizlazi iz bilo koje od aktivnosti iz stavka 2., drugog podstavka točaka (a), (b) ili (c). 5. Zbroj koji se množi u skladu sa stavkom 4. sastoji se od:
6. Faktor se određuje na sljedeći način:
Donje i gornje granice svakog kvartila distribucije zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj izračunavaju se na sljedeći način:
pri čemu je: Qn = redni broj odnosnog kvartila.”; |
52. |
umeću se sljedeći članci: „Članak 141.a Neispunjavanje zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj Smatra se da institucija ne ispunjava zahtjev za kombinirani zaštitni sloj za potrebe članka 141., ako iznos i kvaliteta regulatornog kapitala kojima ta institucija raspolaže nisu dostatni za istodobno ispunjavanje zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj i svakog od sljedećih zahtjeva:
Članak 141.b Ograničenje raspodjela u slučaju neispunjavanja zahtjeva za zaštitni sloj omjera financijske poluge 1. Institucija koja ispunjava zahtjeve za zaštitni sloj omjera financijske poluge na temelju članka 92. stavka 1.a Uredbe (EU) br. 575/2013 ne obavlja raspodjelu u vezi s osnovnim kapitalom u mjeri u kojoj bi to redovni osnovni kapital smanjio na razinu na kojoj zahtjev za zaštitni sloj omjera financijske poluge više ne bi bio ispunjen. 2. Institucija koja ne ispunjava zahtjev za zaštitni sloj omjera financijske poluge izračunava najveći raspodjeljivi iznos u vezi s omjerom financijske poluge (L-MDA) u skladu sa stavkom 4. i obavješćuje nadležno tijelo o tome. Ako se primjenjuje prvi podstavak, institucija ne poduzima ni jednu od sljedećih aktivnosti prije nego što izračuna L-MDA:
3. Ako ne ispuni zahtjev za zaštitni sloj omjera financijske poluge odnosno ako ga ne premaši, institucija ne smije raspodijeliti iznos veći od L-MDA izračunanog u skladu sa stavkom 4., putem bilo koje od aktivnosti iz stavka 2. drugog podstavka točaka (a), (b) i (c). 4. Institucije izračunavaju L-MDA množenjem zbroja izračunanog u skladu sa stavkom 5. faktorom određenim u skladu sa stavkom 6. L-MDA umanjuje se za svaki iznos koji proizlazi iz bilo koje od aktivnosti iz stavka 2., drugog podstavka točaka (a), (b) ili (c). 5. Zbroj koji se množi u skladu sa stavkom 4. sastoji se od:
6. Faktor iz stavka 4. određuje se na sljedeći način:
Donje i gornje granice svakog kvartila zahtjeva za zaštitni sloj omjera financijske poluge izračunavaju se na sljedeći način:
pri čemu je: Qn = redni broj odnosnog kvartila. 7. Ograničenja koja su određena ovim člankom primjenjuju se samo na plaćanja koja dovode do smanjenja osnovnog kapitala ili smanjenja dobiti te ako suspenzija plaćanja ili neizvršenje plaćanja ne predstavljaju nastanak statusa neispunjavanja obveza ili uvjet za početak postupka na temelju propisa o nesolventnosti koji su primjenjivi na instituciju. 8. Ako institucija ne ispuni zahtjev za zaštitni sloj omjera financijske poluge i namjerava raspodijeliti bilo koji dio svoje raspoložive dobiti ili poduzeti neku aktivnost iz stavka 2. drugog podstavka točaka (a), (b) i (c) ovog članka, ona obavješćuje nadležno tijelo i pruža informacije navedene u članku 141. stavku 8., uz iznimku njegove točke (a) podtočke iii., i L-MDA izračunan u skladu sa stavkom 4. ovog članka. 9. Institucije uspostavljaju aranžmane za osiguravanje točnog izračuna iznosa dobiti raspoložive za raspodjelu i L-MDA-a te su točnost tih aranžmana u mogućnosti dokazati na zahtjev nadležnog tijela. 10. Za potrebe stavaka 1. i 2. ovog članka raspodjela u vezi s osnovnim kapitalom uključuje bilo koju od stavaka navedenih u članku 141. stavku 10. Članak 141.c Neispunjavanje zahtjeva za zaštitni sloj omjera financijske poluge Smatra se da institucija ne ispunjava zahtjev za zaštitni sloj omjera financijske poluge za potrebe članka 141.b ove Direktive ako nema osnovni kapital u iznosu potrebnom za istodobno ispunjavanje zahtjeva utvrđenog u članku 92. stavku 1.a Uredbe (EU) br. 575/2013 i zahtjeva utvrđenog u članku 92. stavku 1. točke (d) te uredbe i članku 104. stavku 1. točki (a) ove Direktive pri rješavanju rizika prekomjerne financijske poluge koji nije dostatno pokriven člankom 92. stavkom 1. točkom (d) Uredbe (EU) br. 575/2013.”; |
53. |
u članku 142. stavku 1. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim: „1. Ako institucija ne ispunjava zahtjev za kombinirani zaštitni sloj, ili, ako je to primjenjivo, zahtjev za zaštitni sloj omjera financijske poluge, ona izrađuje plan za očuvanje kapitala i podnosi ga nadležnom tijelu najkasnije u roku od pet radnih dana nakon što je ustanovila da neće uspjeti ispuniti taj zahtjev, osim ako nadležno tijelo odobri produljenje tog roka u trajanju od najviše 10 dana.”; |
54. |
u članku 143. stavku 1. točka (c) zamjenjuje se sljedećim:
|
55. |
članak 146. zamjenjuje se sljedećim: „Članak 146. Provedbeni akti U skladu s postupkom pregleda iz članka 147. stavka 2., izmjena iznosa inicijalnog kapitala, propisanog u članku 12. i glavi IV. kako bi se uzela u obzir kretanja u gospodarskom i monetarnom području donosi se provedbenim aktom.”; |
56. |
nakon članka 159. umeće se sljedeće poglavlje: „POGLAVLJE 1.a Prijelazne odredbe o financijskim holdinzima i mješovitim financijskim holdinzima Članak 159.a Prijelazne odredbe o odobravanju financijskih holdinga i mješovitih financijskih holdinga Matični financijski holdinzi i matični mješoviti financijski holdinzi koji već postoje 27. lipnja 2019. podnose zahtjev za odobrenje u skladu s člankom 21.a do 28. lipnja 2021. Ako financijski holding ili mješoviti financijski holding ne podnese zahtjev za odobrenje do 28. lipnja 2021., poduzimaju se odgovarajuće mjere na temelju članka 21.a stavka 6. Tijekom prijelaznog razdoblja iz prvog stavka ovog članka, nadležna tijela imaju sve potrebne nadzorne ovlasti koje su im dodijeljene ovom Direktivom u vezi s financijskim holdinzima ili mješovitim financijskim holdinzima koji podliježu odobrenju u skladu s člankom 21.a za potrebe konsolidiranog nadzora.”; |
57. |
u članku 161. dodaje se sljedeći stavak: „10. Komisija do 31. prosinca 2023. preispituje provedbu i primjenu nadzornih ovlasti iz članka 104. stavka 1. točaka (j) i (l) te o tome izrađuje izvješće koje podnosi Europskom parlamentu i Vijeću.” |
Članak 2.
Prenošenje
1. Države članice do 28. prosinca 2020. donose i objavljuju mjere koje su potrebne radi usklađivanja s ovom Direktivom. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.
One te mjere primjenjuju od 29. prosinca 2020. Međutim, odredbe potrebne za usklađivanje s izmjenama navedenima u članku 1. točki 21. i točki 29. podtočkama (a), (b) i (c) ove Direktive u pogledu članka 84. i članka 98. stavaka 5. i 5.a Direktive 2013/36/EU počinju se primjenjivati od 28. lipnja 2021., a odredbe potrebne za usklađivanje s izmjenama navedenima u članku 1. točkama 52. i 53.ove Direktive u pogledu članaka 141.b, 141.c i članka 142. stavka 1. Direktive 2013/36/EU počinju primjenjivati 1. siječnja 2022.
Kada države članice donose te mjere, one sadržavaju upućivanje na ovu Direktivu ili se na nju upućuje prilikom njihove službene objave. Načine tog upućivanja određuju države članice.
2. Države članice Komisiji priopćuju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.
Članak 3.
Stupanje na snagu
Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.
Članak 4.
Adresati
Ova je Direktiva upućena državama članicama.
Sastavljeno u Bruxellesu 20. svibnja 2019.
Za Europski parlament
Predsjednik
A. TAJANI
Za Vijeće
Predsjednik
G. CIAMBA
(1) SL C 34, 31.1.2018., str. 5.
(2) SL C 209, 30.6.2017., str. 36.
(3) Stajalište Europskog parlamenta od 16. travnja 2019. (još nije objavljeno u Službenom listu) i odluka Vijeća od 14. svibnja 2019.
(4) Direktiva 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o pristupanju djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama i investicijskim društvima, izmjeni Direktive 2002/87/EZ te stavljanju izvan snage direktiva 2006/48/EZ i 2006/49/EZ (SL L 176, 27.6.2013., str. 338.).
(5) Uredba (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL L 176, 27.6.2013., str. 1.).
(6) Direktiva 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava te o izmjeni Direktive Vijeća 82/891/EEZ i direktiva 2001/24/EZ, 2002/47/EZ, 2004/25/EZ, 2005/56/EZ, 2007/36/EZ, 2011/35/EU, 2012/30/EU i 2013/36/EU te uredbi (EU) br. 1093/2010 i (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 173, 12.6.2014., str. 190.).
(7) Uredba Vijeća (EU) br. 1024/2013 od 15. listopada 2013. o dodjeli određenih zadaća Europskoj središnjoj banci u vezi s politikama bonitetnog nadzora kreditnih institucija (SL L 287, 29.10.2013., str. 63.).
(8) Uredba (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za bankarstvo), kojom se izmjenjuje Odluka br. 716/2009/EZ i stavlja izvan snage Odluka Komisije 2009/78/EZ (SL L 331, 15.12.2010., str. 12.).
(9) Direktiva (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2015. o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma, o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive 2005/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i Direktive Komisije 2006/70/EZ (SL L 141, 5.6.2015., str. 73.).
(10) Uredba (EU) br. 1092/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o makrobonitetnom nadzoru financijskog sustava Europske unije i osnivanju Europskog odbora za sistemske rizike (SL L 331, 15.12.2010., str. 1.).
7.6.2019 |
HR |
Službeni list Europske unije |
L 150/296 |
DIREKTIVA (EU) 2019/879 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA
od 20. svibnja 2019.
o izmjeni Direktive 2014/59/EU u pogledu kapaciteta pokrivanja gubitaka i dokapitalizacije kreditnih institucija i investicijskih društava te Direktive 98/26/EZ
EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,
uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 114.,
uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,
nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,
uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke (1),
uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (2),
u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (3),
budući da:
(1) |
Odbor za financijsku stabilnost objavio je 9. studenoga 2015. sažeti pregled o ukupnom kapacitetu pokrivanja gubitaka (TLAC – Total Loss-Absorbing Capacity) – „standard TLAC” – koji je u studenome 2015. podržala skupina G20. Cilj je standarda TLAC osigurati da globalne sistemski važne banke, koje se u okviru Unije nazivaju globalnim sistemski važnim institucijama (GSV institucije), imaju kapacitet pokrivanja gubitaka i dokapitalizacije potreban kako bi se njime pomoglo osigurati da u slučaju sanacije i neposredno nakon sanacije te institucije mogu nastaviti obavljati ključne funkcije, a da se ne dovede u opasnost sredstva poreznih obveznika, to jest javna sredstva ili financijsku stabilnost. U Komunikaciji od 24. studenoga 2015.„Ususret dovršetku bankarske unije” Komisija se obvezala da će do kraja 2016. predstaviti zakonodavni prijedlog kojim bi se omogućila provedba standarda TLAC u pravu Unije do 2019., roka koji je dogovoren na međunarodnoj razini. |
(2) |
Pri provedbi standarda TLAC u pravu Unije potrebno je uzeti u obzir postojeći minimalni zahtjev za regulatorni kapital i prihvatljive obveze (MREL) specifičan za pojedinu instituciju, koji se primjenjuje na sve kreditne institucije i investicijska društva (institucije) s poslovnim nastanom u Uniji, kao i na bilo koji drugi subjekt, kako je utvrđeno Direktivom 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća (4) (subjekti). Budući da se standardom TLAC i MREL-om nastoji ostvariti isti cilj osiguravanja toga da institucije i subjekti s poslovnim nastanom u Uniji raspolažu dostatnim kapacitetom pokrivanja gubitaka i dokapitalizacije, ta bi se dva zahtjeva trebala nadopunjavati unutar zajedničkog okvira. U operativnom smislu, minimalnu usklađenu razinu standarda TLAC za GSV institucije (minimalni zahtjev za TLAC) trebalo bi uvesti u zakonodavstvo Unije izmjenama Uredbe (EU) br. 575/2013 (5), dok bi se s dodatkom koji je specifičan za GSV institucije te zahtjevom specifičnim za institucije koje nisu GSV institucije, to jest MREL-om, trebalo uhvatiti ukoštac ciljanim izmjenama Direktive 2014/59/EU i Uredbe (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (6). Odredbe Direktive2014/59/EU, kako je izmijenjena ovom Direktivom, o kapacitetu pokrivanja gubitaka i dokapitalizacije institucija i subjekata trebale bi se primjenjivati na način dosljedan onome u uredbama (EU) br. 575/2013 i (EU) br. 806/2014 te Direktivi 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća (7). |
(3) |
Nepostojanjem usklađenih pravila Unije u odnosu na provedbu standarda TLAC u Uniji stvaraju se dodatni troškovi i pravna nesigurnost te dodatno otežava primjena bail-in instrumenta za prekogranične institucije i subjekte. Nepostojanje usklađenih pravila Unije uzrok je i narušavanju tržišnog natjecanja na unutarnjem tržištu s obzirom na to da bi se troškovi za institucije i subjekte u pogledu usklađivanja s postojećim zahtjevima i standardom TLAC mogli znatno razlikovati širom Unije. Stoga je potrebno ukloniti te prepreke funkcioniranju unutarnjeg tržišta i izbjeći narušavanje tržišnog natjecanja koji su posljedica nepostojanja usklađenih pravila Unije u odnosu na provedbu standarda TLAC. Slijedom toga, odgovarajuća je pravna osnova za ovu Direktivu članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. |
(4) |
U skladu sa standardom TLAC, Direktivom 2014/59/EU trebalo bi nastaviti priznavati sanacijsku strategiju s jedinstvenom točkom pristupanja (SPE), kao i sanacijsku strategiju s višestrukim točkama pristupanja (MPE). U okviru sanacijske strategije SPE sanira se samo jedan subjekt grupe, obično matično društvo, a ostali se subjekti grupe, obično operativna društva kćeri, ne saniraju nego svoje gubitke i potrebe za dokapitalizacijom prenose na subjekt koji treba sanirati. U okviru sanacijske strategije MPE moglo bi se sanirati više subjekata grupe. Za učinkovitu primjenu željene sanacijske strategije važno je jasno utvrditi subjekte koje treba sanirati („sanacijski subjekti”) to jest subjekte na koje bi se mogle primijeniti mjere sanacije, zajedno s društvima kćerima koja im pripadaju („sanacijske grupe”). To je utvrđivanje relevantno i za određivanje razine primjene pravila o kapacitetu pokrivanja gubitaka i dokapitalizacije koju bi institucije i subjekti trebali primjenjivati. Stoga je potrebno uvesti pojmove „sanacijski subjekt” i „sanacijska grupa” te izmijeniti Direktivu 2014/59/EU u pogledu planiranja sanacije grupe kako bi se izričito zahtijevalo od sanacijskih tijela da utvrde sanacijske subjekte i sanacijske grupe unutar određene grupe te na odgovarajući način uzmu u obzir utjecaj svake planirane mjere unutar grupe kako bi se osigurala djelotvorna sanacija grupe. |
(5) |
Države članice trebale bi osigurati da institucije i subjekti raspolažu dostatnim kapacitetom pokrivanja gubitaka i dokapitalizacije kako bi se osiguralo neometano i brzo pokrivanje gubitaka i dokapitalizacija s minimalnim utjecajem na porezne obveznike i financijsku stabilnost. To bi se trebalo postići usklađivanjem institucija s MREL-om koji je specifičan za svaku instituciju, kako je utvrđeno Direktivom 2014/59/EU. |
(6) |
Kako bi se nazivnici kojima se mjeri kapacitet pokrivanja gubitaka i dokapitalizacije institucija i subjekata uskladili s onima predviđenima u standardu TLAC, MREL bi trebalo izraziti kao postotak ukupnog iznosa izloženosti riziku i mjere ukupne izloženosti relevantne institucije ili subjekta, a institucije ili subjekti trebali bi istodobno ispunjavati razine koje proizlaze iz tih dvaju mjerila. |
(7) |
Kako bi se olakšalo dugoročno planiranje za izdavanje instrumenata i zajamčila sigurnost u pogledu potrebnih zaštitnih slojeva, tržištima je potrebna pravodobna jasnoća u vezi s kriterijima prihvatljivosti koji su potrebni kako bi se instrumenti smatrali obvezama prihvatljivima za TLAC ili MREL. |
(8) |
Kako bi se osigurali jednaki uvjeti za institucije i subjekte s poslovnim nastanom u Uniji, među ostalim i na globalnoj razini, kriteriji prihvatljivosti za obveze prihvatljive za bail-in za MREL trebali bi biti pomno usklađeni s onima utvrđenima Uredbom (EU) br. 575/2013 za minimalni zahtjev za TLAC, ali podložno dopunskim prilagodbama i zahtjevima uvedenima ovom Direktivom. Osobito bi određeni dužnički instrumenti s ugrađenom komponentom izvedenice, kao što su određeni strukturirani vrijednosni papiri, trebali biti prihvatljivi, podložno određenim uvjetima, za ispunjenje MREL-a u mjeri u kojoj imaju fiksan iznos glavnice ili iznos koji se povećava plativ po dospijeću, a koji je unaprijed poznat, a samo je dodatni povrat povezan s tom komponentom izvedenice i ovisi o rezultatima referentne imovine. S obzirom na te uvjete ti bi dužnički instrumenti trebali imati veliku sposobnost pokrivanja gubitaka i u sanaciji bi se na njih trebalo moći jednostavno primijeniti bail-in. Ako institucije ili subjekti raspolažu regulatornim kapitalom koji prekoračuje kapitalne zahtjeve, to samo po sebi ne bi trebalo utjecati na odluke u vezi s određivanjem MREL-a. Osim toga, institucije i subjekti trebali bi moći s pomoću regulatornog kapitala ispunjavati bilo koji dio svojeg MREL-a. |
(9) |
U opseg obveza koje se upotrebljavaju za ispunjenje MREL-a uključene su, u načelu, sve obveze koje su posljedica tražbina redovnih neosiguranih vjerovnika (nepodređene obveze), osim ako ne ispunjavaju specifične kriterije prihvatljivosti utvrđene ovom Direktivom. Kako bi se povećala mogućnosti sanacije institucija i subjekata djelotvornom upotrebom bail-in instrumenta, sanacijska tijela trebala bi moći zahtijevati da se MREL ispunjava s pomoću regulatornog kapitala i drugih podređenih obveza, osobito kada postoje jasni pokazatelji da će vjerovnici u bail-inu vjerojatno pretrpjeti gubitke u sanaciji koji bi premašili njihove gubitke koje bi pretrpjeli u okviru redovnog postupka u slučaju insolventnosti. Sanacijska tijela trebala bi procijeniti je li potrebno od institucija i subjekata zahtijevati ispunjavanje MREL-a ispuni regulatornim kapitalom i drugim podređenim obvezama ako iznos obveza isključenih iz primjene bail-in instrumenta doseže određeni prag unutar vrste obveza koja uključuje obveze prihvatljive za MREL. Institucije i subjekti trebali bi ispunjavati MREL regulatornim kapitalom i drugim podređenim obvezama u mjeri u kojoj je to potrebno da se spriječi da njihovi vjerovnici pretrpe gubitke koji su veći od gubitaka koje bi vjerovnici inače pretrpjeli u okviru redovnog postupka slučaju insolventnosti. |
(10) |
Bilo kakva podređenost dužničkih instrumenata koju zatraže sanacijska tijela u pogledu MREL-a ne bi smjela dovesti u pitanje mogućnost da se minimalni zahtjev za TLAC djelomično ispuni s pomoću nepodređenih dužničkih instrumenata u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013, kako je dopušteno standardom TLAC. Za sanacijske subjekte koji su dio GSV institucija, sanacijske subjekte koji su dio sanacijske grupe s imovinom većom od 100 milijarda EUR (banke najviše razine) i za sanacijske subjekte unutar sanacijskih grupa za koje se smatra da predstavljaju sistemski rizik u slučaju propasti, uzimajući u obzir pretežnost depozita i nezastupljenost dužničkih instrumenata u modelu financiranja, ograničeni pristup tržištima kapitala u vezi s prihvatljivim obvezama i oslanjanje na redovni osnovni kapital za ispunjavanje MREL-a, sanacijska tijela trebala bi moći zahtijevati da se dio MREL-a jednak razini pokrivanja gubitaka i dokapitalizacije iz članka 37. stavka 10. i članka 44. stavka 5. Direktive 2014/59/EU, kako je izmijenjena ovom Direktivom, ispuni s pomoću regulatornog kapitala i drugih podređenih obveza, uključujući regulatorni kapital koji se upotrebljava za ispunjenje zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj iz Direktive 2013/36/EU. |
(11) |
Na zahtjev sanacijskog subjekta sanacijska tijela trebala bi moći smanjiti dio MREL-a za koji se zahtijeva da se ispunjava s pomoću regulatornog kapitala i drugih podređenih obveza do ograničenja koje predstavlja udio u smanjenju koje je moguće na temelju članka 72.b stavka 3. Uredbe (EU) br. 575/2013 u odnosu na minimalni zahtjev za TLAC utvrđen u toj uredbi. Sanacijska tijela bi u skladu s načelom proporcionalnosti trebala moći zahtijevati ispunjavanje MREL-a s pomoću regulatornog kapitala i drugih podređenih obveza ako ukupna razina zahtijevane podređenosti u obliku regulatornog kapitala i stavki prihvatljivih obveza slijedom obveze institucija i subjekata da se usklade s minimalnim zahtjevom za TLAC, MREL-om i, prema potrebi, zahtjevom za kombinirani zaštitni sloj u skladu s Direktivom 2013/36/EU nije viša od razine pokrivanja gubitaka i dokapitalizacije iz članka 37. stavka 10. i članka 44. stavka 5. Direktive 2014/59/EU, kako je izmijenjena ovom Direktivom, ili od formule utvrđene u ovoj Direktivi koja se temelji na bonitetnim zahtjevima iz stupa 1 i stupa 2 i zahtjevu za kombinirani zaštitni sloj, ovisno što je više. |
(12) |
Za određene banke na najvišoj razini sanacijska tijela trebala bi, podložno uvjetima koje procjenjuje sanacijsko tijelo, ograničiti razinu minimalnog zahtjeva za podređenost do određenog praga, uzimajući u obzir i mogući rizik nerazmjernog utjecaja na poslovni model tih institucija. Tim ograničenjem ne bi trebalo dovoditi u pitanje mogućnost da se putem zahtjeva za podređenost u okviru stupa 2 utvrđuje zahtjev za podređenost koji je viši od tog ograničenja, također podložno uvjetima koji se primjenjuju na stup 2, na temelju alternativnih kriterija, odnosno prepreka mogućnosti sanacije, ili izvedivosti i vjerodostojnosti sanacijske strategije ili rizičnosti institucije. |
(13) |
Institucijama i subjektima bi se MREL-om trebalo omogućiti pokrivanje gubitaka koji se očekuju u sanaciji ili, ovisno o slučaju, u trenutku neodrživosti, i dokapitalizacija nakon provedbe mjera koje su predviđene u planu sanacije ili nakon sanacije sanacijske grupe. Na temelju sanacijske strategije koju su odabrali sanacijska tijela trebala bi propisno opravdati razinu uvedenog MREL-a i bez nepotrebne odgode preispitati tu razinu kako bi se u obzir uzele sve promjene u razini zahtjeva iz članka 104.a Direktive 2013/36/EU. Razina uvedenog MREL-a trebala bi biti zbroj iznosa gubitaka očekivanih u sanaciji koji odgovaraju kapitalnim zahtjevima institucije ili subjekta i iznosa dokapitalizacije kojim se instituciji ili subjektu u razdoblju nakon sanacije ili nakon izvršenja ovlasti za otpis ili konverziju omogućuje ispunjenje kapitalnih zahtjeva potrebnih za odobrenje za nastavak aktivnosti u okviru odabrane sanacijske strategije. Sanacijsko tijelo trebalo bi uskladiti iznose dokapitalizacije naviše ili naniže na temelju promjena proizišlih iz mjera koje su utvrđene u planu sanacije. |
(14) |
Sanacijsko tijelo trebalo bi moći povećati iznos dokapitalizacije kako bi se osiguralo dostatno povjerenje tržišta u instituciju ili subjekt nakon provedbe mjera utvrđenih u planu sanacije. Zahtijevanom razinom zaštitnog sloja za povjerenje tržišta trebalo bi instituciji ili subjektu omogućiti nastavak ispunjavanja uvjeta za odobrenje za rad tijekom odgovarajućeg razdoblja, među ostalim tako što će se instituciji ili subjektu dopustiti pokrivanje troškova u vezi s restrukturiranjem vlastitih aktivnosti nakon sanacije te održavanje dostatnog povjerenja tržišta. Zaštitni sloj za povjerenje tržišta trebalo bi odrediti u odnosu na dio zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj u skladu s Direktivom 2013/36/EU. Ako je niža razina dostatna za osiguranje dostatnog povjerenja tržišta, sanacijska tijela trebala bi uskladiti naniže razinu zaštitnog sloja za povjerenje tržišta ili je uskladiti naviše ako je potrebna viša razina kako bi se osiguralo da slijedom mjera utvrđenih u planu sanacije subjekt nastavi ispunjavati uvjete za odobrenje za rad tijekom odgovarajućeg razdoblja i održavati dostatno povjerenje tržišta. |
(15) |
U skladu s Delegiranom uredbom Komisije (EU) 2016/1075 (8) sanacijska tijela trebala bi ispitati bazu ulagatelja instrumenata MREL-a pojedinačne institucije ili subjekta. Ako znatan dio instrumenata MREL-a neke institucije ili subjekta drže mali ulagatelji koji možda nisu primili odgovarajuće naznake o relevantnim rizicima, to bi samo po sebi moglo predstavljati prepreku mogućnosti sanacije. Osim toga, ako velik dio instrumenata MREL-a neke institucije ili subjekta drže druge institucije ili subjekti, sistemske implikacije otpisa ili konverzije također bi mogle predstavljati prepreku mogućnosti sanacije. Ako sanacijsko tijelo otkrije prepreku mogućnosti sanacije kao posljedicu veličine i naravi određene baze ulagatelja, trebalo bi moći instituciji ili subjektu preporučiti da se uhvati ukoštac s takvom preprekom. |
(16) |
Kako bi se osiguralo da mali ulagatelji ne ulažu prekomjerno u određene dužničke instrumente koji su prihvatljivi za MREL, države članice trebale bi osigurati da je minimalna nominalna vrijednost takvih instrumenata relativno visoka ili da ulaganje u takve instrumente ne predstavlja iznimno veliki udjel portfelja ulagatelja. Taj bi se zahtjev trebao primjenjivati samo na instrumente koji su izdani nakon datuma prenošenja ove Direktive. Taj zahtjev nije dostatno obuhvaćen Direktivom 2014/65/EU te bi ga stoga trebalo provesti u okviru Direktive 2014/59/EU i njime ne bi trebalo dovesti u pitanje pravila o zaštiti ulagatelja iz Direktive 2014/65/EU. Ako tijekom obavljanja svojih zadaća sanacijska tijela pronađu dokaze o mogućem kršenju Direktive 2014/65/EU, trebala bi za potrebe provođenja te direktive moći razmijeniti povjerljive informacije s tijelima za nadgledanje tržišta. Osim toga, države članice trebale bi moći dodatno ograničiti oglašavanje i prodaju određenih drugih instrumenata određenim ulagateljima. |
(17) |
Radi povećanja njihove mogućnosti sanacije, sanacijska tijela trebala bi moći za GSV institucije uvesti MREL specifičan za pojedinu instituciju povrh minimalnog zahtjeva za TLAC utvrđenog Uredbom (EU) br. 575/2013. Taj MREL specifičan za pojedinu instituciju trebalo bi uvesti ako minimalni zahtjev za TLAC nije dostatan za pokrivanje gubitaka i dokapitalizaciju GSV institucije u okviru odabrane sanacijske strategije. |
(18) |
Sanacijska tijela bi pri određivanju razine MREL-a trebala uzeti u obzir stupanj sistemske važnosti pojedine institucije ili subjekta i mogući nepovoljni učinak njezine propasti na financijsku stabilnost. Sanacijska tijela trebala bi uzeti u obzir potrebu postojanja ravnopravnih uvjeta između GSV institucija i drugih usporedivih institucija ili subjekata sa sistemskom važnošću u Uniji. Stoga se MREL institucija ili subjekata koji nisu GSV institucije, no čija je sistemska važnost unutar Unije usporediva sa sistemskom važnosti GSV institucija, ne bi trebao nerazmjerno razlikovati od razine i sastava MREL-a utvrđenog općenito za GSV institucije. |
(19) |
U skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013 institucije ili subjekti koji su utvrđeni kao sanacijski subjekti trebale bi MREL-u podlijegati samo na konsolidiranoj razini sanacijske grupe. To znači da bi sanacijski subjekti trebali, za ispunjenje svojeg MREL-a, biti dužni vanjskim vjerovnicima koji su treća strana te nad kojima bi se primijenio bail-in izdavati prihvatljive instrumente i stavke u slučaju da se nad sanacijskim subjektom pokrene sanacija. |
(20) |
Institucije ili subjekti koji nisu sanacijski subjekti trebali bi se uskladiti s MREL-om na pojedinačnoj razini. Potrebe tih institucija ili subjekata za pokrivanjem gubitaka i dokapitalizacijom u pravilu bi trebali osiguravati njihovi sanacijski subjekti i to na način da ti sanacijski subjekti izravno ili neizravno stječu instrumente regulatornog kapitala i instrumente prihvatljivih obveza koje su te institucije ili subjekti izdali i da ih otpisuju ili konvertiraju u vlasničke instrumente u trenutku u kojem te institucije ili subjekti više nisu održivi. Kao takav, MREL koji se primjenjuje na institucije ili subjekte koji nisu sanacijski subjekti trebao bi se primjenjivati zajedno i dosljedno sa zahtjevima koji se primjenjuju na sanacijske subjekte. To bi sanacijskim tijelima trebalo omogućiti da saniraju sanacijsku grupu, a da pritom u sanaciju ne uključe određena društva kćeri te grupe, izbjegavajući tako potencijalne poremećaje na tržištu. Primjena MREL-a na institucije ili subjekte koji nisu sanacijski subjekti trebala bi biti u skladu s odabranom sanacijskom strategijom, a njome se osobito ne bi trebao mijenjati odnos vlasništva između institucija ili subjekata i njihovih sanacijskih grupa nakon dokapitalizacije tih institucija ili subjekata. |
(21) |
Ako i sanacijski subjekt ili matično društvo i njegova društva kćeri imaju poslovni nastan u istoj državi članici i dio su iste sanacijske grupe, sanacijsko tijelo bi ih trebalo moći izuzeti od primjene MREL-a koji se primjenjuje na ta društva kćeri koja nisu sanacijski subjekti ili im dopustiti da ispune zahtjeve za MREL kolateraliziranim jamstvima između matičnog društva i njegovih društava kćeri, koja bi se mogla aktivirati u trenutku kada su ispunjeni uvjeti istovjetni onima kojima se omogućuje otpis ili konverzija prihvatljivih obveza. Kolateral kojim se jamstvo osigurava treba biti visokoutrživ i imati minimalni tržišni i kreditni rizik. |
(22) |
Uredbom (EU) br. 575/2013 predviđeno je da nadležna tijela mogu izuzeti kreditne institucije koje su stalno povezane sa središnjim tijelom („mreže zadruga”) od primjene određenih zahtjeva za solventnost i likvidnosnih zahtjeva ako su ispunjeni određeni uvjeti. Kako bi se uzele u obzir posebnosti takvih mreža zadruga, sanacijska tijela također bi trebala moći izuzeti od primjene MREL-a koji se primjenjuje na takve kreditne institucije i središnje tijelo pod uvjetima sličnim onima utvrđenima Uredbom (EU) br. 575/2013, ako kreditne institucije i središnje tijelo imaju poslovni nastan u istoj državi članici. Sanacijska tijela također bi trebala moći kreditne institucije i središnje tijelo tretirati kao cjelinu pri procjeni uvjeta za sanaciju, ovisno o značajkama mehanizma solidarnosti. Sanacijska tijela trebala bi moći na različite načine osigurati usklađivanje s vanjskim zahtjevom za MREL sanacijske grupe u cjelini ovisno o značajkama mehanizma solidarnosti svake grupe, računanjem prihvatljivih obveza subjekata od kojih, u skladu s planom sanacije, sanacijska tijela zahtijevaju izdavanje instrumenata prihvatljivih za MREL izvan sanacijske grupe. |
(23) |
Radi osiguranja primjerenih razina MREL-a za potrebe sanacije, tijela odgovorna za utvrđivanje razine MREL-a trebala bi biti sanacijsko tijelo nadležno za sanacijski subjekt, sanacijsko tijelo za sanaciju na razini grupe, odnosno sanacijsko tijelo nadležno za krajnje matično poduzeće i sanacijska tijela ostalih subjekata koji pripadaju sanacijskoj grupi. Za rješavanje svih sporova među nadležnim tijelima trebalo bi biti ovlašteno Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo (EBA) na temelju Uredbe (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (9), podložno uvjetima i ograničenjima utvrđenima ovom Direktivom. |
(24) |
Nadležna tijela i sanacijska tijela trebala bi na odgovarajući način razmotriti i otkloniti sva kršenja minimalnog zahtjeva za TLAC i MREL-a. Budući da bi kršenje tih zahtjeva moglo biti prepreka mogućnosti sanacije institucije ili grupe, postojeći bi se postupci za uklanjanje prepreka mogućnosti sanacije trebali skratiti kako bi se brzo riješila sva kršenja zahtjeva. Isto tako, sanacijska tijela trebala bi moći zahtijevati od institucija i subjekata da preinače profile dospijeća prihvatljivih instrumenata i stavki te pripreme i provedu planove za vraćanje na razinu tih zahtjeva. Sanacijska tijela trebala bi također moći zabraniti određene raspodjele ako smatraju da institucija ili subjekt ne ispunjava zahtjeve za kombiniranim zaštitnim slojem u skladu s Direktivom 2013/36/EU kada se razmatraju kao dodatak uz MREL. |
(25) |
S ciljem osiguranja transparentne primjene MREL-a institucije i subjekti trebali bi izvješćivati svoja nadležna i sanacijska tijela te redovito javno objavljivati svoj MREL, razine prihvatljivih obveza i obveza prihvatljivih za bail-in te sastav tih obveza, uključujući njihov profil dospijeća i red prvenstva u redovnom postupku u slučaju insolventnosti. U odnosu na institucije ili subjekte koje podliježu minimalnom zahtjevu za TLAC učestalost nadzornog izvješćivanja i objavljivanja MREL-a specifičnog za pojedinu instituciju kako je predviđeno ovom Direktivom trebala bi biti usklađena s onima u Uredbi (EU) br. 575/2013 za minimalni zahtjev za TLAC. Iako bi u određenim slučajevima navedenima u ovoj Direktivi određenim institucijama ili subjektima trebalo dopustiti potpuna ili djelomična izuzeća od obveza izvješćivanja i objave, takvim izuzećima ne bi trebalo ograničiti ovlasti sanacijskih tijela da zahtijevaju informacije za potrebe izvršavanja svojih zadaća iz Direktive 2014/59/EU, kako je izmijenjena ovom Direktivom. |
(26) |
Zahtjevom za uključenje ugovornog priznanja učinaka bail-in instrumenta u sporazume ili instrumente kojima se stvaraju obveze koje se uređuju pravom trećih zemalja trebalo bi olakšati i poboljšati postupak primjene bail-ina na te obveze u slučaju sanacije. Pravilno sročeni i široko prihvaćeni ugovorni aranžmani mogu predstavljati funkcionalno rješenje u slučajevima prekogranične sanacije dok se u okviru prava Unije ne razvije zakonski pristup ili se ne razviju poticaji za odabir prava države članice za ugovore ili dok u svim jurisdikcijama trećih zemalja ne budu doneseni zakonski okviri za priznanje kojima će se omogućiti učinkovita prekogranična sanacija. Čak i kad budu uvedeni zakonski okviri za priznanje, ugovornim aranžmanima o priznanju trebalo bi pomoći jačanju svijesti vjerovnika u okviru ugovornih aranžmana koji nisu uređeni pravom države članice o mogućim mjerama sanacije u odnosu na institucije i subjekte koji su uređeni pravom Unije. Ipak, moguće su situacije u kojima je za institucije ili subjekte neizvedivo da te ugovorne odredbe uključe u sporazume ili instrumente koji stvaraju određene obveze, posebno obveze koje u skladu s Direktivom 2014/59/EU nisu izuzete od primjene bail-in instrumenta, osigurane depozite ili instrumente regulatornog kapitala. Primjerice, u određenim okolnostima moglo bi se smatrati da je neizvedivo uključiti klauzule o ugovornom priznanju u ugovore o obvezama u slučajevima kada pravom treće zemlji nije zakonito da institucija ili subjekt uključi takve klauzule u ugovore ili instrumente kojima se stvaraju obveze koje se uređuju pravom te treće zemlje, ako institucija ili subjekt nema ovlast na pojedinačnoj razini za izmjenu ugovornih uvjeta koji su propisani međunarodnim protokolima ili se temelje na međunarodno dogovorenim standardnim uvjetima ili ako je obveza koja bi podlijegala zahtjevu za ugovorno priznanje uvjetovana kršenjem ugovora ili proizlazi iz jamstava, protujamstava ili drugih instrumenata koji se upotrebljavaju u kontekstu operacija financiranja trgovine. Međutim, ako druga ugovorna strana odbije biti obvezana klauzulom o ugovornom priznanju bail-ina, to ne bi samo po sebi trebalo smatrati razlogom neizvedivosti. EBA bi trebala izraditi nacrt regulatornih tehničkih standarda koje Komisija donosi u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010 kako bi se detaljnije odredili razlozi neizvedivosti. Prilikom primjene tih tehničkih standarda i uzimajući u obzir posebnosti dotičnog tržišta, sanacijsko tijelo trebalo bi odrediti, ako to smatra potrebnim, kategorije obveza za koje bi mogli postojati razlozi za neizvedivost. U tom okviru institucija ili subjekt bi sami trebali odrediti je li uključivanje klauzule o priznavanju bail-ina u ugovor ili kategoriju ugovora neizvedivo. Institucije i subjekti redovito bi trebali pružati ažurirane informacije sanacijskim tijelima kako bi ih informirale o napretku prema provedbi uvjeta ugovornog priznanja. U tom kontekstu institucije i subjekti trebali bi navesti ugovore ili kategorije ugovora za koje je uključivanje klauzule o priznavanju bail-ina neizvedivo i navesti razlog takve procjene. Sanacijska tijela trebala bi u razumnom roku procijeniti zaključak institucije ili subjekta o neizvedivosti uključivanja klauzula o ugovornom priznavanju u ugovore o obvezama te djelovati na način da riješe sve pogrešne procjene i prepreke mogućnosti sanacije koje su nastale zbog neuključivanja klauzula o ugovornom priznanju. Institucije i subjekti trebali bi biti spremni opravdati svoj zaključak ako to od njih zatraži sanacijsko tijelo. Osim toga, kako bi se spriječilo narušavanje mogućnosti sanacije institucija i subjekata, obveze za koje relevantne ugovorne odredbe nisu uključene ne bi smjele biti prihvatljive za MREL. |
(27) |
Korisno je i potrebno prilagoditi ovlast sanacijskih tijela za suspenziju određenih ugovornih obveza institucija i subjekata na ograničeno razdoblje. Sanacijsko tijelo posebno bi trebalo moći izvršavati tu ovlast prije nego što se započne sa sanacijom institucije ili subjekta, od trenutka kada se odredi da institucija ili subjekt propada ili je vjerojatno da će propasti, ako nije odmah dostupna mjera privatnog sektora kojom bi se po mišljenju sanacijskog tijela u razumnom vremenu spriječilo propadanje institucije ili subjekta, a izvršavanje te ovlasti smatra se potrebnim kako bi se izbjeglo dodatno pogoršanje financijskih uvjeta institucije ili subjekta. U tom kontekstu sanacijska tijela trebala bi moći izvršavati tu ovlast ako nisu zadovoljna s predloženom mjerom privatnog sektora koja je smjesta dostupna. Uz ovlast suspenzije određenih ugovornih obveza sanacijskim tijelima omogućilo bi se i da utvrde je li mjera sanacije u javnom interesu, da odaberu najprimjerenije instrumente sanacije ili da osiguraju učinkovitu primjenu jednog ili više instrumenata sanacije. Trajanje suspenzije trebalo bi biti ograničeno na najviše dva poslovna dana. Nakon toga suspenzija bi se mogla nastaviti primjenjivati nakon što bude donesena odluka o sanaciji. |
(28) |
Kako bi se ovlast suspenzije određenih ugovornih obveza upotrebljavala na razmjeran način, sanacijska tijela trebala bi moći uzeti u obzir okolnosti svakog pojedinog slučaja i na odgovarajući način odrediti opseg suspenzije. Osim toga, trebala bi moći odobriti određena plaćanja, posebno, između ostalog, administrativne troškove dotične institucije ili subjekta na pojedinačnoj osnovi. Ovlast suspenzije trebala bi se moći primjenjivati i na prihvatljive depozite. Međutim, sanacijska tijela trebala bi pomno procijeniti prikladnost primjene te ovlasti na određene prihvatljive depozite, posebno osigurane depozite koje drže fizičke osobe i mikropoduzeća te mala i srednja poduzeća te bi trebala procijeniti postoji li rizik da bi se primjenom suspenzije u odnosu na takve depozite ozbiljno poremetilo funkcioniranje financijskih tržišta. Ako se ovlast suspenzije određenih ugovornih obveza izvršava u odnosu na osigurane depozite, ti se depoziti ne smatraju nedostupnima u smislu Direktive 2014/49/EU Europskog parlamenta i Vijeća (10). Kako bi se osiguralo da se tijekom razdoblja suspenzije deponenti ne suoče s financijskim poteškoćama, države članice trebale bi moći odrediti da im se dopusti određeni dnevni iznos koji mogu podići. |
(29) |
Tijekom razdoblja suspenzije sanacijska tijela bi također trebala razmotriti mogućnost, među ostalim na temelju plana sanacije za instituciju ili subjekt, da institucija ili subjekt u konačnici ne budu obuhvaćeni postupkom sanacije, nego da se likvidiraju u okviru nacionalnog prava. U takvim slučajevima sanacijska tijela trebala bi utvrditi mjere koje smatraju prikladnima kako bi se postigla odgovarajuća koordinacija s relevantnim nacionalnim tijelima i kako bi se osiguralo da se suspenzijom ne naruši učinkovitost postupka likvidacije. |
(30) |
Ovlast za suspenziju obveza plaćanja ili isporuke ne bi se trebala primijeniti na obveze koje se duguju sustavima ili operaterima sustava određenima u skladu s Direktivom 98/26/EZ, središnjim bankama, ovlaštenim središnjim drugim ugovornim stranama ili središnjim drugim ugovornim stranama iz trećih zemalja koje priznaje europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala) (ESMA). Direktivom 98/26/EZ smanjuje se rizik povezan sa sudjelovanjem u platnim sustavima i sustavima za namiru vrijednosnih papira, posebno smanjenjem smetnji u slučaju insolventnosti sudionika u takvom sustavu. Kako bi se osiguralo da se navedene zaštite primjereno primjenjuju u kriznim situacijama, a da se istodobno zadrži primjerena sigurnost operatera platnih sustava i sustava vrijednosnih papira te ostalih tržišnih sudionika, Direktivu 2014/59/EU potrebno je izmijeniti kako bi se osiguralo da se za mjeru prevencije krize, suspenziju obveze u skladu s člankom 33.a ili mjeru za upravljanje krizom kao takvu ne smatra da predstavlja postupak u slučaju insolventnosti u smislu Direktive 98/26/EZ, pod uvjetom da se temeljne obveze prema ugovoru i dalje izvršavaju. Međutim, nijednom se odredbom Direktive 2014/59/EU ne bi smjelo dovesti u pitanje djelovanje sustava određenog na temelju Direktive 98/26/EZ ili njome zajamčeno pravo na kolateralno osiguranje. |
(31) |
Ključni aspekt učinkovite sanacije jest osigurati da nakon što započne sanacija institucija ili subjekata iz članka 1. stavka 1. točaka (b), (c) ili (d) Direktive 2014/59/EU njihove druge ugovorne strane u financijskim ugovorima ne mogu raskinuti svoje pozicije isključivo zbog toga što je nad tim institucijama ili subjektima otvorena sanacija. Osim toga, sanacijska tijela trebalo bi ovlastiti za suspenziju obveza plaćanja ili isporuke na temelju ugovora s institucijom koja je u postupku sanacije te za ograničenje prava, u ograničenom razdoblju, drugih ugovornih strana da zatvore, ubrzaju ili na drugi način raskinu financijske ugovore. Ti se zahtjevi ne primjenjuju izravno na ugovore u okviru prava treće zemlje. Ako ne postoji zakonski okvir za prekogranično priznanje, države članice bi od institucija i subjekata iz članka 1. stavka 1. točaka (b), (c) i (d) Direktive 2014/59/EU trebale tražiti da u relevantne financijske ugovore uključe ugovorni uvjet kojim se priznaje da je moguće da u odnosu na ugovor sanacijska tijela izvršavaju ovlasti suspenzije određenih obveza plaćanja i isporuke, ograničavanja prisilne naplate založnih prava ili privremene suspenzije pravâ otkaza te da vrijede zahtjevi iz članka 68. kao da je financijski ugovor uređen pravom relevantne države članice. Takvu obvezu trebalo bi predvidjeti u mjeri u kojoj je ugovor obuhvaćen područjem primjene tih odredaba. Stoga obveza uključenja ugovorne klauzule ne nastaje u odnosu na članke 33.a, 69., 70. i 71. Direktive 2014/59/EU kako je izmijenjena ovom Direktivom, primjerice u ugovorima sa središnjim drugim ugovornim stranama ili operatorima sustava određenima za potrebe Direktive 98/26/EZ, jer u odnosu na te ugovore sanacijska tijela nemaju ovlasti predviđene tim člancima, čak i ako su uređeni pravom relevantne države članice. |
(32) |
Izuzeće posebnih obveza institucija ili subjekata od primjene bail-in instrumenta ili od ovlasti za suspenziju određenih obveza plaćanja i isporuke, ograničenje prisilne naplate založnih prava ili privremenu suspenziju pravâ otkaza kako je predviđeno u Direktivi 2014/59/EU trebalo bi također obuhvatiti obveze povezane sa središnjim drugim ugovornim stranama s poslovnim nastanom u Uniji i sa središnjim drugim ugovornim stranama iz trećih zemalja koje priznaje ESMA. |
(33) |
Kako bi se osiguralo ujednačeno razumijevanje pojmova koji se upotrebljavaju u raznim pravnim instrumentima, primjereno je u Direktivu 98/26/EZ uključiti definicije i pojmove uvedene Uredbom (EU) br. 648/2012 (11) kao što su „središnja druga ugovorna strana” ili „CCP” i „sudionik”. |
(34) |
Direktivom 98/26/EZ smanjuje se rizik povezan sa sudjelovanjem institucija i ostalih subjekata u platnim sustavima i sustavima za namiru vrijednosnih papira, posebno smanjenjem smetnji u slučaju insolventnosti sudionika u takvom sustavu. Uvodnom izjavom 7. te direktive objašnjava se da države članice imaju mogućnost primjene odredaba te direktive na svoje domaće institucije koje izravno sudjeluju u sustavima uređenima pravom treće zemlje te na kolateralno osiguranje predviđeno u vezi sa sudjelovanjem u takvim sustavima. S obzirom na globalnu veličinu i aktivnosti nekih sustava uređenima pravom treće zemlje i povećano sudjelovanje u takvim sustavima subjekata s poslovnim nastanom u Uniji, Komisija bi trebala preispitati načine na koje države članice primjenjuju opciju iz uvodne izjave 7. te direktive i procijeniti potrebu za dodatnim izmjenama te direktive u odnosu na takve sustave. |
(35) |
Kako bi se omogućila učinkovita primjena ovlasti za smanjenje, otpis ili konverziju stavki regulatornog kapitala, bez kršenja zaštitnih mjera za vjerovnike u okviru ove Direktive, države članice trebale bi osigurati da tražbine koje proizlaze iz stavki regulatornog kapitala imaju niži red prvenstva u redovnom postupku u slučaju insolventnosti u odnosu na ostale podređene tražbine. S instrumentima koji su samo djelomično priznati kao regulatorni kapital i dalje bi trebalo postupati kao s tražbinama koje proizlaze iz regulatornog kapitala za njihov cjelokupni iznos. Do djelomičnog priznavanja moglo bi na primjer doći zbog primjene nastavka priznanja odredbi kojima se djelomično prestaje priznavati neki instrument ili zbog primjene rasporeda amortizacije predviđenog za instrumente dopunskog kapitala iz Uredbe (EU) br. 575/2013. |
(36) |
S obzirom na to da cilj ove Direktive, odnosno utvrđivanje jedinstvenih pravila o okviru za oporavak i sanaciju za institucije i subjekte, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog opsega djelovanja on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja. |
(37) |
Kako bi se državama članicama omogućilo primjereno vrijeme za prenošenje i primjenu ove Direktive u njihovu nacionalnom pravu, za to bi trebale imati osamnaest mjeseci od dana njezina stupanja na snagu. Međutim, odredbe ove Direktive o javnoj objavi trebale bi se primjenjivati od 1. siječnja 2024. kako bi se osiguralo da institucijama i subjektima širom Unije bude dopušteno odgovarajuće razdoblje za postizanje tražene razine MREL-a na ispravan način, |
DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:
Članak 1.
Izmjena Direktive 2014/59/EU
Direktiva 2014/59/EU mijenja se kako slijedi:
1. |
u članku 2. stavak 1. mijenja se kako slijedi:
|
2. |
članak 10. mijenja se kako slijedi:
|
3. |
članak 12. mijenja se kako slijedi:
|
4. |
članak 13. mijenja se kako slijedi:
|
5. |
članak 16. mijenja se kako slijedi:
|
6. |
umeće se sljedeći članak: „Članak 16.a Ovlast zabrane određenih raspodjela 1. Ako je subjekt u situaciji u kojoj ispunjava zahtjev za kombinirani zaštitni sloj kada se on razmatra uz svaki od zahtjeva iz članka 141.a stavka 1. točaka (a), (b) i (c) Direktive 2013/36/EU, ali ne ispunjava zahtjev za kombinirani zaštitni sloj kada se on razmatra uz zahtjeve iz članaka 45.c i 45.d ove Direktive pri izračunu u skladu s člankom 45. stavom 2. točkom (a) ove Direktive, sanacijsko tijelo tog subjekta ima ovlast, u skladu sa stavcima 2. i 3. ovog članka, subjektu zabraniti raspodjelu više od najvećeg raspodjeljivog iznosa u odnosu na minimalni zahtjev za regulatorni kapital i prihvatljive obveze („M-MDA”) izračunan u skladu sa stavkom 4. ovog članka, s pomoću neke od sljedećih mjera:
Ako se subjekt nalazi u situaciji iz prvog podstavka, o tome odmah obavješćuje sanacijsko tijelo. 2. U situaciji iz stavka 1. sanacijsko tijelo nadležno za subjekt, nakon savjetovanja s nadležnim tijelom, bez nepotrebne odgode procjenjuje hoće li izvršiti ovlast iz stavka 1. uzimajući u obzir sve sljedeće elemente:
Sanacijsko tijelo ponovno procjenjuje potrebu izvršavanja ovlasti iz stavka 1. barem jedanput mjesečno, dok god je subjekt u situaciji iz stavka 1. 3. Ako sanacijsko tijelo utvrdi da je subjekt i dalje u situaciji iz stavka 1. devet mjeseci nakon što ga je subjekt izvijestio o takvoj situaciji, sanacijsko tijelo, nakon savjetovanja s nadležnim tijelom, izvršava ovlast iz stavka 1., osim ako sanacijsko tijelo na temelju procjene utvrdi da su ispunjena najmanje dva od sljedećih uvjeta:
Ako se primjenjuje iznimka iz prvog podstavka, sanacijsko tijelo o svojoj odluci obavješćuje nadležno tijelo i u pisanom obliku objašnjava svoju procjenu. Sanacijsko tijelo jedanput mjesečno ponavlja svoju procjenu toga primjenjuje li se iznimka iz prvog podstavka. 4. M-MDA izračunava se tako da se zbroj izračunan u skladu sa stavkom 5. množi faktorom određenim u skladu sa stavkom 6. M-MDA umanjuje se za svaki iznos koji proizlazi iz bilo koje mjere iz stavka 1. točke (a), (b) ili (c). 5. Zbroj koji se množi u skladu sa stavkom 4. sastoji se od:
6. Faktor iz stavka 4. određuje se na sljedeći način:
Donje i gornje granice svakog kvartila zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj izračunavaju se na sljedeći način:
pri čemu je „Qn” = redni broj odnosnog kvartila distribucije.”; |
7. |
članak 17. mijenja se kako slijedi:
|
8. |
u članku 18. stavci 1. do 7. zamjenjuju se sljedećim: „1. Sanacijsko tijelo za grupu zajedno sa sanacijskim tijelima za društva kćeri, nakon savjetovanja s kolegijem nadzornih tijela i sanacijskim tijelima jurisdikcija u kojima se nalaze značajne podružnice, u onoj mjeri u kojoj je to važno za značajnu podružnicu, razmatraju unutar sanacijskog kolegija procjenu koja se zahtijeva člankom 16. i poduzimaju sve razumne korake za postizanje zajedničke odluke o primjeni mjera određenih u skladu s člankom 17. stavkom 4. u odnosu na sve sanacijske subjekte i njihova društva kćeri koja su subjekti iz članka 1. stavka 1. i koja su dio grupe. 2. Sanacijsko tijelo za grupu, u suradnji s konsolidirajućim nadzornim tijelom i EBA-om u skladu s člankom 25. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 1093/2010, priprema i podnosi izvješće matičnom društvu u Uniji i sanacijskim tijelima za društva kćeri, koja ga dostavljaju društvima kćerima u njihovoj nadležnosti, te sanacijskim tijelima jurisdikcija u kojima se nalaze značajne podružnice. Izvješće se priprema nakon savjetovanja s nadležnim tijelima te se u njemu analiziraju značajne prepreke učinkovitoj primjeni instrumenata sanacije i izvršavanju sanacijskih ovlasti u odnosu na grupu i također u odnosu na sanacijske grupe ako se grupa sastoji od više od jedne sanacijske grupe. U izvješću se također razmatra učinak na model poslovanja grupe te preporučuju sve razmjerne i ciljane mjere koje su, prema mišljenju sanacijskog tijela za grupu, potrebne i odgovarajuće za uklanjanje tih prepreka. Ako je prepreka mogućnosti sanacije grupe povezana sa situacijom subjekta grupe iz članka 17. stavka 3. drugog podstavka, sanacijsko tijelo za grupu o svojoj procjeni te prepreke obavješćuje matično društvo u Uniji nakon savjetovanja sa sanacijskim tijelom nadležnim za sanacijski subjekt i sanacijskim tijelima njegovih institucija kćeri. 3. U roku od četiri mjeseca od datuma primitka izvješća matično društvo u Uniji može se očitovati i predložiti sanacijskom tijelu za grupu alternativne mjere kako bi se uklonile prepreke navedene u izvješću. Ako su prepreke navedene u izvješću povezane sa situacijom subjekta grupe iz članka 17. stavka 3. drugog podstavka ove Direktive, matično društvo u Uniji u roku od dva tjedna od datuma primitka obavijesti u skladu sa stavkom 2. drugim podstavkom ovog članka sanacijskom tijelu za grupu predlaže moguće mjere i rok njihove provedbe kako bi se osiguralo da subjekt grupe ispunjava zahtjeve iz članka 45.e ili 45.f ove Direktive izražene kao postotni udio ukupnog iznosa izloženosti riziku izračunan u skladu s člankom 92. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 575/2013 i, ako je primjenjivo, zahtjev za kombinirani zaštitni sloj te zahtjeve iz članaka 45.e i 45.f ove Direktive, izražene kao postotni udio mjere ukupne izloženosti iz članaka 429. i 429.a Uredbe (EU) br. 575/2013. Rokom za provedbu predloženih mjera iz drugog podstavka uzimaju se u obzir razlozi za značajne prepreke. Sanacijsko tijelo, nakon savjetovanja s nadležnim tijelom, procjenjuje jesu li te mjere učinkovite za rješavanje ili uklanjanje značajne prepreke. 4. Sanacijsko tijelo za grupu o svakoj mjeri koju predloži matično društvo u Uniji obavješćuje konsolidirajuće nadzorno tijelo, EBA-u, sanacijska tijela za društva kćeri i sanacijska tijela jurisdikcija u kojima se nalaze značajne podružnice u onoj mjeri u kojoj je to važno za značajnu podružnicu. Sanacijska tijela za grupu i sanacijska tijela za društva kćeri, nakon savjetovanja s nadležnim tijelima i sanacijskim tijelima jurisdikcija u kojima se nalaze značajne podružnice, čine sve što je u njihovoj moći da donesu zajedničku odluku unutar sanacijskog kolegija koja se tiče određivanja značajnih prepreka i, ako je to potrebno, procjene mjera koje je predložilo matično društvo u Uniji i mjera koje tijela zatraže u svrhu rješavanja ili uklanjanja prepreka, kojom se uzima u obzir mogući učinak mjera u svim državama članicama u kojima grupa djeluje. 5. Zajednička odluka donosi se u roku od četiri mjeseca od podnošenja svakog očitovanja matičnog društva u Uniji. Ako matično društvo u Uniji nije podnijelo nikakvo očitovanje, zajednička odluka donosi se u roku od jednog mjeseca nakon isteka četveromjesečnog razdoblja iz stavka 3. prvog podstavka. Zajednička odluka o prepreci mogućnosti sanacije povezanoj sa situacijom iz članka 17. stavka 3. drugog podstavka donosi se u roku od dva tjedna od podnošenja očitovanja matičnog društva u Uniji u skladu sa stavkom 3. ovog članka. Zajednička odluka mora biti obrazložena i navedena u dokumentu koji sanacijsko tijelo za grupu dostavlja matičnom društvu u Uniji. Na zahtjev sanacijskog tijela EBA može pomoći sanacijskim tijelima u donošenju zajedničke odluke u skladu s člankom 31. drugim stavkom točkom (c) Uredbe (EU) br. 1093/2010. 6. Ako se zajednička odluka ne donese u relevantnom roku iz stavka 5., sanacijsko tijelo za grupu donosi vlastitu odluku o odgovarajućim mjerama koje treba poduzeti u skladu s člankom 17. stavkom 4. na razini grupe. Odluka mora biti u cijelosti obrazložena i njome se uzimaju u obzir mišljenja i rezerve drugih sanacijskih tijela. Sanacijsko tijelo za grupu odluku dostavlja matičnom društvu u Uniji. Ako je na kraju relevantnog roka iz stavka 5. ovog članka, sanacijsko tijelo uputilo predmet naveden u stavku 9. ovog članka EBA-i u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1093/2010, sanacijsko tijelo za grupu odgađa svoju odluku i čeka bilo kakvu odluku koju EBA može donijeti u skladu s člankom 19. stavkom 3. te uredbe te donosi svoju odluku u skladu s odlukom EBA-e. Relevantan rok iz stavka 5. ovog članka smatra se rokom za mirenje u smislu Uredbe (EU) br. 1093/2010. EBA svoju odluku donosi u roku od jednog mjeseca. Predmet se ne upućuje EBA-i nakon isteka relevantnog roka iz stavka 5. ovog članka ili nakon što je donesena zajednička odluka. Ako EBA ne donese odluku, primjenjuje se odluka sanacijskog tijela za grupu. 6.a Ako se zajednička odluka ne donese u relevantnom roku iz stavka 5. ovog članka, sanacijsko tijelo nadležno za dotični sanacijski subjekt donosi vlastitu odluku o odgovarajućim mjerama koje treba poduzeti u skladu s člankom 17. stavkom 4. na razini sanacijske grupe. Odluka iz prvog podstavka mora biti u cijelosti obrazložena i njome se uzimaju u obzir mišljenja i rezerve sanacijskih tijela drugih subjekata iste sanacijske grupe i sanacijskog tijela za grupu. Relevantno sanacijsko tijelo odluku dostavlja sanacijskom subjektu. Ako je na kraju relevantnog roka iz stavka 5. ovog članka sanacijsko tijelo uputilo predmet iz stavka 9. ovog članka EBA-i u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1093/2010, sanacijsko tijelo nadležno za sanacijski subjekt odgađa svoju odluku i čeka bilo kakvu odluku koju EBA može donijeti u skladu s člankom 19. stavkom 3. te uredbe te donosi svoju odluku u skladu s odlukom EBA-e. Relevantan rok iz stavka 5. ovog članka smatra se rokom za mirenje u smislu Uredbe (EU) br. 1093/2010. EBA svoju odluku donosi u roku od jednog mjeseca. Predmet se ne upućuje EBA-i nakon isteka relevantnog roka iz stavka 5. ovog članka ili nakon što je donesena zajednička odluka. Ako EBA ne donese odluku, primjenjuje se odluka sanacijskog tijela nadležnog za sanacijski subjekt. 7. Ako se ne donese zajednička odluka, sanacijska tijela za društva kćeri koja nisu sanacijski subjekti donose vlastite odluke o odgovarajućim mjerama koje društva kćeri trebaju pojedinačno donijeti u skladu s člankom 17. stavkom 4. Odluka mora biti u cijelosti obrazložena i njome se uzimaju u obzir mišljenja i rezerve drugih sanacijskih tijela. Odluka se dostavlja dotičnom društvu kćeri i sanacijskom subjektu iz iste sanacijske grupe, sanacijskom tijelu tog sanacijskog subjekta i, ako su različita, sanacijskom tijelu za grupu. Ako je na kraju relevantnog roka iz stavka 5. ovog članka sanacijsko tijelo uputilo predmet iz stavka 9. ovog članka EBA-i u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1093/2010, sanacijsko tijelo nadležno za društvo kćer odgađa svoju odluku i čeka bilo kakvu odluku koju EBA može donijeti skladu s člankom 19. stavkom 3. te uredbe te donosi svoju odluku u skladu s odlukom EBA-e. Relevantan rok iz stavka 5. ovog članka smatra se rokom za mirenje u smislu Uredbe (EU) br. 1093/2010. EBA svoju odluku donosi u roku od jednog mjeseca. Predmet se ne upućuje EBA-i nakon isteka relevantnog roka iz stavka 5. ovog članka ili nakon što je donesena zajednička odluka. Ako EBA ne donese odluku, primjenjuje se odluka sanacijskog tijela nadležnog za društvo kćer.”; |
9. |
U članku 32. stavku 1. točka (b) zamjenjuje se sljedećim:
|
10. |
umeću se sljedeći članci: „Članak 32.a Uvjeti za sanaciju u pogledu središnjeg tijela i kreditnih institucija koje su stalno povezane sa središnjim tijelom Države članice osiguravaju da sanacijska tijela mogu poduzeti mjeru sanacije s u odnosu na središnje tijelo i sve kreditne institucije koje su s njim stalno povezane koje su dio iste sanacijske grupe ako ta sanacijska grupa u cjelini ispunjava uvjete iz članka 32. stavka 1. Članak 32.b Postupak u slučaju insolventnosti u odnosu na institucije i subjekte koji ne podliježu mjeri sanacije Države članice osiguravaju da se institucija ili subjekt iz članka 1. stavka 1. točke (b), (c) ili (d) za koje sanacijsko tijelo smatra da ispunjavaju uvjete iz članka 32. stavka 1. točaka (a) ili (b), ali da mjera sanacije ne bi bila u javnom interesu u skladu s člankom 32. stavkom 1. točkom (c), likvidiraju na ispravan način u skladu s primjenjivim nacionalnim pravom.”; |
11. |
U članku 33. stavci 2., 3. i 4. zamjenjuju se sljedećim: „2. Države članice osiguravaju da sanacijska tijela poduzimaju mjeru sanacije u vezi sa subjektom iz članka 1. stavka 1. točaka (c) ili (d) ako taj subjekt ispunjava uvjete iz članka 32. stavka 1. 3. Ako su institucije kćeri mješovitog holdinga u posrednom ili neposrednom vlasništvu posredničkog financijskog holdinga, planom sanacije osigurava se da se posrednički financijski holding odredi kao sanacijski subjekt, a države članice osiguravaju da se mjera sanacije za potrebe sanacije grupe donosi u odnosu na posrednički financijski holding. Države članice osiguravaju da sanacijska tijela ne poduzimaju mjere sanacije za potrebe sanacije grupe u odnosu na mješoviti holding. 4. Podložno stavku 3. ovog članka i neovisno o činjenici da subjekt iz članka 1. stavka 1. točke (c) ili (d) ne ispunjava uvjete iz članka 32. stavka 1., sanacijska tijela mogu poduzeti mjeru sanacije u vezi sa subjektom iz članka 1. stavka 1. točke (c) ili (d) ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
|
12. |
Umeće se sljedeći članak: „Članak 33.a Ovlast za suspenziju određenih obveza 1. Države članice osiguravaju da sanacijska tijela, nakon savjetovanja s nadležnim tijelima koja pravodobno odgovaraju, imaju ovlast suspendirati sve obveze plaćanja ili isporuke na temelju svih ugovora čija je ugovorna strana institucija ili subjekt iz članka 1. stavka 1. točaka (b), (c) ili (d) ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
2. Ovlast iz stavka 1. ovog članka ne primjenjuje se na obveze plaćanja i isporuke koje se odnose na sljedeće:
Sanacijska tijela određuju područje primjene ovlasti iz stavka 1. ovog članka uzimajući u obzir okolnosti pojedinačnog slučaja. Sanacijska tijela posebno pažljivo procjenjuju prikladnost proširenja suspenzije na prihvatljive depozite u skladu s definicijom iz članka 2. stavka 1. točke 4. Direktive 2014/49/EU, posebno na osigurane depozite koje drže fizičke osobe i mikropoduzeća te mala i srednja poduzeća. 3. Države članice mogu predvidjeti mogućnost da, u slučaju da se ovlast za suspenziju obveze plaćanja ili isporuke izvršava u odnosu na prihvatljive depozite, sanacijska tijela osiguraju da deponenti imaju pristup odgovarajućem dnevnom iznosu tih depozita. 4. Razdoblje suspenzije na temelju stavka 1. jest najkraće moguće i ne prelazi minimalno razdoblje koje sanacijsko tijelo smatra potrebnim u svrhe iz stavka 1. točaka (c) i (d) te u svakom slučaju ne traje dulje od razdoblja od objave obavijesti o suspenziji na temelju stavka 8. do ponoći u državi članici sanacijskog tijela nadležnog za instituciju ili subjekt na kraju radnog dana koji slijedi nakon dana objave. Nakon što istekne razdoblje suspenzije iz prvog podstavka, suspenzija prestaje proizvoditi učinke. 5. Pri izvršavanju ovlasti iz stavka 1. ovog članka sanacijska tijela uzimaju u obzir učinak koji bi izvršavanje te ovlasti moglo imati na uredno funkcioniranje financijskih tržišta i razmatraju postojeća nacionalna pravila, kao i nadzorne i sudske ovlasti s ciljem očuvanja pravâ vjerovnika i jednakog postupanja prema njima u redovnom postupku u slučaju insolventnosti. Sanacijska tijela posebno uzimaju u obzir moguću primjenu nacionalnog postupka u slučaju insolventnosti na instituciju ili subjekt na temelju zaključka iz članka 32. stavka 1. točke (c) te poduzimaju mjere koje smatraju prikladnima kako bi se osigurala odgovarajuća koordinacija s nacionalnim upravnim ili pravosudnim tijelima. 6. Ako su obveze plaćanja ili isporuke prema ugovoru suspendirane na temelju stavka 1., obveze plaćanja ili isporuke drugih ugovornih strana prema tom ugovoru suspendiraju se za isto razdoblje. 7. Obveza plaćanja ili isporuke koja bi dospijevala tijekom razdoblja suspenzije dospijeva odmah nakon isteka tog razdoblja. 8. Države članice osiguravaju da sanacijska tijela bez odgode obavješćuju instituciju ili subjekt iz članka 1. stavka 1. točaka (b), (c) ili (d) i tijela iz članka 83. stavka 2. točaka od (a) do (h) kada izvršavaju ovlast iz stavka 1. ovog članka nakon što se utvrdi da institucija propada ili je vjerojatno da će propasti na temelju članka 32. stavka 1. točke (a) i prije donošenja odluke o sanaciji. Sanacijsko tijelo objavljuje ili osigurava objavu naloga ili instrumenta kojima se suspendiraju obveze u okviru ovog članka te uvjete i razdoblje suspenzije na načine iz članka 83. stavka 4. 9. Ovim člankom ne dovode se u pitanje odredbe nacionalnog prava država članica kojima se dodjeljuje ovlast suspenzije obveza plaćanja ili isporuke institucija i subjekata iz stavka 1. ovog članka prije utvrđivanja da te institucije ili subjekti propadaju ili je vjerojatno da će propasti na temelju članka 32. stavka 1. točke (a) ili suspenzije obveza plaćanja ili isporuke institucija ili subjekata koje treba likvidirati u okviru redovnog postupka u slučaju insolventnosti te koje prelaze područje primjene i trajanje predviđeno ovim člankom. Takve ovlasti izvršavaju se u skladu s područjem primjene, trajanjem i uvjetima predviđenima relevantnim nacionalnim pravom. Uvjetima predviđenima u ovom članku ne dovode se u pitanje uvjeti u vezi s tom ovlasti suspenzije obveza plaćanja ili isporuke. 10. Države članice osiguravaju da, kada sanacijsko tijelo izvršava ovlast suspenzije obveza plaćanja ili isporuke u odnosu na instituciju ili subjekt iz članka 1. stavka 1. točaka (b), (c) ili (d) na temelju stavka 1. ovog članka, sanacijsko tijelo također može, za vrijeme trajanja te suspenzije, izvršavati ovlast:
11. Ako je sanacijsko tijelo, nakon što je na temelju članka 32. stavka 1. točke (a) utvrdilo da institucija ili subjekt propada ili je vjerojatno da će propasti, izvršilo ovlast suspenzije obveza plaćanja ili isporuke pod uvjetima iz stavka 1. ili 10. ovog članka, i ako je nakon toga u odnosu na tu instituciju ili subjekt poduzeta mjera sanacije, sanacijsko tijelo ne vrši ovlasti iz članka 69. stavka 1., članka 70. stavka 1. ili članka 71. stavka 1. u odnosu na tu instituciju ili subjekt.”; |
13. |
članak 36. mijenja se kako slijedi:
|
14. |
članak 37. mijenja se kako slijedi:
|
15. |
članak 44. mijenja se kako slijedi:
|
16. |
umeće se sljedeći članak: „Članak 44.a Prodaja podređenih prihvatljivih obveza malim ulagateljima 1. Države članice osiguravaju da prodavatelj prihvatljivih obveza koje ispunjavaju sve uvjete iz članka 72.a Uredbe (EU) br. 575/2013, osim članka 72.a stavka 1. točke (b) i članka 72.b stavaka od 3. do 5. te uredbe takve obveze prodaje malim ulagateljima, kako se definira člankom 4. stavkom 1. točkom 11. Direktive 2014/65/EU, samo ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
Neovisno o prvom podstavku, države članice mogu odrediti da se uvjeti iz točaka od (a) do (c) tog podstavka odnose na prodavatelje ostalih instrumenata koji su instrumenti regulatornog kapitala ili obveza prihvatljivih za bail-in. 2. Ako su ispunjeni uvjeti iz stavka 1. i portfelj financijskog instrumenta tog malog ulagatelja u vrijeme kupnje ne premašuje 500 000 EUR, prodavatelj osigurava da su na temelju informacija koje dostavlja mali ulagatelj u skladu sa stavkom 3. u vrijeme kupnje ispunjena oba sljedeća uvjeta:
3. Mali ulagatelj prodavatelju dostavlja točne informacije o portfelju financijskih instrumenata malog ulagatelja, uključujući svako ulaganje u obveze iz stavka 1. 4. Za potrebe stavaka 2. i 3., portfeljom financijskih instrumenata malog ulagatelja obuhvaćeni su gotovinski depoziti i financijski instrumenti, ali su isključeni financijski instrumenti koji su dani kao kolateral. 5. Ne dovodeći u pitanje članak 25. Direktive 2014/65/EU i odstupajući od zahtjevâ iz stavaka od 1. do 4. ovog članka, države članice mogu odrediti minimalnu nominalnu vrijednost od barem 50 000 EUR za obveze iz stavka 1. uzimajući u obzir uvjete na tržištu i prakse te države članice kao i postojeće mjere zaštite potrošača u okviru nadležnosti te države članice. 6. Ako vrijednost ukupne imovine subjekata iz članka 1. stavka 1. koji imaju poslovni nastan u državi članici i koji podliježu zahtjevu iz članka 45.e ne premašuje 50 milijarda EUR, ta država članica može odstupanjem od zahtjevâ iz stavaka od 1. do 5. ovog članka primijeniti samo zahtjev iz stavka 2. točke (b) ovog članka. 7. Od država članica ne zahtijeva se primjena ovog članka na obveze iz stavka 1. izdane prije 28. prosinca 2020.”; |
17. |
članak 45. zamjenjuje se sljedećim člancima: „Članak 45. Primjena i izračun minimalnog zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze 1. Države članice osiguravaju da institucije i subjekti iz članka 1. stavka 1. točaka (b), (c) i (d) u svakom trenutku ispunjavaju zahtjeve za regulatorni kapital i prihvatljive obveze ako se to zahtijeva ovim člankom i člancima od 45.a do 45.i i u skladu s njima. 2. Zahtjev iz stavka 1. ovog članka izračunava se u skladu s člankom 45.c stavkom 3., 5. ili 7., ovisno o tome što je primjenjivo, kao iznos regulatornog kapitala i prihvatljivih obveza izražen kao postoci:
Članak 45.a Izuzeće od minimalnog zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze 1. Neovisno o članku 45. sanacijska tijela od zahtjeva utvrđenog u članku 45. stavka 1. izuzimaju hipotekarne kreditne institucije koje se financiraju pokrivenim obveznicama, a kojima prema nacionalnom pravu nije dopušteno primati depozite ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
2. Institucije izuzete od zahtjeva iz članka 45. stavka 1. nisu uključene u konsolidaciju iz članka 45.e stavka 1. Članak 45.b Prihvatljive obveze za sanacijske subjekte 1. Obveze se uključuju u iznos regulatornog kapitala i prihvatljivih obveza sanacijskih subjekata samo ako ispunjavaju uvjete iz sljedećih članaka Uredbe (EU) br. 575/2013:
Odstupajući od prvog podstavka ovog stavka, ako se ovom Direktivom upućuje na zahtjeve iz članaka 92.a ili 92.b Uredbe (EU) br. 575/2013, za potrebe tih članaka, prihvatljive obveze sastoje se od prihvatljivih obveza kako su definirane u članku 72.k te uredbe i utvrđene u skladu s dijelom drugim glavom I. poglavljem 5.a te uredbe. 2. Obveze koje proizlaze iz dužničkih instrumenata s ugrađenim izvedenicama, poput strukturiranih vrijednosnih papira, koje ispunjavaju uvjete iz stavka 1. prvog podstavka, osim članka 72.a stavka 2. točke (l) Uredbe (EU) br. 575/2013, uključuju se u iznos regulatornog kapitala i prihvatljivih obveza samo ako je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:
Dužnički instrumenti iz prvog podstavka, uključujući njihove ugrađene izvedenice, nisu predmet sporazuma o netiranju, a vrednovanje takvih instrumenata ne podliježe članku 49. stavku 3. Obveze iz prvog podstavka uključuju se u iznos regulatornog kapitala i prihvatljivih obveza samo u odnosu na dio obveze koji odgovara iznosu glavnice iz točke (a) tog podstavka ili iznosu koji je fiksan ili se povećava iz točke (b) tog podstavka. 3. Ako društvo kći s poslovnim nastanom u Uniji obveze izdaje postojećem dioničaru koji nije dio iste sanacijske grupe, a to društvo kći dio je iste sanacijske grupe kao i sanacijski subjekt, te se obveze uključuju u iznos regulatornog kapitala i prihvatljivih obveza tog sanacijskog subjekta ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
4. Ne dovodeći u pitanje minimalni zahtjev iz članka 45.c stavka 5. ili članka 45.d stavka 1. točke (a) sanacijska tijela osiguravaju da sanacijski subjekti koji su GSV institucije ili sanacijski subjekti koji podliježu članku 45.c stavku 5. ili 6. ispunjavaju dio zahtjeva iz članka 45.e koji je jednak 8 % ukupnih obveza, uključujući regulatorni kapital, s pomoću regulatornog kapitala, podređenih prihvatljivih instrumenata ili obveza iz stavka 3. ovog članka. Sanacijsko tijelo može dopustiti da sanacijski subjekti koji su GSV institucije ili sanacijski subjekti koji podliježu članku 45.c stavku 5. ili 6. ispunjavaju razinu koja je niža od 8 % ukupnih obveza, uključujući regulatorni kapital, ali viša od iznosa koji proizlazi iz primjene formule (1-(X1/X2)) x 8 % ukupnih obveza, uključujući regulatorni kapital, s pomoću regulatornog kapitala, podređenih prihvatljivih instrumenata ili obveza iz stavka 3. ovog članka, pod uvjetom da su ispunjeni svi uvjeti iz članka 72.b stavka 3. Uredbe (EU) br. 575/2013, pri čemu je, s obzirom na smanjenje koje je moguće na temelju članka 72.b stavka 3. te uredbe:
Ako primjena prvog podstavka ovog stavka na sanacijske subjekte koji podliježu članku 45.c stavku 5. dovodi do zahtjeva koji premašuje 27 % ukupnog iznosa izloženosti riziku, sanacijsko tijelo za dotični sanacijski subjekt ograničava dio zahtjeva iz članka 45.e koji se mora ispuniti s pomoću regulatornog kapitala, podređenih prihvatljivih instrumenata i obveza iz stavka 3. ovog članka na iznos koji je jednak 27 % ukupnog iznosa izloženosti riziku ako je sanacijsko tijelo procijenilo sljedeće:
Pri obavljanju procjene iz drugog podstavka sanacijsko tijelo uzima u obzir i rizik od nerazmjernog učinka na poslovni model dotičnog sanacijskog subjekta. Drugi podstavak ovog stavka ne primjenjuje se na sanacijske subjekte koji podliježu članku 45.c stavku 6. 5. Sanacijsko tijelo može odlučiti da sanacijski subjekti koji nisu ni GSV institucije ni sanacijski subjekti koji podliježu članku 45.c stavku 5. ili 6. ispunjavaju dio zahtjeva iz članka 45.e do 8 % ukupnih obveza subjekta, uključujući regulatorni kapital, ili formule iz stavka 7., ovisno što je više, s pomoću regulatornog kapitala, podređenih prihvatljivih instrumenata ili obveza iz stavka 3. ovog članka, ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:
Ako utvrdi da je ukupni iznos obveza koje su isključene ili bi vjerojatno mogle biti isključene iz primjene ovlasti za otpis i konverziju u skladu s člankom 44. stavkom 2. ili člankom 44. stavkom 3., unutar vrste obveza koja uključuje prihvatljive obveze, veći od 10 % te vrste, sanacijsko tijelo procjenjuje rizik iz prvog podstavka točke (b) ovog stavka. 6. Za potrebe stavaka 4., 5. i 7., obveze iz izvedenica uključuju se u ukupne obveze na temelju potpunog priznavanja pravâ druge ugovorne strane na netiranje. Regulatorni kapital sanacijskog subjekta koji se upotrebljava za usklađivanje sa zahtjevom za kombinirani zaštitni sloj prihvatljiv je za usklađivanje sa zahtjevima iz stavaka 4., 5. i 7. 7. Odstupajući od stavka 4. ovog članka, sanacijsko tijelo može odlučiti da sanacijski subjekti koji su GSV institucije ili sanacijski subjekti koji podliježu članku 45.c stavku 5. ili 6. ove Direktive moraju ispuniti zahtjev iz članka 45.e ove Direktive s pomoću regulatornog kapitala, podređenih prihvatljivih instrumenata ili obveza iz stavka 3. ovog članka, u mjeri u kojoj, slijedom obveze sanacijskog subjekta da ispunjava zahtjev za kombinirani zaštitni sloj i zahtjeve iz članka 92.a Uredbe (EU) br. 575/2013, članka 45.c stavka 5. i članka 45.f ove Direktive, zbroj tog regulatornog kapitala, instrumenata i obveza ne prelazi, ovisno što je više:
8. Sanacijska tijela mogu izvršavati ovlast iz stavka 7. ovog članka u odnosu na sanacijske subjekte koji su GSV institucije ili koji podliježu članku 45.c stavku 5. ili 6. i koji ispunjavaju jedan od uvjeta navedenih u drugom podstavku ovog stavka, do granice od 30 % ukupnog broja svih sanacijskih subjekata koji su GSV institucije ili koji podliježu članku 45.c stavku 5. ili 6. za koje sanacijsko tijelo odredi zahtjev iz članka 45.e. Sanacijska tijela razmatraju uvjete kako slijedi:
Za potrebe određivanja postotaka iz prvog i drugog podstavka sanacijsko tijelo zaokružuje rezultat izračuna na najbliži cijeli broj. Države članice mogu, uzimajući u obzir posebnosti svojeg nacionalnog bankovnog sektora, uključujući posebno broj sanacijskih subjekata koji su GSV institucije ili koji podliježu članku 45.c stavku 5. ili 6. i za koje nacionalno sanacijsko tijelo odredi zahtjev iz članka 45.e, odrediti postotak iz prvog podstavka na razini višoj od 30 %. 9. Sanacijsko tijelo donosi odluke iz stavka 5. ili 7. tek nakon savjetovanja s nadležnim tijelom. Pri donošenju tih odluka sanacijsko tijelo također uzima u obzir:
Članak 45.c Određivanje minimalnog zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze 1. Nakon savjetovanja s nadležnim tijelom sanacijsko tijelo određuje zahtjev iz članka 45. stavka 1. na temelju sljedećih kriterija:
2. Ako je planom sanacije predviđeno poduzimanje mjere sanacije ili izvršavanje ovlasti za otpis i konverziju relevantnih instrumenata kapitala i prihvatljivih obveza u skladu s člankom 59., u skladu s relevantnim scenarijem iz članka 10. stavka 3., zahtjev iz članka 45. stavka 1. odgovara iznosu koji je dostatan za to da se osigura sljedeće:
Ako je planom sanacije predviđeno da subjekt bude likvidiran u okviru redovnog postupka u slučaju insolventnosti ili drugih jednakovrijednih nacionalnih postupaka, sanacijsko tijelo procjenjuje je li opravdano ograničiti zahtjev iz članka 45. stavka 1. za taj subjekt tako da ne premašuje iznos dostatan za pokrivanje gubitaka u skladu s prvim podstavkom točkom (a). Procjenom sanacijskog tijela posebno se evaluira ograničenje iz drugog podstavka u pogledu bilo kakvog mogućeg učinka na financijsku stabilnost i na rizik širenja zaraze na financijski sustav. 3. Za sanacijske subjekte iznos iz stavka 2. prvog podstavka jest sljedeći:
Za potrebe članka 45. stavka 2. točke (a) zahtjev iz članka 45. stavka 1. izražava se kao postotak koji se dobije kada se iznos izračunan u skladu s prvim podstavkom točkom (a) ovog stavka podijeli s ukupnim iznosom izloženosti riziku. Za potrebe članka 45. stavka 2. točke (b) zahtjev iz članka 45. stavka 1. izražava se kao postotak koji se dobije kada se iznos izračunan u skladu s prvim podstavkom točkom (b) ovog stavka podijeli s mjerom ukupne izloženosti. Pri utvrđivanju pojedinačnog zahtjeva predviđenog u prvom podstavku točki (b) ovog stavka sanacijsko tijelo u obzir uzima zahtjeve iz članka 37. stavka 10. i članka 44. stavaka 5. i 8. Pri utvrđivanju iznosa dokapitalizacije iz prethodnih podstavaka sanacijsko tijelo:
Sanacijsko tijelo može povećati zahtjev iz prvog podstavka točke (a) podtočke ii. za odgovarajući iznos koji je potreban kako bi se osiguralo da subjekt nakon sanacije može održati dostatno povjerenje tržišta tijekom odgovarajućeg razdoblja koje nije dulje od jedne godine. Ako se primjenjuje šesti podstavak ovog stavka, iznos iz tog podstavka jednak je zahtjevu za kombinirani zaštitni sloj koji se primjenjuje nakon primjene instrumenata sanacije umanjen za iznos iz članka 128. točke 6. podtočke (a) Direktive 2013/36/EU. Iznos iz šestog podstavka ovog stavka usklađuje se naniže ako sanacijsko tijelo nakon savjetovanja s nadležnim tijelom utvrdi da bi bilo izvedivo i vjerojatno da niži iznos bude dostatan za održavanje povjerenja tržišta i osiguravanje kontinuiteta pružanja ključnih ekonomskih funkcija institucije ili subjekta iz članka 1. stavka 1. točaka (b), (c) i (d) i njezina pristupa financiranju bez uporabe izvanredne javne financijske potpore, osim doprinosâ iz aranžmanâ financiranja sanacije, u skladu s člankom 44. stavcima 5. i 8. te člankom 101. stavkom 2., nakon provedbe sanacijske strategije. Taj iznos usklađuje se naviše ako nakon savjetovanja s nadležnim tijelom sanacijsko tijelo utvrdi da je viši iznos potreban za održavanje dostatnog povjerenja tržišta i osiguravanje kontinuiteta pružanja ključnih ekonomskih funkcija institucije ili subjekta iz članka 1. stavka 1. točaka (b), (c) i (d) i njihova pristupa financiranju bez uporabe izvanredne javne financijske potpore, osim doprinosâ iz aranžmanâ financiranja sanacije, u skladu s člankom 44. stavcima 5. i 8. te člankom 101. stavkom 2. tijekom odgovarajućeg razdoblja koje nije dulje od jedne godine. 4. EBA izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se utvrđuje metodologija koju upotrebljavaju sanacijska tijela za procjenu zahtjeva iz članka 104.a Direktive 2013/36/EU i zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj za sanacijske subjekte na konsolidiranoj razini sanacijske grupe ako sanacijska grupa ne podliježe tim zahtjevima na temelju te direktive. EBA Komisiji podnosi taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. prosinca 2019. Komisiji se delegira ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka ovog stavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010. 5. Za sanacijske subjekte koji ne podliježu članku 92.a Uredbe (EU) br. 575/2013 i koji su dio sanacijske grupe čija ukupna imovina prelazi 100 milijarda EUR razina zahtjeva iz stavka 3. ovog članka barem je jednaka iznosu od:
Odstupajući od članka 45.b, sanacijska tijela iz prvog podstavka ovog stavka ispunjavaju razinu zahtjeva iz prvog podstavka ovog stavka, koja je jednaka iznosu od 13,5 % kada se izračunava u skladu s člankom 45. stavkom 2. točkom (a) i jednaka iznosu od 5 % kada se izračunava u skladu s člankom 45. stavkom 2. točkom (b), s pomoću regulatornog kapitala, podređenih prihvatljivih instrumenata ili obveza iz članka 45.b stavka 3. ove Direktive. 6. Sanacijsko tijelo može, nakon savjetovanja s nadležnim tijelom, odlučiti primjenjivati zahtjeve utvrđene u stavku 5. ovog članka na sanacijski subjekt koji ne podliježe članku 92.a Uredbe (EU) br. 575/2013 i koji je dio sanacijske grupe čija je ukupna imovina manja od 100 milijarda EUR te za koji je sanacijsko tijelo procijenilo da bi vjerojatno mogao predstavljati sistemski rizik u slučaju njegove propasti. Pri donošenju odluke iz prvog podstavka ovog stavka sanacijsko tijelo uzima u obzir:
Time što ne postoji odluka na temelju prvog podstavka ovog stavka ne dovode se u pitanje odluke na temelju članka 45.b stavka 5. 7. Za subjekte koji sami po sebi nisu sanacijski subjekti iznos iz stavka 2. prvog podstavka jest sljedeći:
Za potrebe članka 45. stavka 2. točke (a) zahtjev iz članka 45. stavka 1. izražava se kao postotak koji se dobije kada se iznos izračunan u skladu s prvim podstavkom točkom (a) ovog stavka podijeli s ukupnim iznosom izloženosti riziku. Za potrebe članka 45. stavka 2. točke (b) zahtjev iz članka 45. stavka 1. izražava se kao postotak koji se dobije kada se iznos izračunan u skladu s prvim podstavkom točkom (b) ovog stavka podijeli s mjerom ukupne izloženosti. Pri utvrđivanju pojedinačnog zahtjeva predviđenog u prvom podstavku točki (b) ovog stavka sanacijsko tijelo uzima u obzir zahtjeve iz članka 37. stavka 10. i članka 44. stavaka 5. i 8. Pri utvrđivanju iznosa dokapitalizacije iz prethodnih podstavaka sanacijsko tijelo:
Sanacijsko tijelo može povećati zahtjev iz prvog podstavka točke (a) podtočke ii. ovog stavka, za odgovarajući iznos koji je potreban kako bi se osiguralo da subjekt nakon izvršenja ovlasti za otpis ili konverziju relevantnih instrumenata kapitala i prihvatljivih obveza u skladu s člankom 59. može održati dostatno povjerenje tržišta tijekom odgovarajućeg razdoblja koje nije dulje od jedne godine. Ako se primjenjuje šesti podstavak ovog stavka, iznos iz tog podstavka jednak je zahtjevu za kombinirani zaštitni sloj koji se primjenjuje nakon izvršenja ovlasti iz članka 59. ove Direktive ili nakon sanacije sanacijske grupe umanjen za iznos iz članka 128. točke 6. podtočke (a) Direktive 2013/36/EU. Iznos iz šestog podstavka ovog stavka usklađuje se naniže ako nakon savjetovanja s nadležnim tijelom sanacijsko tijelo utvrdi da bi bilo izvedivo i vjerojatno da niži iznos bude dostatan za osiguravanje povjerenja tržišta i osiguravanje kontinuiteta pružanja ključnih ekonomskih funkcija institucije ili subjekta iz članka 1. stavka 1. točaka (b), (c) i (d) te njihova pristupa financiranju bez uporabe izvanredne javne financijske potpore, osim doprinosâ iz aranžmanâ financiranja sanacije, u skladu s člankom 44. stavcima 5. i 8. te člankom 101. stavkom 2., nakon izvršenja ovlasti iz članka 59. ili nakon sanacije sanacijske grupe. Taj iznos usklađuje se naviše ako sanacijsko tijelo nakon savjetovanja s nadležnim tijelom utvrdi da je viši iznos potreban za održavanje dostatnog povjerenja tržišta i osiguravanje kontinuiteta pružanja ključnih ekonomskih funkcija institucija ili subjekta iz članka 1. stavka 1. točaka (b), (c) i (d) te njihova pristupa financiranju bez uporabe izvanredne javne financijske potpore, osim doprinosâ iz aranžmanâ financiranja sanacije, u skladu s člankom 44. stavcima 5. i 8. te člankom 101. stavkom 2. tijekom odgovarajućeg razdoblja koje nije dulje od jedne godine. 8. Ako sanacijsko tijelo očekuje da bi određene vrste prihvatljivih obveza vjerojatno mogle biti u potpunosti ili djelomično isključene iz bail-ina na temelju članka 44. stavka 3. ili u potpunosti prenesene na primatelja u okviru djelomičnog prijenosa, zahtjev iz članka 45. stavka 1. ispunjava se s pomoću regulatornog kapitala ili drugih prihvatljivih obveza koji su dostatni za sljedeće:
9. Svaka odluka sanacijskog tijela o nametanju minimalnog zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze u skladu s ovim člankom sadržava obrazloženje te odluke, uključujući cjelovitu procjenu elemenata iz stavaka od 2. do 8. ovog članka te je sanacijsko tijelo preispituje bez nepotrebne odgode kako bi se u obzir uzele promjene razine zahtjeva iz članka 104.a Direktive 2013/36/EU. 10. Za potrebe stavaka 3. i 7. ovog članka, kapitalni zahtjevi tumače se u skladu s primjenom, od strane nadležnog tijela, prijelaznih odredbi utvrđenih u dijelu desetom glavi I. poglavljima 1., 2. i 4. Uredbe (EU) br. 575/2013 te u odredbama nacionalnog zakonodavstva u kojima se propisuju mogućnosti koje su nadležnim tijelima dodijeljene tom uredbom. Članak 45.d Određivanje minimalnog zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze za sanacijske subjekte koji su dio GSV institucija i Unijina značajna društva kćeri GSV institucija izvan EU-a 1. Zahtjev iz članka 45. stavka 1. za sanacijski subjekt koji je GSV institucija ili dio GSV institucije sastoji se od sljedećeg:
2. Zahtjev iz članka 45. stavka 1. za Unijino značajno društvo kći GSV institucije izvan EU-a sastoji se od sljedećeg:
3. Sanacijsko tijelo uvodi dodatak zahtjevu za regulatorni kapital i prihvatljive obveze iz stavka 1. točke (b) i stavka 2. točke (b) samo:
4. Za potrebe članka 45.h stavka 2., ako su najmanje dva GSV subjekta koja su dio iste GSV institucije ujedno i sanacijski subjekti, relevantna sanacijska tijela izračunavaju iznos iz stavka 3.:
5. Svaka odluka sanacijskog tijela o uvođenju dodatka zahtjevu za regulatorni kapital i prihvatljive obveze u skladu sa stavkom 1. točkom (b) ovog članka ili stavkom 2. točkom (b) ovog članka sadržava obrazloženje te odluke, uključujući cjelovitu procjenu elemenata iz stavka 3. ovog članka, te je sanacijsko tijelo preispituje bez nepotrebne odgode kako bi se u obzir uzele promjene razine zahtjeva iz članka 104.a Direktive 2013/36/EU koji se primjenjuje na sanacijsku grupu ili Unijino značajno društvo kći GSV institucije izvan EU-a. Članak 45.e Primjena minimalnog zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze na sanacijske subjekte 1. Sanacijski subjekti ispunjavaju zahtjeve utvrđene u člancima od 45.b do 45.d na konsolidiranoj osnovi na razini sanacijske grupe. 2. Sanacijsko tijelo određuje zahtjev iz članka 45. stavka 1. za sanacijski subjekt na konsolidiranoj razini sanacijske grupe u skladu s člankom 45.h, na temelju zahtjeva utvrđenih u člancima od 45.b do 45.d i na temelju toga predviđa li plan sanacije da će se društva kćeri iz treće zemlje koja su dio grupe sanirati zasebno. 3. Za sanacijske grupe utvrđene u skladu s člankom 2. stavkom 1. točkom 83.b podtočkom (b), relevantno sanacijsko tijelo odlučuje, ovisno o značajkama mehanizma solidarnosti i preferirane sanacijske strategije, koji subjekti unutar sanacijske grupe moraju biti usklađeni s člankom 45.c stavcima 3. i 5. te člankom 45.d stavkom 1. točkom (a) kako bi se osiguralo da je sanacijska grupa kao cjelina usklađena sa stavcima 1. i 2. ovog članka te na koji način to moraju činiti u skladu s planom sanacije. Članak 45.f Primjena minimalnog zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze na subjekte koji sami po sebi nisu sanacijski subjekti 1. Institucije koje su društva kćeri sanacijskog subjekta ili subjekta iz treće zemlje, ali same po sebi nisu sanacijski subjekti ispunjavaju zahtjeve utvrđene u članku 45.c na pojedinačnoj osnovi. Sanacijsko tijelo nakon savjetovanja s nadležnim tijelom može odlučiti primijeniti zahtjev utvrđen ovim člankom na subjekt iz članka 1. stavka 1. točke (b), (c) ili (d) koji je društvo kći sanacijskog subjekta, ali sam po sebi nije sanacijski subjekt. Odstupajući od prvog podstavka ovog stavka, matična društva u Uniji koja sama po sebi nisu sanacijski subjekti, ali su društva kćeri subjekata iz trećih zemalja ispunjavaju zahtjeve iz članka 45.c i članka 45.d na konsolidiranoj osnovi. Za sanacijske grupe utvrđene u skladu s člankom 2. stavkom 1. točkom 83.b podtočkom (b), one kreditne institucije koje su stalno povezane sa središnjim tijelom, ali same po sebi nisu sanacijski subjekti, središnje tijelo koje samo po sebi nije sanacijski subjekt te svi sanacijski subjekti koji ne podliježu zahtjevu iz članka 45.e stavka 3., pridržavaju se članka 45.c stavka 7. na pojedinačnoj osnovi. Zahtjev iz članka 45. stavka 1. u pogledu subjekta iz ovog stavka određuje se u skladu s člancima 45.h i 89., ako je primjenjivo, te na temelju zahtjeva utvrđenih u članku 45.c. 2. Zahtjev iz članka 45. stavka 1. u pogledu subjekata iz stavka 1. ovog članka ispunjava se s pomoću najmanje jednog od sljedećeg:
3. Sanacijsko tijelo nadležno za društvo kćer koje nije sanacijski subjekt može izuzeti to društvo kćer od primjene ovog članka ako:
4. Sanacijsko tijelo nadležno za društvo kćer koje nije sanacijski subjekt može također izuzeti to društvo kćer od primjene ovog članka ako:
5. Ako su ispunjeni uvjeti utvrđeni u stavku 3. točkama (a) i (b), sanacijsko tijelo nadležno za društvo kćer može dopustiti da se zahtjev iz članka 45. stavka 1. ispuni u potpunosti ili djelomično jamstvom koje izdaje sanacijski subjekt i kojim se ispunjavaju sljedeći uvjeti:
Za potrebe prvog podstavka točke (g), sanacijski subjekt na zahtjev sanacijskog tijela dostavlja neovisno, pisano i obrazloženo pravno mišljenje ili na drugi zadovoljavajući način dokazuje da ne postoje pravne, regulatorne ili operativne prepreke prijenosu kolaterala sa sanacijskog subjekta na relevantno društvo kćer. 6. EBA izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju metode kako bi se izbjeglo da neizravno upisivanje, djelomično ili u cijelosti, instrumenata koji se priznaju za potrebe ovog članka od strane sanacijskog subjekta otežavaju neometanu provedbu sanacijske strategije. Takvim metodama treba posebno osigurati pravilan prijenos gubitaka na sanacijski subjekt i pravilan prijenos kapitala od sanacijskog subjekta na subjekte koji su dio sanacijske grupe, ali koji sami nisu sanacijski subjekti, te osigurati mehanizam kako bi se izbjeglo dvostruko računanje prihvatljivih instrumenata priznatih za potrebe ovog članka. One se sastoje od režima odbitaka ili jednako pouzdanog pristupa te osiguravaju subjektima koji sami nisu sanacijski subjekti ishod istovjetan onome pri kojem sanacijski subjekt u potpunosti izravno upiše prihvatljive instrumente priznate za potrebe ovog članka. EBA Komisiji podnosi taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. prosinca 2019. Komisiji se delegira ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010. Članak 45.g Izuzeće za središnje tijelo i kreditne institucije koje su stalno povezane sa središnjim tijelom Sanacijsko tijelo može djelomično ili u potpunosti izuzeti od primjene članka 45.f središnje tijelo ili kreditnu instituciju koja je stalno povezana sa središnjim tijelom ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
Članak 45.h Postupak određivanja minimalnog zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze 1. Sanacijsko tijelo nadležno za sanacijski subjekt, sanacijsko tijelo za grupu – ako nije riječ o prvom tijelu – i sanacijska tijela odgovorna za društva kćeri koja pripadaju sanacijskoj grupi i koja podliježu zahtjevu iz članka 45.f na pojedinačnoj osnovi poduzimaju sve u okviru svoje ovlasti kako bi zajedno odlučili o:
Zajedničkom odlukom osigurava se usklađenost s člancima 45.e i 45.f, ona mora biti u cijelosti obrazložena i dostavlja se na sljedeći način:
Zajedničkom odlukom koja se donosi u skladu s ovim člankom može se predvidjeti, ako je to u skladu sa sanacijskom strategijom i ako sanacijski subjekt nije izravno ili neizravno kupio dostatan broj instrumenata koji su u skladu s člankom 45.f stavkom 2., da društvo kći u skladu s člankom 45.f stavkom 2. djelomično ispunjava zahtjeve iz članka 45.c stavka 7. instrumentima koji su izdani subjektima koji ne pripadaju sanacijskoj grupi i koje su ti subjekti kupili. 2. Ako su najmanje dva GSV subjekta koji su dio GSV institucije ujedno i sanacijski subjekti, sanacijska tijela iz stavka 1. raspravljaju i, kada je to prikladno i usklađeno sa sanacijskom strategijom GSV institucije, dogovaraju se o primjeni članka 72.e Uredbe (EU) br. 575/2013 i svim prilagodbama radi smanjivanja ili uklanjanja razlike između zbroja iznosa iz članka 45.d stavka 4. točke (a) i članka 12. Uredbe (EU) br. 575/2013 za pojedinačne sanacijske subjekte i zbroja iznosa iz članka 45.d stavka 4. točke (b) i članka 12. Uredbe (EU) br. 575/2013. Takva se prilagodba može podložno sljedećem:
Zbroj iznosa iz članka 45.d stavka 4. točke (a) ove Direktive i članka 12. Uredbe (EU) br. 575/2013. za pojedinačne sanacijske subjekte ne može biti niži od zbroja iznosa iz članka 45.d stavka 4. točke (b) ove Direktive i članka 12. Uredbe (EU) br. 575/2013. 3. Ako se ta zajednička odluka ne donese u roku od četiri mjeseca, odluka se donosi u skladu sa stavcima od 4. do 6. 4. Ako se zajednička odluka ne donese u roku od četiri mjeseca zbog neslaganja u pogledu konsolidiranog zahtjeva za sanacijsku grupu iz članka 45.e, odluku o tom zahtjevu donosi sanacijsko tijelo nadležno za sanacijski subjekt nakon što u obzir uzme sljedeće:
Ako je na kraju četveromjesečnog razdoblja bilo koje od dotičnih sanacijskih tijela uputilo predmet EBA-i u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1093/2010, sanacijsko tijelo nadležno za sanacijski subjekt odgađa svoju odluku i čeka bilo kakvu odluku koju EBA može donijeti u skladu s člankom 19. stavkom 3. te uredbe te donosi svoju odluku u skladu s odlukom EBA-e. U odluci EBA-e u obzir se uzimaju točke (a) i (b) iz prvog podstavka. Četveromjesečni rok smatra se rokom za mirenje u smislu Uredbe (EU) br. 1093/2010. EBA svoju odluku donosi u roku od jednog mjeseca. Predmet se ne može uputiti EBA-i nakon isteka četveromjesečnog razdoblja ili nakon što se donese zajednička odluka. Ako EBA ne donese odluku u roku od jednog mjeseca od upućivanja predmeta, primjenjuje se odluka sanacijskog tijela nadležnog za sanacijski subjekt. 5. Ako se zajednička odluka ne donese u roku od četiri mjeseca zbog neslaganja u pogledu razine zahtjeva iz članka 45.f koji na pojedinačnoj osnovi treba primijeniti na svaki subjekt koji pripada sanacijskoj grupi, odluku donosi sanacijsko tijelo nadležno za taj subjekt ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
Ako je na kraju četveromjesečnog razdoblja sanacijsko tijelo nadležno za sanacijski subjekt ili sanacijsko tijelo za grupu uputilo predmet EBA-i u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1093/2010, sanacijska tijela odgovorna na pojedinačnoj osnovi za društva kćeri odgađaju svoju odluku i čekaju bilo kakvu odluku koju EBA može donijeti skladu s člankom 19. stavkom 3. te uredbe te svoje odluke donose u skladu s odlukom EBA-e. U odluci EBA-e u obzir se uzimaju točke (a) i (b) iz prvog podstavka. Četveromjesečni rok smatra se rokom za mirenje u smislu Uredbe (EU) br. 1093/2010. EBA svoju odluku donosi u roku od jednog mjeseca. Predmet se ne može uputiti EBA-i nakon isteka četveromjesečnog razdoblja ili nakon što se donese zajednička odluka. Sanacijsko tijelo nadležno za sanacijski subjekt ili sanacijsko tijelo za grupu ne može uputiti predmet EBA-i na obvezujuće posredovanje ako razina zahtjeva koju je odredilo sanacijsko tijelo nadležno za društvo kćer:
Ako EBA ne donese odluku u roku od jednog mjeseca, primjenjuju se odluke sanacijskih tijela za društva kćeri. Zajednička odluka i sve odluke donesene zbog izostanka zajedničke odluke redovito se preispituju i prema potrebi ažuriraju. 6. Ako se zajednička odluka ne donese u roku od četiri mjeseca zbog neslaganja u pogledu razine konsolidiranog zahtjeva za sanacijsku grupu i razine zahtjeva koji se na pojedinačnoj osnovi primjenjuje na subjekte sanacijske grupe, primjenjuje se sljedeće:
7. Zajednička odluka iz stavka 1. i sve odluke koje donesu sanacijska tijela iz stavaka 4., 5. i 6. u slučaju nepostojanja zajedničke odluke obvezujuće su za dotična sanacijska tijela. Zajednička odluka i sve odluke donesene u slučaju nepostojanja zajedničke odluke redovito se preispituju i prema potrebi ažuriraju. 8. Sanacijska tijela, u suradnji s nadležnim tijelima, zahtijevaju ispunjavanje i provjeravaju ispunjavaju li subjekti ispunjavaju zahtjev iz članka 45. stavka 1. i sve odluke donose na temelju tog članka uz istodobnu izradu i održavanje planova sanacije. Članak 45.i Nadzorno izvješćivanje i objavljivanje zahtjeva 1. Subjekti iz članka 1. stavka 1. na koje se primjenjuje zahtjev iz članka 45. stavka 1. svoja nadležna i sanacijska tijela izvješćuju o sljedećem:
Obveza izvješćivanja o iznosima ostalih obveza prihvatljivih za bail-in iz prvog podstavka točke (b) ovog stavka ne primjenjuje se na subjekte koji na datum izvješćivanja o tim informacijama raspolažu iznosima regulatornog kapitala i prihvatljivih obveza u iznosu od najmanje 150 % zahtjeva iz članka 45. stavka 1. kako je izračunano u skladu s prvim podstavkom točkom (a) ovog stavka. 2. Subjekti iz stavka 1. izvješćuju:
Međutim, na zahtjev nadležnog tijela ili sanacijskog tijela subjekti iz stavka 1. češće izvješćuju o informacijama iz stavka 1. 3. Subjekti iz stavka 1. najmanje na godišnjoj osnovi javno objavljuju sljedeće informacije:
4. Stavci 1. i 3. ovog članka ne primjenjuju se na subjekte u čijem je planu sanacije predviđeno da se subjekt treba likvidirati u okviru redovnog postupka u slučaju insolventnosti. 5. EBA izrađuje nacrt provedbenih tehničkih standarda kako bi pobliže odredila jedinstvene obrasce za izvješćivanje, upute i metodologiju za uporabu tih obrazaca, učestalost i datume izvješćivanja, definicije i informatička rješenja za nadzorno izvješćivanje iz stavaka 1. i 2. Takvim nacrtom provedbenih tehničkih standarda pobliže se određuje standardiziran način pružanja informacija o redu prvenstva stavki iz stavka 1. točke (c) primjenjiv u nacionalnom postupku u slučaju insolventnosti u svakoj državi članici. Za institucije ili subjekte iz članka 1. stavka 1. točaka (b), (c) i (d) ove Direktive koje podliježu članku 92.a i članku 92.b Uredbe (EU) br. 575/2013 taj nacrt provedbenih tehničkih standarda prema potrebi se usklađuje s provedbenim tehničkim standardima donesenima u skladu s člankom 430. te uredbe. EBA Komisiji podnosi te provedbene tehničke standarde do 28. lipnja 2020. Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010. 6. EBA izrađuje nacrt provedbenih tehničkih standarda kako bi pobliže odredila jedinstvene formate za objavu, učestalost i povezane upute u skladu s kojima se javno objavljuju informacije propisane u stavku 3. Takvim jedinstvenim formatima za objavu pružaju se dovoljno sveobuhvatne i usporedive informacije kako bi se mogli procijeniti profil rizičnosti subjekata iz članka 1. stavka 1. te mjera u kojoj ispunjavaju primjenjive zahtjeve iz članka 45.e ili članka 45.f. Formati za objavu su, prema potrebi, u tabličnom obliku. Za institucije ili subjekte iz članka 1. stavka 1. točaka (b), (c) i (d) ove Direktive koje podliježu članku 92.a i članku 92.b Uredbe (EU) br. 575/2013 taj nacrt provedbenih tehničkih standarda prema potrebi se usklađuje s provedbenim tehničkim standardima donesenima u skladu s člankom 434.a te uredbe. EBA Komisiji podnosi te provedbene tehničke standarde do 28. lipnja 2020. Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010. 7. Ako su provedene mjere sanacije ili je izvršena ovlast za otpis ili konverziju iz članka 59., zahtjevi za objavljivanje iz stavka 3. primjenjuju se od datuma roka za ispunjavanje zahtjevâ iz članka 45.e ili članka 45.f navedenog u članku 45.m. Članak 45.j Izvješćivanje EBA-i 1. Sanacijska tijela obavješćuju EBA-u o minimalnom zahtjevu za regulatorni kapital i prihvatljive obveze koji su utvrđeni, u skladu s člankom 45.e ili člankom 45.f, za svaki subjekt pod njihovom nadležnošću. 2. EBA izrađuje nacrt provedbenih tehničkih standarda kako bi pobliže odredila obrasce za izvješćivanje, upute i metodologiju za uporabu tih obrazaca, učestalost i datume izvješćivanja, definicije i informatička rješenja za utvrđivanje i prijenos informacija EBA-i za potrebe stavka 1. koje provode sanacijska tijela u suradnji s nadležnim tijelima. EBA Komisiji podnosi taj nacrt provedbenih tehničkih standarda do 28. lipnja 2020. Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010. Članak 45.k Kršenja minimalnog zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze 1. Relevantna tijela rješavaju svako kršenje minimalnog zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze iz članka 45.e ili članka 45.f na temelju najmanje jednog od sljedećeg:
Relevantna tijela također mogu procijeniti propada li institucija ili subjekt iz članka 1. stavka 1. točaka (b), (c) i (d) ili je vjerojatno da će propasti, u skladu s člankom 32., 32.a ili 33., ovisno o tome što je primjenjivo. 2. Sanacijska tijela i nadležna tijela međusobno se savjetuju pri izvršavanju ovlasti iz stavka 1. Članak 45.l Izvješća 1. EBA, u suradnji s nadležnim tijelima i sanacijskim tijelima, svake godine Komisiji podnosi izvješće u kojem se procjenjuje barem sljedeće:
2. Uz godišnje izvješće previđeno stavkom 1., EBA svake tri godine Komisiji podnosi izvješće u kojem procjenjuje sljedeće:
3. Izvješće iz stavka 1. podnosi se Komisiji do 30. rujna u kalendarskoj godini koja slijedi nakon zadnje godine obuhvaćene izvješćem. Prvo izvješće podnosi se Komisiji do 30. rujna godine nakon datuma početka primjene ove Direktive. Izvješćem iz stavka 2. obuhvaćaju se tri kalendarske godine, a Komisiji se ono podnosi do 31. prosinca u kalendarskoj godini koja slijedi nakon zadnje godine obuhvaćene izvješćem. Prvo izvješće podnosi se Komisiji do 31. prosinca 2022. Članak 45.m Prijelazni aranžmani i aranžmani nakon sanacije 1. Odstupajući od članka 45. stavka 1., sanacijska tijela određuju odgovarajuća prijelazna razdoblja u kojima institucije ili subjekti iz članka 1. stavka 1. točaka (b), (c) i (d) moraju ispuniti zahtjeve iz članka 45.e ili 45.f ili zahtjeve koji proizlaze iz primjene članka 45.b stavka 4., 5. ili 7., ovisno o slučaju. Rok za institucije i subjekte za ispunjenje zahtjeva iz članka 45.e ili 45.f ili zahtjeva koji proizlaze iz primjene članka 45.b stavka 4., 5. ili 7. jest 1. siječnja 2024. Sanacijsko tijelo određuje prijelazne ciljne razine za zahtjeve u članku 45.e ili 45.f ili za zahtjeve koji proizlaze iz primjene članka 45.b stavka 4., 5. ili 7., ovisno o slučaju, koje su institucije ili subjekti iz članka 1. stavka 1. točaka (b), (c) i (d) dužni ispunjavati 1. siječnja 2022. Prijelaznim ciljnim razinama se u pravilu, osigurava linearno povećanje regulatornog kapitala i prihvatljivih obveza radi približavanja zahtjevu. Sanacijsko tijelo može odrediti prijelazno razdoblje koje završava nakon 1. siječnja 2024. ako je to valjano opravdano i primjereno na temelju kriterijâ iz stavka 7., uzimajući u obzir:
2. Rok za sanacijske subjekte za usklađivanje s minimalnom razinom zahtjeva iz članka 45.c stavka 5. ili 6. jest 1. siječnja 2022. 3. Minimalne razine zahtjeva iz članka 45.c stavaka 5. i 6. ne primjenjuju se u roku od dvije godine nakon datuma:
4. Zahtjevi iz članka 45.b stavaka 4. i 7. te članka 45.c stavaka 5. i 6.,., ovisno o tome što je primjenjivo, ne primjenjuju se u razdoblju od tri godine nakon datuma na koji je za sanacijski subjekt ili grupu kojoj sanacijski subjekt pripada utvrđeno da je GSV institucija, ili na koji je za sanacijski subjekt nastupila situacija iz članka 45.c stavka 5. ili 6. 5. Odstupajući od članka 45. stavka 1., sanacijska tijela određuju odgovarajuće prijelazno razdoblje unutar kojeg su institucije ili subjekti iz članka 1. stavka 1. točaka (b), (c) i (d) na koje su primijenjeni instrumenti sanacije ili ovlast za otpis ili konverziju iz članka 59. dužni ispuniti zahtjeve iz članka 45.e ili 45.f ili zahtjev koji proizlazi iz primjene članka 45.b stavka 4., 5. ili 7., ovisno o slučaju. 6. Za potrebe stavaka od 1. do 5., sanacijska tijela obavješćuju instituciju ili subjekt iz članka 1. stavka 1. točaka (b), (c) i (d) o planiranom minimalnom zahtjevu za regulatorni kapital i prihvatljive obveze za svako razdoblje od 12 mjeseci tijekom prijelaznog razdoblja kako bi se olakšalo postupno povećanje njihovog kapaciteta pokrivanja gubitaka i dokapitalizacije. Na kraju prijelaznog razdoblja minimalni zahtjev za regulatorni kapital i prihvatljive obveze je jednak iznosu određenom u skladu s člankom 45.b stavkom 4., 5. ili 7., člankom 45.c stavkom 5. ili 6., člankom 45.e ili člankom 45.f, ovisno o slučaju. 7. Pri određivanju prijelaznih razdoblja sanacijska tijela uzimaju u obzir:
8. Podložno stavku 1. sanacijska tijela ne sprečava se da naknadno revidiraju prijelazno razdoblje ili bilo koji planirani minimalni zahtjev za regulatorni kapital i prihvatljive obveze priopćen u skladu sa stavkom 6.”; |
18. |
u članku 46. riječi „prihvatljive obveze” zamjenjuju se riječima „obveze prihvatljive za bail-in”; |
19. |
u članku 47. stavku 1. točki (b) podtočki ii. riječi „prihvatljivih obveza” zamjenjuju se riječima „obveza prihvatljivih za bail-in”; |
20. |
članak 48. mijenja se kako slijedi:
|
21. |
članak 55. zamjenjuje se sljedećim: „Članak 55. Ugovorno priznanje bail-ina 1. Države članice zahtijevaju od institucija i subjekata iz članka 1. stavka 1. točaka (b), (c) i (d) da u ugovore unesu odredbu kojom vjerovnik ili ugovorna strana u sporazumu ili instrumentu kojim se stvara obveza priznaje da ta obveza može biti podložna ovlastima za otpis i konverziju i pristaje biti obvezan odnosno obvezana svim smanjenjima glavnice ili nepodmirenog dospjelog iznosa, konverzijom ili poništenjem koje proizvodi učinke izvršenjem tih ovlasti od strane sanacijskog tijela, uz uvjet da takva obveza ispunjava sve sljedeće uvjete:
Sanacijska tijela mogu odlučiti da se obveza iz prvog podstavka ovog stavka ne primjenjuje na institucije ili subjekte u odnosu na koje je zahtjev iz članka 45. stavka 1. jednak iznosu pokrivanja gubitaka kako je definirano člankom 45.c stavkom 2. točkom (a), pod uvjetom da se obveze koje ispunjavaju uvjete iz prvog podstavka i koje ne sadržavaju ugovornu odredbu iz tog podstavka ne računaju za ispunjenje tog zahtjeva. Prvi podstavak ne primjenjuje se ako sanacijsko tijelo države članice utvrdi da obveze ili instrumenti iz prvog podstavka mogu biti podložni ovlastima sanacijskog tijela države članice za otpis i konverziju na temelju prava treće zemlje ili na temelju obvezujućeg sporazuma sklopljenog s tom trećom zemljom. 2. Države članice osiguravaju da ako institucija ili subjekt iz članka 1. stavka 1. točaka (b), (c) ili (d) utvrdi da je iz pravnih ili drugih razloga neizvedivo u ugovorne odredbe kojima se uređuje relevantna obveza uključiti odredbu kako se zahtijeva u skladu sa stavkom 1., takva institucija ili subjekt o svojem utvrđenju, uključujući navođenje vrste obveze i obrazloženje tog utvrđenja, obavješćuje sanacijsko tijelo. Institucija ili subjekt sanacijskom tijelu pruža sve informacije koje sanacijsko tijelo zatraži u razumnom roku nakon primitka obavijesti kako bi sanacijsko tijelo procijenilo učinak te obavijesti na mogućnost sanacije te institucije ili subjekta. U slučaju obavijesti iz prvog podstavka ovog stavka države članice osiguravaju da se obveza uključivanja odredbe u ugovorne odredbe kako se zahtijeva u skladu sa stavkom 1. automatski suspendira od trenutka kada sanacijsko tijelo primi tu obavijest. U slučaju da sanacijsko tijelo zaključi da nije iz pravnih ili drugih razloga neizvedivo u ugovorne odredbe uključiti odredbu kako se zahtijeva u skladu sa stavkom 1., uzimajući u obzir potrebu da se osigura mogućnost sanacije institucije ili subjekta, ono u razumnom roku nakon primitka obavijesti na temelju prvog podstavka zahtijeva uključivanje takve ugovorne odredbe. Sanacijsko tijelo uz to može zahtijevati da institucija ili subjekt izmijeni svoju praksu u pogledu primjene izuzeća od ugovornog priznanja bail-ina. U obveze iz prvog podstavka ovog stavka nisu uključeni instrumenti dodatnog osnovnog kapitala, instrumenti dopunskog kapitala i dužnički instrumenti iz članka 2. stavka 1. točke 48. podtočke ii. ako su ti instrumenti neosigurane obveze. Nadalje, obveze iz prvog podstavka ovog stavka nadređene su obvezama iz članka 108. stavka 2. točaka (a), (b) i (c) i članka 108. stavka 3. Ako sanacijsko tijelo, u kontekstu procjene mogućnosti sanacije institucije ili subjekta iz članka 1. stavka 1. točke (b), (c) ili (d) u skladu s člancima 15. i 16. ili u bilo kojem drugom trenutku, utvrdi da u vrsti obveza koja uključuje prihvatljive obveze iznos obveza u koje, u skladu s prvim podstavkom ovog stavka, nije uključena ugovorna odredba iz stavka 1., zajedno s obvezama koje su isključene iz primjene bail-in instrumenta u skladu s člankom 44. stavkom 2. ili za koje je vjerojatno da će biti isključene u skladu s člankom 44. stavkom 3. iznosi više od 10 % te vrste, ono odmah procjenjuje učinak te posebne činjenice na mogućnost sanacije te institucije ili subjekta, uključujući učinak na mogućnost sanacije koji proizlazi iz rizika od kršenja zaštitnih mjera za vjerovnike predviđenih u članku 73. pri primjeni ovlasti za otpis i konverziju prihvatljivih obveza. Ako sanacijsko tijelo, na temelju procjene iz petog podstavka ovog stavka, zaključi da obveze, koje u skladu s prvim podstavkom ne uključuju ugovornu odredbu iz stavka 1, predstavljaju značajnu prepreku mogućnosti sanacije, prema potrebi primjenjuje ovlasti iz članka 17. kako bi uklonilo tu prepreku mogućnosti sanacije. Obveze za koje institucija ili subjekt iz članka 1. stavka 1. točke (b), (c) ili (d) u ugovorne odredbe ne uključi odredbu kako se zahtijeva u stavku 1. ovog članka ili se na nju u skladu s tim stavkom taj zahtjev ne primjenjuje ne računaju se za ispunjavanje minimalnog zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze. 3. Države članice osiguravaju da sanacijska tijela od institucija i subjekata iz članka 1. stavka 1. točaka (b), (c) i (d) mogu zahtijevati da tijelima dostave pravno mišljenje u vezi s pravnom provedivošću i djelotvornošću ugovorne odredbe iz stavka 1. ovog članka. 4. Ako institucija ili subjekt iz članka 1. stavka 1. točke (b), (c) ili (d) u ugovorne odredbe kojima se uređuje relevantna obveza ne uključi ugovornu odredbu kako se zahtijeva u skladu sa stavkom 1. ovog članka, time se ne sprječava sanacijsko tijelo da izvrši ovlasti za otpis i konverziju u vezi s tom obvezom. 5. EBA izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda kako bi dodatno utvrdila popis obveza na koje se primjenjuje izuzeće iz stavka 1. i sadržaj ugovorne odredbe koja se zahtijeva u tom stavku, uzimajući u obzir različite poslovne modele institucija. EBA Komisiji podnosi taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 3. srpnja 2015. Komisiji se delegira ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010. 6. EBA izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda kako bi se pobliže odredilo sljedeće:
EBA Komisiji podnosi taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. lipnja 2020. Komisiji se delegira ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010. 7. Sanacijsko tijelo određuje, ako to smatra potrebnim, kategorije obveza za koje institucija ili subjekt iz članka 1. stavka 1. točke (b), (c) ili (d) može utvrditi da je iz pravnih ili drugih razloga neizvedivo uključiti ugovornu odredbu iz stavka 1. ovog članka na temelju uvjeta dodatno utvrđenih zbog primjene stavka 6. 8. EBA izrađuje nacrt provedbenih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju ujednačeni formati i obrasci za dostavljanje obavijesti sanacijskim tijelima za potrebe stavka 2. EBA Komisiji podnosi taj nacrt provedbenih tehničkih standarda do 28. lipnja 2020. Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda iz prvog podstavka ovog stavka u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010.”; |
22. |
naslov poglavlja V. glave IV. zamjenjuje se sljedećim: „Otpis ili konverzija instrumenata kapitala i prihvatljivih obveza”; |
23. |
članak 59. mijenja se kako slijedi:
|
24. |
članak 60. mijenja se kako slijedi:
|
25. |
u članku 61. stavku 3. dodaje se sljedeći podstavak: „Ako su relevantni instrumenti kapitala ili prihvatljive obveze kako je navedeno u članku 59. stavku 1.a ove Direktive priznati u svrhu ispunjavanja zahtjeva iz članka 45.f stavka 1. ove Direktive, tijelo nadležno za utvrđivanje okolnosti iz članka 59. stavka 3. ove Direktive mjerodavno je tijelo države članice u kojoj su institucija ili subjekt iz članka 1. stavka 1. točke (b), (c) ili (d) ove Direktive dobili odobrenje za rad u skladu s glavom III. Direktive 2013/36/EU.”; |
26. |
članak 62. mijenja se kako slijedi:
|
27. |
u članku 63. stavku 1. točkama (e), (f) i (j) riječi „prihvatljive obveze” zamjenjuju se riječima „obveze prihvatljive za bail-in” u odgovarajućem gramatičkom obliku; |
28. |
u članku 66. stavku 4. riječi „prihvatljive obveze” zamjenjuju se riječima „obveze prihvatljive za bail-in”; |
29. |
članak 68. mijenja se kako slijedi:
|
30. |
članak 69. mijenja se kako slijedi:
|
31. |
u članku 70. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim: „2. Sanacijska tijela ne izvršavaju ovlast iz stavka 1. ovog članka u vezi s bilo čim od sljedećeg:
|
32. |
u članku 71. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim: „3. Bilo koja suspenzija na temelju stavka 1. ili 2. ne primjenjuje se na:
|
33. |
umeće se sljedeći članak: „Članak 71.a Ugovorno priznanje ovlasti za obustavu sanacije 1. Države članice od institucija i subjekata iz članka 1. stavka 1. točaka (b), (c) i (d) traže da u svaki financijski ugovor koji sklope i koji je uređen pravom treće zemlje uključe odredbu kojom stranke priznaju da sanacijsko tijelo nad tim financijskim ugovorom može izvršiti ovlasti suspenzije ili ograničavanja prava i obveza iz članaka 33.a, 69., 70. i 71. te priznaju da se na njih odnose zahtjevi iz članka 68. 2. Države članice također mogu zahtijevati da matična društva u Uniji osiguraju da njihova društva kćeri iz trećih zemalja u financijske ugovore iz stavka 1.uključe odredbu radi isključivanja mogućnosti da izvršavanje ovlasti suspenzije ili ograničavanja prava i obveza matičnog društva u Uniji koje provodi sanacijsko tijelo, u skladu sa stavkom 1., predstavlja valjane temelje za prijevremeni otkaz, suspenziju, izmjene ili netiranje te ostvarivanje pravâ prijeboja ili prisilnu naplatu založnih prava nad tim ugovorima. Zahtjev u prvom podstavku može se primijeniti u odnosu na društva kćeri iz trećih zemalja koja su:
3. Stavak 1. primjenjuje se na svaki financijski ugovor kojim se:
4. Ako institucija ili subjekt ne uključi ugovornu odredbu kako se zahtijeva u skladu sa stavkom 1. ovog članka, to ne sprječava sanacijsko tijelo da primijeni ovlasti iz članka 33.a, 68., 69., 70. ili 71. u vezi s tim financijskim ugovorom. 5. EBA izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda kako bi dodatno utvrdila sadržaj zahtijevane odredbe iz stavka 1., uzimajući u obzir različite poslovne modele institucija i subjekata. EBA Komisiji podnosi taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. lipnja 2020. Komisiji se delegira ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.”; |
34. |
članak 88. mijenja se kako slijedi:
|
35. |
članak 89. zamjenjuje se sljedećim: „Članak 89. Europski sanacijski kolegiji 1. Ako institucija treće zemlje ili matično društvo treće zemlje ima društva kćeri s poslovnim nastanom u Uniji ili matična društva u Uniji s poslovnim nastanom u najmanje dvjema državama članicama ili najmanje dvije podružnice u Uniji koje najmanje dvije države članice smatraju značajnima, sanacijska tijela država članica u kojima ti subjekti imaju poslovni nastan ili u kojima se nalaze te značajne podružnice uspostavljaju jedinstveni europski sanacijski kolegij. 2. Europski sanacijski kolegij iz stavka 1. ovog članka izvršava funkcije i obavlja zadaće navedene u članku 88. u odnosu na subjekte iz stavka 1. ovog članka te, u mjeri u kojoj su te zadaće relevantne za njih, na njihove podružnice. Zadaće iz prvog podstavka ovog stavka uključuju određivanje zahtjeva iz članaka od 45. do 45.h. Kad određuju zahtjev iz članaka od 45. do 45.h, članovi europskog sanacijskog kolegija u obzir uzimaju globalnu sanacijsku strategiju koju donose tijela trećih zemalja, odnosno ako postoji. Ako u skladu s globalnom sanacijskom strategijom društva kćeri s poslovnim nastanom u Uniji ili matično društvo u Uniji i njegove institucije kćeri nisu sanacijski subjekti, a članovi europskog sanacijskog kolegija budu suglasni s tom strategijom, društva kćeri s poslovnim nastanom u Uniji ili, na konsolidiranoj osnovi, matično društvo u Uniji ispunjavaju zahtjev iz članka 45.f stavka 1. izdavanjem instrumenata iz članka 45.f stavka 2. točaka (a) i (b) svojem krajnjem matičnom društvu s poslovnim nastanom u trećoj zemlji, društvima kćerima tog krajnjeg matičnog društva s poslovnim nastanom u istoj trećoj zemlji ili drugim subjektima pod uvjetima utvrđenima u članku 45.f stavku 2. točki (a) podtočki i. i točki (b) podtočki ii. 3. Ako svim društvima kćerima institucije iz treće zemlje ili matičnog društva iz treće zemlje u Uniji upravlja samo jedno matično društvo u Uniji, europskim sanacijskim kolegijem predsjedava sanacijsko tijelo države članice u kojoj matično društvo u Uniji ima poslovni nastan. U slučaju u kojem se prvi podstavak ne primjenjuje, europskim sanacijskim kolegijem predsjedava sanacijsko tijelo nadležno za matično društvo u Uniji ili društvo kćer u Uniji s najvećom ukupnom bilančnom imovinom. 4. Države članice uzajamnim dogovorom svih relevantnih stranaka mogu primijeniti izuzeće od zahtjeva za osnivanje europskog sanacijskog kolegija ako druga skupina ili kolegij izvršava iste funkcije ili obavlja iste zadaće utvrđene u ovom članku te ispunjava sve uvjete i provodi sve postupke, uključujući one koji se odnose na članstvo i sudjelovanje u europskim sanacijskim kolegijima, utvrđene u ovom članku i članku 90. U tom slučaju sva upućivanja na europske sanacijske kolegije u ovoj Direktivi tumače se kao upućivanja na te druge skupine ili kolegije. 5. Podložno stavcima 3. i 4. ovog članka, europski sanacijski kolegij u ostalim stvarima djeluje u skladu s člankom 88.”; |
36. |
u Prilogu, u točki 6. odjeljka B i točki 17. odjeljka C, riječi „prihvatljive obveze” zamjenjuju se riječima „obveze prihvatljive za bail-in” u odgovarajućem gramatičkom obliku. |
Članak 2.
Izmjene Direktive 98/26/EZ
Direktiva 98/26/EZ mijenja se kako slijedi:
1. |
članak 2. mijenja se kako slijedi:
|
2. |
umeće se sljedeći članak: „Članak 12.a Komisija do 28. lipnja 2021. preispituje kako države članice primjenjuju ovu Direktivu na svoje domaće institucije koje izravno sudjeluju u sustavima uređenima pravom treće zemlje te na kolateralno osiguranje predviđeno u vezi sa sudjelovanjem u takvim sustavima. Komisija posebno procjenjuje potrebu za dodatnim izmjenama ove Direktive u pogledu sustava uređenih pravom treće zemlje. Komisija podnosi izvješće o tome Europskom parlamentu i Vijeću te uz njega prilaže, prema potrebi, prijedloge za reviziju ove Direktive.”. |
Članak 3.
Prenošenje
1. Države članice stavljaju na snagu zakone i druge propise koji su potrebni radi usklađivanja s ovom Direktivom do 28. prosinca 2020. One Komisiji odmah dostavljaju tekst tih mjera.
Države članice primjenjuju te mjere od datuma njihova stupanja na snagu u nacionalnom pravu, što je najkasnije 28. prosinca 2020.
Države članice članak 1. točku 17. ove Direktive, u dijelu koji se odnosi na članak 45.i stavak 3. Direktive 2014/59/EU, primjenjuju od 1. siječnja 2024. Ako je u skladu s člankom 45.m stavkom 1. Direktive 2014/59/EU sanacijsko tijelo odredilo rok za ispunjenje zahtjeva koji završava nakon 1. siječnja 2024., datum početka primjene članka 1. točke 17. ove Direktive, u dijelu koji se odnosi na članak 45.i stavka 3. Direktive 2014/59/EU, jednak je roku za ispunjenje zahtjeva.
2. Kada države članice donose mjere iz stavka 1., one sadržavaju upućivanje na ovu Direktivu ili se na nju upućuje prilikom njihove službene objave. Načine tog upućivanja određuju države članice.
3. Države članice Komisiji i EBA-i dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.
Članak 4.
Stupanje na snagu
Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.
Članak 5.
Adresati
Ova je Direktiva upućena državama članicama.
Sastavljeno u Bruxellesu 20. svibnja 2019.
Za Europski parlament
Predsjednik
A. TAJANI
Za Vijeće
Predsjednik
G. CIAMBA
(1) SL C 34, 31.1.2018., str. 17.
(2) SL C 209, 30.6.2017., str. 36.
(3) Stajalište Europskog parlamenta od 16. travnja 2019. (još nije objavljeno u Službenom listu) i odluka Vijeća od 14. svibnja 2019.
(4) Direktiva 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava te o izmjeni Direktive Vijeća 82/891/EEZ i direktiva 2001/24/EZ, 2002/47/EZ, 2004/25/EZ, 2005/56/EZ, 2007/36/EZ, 2011/35/EU, 2012/30/EU i 2013/36/EU te uredbi (EU) br. 1093/2010 i (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 173, 12.6.2014., str. 190.).
(5) Uredba (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL L 176, 27.6.2013., str. 1.).
(6) Uredba (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. srpnja 2014. o utvrđivanju jedinstvenih pravila i jedinstvenog postupka za sanaciju kreditnih institucija i određenih investicijskih društava u okviru jedinstvenog sanacijskog mehanizma i jedinstvenog fonda za sanaciju te o izmjeni Uredbe (EU) br. 1093/2010 (SL L 225, 30.7.2014., str. 1.).
(7) Direktiva 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o pristupanju djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama i investicijskim društvima, izmjeni Direktive 2002/87/EZ te stavljanju izvan snage direktiva 2006/48/EZ i 2006/49/EZ (SL L 176, 27.6.2013., str. 338.).
(8) Delegirana uredba Komisije (EU) 2016/1075 оd 23. ožujka 2016. o dopuni Direktive 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju sadržaj planova oporavka, planova sanacije i planova sanacije grupe, minimalni kriteriji koje nadležno tijelo treba procijeniti u pogledu planova oporavka i planova oporavka grupe, uvjeti za financijsku potporu grupe, zahtjevi za neovisne procjenitelje, ugovorno priznavanje ovlasti otpisa i konverzije, postupci i sadržaj zahtjeva u pogledu obavješćivanja i obavijesti o suspenziji te operativno funkcioniranje sanacijskih kolegija (SL L 184, 8.7.2016., str. 1.).
(9) Uredba (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za bankarstvo), kojom se izmjenjuje Odluka br. 716/2009/EZ i stavlja izvan snage Odluka Komisije 2009/78/EZ (SL L 331, 15.12.2010., str. 12.).
(10) Direktiva 2014/49/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o sustavima osiguranja depozita (SL L 173, 12.6.2014., str. 149.).
(11) Uredba (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o OTC izvedenicama, središnjoj drugoj ugovornoj strani i trgovinskom repozitoriju (SL L 201, 27.7.2012., str. 1.).