ISSN 1977-0847

Službeni list

Europske unije

L 91

European flag  

Hrvatsko izdanje

Zakonodavstvo

Godište 62.
29. ožujka 2019.


Sadržaj

 

I.   Zakonodavni akti

Stranica

 

 

UREDBE

 

*

Uredba (EU) 2019/515 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. ožujka 2019. o uzajamnom priznavanju robe koja se zakonito stavlja na tržište u drugoj državi članici i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 764/2008 ( 1 )

1

 

*

Uredba (EU) 2019/516 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. ožujka 2019. o usklađivanju bruto nacionalnog dohotka po tržišnim cijenama te stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 89/130/EEZ, Euratom i Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1287/2003 (Uredba o BND-u) ( 1 )

19

 

*

Uredba (EU) 2019/517 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. ožujka 2019. o uvođenju i funkcioniranju vršne domene .eu, izmjeni i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 733/2002 i stavljanju izvan snage Uredbe Komisije (EZ) br. 874/2004 ( 1 )

25

 

*

Uredba (EU) 2019/518 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. ožujka 2019. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 924/2009 u pogledu određenih naknada za prekogranična plaćanja u Uniji i naknada za preračunavanje valuta ( 1 )

36

 

*

Uredba (EU) 2019/519 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. ožujka 2019. o izmjeni Uredbe (EU) br. 167/2013 o homologaciji i nadzoru tržišta traktora za poljoprivredu i šumarstvo ( 1 )

42

 

 

DIREKTIVE

 

*

Direktiva (EU) 2019/520 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. ožujka 2019. o interoperabilnosti elektroničkih sustava za naplatu cestarine i olakšavanju prekogranične razmjene informacija o neplaćanju cestarina u Uniji ( 1 )

45

 

 

Ispravci

 

*

Direktive (EU) 2018/957 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. lipnja 2018. o izmjeni Direktive 96/71/EZ o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga ( SL L 173, 9.7.2018. )

77

 


 

(1)   Tekst značajan za EGP.

HR

Akti čiji su naslovi tiskani običnim slovima su oni koji se odnose na svakodnevno upravljanje poljoprivrednim pitanjima, a općenito vrijede ograničeno razdoblje.

Naslovi svih drugih akata tiskani su masnim slovima, a prethodi im zvjezdica.


I. Zakonodavni akti

UREDBE

29.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

L 91/1


UREDBA (EU) 2019/515 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 19. ožujka 2019.

o uzajamnom priznavanju robe koja se zakonito stavlja na tržište u drugoj državi članici i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 764/2008

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 114.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (2),

budući da:

(1)

Unutarnje tržište obuhvaća područje bez unutarnjih granica na kojem se slobodno kretanje robe osigurava u skladu s Ugovorima. Količinska ograničenja uvoza i sve mjere s istovrsnim učinkom zabranjeni su među državama članicama. Ta zabrana obuhvaća sve nacionalne mjere koje mogu, izravno ili neizravno, stvarno ili potencijalno, ometati trgovinu robom unutar Unije. Slobodno kretanje robe na unutarnjem tržištu osigurano je usklađivanjem pravila na razini Unije kojima se utvrđuju zajednički zahtjevi u pogledu stavljanja određene robe na tržište ili, u pogledu robe ili aspekata robe koji nisu u potpunosti obuhvaćeni pravilima Unije o usklađivanju, primjenom načela uzajamnog priznavanja kako ga je utvrdio Sud Europske unije.

(2)

Načelo uzajamnog priznavanja koje dobro funkcionira ključna je dopuna usklađivanju pravila na razini Unije, osobito uzimajući u obzir to da mnoga roba ima i usklađene i neusklađene aspekte.

(3)

Prepreke slobodnom kretanju robe među državama članicama mogu se nezakonito stvoriti ako, u nedostatku pravila Unije o usklađivanju koja obuhvaćaju robu ili određene aspekte robe, nadležno tijelo države članice primjenjuje nacionalna pravila na robu koja se zakonito stavlja na tržište u drugoj državi članici, kojima se iziskuje da roba ispunjava određene tehničke zahtjeve, na primjer zahtjeve povezane s nazivom, oblikom, veličinom, težinom, sastavom, izgledom, označivanjem ili pakiranjem. Primjena takvih pravila na robu koja se zakonito stavlja na tržište u drugoj državi članici mogla bi biti protivna člancima 34. i 36. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), čak i ako se pravila primjenjuju na svu robu bez razlike.

(4)

Načelo uzajamnog priznavanja proizlazi iz sudske prakse Suda Europske unije. Prema tom načelu države članice ne smiju na svojem državnom području zabraniti prodaju robe koja se zakonito stavlja na tržište u drugoj državi članici, čak i ako je ta roba, uključujući robu koja nije dobivena proizvodnim postupkom, proizvedena u skladu s različitim tehničkim pravilima. No načelo uzajamnog priznavanja nije apsolutno. Države članice mogu ograničiti stavljanje na tržište robe koja je zakonito stavljena na tržište u drugoj državi članici ako su takva ograničenja opravdana zbog razloga utvrđenih u članku 36. UFEU-a ili na temelju drugih prevladavajućih razloga od javnog interesa, priznatih u sudskoj praksi Suda Europske unije poveznoj sa slobodnim kretanjem robe, i ako su ta ograničenja proporcionalna cilju koji se nastoji ostvariti. Ovom se Uredbom nameće obveza jasnog obrazlaganja zbog čega je pristup tržištu ograničen ili uskraćen.

(5)

Koncept prevladavajućih razloga od javnog interesa novi je koncept koji je Sud Europske unije razvio u svojoj sudskoj praksi u vezi s člancima 34. i 36. UFEU-a. Ako među državama članicama postoje legitimne razlike, takvim bi se prevladavajućim razlozima moglo opravdati to što nadležna tijela primjenjuju nacionalna tehnička pravila. Međutim, administrativne odluke uvijek moraju biti obrazložene, legitimne, prikladne i moraju poštovati načelo proporcionalnosti te nadležno tijelo mora donijeti odluku s najmanjim mogućim ograničenjima. Kako bi se poboljšalo funkcioniranje unutarnjeg tržišta robe nacionalna tehnička pravila trebala bi biti primjerena svrsi i njima se ne bi trebale stvarati nerazmjerne netarifne prepreke. Nadalje, administrativne odluke o ograničavanju ili uskraćivanju pristupa tržištu u odnosu na robu koja se zakonito stavlja na tržište u drugoj državi članici ne smiju se temeljiti samo na tome da se robom koja se ocjenjuje legitimni javni cilj koji država članica nastoji ostvariti ispunjava na drukčiji način od načina na koji se taj cilj robom ispunjava u toj državi članici. Kako bi pomogla državama članicama Komisija bi trebala pružiti neobvezujuće smjernice u vezi sa sudskom praksom Suda Europske unije o konceptu prevladavajućih razloga od javnog interesa i o načinu primjene načela uzajamnog priznavanja. Nadležna tijela trebala bi imati priliku pridonijeti smjernicama i dati povratne informacije o njima.

(6)

U Zaključcima Vijeća za konkurentnost o politici jedinstvenog tržišta iz prosinca 2013. istaknuto je da bi radi poboljšanja okvirnih uvjeta za poduzeća i potrošače na jedinstvenom tržištu trebalo na odgovarajući način primijeniti sve relevantne instrumente, uključujući uzajamno priznavanje. Vijeće je pozvalo Komisiju da izvijesti o slučajevima u kojima je funkcioniranje načela uzajamnog priznavanja i dalje neodgovarajuće ili problematično. U Zaključcima o politici jedinstvenog tržišta iz veljače 2015. Vijeće za konkurentnost pozvalo je Komisiju da poduzme korake kako bi se osiguralo djelotvorno funkcioniranje načela uzajamnog priznavanja i iznese odgovarajuće prijedloge u tu svrhu.

(7)

Uredba (EZ) br. 764/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (3) donesena je kako bi se olakšala primjena načela uzajamnog priznavanja utvrđivanjem postupaka za smanjenje mogućnosti stvaranja nezakonitih prepreka slobodnom kretanju robe koja je već zakonito stavljena na tržište u drugoj državi članici. Unatoč donošenju te uredbe, još uvijek postoje mnogi problemi u pogledu primjene načela uzajamnog priznavanja. Evaluacija provedena od 2014. do 2016. pokazala je da načelo uzajamnog priznavanja ne funkcionira kako bi trebalo te da Uredba (EZ) br. 764/2008 ima ograničen učinak u olakšavanju primjene tog načela. Alati i postupovna jamstva uspostavljeni tom uredbom nisu ispunili svoj cilj poboljšanja primjene načela uzajamnog priznavanja. Na primjer, mreža kontaktnih točaka za proizvode koja je uspostavljena radi pružanja informacija gospodarskim subjektima o primjenjivim nacionalnim pravilima i primjeni načela uzajamnog priznavanja jedva je poznata među gospodarskim subjektima ili je oni gotovo i ne koriste. Nacionalna tijela ne surađuju dovoljno u okviru te mreže. Zahtjev u pogledu obavješćivanja o administrativnim odlukama o ograničavanju ili uskraćivanju pristupa tržištu rijetko se poštuje. Kao rezultat toga, prepreke slobodnom kretanju robe na unutarnjem tržištu i dalje postoje.

(8)

Uredba (EZ) br. 764/2008 ima nekoliko nedostataka te bi je stoga trebalo preispitati i poboljšati. Radi jasnoće Uredbu (EZ) br. 764/2008 trebalo bi zamijeniti ovom Uredbom. Ovom bi se Uredbom trebali utvrditi jasni postupci za osiguravanje slobodnog kretanja robe koja se zakonito stavlja na tržište u drugoj državi članici te za osiguravanje toga da se slobodno kretanje može ograničiti samo ako države članice za to imaju legitimne razloge od javnog interesa te toga da je ograničenje opravdano i proporcionalno. Ovom bi Uredbom također trebalo osigurati da i gospodarski subjekti i nacionalna tijela poštuju postojeća prava i obveze koji proizlaze iz načela uzajamnog priznavanja.

(9)

Ovom se Uredbom ne bi trebalo dovoditi u pitanje daljnje usklađivanje, prema potrebi, uvjeta za stavljanje robe na tržište radi poboljšanja funkcioniranja unutarnjeg tržišta.

(10)

Trgovinske prepreke mogu također proizići iz drugih vrsta mjera obuhvaćenih područjem primjene članaka 34. i 36. UFEU-a. Te mjere mogu, na primjer, uključivati tehničke specifikacije sastavljene za potrebe postupaka javne nabave ili zahtjeve u pogledu upotrebe službenih jezika u državama članicama. Međutim, takve mjere ne bi trebale predstavljati nacionalna tehnička pravila u smislu ove Uredbe te ne bi trebale biti obuhvaćene njezinim područjem primjene.

(11)

Nacionalna se tehnička pravila ponekad u pojedinoj državi članici provode putem postupka prethodnog odobrenja, u okviru kojega se mora dobiti službeno odobrenje nadležnog tijela prije nego što se roba ondje može staviti na tržište. Sâmo postojanje postupka prethodnog odobrenja ograničava slobodno kretanje robe. Stoga, kako bi takav postupak bio opravdan u pogledu temeljnog načela slobodnog kretanja robe na unutarnjem tržištu, on mora biti usmjeren na ostvarivanje cilja od javnog interesa priznatog pravom Unije te mora biti proporcionalan i nediskriminirajući. Usklađenost takvog postupka s pravom Unije treba procjenjivati s obzirom na razmatranja utvrđena u sudskoj praksi Suda Europske unije. Stoga bi administrativne odluke o ograničavanju ili uskraćivanju pristupa tržištu koje se temelje isključivo na tom razlogu što roba nema valjano prethodno odobrenje trebalo isključiti iz područja primjene ove Uredbe. Međutim, prilikom podnošenja zahtjeva za obvezno prethodno odobrenje robe, svaku administrativnu odluku o odbijanju zahtjeva na temelju nacionalnog tehničkog pravila koje se primjenjuje u državi članici trebalo bi donijeti isključivo u skladu s ovom Uredbom kako bi podnositelj zahtjeva mogao iskoristiti postupovnu zaštitu koja se ovom Uredbom predviđa. Isto vrijedi za dobrovoljno prethodno odobrenje robe, ako ono postoji.

(12)

Važno je pojasniti da vrste robe obuhvaćene ovom Uredbom uključuju poljoprivredne proizvode. Pojam „poljoprivredni proizvodi” obuhvaća proizvode ribarstva, kako je predviđeno u članku 38. stavku 1. UFEU-a. Kako bi se lakše utvrdilo koje vrste robe podliježu ovoj Uredbi, Komisija bi trebala ocijeniti izvedivost i prednosti daljnje razrade indikativnog popisa proizvoda za uzajamno priznavanje.

(13)

Također je važno pojasniti da pojam „proizvođač” ne uključuje samo proizvođača robe, već i osobe koje proizvode robu koja nije dobivena proizvodnim postupkom, uključujući poljoprivredne proizvode, kao i osobe koje se predstavljaju kao proizvođači robe.

(14)

Odluke nacionalnih sudova kojima se ocjenjuje zakonitost slučajeva u kojima, zbog primjene nacionalnog tehničkog pravila, robi koja se zakonito stavlja na tržište u jednoj državi članici nije dopušten pristup tržištu u drugoj državi članici te odluke nacionalnih sudova kojima se izriču sankcije trebalo bi isključiti iz područja primjene ove Uredbe.

(15)

Kako bi mogla imati koristi od načela uzajamnog priznavanja, roba mora biti zakonito stavljena na tržište u drugoj državi članici. Trebalo bi pojasniti da, kako bi se roba mogla smatrati robom koja je zakonito stavljena na tržište u drugoj državi članici, roba mora biti u skladu s odgovarajućim pravilima koja se primjenjuju u toj državi članici te mora biti dostupna krajnjim korisnicima u toj državi članici.

(16)

Kako bi se podigla osviještenost nacionalnih tijela i gospodarskih subjekata o načelu uzajamnog priznavanja, države članice trebale bi razmotriti uvođenje jasnih i nedvosmislenih „klauzula o jedinstvenom tržištu” u svoja nacionalna tehnička pravila radi olakšavanja primjene tog načela.

(17)

Dokazi koji se zahtijevaju kako bi se dokazalo da se roba zakonito stavlja na tržište u drugoj državi članici znatno se razlikuju među državama članicama. To uzrokuje nepotrebna opterećenja, kašnjenja i dodatne troškove za gospodarske subjekte te sprječava nacionalna tijela da pravodobno dobiju informacije potrebne za ocjenu robe. To može omesti primjenu načela uzajamnog priznavanja. Stoga je ključno olakšati gospodarskim subjektima dokazivanje da se njihova roba zakonito stavlja na tržište u drugoj državi članici. Gospodarski subjekti trebali bi ostvariti korist od vlastite izjave s pomoću koje se nadležnim tijelima pružaju sve potrebne informacije o robi i njezinoj usklađenosti s pravilima koja se primjenjuju u toj drugoj državi članici. Upotrebom dobrovoljnih izjava nacionalna tijela ne bi se trebalo sprječavati u donošenju administrativnih odluka o ograničavanju ili uskraćivanju pristupa tržištu, pod uvjetom da su takve odluke proporcionalne i opravdane te da se njima poštuje načelo uzajamnog priznavanja i da su usklađene s ovom Uredbom.

(18)

Trebalo bi biti moguće da proizvođač, uvoznik ili distributer sastave izjavu o zakonitom stavljanju robe na tržište za potrebe uzajamnog priznavanja („izjava o uzajamnom priznavanju”). Proizvođač je u najboljem položaju za pružanje informacija u izjavi o uzajamnom priznavanju jer proizvođač najbolje poznaje robu i posjeduje dokaze potrebne za provjeru informacija iz izjave o uzajamnom priznavanju. Proizvođač bi trebao moći opunomoćiti ovlaštenog zastupnika za sastavljanje takvih izjava u ime proizvođača i pod odgovornošću proizvođača. Međutim, ako gospodarski subjekt u izjavi može pružiti samo informacije o zakonitosti stavljanja robe na tržište, drugi bi gospodarski subjekt trebao moći pružiti informacije o tome da se roba stavlja na raspolaganje krajnjim korisnicima u dotičnoj državi članici, pod uvjetom da taj gospodarski subjekt preuzme odgovornost za informacije koje je pružio u izjavi o uzajamnom priznavanju i da je u mogućnosti dostaviti dokaze potrebne za provjeru tih informacija.

(19)

Izjava o uzajamnom priznavanju trebala bi uvijek sadržavati točne i potpune informacije o robi. Stoga bi izjavu trebalo ažurirati kako bi se u obzir uzele promjene, primjerice promjene odgovarajućih nacionalnih tehničkih pravila.

(20)

Kako bi se osiguralo da su informacije pružene u izjavi o uzajamnom priznavanju sveobuhvatne, trebalo bi utvrditi usklađenu strukturu za takve izjave kojom bi se koristili gospodarski subjekti koji žele podnijeti takve izjave.

(21)

Važno je osigurati da izjava o uzajamnom priznavanju bude popunjena istinitim i točnim informacijama. Stoga je potrebno od gospodarskih subjekata zahtijevati da odgovaraju za informacije koje su naveli u izjavi o uzajamnom priznavanju.

(22)

Kako bi se povećala učinkovitost i konkurentnost poduzeća koja posluju u području robe koja nije obuhvaćena zakonodavstvom Unije o usklađivanju, trebalo bi biti moguće iskoristiti nove informacijske tehnologije u svrhu olakšavanja podnošenja izjave o uzajamnom priznavanju. Stoga bi gospodarskim subjektima trebalo omogućiti da svoje izjave o uzajamnom priznavanju objave putem interneta, pod uvjetom da izjava o uzajamnom priznavanju bude lako dostupna i da bude u pouzdanu formatu.

(23)

Komisija bi trebala osigurati da obrazac izjave o uzajamnom priznavanju i smjernice za njezino popunjavanje budu dostupni na jedinstvenom digitalnom pristupniku na svim službenim jezicima Unije.

(24)

Ova bi se Uredba trebala primjenjivati i na robu čiji su tek pojedini aspekti obuhvaćeni zakonodavstvom Unije o usklađivanju. Ako u skladu sa zakonodavstvom Unije o usklađivanju gospodarski subjekt mora sastaviti EU izjavu o sukladnosti kako bi dokazao usklađenost s tim zakonodavstvom, tom gospodarskom subjektu trebalo bi biti dopušteno da izjavu o uzajamnom priznavanju predviđenu ovom Uredbom priloži EU izjavi o sukladnosti.

(25)

Ako gospodarski subjekti odluče da neće upotrijebiti izjavu o uzajamnom priznavanju, nadležna tijela države članice odredišta trebala bi biti zadužena za iznošenje jasno utvrđenih zahtjeva u pogledu specifičnih informacija koje smatraju potrebnima kako bi ocijenila robu s obzirom na načelo proporcionalnosti.

(26)

Gospodarskim subjektima trebalo bi omogućiti dovoljno vremena za podnošenje dokumenata ili bilo kojih drugih informacija koje zatraži nadležno tijelo države članice odredišta ili za podnošenje bilo kojih argumenata ili primjedaba u vezi s ocjenom dotične robe.

(27)

Direktivom (EU) 2015/1535 Europskog parlamenta i Vijeća (4) zahtijeva se od država članica da Komisiju i druge države članice obavijeste o svakom nacrtu nacionalnih tehničkih propisa o svim proizvodima, među ostalim o svim poljoprivrednim proizvodima ili proizvodima ribarstva, te dostave obrazloženje u kojem navode razloge zbog kojih je donošenje tog propisa potrebno. Međutim, potrebno je osigurati da se, nakon donošenja takvog nacionalnog tehničkog propisa, načelo uzajamnog priznavanja pravilno primjenjuje na određenu robu u pojedinačnim slučajevima. Ovom bi Uredbom trebalo utvrditi postupke za primjenu načela uzajamnog priznavanja u pojedinačnim slučajevima, na primjer zahtijevajući od država članica da navedu nacionalna tehnička pravila na kojima se administrativna odluka temelji te legitimne razloge od javnog interesa kojima se opravdava primjena tog nacionalnog tehničkog pravila s obzirom na robu koja je zakonito stavljena na tržište u drugoj državi članici. Proporcionalnost nacionalnog tehničkog pravila temelj je za dokazivanje proporcionalnosti administrativne odluke koja se temelji na tom pravilu. Međutim, sredstva kojima treba dokazati proporcionalnost administrativne odluke trebalo bi utvrditi u svakom pojedinačnom slučaju.

(28)

Budući da bi administrativne odluke o ograničavanju ili uskraćivanju pristupa tržištu za robu koja je već zakonito stavljena na tržište u drugoj državi članici trebale biti iznimke od temeljnog načela slobodnog kretanja robe, nužno je osigurati da se takvim odlukama poštuju postojeće obveze koje proizlaze iz načela uzajamnog priznavanja. Stoga je primjereno uspostaviti jasan postupak za utvrđivanje stavlja li se roba zakonito na tržište u toj drugoj državi članici i, ako se zakonito stavlja na tržište, jesu li legitimni javni interesi obuhvaćeni primjenjivim nacionalnim tehničkim pravilom države članice odredišta adekvatno zaštićeni, u skladu s člankom 36. UFEU-a i sudskom praksom Suda Europske unije. Takvim bi se postupkom trebalo osigurati da su sve donesene administrativne odluke proporcionalne te da se njima poštuje načelo uzajamnog priznavanja i da su usklađene s ovom Uredbom.

(29)

Ako nadležno tijelo ocjenjuje robu prije donošenja odluke o ograničavanju ili uskraćivanju pristupa tržištu, to tijelo ne bi trebalo moći donositi odluke o suspenziji pristupa tržištu, osim kada se radi o slučajevima u kojima je potrebno brzo djelovanje kako bi se spriječilo nanošenje štete sigurnosti ili zdravlju osoba ili nanošenje štete okolišu, ili kako bi se spriječilo stavljanje robe na raspolaganje ako je stavljanje takve robe na raspolaganje općenito zabranjeno zbog razloga javnog morala ili javne sigurnosti, među ostalim, na primjer, sprječavanja kriminala.

(30)

Uredbom (EZ) br. 765/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (5) utvrđuje se sustav akreditacije kojim se osigurava uzajamno prihvaćanje razine osposobljenosti tijelâ za ocjenjivanje sukladnosti. Nadležna tijela država članica stoga ne bi trebala odbiti prihvatiti izvješća o ispitivanju i potvrde koje je izdalo akreditirano tijelo za ocjenjivanje sukladnosti zbog razloga povezanih s osposobljenošću tog tijela. Nadalje, kako bi se što je više moguće izbjeglo udvostručavanje ispitivanja i postupaka koji su već provedeni u drugoj državi članici, države članice ne bi trebale odbiti prihvatiti izvješća o ispitivanju i potvrde koje su izdala druga tijela za ocjenjivanje sukladnosti u skladu s pravom Unije. Nadležna tijela trebala bi uzimati u obzir sadržaj podnesenih izvješća o ispitivanju ili potvrda.

(31)

Direktivom 2001/95/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (6) određuje se da se na tržište smiju stavljati samo sigurni proizvodi te se utvrđuju obveze proizvođačâ i distributerâ u pogledu sigurnosti proizvoda. Njome se nadležna tijela ovlašćuje da zabrane sve opasne proizvode, s trenutačnim učinkom, ili da privremeno zabrane proizvode koji bi mogli biti opasni, tijekom razdoblja potrebnog za različite sigurnosne ocjene, provjere i kontrole. Tom se direktivom također opisuje postupak koji nadležna tijela trebaju slijediti radi primjene odgovarajućih mjera ako proizvodi predstavljaju rizik, kao što su mjere iz članka 8. stavka 1. točaka od (b) do (f) te direktive, te se njome također uvodi obveza državama članicama da obavješćuju Komisiju i druge države članice o takvim mjerama. Stoga bi nadležna tijela trebala moći nastaviti primjenjivati tu direktivu, a posebno članak 8. stavak 1. točke od (b) do (f) i članak 8. stavak 3. te direktive.

(32)

Uredbom (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća (7) uspostavlja se, među ostalim, sustav brzog uzbunjivanja za obavješćivanje o izravnim ili neizravnim rizicima za zdravlje ljudi koji potječu od hrane ili hrane za životinje. Njome se od država članica zahtijeva da putem sustava brzog uzbunjivanja odmah obavijeste Komisiju o svakoj mjeri koju donesu, čiji je cilj ograničavanje stavljanja na tržište hrane ili hrane za životinje, ili povlačenje ili opoziv s tržišta hrane ili hrane za životinje u svrhu zaštite zdravlja ljudi, a koja zahtijeva brzo djelovanje. Nadležna tijela trebala bi moći nastaviti primjenjivati tu uredbu, a posebno članak 50. stavak 3. i članak 54. te uredbe.

(33)

Uredbom (EU) 2017/625 Europskog parlamenta i Vijeća (8) uspostavlja se usklađeni okvir Unije za organizaciju službenih kontrola i za organizaciju službenih aktivnosti, osim službenih kontrola, u cijelom poljoprivredno-prehrambenom lancu, uzimajući u obzir pravila o službenim kontrolama utvrđena u Uredbi (EZ) br. 882/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (9) i u relevantnom sektorskom zakonodavstvu Unije. Uredbom (EU) 2017/625 utvrđuje se poseban postupak kako bi se osiguralo da gospodarski subjekti otklone situacije u kojima postoji neusklađenost s propisima o hrani i hrani za životinje, pravilima o zdravlju životinja ili pravilima o dobrobiti životinja. Nadležna tijela trebala bi moći nastaviti primjenjivati Uredbu (EU) 2017/625, a posebno njezin članak 138.

(34)

Uredbom (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (10) uspostavlja se usklađen okvir Unije za provedbu provjera u vezi s obvezama utvrđenima u Uredbi (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (11) u skladu s kriterijima utvrđenima u Uredbi (EZ) br. 882/2004 te se utvrđuje da države članice moraju osigurati da svaki subjekt koji ispunjava te obveze ima pravo biti obuhvaćen sustavom provjera. Nadležna tijela trebala bi moći nastaviti primjenjivati Uredbu (EU) br. 1306/2013, a posebno njezin članak 90.

(35)

U svim administrativnim odlukama koje nadležna tijela država članica donesu na temelju ove Uredbe trebalo bi navesti pravna sredstva dostupna gospodarskom subjektu kako bi on mogao, u skladu s nacionalnim pravom, podnijeti žalbu protiv odluke ili pokrenuti postupak pred nadležnim nacionalnim sudom. U administrativnoj odluci trebalo bi također uputiti na mogućnost gospodarskih subjekata da se koriste Mrežom za rješavanje problema na unutarnjem tržištu (SOLVIT) i postupkom za rješavanje problema predviđenim u ovoj Uredbi.

(36)

Djelotvorna rješenja za gospodarske subjekte koji žele imati alternativu povoljniju za poslovanje prilikom osporavanja administrativnih odluka o ograničavanju ili uskraćivanju pristupa tržištu ključna su za osiguravanje ispravne i dosljedne primjene načela uzajamnog priznavanja. Kako bi se takva rješenja zajamčila, a pravni troškovi izbjegli, posebno za mala i srednja poduzeća (MSP-ovi), gospodarskim subjektima trebao bi biti dostupan izvansudski postupak za rješavanje problema.

(37)

SOLVIT je usluga koju pruža nacionalna administracija u svakoj državi članici čiji je cilj pronalazak rješenjâ za pojedince i poduzeća kada su njihova prava povrijedila javna tijela u drugoj državi članici. Načela kojima se uređuje funkcioniranje SOLVIT-a navedena su u Preporuci Komisije 2013/461/EU (12), prema kojoj svaka država članica treba uspostaviti centar SOLVIT-a koji posjeduje odgovarajuće ljudske i financijske resurse kako bi se osiguralo da centar SOLVIT-a sudjeluje u SOLVIT-u. Komisija bi trebala povećati svijest o postojanju i koristima SOLVIT-a, osobito među poduzećima.

(38)

SOLVIT je djelotvoran i besplatan izvansudski mehanizam za rješavanje problema. Funkcionira u kratkim rokovima i pruža praktična rješenja pojedincima i poduzećima kada naiđu na poteškoće u priznavanju, od strane javnih tijela, prava koja je pojedincima i poduzećima dodijelila Unija. Ako se gospodarski subjekt, mjerodavni centar SOLVIT-a i uključene države članice usuglase o primjerenom ishodu, daljnje djelovanje ne bi trebalo biti potrebno.

(39)

Međutim, ako se neformalnim pristupom SOLVIT-a ne postignu rezultati te i dalje postoje sumnje u pogledu usklađenosti administrativne odluke s načelom uzajamnog priznavanja, Komisiju bi trebalo ovlastiti za istraživanje tog pitanja na zahtjev bilo kojeg od uključenih centara SOLVIT-a. Nakon ocjene koju provodi Komisija, Komisija bi trebala izdati mišljenje koje se putem relevantnog centra SOLVIT-a dostavlja dotičnom gospodarskom subjektu i nadležnim tijelima te koje bi trebalo uzeti u obzir tijekom postupka SOLVIT-a. Intervencija Komisije trebala bi podlijegati roku od 45 radnih dana koji ne bi trebao obuhvaćati vrijeme koje je Komisiji potrebno za dobivanje dodatnih informacija i dokumenata koje smatra potrebnima. Ako se slučaj riješi tijekom tog roka, Komisija ne bi trebala biti dužna izdati mišljenje. Takvi slučajevi SOLVIT-a trebali bi podlijegati zasebnom radnom postupku u bazi podataka SOLVIT-a i ne bi ih trebalo uključiti u redovite statističke podatke SOLVIT-a.

(40)

Mišljenje Komisije o administrativnoj odluci o ograničavanju ili uskraćivanju pristupa tržištu trebalo bi se odnositi samo na pitanje je li administrativna odluka usklađena s načelom uzajamnog priznavanja i zahtjevima ove Uredbe. Time se ne dovode u pitanje ovlasti Komisije na temelju članka 258. UFEU-a ni obveza država članica da poštuju pravo Unije, prilikom rješavanja sustavnih problema utvrđenih u pogledu primjene načela uzajamnog priznavanja.

(41)

Za unutarnje tržište robe važno je da poduzeća, a posebno MSP-ovi, mogu dobiti pouzdane i konkretne informacije o važećem pravu u određenoj državi članici. Kontaktne točke za proizvode trebale bi imati važnu ulogu u olakšavanju komunikacije između nacionalnih tijela i gospodarskih subjekata, širenjem informacija o specifičnim pravilima za proizvode te o tome kako se načelo uzajamnog priznavanja primjenjuje na državnom području njihovih država članica. Stoga je potrebno ojačati ulogu kontaktnih točaka za proizvode kao glavnih pružatelja informacija o svim pravilima povezanima s proizvodima, među ostalim o nacionalnim tehničkim pravilima obuhvaćenima uzajamnim priznavanjem.

(42)

Kako bi se olakšalo slobodno kretanje robe, kontaktne točke za proizvode trebale bi besplatno pružati razumnu količinu informacija o svojim nacionalnim tehničkim pravilima i primjeni načela uzajamnog priznavanja. Kontaktne točke za proizvode trebale bi imati adekvatnu opremu i resurse. U skladu s Uredbom (EU) 2018/1724 Europskog parlamenta i Vijeća (13) one bi trebale pružati takve informacije na internetskim stranicama te podlijegati kriterijima kvalitete utvrđenima u toj uredbi. Zadaće kontaktnih točaka za proizvode povezane s pružanjem takvih informacija, među ostalim elektroničkog primjerka nacionalnih tehničkih pravila ili internetskog pristupa nacionalnim tehničkim pravilima, trebalo bi obavljati ne dovodeći u pitanje nacionalna pravila kojima se uređuje distribucija nacionalnih tehničkih pravila. Nadalje, od kontaktnih točaka za proizvode ne bi trebalo zahtijevati dostavu primjeraka normi koje podliježu pravima intelektualnog vlasništva tijelâ ili organizacija za normizaciju, ili osiguravanje internetskog pristupa tim normama.

(43)

Suradnja nadležnih tijela ključna je za neometano funkcioniranje načela uzajamnog priznavanja i stvaranje kulture uzajamnog priznavanja. Kontaktne točke za proizvode i nacionalna nadležna tijela trebali bi stoga surađivati i razmjenjivati informacije i stručno znanje kako bi se osigurala pravilna i dosljedna primjene načela uzajamnog priznavanja i ove Uredbe.

(44)

Za potrebe obavješćivanja o administrativnim odlukama o ograničavanju ili uskraćivanju pristupa tržištu, omogućavanja komunikacije među kontaktnim točkama za proizvode te osiguravanja administrativne suradnje, potrebno je državama članicama omogućiti pristup informacijskom i komunikacijskom sustavu.

(45)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (14).

(46)

Ako je za potrebe ove Uredbe nužno obrađivati osobne podatke, takvu obradu trebalo bi provoditi u skladu s pravom Unije o zaštiti osobnih podataka. Svaka obrada osobnih podataka na temelju ove Uredbe podliježe Uredbi (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća (15) ili Uredbi (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća (16).

(47)

Trebalo bi uspostaviti pouzdane i učinkovite mehanizme praćenja kako bi se pružile informacije o primjeni ove Uredbe i njezinu učinku na slobodno kretanje robe. Takvi mehanizmi ne bi trebali prelaziti okvire onoga što je nužno za postizanje tih ciljeva.

(48)

Za potrebe povećanja svijesti o načelu uzajamnog priznavanja i osiguravanja da se ova Uredba pravilno i dosljedno primjenjuje, trebalo bi predvidjeti financiranje, od strane Unije, kampanja za povećanje svijesti, osposobljavanjâ, razmjene službenika i drugih povezanih aktivnosti s ciljem jačanja i podupiranja povjerenja i suradnje među nadležnim tijelima, kontaktnim točkama za proizvode i gospodarskim subjektima.

(49)

Kako bi se riješio problem nepostojanja točnih podataka koji se odnose na funkcioniranje načela uzajamnog priznavanja i njegov učinak na jedinstveno tržište robe, Unija bi trebala financirati prikupljanje takvih podataka.

(50)

Financijske interese Unije trebalo bi zaštititi proporcionalnim mjerama tijekom cjelokupnog ciklusa rashoda, uključujući sprječavanje, otkrivanje i ispitivanje nepravilnosti, povrat izgubljenih, pogrešno plaćenih ili nepravilno upotrijebljenih sredstava te, prema potrebi, administrativne i financijske sankcije.

(51)

Primjereno je odgoditi primjenu ove Uredbe kako bi se nadležnim tijelima i gospodarskim subjektima dalo dovoljno vremena da se prilagode zahtjevima utvrđenima u njoj.

(52)

Komisija bi trebala provesti evaluaciju ove Uredbe s obzirom na ciljeve koji se njome žele postići. Komisija bi za evaluaciju ove Uredbe trebala upotrebljavati prikupljene podatke o funkcioniranju načela uzajamnog priznavanja i njegovu učinku na jedinstveno tržište robe te informacije dostupne u informacijskom i komunikacijskom sustavu. Komisija bi trebala moći od država članica zahtijevati pružanje dodatnih informacija potrebnih za evaluaciju. U skladu s točkom 22. Međuinstitucijskog sporazuma o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (17), evaluacija ove Uredbe trebala bi se temeljiti na kriterijima učinkovitosti, djelotvornosti, relevantnosti, usklađenosti i dodane vrijednosti te bi trebala poslužiti kao osnova za procjene učinka opcija za daljnje djelovanje.

(53)

S obzirom na to da cilj ove Uredbe, odnosno osiguravanje neometane, dosljedne i pravilne primjene načela uzajamnog priznavanja, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog njegova opsega i učinaka on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Predmet

1.   Cilj je ove Uredbe ojačati funkcioniranje unutarnjeg tržišta poboljšanjem primjene načela uzajamnog priznavanja i uklanjanjem neopravdanih prepreka trgovini.

2.   Ovom se Uredbom utvrđuju pravila i postupci u vezi s primjenom, od strane država članica, načela uzajamnog priznavanja u pojedinačnim slučajevima u odnosu na robu koja podliježe članku 34. UFEU-a i koja se zakonito stavlja na tržište u drugoj državi članici, uzimajući u obzir članak 36. UFEU-a i sudsku praksu Suda Europske unije.

3.   Ovom su Uredbom također predviđeni uspostava i održavanje kontaktnih točaka za proizvode u državama članicama te suradnja i razmjena informacija u kontekstu načela uzajamnog priznavanja.

Članak 2.

Područje primjene

1.   Ova se Uredba primjenjuje na robu bilo koje vrste, uključujući poljoprivredne proizvode u smislu članka 38. stavka 1. drugog podstavka UFEU-a, i na administrativne odluke koje je nadležno tijelo države članice odredišta donijelo ili koje treba donijeti u odnosu na svu takvu robu koja se zakonito stavlja na tržište u drugoj državi članici ako administrativna odluka ispunjava sljedeće kriterije:

(a)

temelj je administrativne odluke nacionalno tehničko pravilo koje se primjenjuje u državi članici odredišta; i

(b)

izravan ili neizravan učinak administrativne odluke jest ograničavanje ili uskraćivanje pristupa tržištu u državi članici odredišta.

Administrativna odluka obuhvaća sve administrativne korake koji se temelje na nacionalnom tehničkom pravilu i čiji je pravni učinak jednak ili u bitnome jednak učinku iz točke (b).

2.   Za potrebe ove Uredbe „nacionalno tehničko pravilo” jest svaka odredba zakona, propisa ili druga administrativna odredba države članice koja ima sljedeća obilježja:

(a)

njome su obuhvaćeni roba ili aspekti robe koji nisu predmetom usklađivanja na razini Unije;

(b)

njome se zabranjuje stavljanje na raspolaganje robe ili robe određene vrste na tržištu u toj državi članici ili se utvrđuje obvezna usklađenost s tom odredbom, de facto ili de jure, kad god se roba ili roba određene vrste stavlja na raspolaganje na tom tržištu; i

(c)

za nju vrijedi barem jedan od sljedećih kriterija:

i.

njome se utvrđuju obilježja koja se zahtijevaju za tu robu ili za robu određene vrste, kao što su njezine razine kvalitete, uporabljivosti ili sigurnosti, ili njezine dimenzije, uključujući zahtjeve koji se primjenjuju na tu robu u pogledu naziva pod kojima se prodaje, terminologije, simbola, ispitivanja i metoda ispitivanja, pakiranja, obilježavanja ili označivanja te postupaka ocjenjivanja sukladnosti;

ii.

u svrhu zaštite potrošača ili okoliša njome se uvode drugi zahtjevi u pogledu robe ili robe određene vrste koji utječu na životni ciklus robe nakon njezina stavljanja na tržište u toj državi članici, kao što su uvjeti upotrebe, recikliranja, ponovne upotrebe ili zbrinjavanja, ako takvi uvjeti mogu znatno utjecati na sastav ili prirodu te robe, ili na njezino stavljanje na tržište u toj državi članici.

3.   Stavkom 2. točkom (c) podtočkom i. ovog članka također su obuhvaćeni proizvodne metode i postupci koji se koriste kod poljoprivrednih proizvoda kako su navedeni u članku 38. stavku 1. drugom podstavku UFEU-a ili kod proizvoda namijenjenih prehrani ljudi ili životinja kao i proizvodni metode i postupci koji se odnose na druge proizvode ako oni utječu na obilježja tih proizvoda.

4.   Postupak prethodnog odobrenja nije sam po sebi nacionalno tehničko pravilo za potrebe ove Uredbe, ali se odluka da se prethodno odobrenje uskrati na temelju nacionalnog tehničkog pravila smatra administrativnom odlukom na koju se primjenjuje ova Uredba ako ta odluka ispunjava ostale zahtjeve iz stavka 1. prvog podstavka.

5.   Ova Uredba ne primjenjuje se na:

(a)

odluke sudske prirode koje su donijeli nacionalni sudovi;

(b)

odluke sudske prirode koje su donijela tijela za izvršavanje zakonodavstva tijekom istrage ili progona kaznenog djela u pogledu terminologije, simbola ili svih materijalnih upućivanja na protuustavne ili kriminalne organizacije ili kaznena djela rasističke, diskriminacijske ili ksenofobne prirode.

6.   Člancima 5. i 6. ne utječe se na primjenu sljedećih odredaba:

(a)

članka 8. stavka 1. točaka od (b) do (f) i članka 8. stavka 3. Direktive 2001/95/EZ;

(b)

članka 50. stavka 3. točke (a) i članka 54. Uredbe (EZ) br. 178/2002;

(c)

članka 90. Uredbe (EU) br. 1306/2013; i

(d)

članka 138. Uredbe (EU) 2017/625;

7.   Ova Uredba ne utječe na obvezu, u skladu s Direktivom (EU) 2015/1535, obavješćivanja Komisije i država članica o nacrtu nacionalnih tehničkih propisa prije njihova donošenja.

Članak 3.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

1.

„zakonito stavljeno na tržište u drugoj državi članici” znači da je roba ili roba te vrste u skladu s odgovarajućim pravilima koja se primjenjuju u toj državi članici ili da ne podliježe takvim pravilima u toj državi članici i da je stavljena na raspolaganje krajnjim korisnicima u toj državi članici;

2.

„stavljanje na raspolaganje na tržištu” znači svaka isporuka robe, uz plaćanje ili besplatno, za distribuciju, potrošnju ili upotrebu na tržištu unutar državnog područja pojedine države članice u okviru trgovačke djelatnosti;

3.

„ograničavanje pristupa tržištu” znači određivanje uvjeta koje se mora ispuniti prije nego što se roba može staviti na raspolaganje na tržištu u državi članici odredišta ili uvjeta za zadržavanje robe na tom tržištu, što u oba slučaja zahtijeva izmjenu jednog ili više obilježja te robe kako je navedeno u članku 2. stavku 2. točki (c) podtočki i., ili zahtijeva provedbu dodatnog ispitivanja;

4.

„uskraćivanje pristupa tržištu” znači bilo što od sljedećega:

(a)

zabrana stavljanja na raspolaganje robe na tržištu u državi članici odredišta ili zadržavanja na tom tržištu; ili

(b)

zahtjev za povlačenje ili opoziv te robe s navedenog tržišta;

5.

„povlačenje” znači svaka mjera usmjerena na sprječavanje toga da roba koja se nalazi u opskrbnom lancu bude stavljena na raspolaganje na tržištu;

6.

„opoziv” znači svaka mjera usmjerena na ostvarivanje povrata robe koja je već stavljena na raspolaganje krajnjem korisniku;

7.

„postupak prethodnog odobrenja” znači administrativni postupak na temelju prava države članice kojim se od nadležnog tijela te države članice zahtijeva da, na osnovi zahtjeva gospodarskog subjekta, dade svoju službenu suglasnost prije nego što se roba može staviti na raspolaganje na tržištu u toj državi članici;

8.

„proizvođač” znači:

(a)

svaka fizička ili pravna osoba koja proizvodi robu ili prema čijem se nalogu roba oblikuje ili proizvodi ili koja proizvodi robu koja nije dobivena proizvodnim postupkom, uključujući poljoprivredne proizvode, te je stavlja na tržište pod imenom ili žigom te osobe,

(b)

svaka fizička ili pravna osoba koja izmjenjuje robu koja je već zakonito stavljena na tržište u pojedinoj državi članici na način kojim bi se moglo utjecati na usklađenost s odgovarajućim pravilima koja se primjenjuju u toj državi članici, ili

(c)

svaka druga fizička ili pravna osoba koja se stavljanjem svojeg imena, žiga ili druge razlikovne oznake na robu ili na popratne dokumente uz tu robu predstavlja kao proizvođač te robe;

9.

„ovlašteni zastupnik” znači svaka fizička ili pravna osoba s poslovnim nastanom u Uniji koja je dobila pisanu punomoć proizvođača da djeluje u ime tog proizvođača u pogledu stavljanja na raspolaganje robe na dotičnom tržištu;

10.

„uvoznik” znači svaka fizička ili pravna osoba s poslovnim nastanom u Uniji koja robu iz treće zemlje prvi put stavlja na raspolaganje na tržištu Unije;

11.

„distributer” znači svaka fizička ili pravna osoba u opskrbnom lancu koja nije proizvođač ni uvoznik i koja robu stavlja na raspolaganje na tržištu u nekoj državi članici;

12.

„gospodarski subjekt” znači bilo što od sljedećega u vezi s robom: proizvođač, ovlašteni zastupnik, uvoznik ili distributer;

13.

„krajnji korisnik” znači svaka fizička ili pravna osoba koja boravi ili ima poslovni nastan u Uniji i kojoj je roba stavljena ili se stavlja na raspolaganje kao potrošaču, izvan okvira bilo kakve komercijalne, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, ili kao poslovnom krajnjem korisniku u okviru njegovih industrijskih ili profesionalnih aktivnosti;

14.

„legitimni razlozi od javnog interesa” znači bilo koji od razloga navedenih u članku 36. UFEU-a ili bilo koji drugi prevladavajući razlozi od javnog interesa;

15.

„tijelo za ocjenjivanje sukladnosti” znači tijelo za ocjenjivanje sukladnosti kako je definirano u članku 2. točki 13. Uredbe (EZ) br. 765/2008.

POGLAVLJE II.

POSTUPCI U VEZI S PRIMJENOM NAČELA UZAJAMNOG PRIZNAVANJA U POJEDINAČNIM SLUČAJEVIMA

Članak 4.

Izjava o uzajamnom priznavanju

1.   Proizvođač robe ili robe određene vrste koja se stavlja ili se treba staviti na raspolaganje na tržištu u državi članici odredišta može sastaviti dobrovoljnu izjavu o zakonitom stavljanju robe na tržište za potrebe uzajamnog priznavanja („izjava o uzajamnom priznavanju”) kako bi nadležnim tijelima države članice odredišta dokazao da se roba ili roba te vrste zakonito stavlja na tržište u drugoj državi članici.

Proizvođač može opunomoćiti svojeg ovlaštenog zastupnika za sastavljanje izjave o uzajamnom priznavanju u njegovo ime.

Izjava o uzajamnom priznavanju mora imati strukturu navedenu u dijelu I. i dijelu II Priloga i mora sadržavati sve informacije navedene u tim dijelovima Priloga.

Proizvođač ili njegov ovlašteni zastupnik, ako je za to opunomoćen, u izjavu o uzajamnom priznavanju mogu unijeti jedino informacije navedene u dijelu I. Priloga. U tom slučaju uvoznik ili distributer mora unijeti informacije navedene u dijelu II. Priloga.

Druga je mogućnost da oba dijela izjave o uzajamnom priznavanju može sastaviti uvoznik ili distributer pod uvjetom da potpisnik može pružiti dokaze iz članka 5. stavka 4. točke (a).

Izjava o uzajamnom priznavanju mora se sastaviti na jednom od službenih jezika Unije. Ako taj jezik nije jezik koji zahtijeva država članica odredišta, gospodarski subjekti moraju prevesti izjavu o uzajamnom priznavanju na jezik koji zahtijeva država članica odredišta.

2.   Gospodarski subjekti koji potpišu izjavu o uzajamnom priznavanju ili neki njezin dio odgovorni su za sadržaj i točnost informacija koje pružaju u izjavi o uzajamnom priznavanju, uključujući ispravnost informacija koje prevedu. Za potrebe ovog stavka, gospodarski subjekti odgovorni su u skladu s nacionalnim pravom.

3.   Gospodarski subjekti osiguravaju da se izjava o uzajamnom priznavanju redovito ažurira kako bi se uzele u obzir sve promjene informacija koje su unijeli u izjavu o uzajamnom priznavanju.

4.   Izjava o uzajamnom priznavanju može se dostaviti nadležnom tijelu države članice odredišta za potrebe provedbe ocjene u skladu s člankom 5. Može se dostaviti u tiskanom obliku ili elektroničkim putem ili se može objaviti na internetu, u skladu sa zahtjevima države članice odredišta.

5.   Ako gospodarski subjekti odluče izjavu o uzajamnom priznavanju objaviti na internetu, primjenjuju se sljedeći uvjeti:

(a)

vrsta robe ili serija robe na koje se izjava o uzajamnom priznavanju odnosi moraju se moći jednostavno prepoznati; i

(b)

upotrijebljenim tehničkim sredstvima mora se osigurati jednostavno pretraživanje te se ona moraju pratiti radi osiguravanja dostupnosti izjave o uzajamnom priznavanju i pristupa toj izjavi.

6.   Ako roba za koju se dostavlja izjava o uzajamnom priznavanju podliježe i aktu Unije kojim se zahtijeva EU izjava o sukladnosti, izjava o uzajamnom priznavanju može se priložiti EU izjavi o sukladnosti.

Članak 5.

Ocjena robe

1.   Ako nadležno tijelo države članice odredišta namjerava ocijeniti robu koja podliježe ovoj Uredbi kako bi utvrdilo stavlja li se roba ili roba te vrste zakonito na tržište u drugoj državi članici i, ako se zakonito stavlja na tržište, jesu li legitimni javni interesi obuhvaćeni primjenjivim nacionalnim tehničkim pravilom države članice odredišta adekvatno zaštićeni uzimajući u obzir obilježja dotične robe, ono bez odgode stupa u kontakt s dotičnim gospodarskim subjektom.

2.   Pri stupanju u kontakt s dotičnim gospodarskim subjektom nadležno tijelo države članice odredišta obavješćuje gospodarskog subjekta o ocjeni, navodeći robu koja podliježe toj ocjeni i nacionalno tehničko pravilo ili postupak prethodnog odobrenja koji se primjenjuju. Nadležno tijelo države članice odredišta obavješćuje gospodarskog subjekta i o mogućnosti podnošenja izjave o uzajamnom priznavanju u skladu s člankom 4. za potrebe te ocjene.

3.   Gospodarskom subjektu dopušta se stavljanje na raspolaganje robe na tržištu u državi članici odredišta dok nadležno tijelo provodi ocjenu iz stavka 1. ovog članka, i on to može nastaviti činiti osim ako primi administrativnu odluku o ograničavanju ili uskraćivanju pristupa tržištu za tu robu. Ovaj stavak ne primjenjuje se ako se ocjena provodi u okviru postupka prethodnog odobrenja ili ako nadležno tijelo privremeno suspendira stavljanje na raspolaganje na tržištu one robe koja podliježe toj ocjeni u skladu s člankom 6.

4.   Ako je izjava o uzajamnom priznavanju dostavljena nadležnom tijelu države članice odredišta u skladu s člankom 4., tada za potrebe ocjene iz stavka 1. ovog članka:

(a)

nadležno tijelo prihvaća izjavu o uzajamnom priznavanju, uz popratne dokaze potrebne za provjeru u njoj sadržanih informacija, koji su dostavljeni kao odgovor na zahtjev nadležnog tijela, kao dovoljan dokaz da se roba zakonito stavlja na tržište u drugoj državi članici; i

(b)

nadležno tijelo ne smije zahtijevati bilo kakve druge informacije ili dokumentaciju od bilo kojeg gospodarskog subjekta za potrebe dokazivanja da se roba zakonito stavlja na tržište u drugoj državi članici.

5.   Ako izjava o uzajamnom priznavanju nije dostavljena nadležnom tijelu države članice odredišta u skladu s člankom 4., nadležno tijelo, za potrebe ocjene iz stavka 1. ovog članka, može zatražiti od dotičnih gospodarskih subjekata da dostave dokumentaciju i informacije koje su potrebne za tu ocjenu, a koje se odnose na sljedeće:

(a)

obilježja dotične robe ili vrste robe; i

(b)

zakonito stavljanje robe na tržište u drugoj državi članici.

6.   Dotični gospodarski subjekt ima na raspolaganju najmanje 15 radnih dana nakon zahtjeva nadležnog tijela države članice odredišta tijekom kojih može podnijeti dokumente i informacije iz stavka 4. točke (a) ili stavka 5., ili može podnijeti bilo koje argumente ili primjedbe koje bi gospodarski subjekt mogao imati.

7.   Za potrebe ocjene iz stavka 1. ovog članka, nadležno tijelo države članice odredišta može, u skladu s člankom 10. stavkom 3., stupiti u kontakt s nadležnim tijelima ili kontaktnim točkama za proizvode države članice za koju gospodarski subjekt tvrdi da u njoj zakonito stavlja na tržište svoju robu, ako nadležno tijelo ima potrebu provjeriti bilo koje informacije koje je dostavio gospodarski subjekt.

8.   Pri provedbi ocjenjivanja iz stavka 1. nadležna tijela država članica odredišta vode računa o sadržaju izvješćâ o ispitivanju ili potvrda koje je izdalo tijelo za ocjenjivanje sukladnosti i koje je dostavio gospodarski subjekt kao dio ocjene. Nadležna tijela država članica odredišta ne smiju odbiti izvješća o ispitivanju ili potvrde koje je izdalo tijelo za ocjenjivanje sukladnosti akreditirano za odgovarajuće područje aktivnosti ocjenjivanja sukladnosti u skladu s Uredbom (EZ) br. 765/2008 zbog razloga povezanih s osposobljenošću tog tijela.

9.   Ako nakon dovršetka ocjenjivanja iz stavka 1. ovog članka, nadležno tijelo države članice odredišta donese administrativnu odluku u pogledu robe koju je ocijenilo, ono o toj administrativnoj odluci bez odgode obavješćuje gospodarskog subjekta iz stavka 1. ovog članka. Nadležno tijelo o toj administrativnoj odluci također obavješćuje Komisiju i druge države članice najkasnije 20 radnih dana nakon što je donijelo odluku. U tu se svrhu koristi sustavom iz članka 11.

10.   U administrativnoj odluci iz stavka 9. navode se razlozi za odluku na način koji je dovoljno detaljan i obrazložen kako bi se olakšala provedba procjene usklađenosti odluke s načelom uzajamnog priznavanja i sa zahtjevima ove Uredbe.

11.   U administrativnu odluku iz stavka 9. uključuju se posebno sljedeće informacije:

(a)

nacionalno tehničko pravilo na kojem se temelji administrativna odluka;

(b)

legitimni razlozi od javnog interesa kojima se opravdava primjena nacionalnog tehničkog pravila na kojem se temelji administrativna odluka;

(c)

tehnički ili znanstveni dokazi koje je nadležno tijelo države članice odredišta uzelo u obzir, uključujući, prema potrebi, sve relevantne promjene u pogledu najnovijih dostignuća do kojih je došlo od stupanja na snagu nacionalnog tehničkog pravila;

(d)

sažetak argumenata koje je iznio dotični gospodarski subjekt i koji su relevantni za ocjenu iz stavka 1., ako su takvi argumenti izneseni;

(e)

dokazi kojima se pokazuje da je administrativna odluka primjerena za ostvarivanja cilja koji se nastoji ostvariti i da se administrativnom odlukom ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

12.   U administrativnoj odluci iz stavka 9. ovog članka utvrđuju se pravna sredstva dostupna u skladu sa nacionalnim pravom države članice odredišta i rokovi za primjenu tih pravnih sredstava. U njoj se također navodi upućivanje na mogućnost za gospodarske subjekte da se koriste SOLVIT-om i postupkom iz članka 8.

13.   Administrativna odluka iz stavka 9. ne počinje proizvoditi učinke prije nego što se o njoj obavijesti dotični gospodarski subjekt u skladu s navedenim stavkom.

Članak 6.

Privremena suspenzija pristupa tržištu

1.   Kada nadležno tijelo države članice provodi ocjenu robe na temelju članka 5., ono može privremeno suspendirati stavljanje te robe na raspolaganje na tržištu u toj državi članici samo ako:

(a)

u normalnim ili razumno predvidljivim uvjetima upotrebe roba predstavlja ozbiljan rizik za sigurnost ili zdravlje osoba ili za okoliš, uključujući rizik čiji učinci nisu trenutni, što zahtijeva brzo djelovanje nadležnog tijela; ili

(b)

je stavljanje robe ili robe te vrste na tržište u toj državi članici općenito zabranjeno u toj državi članici zbog razlogâ javnog morala ili javne sigurnosti.

2.   Nadležno tijelo države članice odmah obavješćuje dotičnog gospodarskog subjekta, Komisiju i druge države članice o svakoj privremenoj suspenziji na temelju stavka 1. ovog članka. Obavijest Komisiji i drugim državama članicama upućuje se putem sustava iz članka 11. U slučajevima iz stavka 1. točke (a) ovog članka toj se obavijesti prilaže detaljno tehničko ili znanstveno obrazloženje kojim se pokazuje zbog čega je konkretni slučaj obuhvaćen područjem primjene te točke.

Članak 7.

Obavješćivanje putem RAPEX-a ili RASFF-a

Ako je administrativna odluka iz članka 5. ili privremena suspenzija iz članka 6. ujedno mjera o kojoj je potrebno obavijestiti putem sustava za brzu razmjenu informacija (RAPEX) u skladu s Direktivom 2001/95/EZ ili putem sustava brzog uzbunjivanja za hranu i hranu za životinje (RASFF) u skladu s Uredbom (EZ) br. 178/2002, prema ovoj Uredbi ne zahtijeva se zasebna obavijest Komisiji i drugim državama članicama ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)

u obavijesti iz sustava RAPEX ili sustava RASFF navedeno je da obavijest o mjeri vrijedi i kao obavijest u skladu s ovom Uredbom;

(b)

popratni dokazi potrebni za administrativnu odluku u skladu s člankom 5. ili za privremenu suspenziju u skladu s člankom 6. uključeni su u obavijest iz sustava RAPEX ili sustava RASFF.

Članak 8.

Postupak rješavanja problema

1.   Ako je gospodarski subjekt na koji se odnosi administrativna odluka tu odluku dostavio SOLVIT-u te ako tijekom postupka SOLVIT-a nacionalni centar ili nadležni centar zatraže mišljenje Komisije kako bi se pomoglo u rješavanju predmeta, nacionalni centar i nadležni centar dostavljaju Komisiji sve relevantne dokumente povezane s dotičnom administrativnom odlukom.

2.   Nakon primitka zahtjeva iz stavka 1. Komisija ocjenjuje je li administrativna odluka usklađena s načelom uzajamnog priznavanja i zahtjevima ove Uredbe.

3.   Za potrebe ocjene iz stavka 2. ovog članka Komisija razmatra administrativnu odluku o kojoj je dostavljena obavijest u skladu s člankom 5. stavkom 9. te dokumente i informacije pružene u okviru postupka SOLVIT-a. Ako su za potrebe ocjene iz stavka 2. ovog članka potrebne dodatne informacije ili dokumenti, Komisija, bez nepotrebne odgode, od relevantnog centra SOLVIT-a traži da stupi u kontakt s dotičnim gospodarskim subjektom ili nadležnim tijelima koja su donijela administrativnu odluku u svrhu pribavljanja takvih dodatnih informacija ili dokumenata.

4.   U roku od 45 radnih dana od primitka zahtjeva iz stavka 1. Komisija dovršava svoju ocjenu i izdaje mišljenje. Prema potrebi, u mišljenju Komisije utvrđuju se sva problematična pitanja koja bi trebalo riješiti u okviru predmeta SOLVIT-a ili se daju preporuke za pomoć u rješavanju predmeta. Rok od 45 radnih dana ne uključuje vrijeme koje je Komisiji potrebno za dobivanje dodatnih informacija i dokumenata kako je predviđeno u stavku 3.

5.   Ako tijekom ocjene iz stavka 2. Komisija primi informacije o tome da je predmet riješen, Komisija nije dužna izdati mišljenje.

6.   Mišljenje Komisije dostavlja se dotičnom gospodarskom subjektu i relevantnim nadležnim tijelima putem relevantnog centra SOLVIT-a. Komisija to mišljenje priopćuje svim državama članicama putem sustava iz članka 11. Mišljenje se uzima u obzir tijekom postupka SOLVIT-a iz stavka 1. ovog članka.

POGLAVLJE III.

ADMINISTRATIVNA SURADNJA, PRAĆENJE I KOMUNIKACIJA

Članak 9.

Zadaće kontaktnih točaka za proizvode

1.   Države članice imenuju i održavaju kontaktne točke za proizvode na svojem državnom području i osiguravaju da njihove kontaktne točke za proizvode imaju dostatne ovlasti i adekvatne resurse za pravilno izvršavanje svojih zadaća. Države članice osiguravaju da kontaktne točke za proizvode pružaju svoje usluge u skladu s Uredbom (EU) 2018/1724.

2.   Kontaktne točke za proizvode pružaju sljedeće informacije putem interneta:

(a)

informacije o načelu uzajamnog priznavanja i primjeni ove Uredbe na državnom području njihove države članice, uključujući informacije o postupku utvrđenom u članku 5.;

(b)

podatke za kontakt s pomoću koji se može stupiti u izravan kontakt s nadležnim tijelima u toj državi članici, uključujući pojedinosti o tijelima odgovornima za nadzor nad provedbom nacionalnih tehničkih pravila koja se primjenjuju na državnom području njihove države članice;

(c)

informacije o pravnim sredstvima i postupcima dostupnima na državnom području njihove države članice u slučaju spora između nadležnog tijela i gospodarskog subjekta, među ostalim o postupku utvrđenom u članku 8.

3.   Kada je potrebno dopuniti informacije koje se pružaju putem interneta u skladu sa stavkom 2., kontaktne točke za proizvode na zahtjev gospodarskog subjekta ili nadležnog tijela iz druge države članice pružaju sve korisne informacije, kao što su elektronički primjerci nacionalnih tehničkih pravila i nacionalnih administrativnih postupaka ili osiguravaju internetski pristup tim pravilima i postupcima, koji se primjenjuju na određenu robu ili robu određene vrste na državnom području na kojem je kontaktna točka za proizvode uspostavljena, ili informacije o tome podliježe li ta roba ili roba te vrste prethodnom odobrenju u skladu s nacionalnim pravom.

4.   Kontaktne točke za proizvode odgovaraju na sve zahtjeve iz stavka 3. u roku od 15 radnih dana od njihova primitka.

5.   Kontaktne točke za proizvode ne smiju naplaćivati nikakvu naknadu za pružanje informacija iz stavka 3.

Članak 10.

Administrativna suradnja

1.   Komisija osigurava učinkovitu suradnju među nadležnim tijelima i kontaktnim točkama za proizvode različitih država članica putem sljedećih aktivnosti:

(a)

olakšavanjem i koordiniranjem razmjene i prikupljanja informacija i najboljih praksi s obzirom na primjenu načela uzajamnog priznavanja;

(b)

podržavanjem funkcioniranja kontaktnih točaka za proizvode i pospješivanjem njihove prekogranične suradnje;

(c)

olakšavanjem i koordiniranjem razmjene službenika među državama članicama te organiziranjem zajedničkih programa osposobljavanja i podizanja svijesti za tijela i poduzeća.

2.   Države članice osiguravaju da njihova nadležna tijela i kontaktne točke za proizvode sudjeluju u aktivnostima iz stavka 1.

3.   Na zahtjev nadležnog tijela države članice odredišta na temelju članka 5. stavka 7. nadležna tijela u državi članici za koju gospodarski subjekt tvrdi da u njoj zakonito stavlja svoju robu na tržište dostavljaju u roku od 15 radnih dana nadležnom tijelu države članice odredišta sve informacije važne za provjeru podataka i dokumenata koje je u vezi s tom robom dostavio gospodarski subjekt tijekom ocjene u skladu s člankom 5. Kontaktne točke za proizvode mogu se koristiti radi olakšavanja kontakata među relevantnim nadležnim tijelima u skladu s rokom za dostavu traženih informacija navedenim u članku 9. stavku 4.

Članak 11.

Informacijski i komunikacijski sustav

1.   Za potrebe članaka 5., 6. i 10. ove Uredbe upotrebljava se informacijski i komunikacijski sustav naveden u članku 23. Uredbe (EZ) br. 765/2008, osim kako je predviđeno u članku 7. ove Uredbe.

2.   Komisija donosi provedbene akte u kojima se utvrđuju pojedinosti i funkcionalnosti sustava iz stavka 1. ovog članka za potrebe ove Uredbe. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 15. stavka 2.

POGLAVLJE IV.

FINANCIRANJE

Članak 12.

Financiranje aktivnosti za potporu ovoj Uredbi

1.   Unija može financirati sljedeće aktivnosti za potporu ovoj Uredbi:

(a)

kampanje podizanja svijesti;

(b)

obrazovanje i osposobljavanje;

(c)

razmjenu službenika i najboljih praksi;

(d)

suradnju među kontaktnim točkama za proizvode i nadležnim tijelima te tehničku i logističku podršku toj suradnji;

(e)

prikupljanje podataka koji se odnose na funkcioniranje načela uzajamnog priznavanja i njegov učinak na jedinstveno tržište robe.

2.   Financijska pomoć Unije u vezi s aktivnostima kojima se pruža potpora ovoj Uredbi provodi se u skladu s Uredbom (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća (18), izravno ili povjeravanjem zadaća izvršenja proračuna subjektima navedenima u članku 62. stavku 1. točki (c) te uredbe.

3.   Proračunsko tijelo svake godine određuje odobrena sredstva koja se dodjeljuju za aktivnosti iz ove Uredbe u granicama financijskog okvira koji je na snazi.

Članak 13.

Zaštita financijskih interesa Unije

1.   Komisija poduzima odgovarajuće mjere kojima osigurava da su, dok se provode aktivnosti koje se financiraju u okviru ove Uredbe, financijski interesi Unije zaštićeni primjenom preventivnih mjera protiv prijevare, korupcije i svih drugih nezakonitih aktivnosti, učinkovitim provjerama i, ako se utvrde nepravilnosti, osiguravanjem povrata pogrešno plaćenih iznosa te, prema potrebi, učinkovitim, proporcionalnim i odvraćajućim administrativnim i financijskim sankcijama.

2.   Komisija ili njezini predstavnici i Revizorski sud ovlašteni su provoditi reviziju, na temelju dokumenata i inspekcija na terenu, svih korisnika bespovratnih sredstava, izvoditelja i podizvoditelja koji su primali sredstva Unije u okviru ove Uredbe.

3.   Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) može provoditi istrage, uključujući provjere i inspekcije na terenu, u skladu s odredbama i postupcima utvrđenima u Uredbi (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (19) i Uredbi Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 (20) radi utvrđivanja je li došlo do prijevare, korupcije ili bilo koje druge nezakonite aktivnosti, koje utječu na financijske interese Unije, u vezi sa sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava ili odlukom o dodjeli bespovratnih sredstava ili ugovorom koji su financirani u okviru ove Uredbe.

4.   Ne dovodeći u pitanje stavke 1., 2. i 3., sporazumi o suradnji s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama, ugovori, sporazumi o dodjeli bespovratnih sredstava i odluke o dodjeli bespovratnih sredstava, koji su rezultat provedbe ove Uredbe, moraju sadržavati odredbe kojima se izričito ovlašćuju Komisija, Revizorski sud i OLAF za provedbu takvih revizija i istraga u skladu s njihovim nadležnostima.

POGLAVLJE V.

EVALUACIJA I POSTUPAK ODBORA

Članak 14.

Evaluacija

1.   Komisija do 20. travnja 2025., a nakon toga svake četiri godine, provodi evaluaciju ove Uredbe s obzirom na ciljeve koji se njome nastoje ostvariti, a izvješće o tome dostavlja Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru.

2.   Za potrebe stavka 1. ovog članka Komisija se koristi informacijama dostupnima u sustavu iz članka 11. i svim podacima prikupljenima tijekom aktivnosti iz članka 12. stavka 1. točke (e). Komisija od država članica također može zahtijevati da dostave sve relevantne informacije radi evaluacije slobodnog kretanja robe koja se zakonito stavlja na tržište u drugoj državi članici ili radi evaluacije djelotvornosti ove Uredbe, kao i da dostave ocjenu funkcioniranja kontaktnih točaka za proizvode.

Članak 15.

Postupak odbora

1.   Komisiji pomaže odbor. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.   Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

POGLAVLJE VI.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 16.

Stavljanje izvan snage

Uredba (EZ) br. 764/2008 stavlja se izvan snage s učinkom od 19. travnja 2020.

Upućivanja na uredbu stavljenu izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Uredbu.

Članak 17.

Stupanje na snagu i primjena

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 19. travnja 2020.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 19. ožujka 2019.

Za Europski parlament

Predsjednik

A. TAJANI

Za Vijeće

Predsjednik

G. CIAMBA


(1)  SL C 283, 10.8.2018., str. 19.

(2)  Stajalište Europskog parlamenta od 14. veljače 2019. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Odluka Vijeća od 5. ožujka 2019.

(3)  Uredba (EZ) br. 764/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. srpnja 2008. o utvrđivanju postupaka koji se odnose na primjenu određenih nacionalnih tehničkih propisa na proizvode koji se zakonito stavljaju na tržište u drugoj državi članici i o stavljanju izvan snage Odluke br. 3052/95/EZ (SL L 218, 13.8.2008., str. 21.).

(4)  Direktiva (EU) 2015/1535 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. rujna 2015. o utvrđivanju postupka pružanja informacija u području tehničkih propisa i pravila o uslugama informacijskog društva (SL L 241, 17.9.2015., str. 1.).

(5)  Uredba (EZ) br. 765/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. srpnja 2008. o utvrđivanju zahtjeva za akreditaciju i za nadzor tržišta u odnosu na stavljanje proizvoda na tržište i o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 339/93 (SL L 218, 13.8.2008., str. 30.).

(6)  Direktiva 2001/95/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 3. prosinca 2001. o općoj sigurnosti proizvoda (SL L 11, 15.1.2002., str. 4).

(7)  Uredba (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2002. o utvrđivanju općih načela i uvjeta zakona o hrani, osnivanju Europske agencije za sigurnost hrane te utvrđivanju postupaka u područjima sigurnosti hrane (SL L 31, 1.2.2002., str. 1.).

(8)  Uredba (EU) 2017/625 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2017. o službenim kontrolama i drugim službenim aktivnostima kojima se osigurava primjena propisa o hrani i hrani za životinje, pravila o zdravlju i dobrobiti životinja, zdravlju bilja i sredstvima za zaštitu bilja, o izmjeni uredaba (EZ) br. 999/2001, (EZ) br. 396/2005, (EZ) br. 1069/2009, (EZ) br. 1107/2009, (EU) br. 1151/2012, (EU) br. 652/2014, (EU) 2016/429 i (EU) 2016/2031 Europskog parlamenta i Vijeća, uredaba Vijeća (EZ) br. 1/2005 i (EZ) br. 1099/2009 i direktiva Vijeća 98/58/EZ, 1999/74/EZ, 2007/43/EZ, 2008/119/EZ i 2008/120/EZ te o stavljanju izvan snage uredaba (EZ) br. 854/2004 i (EZ) br. 882/2004 Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Vijeća 89/608/EEZ, 89/662/EEZ, 90/425/EEZ, 91/496/EEZ, 96/23/EZ, 96/93/EZ i 97/78/EZ te Odluke Vijeća 92/438/EEZ (Uredba o službenim kontrolama) (SL L 95, 7.4.2017., str. 1.).

(9)  Uredba (EZ) br. 882/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o službenim kontrolama koje se provode radi provjeravanja poštivanja propisa o hrani i hrani za životinje te propisa o zdravlju i dobrobiti životinja (SL L 165, 30.4.2004., str. 1.).

(10)  Uredba (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o financiranju, upravljanju i nadzoru zajedničke poljoprivredne politike i o stavljanju izvan snage uredaba Vijeća (EEZ) br. 352/78, (EZ) br. 165/94, (EZ) br. 2799/98, (EZ) br. 814/2000, (EZ) br. 1290/2005 i (EZ) br. 485/2008 (SL L 347, 20.12.2013., str. 549.).

(11)  Uredba (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda i stavljanju izvan snage uredbi Vijeća (EEZ) br. 922/72, (EEZ) br. 234/79, (EZ) br. 1037/2001 i (EZ) br. 1234/2007 (SL L 347, 20.12.2013., str. 671.).

(12)  Preporuka Komisije 2013/461/EU od 17. rujna 2013. o načelima kojima se uređuje mreža SOLVIT (SL L 249, 19.9.2013., str. 10.).

(13)  Uredba (EU) 2018/1724 Europskog parlamenta i Vijeća od 2. listopada 2018. o uspostavi jedinstvenog digitalnog pristupnika za pristup informacijama, postupcima, uslugama podrške i rješavanja problema te o izmjeni Uredbe (EU) br. 1024/2012 (SL L 295, 21.11.2018., str. 1.).

(14)  Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

(15)  Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL L 119, 4.5.2016., str. 1.).

(16)  Uredba (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2018. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 45/2001 i Odluke br. 1247/2002/EZ (SL L 295, 21.11.2018., str. 39.).

(17)  SL L 123, 12.5.2016., str. 1.

(18)  Uredba (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. srpnja 2018. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije, o izmjeni uredaba (EU) br. 1296/2013, (EU) br. 1301/2013, (EU) br. 1303/2013, (EU) br. 1304/2013, (EU) br. 1309/2013, (EU) br. 1316/2013, (EU) br. 223/2014, (EU) br. 283/2014 i Odluke br. 541/2014/EU te o stavljanju izvan snage Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 (SL L 193, 30.7.2018., str. 1.).

(19)  Uredba (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. rujna 2013. o istragama koje provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1073/1999 Europskog parlamenta i Vijeća te Uredbe Vijeća (Euratom) br. 1074/1999 (SL L 248, 18.9.2013., str. 1.).

(20)  Uredba Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 od 11. studenoga 1996. o provjerama i inspekcijama na terenu koje provodi Komisija s ciljem zaštite financijskih interesa Europskih zajednica od prijevara i ostalih nepravilnosti (SL L 292, 15.11.1996., str. 2.).


PRILOG

Izjava o uzajamnom priznavanju za potrebe članka 4. Uredbe (EU) 2019/515 Europskog parlamenta i Vijeća (1)

Dio I.

1.   Jedinstvena identifikacijska oznaka robe ili vrste robe: … [Napomena: unesite identifikacijski broj robe ili drugu referentnu oznaku kojom se na jedinstven način identificira roba ili vrsta robe]

2.   Ime/naziv i adresa gospodarskog subjekta: … [Napomena: unesite ime/naziv i adresu potpisnika dijela I. izjave o uzajamnom priznavanju: proizvođača i, ako je to primjenjivo, njegova ovlaštenog zastupnika, ili uvoznika ili distributera]

3.   Opis robe ili vrste robe koja je predmetom izjave o uzajamnom priznavanju: … [Napomena: opis bi trebao dovoljno detaljan da se roba može identificirati radi sljedivosti. Kada je to prikladno, opisu se može priložiti fotografija.]

4.   Izjava i informacije o zakonitosti stavljanja na tržište robe ili te vrste robe

4.1   Prethodno opisana roba ili vrsta robe, uključujući njezina obilježja, u skladu je sa sljedećim pravilima koja se primjenjuju u … [Napomena: navedite državu članicu za koju se tvrdi da je roba ili ta vrsta robe zakonito stavljena na njezino tržište]: … [Napomena: unesite naslov i upućivanje na službenu objavu za pojedinačna odgovarajuća pravila koja se primjenjuju u toj državi članici i referentnu oznaku odluke o odobrenju ako je roba podlijegala postupku prethodnog odobrenja],

ili

prethodno opisana roba ili vrsta robe ne podliježe nikakvim odgovarajućim pravilima u: … [Napomena: navedite državu članicu za koju se tvrdi da je roba ili ta vrsta robe zakonito stavljena na njezino tržište].

4.2   Referentna oznaka postupka ocjenjivanja sukladnosti koji se primjenjuje na robu ili tu vrstu robe ili referentna oznaka izvješćâ o ispitivanju za sva ispitivanja koja je provelo tijelo za ocjenjivanje sukladnosti, uključujući naziv i adresu tog tijela (ako je takav postupak proveden ili ako su takva ispitivanja provedena): …

5.   Sve dodatne informacije koje se smatraju relevantnima za ocjenu toga stavlja li se roba ili ta vrsta robe zakonito na tržište u državi članici navedenoj u točki 4.1.: …

6.   Ovaj dio izjave o uzajamnom priznavanju sastavljen je pod isključivom odgovornošću gospodarskog subjekta navedenog u točki 2.

Potpisano za i u ime:

(mjesto i datum):

(ime, funkcija) (potpis):

Dio II.

7.   Izjava i informacije o stavljanju robe ili te vrste robe na tržište

7.1   Roba ili ta vrsta robe opisana u dijelu I. stavlja se na raspolaganje krajnjim korisnicima na tržištu u državi članici navedenoj u točki 4.1.

7.2   Informacija o tome da je roba ili ta vrsta robe stavljena na raspolaganje krajnjim korisnicima u državi članici navedenoj u točki 4.1., uključujući pojedinosti o datumu kada je roba prvi put stavljena na raspolaganje krajnjim korisnicima na tržištu u toj državi članici: ….

8.   Sve dodatne informacije koje se smatraju relevantnima za ocjenu toga stavlja li se roba ili ta vrsta robe zakonito na tržište u državi članici navedenoj u točki 4.1.: …

9.   Ovaj dio izjave o uzajamnom priznavanju sastavljen je pod isključivom odgovornošću … [Napomena: unijeti ime/naziv i adresu potpisnika dijela II. izjave o uzajamnom priznavanju: proizvođača i, ako je to primjenjivo, njegova ovlaštenog zastupnika, ili uvoznika ili distributera].

Potpisano za i u ime:

(mjesto i datum):

(ime, funkcija) (potpis):


(1)  Uredba (EU) 2019/515 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. ožujka 2019. o uzajamnom priznavanju robe koja se zakonito stavlja na tržište u drugoj državi članici i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 764/2008 (SL L 91, 29.3.2019., str. 1.).


29.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

L 91/19


UREDBA (EU) 2019/516 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 19. ožujka 2019.

o usklađivanju bruto nacionalnog dohotka po tržišnim cijenama te stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 89/130/EEZ, Euratom i Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1287/2003 (Uredba o BND-u)

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 338. stavak 1.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (1),

budući da:

(1)

Bruto nacionalni dohodak po tržišnim cijenama (BND) čini temelj za izračun najvećeg dijela vlastitih sredstava u općem proračunu Unije. Stoga je nužno dodatno poboljšati usporedivost, pouzdanost i iscrpnost tog agregata.

(2)

Statistički integritet koji se postiže poštovanjem načela Kodeksa prakse europske statistike, kako ga je 16. studenoga 2017. preispitao i ažurirao Odbor za europski statistički sustav (ESSC), i Uredbe (EZ) br. 223/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (2) od osobite je važnosti u slučajevima kada se statistički podaci izravno upotrebljavaju u administrativne svrhe i za oblikovanje politika na razini Unije te na nacionalnoj razini.

(3)

Ti statistički podaci predstavljaju i važan analitički alat za koordinaciju nacionalnih ekonomskih politika i za različite politike Unije, kao i za istraživačke aktivnosti.

(4)

U skladu s člankom 2. stavkom 7. Odluke Vijeća 2014/335/EU, Euratom (3), za potrebe vlastitih sredstava, BND znači godišnji BND po tržišnim cijenama prema metodologiji utvrđenoj u Prilogu A. Uredbi (EU) br. 549/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (4) kojom se uspostavlja revidirani Europski sustav računa (ESA 2010.). U skladu s člankom 10. stavkom 1. Odluke 2014/335/EU, Euratom, i podložno njezinu članku 10. stavku 2., Odluka Vijeća 2007/436/EZ, Euratom (5) stavljena je izvan snage.

(5)

Od ključne je važnosti da su podaci o BND-u usporedivi među svim državama članicama te da postoji usklađenost s relevantnim definicijama i računovodstvenim pravilima ESA-e 2010. Stoga bi se postupcima procjene i stvarno upotrijebljenim temeljnim podacima trebala omogućiti ispravna primjena definicija i računovodstvenih pravila ESA-e 2010.

(6)

Pouzdanost izvora i metoda koji se upotrebljavaju za izradu podataka o BND-u od ključne je važnosti. To znači da bi na stabilne, prikladne i ažurirane temeljne statističke podatke u najvećoj mogućoj mjeri trebalo primjenjivati pouzdane tehnike.

(7)

Iscrpnost podataka o BND-u od ključne je važnosti. Stoga bi tim podacima trebalo uzimati u obzir i neformalne, neregistrirane i druge aktivnosti i transakcije koje se ne bilježe u statističkim istraživanjima ili nisu prijavljene fiskalnim, socijalnim i drugim upravnim tijelima. Preduvjet za poboljšano obuhvaćanje BND-a razvoj je prikladnih statističkih podloga i postupaka procjene za izradu pouzdanih statističkih podataka i, ako je primjenjivo, provedbu nužnih prilagodbi, uz izbjegavanje propustâ i dvostrukog bilježenja.

(8)

Uredbom Vijeća (EU, Euratom) br. 608/2014 (6) predviđene su inspekcije u državama članicama u svrhu provjere vlastitih sredstava. Komisija (Eurostat) bi za potrebe provjere BND-a trebala imati pravo provoditi informativne posjete u vezi s BND-om radi provjere kvalitete agregata BND-a i njihovih sastavnih dijelova te radi provjere usklađenosti s ESA-om 2010., kao i radi osiguravanja usporedivosti, pouzdanosti i iscrpnosti podataka o BND-u. Komisija (Eurostat) bi trebala poštovati pravila o statističkoj povjerljivosti. Sudjelovanje predstavnika nacionalnih statističkih tijela u informativnim posjetima u vezi s BND-om drugim državama članicama ključno je za povećanje transparentnosti i kvalitete postupka provjere BND-a.

(9)

Kako bi se osigurali pouzdanost, iscrpnost i najveći mogući stupanj usporedivosti podataka o BND-u, u skladu s ESA-om 2010., ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije trebalo bi delegirati Komisiji u pogledu popisa pitanja koja treba riješiti u okviru svakog ciklusa provjere. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (7) Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(10)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe osiguravanjem agregata BND-a za potrebe vlastitih sredstava, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji radi utvrđivanja strukture i detaljnih aranžmana u pogledu popisa izvora i metoda koji se upotrebljavaju za izradu podataka o BND-u i njegovih sastavnih dijelova, u skladu s Prilogom A. Uredbi (EU) br. 549/2013, kao i rasporeda za njegovo ažuriranje i dostavu, te radi utvrđivanja posebnih mjera čiji je cilj poboljšanje usporedivosti, pouzdanosti i iscrpnosti podataka o BND-u država članica na temelju popisa pitanja koji je utvrdila Komisija. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (8).

(11)

Od ESSC-a, osnovanog Uredbom (EZ) br. 223/2009, zatraženo je u skladu s člankom 7. te uredbe da pruži stručno usmjeravanje.

(12)

Odbor za BND iz članka 4. Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1287/2003 (9) davao je mišljenja, pružao savjete te pomagao Komisiji u izvršavanju njezinih provedbenih ovlasti. U okviru strategije za novu strukturu europskog statističkog sustava čiji je cilj poboljšati koordinaciju i partnerstvo u jasnoj piramidalnoj strukturi unutar sustava, ESSC bi trebao imati savjetodavnu ulogu i pomagati Komisiji u izvršavanju njezinih provedbenih ovlasti. U tom bi smislu Odbor za BND trebalo zamijeniti ESSC-om za potrebe pomaganja Komisiji u izvršavanju njezinih provedbenih ovlasti u skladu s ovom Uredbom. Međutim, Komisija bi, za potrebe drugih funkcija koje je prethodno obavljao Odbor za BND na temelju Uredbe (EZ, Euratom) br. 1287/2003 i koje se ne odnose na pomoć pri izvršavanju provedbenih ovlasti Komisije, trebala osnovati formalnu stručnu skupinu koja bi joj pomagala u slučaju takvih potreba.

(13)

Direktivom Vijeća 89/130/EEZ, Euratom (10) i Uredbom (EZ, Euratom) br. 1287/2003 utvrđen je postupak za provjeru i procjenu usporedivosti, pouzdanosti i iscrpnosti podataka o bruto nacionalnom proizvodu (BNP) i podataka o BND-u u okviru Odbora za BNP i Odbora za BND u kojima države članice i Komisija blisko surađuju. Taj bi postupak trebalo prilagoditi tako da se u obzir uzmu upotreba podataka o BND-u u skladu s ESA-om 2010. za potrebe vlastitih sredstava, revidirani raspored za stavljanje na raspolaganje vlastitih sredstava te nedavne promjene unutar europskog statističkog sustava. Direktivu 89/130/EEZ, Euratom i Uredbu (EZ, Euratom) br. 1287/2003 trebalo bi stoga staviti izvan snage,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

DEFINICIJA I IZRAČUN BRUTO NACIONALNOG DOHOTKA PO TRŽIŠNIM CIJENAMA

Članak 1.

1.   Bruto nacionalni dohodak po tržišnim cijenama (BND) i bruto domaći proizvod po tržišnim cijenama (BDP) definiraju se u skladu s Europskim sustavom računa 2010. (ESA 2010.) uspostavljenim Uredbom (EU) br. 549/2013.

2.   U skladu s točkom 8.89. Priloga A. Uredbi (EU) br. 549/2013, BDP znači krajnji rezultat proizvodne aktivnosti rezidentnih proizvodnih jedinica. Može se definirati na tri načina:

(a)

proizvodni pristup: BDP je zbroj bruto dodane vrijednosti različitih institucionalnih sektora ili različitih djelatnosti uvećan za poreze i umanjen za subvencije na proizvode (koje se ne dodjeljuju sektorima i djelatnostima). On je također izravnavajuća stavka u računu proizvodnje ukupnog gospodarstva;

(b)

rashodovni pristup: BDP je zbroj krajnjih upotreba robe i usluga koje su proizvele rezidentne institucionalne jedinice (finalna potrošnja i bruto investicije) uvećan za izvoz i umanjen za uvoz robe i usluga;

(c)

dohodovni pristup: BDP je zbroj upotreba u računu stvaranja dohotka ukupnog gospodarstva (naknade zaposlenicima, porezi na proizvodnju i uvoz umanjen za subvencije, bruto poslovni višak i mješoviti dohodak ukupnog gospodarstva).

3.   U skladu s točkom 8.94. Priloga A. Uredbi (EU) br. 549/2013, BND znači ukupan primarni dohodak koji primaju rezidentne institucionalne jedinice: naknade zaposlenicima, porezi na proizvodnju i uvoz umanjeni za subvencije, vlasnički dohodak (potraživanja minus dugovanja), bruto poslovni višak i bruto mješoviti dohodak. BND je jednak BDP-u umanjenom za primarni dohodak koji rezidentne institucionalne jedinice plaćaju nerezidentnim institucionalnim jedinicama i uvećanom za primarni dohodak koji rezidentne institucionalne jedinice primaju od sektora inozemstva.

POGLAVLJE II.

DOSTAVA PODATAKA O BND-u I DODATNIH INFORMACIJA

Članak 2.

1.   Države članice izračunavaju BND kako je definiran u članku 1. u okviru izrade nacionalnih računa.

2.   Svake godine prije 1. listopada države članice dostavljaju Komisiji (Eurostatu) u okviru nacionalnih računovodstvenih postupaka podatke za agregate BND-a i njihove sastavne dijelove, u skladu s definicijama iz članka 1. Ukupni iznosi za BDP i njegove sastavne dijelove prikazuju se u skladu s trima pristupima iz članka 1. stavka 2. Podaci se dostavljaju za prethodnu godinu, a istodobno se priopćuje i svaka promjena podataka za prethodne godine.

3.   Uz podatke iz stavka 2. dostavlja se i izvješće o kvaliteti podataka o BND-u. U tom se izvješću daje detaljan opis metodologije upotrijebljene za izradu podataka, a posebno se opisuju bilo kakve znatne promjene upotrijebljenih izvora i metoda te se objašnjavaju revizije agregata BND-a i njihovih sastavnih dijelova u usporedbi s podacima iz prethodnih razdoblja.

Članak 3.

1.   Države članice dostavljaju Komisiji (Eurostatu) popis izvora i metoda upotrijebljenih za izradu agregata BND-a i njihovih sastavnih dijelova u skladu s ESA-om 2010.

2.   Komisija provedbenim aktima utvrđuje strukturu i detaljne aranžmane u pogledu popisa iz stavka 1. ovog članka, u skladu s Prilogom A. Uredbi (EU) br. 549/2013, te raspored za njegovo ažuriranje i dostavu. Komisija u izvršavanju svoje ovlasti osigurava da se tim provedbenim aktima ne nameću znatni dodatni troškovi koji dovode do nerazmjernih i neopravdanih opterećenja za države članice. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 8. stavka 2. ove Uredbe. Popis je usklađen s ESA-om 2010. te se njime izbjegavaju ponavljanja i preopterećenja.

3.   Kako bi se omogućile usporedive analize usklađenosti, Komisija izrađuje smjernice o popisu u bliskoj suradnji sa stručnom skupinom iz članka 4.

POGLAVLJE III.

POSTUPCI I PROVJERE IZRAČUNA BND-a

Članak 4.

Komisija osniva formalnu stručnu skupinu, sastavljenu od predstavnika svih država članica kojom predsjedava predstavnik Komisije, koja savjetuje Komisiju i izražava svoja mišljenja u pogledu usporedivosti, pouzdanosti i iscrpnosti izračuna BND-a, ispituje pitanja u vezi s provedbom ove Uredbe te daje godišnja mišljenja o primjerenosti podataka o BND-u koje su dostavile države članice za potrebe vlastitih sredstava.

Članak 5.

1.   Komisija provjerava izvore, njihovu upotrebu i metode u popisu iz članka 3. stavka 1. U tu se svrhu upotrebljava model provjere koji izrađuje Komisija u bliskoj suradnji sa stručnom skupinom iz članka 4. Taj se model temelji na načelima istorazinskog ocjenjivanja i troškovne učinkovitosti te se njime uzimaju u obzir delegirani akti iz stavka 2. drugog podstavka ovog članka.

2.   Podaci o BND-u moraju biti pouzdani, iscrpni i usporedivi.

Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 7. radi dopune odredbe iz prvog podstavka ovog stavka utvrđivanjem popisa pitanja koja treba riješiti u okviru svakog ciklusa provjere radi osiguravanja pouzdanosti, iscrpnosti i najvećeg mogućeg stupnja usporedivosti podataka o BND-u, u skladu s ESA-om 2010.

3.   Komisija provedbenim aktima utvrđuje posebne mjere kako bi se unaprijedila usporedivost, pouzdanost i iscrpnost podataka o BND-u na temelju popisa pitanja koji je Komisija utvrdila u delegiranim aktima iz stavka 2. drugog podstavka ovog članka. Takvi provedbeni akti propisno su obrazloženi i usklađeni s ESA-om 2010. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 8. stavka 2.

Članak 6.

1.   Ne dovodeći u pitanje inspekcije predviđene u članku 2. Uredbe (EU, Euratom) br. 608/2014, Komisija (Eurostat) može provoditi informativne posjete u vezi s BND-om u državama članicama kada se to smatra primjerenim.

2.   Cilj informativnih posjeta iz stavka 1. ovog članka provjera je kvalitete agregata BND-a i njihovih sastavnih dijelova te provjera usklađenosti s ESA-om 2010. Pri ostvarivanju svojeg prava na provedbu takvih informativnih posjeta Komisija (Eurostat) poštuje pravila o statističkoj povjerljivosti utvrđena u poglavlju V. Uredbe (EZ) br. 223/2009.

3.   Pri provedbi informativnih posjeta u državama članicama Komisija (Eurostat) može zatražiti pomoć stručnjaka za nacionalne račune koji zastupaju nacionalna statistička tijela drugih država članica te se potiče na traženje takve pomoći.

Stručnjaci za nacionalne račune registriraju se na popis koji se sastavlja na temelju dobrovoljnih prijedloga koje nacionalna tijela odgovorna za izvješćivanje o nacionalnim računima dostavljaju Komisiji (Eurostatu). Sudjelovanje stručnjakâ za nacionalne račune drugih država članica u tim je informativnim posjetima dobrovoljno.

Članak 7.

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 5. stavka 2. drugog podstavka dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od pet godina počevši od 18. travnja 2019. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja razdoblja od pet godina. Delegiranje ovlasti prešutno se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.

3.   Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 5. stavka 2. drugog podstavka. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.

5.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

6.   Delegirani akt donesen na temelju članka 5. stavka 2. drugog podstavka stupa na snagu samo ako ni Europski parlament ni Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 8.

1.   Komisiji pomaže Odbor za europski statistički sustav osnovan Uredbom (EZ) br. 223/2009. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.   Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

POGLAVLJE IV.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 9.

Komisija prije 1. siječnja 2023. dostavlja Europskom parlamentu i Vijeću izvješće o primjeni ove Uredbe.

Članak 10.

Direktiva 89/130/EEZ, Euratom i Uredba (EZ, Euratom) br. 1287/2003 stavljaju se izvan snage.

Upućivanja na akte stavljene izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Uredbu i čitaju se u skladu s korelacijskim tablicama iz Priloga.

Članak 11.

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 19. ožujka 2019.

Za Europski parlament

Predsjednik

A. TAJANI

Za Vijeće

Predsjednik

G. CIAMBA


(1)  Stajalište Europskog parlamenta od 31. siječnja 2019. (još nije objavljeno u Službenom listu) i odluka Vijeća od 18. veljače 2019.

(2)  Uredba (EZ) br. 223/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2009. o europskoj statistici i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ, Euratom) br. 1101/2008 Europskog parlamenta i Vijeća o dostavi povjerljivih statističkih podataka Statističkom uredu Europskih zajednica, Uredbe Vijeća (EZ) br. 322/97 o statistici Zajednice i Odluke Vijeća 89/382/EEZ, Euratom o osnivanju Odbora za statistički program Europskih zajednica (SL L 87, 31.3.2009., str. 164.).

(3)  Odluka Vijeća 2014/335/EU, Euratom od 26. svibnja 2014. o sustavu vlastitih sredstava Europske unije (SL L 168, 7.6.2014., str. 105.).

(4)  Uredba (EU) br. 549/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2013. o Europskom sustavu nacionalnih i regionalnih računa u Europskoj uniji (SL L 174, 26.6.2013., str. 1.).

(5)  Odluka Vijeća 2007/436/EZ, Euratom od 7. lipnja 2007. o sustavu vlastitih sredstava Europskih zajednica (SL L 163, 23.6.2007., str. 17.).

(6)  Uredba Vijeća (EU, Euratom) br. 608/2014 od 26. svibnja 2014. o utvrđivanju provedbenih mjera za sustav vlastitih sredstava Europske unije (SL L 168, 7.6.2014., str. 29.).

(7)  SL L 123, 12.5.2016., str. 1.

(8)  Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

(9)  Uredba Vijeća (EZ, Euratom) br. 1287/2003 od 15. srpnja 2003. o usklađivanju bruto nacionalnog dohotka po tržišnim cijenama (Uredba o BND-u) (SL L 181, 19.7.2003., str. 1.).

(10)  Direktiva Vijeća 89/130/EEZ, Euratom od 13. veljače 1989. o usklađivanju obračunavanja bruto nacionalnog proizvoda po tržišnim cijenama (SL L 49, 21.2.1989., str. 26.).


PRILOG

Korelacijske tablice

Direktiva 89/130/EEZ, Euratom

Ova Uredba

Članak 1.

članak 1. stavci 1. i 3.

Članak 2.

članak 1. stavak 2.

Članak 3.

članak 2. stavci 1. i 2.

Članak 4.

Članak 4.

Članak 3.

Članak 5.

članak 2. stavak 3.

Članak 5.

Članak 6.

Članak 7.

Članak 6.

Članak 8.

Članak 7.

Članak 8.

Članak 9.

Članak 10.

Članak 9.

Članak 10.

Članak 11.

Članak 11.


Uredba (EZ, Euratom) br. 1287/2003

Ova Uredba

Članak 1.

Članak 1.

Članak 2.

Članak 2.

Članak 3.

Članak 3.

Članak 4.

Članak 4.

Članak 8.

članak 5. stavak 1.

Članak 5.

članak 5. stavak 2.

članak 5. stavak 3.

Članak 6.

Članak 6.

Članak 7.

Članak 7.

Članak 9.

Članak 10.

Članak 8.

Članak 11.


29.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

L 91/25


UREDBA (EU) 2019/517 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 19. ožujka 2019.

o uvođenju i funkcioniranju vršne domene .eu, izmjeni i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 733/2002 i stavljanju izvan snage Uredbe Komisije (EZ) br. 874/2004

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 172.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

nakon savjetovanja s Odborom regija,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (2),

budući da:

(1)

Vršna domena .eu uvedena je Uredbom (EZ) br. 733/2002 Europskog parlamenta i Vijeća (3) i Uredbom Komisije (EZ) br. 874/2004 (4). Od donošenja tih uredbi politički i zakonodavni okvir u Uniji, internetsko okruženje i tržište znatno su se promijenili.

(2)

Brz razvoj tržišta vršnih domena i dinamično digitalno okruženje zahtijevaju fleksibilno regulatorno okruženje prilagođeno budućnosti. Vršna domena .eu jedna je od najvećih nacionalnih vršnih domena. Vršnu domenu .eu koriste institucije, agencije i tijela Unije, među ostalim i za europske projekte i inicijative. Svrha vršne domene .eu jest dobrim upravljanjem doprinijeti jačanju identiteta Unije i promicanju vrijednosti Unije na internetu, kao što su višejezičnost, poštovanje privatnosti i sigurnosti korisnika te poštovanje ljudskih prava, kao i određenih internetskih prioriteta.

(3)

Vršne domene ključna su sastavnica hijerarhijske strukture sustava naziva domena (engl. Domain Name System, DNS) kojima se osigurava interoperabilan sustav jedinstvenih identifikatora dostupan u cijelom svijetu, na svakoj aplikaciji i svakoj mreži.

(4)

Vršnom domenom .eu trebalo bi promicati korištenje internetskim mrežama i pristup njima u skladu s člancima 170. i 171. UFEU-a omogućavanjem dodatnih registracija uz postojeće nacionalne vršne domene i globalne registracije generičkih vršnih domena.

(5)

Vršnom domenom .eu, koja je jasna i lako prepoznatljiva oznaka, trebala bi se pružiti jasno prepoznatljiva veza s Unijom i europskim tržištem. Ona bi poduzećima, organizacijama i fizičkim osobama u Uniji trebala omogućiti registraciju određenog naziva domene pod vršnom domenom .eu. Postojanje takvog naziva domene važno je za jačanje identiteta Unije na internetu. Stoga bi Uredbu (EZ) br. 733/2002 trebalo izmijeniti kako bi se građanima Unije omogućilo da registriraju vršnu domenu .eu, neovisno o njihovu mjestu boravišta, počevši od 19. listopada 2019.

(6)

Nazivi domena u okviru vršne domene .eu trebali bi se dodjeljivati prihvatljivim strankama, podložno raspoloživosti.

(7)

Komisija bi trebala promicati suradnju između registra, Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) i drugih agencija Unije, s ciljem suzbijanja sumnjivih registracija i zlouporaba pri registraciji naziva domena, uključujući tzv. cybersquatting, i omogućavanja jednostavnih administrativnih postupaka, posebno za mala i srednja poduzeća.

(8)

Kako bi se osigurala bolja zaštita prava stranaka koje sklapaju ugovor s registrom odnosno registrarima, sporove u vezi s registracijom naziva domena u okviru vršne domene .eu trebala bi rješavati tijela koja se nalaze u Uniji koja primjenjuju odgovarajuće nacionalno pravo, ne dovodeći u pitanje prava i obveze koje su priznale države članice ili Unija, a koji proizlaze iz međunarodnih instrumenata.

(9)

Komisija bi registar za vršnu domenu .eu trebala odrediti na temelju otvorenog, transparentnog i nediskriminirajućeg postupka odabira, uzimajući u obzir troškovnu učinkovitost i administrativnu jednostavnost. Radi podupiranja jedinstvenog digitalnog tržišta, izgradnje europskog identiteta na internetu i poticanja prekograničnih internetskih aktivnosti, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s kriterijima prihvatljivosti i odabira te postupkom određivanja registra. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (5) Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(10)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti za donošenje popisa naziva domena koje su države članice rezervirale i blokirale, za utvrđivanje načela koja trebaju biti obuhvaćena ugovorom između Komisije i registra te za određivanje registra zbog opravdanih krajnje hitnih razloga, a osobito kako bi se osigurao kontinuitet usluge. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (6). Takve popise trebalo bi sastavljati u skladu s dostupnosti naziva domena, uzimajući u obzir nazive domena sekundarne razine koje su države članice već rezervirale ili registrirale.

(11)

Komisija bi s određenim registrom trebala sklopiti ugovor koji bi trebao uključivati detaljna načela i postupke koji se primjenjuju na registar u pogledu organizacije i vođenja vršne domene .eu te upravljanja njome. Ugovor bi trebao biti fiksnog trajanja i trebao bi se moći jednom obnoviti bez potrebe za novim postupkom odabira.

(12)

Načela i postupke u vezi s funkcioniranjem vršne domene .eu trebalo bi priložiti ugovoru između Komisije i određenog registra.

(13)

Ovom Uredbom ne dovodi se u pitanje primjena pravila tržišnog natjecanja predviđenih u člancima 101. i 102. UFEU-a.

(14)

Registar bi trebao biti u skladu s načelima nediskriminacije i transparentnosti te bi trebao provoditi mjere zaštite poštenog tržišnog natjecanja koje bi Komisija trebala unaprijed odobriti, posebno ako registar pruža usluge poduzećima kojima konkurira na silaznim tržištima.

(15)

Internetska organizacija za dodijeljene nazive i brojeve (ICANN) trenutačno je nadležna za koordinaciju dodjele kodova koji predstavljaju nacionalne vršne domene registrima. Registar bi trebao s ICANN-om sklopiti odgovarajući ugovor o dodjeli koda nacionalne vršne domene .eu uzimajući u obzir relevantna načela koja je donio Savjetodavni odbor vlada.

(16)

Registar bi trebao sklopiti odgovarajući sporazum o čuvanju podataka kod treće osobe da bi se osigurao kontinuitet usluge, a posebno da bi se osiguralo da se u slučaju ponovne dodjele ili drugih nepredviđenih okolnosti mogu i dalje pružati usluge lokalnoj internetskoj zajednici uz najmanje moguće poremećaje. Registar bi zastupniku za čuvanje podataka kod treće osobe trebao svakodnevno dostavljati elektroničku presliku ažuriranog sadržaja baze podataka vršne domene .eu.

(17)

Postupci alternativnog rješavanja sporova koje treba usvojiti trebali bi biti u skladu s Direktivom 2013/11/EU Europskog parlamenta i Vijeća (7) te bi njima trebalo uzimati u obzir najbolju međunarodnu praksu u tom području, a posebno mjerodavne preporuke Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo, kako bi se osiguralo da se što je moguće više izbjegnu sumnjive registracije i zlouporabe pri registraciji. U tim postupcima alternativnog rješavanja sporova trebalo bi poštovati jedinstvena postupovna pravila koja su u skladu s pravilima utvrđenima u Jedinstvenoj politici rješavanja sporova u pogledu naziva domene koju je donio ICANN.

(18)

Politikom o zlouporabama pri registraciji naziva u okviru domene .eu trebalo bi predvidjeti da registar izvršava provjeru podataka koje prima, a posebno podataka o identitetu podnositelja zahtjeva za registraciju, i da opoziva nazive domena koji su pravomoćnom odlukom suda neke od država članica proglašeni klevetničkima, rasističkima ili protivnima pravu te države članice te da onemogućuje njihovu registraciju u budućnosti. Registar bi trebao postupati s krajnjim oprezom kako bi se osigurala točnost podataka koje prima i kojima raspolaže. U okviru postupka opoziva nositelj naziva domene trebao bi imati razumnu mogućnost da ispravi svaku povredu kriterija prihvatljivosti, zahtjeva za registraciju ili nepodmirene dugove prije nego što opoziv stupi na snagu.

(19)

Naziv domene koji je identičan ili zbunjujuće sličan nazivu na koji postoji pravo na temelju prava Unije ili nacionalnog prava i koji je registriran bez prava ili legitimnog interesa za taj naziv, trebalo bi u načelu opozvati i, prema potrebi, prenijeti na zakonitog nositelja. Ako se utvrdi da se takav naziv domene upotrebljavao u zloj vjeri, uvijek bi ga trebalo opozvati.

(20)

Registar bi trebao donijeti jasne politike radi osiguravanja pravodobnog utvrđivanja zlouporaba pri registraciji naziva domena te bi, prema potrebi, trebao surađivati s nadležnim tijelima i drugim javnim tijelima koja su relevantna za kibersigurnost i informacijsku sigurnost i koja su posebno uključena u borbu protiv takvih registracija, kao što su nacionalni timovi za hitne računalne intervencije (CERT-ovi).

(21)

Registar bi trebao podržavati tijela kaznenog progona u borbi protiv kriminaliteta provedbom tehničkih i organizacijskih mjera kojima se nadležnim tijelima omogućuje pristup podacima u registru za potrebe sprečavanja, otkrivanja, istraživanja i progona kaznenih djela, u skladu s pravom Unije ili nacionalnim pravom.

(22)

Ovu Uredbu trebalo bi provoditi u skladu s načelima koja se odnose na privatnost i zaštitu osobnih podataka. Registar bi trebao biti u skladu s relevantnim pravilima, načelima i smjernicama Unije o zaštiti podataka, a posebno relevantnim sigurnosnim zahtjevima, načelima nužnosti, proporcionalnosti, ograničavanja svrhe i proporcionalnog razdoblja zadržavanja podataka. Osim toga, tehnička zaštita osobnih podataka i integrirana zaštita podataka trebale bi biti ugrađene u sve sustave za obradu podataka i baze podataka koji se razvijaju i održavaju.

(23)

Kako bi se osigurao djelotvoran periodični nadzor, neovisno bi tijelo na trošak registra barem svake dvije godine trebalo provoditi reviziju nad registrom kako bi se potvrdilo, putem izvješća o ocjeni usklađenosti, da registar poštuje zahtjeve utvrđene u ovoj Uredbi. Registar bi to izvješće trebao dostaviti Komisiji u skladu s ugovorom sklopljenim s Komisijom.

(24)

Ugovorom između Komisije i registra trebalo bi predvidjeti postupke kojima bi registar poboljšao organizaciju i vođenje vršne domene .eu te upravljanje njome, u skladu s uputama Komisije koje proizlaze iz nadzornih aktivnosti Komisije kao što je predviđeno ovom Uredbom.

(25)

Vijeće je u svojim zaključcima o upravljanju internetom od 27. studenoga 2014. ponovno potvrdilo predanost Unije za promicanje upravljačkih struktura s više dionika koje se temelje na sustavnom skupu načela za globalno upravljanje internetom. Uključivo upravljanje internetom znači da vlade, privatni sektor, civilno društvo, međunarodne organizacije i tehničke zajednice, svatko u svojoj ulozi, razvijaju i primjenjuju zajednička načela, norme, pravila te postupke donošenja odluka i programe koji oblikuju evoluciju i upotrebu interneta.

(26)

Trebalo bi osnovati višedioničku savjetodavnu skupinu za vršnu domenu .eu, koja bi savjetovala Komisiju, kako bi se ojačao i proširio doprinos dobrom upravljanju registra. Skupina bi trebala odražavati višedionički model upravljanja internetom, a njezine bi članove, osim onih iz nadležnih tijela država članica i međunarodnih organizacija, trebala imenovati Komisija na temelju otvorenog, nediskriminirajućeg i transparentnog postupka. Predstavnike nadležnih tijela država članica trebalo bi imenovati na temelju sustava rotacije kako bi se osigurao odgovarajući kontinuitet u sudjelovanju u skupini.

(27)

Komisija bi trebala provesti ocjenjivanje djelotvornosti i funkcioniranja vršne domene .eu. Pri tom bi ocjenjivanju u obzir trebalo uzeti način rada određenog registra i relevantnost zadaća registra. Osim toga, Komisija bi trebala podnositi redovita izvješća o funkcioniranju naziva vršne domene .eu Europskom parlamentu i Vijeću.

(28)

Ovom Uredbom poštuju se temeljna prava i načela priznata Poveljom Europske unije o temeljnim pravima („Povelja”), kako su utvrđena Ugovorima, posebno zaštita osobnih podataka, sloboda izražavanja i informiranja te zaštita potrošača. Kada se osigurava da odredbe nacionalnog prava koje utječu na ovu Uredbu budu u skladu s pravom Unije, a posebno s Poveljom, trebalo bi poštovati odgovarajuće postupke Unije. Ako postoji sumnja u pogledu usklađenosti s pravom Unije, registar bi trebao tražiti smjernice od Komisije.

(29)

S obzirom na to da cilj ove Uredbe, odnosno uvođenje paneuropske vršne domene uz postojeće nacionalne vršne domene, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog svojeg opsega i učinaka on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(30)

Kako bi se ograničio rizik od poremećaja u pružanju usluga vršne domene .eu tijekom provedbe novog regulatornog okvira, ovom su Uredbom utvrđene prijelazne odredbe.

(31)

Uredbu (EZ) br. 733/2002 trebalo bi stoga izmijeniti i staviti izvan snage, a Uredbu (EZ) br. 874/2004 staviti izvan snage,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Predmet i ciljevi

1.   Ovom se Uredbom uvodi nacionalna vršna domena .eu i njezine dostupne inačice na drugim pismima radi podupiranja jedinstvenog digitalnog tržišta, izgradnje identiteta Unije na internetu i poticanja prekograničnih internetskih aktivnosti. Njome se također utvrđuju uvjeti za njezino uvođenje, među ostalim u vezi s određivanjem i obilježjima registra. Ovom se Uredbom utvrđuju i pravni i opći okvir politike u okviru kojega određeni registar treba djelovati.

2.   Ova se Uredba primjenjuje ne dovodeći u pitanje aranžmane u državama članicama u pogledu njihovih nacionalnih vršnih domena.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe:

(1)

„registar” znači subjekt kojem je povjerena organizacija i vođenje vršne domene .eu te upravljanje njome, uključujući održavanje odgovarajućih baza podataka i s time povezane usluge za rješavanje upita javnosti, registraciju naziva domena, rad registra naziva domena, rad registra poslužitelja vršnih domena i distribuciju datoteka iz zone vršne domene u poslužitelje s nazivima;

(2)

„registrar” znači fizička ili pravna osoba koja na temelju ugovora s registrom pruža usluge registracije naziva domena podnositeljima zahtjeva za registraciju;

(3)

„protokoli za internacionalizirane nazive domena” znači standardi i protokoli koji podržavaju upotrebu naziva domena u znakovima koji nisu znakovi američkog standardnog koda za razmjenu informacija (ASCII);

(4)

„baza podataka WHOIS” znači skup podataka koji sadržava podatke o tehničkim i administrativnim aspektima registracija pod vršnom domenom .eu;

(5)

„načela i postupci u vezi s funkcioniranjem vršne domene .eu” znači detaljna pravila povezana s funkcioniranjem vršne domene .eu i upravljanjem njome;

(6)

„registracija” znači niz akata i postupovnih koraka, od pokretanja do dovršetka, koje poduzimaju registrari i registar na zahtjev fizičke ili pravne osobe, u svrhu provedbe registracije naziva domene na određeno vrijeme.

POGLAVLJE II.

UVOĐENJE VRŠNE DOMENE .eu

ODJELJAK 1.

Opća načela

Članak 3.

Kriteriji prihvatljivosti

Registraciju jednog ili više naziva domena pod vršnom domenom .eu može zatražiti:

(a)

građanin Unije, neovisno o mjestu boravišta;

(b)

fizička osoba koja nije građanin Unije, a koja ima boravište u jednoj od država članica;

(c)

poduzeće s poslovnim nastanom u Uniji; i

(d)

organizacija s poslovnim nastanom u Uniji, ne dovodeći u pitanje primjenu nacionalnog prava.

Članak 4.

Registracija i opoziv naziva domena

1.   Naziv domene dodjeljuje se prihvatljivoj stranci čiji je zahtjev registar primio prvi na tehnički ispravan način, kako je utvrđeno u postupcima koji se odnose na zahtjeve za registraciju na temelju članka 11. točke (b).

2.   Registrirani naziv domene nije dostupan za buduću registraciju sve do isteka registracije bez obnove ili do opoziva naziva domene.

3.   Registar može opozvati naziv domene na vlastitu inicijativu bez podnošenja spora na alternativno rješavanje spora ili sudski postupak ako:

(a)

postoje nepodmireni dugovi prema registru;

(b)

nositelj naziva domene ne zadovoljava kriterije prihvatljivosti u skladu s člankom 3.;

(c)

nositelj naziva domene prekršio je zahtjeve koji se odnose na zahtjeve za registraciju utvrđene na temelju članka 11. točaka (b) i (c).

4.   Naziv domene može se također opozvati, i prema potrebi zatim prenijeti na drugu stranku, nakon odgovarajućeg postupka alternativnog rješavanja sporova ili sudskog postupka, u skladu s načelima i postupcima u vezi s funkcioniranjem vršne domene .eu utvrđenima na temelju članka 11., ako je taj naziv identičan ili zbunjujuće sličan nazivu na koji postoji pravo na temelju prava Unije ili nacionalnog prava i:

(a)

ako ga je nositelj registrirao bez prava ili legitimnog interesa za taj naziv; ili

(b)

ako je registriran ili se upotrebljava u zloj vjeri.

5.   Ako sud države članice odlukom utvrdi da je naziv domene klevetnički, rasistički ili u suprotnosti s javnim poretkom ili javnom sigurnošću, u skladu s pravom Unije ili nacionalnim pravom koje je u skladu s pravom Unije, registar nakon obavijesti o sudskoj odluci blokira taj naziv domene te ga opoziva nakon obavijesti o pravomoćnoj sudskoj odluci. Registar onemogućuje buduće registriranje onih naziva domena koji su predmet takvog sudskog naloga sve dok je taj nalog na snazi.

6.   Nazivi domena registrirani pod vršnom domenom .eu smiju se prenijeti samo strankama koje su prihvatljive za registraciju naziva u okviru vršne domene .eu.

Članak 5.

Jezici, mjerodavno pravo i nadležnost

1.   Registracija naziva domena provodi se upotrebom svih znakova službenih jezika institucija Unije, u skladu s dostupnim međunarodnim standardima, kako je dopušteno relevantnim protokolima za internacionalizirane nazive domena (IDN-ovi).

2.   Ne dovodeći u pitanje Uredbu (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (8) ni prava i obveze koje su priznale države članice ili Unija, a koji proizlaze iz međunarodnih instrumenata, u ugovorima između registra i registrara i ugovorima između registrara i podnositelja zahtjeva za registraciju naziva domena kao mjerodavno pravo može se odrediti isključivo pravo jedne od država članica, a kao nadležno tijelo za rješavanje sporova može se odrediti isključivo sud, arbitražni sud ili drugo tijelo koje se nalazi u Uniji.

Članak 6.

Rezervacija naziva domena

1.   Registar može rezervirati ili registrirati nekoliko naziva domena koji se smatraju potrebnima za operativne funkcije prema ugovoru iz članka 8. stavka 4.

2.   Komisija može naložiti registru da izravno pod vršnom domenom .eu rezervira ili registrira naziv domene koje će upotrebljavati institucije i tijela Unije.

3.   Ne dovodeći u pitanje nazive domena koji su već rezervirani ili registrirani, države članice mogu Komisiji dostaviti popis naziva domena:

(a)

koji se ne smiju registrirati na temelju njihova nacionalnog prava; ili

(b)

koje države članice mogu registrirati ili rezervirati samo na sekundarnoj razini.

Ne dovodeći u pitanje prvi podstavak točku (b), takvi nazivi domena ograničeni su na općepriznate zemljopisne ili geopolitičke pojmove koji utječu na političku ili teritorijalnu organizaciju država članica.

4.   Komisija provedbenim aktima donosi popise koje su dostavile države članice. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 17. stavka 2.

Članak 7.

Registrari

1.   Registar akreditira registrare na temelju razumnih, transparentnih i nediskriminirajućih postupaka akreditacije koje je unaprijed odobrila Komisija. Registar objavljuje akreditacijske postupke javno i u lako dostupnom obliku.

2.   Registar primjenjuje ekvivalentne uvjete u ekvivalentnim okolnostima na akreditirane registrare vršne domene .eu koji pružaju ekvivalentne usluge. Registar pruža usluge i informacije tim registrarima pod istim uvjetima i iste kvalitete kao za vlastite ekvivalentne usluge.

ODJELJAK 2.

Registar

Članak 8.

Određivanje registra

1.   Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 18. radi dopune ove Uredbe utvrđivanjem kriterija prihvatljivosti i odabira te postupka određivanja registra.

2.   Komisija provedbenim aktima utvrđuje načela koja trebaju biti obuhvaćena ugovorom između Komisije i registra. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 17. stavka 2.

3.   Komisija određuje subjekt registrom nakon dovršetka postupka iz stavaka 1. i 2.

4.   Komisija sklapa ugovor s određenim registrom. U ugovoru se navode pravila, politike i postupci za usluge koje pruža registar te uvjeti pod kojima Komisija treba nadzirati kako registar organizira i vodi vršnu domenu .eu te upravlja njome. Ugovor je vremenski ograničen i može se jednom obnoviti bez potrebe za organiziranjem novog postupka odabira. U ugovoru se odražavaju obveze registra te on obuhvaća načela i postupke u vezi s funkcioniranjem vršne domene .eu utvrđene na temelju članaka 10. i 11.

5.   Odstupajući od stavaka 1., 2. i 3., Komisija može, kada postoje krajnje hitni razlozi, odrediti registar donošenjem, u skladu s postupkom iz članka 17. stavka 3., provedbenih akata koji se odmah primjenjuju.

Članak 9.

Obilježja registra

1.   Registar je neprofitna organizacija. Registrirano sjedište, središnja uprava i glavno mjesto poslovanja registra moraju se nalaziti na području Unije.

2.   Registar može zaračunavati naknade. Te naknade moraju biti izravno povezane s nastalim troškovima.

Članak 10.

Obveze registra

Registar je obvezan:

(a)

promicati vršnu domenu .eu u cijeloj Uniji i u trećim zemljama;

(b)

poštovati pravila, politike i postupke koji su utvrđeni u ovoj Uredbi, ugovor iz članka 8. stavka 4., a osobito pravo Unije u području zaštite podataka;

(c)

organizirati i voditi vršnu domenu .eu te upravljati njome u općem interesu javnosti i u svim aspektima vođenja vršne domene .eu i upravljanja njome osigurati visoku kvalitetu, transparentnost, sigurnost, stabilnost, predvidljivost, pouzdanost, dostupnost, učinkovitost, nediskriminaciju, poštene uvjete tržišnog natjecanja i zaštitu potrošača;

(d)

sklopiti odgovarajući ugovor kojim se predviđa dodjela koda vršne domene .eu, podložno prethodnoj suglasnosti Komisije;

(e)

registrirati nazive domena u okviru vršne domene .eu ako to zatraži bilo koja prihvatljiva stranka iz članka 3.;

(f)

ne dovodeći u pitanje bilo koji sudski postupak i podložno odgovarajućim postupovnim jamstvima za dotične stranke, osigurati da registrari i podnositelji zahtjeva za registraciju imaju mogućnost svaki ugovorni spor s registrom riješiti putem alternativnog rješavanja sporova;

(g)

osigurati dostupnost i cjelovitost baza podataka naziva domena;

(h)

na vlastiti trošak i uz suglasnost Komisije sklopiti sporazum s uglednim skrbnikom ili drugim zastupnikom za čuvanje podataka kod treće osobe s poslovnim nastanom na području Unije, kojim se Komisija određuje kao korisnik sporazuma o čuvanju podataka kod treće osobe, te dotičnom skrbniku ili zastupniku za čuvanje podataka kod treće osobe svakodnevno dostavljati ažuriranu elektroničku presliku sadržaja baze podataka vršne domene .eu;

(i)

provoditi popise iz članka 6. stavka 3.;

(j)

promicati ciljeve Unije u području upravljanja internetom, između ostalog sudjelovanjem u međunarodnim forumima;

(k)

objavljivati načela i postupke u vezi s funkcioniranjem vršne domene .eu utvrđene na temelju članka 11. na svim službenim jezicima institucija Unije;

(l)

barem svake dvije godine o vlastitom trošku naručiti reviziju, koju provodi neovisno tijelo, kako bi potvrdio svoju usklađenost s ovom Uredbom i Komisiji poslati rezultate takvih revizija;

(m)

sudjelovati, ako to od njega zahtijeva Komisija, u radu višedioničke savjetodavne skupine za vršnu domenu .eu i surađivati s Komisijom na poboljšanju funkcioniranja vršne domene .eu i upravljanja njome.

Članak 11.

Načela i postupci u vezi s funkcioniranjem vršne domene .eu

Ugovor sklopljen između Komisije i određenog registra u skladu s člankom 8. stavkom 4. sadržava načela i postupke koji se odnose na funkcioniranje vršne domene .eu, u skladu s ovom Uredbom, uključujući sljedeće:

(a)

politiku alternativnog rješavanja sporova;

(b)

zahtjeve i postupke koji se odnose na zahtjeve za registraciju, politiku provjere kriterija za registraciju, politiku provjere podataka podnositelja zahtjeva za registraciju i politiku postupanja sa sumnjivim registracijama naziva domena;

(c)

politiku koja se odnosi na zlouporabu pri registraciji naziva domena i politiku pravodobne identifikacije naziva domena koji su registrirani i koji se koriste u zloj vjeri, kako je navedeno u članku 4.;

(d)

politiku opoziva naziva domena;

(e)

tretiranje prava intelektualnog vlasništva;

(f)

mjere kojima se nadležnim tijelima omogućuje pristup podacima u registru za potrebe sprečavanja, otkrivanja, istraživanja i progona kaznenih djela, u skladu s pravom Unije ili nacionalnim pravom koje je u skladu s pravom Unije, podložno odgovarajućim provjerama i mjerama uravnoteženja;

(g)

detaljne postupke za izmjenu ugovora.

Članak 12.

Baza podataka WHOIS

1.   Registar uspostavlja bazu podataka WHOIS i upravlja njome s dužnom pažnjom u svrhu jamčenja sigurnosti, stabilnosti i otpornosti vršne domene .eu pružanjem točnih i ažuriranih informacija o registraciji naziva domena pod vršnom domenom .eu.

2.   Baza podataka WHOIS sadržava relevantne informacije o kontaktnim točkama putem kojih se upravlja nazivima domena pod vršnom domenom .eu i o nositeljima naziva domena. Informacije u bazi podataka WHOIS opsegom ne prelaze svrhu baze podataka. Registar mora biti u skladu s Uredbom (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća (9).

ODJELJAK 3.

Nadzor registra

Članak 13.

Nadzor

1.   Komisija prati i nadzire organizaciju i vođenje vršne domene .eu te upravljanje njome od strane registra.

2.   Komisija provjerava dobro financijsko upravljanje registrom i njegovu usklađenost s ovom Uredbom te s načelima i postupcima u vezi s funkcioniranjem vršne domene .eu, kako je navedeno u članku 11. U tu svrhu Komisija može zatražiti informacije od registra.

3.   U skladu sa svojim nadzornim aktivnostima, Komisija može registru dati određene upute za ispravljanje ili poboljšanje organizacije i vođenja vršne domene .eu te upravljanja njome.

4.   Komisija se prema potrebi može savjetovati s višedioničkom savjetodavnom skupinom za vršnu domenu .eu i s drugim relevantnim dionicima te može zatražiti stručni savjet o rezultatima nadzornih aktivnosti predviđenih u ovom članku te o načinima na koje bi registar mogao poboljšati organizaciju i vođenje vršne domene .eu te upravljanje njome.

Članak 14.

Višedionička savjetodavna skupina za vršnu domenu .eu

1.   Komisija osniva višedioničku savjetodavnu skupinu za vršnu domenu .eu. Višedionička savjetodavna skupina za vršnu domenu .eu ima sljedeće zadaće:

(a)

savjetuje Komisiju pri provedbi ove Uredbe;

(b)

Komisiji upućuje mišljenja o strateškim pitanjima koja se odnose na upravljanje vršnom domenom .eu, njezinu organizaciju i vođenje, uključujući pitanja povezana s kibersigurnosti i zaštitom podataka;

(c)

savjetuje Komisiju o pitanjima u vezi s praćenjem i nadzorom registra, osobito u pogledu revizije iz članka 10. točke (l);

(d)

savjetuje Komisiju o najboljim praksama u pogledu politika i mjera protiv zlouporabe pri registraciji naziva domena, osobito protiv registracija bez prava ili legitimnog interesa i registracija koje se koriste u zloj vjeri.

2.   Komisija prilikom provedbe ove Uredbe uzima u obzir savjete višedioničke savjetodavne skupine za vršnu domenu .eu.

3.   Višedionička savjetodavna skupina za vršnu domenu .eu sastavljena je od predstavnika dionika koji imaju poslovni nastan u Uniji. Ti predstavnici dolaze iz privatnog sektora, tehničke zajednice, civilnog društva i akademske zajednice te iz tijela država članica i međunarodnih organizacija. Predstavnike koji ne dolaze iz tijela država članica i međunarodnih organizacija imenuje Komisija na temelju otvorenog, nediskriminirajućeg i transparentnog postupka, maksimalno vodeći računa o načelu rodne ravnopravnosti.

4.   Neovisno o stavku 3., višedionička savjetodavna skupina za vršnu domenu .eu može uključivati jednog predstavnika dionika koji imaju poslovni nastan izvan Unije.

5.   Višedioničkom savjetodavnom skupinom za vršnu domenu .eu predsjedava predstavnik Komisije ili osoba koju imenuje Komisija. Komisija pruža usluge tajništva višedioničkoj savjetodavnoj skupini za vršnu domenu .eu.

POGLAVLJE III.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 15.

Pridržavanje prava

Unija pridržava sva prava koja se odnose na vršnu domenu .eu, uključujući osobito sva prava intelektualnog vlasništva ili druga prava na baze podataka registra koja su potrebna kako bi se osigurala provedba ove Uredbe, kao i pravo na ponovno određivanje registra.

Članak 16.

Ocjenjivanje i preispitivanje

1.   Komisija do 13. listopada 2027. te svake tri godine nakon toga ocjenjuje provedbu, djelotvornost i funkcioniranje vršne domene .eu, osobito na temelju informacija koje registar dostavlja u skladu s člankom 10. točkom (l).

2.   Komisija do 30. lipnja 2020. ocjenjuje, vodeći računa o aktualnoj praksi, treba li registar i kako surađivati s EUIPO-om i drugim agencijama Unije, s ciljem suzbijanja sumnjivih registracija i zlouporaba pri registraciji naziva domena, te ocjenjuje treba li i kako predvidjeti jednostavne administrativne postupke, osobito za mala i srednja poduzeća. U tom pogledu Komisija može prema potrebi predložiti daljnje mjere.

3.   Komisija do 13. listopada 2024. ocjenjuje mogućnost proširenja kriterija utvrđenih u članku 9. i može, prema potrebi, podnijeti zakonodavni prijedlog.

4.   Komisija o rezultatima ocjene iz stavaka 1. i 2. podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću.

Članak 17.

Postupak odbora

1.   Komisiji pomaže Odbor za komunikacije (COCOM), osnovan Direktivom (EU) 2018/1972 Europskog parlamenta i Vijeća (10). Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.   Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

3.   Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 8. Uredbe (EU) br. 182/2011 u vezi s njezinim člankom 5.

Članak 18.

Izvršavanje delegiranja ovlasti

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 8. stavka 1. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od pet godina počevši od 18. travnja 2019. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja razdoblja od pet godina. Delegiranje ovlasti prešutno se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.

3.   Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 8. stavka 1. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.

5.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

6.   Delegirani akt donesen na temelju članka 8. stavka 1. stupa na snagu samo ako ni Europski parlament ni Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 19.

Prijelazne odredbe

1.   Nositelji naziva domene koji imaju nazive domena koji su bili registrirani u skladu s člankom 4. stavkom 2. točkom (b) Uredbe (EZ) br. 733/2002 zadržavaju svoja prava u odnosu na postojeće registrirane nazive domena.

2.   Komisija do 12. listopada 2021. poduzima potrebne mjere za određivanje subjekta kao registra i sklapanje ugovora s registrom u skladu s ovom Uredbom. Ugovor proizvodi učinke od 13. listopada 2022.

3.   Ugovor sklopljen između Komisije i registra u skladu s člankom 3. stavkom 1. točkom (c) Uredbe (EZ) br. 733/2002 nastavlja proizvoditi učinke do 12. listopada 2022.

Članak 20.

Izmjena Uredbe (EZ) br. 733/2002

U članku 4. stavku 2. Uredbe Komisije (EZ) br. 733/2002 točka (b) zamjenjuje se sljedećim:

„(b)

izvršava registraciju naziva domena u okviru vršne domene .eu, putem bilo kojeg ovlaštenog registrara vršne domene .eu, koju zatraži:

i.

građanin Unije, neovisno o mjestu boravišta;

ii.

fizička osoba koja nije građanin Unije, a koja ima boravište u jednoj od država članica;

iii.

poduzeće s poslovnim nastanom u Uniji; ili

iv.

organizacija s poslovnim nastanom u Uniji, ne dovodeći u pitanje primjenu nacionalnog prava.”

Članak 21.

Stavljanje izvan snage

Uredbe (EZ) br. 733/2002 i (EZ) br. 874/2004 stavljaju se izvan snage s učinkom od 13. listopada 2022.

Članak 22.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 13. listopada 2022.

Međutim, članak 20. primjenjuje se od 19. listopada 2019.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 19. ožujka 2019.

Za Europski parlament

Predsjednik

A. TAJANI

Za Vijeće

Predsjednik

G. CIAMBA


(1)  SL C 367, 10.10.2018., str. 112.

(2)  Stajalište Europskog parlamenta od 31. siječnja 2019. (još nije objavljeno u Službenom listu) i odluka Vijeća od 18. veljače 2019.

(3)  Uredba (EZ) br. 733/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. travnja 2002. o uvođenju vršne .eu domene (SL L 113, 30.4.2002., str. 1.).

(4)  Uredba Komisije (EZ) br. 874/2004 od 28. travnja 2004. o utvrđivanju pravila javne politike u vezi s primjenom i funkcijama vršne .eu domene i načela kojima se uređuje registracija (SL L 162, 30.4.2004., str. 40.).

(5)  SL L 123, 12.5.2016., str. 1.

(6)  Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

(7)  Direktiva 2013/11/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2013. o alternativnom rješavanju potrošačkih sporova i izmjeni Uredbe (EZ) br. 2006/2004 i Direktive 2009/22/EZ (Direktiva o alternativnom rješavanju potrošačkih sporova) (SL L 165, 18.6.2013., str. 63.).

(8)  Uredba (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (SL L 351, 20.12.2012., str. 1.).

(9)  Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL L 119, 4.5.2016., str. 1.).

(10)  Direktiva (EU) 2018/1972 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o Europskom zakoniku elektroničkih komunikacija (SL L 321, 17.12.2018., str. 36.).


29.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

L 91/36


UREDBA (EU) 2019/518 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 19. ožujka 2019.

o izmjeni Uredbe (EZ) br. 924/2009 u pogledu određenih naknada za prekogranična plaćanja u Uniji i naknada za preračunavanje valuta

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 114.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (2),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (3),

budući da:

(1)

Od donošenja uredbi (EZ) br. 2560/2001 (4) i (EZ) br. 924/2009 (5) Europskog parlamenta i Vijeća naknade za prekogranična plaćanja u eurima između država članica europodručja značajno su se smanjile na razine koje su u velikoj većini slučajeva neznatne.

(2)

Prekogranična plaćanja u eurima iz država članica izvan europodručja čine međutim oko 80 % svih prekograničnih plaćanja iz država članica izvan europodručja. Naknade za takva prekogranična plaćanja i dalje su pretjerano visoke u većini država članica izvan europodručja, iako pružatelji platnih usluga koji se nalaze u državama članicama izvan europodručja imaju pristup istim učinkovitim infrastrukturama za obradu tih transakcija uz vrlo niske troškove kao i pružatelji platnih usluga koji se nalaze u europodručju.

(3)

Visoke naknade za prekogranična plaćanja i dalje su prepreka potpunom uključivanju poduzeća i građana iz država članica izvan europodručja u unutarnje tržište, što utječe na njihovu konkurentnost. Zbog tih visokih naknada produljuje se postojanje dviju kategorija korisnika platnih usluga u Uniji: korisnici platnih usluga koji ostvaruju korist od jedinstvenog područja plaćanja u eurima („SEPA”) i korisnici platnih usluga koji plaćaju visoke troškove za svoja prekogranična plaćanja u eurima.

(4)

Kako bi se olakšalo funkcioniranje unutarnjeg tržišta i uklonile nejednakosti između korisnika platnih usluga u državama članicama europodručja i onih u državama članicama izvan europodručja u pogledu prekograničnih plaćanja u eurima, nužno je osigurati da su naknade za prekogranična plaćanja u eurima unutar Unije usklađene s naknadama za odgovarajuća nacionalna plaćanja izvršena u nacionalnoj valuti države članice u kojoj se nalazi pružatelj platnih usluga čije usluge koristi korisnik platnih usluga. Smatra se da se pružatelj platnih usluga nalazi u onoj državi članici u kojoj svoje usluge pruža korisniku platnih usluga.

(5)

Naknade za preračunavanje valuta čine znatan trošak prilikom prekograničnih plaćanja kada se u državi članici platitelja i državi članici primatelja plaćanja upotrebljavaju različite valute. Člankom 45. Direktive (EU) 2015/2366 Europskog parlamenta i Vijeća (6) zahtijeva se da naknade i tečaj koji se primjenjuje budu transparentni, u članku 52. stavku 3. te direktive navode se zahtjevi u vezi s obavješćivanjem u pogledu platnih transakcija obuhvaćenih okvirnim ugovorom te su člankom 59. stavkom 2. te direktive obuhvaćeni zahtjevi u vezi s obavješćivanjem za stranke koje nude usluge preračunavanja valuta na bankomatu ili na prodajnom mjestu. Tim zahtjevima u vezi s obavješćivanjem nije postignuta dovoljna transparentnost i usporedivost naknada za preračunavanje valuta u situacijama u kojima se na bankomatu ili na prodajnom mjestu nude alternativne opcije preračunavanja valuta. Taj manjak transparentnosti i usporedivosti onemogućuje tržišno natjecanje kojim bi se smanjile naknade za preračunavanje valuta i povećava rizik da će platitelji odabrati skupe opcije preračunavanja valuta. Stoga je nužno uvesti dodatne mjere kako bi se potrošače zaštitilo od prekomjernih naknada za usluge preračunavanja valuta i osiguralo da potrošači dobiju informacije koje su im potrebne kako bi odabrali najbolju opciju preračunavanja valuta.

(6)

Kako bi se osiguralo da sudionici na tržištu ne budu suočeni s potrebom za nerazmjerno visokom razinom ulaganja za prilagodbu svoje platne infrastrukture, opreme i procesa radi povećanja transparentnosti, mjere koje je potrebno provesti trebale bi biti primjerene, odgovarajuće i ekonomične. Istodobno, u situacijama u kojima je platitelj suočen s različitim opcijama preračunavanja valuta na bankomatu ili na prodajnom mjestu, pružene informacije trebale bi omogućiti usporedbu kako bi platitelj mogao donijeti informiranu odluku.

(7)

Kako bi se postigla usporedivost, naknade za preračunavanje valuta trebale bi za sva plaćanja na temelju kartica biti iskazane na isti način, odnosno kao postotne marže u odnosu na posljednje dostupne referentne devizne tečaje za euro koje je izdala Europska središnja banka (ESB). Marža će se možda morati temeljiti na tečaju koji proizlazi iz dvaju tečaja ESB-a u slučaju preračunavanja između dvije valute koje nisu euro.

(8)

U skladu s općim zahtjevima u vezi s obavješćivanjem o naknadama za preračunavanje valuta koji su utvrđeni u Direktivi (EU) 2015/2366, pružatelji usluga preračunavanja valuta moraju priopćiti informacije o svojim naknadama za preračunavanje valuta prije iniciranja platne transakcije. Stranke koje nude usluge preračunavanja valuta na bankomatu ili na prodajnom mjestu trebale bi pružiti informacije o svojim naknadama za takve usluge na jasan i pristupačan način, na primjer tako da svoje naknade istaknu na šalteru ili digitalno prikažu na terminalu ili zaslonu u slučaju kupnje na internetu. Uz informacije iz članka 59. stavka 2. Direktive (EU) 2015/2366 te bi stranke prije iniciranja plaćanja trebale pružiti izričite informacije o iznosu koji treba platiti primatelju plaćanja u valuti koju upotrebljava primatelj plaćanja te o ukupnom iznosu koji platitelj treba platiti u valuti računa platitelja. Iznos koji treba platiti u valuti koju upotrebljava primatelj plaćanja trebao bi biti iskazan kao cijena robe i usluga koji se kupuju i mogao bi biti prikazan na blagajni, a ne na terminalu za plaćanje. Valuta koju primatelj plaćanja upotrebljava u pravilu je lokalna valuta, ali u skladu s načelom slobode ugovaranja u pojedinim slučajevima mogla bi to biti neka druga valuta Unije. Ukupan iznos koji platitelj treba platiti u valuti računa platitelja trebao bi se sastojati od cijene robe ili usluga i naknade za preračunavanje valuta. Osim toga, oba iznosa trebala bi biti zabilježena na potvrdi ili na nekom drugom trajnom mediju.

(9)

U pogledu članka 59. stavka 2. Direktive (EU) 2015/2366, ako se na bankomatu ili na prodajnom mjestu nudi usluga preračunavanja valuta, platitelj bi trebao moći odbiti tu uslugu i umjesto toga platiti u valuti koju upotrebljava primatelj plaćanja.

(10)

Kako bi se platiteljima omogućila usporedba naknada za pojedine opcije preračunavanja valuta na bankomatu ili na prodajnom mjestu, pružatelji platnih usluga platitelja trebali bi ne samo uvrstiti potpuno usporedive informacije o naknadama koje se primjenjuju za preračunavanje valuta u opće uvjete svojega okvirnog ugovora, već bi te informacije na lako razumljiv i dostupan način također trebali objaviti na elektroničkoj platformi koja je široko dostupna i lako pristupačna, a posebno na svojim internetskim stranicama za korisnike, svojim internetskim stranicama za e-bankarstvo i na svojim aplikacijama za mobilno bankarstvo. To bi omogućilo razvoj internetskih stranica za usporedbu kako bi potrošači lakše mogli uspoređivati cijene kada putuju ili kupuju u inozemstvu. Osim toga, pružatelji platnih usluga platitelja trebali bi upotrebom široko dostupnih i lako pristupačnih elektroničkih komunikacijskih kanala, kao što su SMS poruke, e-pošta ili slanje obavijesti putem aplikacije platitelja za mobilno bankarstvo, podsjetiti platitelje na naknade koje se primjenjuju za preračunavanje valuta kada se plaćanje na temelju kartica vrši u drugoj valuti. Pružatelji platnih usluga trebali bi se s korisnicima platnih usluga dogovoriti o elektroničkom komunikacijskom kanalu putem kojeg će pružati informacije o naknadama za preračunavanje valuta, vodeći računa o najefikasnijem načinu da te informacije dođu do platitelja. Pružatelji platnih usluga također bi trebali prihvaćati zahtjeve korisnika platnih usluga da ne primaju elektroničke poruke s informacijama o naknadama za preračunavanje valuta.

(11)

Redoviti podsjetnici primjereni su u situacijama kada platitelj tijekom duljih razdoblja boravi u inozemstvu, na primjer kada je platitelj upućen na rad ili studira u inozemstvu ili ako platitelj redovito koristi karticu za kupnju na internetu u lokalnoj valuti. Obveza slanja takvih podsjetnika ne bi zahtijevala nerazmjerna ulaganja radi prilagodbe postojećih poslovnih procesa pružatelja platnih usluga i njegove infrastrukture za obradu plaćanja te bi se njome osigurala bolja informiranost platitelja o različitim opcijama preračunavanja valuta.

(12)

Komisija bi Europskom parlamentu, Vijeću, ESB-u i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru trebala podnijeti izvješće o primjeni pravila o ujednačavanju troškova prekograničnih plaćanja u eurima s troškom nacionalnih transakcija u nacionalnim valutama te o učinkovitosti zahtjeva u vezi s obavješćivanjem o preračunavanju valuta koji su utvrđeni u ovoj Uredbi. Komisija bi također trebala analizirati daljnje mogućnosti – i tehničku izvedivost tih mogućnosti – proširenja pravila o jednakim naknadama na sve valute Unije te daljnjeg poboljšanja transparentnosti i usporedivosti naknada za preračunavanje valuta, kao i mogućnost da stranke koje nisu pružatelj platnih usluga platitelja onemoguće i omoguće opciju prihvaćanja preračunavanja valuta.

(13)

S obzirom na to da ciljeve ove Uredbe ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog prekograničnog karaktera plaćanja oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Izmjene Uredbe (EZ) br. 924/2009

Uredba (EZ) br. 924/2009 mijenja se kako slijedi:

1.

Članak 1. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Ovom se Uredbom utvrđuju pravila o prekograničnim plaćanjima i transparentnosti naknada za preračunavanje valuta unutar Unije.”;

(b)

u stavku 2. dodaje se sljedeći podstavak:

„Neovisno o prvom podstavku ovog stavka, članci 3.a i 3.b primjenjuju se na nacionalna i prekogranična plaćanja koja su izražena ili u eurima ili u nacionalnoj valuti države članice koja nije euro te koja uključuju uslugu preračunavanja valuta.”;

2.

U članku 2. točka 9. zamjenjuje se sljedećim:

„9.

‚naknada’ znači svaki iznos koji pružatelj platnih usluga zaračunava korisniku platnih usluga i koji je izravno ili neizravno povezan s platnom transakcijom, svaki iznos koji pružatelj platnih usluga ili stranka koja pruža usluge preračunavanja valuta zaračunava korisniku platnih usluga za uslugu preračunavanja valuta u skladu s člankom 59. stavkom 2. Direktive (EU) 2015/2366 Europskog parlamenta i Vijeća (*1) ili kombinacija tih iznosa;

(*1)  Direktiva (EU) 2015/2366 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o platnim uslugama na unutarnjem tržištu, o izmjeni direktiva 2002/65/EZ, 2009/110/EZ i 2013/36/EU te Uredbe (EU) br. 1093/2010 i o stavljanju izvan snage Direktive 2007/64/EZ (SL L 337, 23.12.2015., str. 35.).”;"

3.

Članak 3. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Naknade koje pružatelj platnih usluga zaračunava korisniku platnih usluga za prekogranična plaćanja u eurima jednake su naknadama koje taj pružatelj platnih usluga zaračunava za odgovarajuća nacionalna plaćanja jednake vrijednosti u nacionalnoj valuti države članice u kojoj se nalazi pružatelj platnih usluga čije usluge koristi korisnik platnih usluga.”,

(b)

umeće se sljedeći stavak:

„1.a   Naknade koje pružatelj platnih usluga zaračunava korisniku platnih usluga za prekogranična plaćanja u nacionalnoj valuti države članice koja je dostavila svoju odluku o proširenju primjene ove Uredbe na svoju nacionalnu valutu u skladu s člankom 14. jednake su naknadama koje taj pružatelj platnih usluga zaračunava korisnicima platnih usluga za odgovarajuća nacionalna plaćanja jednake vrijednosti i u istoj valuti.”,

(c)

stavak 3. briše se,

(d)

stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„4.   Stavci 1. i 1.a ne primjenjuju se na naknade za preračunavanje valuta.”;

4.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 3.a

Naknade za preračunavanje valuta povezane s transakcijama na temelju kartica

1.   U pogledu zahtjeva u vezi s obavješćivanjem o naknadama za preračunavanje valuta i primjenjivom tečaju, kako je utvrđeno u članku 45. stavku 1., članku 52. stavku 3. i članku 59. stavku 2. Direktive (EU) 2015/2366, pružatelji platnih usluga i stranke koje pružaju usluge preračunavanja valuta na bankomatu ili na prodajnom mjestu, kako je navedeno u članku 59. stavku 2. te direktive, iskazuju ukupne naknade za preračunavanje valuta kao postotnu maržu u odnosu na posljednje dostupne referentne devizne tečaje za euro koje je izdala Europska središnja banka (ESB). Ta marža mora se priopćiti platitelju prije iniciranja platne transakcije.

2.   Pružatelji platnih usluga također moraju marže iz stavka 1. objaviti na razumljiv i lako dostupan način na elektroničkoj platformi koja je široko dostupna i lako pristupačna.

3.   Uz informacije iz stavka 1., stranka koja pruža usluge preračunavanja valuta na bankomatu ili na prodajnom mjestu mora platitelju prije iniciranja platne transakcije dati sljedeće informacije:

(a)

iznos koji bi trebalo platiti primatelju plaćanja u valuti koju upotrebljava primatelj plaćanja;

(b)

iznos koji treba platiti platitelj u valuti računa platitelja.

4.   Stranka koja pruža usluge preračunavanja valuta na bankomatu ili prodajnom mjestu mora jasno prikazati informacije iz stavka 1. na bankomatu ili na prodajnom mjestu. Prije iniciranja platne transakcije ta stranka također obavješćuje platitelja o mogućnosti plaćanja u valuti koju upotrebljava primatelj plaćanja te o mogućnosti da preračunavanje valuta naknadno izvrši pružatelj platnih usluga platitelja. Informacije iz stavaka 1. i 3. moraju se platitelju također staviti na raspolaganje na trajnom mediju nakon iniciranja platne transakcije.

5.   Pružatelj platnih usluga platitelja šalje platitelju elektroničku poruku s informacijama iz stavka 1. za svaku platnu karticu koju je pružatelj platnih usluga platitelja izdao platitelju i koja je povezana s istim računom, bez nepotrebnog odgađanja nakon što pružatelj platnih usluga platitelja zaprimi nalog za plaćanje za podizanje gotovine na bankomatu ili za plaćanje na prodajnom mjestu koji je izražen u bilo kojoj valuti Unije različitoj od valute računa platitelja.

Neovisno o prvom podstavku, takva poruka šalje se jednom u svakom mjesecu u kojem pružatelj platnih usluga platitelja od platitelja primi nalog za plaćanje izražen u istoj valuti.

6.   Pružatelj platnih usluga dogovara se s korisnikom platnih usluga o elektroničkom komunikacijskom kanalu ili kanalima koji su široko dostupni i lako pristupačni i putem kojih će pružatelj platnih usluga slati poruku iz stavka 5.

Pružatelj platnih usluga mora korisnicima platnih usluga ponuditi mogućnost da onemoguće opciju primanja elektroničkih poruka iz stavka 5.

Pružatelj platnih usluga i korisnik platnih usluga mogu se dogovoriti da se stavak 5. i ovaj stavak ne primjenjuju u cijelosti ili djelomično ako korisnik platnih usluga nije potrošač.

7.   Informacije iz ovog članka pružaju se bez naplate naknade te na neutralan i razumljiv način.”;

5.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 3.b

Naknade za preračunavanje valuta u vezi s kreditnim transferima

1.   Kada pružatelj platnih usluga platitelja nudi uslugu preračunavanja valuta u vezi s kreditnim transferom, kako je definiran u članku 4. točki 24. Direktive (EU) 2015/2366, koji je iniciran izravno online koristeći internetske stranice ili aplikaciju za mobilno bankarstvo pružatelja platnih usluga, pružatelj platnih usluga, u odnosu na članak 45. stavak 1. i članak 52. stavak 3. te direktive, platitelja prije iniciranja platne transakcije na jasan, neutralan i razumljiv način obavješćuje o procijenjenim naknadama za usluge preračunavanja valuta koje se primjenjuju na taj kreditni transfer.

2.   Pružatelj platnih usluga prije iniciranja platne transakcije priopćuje platitelju na jasan, neutralan i razumljiv način procijenjeni ukupan iznos kreditnog transfera u valuti računa platitelja, uključujući sve naknade za transakcije i sve naknade za preračunavanje valuta. Pružatelj platnih usluga također mora primatelju plaćanja priopćiti procijenjeni iznos koji se primatelju plaćanja šalje u valuti koju primatelj plaćanja upotrebljava.”;

6.

Članak 15. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 15.

Preispitivanje

1.   Do 19. travnja 2022. Komisija podnosi Europskom parlamentu, Vijeću, ESB-u i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru izvješće o primjeni i učinku ove Uredbe, koje posebno sadržava:

(a)

evaluaciju načina na koji pružatelji platnih usluga primjenjuju članak 3. ove Uredbe, kako je izmijenjena Uredbom (EU) 2019/518 Europskog parlamenta i Vijeća (*2);

(b)

evaluaciju razvoja opsegâ i naknada za nacionalna i prekogranična plaćanja u nacionalnim valutama država članica i u eurima od donošenja Uredbe (EU) 2019/518;

(c)

evaluaciju učinka članka 3. ove Uredbe, kako je izmijenjena Uredbom (EU) 2019/518, na razvoj naknada za preračunavanje valuta i drugih naknada povezanih s platnim uslugama i na platitelje i na primatelje plaćanja;

(d)

evaluaciju procijenjenog učinka izmjene članka 3. stavka 1. ove Uredbe, kako bi se obuhvatile sve valute država članica;

(e)

evaluaciju načina na koji pružatelji usluga preračunavanja valuta primjenjuju zahtjeve u vezi s obavješćivanjem utvrđene u člancima 3.a i 3.b ove Uredbe i nacionalnom zakonodavstvu kojim se provodi članak 45. stavak 1., članak 52. stavak 3. i članak 59. stavak 2. Direktive (EU) 2015/2366, te jesu li ta pravila povećala transparentnost naknada za preračunavanje valuta;

(f)

evaluaciju toga jesu li se i u kojoj mjeri pružatelji usluga preračunavanja valuta suočili s poteškoćama u praktičnoj primjeni članaka 3.a i 3.b ove Uredbe i nacionalnog zakonodavstva kojim se provodi članak 45. stavak 1., članak 52. stavak 3. i članak 59. stavak 2. Direktive (EU) 2015/2366;

(g)

analizu troškova i koristi komunikacijskih kanala i tehnologija koje pružatelji usluga preračunavanja valuta koriste ili koji su im dostupni, a kojima se može dodatno poboljšati transparentnost naknada za preračunavanje valuta, uključujući evaluaciju toga postoje li određeni kanali koje bi pružatelji platnih usluga trebali biti obvezni nuditi za slanje informacija iz članka 3.a.; ta analiza uključuje i procjenu tehničke izvedivosti istodobnog otkrivanja informacija iz članka 3.a stavaka 1. i 3. ove Uredbe, prije iniciranja svake transakcije, za sve opcije preračunavanja valuta dostupne na bankomatu ili na prodajnom mjestu;

(h)

analizu troškova i koristi uvođenja mogućnosti da platitelji blokiraju opciju preračunavanja valuta koju nudi stranka koja nije pružatelj platnih usluga platitelja na bankomatu ili na prodajnom mjestu te da promijene svoje odabrane opcije u tom pogledu;

(i)

analizu troškova i koristi uvođenja zahtjeva da pružatelj usluga platnog prometa platitelja, prilikom pružanja usluga preračunavanja valuta u vezi s pojedinačnom platnom transakcijom, primjenjuje tečaj preračunavanja valuta koji se primjenjuje u trenutku iniciranja transakcije pri obračunu i namirenju transakcije.

2.   Izvješće iz stavka 1. ovog članka obuhvaća barem razdoblje od 15. prosinca 2019. do 19. listopada 2021. U njemu se uzimaju u obzir specifičnosti raznih platnih transakcija, pri čemu se posebno razlikuju transakcije inicirane na bankomatu i na prodajnom mjestu.

Pri pripremi svojeg izvješća Komisija se može koristiti podacima koje su države članice prikupile u vezi sa stavkom 1.

(*2)  Uredba (EU) 2019/518 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. ožujka 2019. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 924/2009 u pogledu određenih naknada za prekogranična plaćanja u Uniji i naknada za preračunavanje valuta (SL L 91, 29.3.2019., str. 36.).”"

Članak 2.

1.   Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

2.   Primjenjuje se od 15. prosinca 2019., osim sljedećih odredbi:

(a)

članak 1. točka 6. primjenjuje se od 18. travnja 2019.;

(b)

članak 1. točke 4. i 5., u vezi s člankom 3.a stavcima od 1. do 4. i člankom 3.b. Uredbe (EZ) br. 924/2009, primjenjuju se od 19. travnja 2020.;

(c)

članak 1. točka 4., u vezi s člankom 3.a stavcima 5. i 6. Uredbe (EZ) br. 924/2009, primjenjuje se od 19. travnja 2021.;

(d)

članak 1. točka 4., u vezi s člankom 3.a stavkom 7. Uredbe (EZ) br. 924/2009 u mjeri u kojoj se odnosi na članak 3.a stavke od 1. do 4. te uredbe, primjenjuje se od 19. travnja 2020.;

(e)

članak 1. točka 4., u vezi s člankom 3.a stavkom 7. Uredbe (EZ) br. 924/2009 u mjeri u kojoj se odnosi na članak 3.a stavke 5. i 6. te uredbe, primjenjuje se od 19. travnja 2021.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 19. ožujka 2019.

Za Europski parlament

Predsjednik

A. TAJANI

Za Vijeće

Predsjednik

G. CIAMBA


(1)  SL C 382, 23.10.2018., str. 7.

(2)  SL C 367, 10.10.2018., str. 28.

(3)  Stajalište Europskog parlamenta od 14. veljače 2019. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Odluka Vijeća od 4. ožujka 2019.

(4)  Uredba (EZ) br. 2560/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. prosinca 2001. o prekograničnim plaćanjima u eurima (SL L 344, 28.12.2001., str. 13.).

(5)  Uredba (EZ) br. 924/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o prekograničnim plaćanjima u Zajednici i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 2560/2001 (SL L 266, 9.10.2009., str. 11.).

(6)  Direktiva (EU) 2015/2366 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o platnim uslugama na unutarnjem tržištu, o izmjeni direktiva 2002/65/EZ, 2009/110/EZ i 2013/36/EU te Uredbe (EU) br. 1093/2010 i o stavljanju izvan snage Direktive 2007/64/EZ (SL L 337, 23.12.2015., str. 35.).


29.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

L 91/42


UREDBA (EU) 2019/519 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 19. ožujka 2019.

o izmjeni Uredbe (EU) br. 167/2013 o homologaciji i nadzoru tržišta traktora za poljoprivredu i šumarstvo

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 114.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (2),

budući da:

(1)

Opise vozila kategorija T1 i T2 iz Uredbe (EU) br. 167/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (3) potrebno je pojasniti u odnosu na položaj osovine najbliže vozaču za traktore sa zakretnim vozačkim mjestom i u odnosu na metodu izračuna visine težišta. Kako bi se na točan i jedinstven način utvrdila visina težišta za vozila kategorije T2, trebalo bi uputiti na međunarodno primjenjive standarde kojima se određuje težište traktora.

(2)

Precizna definicija različitih značajki poljoprivrednih traktora na temelju analize njihovih tehničkih karakteristika iznimno je važna za ispravnu i potpunu provedbu ove Uredbe te delegiranih i provedbenih akata donesenih na temelju ove Uredbe. S obzirom na to da se rasprave o definiciji kategorija odvijaju u okviru odgovarajućih međunarodnih foruma u kojima je Unija jedna od stranaka, Komisija bi trebala uzeti u obzir to djelovanje kako bi se spriječili nerazmjerni i negativni učinci na primjenu tehničkih zahtjeva i ispitnih postupaka te negativni učinci na proizvođače, osobito proizvođače visoko specijaliziranih traktora.

(3)

U Uredbi (EU) br. 167/2013 trebalo bi pojasniti da pojam „priključni vučeni strojevi” znači „priključna oprema” te time osigurati dosljednu primjenu terminologije u cijeloj navedenoj uredbi.

(4)

U Uredbi (EU) br. 167/2013 zahtijeva se da uvoznici čuvaju kopiju potvrde o sukladnosti za proizvode koji nisu sukladni toj uredbi ili koji predstavljaju ozbiljnu opasnost. Trebalo bi pojasniti da se pritom upućuje na certifikat EU-a o homologaciji tipa. Tu bi uredbu stoga trebalo izmijeniti tako da upućuje na odgovarajući dokument.

(5)

U Uredbi (EU) br. 167/2013 zahtijeva se da se certifikatu EU-a o homologaciji tipa prilože rezultati ispitivanja. Trebalo bi pojasniti da se pritom upućuje na obrazac s rezultatima ispitivanja. Tu bi uredbu stoga trebalo izmijeniti tako da upućuje na odgovarajući prilog.

(6)

Uredbom (EU) br. 167/2013 Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u petogodišnjem razdoblju koje je isteklo 21. ožujka 2018. Budući da postoji trajna potreba za ažuriranjem raznih elemenata homologacijskog postupka kako je utvrđeno tom uredbom i aktima donesenima u skladu s njom, osobito radi njihove prilagodbe tehničkom napretku ili uvođenja ispravaka, razdoblje izvršavanja delegiranja ovlasti trebalo bi produljiti uz mogućnost daljnjih prešutnih produljenja.

(7)

U Uredbi (EU) br. 167/2013 upućuje se na stavljanje izvan snage Direktive Vijeća 74/347/EEZ (4), a umjesto toga, trebalo bi se upućivati na stavljanje izvan snage Direktive 2008/2/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (5), kojom je kodificirana prethodno navedena Direktiva. Stoga je potrebno izmijeniti odgovarajuće upućivanje u Uredbi (EU) br. 167/2013.

(8)

Budući da se ovom Uredbom mijenja Uredba (EU) br. 167/2013, a da se pritom ne proširuje sadržaj koji se njome uređuje, i da države članice ne mogu dostatno ostvariti ciljeve ove Uredbe, nego se, zbog njihova razmjera i njihovih učinaka, oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(9)

Uredbu (EU) br. 167/2013 trebalo bi stoga izmijeniti na odgovarajući način,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Izmjene Uredbe (EU) br. 167/2013

Uredba (EU) br. 167/2013 mijenja se kako slijedi:

1.

U članku 2. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Ova se Uredba ne primjenjuje na priključnu opremu koja je potpuno odignuta od tla ili koja se ne može kretati oko okomite osi kada je vozilo na koje je priključena u uporabi na cesti.”.

2.

U članku 4. točke 2. i 3. zamjenjuju se sljedećim:

„(2)

„kategorija T1” obuhvaća traktore na kotačima, s razmakom kotača na osovini najbližoj vozaču od najmanje 1 150 mm, mase neopterećenog traktora u voznom stanju veće od 600 kg i zračnosti do tla koja nije veća od 1 000 mm; za traktore sa zakretnim vozačkim mjestom (zakretni sjedalo i upravljač), osovina najbliža vozaču jest ona na koju su pričvršćene gume najvećeg promjera;

(3)

„kategorija T2” obuhvaća traktore na kotačima, s razmakom kotača manjim od 1 150 mm, mase neopterećenog traktora u voznom stanju veće od 600 kg i zračnosti do tla koja nije veća od 600 mm; ako je omjer visine težišta traktora (određeno u skladu s normom ISO 789-6:1982 i mjereno od tla) i srednje vrijednosti razmaka kotača svake osovine veći od 0,90, najveća konstrukcijska brzina ograničena je na 30 km/h;”.

3.

U članku 12. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.   Uvoznici pohranjuju kopiju certifikata EU-a o homologaciji tipa tako da tijelu za homologaciju i tijelu za nadzor tržišta bude na raspolaganju u razdoblju od 10 godina nakon stavljanja vozila na tržište i u razdoblju od pet godina nakon stavljanja na tržište sustava, sastavnog dijela ili zasebne tehničke jedinice te osiguravaju da se dokumentacija iz članka 24. stavka 10. može staviti na raspolaganje tim tijelima na zahtjev.”.

4.

U članku 25. stavku 1. točka (b) zamjenjuje se sljedećim:

„(b)

obrazac s rezultatima ispitivanja;”.

5.

U članku 39. stavku 1. drugi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„Prvi se podstavak primjenjuje samo na vozila unutar područja Unije koja su bila obuhvaćena važećom EU homologacijom tipa u vrijeme njihove proizvodnje, ali koja nisu bila ni registrirana ni stavljena u uporabu prije nego što je ta EU homologacija tipa postala nevažeća.”.

6.

U članku 71. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 17. stavka 5., članka 18. stavka 4., članka 19. stavka 6., članka 20. stavka 8., članka 27. stavka 6., članka 28. stavka 6., članka 45. stavka 4., članka 49. stavka 3., članka 53. stavka 12., članka 61. i članka 70. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od pet godina počevši od 22. ožujka 2013. Delegiranje ovlasti prešutno se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije do 22. lipnja 2022. i devet mjeseci prije kraja svakog narednog petogodišnjeg razdoblja.”.

7.

U članku 76. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Ne dovodeći u pitanje članak 73. stavak 2. ove Uredbe, direktive 76/432/EEZ, 76/763/EEZ, 77/537/EEZ, 78/764/EEZ, 80/720/EEZ, 86/297/EEZ, 86/298/EEZ, 86/415/EEZ, 87/402/EEZ, 2000/25/EZ, 2003/37/EZ, 2008/2/EZ, 2009/57/EZ, 2009/58/EZ, 2009/59/EZ, 2009/60/EZ, 2009/61/EZ, 2009/63/EZ, 2009/64/EZ, 2009/66/EZ, 2009/68/EZ, 2009/75/EZ, 2009/76/EZ i 2009/144/EZ stavljaju se izvan snage s učinkom od 1. siječnja 2016.”.

Članak 2.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 19. ožujka 2019.

Za Europski parlament

Predsjednik

A. TAJANI

Za Vijeće

Predsjednik

G. CIAMBA


(1)  SL C 440, 6.12.2018., str. 104.

(2)  Stajalište Europskog parlamenta od 12. veljače 2019. (još nije objavljeno u Službenom listu) i odluka Vijeća od 4. ožujka 2019.

(3)  Uredba (EU) br. 167/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. veljače 2013. o homologaciji i nadzoru tržišta traktora za poljoprivredu i šumarstvo (SL L 60, 2.3.2013., str. 1.).

(4)  Direktiva Vijeća 74/347/EEZ od 25. lipnja 1974. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na vidno polje i brisače vjetrobranskog stakla za traktore na kotačima za poljoprivredu i šumarstvo (SL L 191, 15.7.1974., str. 5.).

(5)  Direktiva 2008/2/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. siječnja 2008. o vidnom polju i brisačima vjetrobranskog stakla za traktore na kotačima za poljoprivredu i šumarstvo (SL L 24, 29.1.2008., str. 30.).


DIREKTIVE

29.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

L 91/45


DIREKTIVA (EU) 2019/520 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 19. ožujka 2019.

o interoperabilnosti elektroničkih sustava za naplatu cestarine i olakšavanju prekogranične razmjene informacija o neplaćanju cestarina u Uniji

(preinaka)

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 91. stavak 1.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (2),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (3),

budući da:

(1)

Direktiva 2004/52/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4) značajno je izmijenjena. S obzirom na daljnje izmjene tu bi direktivu radi jasnoće trebalo preinačiti.

(2)

Poželjno je postići široko raspoređivanje elektroničkih sustava za naplatu cestarine po državama članicama i susjednim državama te, u najvećoj mogućoj mjeri, imati pouzdane, korisnicima prilagođene i troškovno učinkovite sustave prilagođene daljnjem razvoju politika na razini Unije povezanih s obračunavanjem naknada za korištenje cesta i budućim tehničkim otkrićima. Stoga je potrebno elektroničke sustave za naplatu cestarine učiniti interoperabilnima kako bi se smanjili troškovi i opterećenja povezani s plaćanjem cestarina širom Unije.

(3)

Interoperabilni elektronički sustavi za naplatu cestarine doprinose postizanju ciljeva utvrđenih pravom Unije o cestarinama.

(4)

Nedostatak interoperabilnosti velik je problem za elektroničke sustave za naplatu cestarine kod kojih je cestarina koja se naplaćuje povezana s udaljenošću koju vozilo prijeđe (cestarine na temelju udaljenosti) ili prolaskom vozila određenom točkom (primjerice naknada za definiranu zonu). Odredbe u vezi s interoperabilnošću elektroničkih sustava za naplatu cestarine trebale bi se stoga primjenjivati samo na te sustave, a ne bi se trebale primjenjivati na sustave u okviru kojih je cestarina koja se naplaćuje povezana s vremenom koje vozilo provede na infrastrukturi za koju se naplaćuje cestarina (primjerice sustavi na vremenskoj osnovi kao što su vinjete).

(5)

Prekogranično izvršenje obveze plaćanja cestarina u Uniji velik je problem kod svih vrsta sustava, bilo na temelju udaljenosti, za definiranu zonu ili na vremenskoj osnovi, elektroničkih ili ručnih. Kako bi se uhvatilo ukoštac s problemom prekograničnog izvršenja slijedom neplaćanja cestarine, odredbe o prekograničnoj razmjeni informacija trebale bi se primjenjivati na sve te sustave.

(6)

U nacionalnom pravu kažnjivo djelo neplaćanja cestarine može se smatrati prekršajem ili kaznenim djelom. Ova bi se Direktiva trebala primjenjivati bez obzira na kvalifikaciju kažnjivog djela.

(7)

Naknade za parkiranje trebale bi zbog nedostatka dosljedne klasifikacije širom Unije, kao i zbog svoje neizravne povezanosti s upotrebom infrastrukture, biti izuzete iz područja primjene ove Direktive.

(8)

Za interoperabilnost elektroničkih sustava za naplatu cestarine potrebno je uskladiti korištenu tehnologiju i sučelja među sastavnicama interoperabilnosti.

(9)

Usklađivanje tehnologija i sučeljâ trebalo bi se poduprijeti razvojem i održavanjem odgovarajućih otvorenih i javnih normi, koje su na nediskriminirajućoj osnovi dostupne svim operaterima.

(10)

Pružateljima usluge Europske elektroničke naplate cestarine (EENC) trebalo bi dopustiti upotrebu drugih hardverskih i softverskih sustava koji su već u vozilu, poput navigacijskih satelitskih sustava ili ručnih uređaja, kao i povezivanje s njima, kako bi opremom u vozilu zadovoljili tražene komunikacijske tehnologije.

(11)

Trebale bi se uzeti u obzir posebne karakteristike elektroničkih sustava za naplatu cestarine koji se trenutačno primjenjuju na laka vozila. Budući da takvi elektronički sustavi za naplatu cestarine trenutačno ne upotrebljavaju satelitsko određivanje položaja ni mobilne komunikacije, pružateljima usluge EENC-a trebalo bi dopustiti da tijekom ograničenog razdoblja korisnicima lakih vozila stavljaju na raspolaganje opremu u vozilu prikladnu samo za upotrebu s mikrovalnom tehnologijom na frekvenciji 5,8 GHz. Tim odstupanjem ne bi se trebalo dovoditi u pitanje pravo država članica na provedbu naplate cestarine utemeljene na satelitskom određivanju položaja za laka vozila.

(12)

Sustavi za naplatu cestarine utemeljeni na tehnologiji automatskog prepoznavanja registarskih pločica zahtijevaju više ručnih provjera transakcija naplate cestarine u pozadinskom uredu od sustava s upotrebom opreme u vozilu. Sustavi s upotrebom opreme u vozilu učinkovitiji su za velika područja na kojima se primjenjuje elektronička naplata cestarine, dok su sustavi s upotrebom tehnologije automatskog prepoznavanja registarskih pločica prikladniji za mala područja, kao što je gradska naplata cestarine, na kojima bi se upotrebom opreme u vozilu uzrokovali nerazmjerni troškovi ili administrativna opterećenja. Tehnologija automatskog prepoznavanja registarskih pločica može biti korisna osobito kad se koristi u kombinaciji s drugim tehnologijama.

(13)

S obzirom na tehnički razvoj u vezi s rješenjima utemeljenima na tehnologiji automatskog prepoznavanja registarskih pločica, tijela za normizaciju trebalo bi poticati na utvrđivanje potrebnih tehničkih normi.

(14)

Specifična prava i obveze pružatelja usluge EENC-a trebala bi se primjenjivati na subjekte koji dokažu da su ispunili određene zahtjeve i registrirali se kao pružatelj usluge EENC-a u državi članici svojeg poslovnog nastana.

(15)

Prava i obveze glavnih aktera u vezi s EENC-om, odnosno pružatelja usluge EENC-a, subjekata za naplatu cestarine i korisnika EENC-a, trebali bi se jasno utvrditi kako bi se osiguralo pravedno i učinkovito funkcioniranje tržišta.

(16)

Posebno je važno da se očuvaju određena prava pružatelja usluge EENC-a, poput prava na zaštitu poslovno osjetljivih podataka, i to bez negativnog učinka na kvalitetu usluga koje se pružaju subjektima za naplatu cestarine i korisnicima EENC-a. Od subjekta za naplatu cestarine posebno bi trebalo zahtijevati da ne otkriva poslovno osjetljive podatke konkurentima pružatelja usluge EENC-a. Količinu i vrstu podataka koje pružatelji usluge EENC-a prenose subjektima za naplatu cestarine u svrhu izračuna i naplate cestarine ili za provjeru izračuna cestarina koje pružatelji usluge EENC-a naplaćuju za vozila korisnika usluga trebalo bi ograničiti na strogi minimum.

(17)

Od pružatelja usluge EENC-a trebalo bi se zahtijevati da u potpunosti surađuju sa subjektima za naplatu cestarine u njihovim nastojanjima izvršenja naplate kako bi se povećala ukupna učinkovitost elektroničkih sustava za naplatu cestarine. Stoga bi, kada se sumnja u neplaćanje cestarine, subjektima za naplatu cestarine trebalo biti dopušteno da od pružatelja usluge EENC-a zatraže podatke o vozilu i o vlasniku ili korisniku vozila koji je klijent tog pružatelja usluge EENC-a, pod uvjetom da se ti podaci ne koriste u druge svrhe osim izvršenja naplate.

(18)

Kako bi se pružateljima usluge EENC-a omogućilo da se na nediskriminirajući način nadmeću za sve klijente na pojedinom području EENC-a, važno je da im se dovoljno unaprijed omogući akreditacija za to područje kako bi korisnicima mogli pružiti uslugu od prvog dana stavljanja sustava za naplatu cestarine u funkciju.

(19)

Subjekti za naplatu cestarine trebali bi omogućiti pristup svojem području EENC-a pružateljima usluge EENC-a na nediskriminirajućoj osnovi.

(20)

Za osiguranje transparentnosti i nediskriminirajućeg pristupa području EENC-a za sve pružatelje usluge EENC-a, subjekti za naplatu cestarine trebali bi objavljivati sve potrebne informacije u vezi s pravima pristupa u izjavi o području EENC-a.

(21)

Svi rabati ili popusti na cestarine koje korisnicima opreme u vozilima nudi država članica ili subjekt za naplatu cestarine trebali bi biti transparentni, javno objavljeni i pod istim uvjetima dostupni klijentima pružatelja usluge EENC-a.

(22)

Pružatelji usluge EENC-a trebali bi imati pravo na pravednu naknadu, izračunanu na temelju transparentne, nediskriminirajuće i identične metodologije.

(23)

Subjekti za naplatu cestarine trebali bi moći od naknade pružateljima usluge EENC-a odbiti odgovarajuće troškove koji nastaju zbog pružanja, vođenja i održavanja elemenata elektroničkog sustava za naplatu cestarine koji su specifični za EENC.

(24)

Pružatelji usluge EENC-a trebali bi subjektu za naplatu cestarine platiti svu cestarinu koju su dužni platiti njihovi klijenti. Pružatelji usluge EENC-a, međutim, ne bi trebali biti odgovorni za neplaćene cestarine svojih klijenata ako ti klijenti imaju opremu u vozilu koja je subjektu za naplatu cestarine prijavljena kao poništena.

(25)

Ako pravni subjekt koji je pružatelj usluge naplate cestarine također ima druge uloge u elektroničkom sustavu za naplatu cestarine ili se bavi drugim aktivnostima koje nisu izravno povezane s elektroničkom naplatom cestarine, od njega bi se trebalo zahtijevati vođenje računovodstvene evidencije koja omogućuje jasno razdvajanje troškova i prihoda povezanih s pružanjem usluga naplate cestarine od troškova i prihoda povezanih s drugim aktivnostima te, na zahtjev, pružanje informacija o tim troškovima i prihodima povezanima s pružanjem usluge naplate cestarine relevantnom tijelu za mirenje ili pravosudnom tijelu. Unakrsno subvencioniranje između aktivnosti obavljenih u ulozi pružatelja usluge naplate cestarine i drugih aktivnosti ne bi smjelo biti dopušteno.

(26)

Korisnici bi trebali imati mogućnost pretplate na EENC kod bilo kojeg pružatelja usluge EENC-a, bez obzira na svoje državljanstvo, državu članicu u kojoj imaju boravište ili državu članicu registracije vozila.

(27)

Kako bi se izbjeglo dvostruko plaćanje, a korisnicima pružila pravna sigurnost, plaćanjem cestarine pružatelju usluge EENC-a korisnikova obveza prema relevantnom subjektu za naplatu cestarine trebala bi se smatrati ispunjenom.

(28)

Ugovornim odnosom između subjekata za naplatu cestarine i pružatelja usluge EENC-a trebala bi se osigurati, među ostalim, pravilna naplata cestarine.

(29)

Trebalo bi uspostaviti postupak posredovanja s ciljem rješavanja sporova između subjekata za naplatu cestarina i pružatelja usluge EENC-a za vrijeme pregovora o ugovoru i njihovih ugovornih odnosa. Subjekti za naplatu cestarine i pružatelji usluge EENC-a koji nastoje riješiti spor u vezi s pravom na nediskriminirajući pristup područjima EENC-a trebali bi se savjetovati s nacionalnim tijelima za mirenje.

(30)

Tijela za mirenje trebala bi biti ovlaštena provjeriti jesu li ugovorni uvjeti nametnuti svakom pružatelju usluge EENC-a nediskriminirajući. Osobito bi trebala biti ovlaštena provjeriti je li naknada koju subjekt za naplatu cestarine nudi pružateljima usluge EENC-a u skladu s načelima utvrđenima u ovoj Direktivi.

(31)

Podaci o prometu korisnikâ EENC-a su podaci koji su ključni za poboljšanje prometnih politika država članica. Države članice trebale bi stoga imati mogućnost zahtijevati takve podatke od pružatelja usluge naplate cestarine, uključujući pružatelje usluge EENC-a, u svrhu izrade prometnih politika i poboljšanja upravljanja prometom ili za drugu nekomercijalnu upotrebu od strane države, u skladu s primjenjivim pravilima o zaštiti podataka.

(32)

Potreban je okvir kojim se utvrđuju postupci akreditacije pružatelja usluge EENC-a za pojedino područje EENC-a, i kojim se osigurava pravedan pristup tržištu uz istodobno očuvanje odgovarajuće razine usluge. Izjavom o području EENC-a trebalo bi detaljno odrediti postupak za akreditaciju pružatelja usluge EENC-a za određeno područje EENC-a, a posebno postupak provjere sukladnosti sa specifikacijama i prikladnosti za upotrebu sastavnica interoperabilnosti. Postupak bi trebao biti isti za sve pružatelje usluge EENC-a.

(33)

Kako bi se akterima na tržištu EENC-a osigurao jednostavan pristup informacijama, od država članica trebalo bi zahtijevati prikupljanje i objavu svih važnih podataka u vezi s EENC-om u javno dostupnim nacionalnim registrima.

(34)

Kako bi se omogućio tehnološki napredak, važno je da subjekti za naplatu cestarine imaju mogućnost testiranja novih tehnologija ili koncepata za naplatu cestarine. Međutim, takva bi testiranja trebala biti ograničena i pružatelji usluge EENC-a ne bi trebali imati obvezu sudjelovanja u njima. Komisija bi trebala imati mogućnost neodobravanja takvih testiranja ako bi se njima moglo dovesti u pitanje pravilno funkcioniranje redovnog elektroničkog sustava za naplatu cestarine ili EENC-a.

(35)

Velike razlike u tehničkim specifikacijama elektroničkih sustava za naplatu cestarine mogle bi ugroziti postizanje interoperabilnosti elektroničkih naplata cestarina širom EU-a i tako doprinijeti održavanju postojeće situacije u kojoj korisnici moraju imati nekoliko komada opreme u vozilu kako bi platili cestarinu u Uniji. Ta je situacija štetna za učinkovitost operacija prijevoza, troškovnu učinkovitost sustava za naplatu cestarine i ostvarivanje ciljeva prometne politike. Stoga bi se trebalo uhvatiti ukoštac s uzrocima te situacije.

(36)

Iako se prekogranična interoperabilnost poboljšava širom Unije, srednjoročni i dugoročni cilj je da se omogući putovanje širom Unije sa samo jednim komadom opreme u vozilu. Stoga je važno da Komisija donese plan za postizanje tog cilja kako bi se izbjeglo administrativno opterećenje i troškovi za korisnike cesta te olakšalo slobodno kretanje osoba i robe u Uniji, bez negativnog utjecaja na tržišno natjecanje.

(37)

S obzirom na to da je EENC usluga temeljena na tržištu, pružatelji usluge EENC-a ne bi trebali biti obvezani na pružanje svoje usluge u cijeloj Uniji. Međutim, u interesu korisnika, pružatelji usluge EENC-a trebali bi pokrivati sva područja EENC-a u svim državama u kojima su odlučili pružati svoje usluge. Nadalje, Komisija bi trebala procijeniti dovodi li fleksibilnost dana pružateljima usluge EENC-a do isključivanja iz EENC-a malih ili rubnih područja EENC-a te, ako utvrdi da dovodi, prema potrebi poduzeti određene mjere.

(38)

Izjava o području EENC-a trebala bi detaljno opisati okvirne komercijalne uvjete za operacije pružatelja usluge EENC-a u predmetnom području EENC-a. U izjavi bi osobito trebala biti opisana metodologija koja se koristi za izračunavanje naknade za pružatelje usluge EENC-a.

(39)

Ako se pokreće novi elektronički sustav za naplatu cestarine ili se postojeći sustav znatno mijenja, subjekt za naplatu cestarine trebao bi objaviti nove ili ažurirane izjave o području EENC-a dovoljno unaprijed da se pružateljima usluge EENC-a omogući da u sustavu budu akreditirani ili ponovno akreditirani najkasnije mjesec dana prije datuma njegova operativnog pokretanja. Subjekt za naplatu cestarine trebao bi osmisliti i nadzirati postupak za akreditaciju odnosno ponovnu akreditaciju pružatelja usluge EENC-a na takav način da se postupak može završiti najkasnije mjesec dana prije operativnog pokretanja novog ili znatno izmijenjenog sustava. Subjekti za naplatu cestarine trebali bi se pridržavati svojeg dijela planiranog postupka kako je definiran u izjavi o području EENC-a.

(40)

Subjekti za naplatu cestarine od pružatelja usluge EENC-a ne bi smjeli tražiti ni zahtijevati nikakva specifična tehnička rješenja koja bi mogla ugroziti interoperabilnost s drugim područjima EENC-a i postojećim sastavnicama interoperabilnosti pružatelja usluge EENC-a.

(41)

EENC ima potencijal za znatno smanjenje administrativnih troškova i opterećenja za prijevoznike i vozače u međunarodnom cestovnom prijevozu.

(42)

Pružateljima usluge EENC-a trebalo bi dopustiti da korisnicima EENC-a izdaju račune. Međutim, subjektima za naplatu cestarine trebalo bi omogućiti da zahtijevaju da se računi šalju u njihovo ime, s obzirom na to da izravno izdavanje računa u ime pružatelja usluge EENC-a u određenim područjima EENC-a može imati negativne administrativne i porezne implikacije.

(43)

Svaka država članica s najmanje dva područja EENC-a trebala bi odrediti kontaktni ured za pružatelje usluge EENC-a koji žele pružati uslugu EENC-a na njezinu teritoriju kako bi se olakšali njihovi kontakti sa subjektima za naplatu cestarine.

(44)

Elektronička naplata cestarine i druge usluge, poput aplikacija kooperativnog ITS-a (C-ITS), služe se sličnim tehnologijama i susjednim frekvencijskim pojasevima za komunikaciju vozilo-vozilo i vozilo-infrastruktura kratkog dometa. U budućnosti vrijedi istražiti mogućnosti primjene drugih tehnologija u nastajanju na elektroničku naplatu cestarine, nakon temeljite ocjene troškova, koristi, tehničkih prepreka i njihovih mogućih rješenja. Važno je da se provedu mjere kako bi se postojeća ulaganja u mikrovalnu tehnologiju na frekvenciji 5,8 GHz zaštitila od interferencije drugih tehnologija.

(45)

Ne dovodeći u pitanje pravo u području državnih potpora i tržišnog natjecanja, državama članicama trebalo bi dopustiti da razviju mjere za promicanje elektroničke naplate i obračunavanja cestarine.

(46)

Kada tijela za normizaciju revidiraju relevantne norme za EENC trebali bi se utvrditi primjereni prijelazni mehanizmi kako bi se osigurao kontinuitet EENC-a i kompatibilnost sastavnica interoperabilnosti koje su već u upotrebi u trenutku revizije normi sa sustavima za naplatu cestarine.

(47)

EENC bi trebao omogućiti razvoj intermodalnosti, istodobno težeći poštovanju načelâ „korisnik plaća” i „onečišćivač plaća”.

(48)

Problemi s identificiranjem nerezidentnih prekršitelja u elektroničkim sustavima za naplatu cestarine ometaju daljnje raspoređivanje tih sustava i širu primjenu načelâ „korisnik plaća” i „onečišćivač plaća” na cestama Unije te je stoga potrebno iznaći način identificiranja takvih osoba i obrade njihovih osobnih podataka.

(49)

Kako bi se postigla dosljednost i učinkovita upotreba resursa, sustav za razmjenu informacija o onima nisu platili cestarinu i o njihovim vozilima trebao bi se koristiti istim alatima kao i sustav koji se upotrebljava za razmjenu informacija o prometnim prekršajima protiv sigurnosti prometa na cestama, predviđen u Direktivi (EU) 2015/413 Europskog parlamenta i Vijeća (5).

(50)

U određenim državama članicama neplaćanje cestarine utvrđuje se tek nakon što je korisnik obaviješten o obvezi plaćanja cestarine. Budući da se ovom Direktivom ne usklađuju nacionalna zakonodavstva u tom pogledu, države članice trebale bi imati mogućnost primjene ove Direktive s ciljem identificiranja korisnika i vozila u svrhu obavješćivanja. Takva bi se proširena primjena, međutim, trebala dopustiti samo ako su ispunjeni određeni uvjeti.

(51)

Daljnji postupak pokrenut kao posljedica neplaćanja cestarine nije usklađen širom Unije. Identificirani korisnik ceste često ima mogućnost platiti utvrđenu cestarinu ili fiksni zamjenski iznos izravno subjektu odgovornom za naplatu cestarine, prije nego što nadležna tijela države članice pokrenu daljnji upravni ili kazneni postupak. Važno je da takav učinkovit postupak s ciljem okončanja slučaja neplaćanja cestarine bude dostupan pod sličnim uvjetima svim korisnicima cesta. U tu svrhu, državama članicama trebalo biti dopušteno da subjektu odgovornom za naplatu cestarine dostave podatke potrebne za identifikaciju vozila u odnosu na koje nije plaćena cestarina i njegova vlasnika ili korisnika, pod uvjetom da je zajamčena odgovarajuća zaštita osobnih podataka. U tom kontekstu države članice trebale bi osigurati da se postupanjem u skladu s nalogom za plaćanje koji izda dotični subjekt okonča predmetni slučaj neplaćanja cestarine.

(52)

U određenim državama članicama nepostojanje ili neispravno funkcioniranje opreme u vozilu smatra se neplaćanjem cestarine u slučajevima kada se te cestarine mogu platiti samo upotrebom opreme u vozilu.

(53)

Države članice trebale bi Komisiji dostavljati informacije i podatke nužne za evaluaciju djelotvornosti i učinkovitosti sustava za razmjenu informacija o onima koji nisu platili cestarinu. Komisija bi trebala ocijeniti dobivene podatke i informacije te prema potrebi predložiti izmjene ove Direktive.

(54)

Uz analizu mogućih mjera za daljnje olakšavanje prekograničnog izvršenja obveze plaćanja cestarina u Uniji, Komisija bi u svojem izvješću također trebala procijeniti potrebu za uzajamnom pomoći među državama članicama.

(55)

Izvršenje obveze plaćanja cestarina, identifikacija vozila i vlasnika ili korisnika vozila za koje je utvrđeno neplaćanje cestarine te prikupljanje informacija o korisniku kako bi se osiguralo da subjekt za naplatu cestarine izvršava svoje obveze prema poreznim tijelima podrazumijevaju obradu osobnih podataka. Takva se obrada treba izvršiti u skladu s pravilima Unije, kako su, među ostalim, utvrđena u Uredbi (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća (6), Direktivi (EU) 2016/680 Europskog parlamenta i Vijeća (7) i Direktivi 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (8). Pravo na zaštitu osobnih podataka izričito se priznaje člankom 8. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

(56)

Ova Direktiva ne utječe na slobodu država članica da utvrde pravila u području obračunavanja pristojbi za korištenje cestovne infrastrukture i oporezivanja.

(57)

Kako bi se olakšala prekogranična razmjena informacija o vozilima i vlasnicima ili korisnicima vozila za koje je utvrđeno neplaćanje cestarine, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) u vezi s izmjenom Priloga I. kako bi se odrazile promjene u pravu Unije. Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a i u vezi s utvrđivanjem detalja klasifikacije vozila u svrhe uspostave primjenjivih tarifnih režima, dodatnim utvrđivanjem obveza korisnika EENC-a u pogledu pružanja podataka pružatelju usluge EENC-a i upotrebe opreme u vozilu i rukovanja njome, utvrđivanjem zahtjeva za sastavnice interoperabilnosti u vezi sa sigurnošću i zdravljem, pouzdanošću i dostupnošću, zaštitom okoliša, tehničkom kompatibilnošću, sigurnošću i privatnošću te funkcioniranjem i upravljanjem, utvrđivanjem općih infrastrukturnih zahtjeva za sastavnice interoperabilnosti i utvrđivanjem minimalnih kriterija prihvatljivosti za prijavljena tijela. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (9) Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(58)

Za provedbu ove Direktive potrebni su jedinstveni uvjeti za primjenu tehničkih i administrativnih specifikacija za raspoređivanje, u državama članicama, postupaka koji uključuju aktere u vezi s EENC-om i sučelja među njima, kako bi se olakšala interoperabilnost i osigurala istovrijedna pravila na nacionalnim tržištima za naplatu cestarine. Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Direktive i utvrđivanja tih tehničkih i administrativnih specifikacija, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (10).

(59)

Ovom Direktivom ne bi se trebale dovoditi u pitanje obveze država članica u pogledu roka za prenošenje u nacionalno pravo Direktive, koji je naveden u Prilogu III. dijelu B.

(60)

Ovom se Direktivom poštuju temeljna prava i načela priznata u Povelji Europske unije o temeljnim pravima, osobito pravo na zaštitu osobnih podataka.

(61)

Provedeno je savjetovanje s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka u skladu s člankom 28. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (11),

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

POGLAVLJE I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Predmet i područje primjene

1.   Ovom Direktivom utvrđuju se uvjeti koji su potrebni za sljedeće svrhe:

(a)

osiguravanje interoperabilnosti elektroničkih sustava za naplatu cestarine na cijeloj cestovnoj mreži Unije, gradskim i međugradskim autocestama, glavnim i sporednim cestama te različitim strukturama, kao što su tuneli ili mostovi, i trajektima; i

(b)

olakšavanje prekogranične razmjene podataka iz registra vozila u vezi s vozilima i vlasnicima ili korisnicima vozila za koje je utvrđeno neplaćanje bilo koje vrste cestarina u Uniji.

Kako bi se poštovalo načelo supsidijarnosti, ova se Direktiva primjenjuje ne dovodeći u pitanje odluke država članica o naplaćivanju cestarina za određene vrste vozila i utvrđivanju visine tih cestarina te namjeni za koju se te cestarine naplaćuju.

2.   Članci od 3. do 22. ne primjenjuju se na:

(a)

sustave za naplatu cestarine koji nisu elektronički u smislu članka 2. točke 10.; i

(b)

male, isključivo lokalne sustave za naplatu cestarina za koje bi troškovi usklađivanja sa zahtjevima iz članaka od 3. do 22. bili nerazmjerni koristima.

3.   Ova se Direktiva ne primjenjuje na naknade za parkiranje.

4.   Cilj interoperabilnosti elektroničkih sustava za naplatu cestarine u Uniji postiže se s pomoću usluge Europske elektroničke naplate cestarine (EENC) koja nadopunjuje nacionalne usluge elektroničke naplate cestarine u državama članicama.

5.   Ako se nacionalnim pravom zahtijeva da se korisnik obavijesti o obvezi plaćanja prije nego što se može utvrditi neplaćanje cestarine, države članice ovu Direktivu mogu primijeniti i s ciljem identificiranja vlasnika ili korisnika vozila i samog vozila u svrhu obavješćivanja, samo ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)

nema drugih načina da se identificira vlasnik ili korisnik vozila; i

(b)

dostavljanje obavijesti vlasniku ili korisniku vozila o obvezi plaćanja predstavlja obvezan korak u postupku plaćanja cestarine u okviru nacionalnog prava.

6.   Ako država članica primjenjuje stavak 5., poduzima potrebne mjere kako bi osigurala da sve daljnje postupke u pogledu obveze plaćanja cestarine provode javna tijela. Upućivanja na neplaćanje cestarine u ovoj Direktivi uključuju slučajeve obuhvaćene stavkom 5. ako država članica u kojoj je došlo do neplaćanja cestarine primjenjuje taj stavak.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:

1.

„usluga naplate cestarine” znači usluga kojom se korisnicima omogućuje da upotrebljavaju vozilo u jednom području EENC-a ili više njih na temelju jednog ugovora i, prema potrebi, s jednim komadom opreme u vozilu te koja uključuje:

(a)

ako je potrebno, osiguravanje prilagođene opreme u vozilu korisnicima i održavanje njezine funkcionalnosti;

(b)

jamstvo da korisnik subjektu za naplatu cestarine plaća traženu cestarinu;

(c)

osiguravanje sredstava plaćanja korisniku ili prihvaćanje postojećeg sredstva plaćanja;

(d)

naplaćivanje cestarine korisniku;

(e)

upravljanje odnosima s korisnicima; i

(f)

provedbu i pridržavanje pravila o sigurnosti i privatnosti za sustave za naplatu cestarine;

2.

„pružatelj usluge naplate cestarine” znači pravni subjekt koji pruža usluge naplate cestarine u jednom ili više područja EENC-a za jednu ili više kategorija vozila;

3.

„subjekt za naplatu cestarine” znači javni ili privatni subjekt koji naplaćuje cestarine za prometovanje vozila na području EENC-a;

4.

„imenovani subjekt za naplatu cestarine” znači javni ili privatni pravni subjekt koji je imenovan kao subjekt za naplatu cestarine u budućem području EENC-a;

5.

„usluga Europske elektroničke naplate cestarine (EENC)” znači usluga naplate cestarine koju pružatelj usluge EENC-a pruža korisniku EENC-a u jednom ili više područja EENC-a na temelju ugovora;

6.

„pružatelj usluge EENC-a” znači subjekt koji, na temelju odvojenog ugovora, korisniku EENC-a odobrava pristup EENC-u i prenosi cestarine relevantnom subjektu za naplatu cestarine te koji je registriran u državi članici u kojoj ima poslovni nastan;

7.

„korisnik EENC-a” znači fizička ili pravna osoba koja ima ugovor s pružateljem usluge EENC-a za pristup EENC-u;

8.

„područje EENC-a” znači cesta, cestovna mreža, građevina poput mosta ili tunela, ili trajekt, na kojima se cestarine prikupljaju elektroničkim sustavom za naplatu cestarine;

9.

„sustav usklađen s EENC-om” znači skup elemenata elektroničkog sustava za naplatu cestarine koji su posebno potrebni za uključivanje pružateljâ usluge EENC-a u sustav i za funkcioniranje EENC-a;

10.

„elektronički sustav za naplatu cestarine” znači sustav za naplatu cestarine u kojem se obveza korisnika da plati cestarinu isključivo aktivira i povezana je s automatskim prepoznavanjem prisutnosti vozila na određenoj lokaciji s pomoću komunikacije na daljinu s opremom u vozilu ili automatskim prepoznavanjem registarskih pločica;

11.

„oprema u vozilu” znači potpuni sklop hardverskih i softverskih komponenata koji se treba koristiti kao dio usluge naplate cestarine, a koji je ugrađen u vozilo ili se u njemu prevozi radi prikupljanja, pohrane, obrade i primanja/slanja podataka na daljinu, bilo kao poseban uređaj ili ugrađen u vozilo;

12.

„glavni pružatelj usluga” znači pružatelj usluge naplate cestarine sa specifičnim obvezama, kao što je obveza potpisivanja ugovorâ sa svim zainteresiranim korisnicima, ili posebnim pravima, kao što su posebna naknada ili zajamčeni dugoročni ugovor, različitima od prava i obveza drugih pružatelja usluga;

13.

„sastavnica interoperabilnosti” znači bilo koja osnovna komponenta, skupina komponenti, podsklop ili cjelovit sklop opreme, koji su ugrađeni ili namijenjeni ugradnji u EENC i o kojima izravno ili neizravno ovisi interoperabilnost usluge, uključujući materijalne i nematerijalne predmete kao što je softver;

14.

„primjerenost za upotrebu” znači sposobnost sastavnice interoperabilnosti koja je reprezentativno ugrađena u EENC da zajedno u radu sa sustavom subjekta za naplatu cestarine postigne i zadrži utvrđenu učinkovitost;

15.

„podaci za obračun cestarine” znači informacije koje utvrđuje nadležni subjekt za naplatu cestarine, a koje su potrebne za određivanje visine cestarine koja se plaća za prometovanje vozila na određenom području naplate cestarine i za zaključenje transakcije naplate cestarine;

16.

„prijava cestarine” znači izjava namijenjena subjektu za naplatu cestarine kojom se potvrđuje prisutnost vozila na području EENC-a u obliku koji je dogovoren između pružatelja usluge naplate cestarine i subjekta za naplatu cestarine;

17.

„parametri za klasifikaciju vozila” znači podaci o vozilu u skladu s kojima se obračunava cestarina na temelju podataka za obračun cestarine;

18.

„pozadinski ured” znači središnji elektronički sustav koji upotrebljava subjekt za naplatu cestarine, skupina subjekata za naplatu cestarine koji su stvorili čvorište interoperabilnosti ili pružatelj usluge EENC-a u svrhu prikupljanja, obrade i slanja informacija u okviru elektroničkog sustava za naplatu cestarine;

19.

„znatno izmijenjen sustav” znači postojeći elektronički sustav za naplatu cestarine koji je izmijenjen ili se mijenja, zbog čega se od pružatelja usluge EENC-a zahtijeva da uvedu izmjene sastavnica interoperabilnosti koje su aktivne, poput reprogramiranja ili prilagodbe sučelja njihovih pozadinskih ureda, do te mjere da je potrebna ponovna akreditacija;

20.

„akreditacija” znači postupak koji utvrđuje i kojim upravlja subjekt za naplatu cestarine, a koji pružatelj usluge EENC-a mora proći prije odobrenja pružanja usluge EENC-a u području EENC-a;

21.

„cestarina” znači pristojba koju korisnik ceste mora platiti za prometovanje na određenoj cesti, cestovnoj mreži, građevini poput mosta ili tunela, ili trajektu;

22.

„neplaćanje cestarine” znači kažnjivo djelo koje se sastoji od toga da korisnik ceste nije platio cestarinu u državi članici, a definirano je relevantnim nacionalnim odredbama te države članice;

23.

„država članica registracije” znači država članica u kojoj je registrirano vozilo koje podliježe plaćanju cestarine;

24.

„nacionalna kontaktna točka” znači imenovano nadležno tijelo države članice za prekograničnu razmjenu podataka iz registra vozila;

25.

„automatizirano pretraživanje” znači postupak internetskog pristupa za uvid u baze podataka jedne države članice, više njih ili svih njih;

26.

„vozilo” znači motorno vozilo ili skup povezanih vozila koja su namijenjena ili se koriste za cestovni prijevoz putnika ili robe;

27.

„korisnik vozila” znači osoba u čije je ime vozilo registrirano, kako je utvrđeno u pravu države članice registracije;

28.

„teško vozilo” znači vozilo čija najveća dopuštena masa prelazi 3,5 tone;

29.

„lako vozilo” znači vozilo čija najveća dopuštena masa ne prelazi 3,5 tone.

Članak 3.

Tehnološka rješenja

1.   Za sve nove elektroničke sustave za naplatu cestarine koji zahtijevaju ugradnju ili upotrebu opreme u vozilu koriste se za izvođenje elektroničkih transakcija naplate cestarine jedna ili više sljedećih tehnologija:

(a)

satelitsko određivanje položaja;

(b)

mobilne komunikacije;

(c)

mikrovalna tehnologija na frekvenciji 5,8 GHz.

Postojeći elektronički sustavi za naplatu cestarine koji zahtijevaju ugradnju ili upotrebu opreme u vozilu i upotrebljavaju druge tehnologije moraju ispunjavati zahtjeve navedene u prvom podstavku ovog stavka ako se provedu znatna tehnološka poboljšanja.

2.   Komisija, u skladu s postupkom utvrđenim Direktivom (EU) 2015/1535 Europskog parlamenta i Vijeća (12), zahtijeva da odgovarajuća tijela za normizaciju u što kraćem roku donesu norme za područje elektroničkih sustava za naplatu cestarine u vezi s tehnologijama navedenima u stavku 1. prvom podstavku i tehnologijom automatskog prepoznavanja registarskih pločica te da ih ažuriraju prema potrebi. Komisija zahtijeva da tijela za normizaciju osiguraju neprekidnu kompatibilnost sastavnica interoperabilnosti.

3.   Oprema u vozilu koja se služi tehnologijom satelitskog određivanja položaja i koja je stavljena na tržište nakon 19. listopada 2021. mora biti kompatibilna s uslugama određivanja položaja koje pružaju sustav Galileo i Europski geostacionarni navigacijski sustav (EGNOS).

4.   Ne dovodeći u pitanje stavak 6., pružatelji usluge EENC-a korisnicima EENC-a stavljaju na raspolaganje opremu u vozilu koja je prikladna za upotrebu, interoperabilna i koja može komunicirati s relevantnim elektroničkim sustavima za naplatu cestarine koji funkcioniraju u državama članicama s pomoću tehnologija navedenih u stavku 1. prvom podstavku.

5.   Oprema u vozilu može se služiti vlastitim hardverom i softverom, elementima drugog hardvera i softvera koji se nalaze u vozilu ili oboma. U svrhu komunikacije s drugim hardverskim sustavima koji se nalaze u vozilu oprema u vozilu može se služiti tehnologijama koje nisu navedene u stavku 1. prvom podstavku, pod uvjetom da su zajamčeni sigurnost, kvaliteta usluge i privatnost.

Opremom u vozilu za EENC dopušteno je olakšavati druge usluge osim naplate cestarine, pod uvjetom da se obavljanjem takvih usluga ne utječe na usluge naplate cestarine u bilo kojem području EENC-a.

6.   Ne dovodeći u pitanje pravo država članica da uvedu elektroničke sustave za naplatu cestarine za laka vozila na temelju satelitskog određivanja položaja ili mobilnih komunikacija, pružatelji usluge EENC-a mogu do 31. prosinca 2027. korisnicima lakih vozila staviti na raspolaganje opremu u vozilu koja je prikladna samo za upotrebu s mikrovalnom tehnologijom na frekvenciji 5,8 GHz, za upotrebu u područjima EENC-a za koja nisu potrebne tehnologije satelitskog određivanja položaja ili mobilnih komunikacija.

POGLAVLJE II.

OPĆA NAČELA EENC-a

Članak 4.

Registracija pružatelja usluge EENC-a

Svaka država članica uspostavlja postupak za registraciju pružatelja usluge EENC-a. Ona odobrava registraciju subjektima koji imaju poslovni nastan na njezinu državnom području, koji zatraže registraciju i koji mogu dokazati da ispunjavaju sljedeće zahtjeve:

(a)

imaju certifikat EN ISO 9001 ili jednakovrijedan certifikat;

(b)

raspolažu tehničkom opremom i EZ izjavom ili potvrdom koja potvrđuje sukladnost sastavnica interoperabilnosti sa specifikacijama;

(c)

imaju stručne sposobnosti za pružanje usluga elektroničke naplate cestarine ili za druga relevantna područja;

(d)

drže odgovarajući financijski položaj;

(e)

provode opći plan upravljanja rizicima koji podliježe reviziji najmanje svake dvije godine; i

(f)

imaju dobar ugled.

Članak 5.

Prava i obveze pružatelja usluge EENC-a

1.   Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da pružatelji usluge EENC-a koje su one registrirale sklope ugovore za EENC koji obuhvaćaju sva područja EENC-a na državnim područjima najmanje četiriju država članica unutar 36 mjeseci od njihove registracije u skladu s člankom 4. One poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da ti pružatelji usluge EENC-a sklope ugovore koji obuhvaćaju sva područja EENC-a u određenoj državi članici u roku od 24 mjeseca od sklapanja prvog ugovora u toj državi članici, osim za ona područja EENC-a u kojima nadležni subjekti za naplatu cestarine ne poštuju članak 6. stavak 3.

2.   Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da pružatelji usluge EENC-a koje su one registrirale trajno zadrže pokrivenost svih područja EENC-a nakon što sklope ugovore za njih. One poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da pružatelj usluge EENC-a, ako ne bude mogao zadržati pokrivenost nekog područja EENC-a jer subjekt za naplatu cestarine ne poštuje ovu Direktivu, ponovno uspostavi pokrivenost dotičnog područja što je prije moguće.

3.   Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da pružatelji usluge EENC-a koje su one registrirale objavljuju informacije o svojem pokrivanju područjâ EENC-a i o svim izmjenama u pogledu tog pokrivanja, kao i, u roku od mjesec dana od registracije, detaljne planove u vezi sa svakim proširenjem njihove usluge na dodatna područja EENC-a, uz godišnja ažuriranja.

4.   Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da, prema potrebi, pružatelji usluge EENC-a koje su one registrirale ili koji pružaju uslugu EENC-a na njihovu državnom području korisnicima EENC-a osiguraju opremu u vozilu koja ispunjava zahtjeve iz ove Direktive, kao i iz direktiva 2014/53/EU (13) i 2014/30/EU (14) Europskog parlamenta i Vijeća. One mogu zatražiti od dotičnih pružatelja usluge EENC-a dokaze da su ti zahtjevi ispunjeni.

5.   Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da pružatelji usluge EENC-a koji pružaju uslugu EENC-a na njihovu državnom području vode popise poništene opreme u vozilu povezane s njihovim ugovorima za EENC s korisnicima EENC-a. One poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da se takvi popisi vode strogo u skladu s pravilima Unije o zaštiti osobnih podataka kako su navedena, među ostalim, u Uredbi (EU) 2016/679 i Direktivi 2002/58/EZ.

6.   Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da pružatelji usluge EENC-a koje su one registrirale javno objavljuju svoje politike sklapanja ugovora s korisnicima EENC-a.

7.   Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da pružatelji usluge EENC-a koji pružaju uslugu EENC-a na njihovu državnom području subjektima za naplatu cestarine pruže informacije koje su im potrebne za izračun i naplatu cestarine za vozila korisnika EENC-a ili da subjektima za naplatu cestarine pruže sve informacije potrebne za provjeru izračuna cestarina koje pružatelji usluge EENC-a naplaćuju za vozila korisnika EENC-a.

8.   Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da pružatelji usluge EENC-a koji pružaju uslugu EENC-a na njihovu državnom području surađuju sa subjektima za naplatu cestarine u njihovim nastojanjima da identificiraju osumnjičene prekršitelje. Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da, u slučaju u kojem se sumnja u neplaćanje cestarine, subjekt za naplatu cestarine može od pružatelja usluge EENC-a dobiti podatke u vezi s vozilom uključenim u navodno neplaćanje cestarine i s vlasnikom ili korisnikom tog vozila koji je klijent pružatelja usluge EENC-a. Pružatelj usluge EENC-a odmah stavlja na raspolaganje takve podatke.

Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da subjekt za naplatu cestarine ne otkriva takve podatke nijednom drugom pružatelju usluge naplate cestarine. One poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da se, ako je subjekt za naplatu cestarine udružen s pružateljem usluge naplate cestarine u jedan subjekt, podaci upotrebljavaju isključivo u svrhu identificiranja osumnjičenih prekršitelja, ili u skladu s člankom 27. stavkom 3.

9.   Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da subjekt za naplatu cestarine nadležan za područje EENC-a na njihovu državnom području može od pružatelja usluge EENC-a dobiti podatke u vezi sa svim vozilima čiji su vlasnici ili korisnici klijenti pružatelja usluga EENC-a i koji su, u određenom razdoblju, vozili na području EENC-a za koje je nadležan subjekt za naplatu cestarine, kao i podatke u vezi s vlasnicima ili korisnicima tih vozila, pod uvjetom da subjekt za naplatu cestarine treba te podatke kako bi ispunio svoje obveze prema poreznim tijelima. Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da pružatelj usluge EENC-a dostavi tražene podatke najkasnije dva dana nakon primitka zahtjeva. One poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da subjekt za naplatu cestarine ne otkriva takve podatke nijednom drugom pružatelju usluge naplate cestarine. One poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da se, ako je subjekt za naplatu cestarine udružen s pružateljem usluge naplate cestarine u jedan subjekt, podaci upotrebljavaju isključivo u svrhu ispunjavanja obveza subjekta za naplatu cestarine prema poreznim tijelima.

10.   Podaci koje pružatelji usluge EENC-a pružaju subjektima za naplatu cestarine obrađuju se u skladu s pravilima Unije o zaštiti osobnih podataka kako su navedena u Uredbi (EU) 2016/679, kao i s nacionalnim zakonima i drugim propisima kojima se prenose direktive 2002/58/EZ i (EU) 2016/680.

11.   Komisija donosi provedbene akte najkasnije 19. listopada 2019. kako bi dodatno odredila obveze pružatelja usluge EENC-a u pogledu:

(a)

praćenja učinkovitosti njihove razine usluge i suradnje sa subjektima za naplatu cestarine pri revizijama u svrhu provjere;

(b)

suradnje sa subjektima za naplatu cestarine u provedbi ispitivanja sustavâ subjekata za naplatu cestarine;

(c)

usluge i tehničke potpore korisnicima EENC-a i prilagodbe opreme u vozilu;

(d)

izdavanja računa korisnicima EENC-a;

(e)

informacija koje pružatelji usluge EENC-a moraju pružiti subjektima za naplatu cestarine i koje su navedene u stavku 7.; i

(f)

informiranja korisnika EENC-a o otkrivenoj situaciji neprijavljene cestarine.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 31. stavka 2.

Članak 6.

Prava i obveze subjekata za naplatu cestarine

1.   Ako područje EENC-a nije usklađeno s tehničkim i postupovnim uvjetima za interoperabilnost EENC-a predviđenima u ovoj Direktivi, država članica na čijem se državnom području nalazi područje EENC-a poduzima potrebne mjere kako bi osigurala da nadležni subjekt za naplatu cestarine razmotri problem zajedno s uključenim dionicima te, u okviru granica svojih nadležnosti, poduzme korektivno djelovanje s ciljem osiguravanja interoperabilnosti EENC-a u okviru sustava za naplatu cestarine. Ako je to potrebno, država članica ažurira registar iz članka 21. stavka 1. u pogledu informacija iz točke (a) tog stavka.

2.   Svaka država članica poduzima potrebne mjere kako bi osigurala da svaki subjekt za naplatu cestarine nadležan za područje EENC-a na državnom području te države članice izradi i održava izjavu o području EENC-a kojom se određuju opći uvjeti za pružatelje usluge EENC-a pri procjeni svojih područja EENC-a, u skladu s provedbenim aktima iz stavka 9.

Ako se na državnom području države članice uspostavlja novi elektronički sustav za naplatu cestarine, ta država članica poduzima potrebne mjere kako bi osigurala da imenovani subjekt za naplatu cestarine nadležan za sustav objavi izjavu o području EENC-a dovoljno unaprijed da se zainteresiranim pružateljima usluge EENC-a omogući akreditacija najkasnije mjesec dana prije operativnog pokretanja novog sustava, uzimajući u obzir duljinu trajanja procesa ocjene sukladnosti sa specifikacijama i ocjene primjerenosti za upotrebu sastavnica interoperabilnosti iz članka 15. stavka 1.

Ako se znatno mijenja elektronički sustav za naplatu cestarine na državnom području države članice, ta država članica poduzima potrebne mjere kako bi osigurala da subjekt za naplatu cestarine nadležan za sustav objavi ažuriranu izjavu o području EENC-a dovoljno unaprijed da se već akreditiranim pružateljima usluge EENC-a omogući da prilagode svoje sastavnice interoperabilnosti novim zahtjevima i da ponovno dobiju akreditaciju najkasnije mjesec dana prije operativnog pokretanja izmijenjenog sustava, uzimajući u obzir duljinu trajanja procesa ocjene sukladnosti sa specifikacijama i ocjene primjerenosti za upotrebu sastavnica interoperabilnosti iz članka 15. stavka 1.

3.   Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da subjekti za naplatu cestarine nadležni za područja EENC-a na njihovim državnim područjima na nediskriminirajućoj osnovi prihvaćaju sve pružatelje usluge EENC-a koji podnesu zahtjev za pružanje usluge EENC-a na spomenutim područjima EENC-a.

Prihvaćanje pružatelja usluge EENC-a u području EENC-a podliježe uvjetu da pružatelj poštuje obveze i opće uvjete iz izjave o području EENC-a.

Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da subjekti za naplatu cestarine ne zahtijevaju od pružatelja usluge EENC-a da se koriste specifičnim tehničkim rješenjima ili procesima kojima se ograničava interoperabilnost sastavnica interoperabilnosti pružatelja usluge EENC-a s elektroničkim sustavima za naplatu cestarine u drugim područjima EENC-a.

Ako se subjekt za naplatu cestarine i pružatelj usluge EENC-a ne mogu dogovoriti, predmet se može uputiti tijelu za mirenje koje je nadležno za odgovarajuće područje naplate cestarine.

4.   Svaka država članica poduzima potrebne mjere kako bi osigurala da se ugovorima između subjekta za naplatu cestarine i pružatelja usluge EENC-a u vezi s pružanjem usluge EENC-a na državnom području te države članice dopušta da pružatelj usluge EENC-a račun za cestarinu izdaje izravno korisniku usluge EENC-a.

Subjekt za naplatu cestarine može zahtijevati da pružatelj usluge EENC-a izdaje račun korisniku u ime subjekta za naplatu cestarine, a pružatelj usluge EENC-a mora ispuniti taj zahtjev.

5.   Cestarina koju zaračunavaju subjekti za naplatu cestarine korisnicima EENC-a ne smije biti viša od odgovarajuće nacionalne ili lokalne cestarine. Time se ne dovodi u pitanje pravo država članica da uvode rabate ili popuste kako bi potaknule upotrebu elektroničkog plaćanja cestarine. Svi rabati ili popusti na cestarine koje korisnicima opreme u vozilu nudi država članica ili subjekt za naplatu cestarine moraju biti transparentni, javno objavljeni i pod istim uvjetima dostupni klijentima pružatelja usluge EENC-a.

6.   Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da subjekti za naplatu cestarine u svojim područjima EENC-a prihvaćaju svu valjanu opremu u vozilu pružatelja usluge EENC-a s kojima imaju ugovorne odnose, koja je potvrđena u skladu s postupkom određenim u provedbenim aktima iz članka 15. stavka 7. i koja nije na popisu poništene opreme u vozilu iz članka 5. stavka 5.

7.   U slučaju nepravilnog djelovanja EENC-a koje se može pripisati subjektu za naplatu cestarine, subjekt za naplatu cestarine osigurava pomoćnu uslugu koja omogućava vozilima s opremom iz stavka 6. da sigurno prometuju i s minimalnim kašnjenjem, bez sumnjičenja za neplaćanje cestarine.

8.   Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da subjekti za naplatu cestarine na nediskriminirajući način surađuju s pružateljima usluge EENC-a ili proizvođačima ili prijavljenim tijelima s ciljem procjene primjerenosti za upotrebu sastavnica interoperabilnosti u njihovim područjima EENC-a.

9.   Komisija donosi provedbene akte najkasnije 19. listopada 2019. kako bi utvrdila minimalan sadržaj izjave o području EENC-a, uključujući:

(a)

zahtjeve za pružatelje usluge EENC-a;

(b)

postupovne uvjete među kojima su komercijalni uvjeti;

(c)

postupak akreditacije pružateljâ usluge EENC-a; i

(d)

podatke za obračun cestarine.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 31. stavka 2.

Članak 7.

Naknada

1.   Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da pružatelji usluge EENC-a imaju pravo na primanje naknade od subjekta za naplatu cestarine.

2.   Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da je metodologija za definiranje naknade za pružatelje usluge EENC-a transparentna, nediskriminirajuća i identična za sve pružatelje usluge EENC-a akreditirane za određeno područje EENC-a. One poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da je metodologija objavljena u sklopu komercijalnih uvjeta u izjavi o području EENC-a.

3.   Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da u područjima EENC-a s glavnim pružateljem usluga metodologija za izračun naknade pružateljima usluge EENC-a ima jednaku strukturu kao naknada za usporedive usluge koje pruža glavni pružatelj usluga. Iznos naknade pružateljima usluge EENC-a može se razlikovati od naknade glavnom pružatelju usluga ako je to opravdano:

(a)

troškom na temelju specifičnih zahtjeva i obveza glavnog pružatelja usluga koji se ne primjenjuje na pružatelje usluge EENC-a; i

(b)

potrebom da se od naknade pružateljima usluge EENC-a odbiju fiksne naknade koje nameće subjekt za naplatu cestarine na temelju troškova koji za subjekta za naplatu cestarine nastaju zbog pružanja, vođenja i održavanja sustava usklađenog s EENC-om u svojem području naplate cestarine, uključujući troškove akreditacije, u slučajevima kad takvi troškovi nisu uključeni u cestarinu.

Članak 8.

Cestarine

1.   Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da ako, u svrhu određivanja tarife za cestarinu koja se primjenjuje na određeno vozilo, postoje odstupanja između klasifikacije vozila između pružatelja usluge EENC-a i subjekta za naplatu cestarine, prednost ima klasifikacija subjekta za naplatu cestarine, osim ako se može dokazati pogreška.

2.   Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da subjekt za naplatu cestarine ima pravo od pružatelja usluge EENC-a zahtijevati plaćanje za svaku potkrijepljenu prijavu cestarine i za svaku potkrijepljenu neprijavljenu cestarinu u vezi s bilo kojim računom korisnika EENC-a kojim upravlja taj pružatelj usluge EENC-a.

3.   Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da, u slučaju da je pružatelj usluge EENC-a poslao subjektu za naplatu cestarine popis poništene opreme u vozilu iz članka 5. stavka 5., pružatelj usluge EENC-a nije odgovoran za bilo koju dodatnu cestarinu koja je nastala na temelju upotrebe takve poništene opreme u vozilu. Broj upisa na popisu poništene opreme u vozilu, oblik popisa i učestalost njegova ažuriranja dogovaraju subjekti za naplatu cestarine i pružatelji usluge EENC-a.

4.   Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da u sustavima za naplatu cestarine koji se temelje na mikrovalnoj tehnologiji subjekti za naplatu cestarine dostavljaju potkrijepljene prijave cestarine pružateljima usluge EENC-a za cestarine njihovih korisnika EENC-a.

5.   Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 30. najkasnije 19. listopada 2019. kako bi utvrdila detalje klasifikacije vozila u svrhe uspostave primjenjivih tarifnih režima, uključujući sve postupke koji su potrebni za uspostavu takvih režima. Skup parametara za klasifikaciju vozila koje podupire EENC ne smije ograničavati izbor tarifnih shema od strane subjekata za naplatu cestarine. Komisija osigurava dovoljno fleksibilnosti kako bi se omogućilo da se niz parametara za klasifikaciju koje podupire EENC razvije u skladu s predvidivim budućim potrebama. Tim se aktima ne dovodi u pitanje definicija parametara prema kojima se cestarine razlikuju iz Direktive 1999/62/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (15).

Članak 9.

Računovodstvo

Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da pravni subjekti koji pružaju usluge naplate cestarine vode računovodstvenu evidenciju koja omogućuje jasno razdvajanje troškova i prihoda povezanih s pružanjem usluge naplate cestarine od troškova i prihoda povezanih s drugim aktivnostima. Informacije o troškovima i prihodima povezanima s pružanjem usluge naplate cestarine dostavljaju se, na zahtjev, relevantnom tijelu za mirenje ili pravosudnom tijelu. Države članice također poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da nije dopušteno unakrsno subvencioniranje između aktivnosti obavljenih u ulozi pružatelja usluge naplate cestarine i drugih aktivnosti.

Članak 10.

Prava i obveze korisnikâ EENC-a

1.   Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi omogućile korisnicima EENC-a da se pretplate na EENC kod bilo kojeg pružatelja usluge EENC-a, bez obzira na njihovo državljanstvo, državu u kojoj imaju boravište ili državu u kojoj je vozilo registrirano. Prilikom sklapanja ugovora korisnici EENC-a moraju biti uredno obaviješteni o važećim sredstvima plaćanja i, u skladu s Uredbom (EU) 2016/679, o obradi njihovih osobnih podataka i pravima koja proizlaze iz važećeg zakonodavstva o zaštiti osobnih podataka.

2.   Smatra se da je korisnik EENC-a plaćanjem cestarine svojem pružatelju usluge EENC-a ispunio obvezu plaćanja korisnika usluge prema nadležnom subjektu za naplatu cestarine.

Ako su u vozilo ugrađeni ili se u njemu prevoze dva ili više komada opreme u vozilu, odgovornost je korisnika EENC-a da koristi ili aktivira odgovarajuću opremu u vozilu za određenu područje EENC-a.

3.   Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 30. najkasnije 19. listopada 2019. kako bi dodatno utvrdila obveze korisnika EENC-a u pogledu:

(a)

pružanja podataka pružatelju usluge EENC-a; i

(b)

upotrebe opreme u vozilu i rukovanja njome.

POGLAVLJE III.

TIJELO ZA MIRENJE

Članak 11.

Uspostava i funkcije

1.   Svaka država članica s najmanje jednim područjem EENC-a imenuje ili uspostavlja tijelo za mirenje za lakše posredovanje između subjekata za naplatu s područjem EENC-a na njezinu državnom području i pružatelja usluge EENC-a koji imaju ugovor ili su u pregovorima za ugovor s tim subjektima za naplatu cestarine.

2.   Tijelo za mirenje osobito je ovlašteno provjeriti jesu li ugovorni uvjeti koje je subjekt za naplatu cestarine postavio pružateljima usluge EENC-a nediskriminirajući. Ovlašteno je provjeriti primaju li pružatelji usluge EENC-a naknadu u skladu s načelima predviđenima u članku 7.

3.   Države članice iz stavka 1. poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da je tijelo za mirenje neovisno u pogledu svojeg uređenja i pravne strukture u odnosu na komercijalne interese subjekata za naplatu cestarine i pružatelja usluge naplate cestarine.

Članak 12.

Postupak posredovanja

1.   Svaka država članica s najmanje jednim područjem EENC-a uspostavlja postupak posredovanja kako bi subjektu za naplatu cestarine ili pružatelju usluge EENC-a omogućila da od relevantnog tijela za mirenje zahtijeva da se uključi u bilo koji spor koji se tiče njihovih ugovornih odnosa ili pregovora.

2.   Postupkom posredovanja iz stavka 1. zahtijeva se da se tijelo za mirenje, u roku od mjesec dana od primitka zahtjeva da se uključi, izjasni o tome ima li na raspolaganju sve dokumente potrebne za posredovanje.

3.   Postupkom posredovanja iz stavka 1. zahtijeva se da tijelo za mirenje izda mišljenje najkasnije šest mjeseci od primitka zahtjeva za uključivanjem.

4.   Kako bi olakšale zadaće tijela za mirenje, države članice ovlašćuju ga da zahtijeva odgovarajuće informacije od subjekata za naplatu cestarine, pružatelja usluge EENC-a i bilo kojih trećih strana aktivnih u pružanju usluge EENC-a u dotičnoj državi članici.

5.   Države članice s najmanje jednim područjem EENC-a i Komisija poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale razmjenu informacija među tijelima za mirenje o njihovu radu, vodećim načelima i praksama.

POGLAVLJE IV.

TEHNIČKE ODREDBE

Članak 13.

Jedinstvena stalna usluga

Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da se EENC korisnicima EENC-a pruža u obliku jedinstvene stalne usluge.

To znači da:

(a)

kad su parametri za klasifikaciju vozila, uključujući promjenjive, pohranjeni ili prijavljeni, ili oboje, u vozilu tijekom vožnje više nije potrebna dodatna ljudska intervencija, osim ako dođe do izmjene karakteristika vozila; i

(b)

ljudska interakcija s određenim komadom opreme u vozilu ostane ista bez obzira na područje EENC-a.

Članak 14.

Dodatni elementi u vezi s EENC-om

1.   Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da je interakcija korisnika EENC-a sa subjektima za naplatu cestarina ograničena, prema potrebi, na proces izdavanja računa u skladu s člankom 6. stavkom 4. i na procese izvršavanja. Interakcije između korisnikâ EENC-a i pružateljâ usluge EENC-a, ili njihove opreme u vozilu, mogu biti specifične za svakog pružatelja usluge EENC-a bez ugrožavanja interoperabilnosti usluge EENC-a.

2.   Države članice mogu zahtijevati da pružatelji usluge naplate cestarine, uključujući pružatelje usluge EENC-a, na zahtjev nadležnih tijela država članica dostave podatke o prometu svojih klijenata, podložno poštovanju primjenjivih pravila o zaštiti podataka. Takve podatke države članice smiju koristiti samo za potrebe prometnih politika i za poboljšanje upravljanja prometom, a podaci se ne smiju koristiti za identifikaciju klijenata.

3.   Komisija najkasnije 19. listopada 2019. donosi provedbene akte kojima se utvrđuju specifikacije elektroničkih sučelja između sastavnica interoperabilnosti subjekata za naplatu cestarine, pružatelja usluge EENC-a i korisnika EENC-a, uključujući, prema potrebi, sadržaj poruka koje akteri izmjenjuju preko tih sučelja. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 31. stavka 2.

Članak 15.

Sastavnice interoperabilnosti

1.   Ako se na državnom području države članice uspostavlja novi elektronički sustav za naplatu cestarine, ta država članica poduzima potrebne mjere kako bi osigurala da imenovani subjekt za naplatu cestarina nadležan za sustav izradi i u izjavi o području EENC-a objavi detaljno planiranje procesa ocjene sukladnosti sa specifikacijama i primjerenosti za upotrebu sastavnica interoperabilnosti, čime se zainteresiranim pružateljima usluge EENC-a omogućuje akreditacija najkasnije mjesec dana prije operativnog pokretanja novog sustava.

Ako se znatno mijenja elektronički sustav za naplatu cestarine na državnom području države članice, ta država članica poduzima potrebne mjere kako bi osigurala da subjekt za naplatu cestarina nadležan za sustav, uz elemente iz prvog podstavka, izradi i u izjavi o području EENC-a objavi detaljno planiranje ponovne ocjene sukladnosti sa specifikacijama i primjerenosti za upotrebu sastavnica interoperabilnosti pružatelja usluge EENC-a koji su prije njegove znatne izmjene već bili akreditirani za sustav. Planiranjem se omogućuje ponovna akreditacija dotičnih pružatelja usluge EENC-a najkasnije mjesec dana prije operativnog pokretanja izmijenjenog sustava.

Subjekt za naplatu cestarine dužan je poštovati to planiranje.

2.   Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da svaki subjekt za naplatu cestarine nadležan za područje EENC-a na državnom području te države članice uspostavi testno okruženje u kojem pružatelj usluge EENC-a ili njegov ovlašteni predstavnik mogu provjeriti je li njihova oprema u vozilu primjerena za upotrebu u području EENC-a subjekta za naplatu cestarine i dobiti potvrdu o uspješnom prolasku odgovarajućih testova. Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi omogućile subjektima za naplatu cestarine da uspostave jedinstveno testno okruženje za više od jednog područja EENC-a te kako bi omogućile jednom ovlaštenom predstavniku da provjeri primjerenost za upotrebu jednog tipa opreme u vozilu u ime više od jednog pružatelja usluge EENC-a.

Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi omogućile subjektima za naplatu cestarine da od pružatelja usluge EENC-a ili njihovih ovlaštenih predstavnika zahtijevaju da pokriju troškove odgovarajućih testova.

3.   Države članice ne zabranjuju, ograničavaju ni ometaju stavljanja na tržište sastavnica interoperabilnosti za upotrebu u EENC-u ako imaju oznaku CE ili izjavu o sukladnosti sa specifikacijama ili izjavu o primjerenosti za upotrebu. Države članice posebno ne zahtijevaju preglede koji su već obavljeni u okviru postupka za provjeru sukladnosti sa specifikacijama ili primjerenosti za upotrebu, ili obojega.

4.   Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 30. najkasnije 19. listopada 2019. kako bi utvrdila zahtjeve za sastavnice interoperabilnosti u vezi sa sigurnošću i zdravljem, pouzdanošću i dostupnošću, zaštitom okoliša, tehničkom kompatibilnošću, sigurnošću i privatnošću te funkcioniranjem i upravljanjem.

5.   Komisija također donosi delegirane akte u skladu s člankom 30. najkasnije 19. listopada 2019. kako bi utvrdila opće infrastrukturne zahtjeve u pogledu:

(a)

točnosti podataka o prijavi cestarine s ciljem jamčenja jednakog postupanja prema korisnicima EENC-a u pogledu cestarina i naknada;

(b)

identifikacije odgovornog pružatelja usluge EENC-a preko opreme u vozilu;

(c)

upotrebe otvorenih standarda za sastavnice interoperabilnosti opreme EENC-a;

(d)

integriranja opreme u vozilu; i

(e)

informiranja vozača o zahtjevu plaćanja cestarine.

6.   Komisija donosi provedbene akte najkasnije 19. listopada 2019. kako bi utvrdila sljedeće posebne infrastrukturne zahtjeve:

(a)

zahtjeve za zajedničke komunikacijske protokole između opreme subjekata za naplatu cestarine i pružatelja usluge EENC-a;

(b)

zahtjeve za mehanizme za subjekte za naplatu cestarine kojima je cilj otkriti je li vozilo koje prometuje njihovim područjem EENC-a opremljeno valjanom i funkcionalnom opremom u vozilu;

(c)

zahtjeve o sučelju čovjek-stroj u opremi u vozilu;

(d)

zahtjeve koji se posebno primjenjuju na sastavnice interoperabilnosti u sustavima za naplatu cestarine na temelju mikrovalne tehnologije; i

(e)

zahtjeve koji se posebno primjenjuju u okviru sustava za naplatu cestarine na temelju globalnog navigacijskog satelitskog sustava (GNSS);

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 31. stavka 2.

7.   Komisija donosi provedbene akte najkasnije 19. listopada 2019. kako bi utvrdila postupak koji države članice trebaju primijeniti pri ocjeni sukladnosti sa specifikacijama i primjerenosti za upotrebu sastavnica interoperabilnosti, uključujući sadržaj i oblik EZ izjava. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 31. stavka 2.

POGLAVLJE V.

ZAŠTITNE KLAUZULE

Članak 16.

Zaštitni postupak

1.   Ako država članica opravdano vjeruje da sastavnice interoperabilnosti s oznakom CE, koje su stavljene na tržište te upotrijebljene u skladu s namjenom, vjerojatno neće zadovoljiti relevantne zahtjeve, poduzima sve potrebne mjere da ograniči njihovo područje primjene, zabrani njihovu upotrebu ili ih povuče s tržišta. Država članica odmah obavješćuje Komisiju o mjerama koje je poduzela i navodi razloge za svoju odluku, pri čemu posebno navodi je li do nesukladnosti došlo zbog:

(a)

nepravilne primjene tehničkih specifikacija; ili

(b)

neprimjerenosti tehničkih specifikacija.

2.   Komisija se što je brže moguće savjetuje s dotičnom državom članicom, proizvođačem, pružateljem usluge EENC-a ili njihovim ovlaštenim predstavnicima s poslovnim nastanom u Uniji. Ako na temelju tog savjetovanja Komisija utvrdi da je mjera opravdana, o tome odmah obavješćuje dotičnu državu članicu, kao i druge države članice. Međutim, ako na temelju tog savjetovanja Komisija utvrdi da je mjera neopravdana, o tome odmah obavješćuje dotičnu državu članicu, kao i proizvođača ili njegova ovlaštenog predstavnika s poslovnim nastanom u Uniji i druge države članice.

3.   Ako sastavnice interoperabilnosti s oznakom CE ne ispunjavaju zahtjeve interoperabilnosti, nadležna država članica od proizvođača ili njegova ovlaštenog predstavnika s poslovnim nastanom u Uniji zahtijeva da ponovno uspostavi sukladnost sastavnice interoperabilnosti sa specifikacijama ili njezinu primjerenost za upotrebu, ili oboje, pod uvjetima koje utvrdi ta država članica te o tome obavješćuje Komisiju i druge države članice.

Članak 17.

Transparentnost ocjenjivanja

U svakoj odluci koju donese država članica ili subjekt za naplatu cestarine u vezi s ocjenom sukladnosti sa specifikacijama ili primjerenosti za upotrebu sastavnica interoperabilnosti te u svakoj odluci donesenoj na temelju članka 16. detaljno se navode razlozi na kojima se temelji. O njoj se što je prije moguće obavješćuje dotičnog proizvođača, pružatelja usluge EENC-a ili njihove ovlaštene predstavnike, navodeći pritom pravna sredstva koja su na raspolaganju na temelju propisa koji su u dotičnoj državi članici na snazi i rokove u kojima je moguće iskoristiti ta pravna sredstva.

POGLAVLJE VI.

ADMINISTRATIVNI MEHANIZMI

Članak 18.

Jedinstveni kontaktni ured

Svaka država članica s najmanje dva područja EENC-a na svojem državnom području određuje jedinstveni kontaktni ured za pružatelje usluge EENC-a. Država članica javno objavljuje kontaktne podatke tog ureda te ih na zahtjev dostavlja zainteresiranim pružateljima usluge EENC-a. Država članica poduzima potrebne mjere kako bi osigurala da kontaktni ured, na zahtjev pružatelja usluga EENC-a, olakšava i koordinira administrativne kontakte u ranoj fazi između pružatelja usluge EENC-a i subjekata za naplatu cestarine nadležnih za područja EENC-a na državnom području države članice. Kontaktni ured može biti fizička osoba ili javno ili privatno tijelo.

Članak 19.

Prijavljena tijela

1.   Države članice obavješćuju Komisiju i druge države članice o tijelima koja su ovlaštena za provedbu ili nadzor nad postupkom za ocjenu sukladnosti sa specifikacijama ili primjerenosti za upotrebu navedenim u provedbenim aktima iz članka 15. stavka 7., pri čemu za svako tijelo navode područje nadležnosti i identifikacijske brojeve, prethodno dobivene od Komisije. Komisija objavljuje popis tijela, njihove identifikacijske brojeve i područja nadležnosti u Službenom listu Europske unije te ažurira taj popis.

2.   Države članice pri ocjenjivanju prijavljenih tijela primjenjuju kriterije predviđene u delegiranim aktima iz stavka 5. ovog članka. Smatra se da tijela koja ispunjavaju kriterije ocjenjivanja predviđene odgovarajućim europskim normama ispunjavaju navedene kriterije.

3.   Država članica povlači odobrenje za tijelo koje više ne ispunjava kriterije predviđene u delegiranim aktima iz stavka 5. ovog članka. Ona o tome odmah obavješćuje Komisiju i druge države članice.

4.   Ako država članica ili Komisija smatraju da tijelo koje je prijavila druga država članica ne ispunjava kriterije predviđene u delegiranim aktima iz stavka 5. ovog članka, predmet se upućuje Odboru za elektroničku naplatu cestarine iz članka 31. stavka 1. koji svoje mišljenje donosi u roku od tri mjeseca. S obzirom na mišljenje tog odbora, Komisija državu članicu koja je prijavila dotično tijelo obavješćuje o svim promjenama koje su potrebne da prijavljeno tijelo zadrži priznati status.

5.   Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 30. najkasnije 19. listopada 2019. kako bi utvrdila minimalne kriterije prihvatljivosti za prijavljena tijela.

Članak 20.

Skupina za koordinaciju

Skupina za koordinaciju tijela prijavljenih u skladu s člankom 19. stavkom 1. („skupina za koordinaciju”) osniva se kao radna skupina Odbora za elektroničku naplatu cestarine iz članka 31. stavka 1., u skladu s poslovnikom tog odbora.

Članak 21.

Registri

1.   Za potrebu provedbe ove Direktive svaka država članica vodi nacionalni elektronički registar sljedećeg:

(a)

područja EENC-a unutar njezina državnog područja, uključujući informacije o:

i.

odgovarajućim subjektima za naplatu cestarine;

ii.

korištenim tehnologijama za naplatu cestarine;

iii.

podacima za obračun cestarine;

iv.

izjavi o području EENC-a; i

v.

pružateljima usluge EENC-a koji imaju ugovore za EENC sa subjektima za naplatu cestarine koji su aktivni na državnom području te države članice.

(b)

pružatelja usluge EENC-a kojima je odobrila registraciju u skladu s člankom 4.; i

(c)

detalja jedinstvenog kontaktnog ureda iz članka 18. za EENC, uključujući adresu elektroničke pošte i telefonski broj.

Osim ako je navedeno drukčije, države članice najmanje jednom godišnje provjeravaju jesu li zahtjevi iz članka 4. točaka (a), (d), (e) i (f) još uvijek ispunjeni i na odgovarajući način ažuriraju registar. Registar također sadržava zaključke revizije predviđene u članku 4. točki (e). Država članica nije odgovorna za radnje pružatelja usluge EENC-a spomenutih u njezinom registru.

2.   Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da su svi podaci sadržani u nacionalnom elektroničkom registru ažurirani i točni.

3.   Registri su javno dostupni u elektroničkom obliku.

4.   Ti registri na raspolaganju su od 19. listopada 2021.

5.   Na kraju svake kalendarske godine tijela država članica nadležna za registre Komisiji elektroničkim putem šalju registre područja EENC-a i pružatelja usluge EENC-a. Komisija stavlja na raspolaganje te informacije drugim državama članicama. Država članica registracije i Komisija obavješćuju se o svim odstupanjima od stanja u državi članici.

POGLAVLJE VII.

PROBNI SUSTAVI

Članak 22.

Probni sustavi za naplatu cestarine

1.   Države članice, na ograničenim dijelovima svojeg područja naplate cestarine i usporedno sa sustavom usklađenim s EENC-om, u svrhu tehničkog razvoja EENC-a mogu privremeno odobriti upotrebu probnih sustava za naplatu cestarine s novim tehnologijama ili konceptima, koji nisu u skladu s jednom ili više odredbi ove Direktive.

2.   Pružatelji usluge EENC-a nisu dužni sudjelovati u probnim sustavima za naplatu cestarine.

3.   Prije uspostave probnog sustava za naplatu cestarine dotična država članica od Komisije traži odobrenje. Komisija odobrenje izdaje ili ga odbija, u obliku odluke, u roku od šest mjeseci od primitka zahtjeva. Komisija može odbiti odobrenje ako bi se probnim sustavom za naplatu cestarine moglo dovesti u pitanje ispravno funkcioniranje redovnog elektroničkog sustava za naplatu cestarine ili EENC-a. Početno razdoblje s takvim odobrenjem traje najviše tri godine.

POGLAVLJE VIII.

RAZMJENA INFORMACIJA O NEPLAĆANJU CESTARINE

Članak 23.

Postupak razmjene informacija između država članica

1.   Kako bi se omogućila identifikacija vozila i vlasnika ili korisnika vozila za koje je utvrđeno neplaćanje cestarine, svaka država članica odobrava isključivo nacionalnim kontaktnim točkama drugih država članica pristup sljedećim nacionalnim podacima iz registra vozila, s ovlašću da obavljaju automatizirana pretraživanja:

(a)

podacima o vozilima; i

(b)

podacima o vlasnicima ili korisnicima vozila.

Elementi podataka iz točaka (a) i (b) koji su potrebni za obavljanje automatiziranog pretraživanja moraju biti u skladu s Prilogom I.

2.   U svrhu razmjene podataka iz stavka 1. svaka država članica određuje nacionalnu kontaktnu točku. Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da se razmjena informacija među državama članicama odvija isključivo između nacionalnih kontaktnih točaka. Ovlasti nacionalnih kontaktnih točaka uređene su primjenjivim pravom dotične države članice. U tom procesu razmjene informacija posebna pozornost posvećuje se prikladnoj zaštiti osobnih podataka.

3.   Prilikom obavljanja automatiziranog pretraživanja u obliku zahtjeva prema drugim tijelima, nacionalna kontaktna točka države članice na čijem je državnom području došlo do neplaćanja cestarine upotrebljava cjeloviti registracijski broj vozila.

Ta se automatizirana pretraživanja obavljaju u skladu s postupcima iz točaka 2. i 3. poglavlja 3. Priloga Odluci Vijeća 2008/616/PUP (16) i sa zahtjevima iz Priloga I. ovoj Direktivi.

Država članica na čijem je državnom području došlo do neplaćanja cestarine upotrebljava dobivene podatke kako bi utvrdila tko je odgovoran za neplaćanje te cestarine.

4.   Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da se razmjena informacija provodi upotrebom računalne aplikacije Europskog informacijskog sustava za prometne i vozačke dozvole (Eucaris) i izmijenjenih verzija tog računalnog sustava, u skladu s Prilogom I. ovoj Direktivi i točkama 2. i 3. poglavlja 3. Priloga Odluci 2008/616/PUP.

5.   Svaka država članica snosi vlastite troškove koji proizlaze iz upravljanja, korištenja i održavanja računalnih aplikacija iz stavka 4.

Članak 24.

Pisana obavijest o neplaćanju cestarine

1.   Država članica na čijem je državnom području došlo do neplaćanja cestarine odlučuje hoće li pokrenuti daljnji postupak u pogledu neplaćanja cestarine.

Ako država članica na čijem je državnom području došlo do neplaćanja cestarine odluči pokrenuti takav postupak, ta država članica u skladu sa svojim nacionalnim pravom o tome obavješćuje vlasnika, korisnika vozila ili osobu identificiranu na drugi način koju se sumnjiči za neplaćanje cestarine.

Ta obavijest, u mjeri u kojoj je to predviđeno nacionalnim pravom, uključuje pravne posljedice neplaćanja cestarine na državnom području države članice u kojoj je došlo do neplaćanja cestarine, u skladu s pravom te države članice.

2.   Pri slanju pisane obavijesti vlasniku, korisniku vozila ili osobi identificiranoj na drugi način koja se sumnjiči za neplaćanje cestarine, država članica na čijem je državnom području došlo do neplaćanja cestarine uključuje, u skladu sa svojim nacionalnim pravom, sve važne informacije, a posebno prirodu tog neplaćanja cestarine, mjesto, datum i vrijeme neplaćanja cestarine, naziv prekršenih propisa nacionalnog prava, pravo na pravni lijek i pristup informacijama i sankciju te, prema potrebi, podatke o uređaju kojim je utvrđeno neplaćanje cestarine. U tu svrhu država članica na čijem je državnom području došlo do neplaćanja cestarine temelji pisanu obavijest na obrascu iz Priloga II.

3.   Ako država članica na čijem je državnom području došlo do neplaćanja cestarine odluči pokrenuti daljnji postupak u pogledu neplaćanja cestarine, kako bi osigurala poštovanje temeljnih prava, ona šalje pisanu obavijest na jeziku dokumenta za registraciju vozila, ako je dostupan, ili na jednom od službenih jezika države članice registracije.

Članak 25.

Daljnji postupci subjekata odgovornih za naplatu cestarine

1.   Država članica na čijem je državnom području došlo do neplaćanja cestarine može subjektu odgovornom za naplatu cestarine dostaviti podatke dobivene postupkom iz članka 23. stavak 1. samo ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)

preneseni podaci ograničeni su na ono što je tom subjektu potrebno za naplatu utvrđene cestarine;

(b)

postupak za naplatu utvrđene cestarine u skladu je s postupkom predviđenim člankom 24.;

(c)

dotični subjekt odgovoran je za provedbu tog postupka; i

(d)

postupanjem u skladu s nalogom za plaćanje koji izdaje subjekt kojemu se podaci dostavljaju okončava se slučaj neplaćanja cestarine.

2.   Države članice osiguravaju da se podaci dostavljeni odgovornom subjektu upotrebljavaju isključivo u svrhu naplate utvrđene cestarine te se odmah brišu nakon plaćanja cestarine ili, u slučaju da se plaćanje ne izvrši, u razumnom roku nakon prijenosa podataka koji utvrđuje država članica.

Članak 26.

Izvješćivanje Komisije od strane država članica

Svaka država članica šalje sveobuhvatno izvješće Komisiji do 19. travnja 2023., a nakon toga svake tri godine.

U sveobuhvatnom izvješću navodi se broj automatiziranih pretraživanja koja je obavila država članica na čijem je državnom području došlo do neplaćanja cestarine, a koje su upućene nacionalnoj kontaktnoj točki države članice registracije, nakon neplaćanja cestarina do kojih je došlo na njezinu državnom području, zajedno s brojem neispunjenih zahtjeva.

Sveobuhvatno izvješće uključuje i opis situacije na nacionalnoj razini u odnosu na daljnja postupanja u pogledu neplaćanja cestarina, na temelju udjela takvih neplaćanja cestarina nakon kojih je poslana pisana obavijest.

Članak 27.

Zaštita podataka

1.   Uredba (EU) 2016/679 i nacionalni zakoni ili drugi propisi kojima se prenose direktive 2002/58/EZ i (EU) 2016/680 primjenjuju se na osobne podatke koji se obrađuju u skladu s ovom Direktivom.

2.   Države članice u skladu s primjenjivim zakonodavstvom o zaštiti podataka poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale:

(a)

da se obrada osobnih podataka u svrhe članaka 23., 24. i 25. ograniči na vrste podataka navedene u Prilogu I. ove Direktive;

(b)

da su osobni podaci točni i ažurirani te da se zahtjevi za ispravak ili brisanje rješavaju bez nepotrebne odgode; i

(c)

da je utvrđen rok za pohranjivanje osobnih podataka.

Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da se osobni podaci koji se obrađuju na temelju ove Direktive koriste samo u svrhu:

(a)

identifikacije osumnjičenih prekršitelja u pogledu obveze plaćanja cestarina u okviru područja primjene članka 5. stavka 8.;

(b)

osiguravanja toga da se subjekt za naplatu cestarine pridržava svojih obveza prema poreznim tijelima u okviru područja primjene članka 5. stavka 9.; i

(c)

identifikacije vozila i vlasnika ili korisnika vozila za koje je utvrđeno neplaćanje cestarine u okviru područja primjene članaka 23. i 24.

Države članice također poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da ispitanici imaju jednaka prava na obavješćivanje, pristup, ispravak, brisanje i ograničavanje obrade te podnošenje pritužbe nadzornom tijelu za zaštitu podataka, naknadu i učinkovit sudski pravni lijek kako je predviđeno Uredbom (EU) 2016/679 ili, ako je primjenjivo, Direktivom (EU) 2016/680.

3.   Ovim se člankom ne utječe na mogućnost država članica da ograniče opseg obveza i prava predviđenih određenim odredbama Uredbe (EU) 2016/679 u skladu s člankom 23. te uredbe za svrhe navedene u stavku 1. tog članka.

4.   Svaka uključena osoba ima pravo bez nepotrebne odgode dobiti informaciju o tome koji su osobni podaci koji su evidentirani u državi članici registracije preneseni u državu članicu u kojoj je došlo do neplaćanja cestarine, uključujući datum zahtjeva i nadležno tijelo države članice na čijem je državnom području došlo do neplaćanja cestarine.

POGLAVLJE IX.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 28.

Izvješće

1.   Komisija do 19. travnja 2023. podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o provedbi i učincima ove Direktive, posebno u pogledu razvoja i korištenja EENC-a te djelotvornosti i učinkovitosti mehanizma za razmjenu podataka u okviru istrage o slučajevima neplaćanja cestarina.

U izvješću se posebno analizira sljedeće:

(a)

učinak članka 5. stavaka 1. i 2. na uvođenje EENC-a, s osobitim naglaskom na dostupnosti usluge u malim ili rubnim područjima EENC-a;

(b)

djelotvornost članaka 23., 24. i 25. u pogledu smanjenja broja neplaćanja cestarina u Uniji; i

(c)

ostvareni napredak u pogledu aspekata interoperabilnosti između elektroničkih sustava za naplatu cestarine s pomoću satelitskog određivanja položaja i mikrovalne tehnologije na frekvenciji 5,8 GHz.

2.   Izvješću se, ako je prikladno, prilaže prijedlog Europskom parlamentu i Vijeću za daljnju reviziju ove Direktive, posebno u pogledu sljedećih elemenata:

(a)

dodatnih mjera kojima se osigurava da je EENC dostupan u svim područjima EENC-a, uključujući mala i periferna područja;

(b)

mjera za daljnje olakšavanje prekograničnog izvršenja obveze plaćanja cestarina u Uniji, uključujući mehanizme uzajamne pomoći; i

(c)

proširenja odredbi o olakšavanju prekogranične provedbe zona s niskim razinama emisija, zona s ograničenim pristupom ili drugih programa za reguliranje pristupa vozila gradovima.

Članak 29.

Delegirani akti

Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 30. kojima se ažurira Prilog I. kako bi se u obzir uzele sve relevantne izmjene koje treba unijeti u odluke Vijeća 2008/615/PUP (17) i 2008/616/PUP ili ako se to zahtijeva bilo kojim drugim relevantnim pravnim aktom Unije.

Članak 30.

Izvršavanje delegiranja ovlasti

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 8. stavka 5., članka 10. stavka 3., članka 15. stavaka 4. i 5., članka 19. stavka 5. i članka 29. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od pet godina počevši od 18. travnja 2019. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja razdoblja od pet godina. Delegiranje ovlasti prešutno se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.

3.   Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 8. stavka 5., članka 10. stavka 3., članka 15. stavaka 4. i 5., članka 19. stavka 5. i članka 29. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.

5.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

6.   Delegirani akt donesen na temelju članka 8. stavka 5., članka 10. stavka 3., članka 15. stavaka 4. i 5., članka 19. stavka 5. i članka 29. stupa na snagu samo ako ni Europski parlament ni Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 31.

Postupak odbora

1.   Komisiji pomaže Odbor za elektroničku naplatu cestarine.

Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.   Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011. Ako odbor ne da nikakvo mišljenje, Komisija ne donosi nacrt provedbenog akta i primjenjuje se članak 5. stavak 4. treći podstavak Uredbe (EU) br. 182/2011.

Članak 32.

Prenošenje

1.   Države članice do 19. listopada 2021. donose i objavljuju zakone i druge propise koji su potrebni radi usklađivanja s člancima od 1. do 27. i prilozima I. i II. One Komisiji odmah dostavljaju tekst tih mjera.

One primjenjuju te mjere od 19. listopada 2021.

Kada države članice donose te mjere, one sadržavaju upućivanje na ovu Direktivu ili se na nju upućuje prilikom njihove službene objave. One sadržavaju i izjavu da se upućivanja u postojećim zakonima i drugim propisima na direktivu stavljenu izvan snage ovom Direktivom smatraju upućivanjima na ovu Direktivu. Države članice određuju načine tog upućivanja i način oblikovanja te izjave.

2.   Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 33.

Stavljanje izvan snage

Direktiva 2004/52/EZ stavlja se izvan snage s učinkom od 20. listopada 2021., ne dovodeći u pitanje obveze država članica u pogledu roka za prenošenje Direktive u nacionalno pravo, koji je naveden u Prilogu III. dijelu B.

Upućivanja na direktivu stavljenu izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Direktivu i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom iz Priloga IV.

Članak 34.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 35.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 19. ožujka 2019.

Za Europski parlament

Predsjednik

A. TAJANI

Za Vijeće

Predsjednik

G. CIAMBA


(1)  SL C 81, 2.3.2018., str. 181.

(2)  SL C 176, 23.5.2018., str. 66.

(3)  Stajalište Europskog parlamenta od 14. veljače 2019. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Odluka Vijeća od 4. ožujka 2019.

(4)  Direktiva 2004/52/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o interoperabilnosti elektroničkih sustava za naplatu cestarine u Zajednici (SL L 166, 30.4.2004., str. 124.).

(5)  Direktiva (EU) 2015/413 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2015. o olakšavanju prekogranične razmjene informacija o prometnim prekršajima protiv sigurnosti prometa na cestama (SL L 68, 13.3.2015., str. 9.).

(6)  Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL L 119, 4.5.2016., str. 1.).

(7)  Direktiva (EU) 2016/680 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka od strane nadležnih tijela u svrhe sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Okvirne odluke Vijeća 2008/977/PUP (SL L 119, 4.5.2016., str. 89.).

(8)  Direktiva 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. srpnja 2002. o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u području elektroničkih komunikacija (Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama) (SL L 201, 31.7.2002., str. 37.).

(9)  SL L 123, 12.5.2016., str. 1.

(10)  Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

(11)  Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka (SL L 8, 12.1.2001., str. 1.).

(12)  Direktiva (EU) 2015/1535 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. rujna 2015. o utvrđivanju postupka pružanja informacija u području tehničkih propisa i pravila o uslugama informacijskog društva (SL L 241, 17.9.2015., str. 1.).

(13)  Direktiva 2014/53/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o usklađivanju zakonodavstava država članica o stavljanju na raspolaganje radijske opreme na tržištu i stavljanju izvan snage Direktive 1999/5/EZ (SL L 153, 22.5.2014., str. 62.).

(14)  Direktiva 2014/30/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na elektromagnetsku kompatibilnost (SL L 96, 29.3.2014., str. 79.).

(15)  Direktiva 1999/62/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 1999. o naknadama koje se naplaćuju za korištenje određenih infrastruktura za teška teretna vozila (SL L 187, 20.7.1999., str. 42.).

(16)  Odluka Vijeća 2008/616/PUP od 23. lipnja 2008. o provedbi Odluke 2008/615/PUP o produbljivanju prekogranične suradnje, posebno u suzbijanju terorizma i prekograničnog kriminala (SL L 210, 6.8.2008., str. 12.).

(17)  Odluka Vijeća 2008/615/PUP od 23. lipnja 2008. o produbljivanju prekogranične suradnje, posebno u suzbijanju terorizma i prekograničnog kriminala (SL L 210, 6.8.2008., str. 1.).


PRILOG I.

Elementi podataka potrebni za obavljanje automatiziranog pretraživanja iz članka 23. stavka 1.

Točka

O/N (1)

Primjedbe

Podaci o vozilu

O

 

Država članica registracije

O

 

Registracijski broj

O

(A (2))

Podaci o neplaćanju cestarine

O

 

Država članica na čijem je državnom području došlo do neplaćanja cestarine

O

 

Referentni datum događaja

O

 

Referentno vrijeme događaja

O

 

Elementi podataka dostavljeni kao rezultat automatiziranog pretraživanja obavljenog u skladu s člankom 23. stavkom 1.

Dio I.   Podaci o vozilima

Točka

O/N (3)

Primjedbe

Registracijski broj

O

 

Broj šasije/VIN

O

 

Država članica registracije

O

 

Marka

O

(D.1 (4)) npr. Ford, Opel, Renault

Komercijalni tip vozila

O

(D.3) npr. Focus, Astra, Megane

Kategorijska oznaka EU-a

O

(J) npr. mopedi, motocikli, osobni automobili

EURO emisijska norma

O

npr. Euro 4, EURO 6

Dio II.   Podaci o vlasnicima ili korisnicima vozila

Točka

O/N (5)

Primjedbe

Podaci o korisnicima vozila

 

(C.1 (6))

Podaci se odnose na imatelja konkretne potvrde o registraciji.

Ime (naziv pravne osobe) imatelja potvrde o registraciji

O

(C.1.1)

Za prezime, umetke, titule itd. koriste se zasebna polja, a ime se navodi u obliku koji je pogodan za ispis.

Ime

O

(C.1.2)

Za ime/imena i inicijale koriste se zasebna polja, a ime se navodi u obliku koji je pogodan za ispis.

Adresa

O

(C.1.3)

Za ulicu, kućni broj, poštanski broj, mjesto boravišta, zemlju boravišta itd. koriste se zasebna polja, a adresa se navodi u obliku koji je pogodan za ispis.

Spol

N

Muški, ženski

Datum rođenja

O

 

Pravni subjekt

O

Pojedinac, udruženje, društvo, poduzeće itd.

Mjesto rođenja

N

 

Identifikacijski broj

N

Identifikator koji na jedinstveni način identificira fizičku ili pravnu osobu.

Podaci o vlasnicima vozila

 

(C.2) Podaci se odnose na vlasnika vozila.

Ime (naziv pravne osobe) vlasnika

O

(C.2.1)

Ime

O

(C.2.2)

Adresa

O

(C.2.3)

Spol

N

Muški, ženski

Datum rođenja

O

 

Pravni subjekt

O

Pojedinac, udruženje, društvo, poduzeće itd.

Mjesto rođenja

N

 

Identifikacijski broj

N

Identifikator koji na jedinstveni način identificira fizičku ili pravnu osobu.

 

 

Ako se radi o otpadnom vozilu, o ukradenom vozilu ili registracijskim tablicama, ili o istekloj registraciji vozila, ne upisuju se podaci o vlasniku/korisniku. Umjesto toga, šalje se poruka „podatak nije otkriven”.


(1)  O = obvezno, ako postoji u nacionalnom registru, N = neobvezno.

(2)  Usklađeni kod Unije, vidjeti Direktivu Vijeća 1999/37/EZ od 29. travnja 1999. o dokumentima za registraciju vozila (SL L 138, 1.6.1999., str. 57.).

(3)  O = obvezno, ako postoji u nacionalnom registru, N = neobvezno.

(4)  Usklađeni kod Unije, vidjeti Direktivu 1999/37/EZ.

(5)  O = obvezno, ako postoji u nacionalnom registru, N = neobvezno.

(6)  Usklađeni kod Unije, vidjeti Direktivu 1999/37/EZ.


PRILOG II.

OBRAZAC ZA PISANU OBAVIJEST

iz članka 24.

[Naslovna stranica]

[Ime, adresa i telefonski broj pošiljatelja]

[Ime i adresa primatelja]

PISANA OBAVIJEST

o neplaćanju cestarine do kojeg je došlo u …

[ime države članice na čijem je državnom području došlo do neplaćanja cestarine].

Stranica 2.

Dana … neplaćanje cestarine vozilom registracijskog

[datum]

broja … marke … modela …

utvrdilo je …

[ime nadležnog tijela]

[Mogućnost 1] (1)

Registrirani ste kao imatelj potvrde o registraciji prethodno navedenog vozila.

[Mogućnost 2] (1)

Imatelj potvrde o registraciji prethodno navedenog vozila izjavio je da ste Vi vozili to vozilo kada je počinjeno neplaćanje cestarine.

Detalji o neplaćanju cestarine opisani su na stranici 3. u nastavku.

Novčana kazna za neplaćanje cestarine iznosi … EUR/nacionalna valuta. (1)

Cestarina koju je potrebno platiti iznosi … EUR/nacionalna valuta. (1)

Rok za plaćanje je …

Ako ne platite navedenu novčanu kaznu (1)/cestarinu (1), savjetujemo Vam da ispunite priloženi obrazac za odgovor (stranica 4.) i pošaljete ga na navedenu adresu.

Ovo pismo obrađuje se u skladu s nacionalnim pravom …

[ime države članice na čijem je državnom području došlo do neplaćanja cestarine].

Stranica 3.

Detalji o neplaćanju cestarine

(a)

Podaci o vozilu kojim je počinjeno neplaćanje cestarine:

 

Registracijski broj: …

 

Država članica registracije: …

 

Marka i model: …

(b)

Podaci o neplaćanju cestarine:

 

Mjesto, datum i vrijeme počinjenja neplaćanja cestarine:

 

Priroda i pravna kvalifikacija neplaćanja cestarine:

 

Detaljan opis neplaćanja cestarine:

 

Upućivanje na relevantne pravne odredbe:

 

Opis dokaza o neplaćanju cestarine ili upućivanje na njega:

(c)

Podaci o uređaju kojim je utvrđeno neplaćanje cestarine (2):

 

Podaci o uređaju:

 

Identifikacijski broj uređaja:

 

Istek valjanosti zadnjeg baždarenja:

(1)

Precrtati nepotrebno.

(2)

Ako uređaj nije korišten, ne ispunjava se.

Stranica 4.

Obrazac za odgovor

(ispuniti velikim tiskanim slovima)

A.

Podaci o vozaču:

Puno ime i prezime:

Mjesto i datum rođenja:

Broj vozačke dozvole: … izdana (datum): … u (mjesto): …

Adresa: …

B.

Popis pitanja:

1.

Je li vozilo, marke …, registracijskog broja …, registrirano na Vaše ime? … da/ne (1)

Ako nije, imatelj potvrde o registraciji je:

(prezime, ime, adresa)

2.

Priznajete li da niste platili cestarinu? da/ne (1)

3.

Ako ne priznajete, navedite razloge zašto:

Pošaljite ispunjeni obrazac u roku od 60 dana od primitka ove pisane obavijesti sljedećem tijelu ili subjektu: …

na sljedeću adresu: …

OBAVIJEST

(Kada pisanu obavijest šalje subjekt odgovoran za naplatu cestarine u skladu s člankom 25.):

 

Ako utvrđena cestarina nije plaćena u roku navedenom u ovoj pisanoj obavijesti, ovaj će se predmet u svrhu razmatranja proslijediti nadležnom tijelu. …

[ime države članice na čijem je državnom području došlo do neplaćanja cestarine].

 

Ako se predmet ne nastavi, bit ćete obaviješteni u roku od 60 dana od primitka obrasca za odgovor ili dokaza o plaćanju. (1)

/

(Kada pisanu obavijest šalje nadležno tijelo države članice):

 

Ovaj će predmet razmotriti nadležno tijelo …

[ime države članice na čijem je državnom području došlo do neplaćanja cestarine].

 

Ako se predmet ne nastavi, bit ćete obaviješteni u roku od 60 dana od primitka obrasca za odgovor ili dokaza o plaćanju. (1)

(1)

Precrtati nepotrebno.

Ako se predmet nastavi, primjenjuje se sljedeći postupak:

[ispunjava država članica na čijem je državnom području došlo do neplaćanja cestarine – kakav će biti daljnji postupak, uključujući detalje o mogućnosti i postupku pravnog lijeka protiv odluke da se nastavi s predmetom. Ti detalji u svakom slučaju uključuju: ime i adresu tijela ili subjekta nadležnog za rješavanje predmeta, rok za plaćanje, ime i adresu dotičnog tijela nadležnog za pravni lijek; rok za podnošenje pravnog lijeka].

Ovo pismo samo po sebi nema pravnih posljedica.

Izjava o zaštiti podataka

 

[U slučajevima kada se primjenjuje Uredba (EU) 2016/679:

U skladu s Uredbom (EU) 2016/679 imate pravo zatražiti pristup svojim osobnim podacima te njihov ispravak ili brisanje ili ograničavanje njihove obrade ili pravo na podnošenje prigovora na obradu tih podataka te pravo na prenosivost podataka. Također imate pravo podnijeti pritužbu [naziv i adresa relevantnog nadzornog tijela].

 

[U slučajevima kada se primjenjuje Direktiva (EU) 2016/680:

U skladu s [naziv nacionalnog zakona kojim se primjenjuje Direktiva (EU) 2016/680] imate pravo od voditelja obrade zatražiti pristup svojim osobnim podacima te njihov ispravak ili brisanje i ograničavanje njihove obrade. Također imate pravo podnijeti pritužbu [naziv i adresa relevantnog nadzornog tijela].]


PRILOG III.

DIO A

Direktiva stavljena izvan snage i njezina izmjena

(iz članka 33.)

Direktiva 2004/52/EZ Europskog parlamenta i Vijeća

SL L 166, 30.4.2004., str. 124.

Uredba (EZ) br. 219/2009 Europskog parlamenta i Vijeća

SL L 87, 31.3.2009., str. 109.

DIO B

Rok za prenošenje u nacionalno pravo

(iz članka 33.)

Direktiva

Rok za prenošenje

Direktiva 2004/52/EZ

20. studenoga 2005.


PRILOG IV.

Korelacijska tablica

Direktiva 2004/52/EZ

Ova Direktiva

Članak 1. stavak 1.

Članak 1. stavak 1. prvi podstavak točka (a)

Članak 1. stavak 1. prvi podstavak točka (b)

Članak 3. stavak 2. prva rečenica

Članak 1. stavak 1. drugi podstavak

Članak 1. stavak 2., uvodni tekst

Članak 1. stavak 2., uvodni tekst

Članak 1. stavak 2. točka (a)

Članak 1. stavak 2. točka (a)

Članak 1. stavak 2. točka (b)

Članak 1. stavak 2. točka (c)

Članak 1. stavak 2. točka (b)

Članak 1. stavak 3.

Članak 1. stavak 3.

Članak 1. stavak 4.

Članak 1. stavak 5.

Članak 1. stavak 6.

Članak 2.

Članak 2. stavak 1.

Članak 3. stavak 1. prvi podstavak

Članak 3. stavak 1. drugi podstavak

članak 2. stavak 2. prva rečenica

Članak 4. stavak 7.

Članak 3. stavak 2.

Članak 3. stavak 3.

Članak 2. stavak 2. druga i treća rečenica

Članak 3. stavak 4.

Članak 2. stavak 2. četvrta rečenica

Članak 3. stavak 5.

Članak 3. stavak 6.

Članak 2. stavak 3.

Članak 2. stavak 4.

Članak 2. stavak 5.

Članak 2. stavak 6.

Članak 2. stavak 7.

Članak 27.

Članak 3. stavak 1.

članak 3. stavak 2. prva rečenica

Članak 1. stavak 1. drugi podstavak

Članak 3. stavak 2. druga rečenica

Članak 3. stavak 2. treća rečenica

 

Članak 3. stavak 3.

 

Članak 3. stavak 4.

Članak 4. stavak 1.

 

Članak 4. stavak 2.

Članak 4. stavak 3.

 

Članak 4. stavak 4.

Članak 4. stavak 5.

Članak 4. stavak 7.

Članak 3. stavak 2.

Članak 4. stavak 8.

Članak 5. stavak 4.

Članak 23.

Članak 24.

Članak 26.

Članak 2. stavak 7.

Članak 27.

Članak 28.

Članak 29.

Članak 30.

Članak 5.

Članak 31.

Članak 6.

Članak 32. stavak 1.

Članak 32. stavak 2.

Članak 33.

Članak 7.

Članak 34.

Članak 8.

Članak 35.

Prilog

Prilog I.

Prilog II.

Prilog III.

Prilog IV.


Ispravci

29.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

L 91/77


Direktive (EU) 2018/957 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. lipnja 2018. o izmjeni Direktive 96/71/EZ o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga

( Službeni list Europske unije L 173 od 9. srpnja 2018. )

Na stranici 22., u članku 1. točki 2. podtočki (c), u drugom odlomku, u drugoj rečenici

umjesto:

„Poslodavac, ne dovodeći u pitanje stavak 1. prvi podstavak točku (h), upućenom radniku nadoknađuje takve troškove u skladu s nacionalnim pravom i/ili praksom primjenjivima na radni odnos.”

treba stajati:

„Poslodavac, ne dovodeći u pitanje stavak 1. prvi podstavak točku (i), upućenom radniku nadoknađuje takve troškove u skladu s nacionalnim pravom i/ili praksom primjenjivima na radni odnos.”.